Dobar i lep topik! Dobar i lep topik! Navali narode!
Za neupućene - "Dobri i lepi prasići!" uzvikivali su Asteriks i Obeliks u svom propalom pokušaju bavljenja trgovinom prasadi.
Ovo bi bio topik za nove i starije filmove koje gledamo prvi put. (Hoće li završiti neslavno?)
Edge of Darkness
R: Martin Campbell
Gibson je policajac kome ubijaju ćerku i kreće u potragu za ubicama, pri tome nailazi na veliku zlu kompaniju.
Povratnički glumački film Mela Gibsona jedan je od onih koji ne sadrže ništa spektakularno, izuzetno i originalno, ali mu se, kao takvom, malo toga može zameriti. Dobrih je dijaloga, ubedljive glume, solidne režije. To je film kome se nema razloga vraćati, ali je za jedno gledanje dovoljno zanimljiv i drži pažnju, iako u dobrom delu nema previše dešavanja. Rutina na solidnom nivou - nije nikakvo razočarenje, već ravnopravan mnogim naslovima u Gibsonovoj filmografiji.
6/10
Završiće neslavno, odma da ti kažem. :)
Coco avant Chanel
R: Anne Fontaine
Naslov govori o čemu se radi, ali naslućuje i domet filma. Ono što deluje na prvi pogled ne preterano interesantno, uvek može da iznenadi, ali ovde iznenađenja nema. Ako je u životu Koko Šanel bilo neobično interesantnih dešavanja pre nego što se proslavila, scenario ovog filma to ne pokazuje. Dobra fotografija, kostimi i gluma Odri Tatu čine film pitkim, ali ne umanjuju zaboravljivost. Jedan drugi francuski biografski film koji sam nedavno pogledao - La môme (La vie en rose), o Edit Pjaf, je za klasu bolje ostavrenje.
5/10
.
Gamer
R:Mark Neveldine
Brian Taylor
Zaplet ovog SF filma, koga iz nekog razloga potpisuju dva reditelja, vrlo je sličan priči Running Man-a (ko ne zna o čemu se radi u RM-u, labavo zasnovanom na priči S. Kinga, neka napusti forum), samo, danas u eri reality programa i modernih video igara, nešto aktuelnija i osavremenjenija. Film je, u svakom pogledu, inferiorniji od pomenutog. Trkač je sa daleko više pažnje pristupao karakterima, u Gameru su skoro nepostojeći, a dijalozi su mu bili duhoviti, skoro antologijski, u Gamer-u nepamtljivi. Sem što Švarceneger ima jaču harizmu, Džerald Batler, zahvaljujući scenariju, je teško mogao i da je pokaže. Running Man spada u slabije Švarcijeve filmove, zbog prosečne režije, a ovde dva reditelja, zajedničkim snagama dostižu jednog M. Lestera; iako je film pun rediteljskih egzibicija i brze kompjuterizovane montaže, koji oslikavaju non-stop akciju, rezultat je one vrste da, iako je akcija zabavna, u toku filma može da se trkne po sendvič, bez zaustavljanja istog, a da se ništa bitno ne propusti. U prilog filmu je što je brz i kratak.
ocena: 4-/10
Gamer je film kakav je Batler glumac - slab, ali imao je ovu simpatičnu razmenu:
QuoteIt all happens too quickly: A BROWN scrambles behind FREEK
and ducks down, using him as a moving human shield; squeezes
off a few shots - FREEK is chopped up by incoming gunfire -
the BROWN keeps running... there's nothing KABLE can do.
An explosion nearby pushes them forward.
SIMON (O.S.)
Gibs.
KABLE
What?
SIMON (O.S.)
Like, giblets. Kibbles and bits.
Chunks. Pieces.
(CONTINUED)
48.
WHITE KABLE SCRIPT - 9/19/2007
74 CONTINUED: (2) 74
KABLE
(burning)
These are real humans, fucker.
SIMON (O.S.)
Death row psychos, so what? They
had it coming.
Pineapple Express
R: David Gordon Green
Posle solidnog Knocked Up-a reših da pogledam ovaj film sa Seth Rogenom u glavnoj ulozi, a glumi i James Franco (poznatiji kao Hari Osborn iz Spajdermena). Pineapple Express je u osnovi crnohumorna komedija - triler, sa likovima koji često pucaju jedni na druge, blago pomerena od užeg mejnstrima, i zato što je dograđena vrstom humora u kome su izvor smeha konstantno naduvani tipovi. Pokušaj da se ovakvom kombinacijom napravi zabavan film ispao je polovično uspešan, pa Pineapple Express ostaje u senci mnogih duhovitijih ostvarenja, na pola puta između dobre i glupave komedije, pri čemu (ovaj put) propagiranje lakih droga mu ne računam u nedostatke. Naslovna pesma koju peva Huey Lewis u odjavnoj špici, na trenutak, budi asocijaciju na filmske 80-e.
ocena: 5+/10
мени је после тог филма Сет Роген почео лагано да иде на живце и као појава и као глумац, а посебно после у оном филму са Адамом Сендлером.
Alice in Wonderland
r: Tim Burton
Dve stvari su zamerali filmu: 1. što Tim Barton nije ostavio jači autorski pečat i uradio, u potpunosti, sopstvenu verziju Alise i 2. što se film prvenstveno obraća mlađoj publici - deci, a ne nudi dovoljno sadržaja/slojeva odraslima.
Obe primedbe stapaju se u jednu - da je režiser napravio autorskiji film, film bi (verovatno) bio više za odrasle.
Po meni, sasvim je u redu što je Barton iznajmio svoju imaginaciju Dizni studiju i, u zadatim granicama, ostavio je svoj pečat.
Međutim, sami književni predlošci o Alisi (dva su iskorišćena za film), sem mogućnosti za vizuelnu raskoš (maksimalno iskorišćenu) i nisu previše filmični bez dodatka nekih čisto filmskih elemenata primerenih mediju, što neminovno vodi u dalja odstupanja od izvornika. Mislim tu na primer, na elemente mjuzikla u Diznijevom crtaću Alice in Wonderland ili komiku, songove i koreografiju u The Jungle Book, adaptaciji takođe ne previše filmične Kiplingove proze.
Problemu u (ne najuspelijem) adaptiranju književnog dela može se dodati i standardno prebrz ritam savremenih filmova, na štetu drame i dočaravanja poetike apsurdnosti proze Luisa Kerola.
Ipak, ciljna publika će biti (i bila je) zadovoljna.
6/10
(3D-a, za 100 din /dečija karta/ na žalost nema)
Meni je taj film bio sasvim OK, zanemarujući početak i kraj. Zezancija na račun visokog društva i sl. je čisto mlaćenje mrtvog konja.
El orfanato (The Orphanage)
r: Juan Antonio Bayona
U napuštenom sirotištu, koje bračni par želi da obnovi, nestaje njihov usvojeni sin. Majka je istrajna da ga, po svaku cenu, pronađe.
U ovoj natprirodnoj mystery-drami (neki bi rekli hororu-?) vrlo znalačka režija Bayone oblikuje scenario koji najvećim delom deluje pravolinijski i stereotipno, mada korektno. Do kraja filma "napetost" povećava i nedoumica - koji će elementi, mane ili vrline, prevladati. Srećom, film u poslednjih dvadesetak minuta sofisticiranom režijom, gde je priča sporedna, ostavlja vrlo dobar utisak, što prelama ocenu sa 6+ na
7-/10
za španski film, više nego dovoljno
Inglourious Basterds
r: Quentin Tarantino
Svi znaju o čemu se radi; nema spora oko toga da je ideja originalna, a dosta priče je bilo na topiku http://www.znaksagite.com/diskusije/index.php?topic=6315.msg204089#msg204089 (http://www.znaksagite.com/diskusije/index.php?topic=6315.msg204089#msg204089)
na kome dominiraju nepovoljni komentari, koji su i kod mene stvorili negativna predubeđenja. Zato je iznenađenje bilo pozitivno.
Sastavljen od odlično režiranih, dugih dijaloških scena, na momente ispresecanih kratkom i efektnom akcijom, Inglourious Basterds je zanimljiv, zabavan, duhovit, inteligentno osmišljen film. Sjajnim dijalozima, uz dobre uloge (zna se da je briljirao Christoph Waltz), gradi se napetost u kojoj gledalac uživa. Poigravanje sa alternativnom realnošću/istorijom i efektna završnica su dodatni plus.
Na pitanje - da li ovaj film tj Tarantino propagira ratni zločin? - odgovor može biti da Tarantina ne treba shvatati preozbiljno i bukvalno. Na kraju, ni jedan od Basterdsa, uključujući Breda Pita, nije prikazan superpozitivno, ni simpatično, a jedini pozitivan lik (valjda-?) bio bi onaj koji glumi Mélanie Laurent - Shosanna.
Posle neozbiljne trash zabave, kakvi su Kill Bill Vol 1&2, ovo nije mnogo sadržinski ozbiljnije, ali filmmejkerski jeste, na tragu T.-ova prva 3 filma.
8/10
Shutter Island
r: Martin Scorsese
Režija - odlična. Kroz niz nadahnutih scena sećanja, snova i realnosti (!) Skorseze pripoveda priču, vodeći nas po zatvorskom ostrvu i vijugama uma glavnog junaka. Uz elemente režije, atmosferu dočaravaju fotografija i muzika.
Kraj filma - nekome predvidiv tj previše očigledno nagovešten, ali treba reći da ovo nije tip filma sa neverovatnim preokretom, već sa logičnim, u duhu žanra psiho-trilera sa naglaskom na psihologiji. Kome je prejednostavan i razočaravajući, scenario nudi i druge varijante, mada ovo nije Total Recall.
A nije ni remek-delo kao Angel Hart. Na neki način je sličan Avataru, film čiji je solidan, ali nikako savršen ili previše originalan scenario, dobra podloga za sjajnu režiju, koju retko ko može da pruži.
Glumci - uvek je bolje da nije DiKaprio, ali kad već jeste, dobro je odradio, kao i ostali - Maks fon Sidou kao savršen začin.
8/10
Give 'em Hell, Malone
r: Russell Mulcahy
Očigledni uzori ovom filmu su stripovi sa stilizovanim hipertrofiranim nasiljem, ali za razliku od nekih od njih (Sin City, Punisher, Preacher, Hard Boiled...) ne nudi dodatne kvalitete i slojeve van jednostavne akcione-noir pulp zabave. Pitanje je - koliko je efektan kao laka zabava? U prilog mu idu kompetentna režija Russella Mulcahyja (nekad ispred svog vremena), za koga je šteta što nema veći pristup u A produkciju (da je sreće on bi režirao The Spirit ili Sin City nastavak, a ležao bi mu i Dick Tracy) i vrlo dobri Thomas Jane u naslovnoj ulozi. Ocena bi bila viša da nije nedovoljno maštovitog scenarija sa previše klišea i neujednačenosti, od tretmana negativaca, do toga da je najbolja akciona sekvenca na početku filma - očekujemo da se nešto slično ponovi, ali ništa od toga. Simpatičan pokušaj i sasvim OK za "straight to DVD".
5+/10
The Ugly Truth
R: Robert Luketic
Ne treba trošiti reči na neke filmove, ali kad sam počeo... Katherine Heigl je možda pristojna tv glumica, ali je u ovom filmu daleko ispod nivoa jedne Meg Ryan, čak i Sandre Bullock. Gerard Butler deluje još promašenije, ali verovatno najveća krivica nije na glumcima, jer glupav scenario ove romantične komedije, podžanra koji je očigledno u krizi, bi teško neko izneo ubedljivije, s obzirom da se radi umišljenom tv voditelju nekakve emisije o muško-ženskim relacijama, koji podučava lepu i zgodnu (i pametnu?) plavušu, kako da osvoji muškarca. Sem bezvezne ideje i odsutnosti veze sa životom, stvarnim i filmskim, prave duhovitosti ni od korova, umesto nje imamo seks & grad retoriku.
Neko me svojevremeno na ovom forumu pitao zašto mislim da je When Harry Met Sally odličan film - jer je sve što The Ugly Truth nije.
3/10
Agora
r: Alejandro Amenábar
Film prati Hypatiu (odlična Rachel Weisz) učiteljicu filozofije, krajem četvrtog veka u Aleksandriji - Egiptu, pod vlašću Rimljana. Namnoženi Hrišćani terorišu sve koji ne prihvataju njihovu novu veru, usput uništavajući pagansku kulturu, uključujući i ostatke Aleksandrijske biblioteke.
Alejandro Amenábar napravio je film, baš onakav, kakvi filmovi treba da budu - interesantan, inteligentan, zanatski kvalitetno urađen, koji ostavlja utisak i ne zaboravlja se po gledanju. Štaviše, koji je izvanredan šlagvort za polemike na teme istorije i religija čovečanstva. I to one ostrašćene, koje će dokazivati kako film nema nikakve istorijske tačnosti i kako hrišćanstvo nije zavladalo svetom silom nego milom.
Ne treba tražiti više od španskog filma koji je rasna istorijska drama (za malo spektakl) u najboljoj holivudskoj tradiciji, još dopunjenoj kontraverzom.
8-/10
E, a kad ce ta Alisa za odrasle? To bi bilo zanimljivo !
Invictus
r: Clint Eastwood
Posle sjajnog niza filmova (Mystic River, Million Dollar Baby, Flags of Our Fathers, Letters from Iwo Jima, Changeling, Gran Torino) Clint Eastwood se dohvatio teme nevelikog potencijala zanimljivosti, od koje nije bilo moguće napraviti čudo, ali ipak jeste dobar film.
Priča o Nelsonu Mandeli, koji se i kroz sport (ragbi) bori za jedinstvo svoje zemlje i naroda, o posledicama aparthejda i praštanju, je neobavezan sportski film, koji se uprkos trajanju od 134 minuta relativno lako gleda, zahvaljujući perfekcionističkoj Istvudovoj režiji, odličnom Morganu Frimenu i praktično svim ostalim sastojcima filma (priča izuzeta) na visokom nivou.
Invictus je delo koje me podseća na Vatrene kočije (Chariots of Fire) Hju Hadsona, mada za razliku od njega serviran bez nekih obogaćujućih začina, ali takođe uz (srećom, samo) blagu dosadu.
6/10
Clash of the Titans
r: Louis Leterrier
Nova verzija Borbe titana ne spada u kvalitetnija ostvarenja tekuće godine, zbog površnog scenarija, zbrzane priče sa brojnim, manje-više bitnim, nedostacima - slabi dijalozi, neiskorišćen potencijal nekih likova, sumnjive motivacije, nelogičnosti itd itd... Glumački je takođe problematičan, od bledunjavog Sama Worthingtona do unjkave naratorke. Ali se ne slažem (sa tezom crippled_avengera) da je najslabiji Ralph Fiennes, naprotiv, on pokazuje kako se tretira lik na pravi način, uprkos stereotipnim dijalozima.
Slažem se da nije sve tako crno i da kao film-video igra, zasnovan na specijalnim efektima, solidno režiranoj non-stop akciji (mada je režija zbog sveukupne zbrzanosti filma blago konfuzna, usled čega je film i prekratak, pored eventualnog montažerskog prekrajanja) i scenama solidne estetike, Clash of the Titans funkcioniše kao pristojna popcorn zabava. Uz malo više truda i znanja (a tu je i stara verzija i sami mitovi za inspiraciju) ovo je mogao da bude bolji film. Ovako je za
5/10
The Wolfman
r: Joe Johnston
The Wolfman je meni sasvim OK film. Doduše, uvek dajem prednost vizuelnom utisku, a ovaj film je tu besprekoran - fotografija i scenografija su na najvišem nivou i mnoštvo je kadrova koji zaslužuju da se urame i okače na zid. Muzika Deni Elfmena je šlag na torti atmosfere. Režija Joe Johnstona zanatski ubedljiva, kao uvek.
Wolfman je horor koji neće uplašiti nikoga, ali sasvim je legitimno "strava i užas" tematiku tretirati kao romantičarsko-gotsko-avanturističko-dramsku priču. Problem Wolfmana i razlog zašto nije bolji film nije u pakovanju nego u suštini - njegovoj pojednostavljenoj B produkcijskoj priči i isto takvim karakterima, što uzrokuje manjak dramskog naboja. Zato je inferniorniji od filmova sličnog pristupa, odličnog Bram Stoker's Dracula (Copolla), vrlo dobrog Interview with the Vampire (Neil Jordan), pa čak i od režijski smušenog Mary Shelley's Frankenstein (Keneta Brane) - za nijansu.
Benicio Del Toro izgleda cool, ali iako je pokušao da ostvari drugačiji pristup glumi nego inače, ispao je mlak i neubedljiv; čini se da za ovakav tip filma malo teatralnosti nije na odmet, što Anthony Hopkins dobro zna.
6-/10
Up in the Air
r: Jason Reitman
Kritika savremenog društva, sa naglaskom na ekonomsku krizu, gubljenje posla i nehumanost velikih korporacija, je ipak samo pozadina jedne specifične lične priče karaktera koga glumi George Clooney, što umanjuje univerzalnost, iako je njegov život uslovljen (radnim) okruženjem. Režija je sofisticirana, glumci su OK, dijalozi itd, sve teče glatko, čak pomalo previše za jedan "želeo bi da bude realističan" film, pa na momente podseća na romantične komedije, ali to ipak nije.
Pomalo prehvaljen od američkih kritičara, koji su izgleda zaboravili na neke bolje filmove, koji su ostavljali jači utisak, a koji govore o ljudskim sudbinama u savremenom društvu, od Network (1976) do All That Jazz (1979).
7+/10
PS. Sad vidim da se na Popboksu u recenziji pominje trajanje Wolfmana od jedva sat i po. Verzija koju sam ja gledao traje 2 sata, možda je zato povoljniji utisak.
Date Night
r: Shawn Levy
Neko se zapitao - zašto su uspešni tv komičari Steve Carell i Tina Fey prihvatili uloge u ovako neinspirativnom scenariju? Većini ljudi se izgleda svideo film i ne može mu se zameriti mnogo toga, gledljiv je, dinamičan i komičarski par (koji glumi bračni par, koga su zamenili za druge ljude - otuda ceo zaplet) je vrlo dobar.
Može se zameriti jedno - Date Night je komedija koja nije naročito smešna. Ali ako je precenjeni The Hangover odličan film, (a nije mnogo smešan i ima još neke sličnosti sa Date Night, premda je Date Night mnogo konvencionalnija komedija) onda je DN dobar film. Ali pošto nije, onda je prosečan.
5/10
Hangover je odličan film, a Dejt Najt je slab.
Quote from: Harvester on 22-07-2010, 00:26:49
Hangover je odličan film, a Dejt Najt je slab.
Kod mene ( 7+ ) : 5
мени је Хенговер мање-више несмешан филм, оверхајп оверхајпова...овај други нијесам ни гледао.
Okej, poštujem, svako ima različite kriterijume smiješnosti. Al ajd vi meni ondak navedite dva-tri filma iz posljednjih nekoliko godina koji su vam bili stvarno SMIJEŠNI. Recimo nekim ljudima je Zack and Miri Make a Porno bio urnebesan, a ja sam tokom gledanja tog filma bio očajan i htio sam da nekog ubijem (Kevina Smita).
reći ću nekoliko situacija iz povijesti filma koje su esencija smiješnog:
u filmu Kes (K.Loach) sat tjelesnog - učitelj igra nogomet sa učenicima
u filmu Fargo susret Buscemija i oca na parkiralištu
u filmu Divorzio all'Italiana (P.Germi) lik M.Mastroiannija
u filmu Fanny och Alexander (I.Bergman) stric ili ujak što je već, kada pozove klince na božićnoj proslavi do stepenica (i prdi)
Hot Tub Time Machine je opravdao sva očekivanja
Evo ostalih kandidata: http://www.movie-moron.com/?p=10468 (http://www.movie-moron.com/?p=10468)
tnx!
Izgleda da je ovaj Judd Apatow dobra indikacija da će komedija biti makar interesantna:
The Cable Guy
The 40-Year-Old Virgin
Fun with Dick and Jane
Knocked Up
Superbad
You Don't Mess with the Zohan
Pineapple Express
Get Him to the Greek
Ovaj poslednji deluje kao pun pogodak. Uzgred, da dodam na gomilu i TROPIC THUNDER. Vredi.
Mislim da Jim Carrey još uvek, kao i Ben Stiller, glume u smešnim filmovima.
Superbad
The Heartbreak Kid
Mr. Bean's Vacation (što da ne?)
Last Chance Harvey
r:Joel Hopkins (i scenario)
Motiv u kome jedan član porodice, glavni junak obično, dolazi na svadbu svoje ćerke/sina/sestre...bliskog srodnika, ali je otuđen od porodice i teško uklopiv, postaje čest u američkom filmu (Up In The Air, Rachel Getting Married), ali Last Chance Harvey je pre svega ljubavna drama "između" likova koje ostvaruju Dustin Hoffman (Harvey) i Emma Thompson i predstavlja onu vrstu malog, nepretencioznog (mainstream) filma u kome sve fino funkcioniše, a posebno likovi i gluma. Hofman, ovde, kao da glumi lik iz Diplomca 40-ak godina kasnije, ali je u tome neprevaziđen i svakako zaslužuje više glavnih uloga i sad, pod starije dane, od mnogih kolega, uključujući tu Paćina i De Nira.
Za suptilne detalje (uključujući dobru filmsku muziku), ocena više.
7-/10
Quote from: Alex on 21-07-2010, 20:07:54
The Wolfman
r: Joe Johnston
pogledah i ja ovo cudo, nista posebno, nego me zanima kog djavla vukodlak uvek nosi izvucenu belu kosulju i tesan prsluk?
Quote from: Alexdelarge on 24-07-2010, 23:17:32
Quote from: Alex on 21-07-2010, 20:07:54
The Wolfman
r: Joe Johnston
pogledah i ja ovo cudo, nista posebno, nego me zanima kog djavla vukodlak uvek nosi izvucenu belu kosulju i tesan prsluk?
Pa da se razlikuje od vampira, vampir je uvek elegantan a vukodlak kezual fazon.
Secam se tog Wolfmana on zavija a ja zevam
Splice
Kloniranje i klovnovanje. Nije velika razlika, barem ne u ovom filmu.
