Japanska tradicija izuzetno obrazovanih žena, koje su za basnoslovne sume novca zabavljale bogatu klijentelu - nestaje. Glavni razlozi su modernizacija društva i ekonomski pad, kao i sve manje mogućnosti za njihovo obrazovanje i usavršavanje.
Gejše, žene zabavljačice koje za basnoslovne sume novca pevale, plesale i učestvovale u dovitljivom razgovoru na večernjim zabavama, polako izumiru. U Japanu je 1920. godine živelo više od 80.000 gejši, a danas ih nema više od 2.000. Svet mističnih žena opstaje još samo u Kjotu, i to u distriktu gejši.
Ukoliko vam se posreći da sretnete neku gejšu izvan distrikta, dobro se zagledajte u nju. Verovatno ćete nakon nekoliko trenutaka shvatiti da je to u stvari neka strankinja obučena u gejšu i ništa više. Iako se regrutacija novih gejši obavlja i preko interneta, mlade žene koje uđu u ovu profesiju ne mogu da očekuju glamurozan život stroge plesne obuke, klasičnih instrumenata i nastupa na ritualnim čajankama.
- Mnoge žene su gejše 30 godina i ne idu na časove. Njih zapravo ne možete nazvati gejšama - kaže Kokin, koja još uzima časove šamisena četiri puta mesečno.
Svet cveća i vrba
Danas u Japanu mlade žene nisu toliko zainteresovane da se bave ovom autohtonom japanskom tradicijom. Radije će se odlučiti da uživaju u čarima i slobodama 21. veka. Društvo se do te mere modernizovalo da ni roditelji više ne prodaju svoje ćerke da postanu gejše. Ovaj pad se pripisuje opadanju interesovanja za tradicionalnu umetnost, pojavu karaoka, kao i drugih, prostijih vidova zabave.
Pored toga, na lagani nestanak ovih neobičnih i egzotičnih umetnica uticao je i ekonomski pad '90-ih godina prošlog veka. Naime, njihova klijentela su elitni biznismeni i uticajni političari, koje je kriza naterala da smanje troškove zabave, dok su visokoprofilni skandali proteklih godina naterali političare da se uzdržavaju od preteranog trošenja (večera može da košta oko 80.000 jena (730 dolara) po osobi, u zavisnosti od lokacije i broja prisutnih gejši). Zbog svega toga, gejše su prinuđene da se prilagođavaju potrebi da izađu iz njihovog ekskluzivnog, takozvanog sveta cveća i vrba, i potraže nove klijente, poput turista, pa čak i žena. Neki puritanci zgroženi su promenama, naročito kada gejše nastupaju za turiste. Međutim, za Kanae, gejšu iz četvrti Asakusa u Tokiju, spasavanje profesije gejši je mnogo više od očuvanja tradicionalne umetnosti.
- Veliki deo Japana prihvata zapadne vrednosti - kazala je ona.
- Mnogi ljudi više ne govore pravilno japanski jezik. Međutim, u našem svetu ostaje ono najbolje od Japana. Zato se nadam da će više ljudi, i Japanaca i stranaca, doći da bi to doživeli.
Nisu prostitutke
Inače, mnogi imaju pogrešnu sliku o tome ko su ove žene i čime se one zaista bave. Oni koji to ne razumeju doživljavaju ih kao prostitutke. Međutim, to je daleko od istine. One zabavljaju muškarce na sasvim drugačiji način. Gejše su veoma cenjene u Japanu i sastavni su deo visokog društva. One su žene zabavljačice i imaju tu mogućnost da opčine sve oko sebe, ne samo impresivnim poznavanjem japanskih umetnosti, već tradicionalnim plesovima i muzikom tokom večernjih zabava i sastanaka u ekskluzivnim restoranima.
Odevanje
Gejšino lice je belo, a samo su karmin i senke oko očiju jarkocrveni. Beo puder pokriva njihovo lice, grudi i vrat, međutim, potiljak ostaje otkriven u obliku slova ,,W".
Početnice se oblače sa mnogo više detalja od starijih gejši, sa dugim i šarenim kimonima. Kako sazrevaju, gejše nose jednostavnije dizajne i ne nose više belu šminku, osim u specijalnim prilikama.
Obuka
Devojke su u prošlosti postajale gejše početnice sa 13 godina, ali je sada zakonom zabranjeno da postanu početnice dok ne napune 18, osim u Kjotu, gde im je već sa 15 godina to dozvoljeno.
Početnice su tada radile i po nekoliko godina pre nego što su postajale punopravne gejše, ali kako sada mnoge žene tek sa 20 godina počinju da se bave ovom profesijom, veoma često od samog početka nastupaju kao gejše.
Gejše prolaze rigoroznu obuku sviranja na klasičnim instrumentima, kao što su šamisen, flauta i doboš. Takođe, vežbaju i tradicionalni ples, pesmu i ceremoniju služenja čaja.
Ostale veštine kojima moraju da ovladaju uključuju i zabavljanje gostiju lakom konverzacijom. Kod gejši postoji prećutno pravilo da se ne otkrivaju detalji iz njihove konverzacije sa klijentima, među kojima su i moćni političari i direktori velikih kompanija.
Koreni
Koreni profesije gejši potiču još iz Edo perioda (1603-1867), kada su gejše zabavljale muškarce na putu za četvrt crvenih fenjera u Jošivari u Tokiju. Prostitucija je bila legalna u to vreme, ali profesija gejši jasno se razlikovala od prostitucije.
U prošlosti su takođe postojale i muške gejše. Muških gejši je sredinom '30-ih bilo 470, ali ih je sada samo četiri. Oni sada imaju komične nastupe sa šalama i sviranjem šamisana između nastupa
ženskih gejši.
(Preuzeto sa sajta Press - 02. 02. 2010.)
Dakle, obrazovane i muške gejše izumiru.
Gejše su danas uglavnom zamenili mejdovi, koje nisu za bogatu klijentelu i nisu doktori nauka, ali su divne.
mejdovi?
misliš - spremačice? kućne pomoćnice? mexikanke?
maid in vegas?
Japanorama Otaku Highlights (http://www.youtube.com/watch?v=vKuD-YZ3S7I#normal)
Motaj na četvrti minut.
fala, kateru, sad sam za još jedno nepotrebno saznanje mudriji!
Mejdovi su prilično osvežavajući fenomen u Japanu (kaže neko ko nikad nije prišao bliže Japanu od Istanbula) u smislu da sada devojke ne moraju da budu Idoru da bi se bavile bleskastim javnim poslom, odnosno ne moraju da prolaze kroz komplikovanu regrutaciju i agente i sve, a opet postaju minorni selebritiji kroz zanimljiv posao koji je pola cosplay, pola entertainment, pola kelnerisanje.