Narkomanija vasione
Opremivši ga veleučenošću, nadnaravnim moćima i gospodskim manirima (gotovo nijednu rečenicu ne izgovara bez psovke), Drašković Arona otprema u zaplet tipičan za ,,sapunsku operu": U Srbiju iz Amerike stiže Nik Visper, tu odmila prozvan Nidžo Sufler čiju misteriju dr Aron treba da razreši. Ali, šta je to za onog ko uspeva da reši i zagonetku Velikog praska!
Posle podužeg izbivanja iz srpske književnosti – o kojoj je, u međuvremenu, kao ministar spoljnih poslova brinuo regrutujući u diplomatski kor brojne pisce kojima, pak, nije smetalo što su od njegovih političkih stavova na znatnoj ideološkoj razdaljini – Vuk Drašković je objavio roman ,,Doktor Aron", u prvom izdanju od 10.000 primeraka, koji je ubrzo izbio na drugo mesto liste najprodavanijih domaćih knjiga, odmah iza ,,Vode iz kamena" Ljiljane Habjanović-Đurović. Kolika je to dobit i za književnost?
Arona Todorića, neženju, bez dece, odskora i bez vučjaka, zatičemo na početku romana upravo penzionisanog. Saznajemo da je on neuropsihijatar, da ,,beži od samoće" i da u svojoj kući svakodnevno prima ,,svakojake pacijente". Međutim, ovo nije roman o učmalosti ,,trećeg doba", nego o poletnom traganju, na kraju života, za odgovorima na krajnja pitanja: o Bogu, besmrtnosti, duši i njenom blaženstvu. Motor ovog bogotražiteljskog entuzijazma nalazi se u ubeđenju vremešnog lekara duše, u ,,njegovoj teoriji", da je blaženstvo duše, ,,izazvano lekovitim kosmičkim narkoticima". Ova se pesnička slika o opijatu duše razbokorava potom u metaforu o kvalitetu zagrobnog života. Tu, o doktoru Aronu, Drašković veli: ,,Kad umre, a oseća, reče, da će umreti uskoro, energiju njegove misli, koja neće umreti, okrepiće najzdravija i večna narkomanija vasione. Zato su mrtvi zdraviji od živih..."
Ustupajući mu ovakav uvid u večnost sa terminologijom o zdravoj narkomaniji, nepresušnoj drogi kosmosa, zdravlju mrtvaca i besmrtnosti misli pod kosmičkim opijatima, Drašković metafizičko preduzeće svog junaka srozava na nivo šarlatanstva.
Aron Todorić, najpozvaniji srpski neuropsihijatar u vreme realsocijalizma, usavršavao se na Univerzitetu u Moskvi u disciplinama neuropsihijatrije i parapsihologije (str. 21). S obzirom na ovu drugu ,,naučnu" oblast njegove specijalizacije, postaje jasna i njegova dijagnoza narkomanije vasione.
Kad šestorica stalnih Aronovih posetilaca – uglavnom akademici i profesori univerziteta, među kojima i jedan doktor kvantne mehanike (biskup Juraj i vladika Gerasim, ovom zgodom nisu prisutni) – posedaju za sto i počnu da prizivaju duhove, pa im se tu pojavi duh Stefana Dečanskog (,,Večeras kod Arona, ovi umni ljudi, svi zaljubljenici u zlatni srednji vek srpske carevine, tragali su za imenom i poreklom majstora mađioničara. Čaša je dugo podrhtavala..."), Drašković, a s njim i njegov glavni junak, u nekoliko navrata, njihovu aktivnost nazivaju spiritualističkom, umesto spiritističkom seansom. Ni učeni doktor ni pisac, zainteresovan za njegova naučna dostignuća, ne znaju, dakle, za razliku između spiritizma kao sujevernog verovanja u duhove i spiritualizma kao idealističke filozofije.
Opremivši ga veleučenošću, nadnaravnim moćima (,,pogledom slika dušu") i gospodskim manirima (gotovo nijednu rečenicu ne izgovara bez psovke, a omiljene su mu: ,,J.... te blesavog/blesavu" i ,,Nabijem te na k...."), Drašković Arona otprema u zaplet tipičan za ,,sapunsku operu".