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fwww.heyuguys.co.uk%2Fimages%2F2010%2F04%2FSplice-Poster-225x300.jpg&hash=26707779e5d1fbcec014bfa6309b6e4ea13a0dec)
Mladi par naučnika (Adrijen Brodi i Sara Poli), unose se dušom i telom u svoj posao. Rade kao istraživači u farmaceutskoj kompaniji, i imaju mnogo dobre, sjajne uslove rada.
Bave se, pogađate, genetskim cirkusima, i već imaju ,,proizvedeno" nekakve kreatue za potrebe medicine.
Ali, mladoj naučnici to malo, pa smiksa ljudski sa životinjskim genom i tu počinje dernek.
,,Elem, kao, samo da vidim šta će bit, pa uništim subjekat" se pretvara u skoro pa devojčicu sve sa repom i nogama gazele, ili nečeg već, kuku nama.
Skrivaju je od kolega, i odgajaju. Postaje tesno u labu, pa kod nje na farmu. I kako ona ubrzano raste (Da, da, ubrzano. Kako bi je inače strpali u film od 104 min?
I tu sada tehno sci fi triler u stupa mesto drami. Njena svest i psihologija se menja. Postaje...ma da ne spoilerišem, dosta je. Samo, da napomenem i da će biti kresnuta, i to od ljudova. Snažna scena koja u vama budi ksenofobiju. Al baja to ne šljivi, junački je udara!
U produkcijskom segmentu, filmadžije nisu štedeli. Zavukli dobrano ruku u džep. I nekako izbegli zmiju u njemu. Nisam našao (ni tražio) podatak koliko se para iskezilo, al verujem podosta jer vidim po samom filmu, valjda znam razlikovat to. Daleko je od raskošne produkcije, al je sasvim solidna. Nije LOTR, al nije ni neka Asylum prevara.
Glumci su lepo odglumili, al ne samo glumce nego svoje zadane karaktere. Malo nervira mlada, i njen instant majčin instinkt, ali, ,,može proći".
Adrijen ko Adrijen, nema se šta dodati.
Režija OK, kao i muzika.
Sve u svemu, film nije dosadan, bez nekih dubokih filozofiranja (baš me interesuje zaključak filozofa, šta vide u teslačenju teen hibrida žene i ... recimo mačke. )
The Sorcerer's Apprentice
r: Jon Turteltaub
S izuzetkom Hari Potera, malo je filmova o čarobnjacima, koji jesu inspirativna tema, pa je Čarobnjakov učenik dobrodošao. Zanatski je to korektan film, nastao u Diznijevom studiju i namenjen all ages publici. Deca će biti zadovoljna stereotipnom pričom o sukobu dobrog i lošeg čarobnjaka i učeniku koji treba da nasledi dobrog. Zahtevniji gledaoci setiće se na trenutke blokbastera 80-ih (Back to The Future, Ghostbusters), uz zapažanje koliko su pomenuti klasici imali više duha od ovakvih rutinskih filmova koji se danas prave sa ciljem da budu letnji hitovi. Turteltaub čak ni efekte, ni scene akcije nije iskoristio za stvaranje dovoljno uzbudljivosti.
U dobre strane, pored pomenute zanatske koreknosti, ulazi i ubedljiv nastup Nicolas Cagea (za promenu), kao dobrog čarobnjaka i uvek dobri Alfred Molina, koji svojom glumom spašava (već više puta do sada u raznim filmovima) šablonizovani, karikaturalno jednodimenzionalan lik negativca.
Jay Baruchel kao čarobnjak pripravnik je već problematičniji izbor sa svojom antipatičnom pojavom i glasom, a i lik je napisan kao preterani šmokljan.
Monica Bellucci izgleda dobro u par scena u kojima se pojavila, naravno.
Najbolja scena - sa metlama, omaž ranijem čarobnjakovom učeniku Mikiju Mausu.
5/10
Prince of Persia: The Sands of Time
r: Mike Newell
U odnosu na The Sorcerer's Apprentice, situacija sa filmom Prince of Persia: The Sands of Time je ponešto bolja.
Osvežavajuće je videti film, nastao na motivima video igre, koji se ne bazira na pravolinijskoj non-stop akciji i papirnatim likovima, nego na priči i karakterima koji imaju neku životnost, u tradiciji klasičnog avanturističkog fantasy filma.
Dobro, priča nije epohalna - ovakav tip kraja mi nije baš neko rešenje. A ni likovi nemaju bogznakakvu dubinu, ali su Jake Gyllenhaal, Gemma Arterton (i ona dobro izgleda), Richard Coyle (Jeff iz Coupling-a) Ben Kingsley i (opet) Alfred Molina imali šta da odglume. Dijalozi funkcionišu.
Scenografija, kostimi i ceo vizuelni utisak su na nivou. Akcija je atraktivna i Mike Newell se tu dosta fino snašao, mada ima montažnih problema.
Najbolje scene: sa zmijama i završna akcija.
6/10
Inception
r: Christopher Nolan
Odlična, kompleksna priča o manipulaciji snovima realizovana je maestralno; time je jedan od najboljih savremenih reditelja Christopher Nolan dodao još jedan odličan film u svoju filmografiju. Ne treba tražiti preteranu dubokoumnost od akcionog filma, ali mu njegova SF komponenta omogućava dovoljno hrane za mozak - to što film počinje bez objašnjavanja dešavanja, koja na prvu loptu deluju konfuzno, da bi događaji (i pojmovi) bili postepeno razjašnjavani, u maniru tvrdog SFa, hrabar je potez za film koji pretenduje na veću zaradu/publiku.
Glumačka ekipa na čelu sa Di Kapriom je uigrana savršeno, a i celokupna ekipa filma je obavila posao na visokom nivou - treba istaći muzičkog genija Hansa Zimmera koji isporučuje još jedan odličan score - na trenutke deluje da u mirnim scenama diže nepotrebnu tenziju, ali postane jasno da su njegova rešenje nepogrešiva.
To što Nolan režira akcione scene konvencionalnije od mnogih savremenih američkih reditelja, čini ih jasnim za praćenje, bez umanjivanja efektivnosti, naprotiv, samim tim boljim od proseka koji dominira - samo bi još falilo u ovakvoj priči da se ne vidi šta se dešava. Ovako, više-manje stvari su jasne, a drugo gledanje je, za ovakve filmove, uvek ono pravo.
Nije u pitanju nikakav savremeni James Bond, već ozbiljniji tip filma, koji možda uticaje duguje i stripu i književnosti i filmu, a sličnosti sa video igrama i Matrixom su neizbežne, kad imamo posla sa imaginarnim svetovima.
Za neku dalju diskusiju je pitanje - koliko je logično snove tretirati realistično?, ali to daje filmu posebnu karakteristiku, a ima opravdanje u nastojanju da čovek, u čiji se san ulazi, ne sme da dođe na ideju da sanja.
Na kraju mini osvrta - mana (zbog koje mi film nije remek delo 10/10) je nedovoljna emocionalnost koju film nosi - glavni junak radi posao koji je van zakona i nije moralan i čak, iako baš i ne radi nešto mnogo loše, nedostatak klasičnije borbe dobra i zla čini gledaoce nedovoljno zainteresovanim za ishod akcije, jer, zar je u suštini bitno ko pobeđuje? Odnos glavnog aktera sa pokojnom ženom u filmu je za pohvalu, u funkciji otkrivanja njegove svesti, ali prave ljubavne priče nema, jer smo svesni da je ona samo duh, sećanje, projekcija .
9/10
Virtuality (2009)
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fwww.aceshowbiz.com%2Fimages%2Ftv%2Fposter%2Fsmall%2F50000282.jpg&hash=1974e066d350f5e907d83d5acb341fa608dfede6)
Ima li išta lepše od putovanja ka udaljenoj zvezdi, u super udobnom i opremljenom brodu okružen lepim ženama, dobroj ekipi i VR igračkama koje vam prekraćuju desetogodišnji put?
U hroničnom nedostatku ,,tvrdih" SF filmova, jedva dočekah da odgledam ovaj.
I nisam se pokajao, naravno... sem... ma videćete.
Kao bački ručak, koji je odličan, jer ima red svoj logičan, tako ću i ja po redu.
Znači, prvo malo radnje.
Dvanaest ljudova je odabrano za put ka udaljenoj zvezdi Epsilon Eridani, u potrazi za vanzemaljskim životom.
Dobiju ekstra brod za to, da se ne bi patili peške. I da im za vreme desetogodišnje misije ne bi bilo dosadno, svaki član posade ponaosob ima svoj modul, u obliku cvikera, virtuelne realnosti. Svako prema svojim afinitetima i ukusima.
Nakon fol naporne smene, povlače se u svoj imaginarni svet i tako odmaraju, živeći život kakav žele.
Veštačka inteligencija broda upravlja sistemima i milina jedna za kapetana da komanduje.
Ali, avaj. Jedan član posade se ozbiljno razboli, a još nisu dosegli ,,tačku bez povratka", tj nisu još zašli u Neptunovu orbitu koja ih treba ,,katapultirati" na putanju ka Eridanu.
Na samom kapetanu je da odluči da li je posada spremna da se suoči sa desetogodišnjom misijom. Ako baja skonta da nisu spremni, okreće volan za 180 stepeni i gas kući, na zemlju.
I to mi je toliko bez veze koncept da se graniči sa apsurdom. Pa majku mu, na stotine miliona i milijardi para uloženo, brod već na kraju sunčevog sistema a samo na jednom čoveku odluka da li se nastavlja ili ne. Mislim, pa nisu ti ,,dvanaest žigosanih" džabe žigosani... Koja glupost, i mogu slobodno da dodam, bespotrebna glupost.
Film jeste skontan kao spejs drama u tvrdom sci fi pakovanju, ali mogli su malo i da smanje dramaturgiju. Jer, kako svi redom koriste veštačku realnost za relaksaciju, opuštanje i prevaru bračnog partnera (i to ima, verovali ili ne) svi redom doživljavaju da ih neko ubije u tom VR svetu. Van svakog programa.
Naravno, u realnom svetu broda samo se probude živi i zdravi.
I tu počinje cirkus Colorado...
Elem, celi film mi ,,miriše" na pilot epizodu serije, i to serije koja obećava.
Tako je i označen na torentima, kao pilot.
Ništa spektakularno, ništa što već nismo videli... čak šta više, neki elementi u filmu mnogo asociraju na druge, uspešne sf filmove. Kao da su kopirali pojedine segmente.
Recimo, AI broda ima plavo oko umesto HAL.ovog crvenog. Samo jedan od primera.
Ali, ako zanemarimo to, ipak ćemo uočiti svojstven šmek samog filma.
Jeste da sam napomenuo da je sve ,,već viđeno" ali to je tako upakovano da ima svojstven ukus.
Krenimo od muzike. Mene podseti na psihodeliju sedamdesetih. Nešto kao onaj hipi fazon, miks krimi serija Kođak, Starski i Hač i Karpenterovog Dark Star. Možda nisam izneo baš najtačnije poređenje, ali to mi prvo pade na tintaru. Iz početka će vam možda i zasmetati implementacija takve muzike u film, ali vremenom će te uvideti da je sasvim lepo ulegla.
Najviše zahvaljujući režiji. Svojski se potrudila oko tog segmenta, mada mi se čini da je kopirala one muzičko vizuelne festivale za oko, uho i dušu iz 2001.
Glumci su sasvim lepo odabrani, karakterno izbalansirani i ljudski su izneli svoje uloge.
Ipak, sa sadašnjeg aspekta sumnjam da bi iko poslao dva pedera na misiju, ma koliko stručnjaci bili u svom poslu. Čisto zarad iritacije drugih članova.
I kad smo kod karaktera, takođe sumnjam da bi iko poslao onu nadrndanu živčanu na misiju, kao i lika za kog se moglo utvrditi pre poletanja da će da oboli, toliko da može, ali i ne mora ugroziti misiju.
I sad, zašto vam se možda neće svideti film, uprkos nedorečenom kraju... (ili sam ja glup, ili sam prespavao pola filma, ili je isti stvarno kao prekinut na pola, taman kad se zahukta cirkus Colorado sve u šesnaest... ono kao pilot emisija)
Tokom celog filma, posada se izveštava sponzorima leta, ono kao rijaliti šou, sve sa intervjuima i tako.
Poznato iz neke druge serije? Meni itekako...
Kao da sa jedne strane nisu znali kako popuniti film, a sa druge u pojedinim stvarima ga preteraše sa tim... ono kao sa ,,tačkom bez povratka"
Scena sasvim korektna za tvrdi sci fi film, iako me brod mnogo podseća na veliku dnevnu sobu, a i unutrašnjost robne kuće. Ipak, nemam prava suditi o tome, jer dosada nikad nisam boravio na zvezdanom brodu.
Film ima moju preporuku, blagu, samo zato što je evidentan manjak tvrdih i kvalitetnih sci fi filmova.
Uprkos svim nabrojanim manama, film jeste kvalitetan.
The Book of Eli
r: The Hughes Brothers
Much Ado About The Bible
Namera mi je bila da prvo istaknem pozitivne stvari, ali ne mogu da odolim a da odmah ne primetim kako ne pamtim da sam skoro gledao film u kome su mnogi poznati (i dobri) glumci potpuno protraćeni - Jennifer Beals, Tom Waits, Michael Gambon, Ray Stevenson i nepotpisani Malcolm McDowell. Ne pominjem, naravno, glavnog junaka Denzela Washingtona i negativca mu Garyja Oldmana, koji nose film, ali ni Milu Kunis, čija je šablonizovana, maniristička gluma prolazila u That '70s Show, ali se ona ovde u tzv. ozbiljnijoj ulozi pokazala prilično nekompetentom.
Razlog neiskorišćenosti pomenutih je, podrazumeva se, u scenariju. Krenulo se od dobre ideje - putešestvije čoveka u razorenom svetu, čija je misija da sačuva svetu knjigu - koja daje dobru osnovu za Road Warrior tip filma, ali je rezultat bliži postapokaliptičnoj verziji westerna. Sama priča je krajnje jednostavna, sastoji se od nekoliko akcionih scena i nešto drame između, koja jeste slabiji deo filma; npr. scene u Oldmanovom domu su dramaturški neubedljive, što je delom zasluga tipičnog šablona karikaturalnog - preteranog negativca, koji i sopstvene ljude olako ubija ako naprave greščicu, hiljadu puta viđenog u novijim holivudskim filmovima.
Akcione scene su dobre, ali se možemo prisetiti da je Walter Hill još mnogo ranije režirao prilično bolje, a jedan od glavnih aduta je i fotografija, čiji se sveden kolorit (i crno-svetli kontrasti) odlično uklapa u ovakav tip filma, uz vrlo dobro kadriranje i kretanje kamere. Borilačke sposobnosti Elija (Denzel) dovode film na granicu superherojskog, a ne-akciona (i neadekvatna) dramska završnica na granicu pretencioznog.
Malo toga za pamćenje, sve u svemu, ali OK film.
Keep the Faith.
6/10
Kick-Ass
r: Matthew Vaughn
Tinejdžer želi da postane super heroj u "realnom" svetu, ne uspeva baš sasvim, ali promeni svet.
Mark Millar je strip scenarista koji dobro barata spisateljskim zanatom - kreira solidne zaplete, likove, dijaloge..., ali generalno ima problem sa nedostatkom smisla (poente, cilja, poruke), što nije toliko primetno u poznatim serijalima koje je pisao, a koje su stvorili i definisali drugi - prethodnici, koliko u njegovim autorskim kreacijama, gde dolazi do izražaja njegova sklonost ka necenzurisanom nasilju, koje uz pomenuti nedostatak smisla daje povod da se kvalifikuje besmislenim nasiljem, a sve zbog želje da se šokira, bude drugačiji, da: nešto novo, "reinventuje"...Ljudski životi u nekim njegovim pričama imaju tretman potrošnog materijala. (Ovo je zaključak na osnovu uzorka pročitanih stripova, naravno.)
Kick-Ass ekranizacija na filmskom planu stoji vrlo solidno - atraktivna zabava čak lako može da zavara da je vrednije ostvarenje, za duže pamćenje, što jeste prvi (površan?) utisak, dok se svi utisci ne slegnu. Ipak, Kick-Ass stoji bolje od ostalih super-hero parodija, uključujući one koji nisu čiste parodije (ni KA to nije, samo delimično), već (kao) žele da superherojsku tematiku tretiraju na drugačiji način - u tom smislu KA je superiorniji od npr Hancocka, originalniji, duhovitiji, čak sa boljom akcijom, dobrim balansiranjem i ukrštanjem žanrova (akcioni, krimi, komedija, superherojski, tinejdžerski). Ipak, domet filma je ograničen gorepomenutim Millarov(sk)im nedostatkom, usled čega se gledalac zapita - sve je to lepo, ali čemu?
7/10
The Rebound
r: Bart Freundlich
Sandy (Catherine Zeta-Jones), posle razvoda, započinje vezu sa dosta mlađim muškarcem, koji radi za nju kao babysitter.
Jedini izgovor za gledanje ovog prosečnog filmića, koji je romantična komedija (pre dramcom - reč izbačena iz upotrebe u korist dramedy - u prevodu comedy-drama) i koji nije zasluživao da bude više od tv filma, je što je to jedini film koji se prikazivao u bioskopu tokom nedelje (u mom gradiću - to je nažalost istina).
Sem reči prosečan, šta se još pohvalno može reći o The Rebound? A da - u filmu se na kratko pojavljuje Art Garfunkel koji lepo peva, kad ne glumi.
4/10
The Men Who Stare at Goats
r: Grant Heslov
TMWSAG je satirična komedija i tip filma koji se bazira na likovima i nizanju situacija - anegdota, sadašnjih i prošlih, ne na čvrstoj priči - zapletu. Na likovima, koji treba da budu ekscentrični, čudni, zanimljivi, samim tim i smešni. Tu leži i slabost ove komedije, jer su likovi tretirani površno, manje ili više - u prevodu nedovoljno dobrih, inteligentnih dijaloga i interesantnih dešavanja uz nešto izuzetaka.
Celokupnom utisku ne pomaže ni preterana naracija, kojom glavni junak opisuje ono što bi trebalo da sami zaključujemo, na osnovu viđenog.
Film nije potpuni promašaj (kao npr. A Good Man in Africa), održava pažnju u svojih 90-ak minuta, a glumci su se potrudili, koliko im je bilo omogućeno (Ewan McGregor, Jeff Bridges, Kevin Spacey, a posebno Clooney). Preporučljiv je ako postoji interesovanje za samu temu, koja je interesantna, posebno ako se prisetimo da je i Srbija imala svoj tim ljudi sa paranormalnim sposobnostima - vidovnjaka, telepata i telekinetičara, čiji su zadaci u ratu sa NATO bili da obaraju avione i utiču na volju svetskih lidera (na čelu sa izvesnim Todor-TODoXIN-om).
5+/10
From Paris with Love
r: Pierre Morel
From Paris with Love jeste za klasu slabiji od prethodnog filma Pierrea Morela - Taken (aka 96 Hours), ali nipošto nije razočaranje.
Jonathan Rhys Tudor Meyers je američki špijun u Parizu, zvanično zaposlen u ambasadi; lik kao prenet iz realističnih špijunskih (britanskih) tv serija, filmova i romana. Njegovi su zadaci prenošenje informacija, tu i tamo - postavljanje prislušnih uređaja i sl. On, kao pratnja, biva dodeljen novopridošlom iskusnom kolegi agentu, koga glumi John Travolta; lik koji kao da je prebegao iz Face/Off-a ili nekog drugog filma Johna Wooa (obrijane glave za ovu priliku). Sa njegovim pojavljivanjem, film postaje non-stop akcioni roller coaster.
Glumački par Meyers/Travolta funkcioniše odlično - realistični špijun i stilizovani akcioni junak u istom filmu - savršena hemija, dobri dijalozi. Režija, očekivano vrlo dobra. FPWL nudi sat i po lake (no-brainer action? - ipak se možemo zamisliti, bar u vezi fanatizma), efektne akcijaške zabave. Da su njegovi autori (Morel i Luc Besson - priča i produkcija - ovo je francuski film) hteli ozbiljniji (i bolji) film, verovatno bi ga napravili, ali su ovaj zamislili baš ovako.
Die Hard in Paris.
6+/10
Valhalla Rising
r: Nicolas Winding Refn
Grupa ratnika severnjaka kreće brodom za Jerusalem, ali zahvaljujući svojim navigacijskim sposobnostima stiže u Ameriku (!). Sa njima ide i Jednooki (ko zna zašto?), strašni mutavi ratnik, u društvu dečaka, koji nije mutav.
Neobična režija evropskog "umetničkog & autorskog" filma nije ni najmanje neuobičajena pojava; od takvog tipa filma se to i očekuje.
Ovde se ta "neobičnost" sastoji u sledećem: malo teksta, mnogo kadrova sa tišinom - bez dešavanja, smenjivanje kadrova ljudi i lica sa kadrovima prirode i tmurnih oblaka... mnogi kadrovi su statični, školski dobrih kompozicija, premda se tipovi kadrova-kompozicija ponavljaju, jer ih je samo nekoliko. Na ovaj način, uz pomoć muzike, kad zatreba, reditelj Refn gradi specifičnu atmosferu, u čemu uspeva. Može se reći da je Valhalla Rising film atmosfere.
U čemu nije uspeo? Da izbegne dosadu, na primer. Film je, verovatno, ekstremno dosadan onima koji su očekivali konvencionalno ostvarenje, ali je problem što i oni pripremljeni na ovakvo iskustvo teško mogu da odole porivu za dremanjem i ostanu budni u toku nekih delova filma, ponajviše tokom trećeg poglavlja, koje nam prikazuje plovidbu kroz maglu.
Šta je najveći problem? Sadržaj. O čemu je film? Ko je glavni junak, šta ga motiviše? U čemu je poenta? Pametnjakovići će reći da su svuda znaci i simboli, samo ih treba uloviti. Ko se ne bavi lovom na skrivene znake, ostaju mu pitanja - Šta nam film govori o paganstvu i hrišcanstvu? Da li je Jednooki lično Odin? Nije! Da li simbolizuje Odina? Možda, nemam pojma, to zna samo autor, kao i šta je uopšte hteo da kaže, zašto se film završava kako se završava, a likovi ponašaju onako kako se ponašaju.
