Otrkrivena nova "super-Zemlja"
(Preuzeto sa sajta E-novine - 17. 12. 2009.)
Astronomi su u drugom Solarnom sistemu primetili novu planetu, velikim delom sačinjenu od vode, sa atmosferskim omotačem oko nje. Ova ''super-Zemlja'', pod nazivom GJ1214b, uočena je kako rotira oko svog sunca - crvene, minijaturne zvezde u sazvežđu Zmijonoša, udaljene oko 40 svetlosnih godina od naše planete.
''Super-Zemje'' su vansolarne planete, mnogo veće od naše planete. Tako je novootkrivena planeta skoro tri puta veća od Zemlje, a više od polovine njene površine čini voda koja je stvorila okean dubok preko 15 000 km. Otkriće, do koga se došlo pomoću amaterskih teleskopa, već se smatra značajnim korakom ka pronalaženju planete van našeg Solarnog sistema koja bi imala pogodne uslove za život ljudi.
Nakon dosadašnjih istraživanja, pretpostavlja se da je ova vansolarna planeta okružena gustom atmosferom, sačinjenom od vodonika i helijuma, koja sprečava prolaz vidljive sunčeve svetlosti. Težina atmosfere održava vodu u tečnom stanju, uprkos tome što se temperatura na planeti kreće između 120 i 282 stepena Celzijusa. Prema rečima dr Dejvida Šarbonela iz naučnog centra Harvard Smithsonian Center for Astrophysic i jednog od članova tima koji je došao do ovog otkrića, planeta ima 2,7 puta veći poluprečnik od Zemljinog, a kruži na razdaljini od samo dva miliona kilometara od svoje zvezde. Radi poređenja, treba reći da Zemlja kruži oko Sunca na prosečnoj udaljenosti od 150 miliona kilometara.
''Jako je teško zamisliti život kakav pozanajemo na njenoj površini. Vrelo je i mračno, a verovatno nema ni stenovitu površinu kakvu imamo na Zemlji'', smatra on. Diplomirani astronom, Zakeri Berta, misli da je GJ1214b planeta najsličnija Zemlji od svih do sada otkrivenih. ''Uprkos visokoj temperaturi, čini se da je ovo 'vodeni svet.' Mnogo je manja i hladnija od bilo koje poznate vansolarne planete,'' kaže Berta.
U planu je snimanje planete svemirskim teleskopom Habl (HST), koji pravi pet puta kvalitetnije snimke nebeskih tela u odnosu na standardne teleskope. Šarbonel je mišljenja da će naučnici na ovaj način dobiti znatno više informacija o atmosferi ove vansolarne planete i njenom sastavu. ''Time ćemo imati prvu 'super-Zemlju' sa potvrđenim atmosferskim omotačem, iako atmosfera neće biti pogodna za život ljudi'', kaže on. Naučnici su istakli da njihova otkrića stavljaju GJ1214b u kategoriju vansolarnih "super-Zemlji", kojih je do sada otkriveno desetak.
Dušan Komarčević
18.12.2009
Zemljina sestra daleko 20 svetlosnih godina
Astronomi uvereni da na novoopaženoj planeti postoje uslovi za održanje živog sveta
Astronomi su, najzad, opazili planetu za koju su bespogovorno uvereni da je životodavna. Naša, naravno, nije, ali joj nalikuje.
Otprilike Zemljinog stasa (oko 1,2 do 1,4 puta punačkija u struku), kruži oko svoje zvezde Glize 581 (po kojoj je nazvana Glize 581g) na rastojanju pogodnom za održanje života – nije suviše topla, ni previše hladna. Prvi uslov je, prema tome, ispunjen – verovatno ima tekuću vodu.
Astronom i astrofizičar Stiven Vogt, sa Kalifornijskog univerziteta u Santa Kruzu (SAD), procenjuje da su izgledi za nastanak života stopostotni! Veliki, svakako, jesu zato što su minulih godina snimljene dve, znatno krupnije od Zemlje (od ukupno šest), u istom ,,nastanjivom području" istoimenog ,,crvenog patuljka", od nas udaljenog 20 svetlosnih godina u sazvežđu Vaga. Upravo je veličina razlog što, po svemu sudeći, kruži upola kraćom putanjom od Zemljine (pola astronomske jedinice ili oko 75.000 miliona kilometara), praveći jedan puni krug svakih 37 dana.