U Srbiju iz Amerike stiže Nik Visper, tu odmila prozvan Nidžo Sufler. Donosi jednu sliku koju je, iako bez crtačkog dara, nacrtao u bunilu, kao pod hipnozom, a na njoj, kao na fotografiji, predstavljena je devojka s mladićem u zagrljaju. Taj mladić nije niko drugi do Sufler, i to u uniformi srpskog vojnika. Sve se to dogodilo davno pre Nidžovog rođenja, posle povlačenja srpske vojske preko Albanije. Ali, misterija nikad ne ide sama! Crtajući ovu sliku u transu, Nidžo je progovorio i srpski. Ostaje, međutim, tajnovito zašto, u direktnom kontaktu sa narkomanijom vasione, Nidžo srpskim jezikom nije obdaren valjano, nego posve traljavo. Ovu omašku neba, pisac štedro koristi za izradu niza leksičkih skečeva u kojima, na primer, mladi Amerikanac umesto glagola brkati upotrebljava glagol drkati i tome slično.
Treba, dakle, razrešiti misteriju Nidža Suflera. Ali, šta je to za onog ko smelo postavlja ne samo pitanje o postojanju Boga, nego i ,,pitanje svih pitanja", o onome što je stvorilo Boga, i ko uspeva da reši zagonetku Velikog praska (,,svemirska kokoška" zagrevala je do tačke pucanja ,,svemirsko jaje", u kojem su bile sabijene sve poznate i nepoznate energije sveta). Doktor Aron rešava stvar. Pronađena je devojka sa Suflerovog crteža! I sve se završava veselo, veridbom, pri kojoj verenica ,,nije ni osetila svoje prstenovanje".
Eto, to je, na samom vrhu liste najprodavanijih i najčitanijih romana domaćih pisaca, još jedno delo paraliterature.
U ,,Vremenu", 1930, Rastko Petrović je objavio tekst ,,Između Istoka i Zapada", s podnaslovom ,,Idejni hašišizam u književnosti", koji izvrsno dijagnostikuje problem kvazidijagnostikovanja misterije postojanja, što i danas prednjači u srpskoj književnosti. ,,Misticizam koji sad natapa našu misaonost", piše Rastko Petrović, jeste ,,idejni hašišizam u našoj misaonosti, koji uspavljuje i donosi košmare!"
Post scriptum
Za Vuka Draškovića koji je, čak dva puta, igrom slučaja, jedini izbegao pokušaj ubistva od strane režima Slobodana Miloševića, s pravom bi se moglo reći da je i jedini intelektualac u Srbiji koji je od vatrenog nacionaliste evoluirao u demokratu. Na izvestan način, Drašković je personifikacija političke tranzicije u Srbiji. Nažalost, u njegovom poslednjem romanu, nalazi se i nekoliko ideoloških naplavina iz njegovog starog perioda. Dva primera:
Aron kaže da Boga nije osetio ni u jednoj zapadnoevropskoj bogomolji, već samo u Izraelu i u Srbiji, u jednoj minijaturnoj crkvi, takozvanoj Čobanovoj kapeli (str. 200). ,,Većina Hrvata bila (je) uz ustaše ili u domobranima, a većina hrvatskih Srba u partizanima i za komuniste" (210).
Zlatko Paković
[objavljeno: 16/01/2010]
http://www.politika.rs/rubrike/Kulturni-dodatak/Narkomanija-vasione.sr.html (http://www.politika.rs/rubrike/Kulturni-dodatak/Narkomanija-vasione.sr.html)
PS: prebacio sam ovaj text sa politikine ćirilice na više juzer-frendli latinicu kako bi prikaz lakše mogli da čitaju i oni čiji su očevi i dedovi, što reče vuk, bili "uz ustaše ili u domobranima".
a ovo je fantastika u smislu alternativne istorije?
Ja sam negde krajem osamdesetih, u jednoj radio-emisiji izjavio da će sva partizanska literatura, kada se jednog dana uspostave realni odnosi, postati fantastika alternativne istorije.
Da si to izjavio početkom osamdesetih, nanoso bi se prugaste garderobe.
Izjavljivao sam ja to i ranije ali za kafanskim stolom...
Ali, ne za mojim... xcheers
ma to je bilo davno, nisi ti tad još išao po kafanama...
Tačno. Ti znaš sve o meni.