Očigledno da je režiser zarad svoje ("beskompromisne") vizije žrtvovao logiku, njegovi junaci se ponašaju onako kako njemu odgovara, ne onako kako bi se iko zaista ponašao - po iskrcavanju ne formiraju logor, ne postavljaju stražare, ne traže hranu, ne šalju izvidnicu, ne slede tragove, ne organizuju se na bilo koji način... umesto toga, bauljaju kao idioti, uz po neki eksces.
Valhalla Rising je potraga za izgubljenim smislom. Da je smisao pronađen, Nicolasa Windinga Refna bi poredili sa Tarkovskim, Kubrikom, Bergmanom - ovako, on je dosta inferiorniji i od Terensa Malika, čiji nam nedavni film The New World pokazuje da nije problem u tišini i kontemplativnim kadrovima prirode i da i tako može bolje.
5+/10
Hah, nisam gledo Valhalu, al Malik je sigurno tata tom Refnu.
A Alex kad počne da štancuje postove, samo dok uhvati zalet. :lol: Ni harpunom ga ne možeš zaustaviti, hvata medju zube.
*topik
When Strangers Appear
Meni super. Žao mi je samo što Beri Votson gine, dobro je izgledo u vreme snimanja tog filma, i to ga struja spalila, ili kako ono beše. Sve da bi sačuvao disk, heroj novog doba. Taj bih film mogla opet da odgledam. Da.
I to sam ga gledala na teveu, možda prošle godine, te večeri se odlično sećam a i kasnijeg teve programa,
išao je prvo Stone Cold sa onim drvetom ragbi igračem, Bosvortom. Čovek je bukovina. Pa se davao neki krimić sa Čarls Bronsonom, sedamdesete godine možda,zaboravila sam ime, manijak serijski ubica pokušava da mu siluje i ubije ćerku. i onda red zoru - Kad se stranci pojave.
To je dobar filmski program. :lol:
Od Rejnoldsa samo sam jednom gledala i The ugly, ali mi se taj film ne svidja.
Setila sam se još jednog filma koji sam gledala jednom, a to kad sam bila mala, neopterećena dubokim mislima i kad mi je sve bilo ravno,
i to je Beskrajna priča sa onim dečakom na tavanu koji jede jabuku i čita knjigu Beskrajna priča u kojoj drugi dečak princ jaše ono belo fantastično stvorenje, konja s krilima ili tome slično, kako me je taj film onomad oduvao, ih. :)
Nije konj s krilima (meni je uvijek licio na psa), nego zmaj koji donosi srecu. Da, da, odlican film.
E, može biti da je zmaj. Š, davno je bilo.
Taj film je jedno od traumaticnih i razocaravajucih iskustava u mom zivotu :(
Traumatican? A sto? :shock:
Vodio sam mladjeg brata u bioskop. Obojca smo bili obozavaoci knjige. A onda se pojavio Fuhur... No, salu na stranu, to mi jeste bilo prvo iskustvo sa ekranizacijom omiljene knjige.
Law Abiding Citizen
r: F.Gary Gray
Od trilera nekako imam najmanja očekivanja, jer je ovaj žanr duboko ukorenjen u šablone, varijacije i rutinu, pa se retko kad pojavljuju filmovi koji odskaču/iskaču. Istovremeno, to je verovatno najproduktivniji žanr, sa bezbroj filmova i epizoda tv serija svake godine, koji podmiruje potrebe široke publike za konvencionalnom zabavom/uzbuđenjima.
Law Abiding Citizen je zato (delimično) prijatno iznenađenje, jer uspeva da standardnu priču "policija juri zločince" postavi malo drugačije, što se dovoljno naslućuje iz nekih reklamnih slogana - "Što je duže u zatvoru više ljudi umire." & "Kako zaustaviti ubicu koji je već iza rešetaka?". Kad bi relativnoj originalnosti dodali zanimljive likove (glume ih Jamie Foxx, Gerard Butler plus Colm Meaney), dileme o moralnosti i funkcionalnosti sistema, režiju i scenario koji vezuju pažnju, dobili bi smo jako dobar film...
Ali - treba oduzeti nedostatke. Nisam čitao svetske kritike, ali preletevši par sajtova vidim da je film dobio loše kritike i da mu zameraju razne stvari - od kreiranja saosećajnosti gledalaca sa pogrešnom osobom, do elemenata eksploatacijskog filma (ovo bi pree bila preporuka za većinu članova ZS, ali - ne vidi se ništa!). Jedina opravdana zamerka jesu povelike logičke rupe u priči, koje (po meni) ipak ne ruše ceo film, ali opet svode njegovu filmsku vrednost na vrednost rutinskih trilera.
Najkompletniji film F. Gary Graya ostaje Pregovarač - The Negotiator (1998).
6/10
Married Life (2007)
r: Ira Sachs
(Nešto kasnim sa gledanjem ovog filma.) Married Life je blizak noar krimiću, ali su likovi, uprkos ubilačkim namerama pojedinih i nemoralnošću većine, nekako predobri, zato je delom i ljubavna drama.
Fino upakovan i zanimljiv film, sasvim dobar i gledljiv, tretira brak, prijateljstvo, prevaru, izdaju, tajne, ljubavni mnogougao... Priča (po romanu) već je korišćena na filmu u Tv seriji The Alfred Hitchcock Hour, nekada.
Za nešto veći kvalitet od "dobar", potrebne su neke stvari, koje ima npr The End of the Affair, Neila Jordana (nije krimić, ali jeste ljubavna drama o preljubi), koji ima bolje dijaloge (u Married Life su ponekad banalni), bolji rediteljski "touch" i bolju glumu (u Married Life, Pierce Brosnan, Chris Cooper, Patricia Clarkson su uloge odradili rutinski, a Rachel McAdams slabunjavo) i likovi nisu šablonizovani kao u ML.
Preporuka, za ljubitelje bračnog života.
6/10
Red Cliff (1&2 - integralna verzija, oko 2x120min i više)
r: John Woo
John Woo se dokazao kao reditelj hongkongških akcionih krimića, da bi potom u Americi snimao Hard Target, Broken Arrow, Face/Off, Mission: Impossible II & Windtalkers u kojima nije previše podbacio u odnosu na dotadašnju reputaciju (Face/Off je bio ponajbolji tu) do prvog pravog promašaja - Paycheck. Razlozi izvesnog nesnalaženja, odnosno, variranja kvaliteta na radu u američkoj kinematografiji, mogu se naći i u nedostatku autorske slobode (što Woo napominje u intervjuu datom Politici - http://www.politika.rs/rubrike/Kultura/Majstor-akcije-sa-ljudskim-likom.lt.html (http://www.politika.rs/rubrike/Kultura/Majstor-akcije-sa-ljudskim-likom.lt.html) )
Povratak u Kinu donosi hvatanje u koštac sa istorijskim megaspektaklom Red Cliff (Chi bi). Kad sam pogledao film, moja skeptičnost u odnosu na Džonove sposobnosti za realizaciju ovako kompleksnog projekta je nestala, jer je Bitka kod Crvene stene film u kome su svi bitni elementi - režija i montaža, priča, likovi, gluma, podela uloga, fotografija, scenografija, kostimi, koreografija, muzika...urađeni jako dobro, a neki su impresivni. Završna scena bitke je na nivou LOTR filmova, čak je i bolja. Kretanje kamere i kadriranje demostriraju ne samo egzibicije, nego režijsku zrelost. Borilačke (natprirodne?) akrobacije su dozirane u pravoj meri, a rekonstrukcija načina borbe starih vremena je minuciozna.
Red Cliff ne donosi ništa posebno novo, nema neki pomeren pristup i sl, već je tradicionalan ratni spektakl, koji po strukturi podseća na SFRJ ratne epike. Kolika je veza sa istorijom (ili prozom) ovog kineskog "Holivuda", pitanje je za poznavaoce.
8+/10
The Bad Lieutenant: Port of Call - New Orleans
r: Werner Herzog
Bilo da ga shvatimo kao ozbiljnu policijsku krimi-dramu ili kao "neozbiljno", ironično, crnohumorno razračunavanje sa policijskim žanrom i njegovim klišeima, obrni-okreni, ovaj Bad Lieutenant je jako dobar film. Intrigantan, atmosferičan, zanimljiv tokom celokupnog dvočasovnog trajanja; glavni kvaliteti su mu odlična Hercogova režija, odlična Kejdžova uloga (Nicolas Cage), a posebno neka uspostavljena simbioza ova dva elementa (umetnika). Tu su još - vrlo dobra muzika (Mark Isham), fotografija (Peter Zeitlinger), Eva Mendes i mnoštvo sitnih a bitnih detalja (iguane!).
Svi su saglasni da Port of Call - New Orleans Wernera Herzoga (jednog od poslednjih velikih evropskih režisera) nije remake filma Abela Ferrare - Zli poručnik, sa kojim deli samo motiv, pa poređenja sa njim nisu neophodna. Ovaj film gledaoca potstiče na razmišljanje o poruci filma, a posebno o svom glavnom (anti)junaku, a pri tome nas, srećom, ne gnjavi ni jednog momenta. Želim da verujem da je Port of Call... film o čoveku, koji je doživeo sunovrat, ali još uvek može da pronađe dobro u sebi, slično gradu u kome deluje.
Amerikanci, izgleda, nisu imali sluha za ovaj film. Pa dobro...
8/10
The Road
r: John Hillcoat
Otac i sin idu kroz postapokaliptični svet, pazeći da ne budu pojedeni.
Mnogi su za ovaj film, snimljen po priznatoj knjizi Cormaca McCarthy-ja, odmah potrčali da kažu kako je dobar, ubedivši i sebe u to.
Film je davež. U redu su depresija, beznađe i tuga, kao sveprožimajuća atmosfera koja okružuje likove i događaje, ali ovde je to jedini sadržaj koji se nameće gledaocu, kao prstom u oko, pa je film više nego patetičan u najgorem smislu značenja. Uz to je dosadan, isprazan, režiran je nemaštovito. Čak i onako isprana, monohromatska fotografija deluje kao nepotreban šablon, kad je već sve uništeno i prekriveno prašinom, pepelom, umirućom vegetacijom...
Nije sve tako crno, ali je jedva osrednje. I muzika Kejva i Elisa je više pristojan pokušaj nego ozbiljno delo ozbiljne muzike. Viggo Mortensen je solidno izneo film, a klinac koji glumi njegovog sina mu nije bio od velike pomoći.
Utisak je da smo gledali, ne američki, nego niskobudžetni istočnoevropski umetnički film u kome se malo toga dešava, a ništa bitno i ne priča. Ideje i motivi o gubljenju i očuvanju ljudskosti, pretpostavljam, bledo su preneti iz romana na film, a ostala je izvesna neuverljivost.
The Road je ostvarenje koje očekuje zasluženi zaborav.
5/10
Ni mene Road nije pretjerano impresionirao, ali ja sam gledao neku skraćenu verziju. Ipak, od filmova s takvom tematikom, CARRIERS mi je mnogo bolji (ne samo zbog Piper Perabo).
Quote from: Harvester on 27-09-2010, 01:15:58
Ni mene Road nije pretjerano impresionirao, ali ja sam gledao neku skraćenu verziju. Ipak, od filmova s takvom tematikom, CARRIERS mi je mnogo bolji (ne samo zbog Piper Perabo).
Za razliku od Red Cliff, ovde duža (prava, koju sam ja gledao) može biti samo dosadnija.
Sasvim moguće, ja zapravo nisam ni primijetio da nešto fali dok mi nisu rekli da sam gledo 20 i kusur minuta skraćenu verziju.
Ни ја...осим што је превод полудео, типа: "папа, јеси ли видео оног дечака и пса?", а они у том тренутку причају са оним маторцем...веровао сам да је неки дебил килаво одрадио превод, кад оно...
The Ghost Writer
r: Roman Polanski
Ne znam šta je privuklo Polanskog ovoj prosečnoj i (politički, ako se ozbiljno shvati) naivnoj priči, ali kad je već prihvatio režiju (plus rad na scenariju, zajedno sa Robertom Harrisom, po čijem romanu Ghost je rađen film), odradio je dobro, ako ne sa izrazito autorskim, ono bar sa stilski, ličnim pečatom. Ewan McGregor, Pierce Brosnan su verovatno prihvatili zbog Polanskog, a i oni su odradili dobro, kao i Olivia Williams i Tom Wilkinson (plus Eli Wallach u kameo ulozi).
Priču o ghostwriter-u koji treba da dovrši memoare bivšeg britanskog premijera, koga optužuju da je radio izvan zakona, a malo mu fali i za optužbu za ratne zločine (!?), mogao je da režira bilo ko. Da je to i uradio neko od režisera - rutinskih zanatlija, sa ovim script-om (koji, još jednom - nije ništa posebno, mada ima vrline u dobro postavljenim likovima - ali čak su i raniji slabiji filmovi Polanskog imali više originalnosti, poput Death and the Maiden i Bitter Moon ) to bi bio prosečan film. Ni Polanski nije mogao da učini čudo, ali njegova precizna režija, brižljivo planiranje svakog kadra, stvaranje atmosfere i napetosti na nivou Hičkoka (The Ghost Writer i jeste na nivou slabijih Hičovih filmova) podiže kvalitet do granice mogućeg. Vrlo dobru muziku je komponovao Alexandre Desplat.
Završna scena, promenjena u odnosu na roman, može da otvori polemike o logičnosti i redosledu zbivanja, ali je režijski šlag na torti odlične old-fashion režije trilera, Polanskog.
6/10
i ja sam se malo začudio zašto je ovo Polanski snimio, mislim nema ničeg polanskolikog u njemu, običan triler.
Crazy Heart
r: Scott Cooper
Film iz "dramurda" žanra, obuhvata delić životopisa country pevača Bada Blakea (Jeff Bridges), čija karijera je na nizbrdici, a sam tone u alkoholizam. Nemamo dramu bogznakakvog intenziteta, imamo ljubavnu priču (Maggie Gyllenhaal) i pratimo gostovanja - potucanje glavnog junaka po američkoj provinciji. Crazy Heart u svim elementima je najmanje korektan, ali ga iznad korektnosti uzdižu fenomenalna Bridžisova uloga, koja u kombinaciji sa dobro napisanim likom, rezultira našom zainteresovanošću i identifikacijom sa junakom filma. Plus filovanje solidnom kantri muzikom, ne previše, taman koliko treba (Stephen Bruton i T-Bone Burnett). Sasvim dovoljno za pamćenje i eventualno neko ponovno gledanje u budućnosti.
7-/10
Iron Man 2
r:Jon Favreau
Iron Man 2 je film o Tonyju Starku, a znatno manje o "Gvozdenku". Slično TV seriji Lois & Clark u kojoj imamo dosta Clarka Kenta a Supermena na kašičicu. To mi je postalo jasno, posle odgledanih više od sat vremena filma, sa samo jednom 5-ominutnom akcionom scenom. IM2 podseća na neke "savremene" Marvelove stripove sa manjkom akcije i puno priče, gde su super-heroji najčešće "u civilu".
Dominantan dramski deo filma funkcioniše solidno. Replike se preklapaju - likovi govore u glas, brbljaju, mrmljaju, raspravljuje se - sve u svrhu postizanja utiska realističnosti, nalik američkim filmovima 70-ih. Robert Downey Jr. je (ponovo) vrlo dobar kao Toni Stark, ali je šteta što negativac, koga glumi Mickey Rourke dobija malo prostora, iako pleni u svakom pojavljivanju. Već je dokazano da je dobro kada se harizmatičnim negativcima da dovoljno filmskog prostora /vremena/, čime se stvara snažan antagonist glavnog heroja, kakve smo npr. imali u Tim Bartonovim filmovima o Betmenu.
Ali, Iron Man 2 je Tony Stark show.
Nešto solidne akcije u zadnjem delu filma, donekle, popravlja stvar, mada Favreau nije prvoklasni akcioni režiser. Iron Man 2, za razliku od prvog filma nema originalnosti, a ima neku manu više, zato je za ocenu slabiji.
6/10
The Expendables
r: Sylvester Stallone
Danas, mnogi su skloni idealizovanju i glorifikaciji Staloneovog doprinosa filmu, delimično opravdanim njegovim otelotvorenjem poznatih filmskih likova, ali 80-ih je Stalone bio sinonim za drugorazredni akcioni (i dr.) film. Za kombinaciju vrhunski zabavne akcije sa ozbiljnijim filmskim kvalitetima, imali smo Švarcenegera.
Ne bih ovde i sada o celokupnoj Staloneovoj filmografiji, već o The Expendables. Plaćenici su pravi bioskopski film - efektana nepretenciozna razbibriga. Ideja okupljanja poznatih imena akcionog (u širem smislu) segmenta filmske istorije je dobra i uspešno realizovana. Podela uloga je zadovoljavajuća; možda u nekom nastavku bude drugačija i obuhvati i neke druge omiljene face, ali ova ekipa OK funkcioniše (Sylvester Stallone, Jason Statham, Jet Li, Dolph Lundgren, Eric Roberts, Mickey Rourke...).
Obzirom da cilj nije previsoko postavljen, skoro je dostignut. Priču o grupi plaćenika poslatih u ostrvsku državicu da ubiju diktatora, malčice je pokvario sam reditelj Sylvester Stallone, za koga odavno znamo da je prosečan režiser (Rocky II, III, Staying Alive). U želji da bude moderan, brzom režijom i montažom akcionih scena, iste je napravio pomalo konfuznim i nepreglednim, samim tim, nedovoljno upečatljivim. Da se držao klasičnijeg pristupa, kao u Rambo (4 iz 2008.), rezultat bi bio nešto bolji. Takođe, rutinski scenario je odmogao mogućnosti da ovo bude bitnije žanrovsko ostvarenje.
I ovako, The Expendables je kao novokomponovana pop pesma u fazonu 80-ih - zanimljivošću odskače od savremene pop/filmske/ produkcije.
5+/10
Solitary Man
r: Brian Koppelman, David Levien
Može se povući paralela sa filmom Crazy Heart - u oba slučaja priča tretira čoveka u zrelim godinama, nekad uspešnog, sada na silaznoj putanji. U oba slučaja briljiraju glavni glumci - ovde više nego odlični Michael Douglas. Samo, u Solitary Man nema kantri muzike (izuzev, ako ne računamo sjajnu obradu naslovne numere, tokom najavne špice, od strane Džonija Keša), pošto glavni lik Ben Kalmen nije pevač, nego bivši poznati automobilski magnat.
Krizu u koju je zapao, izazvanu godinama, potencijalnim zdravstvenim problemima i poslovnim neuspesima, a u koju sve više tone, zbog svojih problematičnih postupaka i karaktera, Ben Kalmen podsvesno pokušava da "leči - rešava" na vrlo origanalan način - seksom sa što mlađim ženama/devojkama na koje nailazi. Iako film preti da se pretvori u jednu epizodu Kalifornikacije, ipak se uzdiže iznad toga, do solidne studije karaktera, koja po gledanju filma ostavlja prostora za razmišljanje o nekim stvarima, posebno muškom delu publike. Šteta što "tim stvarima" nije više vremena bilo posvećeno tokom filma, jer je film, sa svojih jedva sat i po, i to sa sve standardno podužom odjavnom špicom, prekratak. Usled toga nije bilo dovoljno mesta gotovo ni za jedan drugi lik, a glume ih i Mary-Louise Parker, Susan Sarandon (kao bivša žena jedva se pojavljuje), Danny DeVito (čija je epizoda bar funkcionalna) i drugi.
Režija i scenario su OK, mada je pomalo iritirajuće kako se ljudi odnose prema Daglasovom liku, čak iako je on daleko od idealnog. Zbog M. Daglasa najviše, gledanje Solitary Man-a je dobro utrošeno vreme.
6+/10
Wall Street: Money Never Sleeps (2010)
http://camerapolitica.blogspot.com/2010/10/wall-street.html (http://camerapolitica.blogspot.com/2010/10/wall-street.html)
The Social Network (2010)
David Fincher
http://camerapolitica.blogspot.com/2010/10/social-network-2010.html (http://camerapolitica.blogspot.com/2010/10/social-network-2010.html)
FB nije kultni fenomen.
nije za rođene prije 1990.
FB je agora, promenada, imenik, zidne novine, izložbica, mali oglasi, chat, i još koješta, ali kult nije.
Za kult je karakterističan ritual i hijerarhija. Ako toga i ima u FB u nekim zatvorenimj segmentima i grupama, to svakako nije opšte mesto, nego samo u budžacima.
kult (lat. cultus, colere gajiti; poštovati)
poštovanje boga; crkveni obredi, vera,
veroispovest; visoko poštovanje, divljenje do
obožavanje (npr. kult rada, slobode, Tolstoja
itd.).
cult (klt)
n.
1.
a. A religion or religious sect generally considered to be extremist or false, with its followers often living in an unconventional manner under the guidance of an authoritarian, charismatic leader.
b. The followers of such a religion or sect.
2. A system or community of religious worship and ritual.
3. The formal means of expressing religious reverence; religious ceremony and ritual.
4. A usually nonscientific method or regimen claimed by its originator to have exclusive or exceptional power in curing a particular disease.
5.
a. Obsessive, especially faddish, devotion to or veneration for a person, principle, or thing.
b. The object of such devotion.
6. An exclusive group of persons sharing an esoteric, usually artistic or intellectual interest.
Prema ovome, jedino u smislu "opsesija" može da se kaže kult, ali samo zbog toga što je to omiljeni izraz a ne da se objasni šta je FB zaista.
Al nema veze, prikaz je dobar. Ja taj film sigurno neću gledati :lol:
ma ne kult već kultni fenomen, kao što je Farma kultni fenomen. Bar se to značenje ustalilo.
Ma u redu, ako insistiraš.
Ja samo skrećem pažnju da to "kultni" nema baš nikakvo "značenje" nego možda samo nekakvu oznaku, koja stoji (nepotrebno) uz ono "fenomen". Eto to. Pleonazam.