,,Crveni patuljak" je zvezda čija masa iznosi, otprilike, desetinu naše matične, zbog čega manje sija i ne vidi se golim okom na noćnom nebu. A svetlosna godina je razdaljina koju svetlost, putujući brzinom gotovo 300.000 kilometara u sekundi, prevali za godinu dana ili oko 9,6 hiljada milijardi kilometara.
Nadvlačenje konopca
Na sve dužoj listi do sada otkrivenih planeta izvan Sunčeve porodice zauzima 491. mesto.
Prateći jedva primetne trzaje, svojevrsno ,,nadvlačenje konopca" sa svojom zvezdom, astronomi su joj izračunali masu i veličinu, iz toga zaključili da je stenovita, s dovoljno jakom silom privlačenja (gravitacija) da zadrži ma kakav gasni omotač (atmosfera). Pretpostavlja se da, zbog vlastite blizine zvezdi, ima prosečnu temperaturu na površini u rasponu od 31 ispod do 24 Celzijusova stepena iznad nule.
Sasvim dovoljno da se ugodi Zlatokosoj. Sećate li se, uopšte, bajke ,,Zlatokosa i tri medveda", Hansa Kristijana Andersena?
Zlatokosa je banula u medveđu brvnaru. Na stolu u dnevnoj sobi su stajale tri činije s kašom: jedna je bila pretopla, druga prehladna, a treća po meri. Kada se najela, otišla je u spavaću sobu i ugledala tri kreveta: jedan veoma tvrd, drugi izuzetno mekan, a treća potaman. U potonjem je zaspala. (Ostaje nejasno zašto je medvedi, jedni od najokorelijih svaštoždera, nisu odmah pojeli.)
I naša Zemlja se odavno ugnezdila u ,,pojasu Zlatokose", na podesnoj razdaljini da upija dovoljno Sunčevog zračenja. Nećete verovati: taj dvomilijarditi delić ukupnog isijavanja, od kojeg se dve trećine odbivši se od Zemljine površine vrati u kosmos, omogućuje bitisanje svakojakog živog sveta!
Dalekovidi mudraci
U stvari, ta oblast se u Sunčevom slučaju proteže malo dalje od Venerine, pa sve iza Marsove putanje.
Koliko je takvih i sličnih u kosmičkom beskraju?
Za početak uzmimo oko stotinu nama najbližih zvezda od milijardi i milijardi u Mlečnom putu (naša galaksija). Na temelju toga naučnici procenjuju da ima desetine milijardi nastanjivih planeta!
Zemlja, dakle, odavno nije usamljena.
Pronalaženjem takvih ,,kosmičkih stena", na kojima bi se život začeo i opstao, ljudi će se primaći vlastitim hemijskim i biološkim korenima u svekolikom beskraju. Skorašnji nalazi nagoveštavaju da u kosmosu obitava mnoštvo zemljolikih planeta. Naučnici veruju da su sada na korak bliže odgovoru na zavetno pitanje: Da li smo sami u kosmosu?
Pre dva hiljadugodišta dvojica antičkih mudraca, Aristotel i Epikur, sporili su se da li postoje planete nalik našoj, naslućujući, valjda, da ona nije ni jedina, ni osamljena. Dokazi da su bili dalekovidi tek u naše vreme pristižu.
Zbog javno iznesene tvrdnje da ni druge zvezde, poput Sunca, nisu bez porodice – što je protivrečno papinom svetonazoru – Đordano Bruno je 1600. skončao na lomači.
Stanko Stojiljković
http://www.politika.rs/rubrike/spektar/Nauka/Zemljina-sestra-daleko-20-svetlosnih-godina.lt.html (http://www.politika.rs/rubrike/spektar/Nauka/Zemljina-sestra-daleko-20-svetlosnih-godina.lt.html)
Quote from: Alexdelarge on 01-10-2010, 08:47:34
Zbog javno iznesene tvrdnje da ni druge zvezde, poput Sunca, nisu bez porodice – što je protivrečno papinom svetonazoru – Đordano Bruno je 1600. skončao na lomači.