A i Farma je pop-kulturni fenomen, a ne kultni xtwak
eto, sad si ti uzeo svakidašnje značenje riječi fenomen
fenomen je isto što i pojava
fenomenalno tako nema značenje kakvo mi obično shvatamo
dakle ''kultni fenomen'' ne može biti pleonazam :)
a pop-kulturni je skoro isto što i kultni :)
Zajebavaj se ti, ali ono je tvoj tekst a ne moj xjap
fenomen (grč. phainomenon pojava, phainomai
pojavljujem se) 1. svaka pojava u
duhovnom i spoljnom svetu koja se
prikazuje našem opažanju (čulima), naročito
teško objašnjiva ili retka prirodna pojava;
čudo; 2. sjajna pojava, retko sposobna ličnost;
3. fil. pojava (za razliku od ,,stvari po sebi",
noumenon-a).
fenomenalan (grč. phainomenon) pojavni;
veoma redak, vrlo neobičan, čudnovat;
izvanredan (čovek, uspeh, delo itd.).
pola sam pogodio :)
kultni fenomen nije pleonazam tralalalalala :)
Quote from: Albedo 0 on 21-10-2010, 23:00:17
pola sam pogodio :)
kultni fenomen nije pleonazam tralalalalala :)
Nije pleonazam, ali Farma je masovna a ne kultna pojava, jer privlače mase, a ne malobrojne ljubitelje.
you're killing me here s ovim zaebancijama :)
jeste li ikad čuli za ''cult following'', što se odnosi na fanove nekog filma, benda i tome slično?
Dakle masovnog ''kulta''?
Tja, "kultni sledbenici Frenka Zape" zvuči OK, ali "kultni sledbenici Šakire" bizarno.
Ljudi se udružuju u klubove obožavalaca i rade razne stvari, kostimiraju se - recimo Trekies - nose uniforme Zvezdane flote na konvencijama, imaju čitav kompleksni svet-repliku svog obožavanog uzora i to se onda može zvati nekakvim kultom, u nedostatku bolje reči - ali da li zaista postoje kultisti koji obožavaju FB?
Quote from: Lord Kufer on 22-10-2010, 03:01:06
ali da li zaista postoje kultisti koji obožavaju FB?
Verovatno ne. S druge strane za sve veći broj ljudi Facebook JE Internet, to jest nisu ni svesni Interneta izvan Fejsbuka. Kroz Fejsbuk interaguju sa svetom, saznaju novosti itd. Ima tu nekakve kultnosti.
Ondine
r: Neil Jordan
Neil Jordan, poznati irski reditelj, ovaj put snimio je irski film, sa irskim glumcem u glavnoj ulozi (Colin Farrell). Ondine je ono što zovemo malim filmom, uz to i autorskim.
O čemu je? - ribolovac sa ribama uhvati i devojku u mrežu, za koju ozbiljno sumnja da je sirena (preciznije, selkie - nekakva žena-foka), a njegova ćerka i ne sumnja da nije.
Rađen kao realistična (ljubavna) priča, kroz koju promiče duh irskog praznoverja i legendi, Ondine je suptilna atmosferična romantična drama, u kojoj dolazi do izražaja odlična režija Nila Džordana, interesantni likovi koje portretišu dobri glumci, gde se pored Farela, kome idealno leže priprosti, ne-baš-inteligentni ( :twisted: ) likovi, ističe odlična dete-glumica Alison Barry, a tu je i neizbežni Stephen Rea. Teško je naći neki ozbiljniji nedostatak ovom filmu, a vrlina ima dosta - ističu se još muzika i fotografija.
Nije film za svakoga, ali se dostojno nedovezuje na najbolje iz Džordanove filmografije (The Company of Wolves, Mona Lisa, The Crying Game, Interview with the Vampire, Michael Collins, The End of the Affair, The Brave One...).
8/10
To zvuči kao Shyamalanov Lady in the Water, ali sigurno ne može biti toliko dobro.
Quote from: Harvester on 26-10-2010, 23:14:04
To zvuči kao Shyamalanov Lady in the Water, ali sigurno ne može biti toliko dobro.
Sličnost je mala, ali postoji.
http://camerapolitica.blogspot.com/2010/10/black-death-2010.html (http://camerapolitica.blogspot.com/2010/10/black-death-2010.html)
http://camerapolitica.blogspot.com/2010/10/agora-2009.html (http://camerapolitica.blogspot.com/2010/10/agora-2009.html)
Quote from: Albedo 0 on 30-10-2010, 21:52:51
http://camerapolitica.blogspot.com/2010/10/agora-2009.html (http://camerapolitica.blogspot.com/2010/10/agora-2009.html)
Albedo, Agora nije holivudski, nego španski film, što si mogao da pročitaš i na prethodnoj strani ovog topika.
Jonah Hex
r: Jimmy Hayward
Kao Jonah Hex, retko koji film je ocrnjen od kritike i (američke) publike u poslednje vreme. Ako ga posmatramo kao adaptaciju istoimenog DC-jevog stripa (kod nas objavljivan u Eks Almanahu i Strip Zabavniku, velikom i malom, pod nazivima Džoni Heks i Džonan Heks) film Jonah Hex i jeste promašaj - inferioran je u odnosu na strip (bar najbolje epizode/periode), a sam lik filmskog Heksa sa strip-izvornikom ima zajedničko samo ime i ožiljak na licu (koji mu, by the way, u stripu nisu napravili Južnjaci nego Indijanci)... u redu, i zanimanje - lovac na ucene. Ali, dok je originalni Heks više istvudovski karakter - i to pre, na način Prljavog Harija, nego bezimenog kauboja, nemilosrdan, ali pravedan revolveraš, filmska verzija više podseća na Marvelovog Punishera, sa sve modernim (za ono vreme) arsenalom vatrenog oružja. (Možda je nešto slično uradio i DC, kada je za potrebe serijala "Hex,"ovog junaka slao u budućnost, kreiravši SF varijantu?) Zato autorima filma, zbog neuspeha na blagajnama i izneveravanja stripa, ne možemo oprostiti što su šansu za realizovanje nove-prave adaptacije sveli na nulu, za duži period.
Sam film Jonah Hex, posmatran nezavisno od stripa, ostavlja povoljniji utisak. Već i sama ideja modernog akcionog filma sa natprirodnim elementima, u western miljeu, uz trashy-arty B-movie estetiku, deluje intrigantno. Najveći kvaliteti realizacije ovog koncepta leže u zanatski dobroj režiji Jimmyja Haywarda i ubedljivoj pojavi Josha Brolina u naslovnoj ulozi, što rezultira po kojom solidnom scenom i cool replikom. Glavni nedostaci su u nasilnom premontiranju - kraćenju filma (sveden je na 81 min. total), mada se kratkoća, usled brzog ritma filma, ne oseća preterano, ali za posledicu ima zbrzan/zbrkan početni deo filma, koji sadrži "Heksovu priču" - kako je postao to što jeste, kao i koren njegovog odnosa sa negativcem Turnbullom (John Malkovich) i produkcijska ograničenja koja nisu u startu planirana. Uz to, ideja (za film smišljena) da JH komunicira sa mrtvim dušama, deluje mi nepotrebno i glupo.
Preterana pljuvačina po filmu je nepravedna, utoliko što je Hex i ovako manjkav, ubedljivo bolji film od Punisher: War Zone, bolji od Ghost Rider-a, zanatski superiorniji od Solomon Kane-a, filmskim sladokuscima zanimljiviji od Wild Wild West. Poređenja sa ozbiljnijim filmovima ne bi izdržao, ali ako ste gledali neke pomenute i ovaj možete, slobodno.
6-/10
e jebi ga, da li je holivudski ili ne, ne mijenja stvar...
Shelter
r: Måns Mårlind, Björn Stein
Doktorka ("psihijatroškinja" - kako se danas to kaže? - igra je Julianne Moore) analizira pacijenta sa poremećejem višestruke ličnosti (glumi ga Jonathan Rhys Meyers) i u tom procesu otkriva slučajeve ubistava.
Shelter jeste prilično slabiji film od vrlo dobrog Fallen (1998) Gregoryja Hoblita, ali je npr. bolji od Darkness Falls (2003), a negde je u rangu sa The Skeleton Key (2005), pa i Mirrors (2008).
Dvostruki standardi u ocenjivanju filmova prisutni su na relaciji američki-neamerički film, pri čemu se uglavnom za žanrovski neamerički film primenjuju upadljivo blaži kriterijumi. Tako je i sa hororima - da Shelter nije američki film (nego japanski, španski, francuski...) verovatno bi privukao više pažnje, zato što se radi o ujednačeno dobrom ostvarenju, koje dosledno, na zadovoljavajućem nivou, primenjuje/poštuje sva pravila žanra (horor-misterija-triler). Izvesna rupičavost zapleta se podrazumeva, ako sitničarimo. Nadajmo se da će Julianne Moore dobijati još glavnih uloga, koje potpuno zaslužuje.
6/10
PS. Vidim da film i nije prikazan u USA - još.
The Fourth Kind
r: Olatunde Osunsanmi
Milla Jovovich je u ulozi psihijatra Abbey Tyler, centralna ličnost ovog "SF dokumentarca". Ona nas upoznaje sa misterioznim dešavanjima u gradiću Nome na Aljasci, koja uključuju slučajeve dugogodišnjih neobjašnjenih nestanaka, koje pak neki objašnjavaju otmicama od strane vanzemaljaca.
Lažni dokumentarci, u ovom slučaju filovani kvaziautentičnim snimcima i rekonstrukcijama "stvarnih" događaja, na krilima uspeha The Blair Witch Project-a, polako postaju žanr za sebe. Ovakvi filmovi mogu biti zabavni i nenamerno, tako što svojom "užasnom ozbiljnošću" završe na granici parodije. The Fourth Kind nije naročito zabavan, čak ni tako, jer se veći deo filma svodi na prazne razgovore, buncanja pod hipnozom uz po neki vrisak, sve to presečeno ponekom smetnjom u slici, od kojih pate ubačeni kvazidokumentarni materijali. Pozitivno se može reći da je Osunsanmi pristojno vizuelizovao scenario, da su glumci, na čelu sa Milom, korektni, mada zbog neubedljivog površnog koncepta, ne i ubedljivi.
Bolje preskočiti The Fourth Kind, ali fanovi Resident Evil-a/Mile Jovović mogu i da bace pogled.
4/10
PS: Za razliku od nekih gorepominjanih naslova, izgleda da se ovaj film (naivnim, otetim...?) Amerikancima baš dopada.
Knight and Day
r: James Mangold
žanr: akcioni triler - komedija?
glumci: Tom Cruise i Cameron Diaz još uvek nisu potrošili rezerve šarma, pa je Knight and Day pristojno zaradio, malo podbacio na domaćem terenu, a spasao ga "ostatak sveta".
režija: James Mangold (3:10 to Yuma, Cop Land, Walk the Line, Identity) na visini zadatka, tako se režira akcija.
scenario, priča: Cruise je super tajni agent na zadatku, Diazova naleće slučajno i uleće u nevolje. Nepretencizno, u negativnom značenju reči, sve sasvim OK funkcioniše, ali osrednje, već viđeno (i mnogo bolje - True Lies), jedva sat i po lake i samo lake, superlake, zaboravljive zabave.
scene za pamćenje: mogla je to da bude zadnja scena u Španiji, sa bikovima, za malo - nema ih! Ostaju samo pomenuti šarm i osmesi para Cruise/Diaz. (+lepi ambijenti - lokacije)
nešto interesantno: ipak jedan detalj - većina filma je data iz perspektive June, lika koji glumi Cameron Diaz; to dovodi do toga da pojedine potencijalno zanimljive događaje ne vidimo, jer ih je ona prespavala pod narkozom (zato je film kratak?), ali je to ipak zanimljiv pristup.
šta čekamo?: M:i-4
6/10
Robin Hood
r: Ridley Scott
Ko kaže da je bolje ne znati unapred radnju filma, greši! Dok sam ja shvatio da je ovo prequel, bilo je kasno. Već sam u sebi negodovao što ovoj priči o Robinu Hoodu nedostaje osnovni sastojak priče o Robinu Hoodu - borba za slobodu / protiv tiranije. Umesto toga imamo borbu protiv francuskih osvajača i domaćih (engleskih) izdajnika - opet Francuza, na strani budućeg/sadašnjeg tiranina princa Johna (!).
Kad (mi) je, ipak, postalo jasno da je scenarista Brian Helgeland (sa pomagačima) izmaštao dešavanja, koja prethode onima iz svima poznate priče, neke stvari su legle na svoje mesto - jer, ako se relativno promašenom konceptu progleda kroz prste, dođu do izražaja i kvaliteti filma - poslovično superiorna režije R. Scotta, vešto realizovane scene iz kojih se film sastoji (dramski, vizuelno, grandiozno...), koje drže pažnju gledalaca svih 140 min., sačinjene od niza kvalitetno odrađenih detalja, dostojnih ovako visoke produkcije. Tu negde spadaju i glavni glumci, Russell Crowe i Cate Blanchett, kojima se ništa ne može zameriti u tumačenju ovako zamišljenih likova Robina i Marion.
S druge strane, ne može se pogledati kroz prste labavoj motivaciji glavnog junaka, nedostatku pravog dramskog sukoba i idiotskoj sceni uletanja oklopljene Lady Marion u završnu bitku, sa sve pratećom dečurlijom, u filmu, koji je u startu imao ambiciju da bude realističniji (i "istoričniji") od većine dosadašnjih filmova o Robinu Hudu.
Sam za sebe - solidan, u kontekstu legende o Robinu Hudu beznačajan, rezultat pogrešne procene Scotta i Helgelanda, kad se prašina slegne možda se pokaže manjim promašajem nego što se čini.
6-/10
Žena sa slomljenim nosem
r: Srđan Koljević
Eto mene, posle dužeg vremena, u bioskopu, da pogledam domaći film. Bolje da sam ga preskočio. "Nije loš" je najbolje što se o ovom ostvarenju može reći; sem ako niste imali prevelika očekivanja ili bili malo mrzovoljniji i zaključili - "slabo".
Dramica - pričica o dešavanjima u životoma nekolicine tzv. običnih ljudi, čije se priče prepliću, ne govori ništa bitno, nije naročito zanimljiva (umereno, jeste!) i delimično je dosadna ("kol'ko do kraja" gledanje na sat se podrazumeva, bar u delu filma). Pojmovi - zaplet, rasplet, poruke, ideje, kulminacija, katarza - ne mogu se dovoditi u vezu sa filmom Žena sa slomljenim nosem. Još je i priča (priče) nezgrapno zaokružena ili nezaokružena, pa deluje nedovršeno (Koljević je umislio da je John Sayles).
Tehničko - zanatski nivo je za prelaznu do prosečne ocene. Glumci su još ponajbolji u svemu, a ovo je glumački film (Nebojša Glogovac, Branka Katić, Anica Dobra i dr.). To popravlja utisak, donekle.
5-/10
Where the Wild Things Are
r: Spike Jonze
Where the Wild Things Are nije tipičan all ages / 7-77g. film, kakve Amerikanci najčešće prave, nego je pretežno usmeren na klince, dakle dečiji film, ali inteligentan, simboličan i kompleksan u podtekstu. Tako da, ako se i odrasli odluče da pogledaju, neće im promaći da je priča o usamljenom dečaku (sa problemima agresije, neprilagođenosti, komunikacije sa okolinom, ali u normalnim granicama tj uobičajenim okvirima odrastanja), koji beži od kuće (od stvarnosti) da bi se na ostrvu družio sa čudnim i čudljivim bićima (Wild Things), režirana inventivno, sa puno duha i šarma, protkana mračno - veselom atmosferom. Spike Jonze (Being John Malkovich, Adaptation.) je poznati motiv (iz pripovetke Maurice Sendak-a) razradio sa osobenim, čudnovatim, "indie - alternativnim" šmekom.
U svakom slučaju, na decu će ostaviti dobar utisak, sadržajno i vizuelno. Za odlične efekte, tj. stvorenja, zadužen je bio Jim Henson's Creature Shop, glasove su im pozajmljivali James Gandolfini, Forest Whitaker, Catherine O'Hara, Lauren Ambrose, Chris Cooper i dr; dečak u glavnoj ulozi Max Records je odličan, a fenomenalnu muziku su komponovali Carter Burwell i Karen Orzolek.
8/10
Centurion
r: Neil Marshall
Godine 117.n.e. Rimljani ratuju sa Piktima u pokušajima da osvoje celokupnu Britaniju. Mala grupica preživelih pripadnika Devete legije prinuđena je da beži pred progonom Pikta.
Od ovog sadržaja nije lako snimiti nezanimljiv film, pa to srećom, nije uspelo ni režiseru i scenaristi Neilu Marshallu. Nema mnogo priče (u smislu i zapleta i dijaloga), samo obilje akcije. Neil Marshall režira zanatski solidno, a scene akcije su naglašeno brutalne i krvave. Nemam ništa protiv takvog pristupa, ali ovoliko insistiranje na tome deluje kičasto i preterano. Primer toga je centralni sukob dve vojske u kome se, kao u super brzom video spotu, jedna za drugom, smenjuju scene odsecanja delova tela i ostalog ranjavanja mačevima i drugim hladnim oružjem, uz obilato prštanje krvi na sve strane. Ni jednom ne vidimo udar mača o mač ili mača i koplja u štit i sl., zato što ne bi bilo krvoliptanja. Centurion ipak nije Kill Bill, već ozbiljni(ji) film, iako je zamišljen kao zabava - mada istorijski filmovi nikad nisu samo to. Glumačka ekipa je drugorazredna (nalik američkoj B - produkciji; Centurion je britanski film), film sadrži dovoljno uzbuđenja i napetosti, a pomalo zanemarene likove delimično popravlja deo u "veštičijoj" kući. Uspelu identifakaciju publike sa "okupatorima" računam u pluseve filma.
Premda drugačiji od više glavnotokovskog King Arthur-a (2004), Centurion nije bitno bolji. Štaviše, negde je na nivou (pre)hvaljenog filma Neila Marshalla - The Descent (2005) (moje mišljenje o tom filmu je ovde http://www.znaksagite.com/diskusije/index.php?topic=2656.msg224333#msg224333 (http://www.znaksagite.com/diskusije/index.php?topic=2656.msg224333#msg224333)).
6/10
крљање са Пиктима? звучи занимљиво и одмах се баца на скидање...хвала за подсетник, скроз сам Центруриона сметнуо са ума. :lol:
The Demons of St. Petersburg (I demoni di San Pietroburgo) 2008.
r:Giuliano Montaldo
U carskoj Rusiji Gusiev, koji se krije u mentalnoj instituciji, a koji je bio povezan sa zavereničkom revolucionarnom organizacijom, obraća se Dostojevskom (Miki Manojlović), kako bi sprečio predstojeći atentat - teroristički napad i spasao nevine žrtve.
Italijanska produkcija, pseudoistorijska priča sa Dostojevskim kao glavnim protagonistom, po ideji Andreya Konchalovskog, pružala je mogućnosti koje su nedovoljno iskorišćene. U par relativno kratkih fleš-bekova, u kojima se Dostojevski priseća hapšenja, proterivanja i boravka u Sibiru, ima skoro više dešavanja nego u glavnom toku priče u kome ima praznih hodova, proizvoljno nabačenih scena, kojima ni atmosfera misterije ne pomaže dovoljno. Ali nelogično - naivni detalji nisu preterano upadljivi, pa se film glatko prati, čemu doprinose i kvalitetna scenografija, kostimi, fotografija i solidna uloga Mikija Manojlovića, koji ovde ne glumi i glasom jer je sinhronizovan. Muzika Enia Morikonea (ne poredeći je sa njegovim najboljim dometima) je vrlo funkcionalna, ponekad i više od toga, nažalost suviše gurnuta u drugi plan (tiha). Režija Giuliano Montalda tek je nešto više od zanatski korektne standardne TV režije.
The Demons of St. Petersburg podseća na francuski strip album, pažljivo i pedantno nacrtan, ali od strane ne previše talentovanog crtača, po scenariju osrednjeg nivoa. Ko ne čita stripove, možda mu više odgovara poređenje sa solidnom italijanskom mini tv serijom.
5+/10
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fimg571.imageshack.us%2Fimg571%2F6643%2F181714npt.jpg&hash=1bea8ac878bfdc5f71380e6a2e19fcb8d1460067) (http://img571.imageshack.us/i/181714npt.jpg/)
Šišanje
http://www.znaksagite.com/diskusije/index.php?topic=5243.msg290722#msg290722 (http://www.znaksagite.com/diskusije/index.php?topic=5243.msg290722#msg290722)
The Lovely Bones
r:Peter Jackson
Ubijena devojčica, kao duh "ni na nebu ni na zemlji" posmatra svoju porodicu, ali i svog ubicu, tražeći spokoj.
Peter Jackson je bio hvaljen i cenjen reditelj i u pre TLOTR fazi. Sa pomenutom The Lord of the Rings trilogijom dosegao je vrhunac, da bi se pad, koji se desio sa King Kongom (koji je, iako pati od neujednačenosti, neumerenosti i megalomanije, ipak na zavidnom nivou oživeo duh epske avanturističke fantazije u obliku omiljene poznate priče) sa poslednjim filmom The Lovely Bones primetnije nastavio.
I ranije se Jackson bavio mračnim temama sa tinejdžerkama kao protagonistima, uz korišćenje lepe šarene fotografije i kompjuterskih efekata, ali je vreme kad je sa Heavenly Creatures (1994) osvajao naklonost kritike (i Srebrnog lava u Veneciji i druge nagrade) ostavio za sobom.
U prvih 40-ak minuta The Lovely Bones je jako dobar film - do nešto iza ubistva, otprilike - jasne priče, dobro vođen, zanimljiv i kad zatreba, napet i zlokoban. Ali avaj, The Lovely Bones je trostruko duži. U prvom delu "ostatka", film gubi fokus, priča besciljno vrluda, ritam pada i to, kao da Jackson shvata, pa nešto kasnije ubrzava montažu, kao da režira video. Takođe, granica preterane patetike, po kojoj film hoda, u drugom delu se prekoračuje (čak je i muzika Briana Enoa presladunjava, na momente!). Rasplet i završnica, kako i priliči, opet su nešto interesantniji, ali tada je već prekasno, šansa za značajnije ostvarenje je propuštena, ali ne i za solidan film. Dobre uloge ostvarili su devojčica (Saoirse Ronan) i ubica (Stanley Tucci - nije spoiler, brzo se saznaje, a devojčica - narator još pre kaže), Mark Wahlberg je samo korektan, Rachel Weisz se negde izgubila, a Susan Sarandon je komični element u zalutalim delovima filma. Režija Petera Jacksona je i dalje na zavidnom nivou, u celini.
6/10
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fimg441.imageshack.us%2Fimg441%2F9140%2Fmv5b.jpg&hash=a07fdcbe39cf1645adbe9ba2e6d9d28fb84de5e3) (http://img441.imageshack.us/i/mv5b.jpg/)
The Social Network
r: David Fincher
David Fincher došao je u film iz branše reditelja reklama (Nike, Levi's, Honda, Budweiser, Adidas, Heineken, Coke, Motorola, HP...) i vrhunskih, visoko stilizovanih muzičkih video spotova (Paula Abdul - Straight Up, Madonna - Vogue, George Michael - Freedom '90 ...) gde je postigao sve što se moglo postići.
Svojim žanrovskim filmovima (Alien 3 (1992), Seven (1995), The Game (1997)) brzo se dokazao kao jedan od (naj)boljih reditelja svoje generacije. Fight Club (1999) stoji za sebe, kao poseban, jedinstven kultni film (po nekima remek delo), a Panic Room (2002), koji se može svrstati u čist žanr, za sada je jedini podbačaj, iako dobar film, ipak previše rutinski i konfekcijski za Finčera.
Reklo bi se da je posle 5-ogodišnje pauze Finčer započeo drugu fazu svog opusa, u kojoj je The Social Network treći po redu film, a koju karakteriše odmak od čisto žanrovskog filma i težnja ka stvaranju dela, koja su neka vrsta hronika određenih dešavanja i perioda. Takav je The Curious Case of Benjamin Button (2008) (koji na ZS forumu nije imao dobar prijem, zbog nekonkretne tematike) i Zodiac (2007) (koji je na ZS dobro prihvaćen, jer se može podvesti u serial killer trilere). Sva tri filma karakteriše odlična elegantna Finčerova režija, a The Social Network je, po meni, tu najbolji.
Ovaj put ne bih previše trošio reči na sam film koji se bavi osnivačima društvenog internet sajta Facebook (ponajviše Markom Zuckerbergom - igra ga Jesse Eisenberg) i događajima koji su prethodili stvaranju i pratili uspon ove društvene mreže. Mislim da The Social Network odlično funkcioniše u svim segmentima; on je kombinacija dela koja se bave psihologijom pojedinaca i dela koja obuhvataju širu sliku društvenih dešavanja i kretanja (često se ova druga grupa - u koju spada deo SF-a - nepravedno podcenjuje u odnosu na prvopomenutu, koja se smatra umetničkijom), mada ne zalazi preduboko ni na jednu stranu, ali u ovakvom obliku besprekorno funkcioniše.
Neka ograničenje ovog filma tiču se vezanosti za "stvarne događaje", a kao glavni kvalitet nemoguće je ne istaći (opet) režiju D.Finchera, koji je definitivno pronašao način da svaku scenu učini zanimljivom, ma šta se u njoj dešavalo.
Dobru analizu glavnih likova napravio je Albedo ovde (http://camerapolitica.blogspot.com/2010/10/social-network-2010.html), premda nema visoko mišljenje o filmu, a najgora recenzija na svetu ovog filma je tu (http://www.popboks.com/tekst.php?ID=8271).
8+/10
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fimg137.imageshack.us%2Fimg137%2F927%2Fmv5x.jpg&hash=4d75c1506964b7a6ea4724fde898411203c4b0c7) (http://img137.imageshack.us/i/mv5x.jpg/)
Evo nekih mojih razmišljanja o osrednjem filmu Stone (2010). (http://camerapolitica.blogspot.com/2010/12/stone-2010.html) Robert de Niro, Edward Norton i Milla Jovovich.
Мисия Лондон (Dimitar Mitovski, 2010) (http://camerapolitica.blogspot.com/2010/12/dimitar-mitovski-2010.html)
Resident Evil: Afterlife
r: Paul W.S. Anderson
Ni najnoviji film iz "Pritajeno zlo" serijala nije razočarao - one koji nešto očekuju od ovakvih filmova. A ne bi trebalo očekivati više od lake akciono - avanturističke zabave sa po nekom mrvicom horora, a i SF je tu negde. Zapravo, mene je samo drugi deo razočarao, zato što očigledno deluje kao (nešto budžetnija) B produkcijska (mada su ulaganja, iz nastavka u nastavak rasla, do Afterlife-a koji je visokobudžetan) "praznoglava" ekranizacija video igre, što Resident Evil jeste po izvornoj zamisli. Ni Afterlife nije daleko odmakao, ali je bar dogurao do blockbustera. U približnom je nivou sa prvim (takođe režijski Andersonovim) i trećim (možda režijski najboljim - by Russell Mulcahy).
Šta ga zapravo izdvaja od čistog proseka? To što je pravilno postavljen scenario nadograđen scenama solidne vizuelne lepote - pri tome ne mislim (samo) na lice Mille Jovovich, nego na akcione scene, koje je, ako gledate film kod kuće na digitalnom mediju, nemoguće, a ne vratiti tj ponoviti bar 2-3 puta.
Uticaj Matrixa je očigledan, a pošto se u ovom filmu i beži iz zatvora, logično, pozvali su i Wentwortha Millera u ekipu (Prison Break).
6-/10
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fimg90.imageshack.us%2Fimg90%2F9176%2Fre11.jpg&hash=4797e38db96a151eb296474013dbac79b3d055e9) (http://img90.imageshack.us/i/re11.jpg/)
Potcenio si The Lovely Bones - ne znam za tebe al ja taj film ne bih imala hrabrosti sama da pogledam od toliko budalastina koje sam pogledala u poslednje vreme ovaj me istinski prestravio-al stvarno onaj psihopata Stanley Tucci je genijalan,ma nisam mogla da zaspim posle tog filma.
Quote from: agota on 27-12-2010, 17:13:38
Potcenio si The Lovely Bones - ne znam za tebe al ja taj film ne bih imala hrabrosti sama da pogledam od toliko budalastina koje sam pogledala u poslednje vreme ovaj me istinski prestravio-al stvarno onaj psihopata Stanley Tucci je genijalan,ma nisam mogla da zaspim posle tog filma.
Mož bit. Nisi valjda godište one male? :shock:
ne zajebavaj :) pa robin hudu si dao 6 -a krs od filma-realno
Šta da ti kažem? Lovely Bones meni nije nešto mnogo bolji od Robina Hooda. Možda RH nije "simpatičan" u istoj meri.
Vidi ovog npr.
http://rogerebert.suntimes.com/apps/pbcs.dll/article?AID=/20100512/REVIEWS/100519992/1023 (http://rogerebert.suntimes.com/apps/pbcs.dll/article?AID=/20100512/REVIEWS/100519992/1023)
http://rogerebert.suntimes.com/apps/pbcs.dll/article?AID=/20100113/REVIEWS/100119992/1023 (http://rogerebert.suntimes.com/apps/pbcs.dll/article?AID=/20100113/REVIEWS/100119992/1023)
The Experiment
r: Paul Scheuring
Grupa ljudi učestvuje u eksperimentu u kome 14 dana treba da se ponašaju kao zatvorenici i čuvari.
Film je "obrada" nemačkog Das Experiment Olivera Hirschbiegela, iz 2001. Kad je uopšte započeo trend američkog remake-ovanja neameričkih (evropskih, japanskih etc.) filmova? Sećam se filma Nightwatch koga je 1997. režirao, za amere, Ole Bornedal ponovivši svoj - danski Nightwatch iz 1994. Čini mi se da je od njega ova pojava sve učestalija, a možda se s tim krenulo i pre?
Bilo kako bilo, The Experiment je film dobre ideje i jedva korektne izvedbe. Navodno, po nekom istinitom slučaju (Stanford Prison Experiment). Zašto samo korektna? Neki detalji u scenariju prilično deluju naivno/nategnuto - npr. jedan od čuvara pokuša da siluje, a film nam kazuje da ne može da izdrži apstinenciju - to se dešava trećeg dana eksperimenta!!? To nije jedino problematično, naravno, a sve je prilično predvidivo. Uz to, izuzev glavnih glumaca Adriena Brodyja i Foresta Whitakera (koji su OK, a mogli su i bolje), ostali glumci, epizodisti, koji puno znače u ovakvim filmovima, neubedljivo i šamatizovano glume. Sveukupno to daje nedovoljno ubedljiv film, mada umereno zanimljiv. Epilog dolazi kao šlag na tortu - u negativnom smislu.
Ovako zamišljenim eksperimentom, koju nam prikazuje ova verzija filma (pa još sa ovako odabranim akterima), ne mogu se izvesti nikakvi validni zaključci, ipak za gledaoce bez prevelikih očekivanja, The Experiment ostavlja utisak pristojnog, interesantnog filma, koji nezgrapno pokreće neka pitanja.
5/10
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fimg821.imageshack.us%2Fimg821%2F7136%2Ftheexperiment20101.jpg&hash=41b4aa38d7da0289b59ade28b68241d4f4ffe506) (http://img821.imageshack.us/i/theexperiment20101.jpg/)
BLACK SWAN (http://camerapolitica.blogspot.com/2010/12/black-swan.html)
Quotekoji na ZS forumu nije imao dobar prijem, zbog nekonkretne tematike
Ne, ne zbog nekonkretne tematike, već zato što je monstruozno glup i dosadan.
Albedo, ubo si BLACK SWANa. Samo si zanemario da je zabavan na nekom kemp nivou :)
ma ne, čak bi ga stavio u top 10 ove godine. Zanimljiv je film, ali imao sam neodoljivu želju da se..... :)
TRUE GRIT (http://camerapolitica.blogspot.com/2011/01/true-grit.html)
Quote from: Albedo 0 on 31-12-2010, 16:21:45
ma ne, čak bi ga stavio u top 10 ove godine. Zanimljiv je film, ali imao sam neodoljivu želju da se..... :)
Mene tvoje neodljive želje uvek obraduju kad rezultiraju dobrim tekstom. :)
... što je rijedak slučaj :)
Ali ovo sa rimejkom Čovjeka zvanog hrabrost je genijalno, ozbiljno, samo nema šanse da se snimi u Srbiji
THE ISLAND (1980) (http://camerapolitica.blogspot.com/2011/01/island-1980.html)
Quote from: Albedo 0 on 03-01-2011, 15:53:31
TRUE GRIT (http://camerapolitica.blogspot.com/2011/01/true-grit.html)
овде готово ништа ниси рекао о импресијама о самом филму, мада је занимљив текст ин џенерал :) нисам сигуран да сам гледао верзију из 1969-те, сећам се само нешто мало радње и Џона Вејна са повезом, али не бих рекао да је Бриџис смушено одрадио посао... добар филм у суштини, можда мало набијен патетиком.
и зар она сцена са вешањем, где један од будућих обешењака малтене држи проповед, није већ коришћена у једном од филмова са Клинтом Иствудом, рекао бих Hang `Em High (можда и Pale Rider)? a можда су ови то мазнули из романа True Grit...
kakve god ja impresije pisao neće biti bog zna kakve, uostalom Alex i Kripl to pišu mnogo bolje, a bolje biti loš original nego njihova dobra kopija
Ko zna za kopiranje, već sam naišao na još jednu stvar sa Istvudom, nisam gledao film Prime Cut (1972), ali piše da je Istvud od njega preuzeo kraj u Unforgiven-u, pojma nemam da li je tačno, tek planiram da gledam Prime Cut.
Quote from: Albedo 0 on 04-01-2011, 20:43:12
Ko zna za kopiranje, već sam naišao na još jednu stvar sa Istvudom, nisam gledao film Prime Cut (1972), ali piše da je Istvud od njega preuzeo kraj u Unforgiven-u, pojma nemam da li je tačno, tek planiram da gledam Prime Cut.
нееееееееее, то не сме бити истина, па ја се кунем у Иствуда и Unforgiven!! :(
Quote from: Albedo 0 on 03-01-2011, 15:53:31
TRUE GRIT (http://camerapolitica.blogspot.com/2011/01/true-grit.html)
E, kako se to radi - to da imaš reč koju klikneš, pa te odvede na net adresu?
ово је у ствари Алекс који покушава изокола да саопшти Албеду да му је узурпирао топик! :lol:
Quote from: Grgolj blaster on 04-01-2011, 20:53:36
Quote from: Albedo 0 on 03-01-2011, 15:53:31
TRUE GRIT (http://camerapolitica.blogspot.com/2011/01/true-grit.html)
E, kako se to radi - to da imaš reč koju klikneš, pa te odvede na net adresu?
Napišeš reč. Onda je selektuješ pa pritisneš ono treće dugme u donjem redu iznad ovoga gde pišeš post. Dobićeš url i /url u srednjim zagradama. Iza prvog url dodaj = i iza toga nalepi link, tako da posle njega dođe zatvorena srednja zagrada.
http://en.wikipedia.org/wiki/Prime_Cut (http://en.wikipedia.org/wiki/Prime_Cut)
Note: the scene involving Mary Ann at the end was adapted somewhat in the 1992 movie Unforgiven, written by David Webb Peoples and directed by Clint Eastwood, in which Hackman plays a villain who taunts his killer while lying wounded on his back after a gun battle.
:)
ах, ништа више неће бити исто... xdrinka
36 HOURS (1965) (http://camerapolitica.blogspot.com/2011/01/36-hours-1965.html)
Salt
r:Phillip Noyce
Hollywood uporno gura Angelinu Jolie kao akcionu heroinu, iako joj do sada nije pošlo za rukom da zaigra u značajnijem filmu akcionog žanra (Wanted, Mr. & Mrs. Smith), čak ni kad je delovalo da je uloga za nju salivena (Lara Croft: Tomb Raider, Lara Croft Tomb Raider: The Cradle of Life), pa ni Salt neće promeniti utisak da joj drame više odgovaraju (Changeling), eventualno trileri. Ipak, i ovako krhka, trudi se ona u ovakvim ulogama, pa i u ovoj roli supersposobne agentice Evelyn Salt ostavlja solidan utisak.
Dakle, nije problem, ako ga ima (a ima) u njoj, nego drugde. Radnja ovog filma, koja se može opisati kao - hladni rat još traje, ruski komunisti su opasniji nego ikad, čuvajte se! - a Evelyn Salt će ih zaustaviti! ili neće, ona je njihova? ne protiv njih je? njihova je?... - ne pati od prevelike inteligencije, još manje realističnosti; prilično je naivna, ali ovo je samo popcorn filmska zabava, nalik na, isto ovogodišnji, Knight and Day (http://www.znaksagite.com/diskusije/index.php?topic=9055.msg286788#msg286788), takođe režirana zanatski kvalitetno (= uzbudljivo). Mogao je to da bude staromodni majklkejnovski film, ali je zahvaćen Bourne sindromom pretvoren u non-stop akcijaš. Scenariji Kurta Wimmera su sve više aljkavi i rupičavi, ali čak ni to ne smeta previše Salt-u (više smeta kod filma koji pokušava da bude ozbiljniji, kao Law Abiding Citizen).
I da ne dužim previše, a već sam odužio, Salt bi bio sasvim dobar film (za šes') da ima bar nekakvu karakterizaciju, jer to je sastojak bez koga ni popcorn filmovi ne bi smeli da ostanu. Što se tiče Phillipa Noyce - znao je on bolje (Patriot Games, Clear and Present Danger, The Quiet American...).
5+/10
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fimg833.imageshack.us%2Fimg833%2F6014%2Fsaltmovie2010.jpg&hash=8935f02ffd0ec67e9d5c916d4e5c6f04973c8375) (http://img833.imageshack.us/i/saltmovie2010.jpg/)
Quote from: Meho Krljic on 04-01-2011, 21:22:33
Quote from: Grgolj blaster on 04-01-2011, 20:53:36
Quote from: Albedo 0 on 03-01-2011, 15:53:31
TRUE GRIT (http://camerapolitica.blogspot.com/2011/01/true-grit.html)
Hvala, Meho.
E, kako se to radi - to da imaš reč koju klikneš, pa te odvede na net adresu?
Napišeš reč. Onda je selektuješ pa pritisneš ono treće dugme u donjem redu iznad ovoga gde pišeš post. Dobićeš url i /url u srednjim zagradama. Iza prvog url dodaj = i iza toga nalepi link, tako da posle njega dođe zatvorena srednja zagrada.
The Time Traveler's Wife (2009)
r: Robert Schwentke
Najzad, film koji se mirne duše može preporučiti ljubiteljima dobrih filmova. Uz to je (S)F drama - o čoveku (Henry - Eric Bana), koji je nevoljni (genetskom greškom) putnik kroz vreme i njegovom odnosu / braku sa Clare (Rachel McAdams). TTTW je inteligentna ljubavna priča, suptilno režirana, što za posledicu ima uverljivo ostvarenje, iako sama ideja nije baš olako prihvatljiva - ne govorim o spontanom putovanju kroz vreme, nego o kako-tako funkcionišućem životu i braku u takvim uslovima. A šta nam film poručuje? - da prava ljubav ne zna za (vremenske) granice, da je moguće sačuvati normalnost iako nas život baca tamo-vamo... svako će sam već nešto pronaći.
Iako The Time Traveler's Wife nema čvrstu priču, struktura filma je dobro definisana adekvatno "odabranim" scenama iz Henrijevog života, čijim se nizanjem razvija radnja. Dodamo li tome ubedljivu ulogu Erica Bane (i ostalih), finu fotografiju i autentičnu emociju, onda se i pored određenih pojednostavljenja u filmu, može reći za razne negativne kritike da su promašene (ima li američka fobija od pedofilije neke veze?), a da film u odeljku fantastike ne zaostaje preterano za hvaljenim Moon iz iste godine.
7/10
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fimg715.imageshack.us%2Fimg715%2F8916%2Ftravelerswife.png&hash=d9565a919ba8e632623d167ef4fe4f9c714bfa4c) (http://img715.imageshack.us/i/travelerswife.png/)
Albedo, koliko god bila atraktivna pomisao da nacisti vole George Wallacea, mislim da se u 36 HOURS misli na http://en.wikipedia.org/wiki/Henry_A._Wallace (http://en.wikipedia.org/wiki/Henry_A._Wallace)
A Serious Man (2009)
r: Ethan Coen, Joel Coen
Od sjajnog prologa do očekivano - iznenadnog (?!) kraja A Serious Man je ujednačeno visoko kvalitetan film, koji sadrži većinu elemenata po kojima prepoznajemo radove braće Koen (high-level režija i scenario, galerija živopisnih likova uz odlične glumce, apsurdne situacije... ) i to, ovaj put, bez vidljivijih manjkavosti. Dakle, Serious Man je u gornjem domu filmografije Koenovih, inače visokog proseka.
Ono što nije uobičajeno za ove autore jesu sadržaj (priča o profesoru Larryju Gopniku, jevrejinu iz predgrađa, i njegovim životnim problemima) i žanr (drama - najpribližnija "standardnom - ozbiljnom, umetničkom" filmu). Srećom, uobičajenu artističku gnjavažu o smislu života, sudbini, veri, moralu, životnim neizvesnostima itd, u koju je film mogao da se pretvori, sprečavaju ubojita ironija i duhovitost. S druge strane, uprkos humoru, film ne sklizne u čistu komediju - ostaje na teritoriji drame.
Michael Stuhlbarg, koji glumi Gopnika, ostvario je glavnu ulogu koja se pamti. S obzirom da je ovo tip filma, koji pojedinima daje povod da se prave pametni i hvale kako su sve shvatili - "šta je pisac hteo da kaže" i to najčešće bolje nego što su sami autori zamislili (i da nema nekih antologijskih momenata) ocena je ograničena na
8/10
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fimg263.imageshack.us%2Fimg263%2F8584%2F02serious600.jpg&hash=ed60a09080940ef8e3e0b0b8cb1291606064b35e) (http://img263.imageshack.us/i/02serious600.jpg/)
Meni je Putnik kroz vrijemeova žena vrlo dobar film, jedino mi malo štrči onaj motiv sa fetusima koji putuju kroz vrijeme. To je fenomenalna ideja za horor komediju, ali u ovoj (uglavnom) ozbiljnoj drami ne stoji baš najbolje.
Dobro, ali fetusi svemu daju dobrodošlu kronenbergovsku dimenziju.
Pridružio sam se dubokom naklonu Affleckovom The Town. (http://cvecezla.wordpress.com/2011/01/11/misfits-druga-sezona-i-the-town/)
Mehmete, ti kad živopišeš film, to je živopisano. :) Prosto čovek poželi da je talentovan pa da nekad ovako nešto pročita o sebi. :)
Specijalno za Mehmeta :)
Plavuša je inače Mehmetova velika obožavateljka.
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fmtv.rs%2Fdatastore%2Fimagestore%2Farticle_big%2Farticle_big_1286407785jeremy_renner_beograd.jpg&hash=f7e9fe96d21623d7f615451243e5a49e17f86b6b)
da, Mehov stil je fantazija, samo pred kraj mi se počelo vrtiti u glavi, ne znam zbog čega, ali tako je na mene uticao tekst :)
Vrtelo ti se u glavi od prodornog pogleda Bena Afleka koji nisi očekivao jer si se nadao nekoj lepoj ženi.Samo zbog tebe sam okačio i cap na kome je Blakey Lively, ali ti je nisi ni primetio!!!