Papina preporuka inkviziciji bila je da ne budu odviše strogi i svakako bez prolivanja krvi.
prema onovremenom politkoru, to se zvalo milozvucno, autodafe. :mrgreen:
Ajde da ne otvaram novi topik:
Astronomers say they've found oldest galaxy so far (http://news.yahoo.com/s/ap/20101020/ap_on_sc/us_sci_oldest_galaxy)
QuoteWASHINGTON – Astronomers believe they've found the oldest thing they've ever seen in the universe: It's a galaxy far, far away from a time long, long ago.
Hidden in a Hubble Space Telescope photo released earlier this year is a small smudge of light that European astronomers now calculate is a galaxy from 13.1 billion years ago. That's a time when the universe was very young, just shy of 600 million years old. That would make it the earliest and most distant galaxy seen so far.
By now the galaxy is so ancient it probably doesn't exist in its earlier form and has already merged into bigger neighbors, said Matthew Lehnert of the Paris Observatory, lead author of the study published online Wednesday in the journal Nature.
"We're looking at the universe when it was a 20th of its current age," said California Institute of Technology astronomy professor Richard Ellis, who wasn't part of the discovery team. "In human terms, we're looking at a 4-year-old boy in the life span of an adult."
While Ellis finds the basis for the study "pretty good," there have been other claims about the age of distant space objects that have not held up to scrutiny. And some experts have questions about this one. But even the skeptics praised the study as important and interesting.
The European astronomers calculated the age after 16 hours of observations from a telescope in Chile that looked at light signatures of cooling hydrogen gas.
Earlier this year, astronomers had made a general estimate of 600 to 800 million years after the Big Bang for the most distant fuzzy points of light in the Hubble photograph, which was presented at an astronomy meeting back in January.
In the new study, researchers focused on a single galaxy in their analysis of hydrogen's light signature, further pinpointing the age. Garth Illingworth of the University of California, Santa Cruz, who was the scientist behind the Hubble image, said it provides confirmation for the age using a different method, something he called amazing "for such faint objects."
The new galaxy doesn't have a name — just a series of letters and numbers. So Lehnert said he and colleagues have called it "the high red-shift blob. "Because it takes so long for the light to travel such a vast time and distance, astronomers are seeing what the galaxy looked like 13.1 billion years ago at a time when it was quite young — maybe even as young as 100 million years old — Lehnert said. It has very little of the carbon or metal that we see in more mature stars and is full of young, blue massive stars, he said.
What's most interesting to astronomers is that this finding fits with theories about when the first stars and galaxies were born. This galaxy would have formed not too soon after them.
"We're looking almost to the edge, almost within 100 million years of seeing the very first objects," Ellis said. "One hundred million years to a human seems an awful long time, but in astronomical time periods, that's nothing compared to the life of the stars."
Ti astronomi se ludo zajebavaju. Zamisli da ka toj galaksiji putujemo brzinom svetlosti... ili tri puta brže :lol:,
pa usput gledamo, ne kako se približava, nego stari i taman stignemo na pola puta, a ona - puf :?
Mislim da oni džaba troše pare. :x
Bolje da daju lovu piscima SF, mi bismo izmislili bolje priče. xcheers
Recimo: Tamo, sa druge strane, su isto uočili Zemlju (pardon, pra-galaksiju od pre 16,1 milijardu godina), pa istom brzinom zapeli ka nama. Pa se, negde na trećini puta, mi cerimo kako je njihova galaksija pukla, a oni vide isto.
Imaju tri piksela i na osnovu toga oni "videše" sve to ;)
Ponekad mi se čini da je realnije očekivati da ljudi jednog dana sami stvore veštačku novu planetu nego da nasele neku postojeću.
Da l bi stvarno mogla da se za 5000 godina stvori neka veštačka planeta?
Uzmemo komadić sunca, identičan veličinu naše planete, namestimo ga da se kreće oko Sunca na istoj razdaljini kao i Zemlja (ali tako da se nikad ne sudari s njom) i ubrzamo hlađenje tog novog nebeskog tela.
Zatim stvorimo kiseonik i Zemaljske uslove. Stvorimo okeane i eto Zemljine bliznakinje.
Ili jednostavnija varijanta. Veneru malo udaljimo od njene trenutmne ose. Dovoljno se ohladi i temperaturno približi Zemlji i to je to.
S odgovarajućim znanjem može i za šest dana...
Ako nećeš da se odmaraš.
I odmor se računa u stvaralačku delatnost?
Dobro jutro radni narode... ;)
Pa, sedmi dan - ne dela.