Inače, Kriplovo viđenje filma je takoreći identično mome (osim što ja nisam mogao da se ne pozovem na Eliju Kazana i Raula Volša jer nekako želim da verujem kako Aflek zaista pripada ovoj duhovnoj vertikali), dok je Albedo ispao veći marksista od nas obojice insistiranjem da filmu nedostaje analize društvenopolitičkih okolnosti u Čarlstaunu. Što je interesantna divergencija u pogledima, ja sam Čarlstaun video kao refleksiju evropske, "stare" kulture u kojoj postoje porodična zanimanja, te rođačka i generalno socijalna mreža koja čoveka podržava onda kada je u opasnosti da padne - dok je sve izvan Čarlstauna refleksija Amerike, "nove" kulture stalnog takmičenja i nemilosrdne borbe. Kada staro i novo dođu u kontakt, novo se pokazuje kao hladno, amoralno i orijentisano na rezultate a staro se pokaže kao sentimentalno, neefikasno i ultimativno retrogradno (dead end jobs sa jedne strane, autodestruktivna vernost staroj kulturnoj matrici sa druge). Dakle, Čarlstaun nije ovde razmatran sa marksističkog ili, šire, dijalektičkog gledišta jer film i ne govori o povijesnim zbiljnostima aktuelnog trenutka nego o stoljetnoj koliziji između evropskog tradicionalizma i američkog (revolucionarnog) kapitalizma. Aflekov lik na kraju actually bira Ameriku i to ne bilo koju, već astralnu, mitsku Ameriku - Florida je ne samo mesto na koje penzioneri odlaze umesto u raj, ona je, setimo se i mitska (nikad dostignuta) destinacija heroinskih hodočasnika iz Selbijevog Requiem for a Dream, dakle, njegovo bekstvo na kraju filma je više simboličko nego stvarno. Što, zvučaće paradoksalno, meni zapravo razgara apetit da vidim šta je bilo dalje. Iako je SJAJNO što The Town nije deo franšize i ne postoji literarni nastavak, ja bih voleo da za koju godinu vidim film u kome Doug MacRay sa sobom pokušava da raščisti šta njegovo prihvatanje (revolucionarne) Amerike i odbacivanje (tradicionalne) Evrope zapravo znači.
Nego, ovaj Renner je na ovoj slici pet puta lepši nego u ijednom filmu u kome sam ga gledao, šta mu je bilo? Zašto uvek ne izgleda ovako? Ali čovek je opak glumac.
ma i konflikt tradicija-moderna je prilično prigušena, to ti želiš da vidiš koliko i ja neku korpuciju urbanog (u stvari to je sve povezano), ali Aflek nam to daje na kašičicu.
Da, sigurno mi tu dosta učitavamo, ali daje nam osnovu.
Nine (2009)
r: Rob Marshall
Poznati italijanski filmski reditelj Guido Contini suočava se sa kreativnom blokadom i raznim problemčićima.
Trebalo je da ponovo pogledam Felinijev 8½, čiji je Nine neka vrsta rimejka u formi mjuzikla (kao i istoimena pozorišna varijanta, koja je direktan uzor za Marshallov film), radi poređenja. Mada, gledao sam ga davno na tv, na kinotečkoj kopiji sa 50% nečitljivim titlom. Ali, za poređenje može da posluži i prethodni mjuzikl Roba Marshalla - Chicago.
E sad, ko nije gledao Chicago (ne voli mjuzikle i ne treba da gleda ni Nine) treba da zna da je to poprilično perfekcionistički realizovan mjuzikl u kome su u savršenom skladu svi elementi, od priče i likova, do songova i koreografije, uz dodatak lepo uhvaćenog duha vremena (1920-e). Nine taj nivo dostiže samo mestimično, najviše u sofisticirano stilizovanom vizuelnom izgledu, odnosno režiji. Ne-ljubiteljima mjuzikla (zašto ih uopšte pominjem u prikazu jednog?) može se dopasti što su "klasični/govorni" delovi filma, između songova, poduži, što je uobičajeno kod ostvarenja koja nisu totalni mjuzikli (sa non - stop pevanjem i plesom), ali u ovom slučaju se oseća neprirodna veza između ta dva segmenta i kao da se iz nemuzičkog dela pomalja drugi, "ozbiljniji" film i to onaj od koga se krenulo - Felinijev. Samo, umesto Mastroiannija, sa Danielom Day-Lewisom u ulozi Guida - standardno dobrim, ali godinama i pojavom (da ne kažem nacionalnošću) neadekvatnim i glumicama koje su tu bile samo da se pokažu ili doprinesu glamuru (Nicole Kidman, Kate Hudson, Judi Dench, pa i Sophia Loren) ili otpevaju nešto (Stacy Ferguson - Fergie), retko odglume nešto (Penélope Cruz), a samo u slučaju Marion Cotillard i ostvare bitan lik.
I pošto sam već otišao na poređenje sa 8½, zaključak je da je pretvaranje ove teme u mjuzikl smela, ali ne i najuspelija ideja (nadajmo se da mjuzikl varijante Amarkorda, Sedmog pečata, Odiseje u svemiru 2001, Leta iznad kukavičjeg gnezda itd. ipak neće biti pravljene), a ako se još jednom vratim na poređenje sa Chicagom - tamo su i pesme bile za klasu bolje.
6+/10
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fimg651.imageshack.us%2Fimg651%2F1396%2Fninem.jpg&hash=2c7a78d091cf8cda8ee5ea14b4c281cf3ce34529) (http://img651.imageshack.us/i/ninem.jpg/)
Quote from: Meho Krljic on 12-01-2011, 11:02:10ja sam Čarlstaun video kao refleksiju evropske, "stare" kulture u kojoj postoje porodična zanimanja, te rođačka i generalno socijalna mreža koja čoveka podržava onda kada je u opasnosti da padne - dok je sve izvan Čarlstauna refleksija Amerike, "nove" kulture stalnog takmičenja i nemilosrdne borbe.
Ne znam koja je to Evropa, ali ja u njoj nikad nisam zhiveo. Zapravo jesam - one jedne godine kad sam bio u Americi. :)
Iliti - ako je takav sistem negde prezhiveo - to je upravo u Americi. Evropa je, posebno za nashih zhivota, znachajno nemilosrdnija.
Ma, naravno, sve su to simbolički konstrukti.
Eto, ekipa iz The Towna odradi osam pljački pre nego što padnu na devetoj, a naš čovek, sam, uradi sedam i padne na osmoj, al za tri dana! Al i za koje pare. :( I onda nam Aflek servira da je u Čarlstaunu teško, a samo naoružanje im košta više nego što je ovaj ukupno oduzeo... plastičnim pištoljem. (http://www.b92.net/info/vesti/index.php?yyyy=2011&mm=01&dd=15&nav_category=16&nav_id=486042)
Quote from: cutter on 15-01-2011, 17:43:09
Eto, ekipa iz The Towna odradi osam pljački pre nego što padnu na devetoj, a naš čovek, sam, uradi sedam i padne na osmoj, al za tri dana! Al i za koje pare. :( I onda nam Aflek servira da je u Čarlstaunu teško, a samo naoružanje im košta više nego što je ovaj ukupno oduzeo... plastičnim pištoljem. (http://www.b92.net/info/vesti/index.php?yyyy=2011&mm=01&dd=15&nav_category=16&nav_id=486042)
xrofl
xrofl majstor
Čarsltaun za Ognjenku :)
Posljednji istovar svega i svačega: 127 HOURS (http://camerapolitica.blogspot.com/2011/01/127-hours.html)
Eat Pray Love
r: Ryan Murphy
Neki filmovi su baš neinspirativni i za reč-dve.
Nastao po autobiografskoj knjizi Elizabeth Gilbert, film prati glavnu junakinju (Julia Roberts) u proputovanju svetom (Italija, Bali, Indija), na koje kreće posle razvoda "iz čista mira", kako bi našla sebe-smisao života-nov pravac ili šta već. Pomalo sebična, sa manjkom duha i ne baš simpatična junakinja (nije krivica Julie) iz nekog razloga prirasta za srce onima koje sreće u raznim mestima boravka i vodi nas kroz umereno zanimljive scene iz svog života, ali i poprilično dosadne (deo u Indiji, posebno) što 133-minutno trajanje filma itekako čini predugim. Još je i njen "duhovni razvoj" krajnje sumnjiv, iako se trudi da sluša razne gurue (ili baš zato).
Nisam rekao ništa novo u vezi Eat Pray Love, što nisu mnogi pre mene, ali tako stoje stvari. Knjiga je možda bolja, možda i nije bitno? Za ljude koji nemaju mogućnosti da putuju, poslužiće kao lepa razglednica, a poslednjih 20-ak minuta dođu kao fina romantična melodrama.
4+/10
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fimg153.imageshack.us%2Fimg153%2F9868%2Featpraylovemovie.jpg&hash=549eacc06bbe2777b6247de1de1345de47aaa307) (http://img153.imageshack.us/i/eatpraylovemovie.jpg/)
Paranoišemo po Zagrebu i okolini: ŠUMA SUMMARUM (http://camerapolitica.blogspot.com/2011/01/suma-summarum.html)
Harry Potter and the Deathly Hallows: Part 1
r: David Yates
Prosto je neverovatno na kako nizak nivo se srozao filmski serijal o mladom čarobnjaku po imenu Harry Potter, jer trenutno poslednji - 7. nastavak, Harry Potter and the Deathly Hallows: Part 1, komotno može da ponese titulu "bruka & sramota američke megabudžetne A produkcije" (Ali, šta ih briga kad je gledanost dobra?)
Doduše, nije se ni krenulo sa previsokih pozicija, ali zamerke koje su se mogle uputiti Chrisu Columbusu (za staromodnu, usporeno-televizijsku režiju), Mikeu Newellu (za elegantnu rutiniranost) ili, ponajmanje, Alfonsou Cuarónu, koji je treći deo - Harry Potter and the Prisoner of Azkaban (2004) režirao najnadahnutije i napravio najbolji film serijala (uz prvi - zbog originalnosti), beznačajne su u odnosu na primedbe koje se mogu staviti na režiju Davida Yatesa, koji je manje-više uprskao poslednja tri nastavka, a i sledeći će.
U aktuelnom ostvarenju glavna zamerka bi bila Yatesovo besmisleno odugovlačenje /produžavanje - usporavanje/ scena u kojima se ništa bitno (ili baš ništa) ne dešava u nedostignutom cilju postizanja dramske tenzije, a zbrzavanje/zanemarivanje akcije. Na ruku Davidu Yatesu ne idu ni sve lošiji scenariji, proistekli očigledno iz sve slabijih književnih predložaka J.K. Rowling , gde su zabavni događaji i "magija" prvih filmova/romana zamenjeni dosadnim naglabanjima, suvoparnim neduhovitim dijalozima i odsustvom avanture. Naglašeni mračni ton (kojim se reklamiralo već nekoliko nastavaka unazad) sveo se na sumrak serijala.
Harry Potter and the Deathly Hallows: Part 1 sadrži, mora se priznati, nekoliko kratkih interesantnijih scena (da ih ne nabrajam, zbog kvarenja "užitka" - u njih spada i kratki crtani film unutar filma) u moru dosade i praznog hoda, koje zauzima skoro 80% uobičajeno "epskog" trajanja. Prethodni film (http://www.znaksagite.com/diskusije/index.php?topic=2123.msg196209#msg196209) nije više najlošiji.
4/10
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fimg227.imageshack.us%2Fimg227%2F2844%2Fharrypotterandthedeathlt.jpg&hash=bf7ae927504ab9685d69f4dcf2fdb628e10c2c25) (http://img227.imageshack.us/i/harrypotterandthedeathlt.jpg/)
Quote from: Alex on 20-01-2011, 19:59:45
komotno može da ponese titulu "bruka & sramota američke megabudžetne A produkcije" (Ali, šta ih briga kad je gledanost dobra?)
kako to mislis AMERICKE produkcije kolko ja znam il ne znam Hari Poter je 100% Britanski proizvod i sto se tice produkcije i glumaca i svega ,Ja mislim da je to bio cak jedan od uslova Dž. K. Roulingove da ni jedan jedini glumac ne sme biti Amerikanac itd...
A ovo je inace najbolja kritika koju sam procitala a tice se poslednjeg dela citala sam i kritiku YC potpuni kretenizam ne secam se ko je napisao istu al vidi se da covek nit je citao knjigu i da nema pojma ko da je gledo po kazni - budalastina neka samo takva.
Mislim da je najveca rediteljska greska al mozda i gresim sto je napravio decji film.
Warner bros nije u Britanije ;)
Quote from: agota on 20-01-2011, 22:51:11
Quote from: Alex on 20-01-2011, 19:59:45
komotno može da ponese titulu "bruka & sramota američke megabudžetne A produkcije" (Ali, šta ih briga kad je gledanost dobra?)
kako to mislis AMERICKE produkcije kolko ja znam il ne znam Hari Poter je 100% Britanski proizvod i sto se tice produkcije i glumaca i svega ,Ja mislim da je to bio cak jedan od uslova Dž. K. Roulingove da ni jedan jedini glumac ne sme biti Amerikanac itd...
Nije, to je američko-britanska koprodukcija, ali zna se ko je glavni - što reče namsey, Warner Bros.
Jasno. xwink2
POKRAJINA ŠT.2 (2008) (http://camerapolitica.blogspot.com/2011/01/pokrajina-st2-2008.html)
The Informant! (2009)
r: Steven Soderbergh
Mark Whitacre, jedan od top menadžera kompanije u kojoj radi, postaje (ne)voljni doušnik FBI-a u vezi nelegalnih aktivnosti svoje kompanije. Ali nije sve na površini...
Kad Steven Soderbergh sa više ambicija i/ili emocija (prema filmu i u filmu) ulazi u "projekat", bez problema postiže vanserijske rezultate (Traffic, Che: Part One/Part Two...), ali pored cool krimi-trilera (Out of Sight, Ocean - serijal...) najviše je na svom terenu kad se dohvati interesantne teme, koju tretira stilski-artistički sofisticirano, pomalo intelektualistički hladno, što rezultira tzv."malim filmom"; u slučaju The Informant!-a, kao i više puta pre, pedantnim-perfekcionističkim.
Ko ne voli Soderberghove filmove, koji stilski i kvalitativno ne variraju preterano, pa se na osnovu prethodnih može pretpostavititi dosta i o ovom, bolje da preskoči The Informant!, a naročito ako ga u prvih 30 minuta (od 108) film ne zainteresuje, nego da negoduje posle. Za ostale, tu je zanimljiva drama-comedy priča (kažu istinita), interesantan karakter (slučaj) Marka Whitacrea, koga izvanredno tumači Matt Damon, dobra muzika, režija itd.
7/10
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fimg593.imageshack.us%2Fimg593%2F5343%2Ftheinformantpostermatda.jpg&hash=f2f0b31754147986679492a012a75324644112f9) (http://img593.imageshack.us/i/theinformantpostermatda.jpg/)
PRIME CUT (1972) (http://camerapolitica.blogspot.com/2011/01/prime-cut-1972.html)
Odličan tekst o PRIMEu.
I divne slike žena u oboru. Kod Albeda sva čula uživaju.
Žene u ovom filmu su boginje. Više neću ni da gledam ove nove filmove :)
Jebote, ako sam tek sada saznao za Angel Tompkins... moj život je do sada bio besmislen.
Predators
r: Nimród Antal
A group of elite warriors are hunted by members of a merciless alien race known as Predators.
Kakve bi filmove snimao neko kao Nimród Antal (i scenarije pisali ljudi poput Alexa Litvaka i Michaela Fincha) da nisu gledali filmove, kao što su Predator, Aliens i sl? Možda totalno loše? Ovako nisu, jer u procesu plagiranja uspevaju da "maznu" i jedan deo kvaliteta uzora, pa je Predators, koji je i kopija, ne samo nastavak prvog Predatora, pristojno zabavan film. Baš zato što nije dosadan i što fino "prekraćuje" vreme ne mogu da ga ocenim sa samo 4 (kao Eat Pray Love i Harry Potter and the Deathly Hallows), ali za 6 morao bi da je sasvim dobar, a nije.
Zbog loše podele uloga - Adrien Brody kao opasni akcioni junak je budalaština, makar se i do kraja filma naviknemo, podgojeni Laurence Fishburne kao čovek koji je preživeo u najtežim mogućim uslovima (šta je jeo - predatore?) je promašen, čak i Alice Braga je kao da su tražili Michelle Rodriguez (iz Losta), pa je zbog njene nedostupnosti upala kao zamena itd.
Zbog slabih dijaloga i slabih likova. Zbog neoriginalne priče, koja je dobila i neoriginalan tretman. Zbog nemaštovitosti.
Još jednom, sličnost sa originalnim filmom publici pruža ono što voli, samo slabije i to približno duplo. Da je bar 70% originala, ali nije. Za to su "odgovorni" svi gorepomenuti, kao i producenti na čelu sa Robertom Rodriguezom čija neozbiljnost je postala ozbiljna.
5/10
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2F1.bp.blogspot.com%2F_6Ycg6Y79jFg%2FTDlZP2miXhI%2FAAAAAAAAAkU%2FjYzt9B-4drA%2Fs1600%2Fresized_Predators_international_poster2.jpg&hash=e39386f5ca455bf4fc8e5dddafb39841cd665c9a)
HEREAFTER (2010)
(http://camerapolitica.blogspot.com/2011/01/hereafter-2010.html)
Red
r: Robert Schwentke
Frank Moses (Bruce Willis) je CIA agent u penziji i kad mu život bude ugrožen povezuje se sa bivšim takođe penzionisanim kolegama i okuplja ih (tumače ih Morgan Freeman, John Malkovich, Helen Mirren), sticajem okolnosti zajedno sa običnom službenicom Sarom (Mary-Louise Parker), dok ih progoni CIA predvođena agentom Williamom Cooperom (Karl Urban).
Generalno pozitivan stav imam prema ovom filmu, ali sa zadrškom. Uz dobru i odmerenu režiju R. Schwentke-a (The Time Traveler's Wife) najveća vrlina je kasting, ne samo kao izbor glumaca, već kao krajnji rezultat finog, ubedljivog, realističnog profilisanja ipak stilizovanih likova i to od strane svih (ne pomenuh Briana Coxa - Rusa). Film je na topiku RED (http://www.znaksagite.com/diskusije/index.php?topic=9247.msg280847#msg280847) proglašen superiornijim u odnosu na konkurentski Staloneov The Expendables (i jeste, to i nije neki problem), ali hajde da ga uporedimo sa The Dirty Dozen (i tamo glumi Ernest Borgnine) ili sa The Magnificent Seven. Nevažno je što nisu isti žanrovi - to su prilično bolji filmovi, a ni oni nisu vrh žanrovskog filma.
Kad Red uporedimo sa "vršnjacima" iz iste godine - Salt (http://www.znaksagite.com/diskusije/index.php?topic=9055.msg295205#msg295205) i Knight and Day (http://www.znaksagite.com/diskusije/index.php?topic=9055.msg286788#msg286788) (posebno sa poslednjim deli motiv super-agenta koji sa sobom vucara običnu devojku, sticajem okolnosti u opasnosti, u koju se zaljubljuje) - standardnom holivudskom nepamtljivom formulizovanom rutinom - vidimo da je Red bolji, sa više duha i ambicije, ali ne značajno.
Red sadrži i dobru akciju i zanimljive likove i solidnu priču (osveženje formule je verovatno zasluga stripa na kojem se film zasniva i njegovih autora /Warren Ellis/), ali se baš u priči i oseća da nešto fali, da bi Red bio ubedljivo vrlo dobar.
Da li je to još neka spektakularnija (ili samo bolja) akcija, još duhovitiji dijalozi (Red je akciona komedija) ili jednostavno nekakvo upečatljivo iznenađenje - ili sve to? Možda postizanje većeg emocionalnog angažovanja gledalaca? Ovako film funkcioniše kao dobra zabava i nominacija za Golden Globe je u redu, a na Roberta Schwentkea treba računati. Takođe, skoro će svakog ljubitelja stripa, koji nije čitao DC-ev Red, zainteresovati za strip, a to je puna kapa.
6+/10
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2F4.bp.blogspot.com%2F_sXAQ-6J-MXM%2FTGZNumMh7PI%2FAAAAAAAAACM%2F8GCunGHzWK8%2Fs1600%2FRed%2Bbanner%2BPoster.jpg&hash=196dac20826c0de42e11b8e4ec401e7275392236)
Čekaj malo, kako Magnificent Seven nije vrh žanrovskog filma?
Quote from: Harvester on 02-02-2011, 01:01:52
Čekaj malo, kako Magnificent Seven nije vrh žanrovskog filma?
Dobro, nije sam vrh. A možda i jeste, a?
Alex, bolje si ocenio Red od Predators!? Au! :x
ваљда зато што је Red бољи...мада, нећу да грешим душу, Предаторе нисам ни гледао, али нешто ми говори да је Алекс у праву са оценма...бар у овом случају.
Ja gledao oba filma. Predators nisu neki Bog-zna-kakav film, ali bolji je od filma Red, koga, po meni, ni fantastična ekipa glumaca ne može da izvuče...
Quote from: Savajat Erp on 02-02-2011, 01:23:05
ваљда зато што је Red бољи...мада, нећу да грешим душу, Предаторе нисам ни гледао, али нешто ми говори да је Алекс у праву са оценма...бар у овом случају.
U svakom slučaju. xuss
Quote from: Miljan Markovic on 02-02-2011, 01:33:24
Ja gledao oba filma. Predators nisu neki Bog-zna-kakav film, ali bolji je od filma Red, koga, po meni, ni fantastična ekipa glumaca ne može da izvuče...
Odi do topika RED (http://www.znaksagite.com/diskusije/index.php?topic=9247.msg280847#msg280847), vidi kako su tamo još više hvalili.
A šta ti zameraš tom filmu?
Alex, video sam taj topik. O ukusima, naravno, ne vredi raspravljati, ali...
Predators me nije oduševio. Volim Alien serijal, osim Alien vs Predator 2, koji nisam uspeo da pogledam. Dalje, Edrijen Brodi ne bi pristao da igra u nekom lošem filmu i koliko pratim njegovu karijeru, on, pažljivo bira uloge.
Što se tiče filma Red uspeo sam da ga pogledam do kraja, ali kao da sam jedva čekao da se završi. Priznaćeš, da svaki od glumaca ove zaista fantastične ekipe ima bar po jedan promašaj u izboru filmova u kojima su tumačili, uglavnom, glavne uloge. Vidim da si Red uporedio sa filmom Salt. Gledajući Salt bio sam, zaista, na ivici živaca da prekinem gledanje filma. Čak ni odlične akcione scene, kojih u Red, koliko se sećam i nema, osim, izlaska Brus Vilisa iz automobila u pokretu, Salt nisu mogle da mi učine zanimljivim.
Da rezimiram: zasmetalo mi je to što si Redu dao 6+, a Predators 5. Verovatno mi ne bi zasmetalo da je za Predators ostala ocena 5, a da si Red-u dao, recimo, 4. Ali, opet... to je moje objektivno mišljenje izgađeno gledanjem i laičkim studiranjem filma u poslednjih dvadeset-trideset godina. xjap
Htio si valjda reći - subjektivno mišljenje?
:D, da. Harvi, zato sam stavio da reč "objektivno" bude italik. Nego, jesi li priložio 6.000k?
Iako ni jednim ni drugim filmom nisam pretjerano oduševljen, RED sam bar pogledao do kraja, Predators me smorio iako obožavam prva dva filma. A to da Brodi bira uloge malo je nategnuto, i Splice i Experiment su prilično bezvezni filmovi.
Elem...
TOY STORY
(http://camerapolitica.blogspot.com/2011/02/toy-story.html)
Quote from: Miljan Markovic on 02-02-2011, 09:00:59
:D, da. Harvi, zato sam stavio da reč "objektivno" bude italik. Nego, jesi li priložio 6.000k?
Naravno da ne :-( Ja kad nešto obećam, mo'š bit siguran da će to da propadne. Imao sam zapravo solidnu ideju o invaziji kokošaka sa plot twistom ukradenim iz filma Leptirica, ali ne uspjeh da napišem...
Dosta je mlaćenja prazne slame o Srpskom filmu, vreme je da se pozabavimo ozbiljnim stvarima.
Upozoravaju se mrzitelji filmova M. Night Shyamalana sa slabim živcima, da ne čitaju dalje:
" I am getting sick of Shyamalan haters." - citat od negde nekog sa interneta.
The Last Airbender
r: M. Night Shyamalan
The story follows the adventures of Aang, a young successor to a long line of Avatars, who must put his childhood ways aside and stop the Fire Nation from enslaving the Water, Earth and Air nations.
Odbraniti dobar film je lako, a osrednji malo teže. Zašto ga uopšte braniti? Da bi se ublažila nepravda dvostrukih standarda i moda nekontrolisanog pljuvanja po filmovima M. Night Shyamalan-a. Eto humanog razloga.
U međuvremenu, The Last Airbender je nominovan za ovogodišnju nagradu za najgori film tzv. Zlatnu Malinu (Golden Raspberry Award). Hoće li je i dobiti i pridružiti se nizu i danas rado gledanih filmova (Hudson Hawk, Shining Through, Indecent Proposal, Showgirls...), videćemo.
The Last Airbender je nastao na osnovu dečije crtane serije Avatar: The Last Airbender (2005–2008), nekakve Nickelodeon-ove manga varijante i zadržao je karakter porodično - dečijeg akciono-avanturističkog fantasy-ja. M. Night Shyamalan ovde "iznajmljuje usluge" Nickelodeonu, kao što je Tim Burton Disney-ju na Alisi i to nije njegov pravi autorski film, kao dosadašnji, uprkos potpisivanju režije, scenarija i produkcije.
Crtane serije mnogo manje ciljaju na odraslu publiku od stripova sa istom/sličnom tematikom (Marvelovi junaci npr. - u stripu i na tv), ne samo što u radu na njima nije uključena ista količina talenta, nego zato što se (namerno) najčešće bave samo najjednostavnijim aspektima, vezanim za akciju i "šarenilo", zanemarujući i totalno pojednostavljujući psihologiju, motivacije i likove, a što sve ima veze sa konfekcijskom prirodom tv produkcije animirane zabave za decu. Zato se, kao po nepisanom pravilu, očekuje od filmskog stvaraoca da pri prebacivanju u "ozbiljniji" filmski medij, ubrizga dozu ozbiljnosti i to kroz seriozniji tretman likova i celokupni dublji i realniji/životniji pristup. Ništa od toga Shyamalan nije hteo da uradi (verovatno bi film bio bolji da jeste) i zadržao je pojednostavljenja dečijeg filma bez višeslojnosti.
Pošto ljubitelji tv serije Avatar: The Last Airbender zameraju filmu zanemarivanje likova, a sama serija je dobitnica nekih Annie nagrada, možemo uz dovoljno tačnosti, pretpostaviti da je serija, kad su likovi u pitanju, u prednosti, a pogotovo ako smo svesni da se karakteri u seriji grade postepeno kroz niz epizoda, dok je film ograničen na svojih 100-tinak minuta (sa špicom). Ipak, nije neophodno poznavanje serije da bi se zaključilo da je površnost likova objektivan nedostatak. Tu dolazimo do, u prvoj rečenici pomenutih, dvostrukih standarda - u kojim to današnjim holivudskim filmovima, zasnovanim na akciji i specijalnim efektima i vizuelnoj atraktivnosti, nisu zanemareni i pojednostavljeni likovi? U retkim. Dakle, ono što pomalo gledamo kroz prste drugim blockbusterima, "letnjim hitovima" i sl. (od Predators i Resident Evil: Afterlife iz 2010-e do bezbroj filmova godinama unazad) ne može biti smrtna presuda za M. Night Shyamalan-a. U ostalom delu, u zanatskom smislu, scenario je korektan i obuhvata različite likove, priču i simpatičnu ideju sveta Četiri kraljevstva - vode, vatre, zemlje i vazduha, na korektan način, bez praznih hodova ili zbrzavanja.
Pored pomenutog objektivnog nedostatka filma The Last Airbender u takođe objektivne ulazi i nedovoljno dobra gluma nekih mladih glumaca (u poređenju sa npr. Narnijom i očekivanim standardima A produkcije, da ne pominjem Harija), mada se ovo ne odnosi na Noaha Ringera, koji glumi glavnog junaka Aanga. Što se nekontrolisanog pljuvanja tiče, uočava se da pod uticajem američke kritike nije samo srpska kritika, nego su i američka deca. Deca tek treba da shvate da filmska verzija njihove omiljene crtane serije ne mora da bude bukvalno prenešena serija i da postoji i autorska sloboda, ali ohrabreni kritičarskim pljuvanjem (da li deca čitaju kritike? - pa, u eri interneta kad ih samo 1 klik deli - da.) ona kliču "Treba Shyamalanu zabraniti da režira!". A kad pogledamo šta klinci zameraju filmu u imdb komentarima (pored pomenutih realnih mana) vidimo da su to urnebesne stvari kao - nisu glumci žute rase, nego su belci, indusi i dr., nisu sva imena ista kao u seriji - do onih kako pokreti ruke Avatara nemaju ista magijska značenja kao u seriji i slično.
Što se režije i vizuelnog dela tiče stvari stoje bolje. Film izgleda veoma lepo, ima odličnu scenografiju, kostime, efekte i fotografiju. Visoki budžet nije protraćen. Režija obiluje interesantnim kadrovima i posebno pokretima kamere. Neke scene (sa zmajem u pećini itd) su vizuelna uživancija. Koreografija je OK, iako Shyamalan nije hteo da stavi akcenat na fizičku akciju /još jednom - i zato je ovo, između ostalog, dečiji film/, što mu takođe zameraju, a da je Nickelodeon hteo žešću akciju, verovatno bi uzeo nekog hongkongškog reditelja, koji bi bio i adekvatniji za tako nešto.
Najozbiljnije je svoj zadatak izgleda shvatio kompozitor James Newton Howard koji je dao značajan doprinos.
Rezultat je da je film zaradio preko 130 miliona $ samo u USA i sa stanovišta box officea (uprkos velikim ulaganjima) nije promašaj, pa Shyamalan neće imati problema sa sledećom režijom. Sa stanovišta dobrog filma za omladinu The Last Airbender nije ništa lošiji od nekih polu-promašaja (od nekih je i bolji) kao što su (dosadni) Eragon (2006), The Mummy: Tomb of the Dragon Emperor (2008), Inkheart (2008) ili The Sorcerer's Apprentice (2010).
5+/10
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fpopcultureninja.com%2Fwp-content%2Fuploads%2F2010%2F07%2Fthe-last-airbender-movie.jpg&hash=4fe70663a1ff69250d2c108a53c64616dd2ce797)
Odličan je Last Airbender. U pravu si za glumu, nije na nivou, ali to je i jedina mana. Po meni, akcija je odlična (i sasvim zadovoljavajuća i za matorije gledaoce), a vizuelno je film sjajan.
Quote from: Harvester on 07-02-2011, 02:24:01
Odličan je Last Airbender. U pravu si za glumu, nije na nivou, ali to je i jedina mana. Po meni, akcija je odlična (i sasvim zadovoljavajuća i za matorije gledaoce), a vizuelno je film sjajan.
I meni se
lično film dopao više nego što sam ga ocenio, jer mi takva vrsta opuštajuće zabave odgovara. Ali priznaćeš da sam ubo suštinu sa anti-Shyamalan histerijom, iako ovo nije tipičan film na kome bi se gradila priča oko odbrane njegovog lika i dela, ali jeste trenutno aktuelan i koincidira sa kulminacijom pomenute histerije.
Film je loš, ali kapiram da je ovo tek početak, pa nastavci mogu biti gori ili bolji. Zanimljivo je koliko se razni avatari spominju u Holivudu, s tim što je Kameronov čista fantazija bijelih muškaraca, a ovo je izgleda utemeljeno na indijskoj mitologiji, skoro kao da je riječ o jednom ''intelektualno-kulturnom'' ratu između dvojice reditelja, i obojica prave trilogije. Mislim da ćemo tek vidjeti šta će biti, naravno, i jedan i drugi su napravili boza filmove, i moraju dublje ući u priču u nastavcima. Pogotovo Shyamalan.
Da, ali Šajmalan ovde nema preteranu slobodu u izmišljanju "lorea" jer ipak radi na tuđem IP-u.
погледајте цртани...после њега филм изгледа још горе
fair game
nije me se dojmio.rastrčo se na 1000 strana a nigde stig'o nije.
Get Him to the Greek
r: Nicholas Stoller
Get Him to the Greek priča je o stažisti u muzičko-izdavačkoj kući koji ima dva dana da dovuče britansku rok zvezdu u Holivud na povratnički koncert u Greek teatru.
GHttG u celini je dobra komedija, koja nudi pristojnu zabavu kroz svežu ideju na kojoj bazira priču, zanimljive likove koje uspešno sa pravim osećajem za komiku igraju glavni (Jonah Hill, kao običan čovek koji radi za diskografsku kompaniju - Aaron Green i antipatični Russell Brand, koji je ovde sasvim funkcionalan u reprizi svoje uloge rock zvezde Aldousa Snowa, pre toga viđene u filmu istog reditelja - Forgetting Sarah Marshall /2008/) i epizodni glumci (Sean 'P. Diddy' Combs, Colm Meaney, Elisabeth Moss /iz Mad Men/) i smeh koji izaziva više - manje kroz duhovite dijaloge (više) i scene (manje). Sve to u zanatski solidnoj režiji.
Kad je reč o izazivanju smeha, na klizavom smo terenu, jer su afiniteti prema određenim tipovima humora različiti, a posebno su suprotstavljene reakcije, kad se radi o ekstremnijim i degutantnim štosovima. Pošto je osnovni motiv ovog filma Sex, Drugs and Rock 'n' Roll on obiluje vulgarnošću i neukusom, srećom u kombinaciji sa inteligentnim humorom i pričom o prijateljstvu.
Nema tu jakih scena za dugo pamćenje, ni izuzetne duhovitosti, ali s druge Get Him to the Greek vrlo tačno prikazuje stanje u industriji popularne muzike i (namerno ili ne, ali ispravno) demistifikuje rock zvezde, kao (polu)idiote, koje njihovi poštovaoci (iz nekog razloga) najčešće neopravdano smatraju umnim i produhovljenim ljudima.
6/10
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fwww.blogcdn.com%2Fblog.moviefone.com%2Fmedia%2F2010%2F06%2Fget-him-to-the-greek-quad.jpg&hash=8992e263cf114514c3f3068ad5b893deb2281d23)
Montevideo, Bog te video!- Priča prva
r: Dragan Bjelogrlić
Ne zanima me fudbal i ne volim domaći film, a Montevideo, Bog te video!- Priča prva je srpski film o fudbalu; samim tim mi u startu nije delovao kao moja šolja čaja / kofica eurokrema. Ipak, Montevideo je film prilično dobrog scenarija, režije i glume i sve ostalo je u odnosu na tu činjenicu manje bitno.
Tokom gledanja prve trećine filma, rekoh sebi - evo (konačno) jednog sasvim dobrog domaćeg filma (za 6/10), ali je sa daljim tokom postalo izvesno da je Montevideo za neku nijansu ipak više od samo profesionalnog - konfekcijskog - standardnog ostvarenja.
Priča o ljudima koji imaju strast, viziju i želju da nešto postignu, protkana je različitim odnosima među (relativno brojnim) likovima, sa naglaskom na glavnom junaku Tirketu, njegovim ljubavnim problemima i odnosu sa suparnikom i prijateljem Mošom. Duh epohe je sasvim uverljiv (uz adekvatnu pomoć kostima i scenografije - kako je "stvarno" bilo, malo je bitno). Atmosferi su doprineli i epizodni likovi uz dozu uspelog humora.
Najveće iznenađenje je Bjelogrlićeva režija, precizna i nadahnuta, podjednako dobra u scenama razgovora i pokretu, scenama tuče ili fudbalske igre. Stiče se utisak da bi sa većim finansijskim sredstvima, tj još boljim tehničkim uslovima (na primer, snimanje za široko platno) rezultat bio na nivou najboljih majstora kostimiranih filmova, a i ovako je za poštovanje. Samo pred kraj u prilično (za srpski film, izuzetno) dugom trajanju filma od 140 min Bjelogrlić donekle previše usporava radnju, pa se stiče utisak da je restriktivnijom montažom i skraćivanjem od bar 7-10 minuta film mogao samo da dobije.
Glavni glumci Miloš Biković (Tirke) i Petar Strugar (Moša) demonstriraju dobru, suptilnu filmsku glumu, kakvu viđamo često u dobrim američkim, retko u srpskim filmovima. Od epizodista, pored za komiku zaduženih Karadžića i Brstine, ističu se Vojin Ćetković i Nina Janković. Dečko, koji je narator, se srećom ne pojavljuje previše, jer je njegov glumački talenat sumnjiv.
Magnifico se pokazao pravim izborom za filmsku muziku.
Neki će uspeh ovog filma objašnjavati srpskom pričom o srpskom fudbalu smeštenom u predratnu Srbiju, učitavajući političko - ideološko - istorijske ideje i poruke, a zapravo je najveći kvalitet univerzalna priča, koja je uz manje modifikacije mogla biti smeštena bilo gde (bar, što se ovog, prvog dela tiče).
7/10
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fwww.moviesplanet.com%2Fupload%2Fmovies%2F324403%2Fimage.jpg&hash=7585c86dd72ed1230adbced855886c10e00fb8b6)
Harry Brown (2009)
r:Daniel Barber
Michael Caine je Harry Brown, engleski penzioner, bivši marinac, koji posle smrti svoje žene vreme provodi igrajući šah u obližnjem pabu sa svojim prijateljem Leonardom Attwellom. Kad prijatelj, koji mu se prethodno žalio na maltretiranje od strane lokalne bande, bude ubijen, a policija se pokaže nemoćnom, Harry reši da uzme pravdu u svoje ruke.
Iako smo puno puta viđali različite varijacije ovog motiva i režija Daniela Barbera ne sadrži egzibicije (kao npr. Soderberghov The Limey iz 1999.) i nekome može delovati sporo ili staromodno, ipak Harry Brown je jako ubedljiv u svom realizmu sumornog prikaza savremenog života u nekim okruženjima - kvartovima u Britaniji i više mu verujemo nego mnogim američkim filmovima (pa i onim vrlo solidnim, kakav je The Brave One (2007) /koga je doduše radio irski reditelj/). Atmosfera beznađa je (možda!) malčice isforsirana, ali fenomalni Sir Michael Caine (nije viđen u tako dobroj glavnoj ulozi od The Quiet American, ako ne računamo Sleuth) i psihologija lika koji uvlače gledaoca u priču, čine film "nepropustljivim".
7+/10
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fwww.covershut.com%2Fcd_covers%2FHarry-Brown-2009-Cd-Cover-25471.jpg&hash=34cbc08a85bc3cf45a188e6d433d927c71e2461d)
Ovo zvuči odlično - kao novi Get Carter! Momentalno leti na listu filmova za skidanje!
L'Horloger de Saint-Paul (1974)
(http://camerapolitica.blogspot.com/2011/03/lhorloger-de-saint-paul-1974.html)
Hot Tub Time Machine (2010)
r: Steve Pink
Zahvaljujući kadi - vremeplovu (!) tri prijatelja i jedan sestrić vraćaju se u 1986-u, pravo na zabavu u zimsko odmaralište koje su nekada često posećivali, gde svima opet izgledaju mlado (ne sebi i gledaocima), sem sestrića, koji je u opasnosti da se uopšte ne rodi, ako pomenuta trojica ne rade sve isto kao nekad.
Ovo može zazvučati kao inteligentan zaplet, ali je daleko od toga. Pitam se šta John Cusack traži u ovakvom filmu u ovoj fazi svoje karijere? HTTM je zapravo je "glupi tinejdžerski film", ali praktično bez tinejdžera u njemu. Humor ovde retko funkcioniše, najčešće je glupav. Jedan lik od trojice prijatelja (Lou) sa najdubljom krizom u trenutku svog života kojim film počinje (a svi su u krizi i problemima) kreiran je kao totalno iritirajuć, idiotski i antipatičan, pa su samo njegove replike i ponašanje, uz konstantno prisustvo tokom filma, dovoljan i najkrupniji nedostatak.
Zanatski gledano, HTTM je pristojno izveden, a motiv za gledanje, sem ubijanje vremena, može biti zezanje na račun 80-ih, čije su razne karakteristike i ikonografija strpani na jedno mesto, što jeste umereno zabavno. Rasplet je bezvezan, a u pozitivne tačke računam pojavljivanje Chevy Chasea, čije prisustvo podseća na neke uspelije lake komedije iz davnih vremena (Caddyshack). A danas slučajno na TV naleteh na Sex Drive (2008), koji je napisao (i režirao) Sean Anders, jedan od scenarista Hot Tub Time Machine (a i tamo glumi Clark Duke, sestrić Jacob iz HTTM). Čak je i taj film, koji je prava "glupa tinejdžerska komedija" (sa tinejdžerima), zabavniji.
4/10
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fwww.filmschoolrejects.com%2Fimages%2Fhot-tub-time-machine-review.jpg&hash=443a450ef0055772906ba1697d56fadd406b1d26)
TURSKI MONTEVIDEO - CARS OF THE REVOLUTION
(http://camerapolitica.blogspot.com/2011/03/cars-of-revolution.html)
The Town
r: Ben Affleck
U Charlestownu, predgrađu Bostona, Dag, član bande pljačkaša, zbližava se sa bankarskom službenicom banke koju je njegova ekipa opljačkala. FBI mu je za petama.
Sjajan rediteljski debi Bena Afflecka Gone Baby Gone (2007.) nije bio "slučajni zgoditak" - to potvrđuje njegov novi film The Town. Određenu skepsu kod mene je izazivala činjenica da Aflek ovde igra glavnu ulogu, srećom, on je vrlo dobro odigrao anti-junaka, plačkaša Douga MacRaya. Na više nego zadovoljavajućem nivou je i ostatak glumačke ekipe (Rebecca Hall, Jon Hamm...), posebno Jeremy Renner, kao problematični James Coughlin, bliski Dougov prijatelj (dok ovo kuckam videh da je bio nominovan za Oskara).
Rediteljski rukopis Bena Afflecka na tragu je nekih najboljih savremenih američkih reditelja, poput Michaela Manna, Christopher Nolana ili Clinta Eastwooda - režisera klasičnijeg pristupa filmu, ali i vrhunskih dometa. The Town u još jednoj varijaciji priča prepoznatljivu (večitu) priču, pri tome uspeva da, u najboljem smislu reči, podseti na neke filmske klasike, kakav je Heat (1995) ili (dalje u prošlost) The Killers (1946) Roberta Siodmaka.
The Town je žanrovski film, koji ne sadrži atrakcije na kakve je moderni Holivud navikao savremenu publiku, dakle nije zamišljen kao komercijalni blockbuster - on nudi realističnu dramu, likove i autentičnu uzbudljivost, ali i postavlja pitanje - da li čovek odrastao u kriminalnom okruženju (porodica, prijatelji, komšije, poslodavci...) može da bude u osnovi ("ispod" svih stečenih osobina) dobar i poželi da napusti takav život (i grad)?
9/10
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fdcmagnets.ru%2Fuploads%2Fp%2F2010-10%2Fthumbs%2F9iz27_dcmagnets.ru_gorod2.jpg&hash=50f81b312324a51a7e971555b99702f87132c1ce)
Pogledah Godarov Socialism i Norwegian Wood Anh Hung Tran-a, pa nešto iskombinovah...
NORWEGIAN WOOD of SOCIALISM
(http://camerapolitica.blogspot.com/2011/03/norwegian-wood-of-socialism.html)
Scott Pilgrim vs. the World
r: Edgar Wright
Scott Pilgrim, 22-ogodišnjak iz Toronta, sukobljava se sa 7 "bivših" svoje nove devojke Ramone, ne bi li osvojio njeno srce.
Scott Pilgrim vs. the World je cool film za mlade hipstere (http://en.wikipedia.org/wiki/Hipster_%28contemporary_subculture%29), čiji su život video igre i indie-alter-rock muzika, koji vole nezavisne-alternativne stripove, a nisu im strane ni mange. Drugačiji je, efektno realizovan i pravo je osveženje među ekranizacijama stripova. Ko još da ne bude oduševljen?
Pa, ja nisam nešto posebno. Mislim, dobar je film, interesantan, zabavan i (ti i tamo) duhovit, ali ima i nedostataka:
- Sama ideja filma (stripa), da razne situacije tumačimo samo kao simbolična dešavanja u umu glavnog junaka nije mi privlačna. Sukobi sa "bivšim vezama" nove/buduće devojke smenjuju se prilično ravno, jedan za drugim, po principu "red priče, red borbe", izazivajući jednoličnost i blagu dosadu (video igre su zabavne kad ih sam igraš, ali ne toliko kad gledaš nekog dok igra). Ljubavna priča, kao osnov - pokretač radnje, nije ubedljiva. O smislenim motivacijama i karakterizaciji pojedinih likova i da ne govorim. Glavni glumac Michael Cera doslovno ponavlja način glume iz ranijih filmova (Juno, Superbad) pokazujući se kao manirista, a uz to, ovde više podseća na Harpo Marxa, nego na Scotta Pilgrima. Dobar deo "inovativnog" rediteljskog pristupa Edgara Wrighta viđen je još 1960-ih u TV seriji Batman.
Ne znam, da li je i publika mislila slično, jer izgleda da je glas koji se o filmu proneo doveo do neočekivanog finansijskog neuspeha.
Scott Pilgrim vs. the World jedna je od najboljih strip ekranizacija, samo ako mislite da u najbolje spadaju i Modesty Blaise (1966), Barbarella (1968), Tank Girl (1995) ili (još ponajbolji) Kick-Ass (2010).
6/10
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fweb.orange.co.uk%2Fimages%2Fice%2Ffilm%2Fscott_pilgrim_vs_the_world.jpg&hash=280f8c8421022f84ac2cb70b16ba6008d5476306)
6/10? Mora Kripster da reaguje :)
LES BICHES (1968)
(http://camerapolitica.blogspot.com/2011/03/les-biches-1968.html)
In the Loop (2009)
r: Armando Iannucci
Iako se mnogi ne slažu da je ulazak u rat "prava stvar", među njima ni glavni junak filma Simon Foster, britanski državni sekretar za međunarodni razvoj, kad to odluči USA predsednik, a saglasi se UK premijer, onda imamo In the Loop (U toku sa zbivanjima).
In the Loop nije ostvarenje namenjeno široj publici (mada po ideji & poruci jeste), koja će ga olako okarakterisati kao "smaranje". Između ostalog, pored svesti o međunarodnoj politici danas, ono zahteva od gledaoca izvestan nivo koncentracije, bar u početku, dok se ne pohvataju konci - ko je ko, koju funkciju ima i kakve su uloge likova u dešavanjima - posle toga se možemo prepustiti priči, jer smo već uvučeni u zbivanja. Dešavanja u filmu ne bave se direktnim raskrinkavanjem "stvarih razloga za rat", koliko praćenjem likova - političara i funkcionera, koji su sitni ali neophodni šrafovi u pokretanju ratnog mehanizma, kao i manipulacijama, igrama i peripetijama koje prate taj proces.
Nema urnebesnog humora u ovoj satiričnoj komediji (šta više, ostavlja gorak ukus), ali njeno najjače oružje jesu odlični dijalozi. Pošto je akcenat bačen na uverljivost i realizam, reditelj Iannucci zauzima kvazidokumentaristički pristup (blaža varijanta režije britanske TV serije Office, inače sam film je zasnovan na seriji The Thick of It), koji ovoj temi u potpunosti odgovara. Sem toga, film ne zastajkuje, ide konstantno dinamičnim tempom od prvog do poslednjeg kadra. Pored britanske ekipe u kojoj se ističe Peter Capaldi, zapažene role ostvaruju James Gandolfini i David Rasche (Sledge Hammer!).
Nije presudno koliko događaji u "In the Loop" odgovaraju stvarnosti, jer "stvarna verzija" nije ni bolja ni lepša.
8/10
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fimages.askmen.com%2Fentertainment%2Fmovie%2F1248360784_in-the-loop_1.jpg&hash=081a95a34ad2e2d00ea676cfbb5ae8261b6777b0)
Odličan je ovo film, a čuo sam da je i pomenuta serija odlična.
La femme infidèle (1969)
(http://camerapolitica.blogspot.com/2011/04/la-femme-infidele-1969.html)
The Green Hornet
r: Michel Gondry
Istorija:
Zeleni Stršljen (The Green Hornet), super heroj, kreiran je 1930-ih kao junak radijskog serijala. Ekranizovan je u Universal-ovim serijalima The Green Hornet (1940) i The Green Hornet Strikes Again! (1941). Televizijsku verziju, u vidu serijala The Green Hornet, dobio je 1960-ih. Popularnost karaktera, ali najpre Brucea Leea koji je u TV seriji bio Kato, pomoćnik Britta Reida (Stršljena), dovela je do dva "bioskopska" filma izmontirana od epizoda serije - The Green Hornet (1974) i Fury of the Dragon (1979) (u domaćim bioskopima nekada - "Zeleni Obad" i "Osveta Zelenog Obada").
O Zelenom Stršljenu postoje i pulp romani i priče, a u stripu je bio zastupljen od 1940-ih u izdanjima Helnit Comicsa i Harvey Comicsa, preko Gold Key Comicsa 1967. do NOW Comicsa (1989 - 1995) i Dynamite Entertainmenta poslednjih godina, sa stripovima na kojima je radio i Kevin Smith.
Razmišljanje:
Nije lako danas održati aktuelnim staromodne - anahrone heroje - posebno one Batman tipa, bez super moći, uz oslanjanje na veštinu, tehniku, super-automobile i pomoćnike. Oni su "sasvim prirodno" funkcionisali 1940-ih, pa i kasnije, sve negde do 1970-ih. U savremenom tehnološkom dobu (pre)ozbiljan tretman dovodi konzumente do toga da se ponekad zapitaju - kako danas u eri kamera i svih mogućih sredstava praćenja i nadgledanja Betmen može neopažen sa automobilom da šmugne u svoju pećinu, kako pomoću savremenih čuda tehnike ne otkriju njegov identitet i zaključe čije lice se krije iza maske i tome slično.
Autori novog filma su to rešili odlučivši se na parodijski pristup, ali uz zadržavanje i "ozbiljne" super-hero akcione komponente. Po mom mišljenju to nije loše rešenje, naročito za lik koji nije opšte(najšire)poznat (kao Betmen, Supermen, Spajdermen...) i samim tim dozvoljava slobodu i određene prerade i varijacije. Razume se da oni koji se ne slažu sa ovakvim tretmanom (svog omiljenog heroja iz detinjstva) uglavnom smatraju da je The Green Hornet (2011) loš film.
(Još) O filmu:
The Green Hornet (2011) je mešavina duha Bud Spencer/Terence Hill akcionih komedija (ili filmova o inspektoru Clouseau) i modernog superherojskog filma a la The Dark Knight. Ovo je, svakako, pohvala - međutim, nije baš sve tako dobro ispalo, nedostataka ima - šteta je što nije izraženija Dark Knight komponenta, tj što nema više prave akcije - u drugom delu filma vidimo da je Michel Gondry sasvim kompetentan za tako nešto. Negativca fino glumi Christoph Waltz, ali uzaludno, jer je lik totalno karikiran, za razliku od glavnog dua Britt Reid/Kato, kod kojih primećujemo čak i nekakav razvoj karaktera. Seth Rogen, koji je kao koscenarista skrojio ulogu prema sebi, može da iritira jer glumi (ako se to može nazvati glumom) istu osobu kao u Knocked Up / Pineapple Express (sindrom kolege Michaela Cera, vidi prikaz Scott Pilgrim vs. the World). Priča se ne drži čvrsto i bolje funkcionišu pojedine scene od celine.
6/10
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2F2.bp.blogspot.com%2F_QR3dQ0XWkXE%2FTTTN3iYJr9I%2FAAAAAAAABEU%2Fn8WJ2VLd0IU%2Fs1600%2F1295223674-The-Green-Hornet-2011.jpg&hash=74ff5a3f8d560df14652a59f6aa2e9bcba7b07ab)
Mnogo je 6. 4 uz znatan napor. Rogen je nepodnosljivo iritantan.
Season of the Witch
r: Dominic Sena
Dva viteza - krstaša, odbegla sa fronta (Nicolas Cage, Ron Perlman), dobijaju zadatak da transportuju zarobljenu vešticu u zabačeni samostan, gde će joj biti suđeno za izazivanje crne kuge.
Iako od samog početka vidimo da imamo posla sa natprirodnim dešavanjima, film nas navodi na pomisao da će elementi fantastike i horora biti ozbiljnije tretirani, kao što ozbiljna deluje dramsko - istorijska komponenta, koju čine likovi i glumci, uz kostime i scenografiju, ali umesto fantasy-horor varijante filma Kingdom of Heaven, Season of the Witch okreće kurs u smeru festivala akcije zasnovanog na osrednjim (ili nepotrebnim) specijalnim efektima, sa sve CGI vukovima i skačućim zombi-monasima, pa vidimo da je adekvatnije porediti ga sa ostvarenjima poput Exorcist: The Beginning (2004) ili Solomon Kane (2009).
Ko prati film, nije imao razloga ni da očekuju nešto kvalitetnije od, danas hiperproduktivnog, Nikolasa Kejdža i reditelja Dominika Sene, koji je potpisao zaboravljivi Swordfish (2001) i zaboravljeni Gone in Sixty Seconds (2000). Sva režijska rešenja u ovom filmu su osrednje osmišljena i realizovana; često je očigledno da je moglo bolje i čisto zanatski. U ozbiljniji nedostatak spada i činjenica da je poslednji deo filma sa (željenom) kulminacijom radnje, slabiji od uvodnog i središnjeg.
Sem toga, zahvaljujući gorepomenutoj "ozbiljnijoj" (ubedljivijoj) strani filma, priči i produkciji, film održava pažnju u svojih 90-ak minuta.
5-/10
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fwww.theshiznit.co.uk%2Fimages%2Fmain%2Fhell-cannot-hold-nic-cages-hair-in-season-of-the-witch.jpg&hash=89600b0e8b562083adf560b556d312ba5ed73422)
Tek sad vidim vezu izmedju gorepomenutih filmova i istog rezisera, i sad mogu (ovako neuk) da kazem da je ovo najgora rezija ikad vidjena... Season of the Twich, I say...
Bio je Steva u pravu onomad...al' ko bi mu poverovao? xyxy
Odličan film Season of the Witch.
QUE LA BETE MEURE (Claude Chabrol, 1969)
[/quote] (http://camerapolitica.blogspot.com/2011/04/que-la-bete-meure-claude-chabrol-1969.html)
The Chronicles of Narnia: The Voyage of the Dawn Treader
r: Michael Apted
Osnovni nedostatak filmova iz Diznijevog serijala The Chronicles of Narnia (Letopisi Narnije) leži u mehaničkom adaptiranju knjiga. Pod tim ne mislim na strogo pridržavanje radnji romana C. S. Lewisa, bez odstupanja (kojih ima prilično), nego na smeštanje što većeg broja događaja iz predložaka u ograničena filmska trajanja, na uštrb prikaza i razvoja likova. Zato BBC-jeva TV serija, koja ne pati od pomenutog nedostatka, po mišljenju mnogih, važi za kvalitetniju adaptaciju, uprkos nižebudžetnoj televizijskoj produkciji (sa čime bih se i ja, na osnovu svojevremeno odgledanih par epizoda, složio).
Treći film iz serijala The Chronicles of Narnia: The Voyage of the Dawn Treader delimično popravlja situaciju. U centru pažnje je novouvedeni lik dečaka Eustaca (vrlo dobri Will Poulter), kao i devojčica Lucy (Georgie Henley, primetno odraslija nego u prvom filmu). U zanatskom smislu film je na zavidnom nivou u svakom aspektu bitnom za fantasy film i film uopšte, zahvaljujući između ostalih i iskusnom Michaelu Aptedu.
The Voyage of the Dawn Treader znatno je bolji film od poslednjih nastavaka Hari Potera ili od takođe jednog filma iz iste godine sa kojim se može uporediti, izvikanog Clash of the Titans (2010), i predstavlja maštovitu avanturu za uzrast od 5 - 105 godina.
7/10
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fwww.flash-screen.com%2Ffree-wallpaper%2Fuploads%2F201011%2Fthus%2F1289985536_470x353_the-chronicles-of-narnia-the-voyage-of-the-dawn-treader-picture.jpg&hash=72c48efd9b5f3e271323876c710fb6aca314c667)
Ovaj film (ne znam za knjigu) predstavlja jedan od "gorih" primera hriscanske propagande. Prva dva nisu bila tako "strasna".
127 Hours
r: Danny Boyle
127 Hours je jedan od onih odličnih filmova koje je nemoguće voleti i kome se (verovatno) nećemo vraćati. Slično filmu Requiem for a Dream Darrena Aronofskog, ali ne iz istog razloga - zato što je suviše težak i mučan kao pomenuti, jer izuzev jedne (očekivano) problematične scene nije takav (a ni ta "scena" nije nešto šokantna; to nije ni bio cilj), već zbog isuviše specifične teme o čoveku nesrećnim slučajem zaglavljenom u tesnacu, zasnovanoj na stvarnom događaju.
Najveći uspeh filma sa ovakvim konceptom je da ne bude (ili da je što manje) dosadan. I zaista, u određenom trenutku filma, baš kad nam se čini da dosađivanje počinje, shvatimo da je najveći deo filmskog trajanja već protekao; slede nam finale i kraj. Superiorna režija Danny Boyla, koji koristi razna sredstva da održi pažnju i zainteresovanost gledaoca (neka se mogu činiti jeftinim, ali sva funkcionišu), uzrokuje da film proleti brzo i da ovaj svojevrsni eksperiment, od strane većine gledalaca, bude proglašen uspelim. Pored režije, fotografije i muzike, treba pomenuti i glavnu ulogu koju je izneo James Franco, koji nije imao izbora sem da bude na nivou.
8/10
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Ffiqueligado.com.br%2Fpublic%2Fimages%2Fuploads%2Fpostsconteudo%2Fa_estrada%2F127hours_01_1024.jpg&hash=6ff334a0c3a11b41f905391273cfe6650ac062ad)
Quote from: Melkor on 18-04-2011, 03:53:47
Ovaj film (ne znam za knjigu) predstavlja jedan od "gorih" primera hriscanske propagande. Prva dva nisu bila tako "strasna".
Znači da je veran knjizi. :( Čekaj dok dođu (ako dođu) do
Poslednje bitke; ima deca da se traumiraju kao od
Krvave bajke.
Black Death
r: Christopher Smith
Crna kuga pustoši Englesku, ali glasine govore da neki krajevi ostaju netaknuti. Posebno jedno selo, za koje crkva sumnja da se odreklo Boga i da u njemu nekromanti oživljavaju mrtve, pa zato tamo šalje odred vojnika, da otkrije zlo i sa njim se obračuna.
Black Death (britansko-nemačka koprodukcija) je film koji se bavi mračnim srednjim vekom, kugom, sveštenicima, vitezovima, mračnim silama i vešticama - sve isto kao Season of the Witch (vidi prikaz gore), samo znatno uspešnije, kroz dublju priču, dobru režiju, sa znalački napravljenom podelom uloga (Eddie Redmayne kao mladi monah Osmund, Sean Bean kao vitez Ulric, biskupov izaslanik...). Mnogi filmovi preispituju religiju, ali retki podele publiku, u zavisnosti kojoj će se strani u sukobu prikloniti, koju proglasiti pozitivnom, ili je bar nateraju na razmišljenje. U delu filma atmosfera beznađa slična je postignutoj u kultnom The Wicker Man (1973 - originalna verzija!), ali Black Death ide sopstvenim tokom.
Da je bilo manje "uplakanih", a više upečatljivih scena (i akcije, zašto ne?), ovo bi bio punokrvan odličan film. Takođe, iako sa psihološke strane film zaslužuje pohvale, u minuse mu ubrajam i neadekvatno sumnjiv epilog, koji nam daje nešto kao obrazloženje da čovek postane inkvizitor, koji tamani nedužne žene, zbog traume iz mladosti koju mu je nanela "prava" veštica. U svakom slučaju, film je zasluživao mnogo širu distribuciju; ovako ostaje "mali film" na koga treba obratiti pažnju.
7+/10
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fthefilmstage.com%2Fwp-content%2Fuploads%2F2010%2F12%2FBlack-Death2-e1292929232412.jpg&hash=af8b55e4baa3fa67f26e49c6a5399f0cfb987162)
Hit za danas!!!
Srbin iz Njujorka snimio SF/horor!!!
Retro-futuristični steam-punk triler, o dva čoveka iz dva različita vremenska perioda koji pokušavaju da razotkriju istu teoriju zavere...
http://www.filmovanje.com/movie/item/zenith (http://www.filmovanje.com/movie/item/zenith)
Veoma dobre ocene na svetskim sajtovima...
Podržavam film, ali imam jedno glupo pitanje, šta je ovde steam-punk?
ja sam naleteo na prvu epizodu koja traje 30 i neki minut, a na IMDB-u vele da film traje oko 90 minuta. je l' to ide kao serija, ili kako?
Trećina filma je namerno stavljena na torrent u svrhu promocije.
zanimljivo. a, ima li gde da se pogleda (skine) ceo film?
The Tempest
r: Julie Taymor
Nefilmičnost koju vezujemo za ekranizacije pozorišnih predstava (filmovi po Šekspirovim dramama su kategorija za sebe, ali kako se drame pišu najpre za pozorište, možemo ih svrstati u pomenutu, veću grupu) ne može se povezati sa filmom The Tempest (2010). Rediteljka Julie Taymor (Frida, Titus) maksimalno koristi filmska izražajna sredstva - likove i kameru u pokretu, paralelna dešavanja i pre svega, vizuelna sredstva oličena u lepotama scenografije i lokacija snimanja (ostrvo u filmu), uključujući kostime.
Helen Mirren predvodi sjajnu, brižljivo odabranu ekipu glumaca (Alfred Molina, Alan Cumming, Chris Cooper, David Strathairn...) u kojoj se posebno istakao Djimon Hounsou (kao domorodac Caliban).
Nisam uspeo da dokučim ima li opravdanih razloga za lošu prođu kod kritike ove verzije Bure. Ima zamerki na "jeftine i kičaste specijalne efekte" (The Tempest nije previsokobudžetno ostvarenje; efekti su u funkciji priče i doprinose pomenutim vizuelnim kvalitetima filma) i na glumu Russella Branda (koji jeste ready-made karakter, ali odabran da se uklapa u priču). Treba pomenuti da zbog odsustva šire filmske distribucije (The Tempest se nije davao u bioskopima Njujorka, ali jeste u Trsteniku!) film nije ni recenziran od strane većine bitnijih magazina.
Izuzev "promene pola" glavnog lika (Prospera umesto Prospero) i sitnih izmena s tim u vezi, film se drži Šekspirovog komada, koji predstavlja izuzetnu mešavinu drame-romanse i komedije sa fantastičnim elementima i koji je bio i biće inspirativan mnogima.
Nisam gledao The Tempest (1979) od Dereka Jarmana, ni druge verzije (ako izuzmem Prospero's Books (1991) Petera Greenawaya, koji se mora izuzeti (!) i SF klasik Forbidden Planet (1956), koji je delom preuzeo motiv), ali po meni, ovo je jedna od boljih filmskih ekranizacija Šekspira (a bilo je puno dobrih proteklih godina).
9/10
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fmoveehd.info%2Fwp-content%2Fuploads%2F2010%2F08%2Fthe-tempest.jpg&hash=9ae514754eca216180cb6769c842fec47e2fcd49)
Quote from: Alex on 28-04-2011, 20:04:27
kao domorodac Caliban
Хех, Калибан :) Мало се треба поиграти размештањем слова у речи и добије се свашта...опасан тај Шекс :)
The Tourist
r: Florian Henckel von Donnersmarck
Američki turista u Italiji sreće misterioznu ženu Elise, koju prate policija i gangsteri, u potrazi za njenim ljubavnikom koji je ukrao neke milijarde. Ona ga odabira kao "mamac".
Opšte je mesto da Hičkokova filmografija vrvi od sjajnih trilera (čak su i slabiji dovoljno dobri), a onaj njen mračniji deo inspirisao je nebrojene režisere i scenariste da slede, nastavljaju, kopiraju, produbljuju i nadograđuju; iz njega su, među ostalim, proistekli mnogi dobri filmovi i opusi (De Palma). Rekao bih da sa "vedrijim" delom (ili stranom, ako takva podela nije najsrećnija) filmografije (The Lady Vanishes,The 39 Steps, North by Northwest, To Catch a Thief...) nije isti slučaj. Današnji reditelji, kao da ni ne pokušavaju da (would-be) hičkokovskim elgantnim/šarmantnim trilerima daju veći kvalitet (sem što, verovatno, ne znaju kako). Tako se The Tourist ne približava ni onima koji su pokušavali da se približe velikom Hiču (Stanley Donen - Charade /1963/, Arabesque/1966/), a kamo li, njegovim filmovima.
The Tourist je lepo slikan film (fotografija) lepih ambijanata (Venecija) sa lepim glumcima (Angelina Jolie, Johnny Depp), rupičavog scenarija, pozajmljene priče (original je francuski 'Anthony Zimmer' iz 2005.). Scenarističke rupe se (skoro) podrazumevaju za ovakav tip filma, ali je većina glavnih sastojaka osrednja (drama, napetost, akcija, romansa-"hemija"), uključujući glumu (Depp se već oprobao u hičkokovskoj ulozi u Nick of Time /1995/ Johna Badhama, gde je neko precizno ustvrdio da je on daleko od prirodnosti jednog Džejmsa Stjuarta), mada glavni glumci "vrše pos'o".
Nema tu, u suštini, ničeg zaista lošeg i glavna mana je što Turista nije bolji, ali on donekle prenosi ugođaj koji se očekuje, a dobro režirano i zanimljivo finale, čini da mu progledam kroz prste.
5+/10
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fwww.homorazzi.com%2Fwp-content%2Fuploads%2F2010%2F12%2Fthe-tourist-movie.jpg&hash=ec4c97f02e6fc2e06e925e24ceb4f9b2b62efd5c)
The Mechanic (2011)
r: Simon West
Obično tipične B filmove prepuštam ljubiteljima tipičnih B filmova, a gledam ih samo kad baš ništa pametnije nemam da radim ili, u slučaju ovog, da bih pravio društvo nekom. Mada sam se potajno nadao da Mehaničar - Plaćen da ubija (distributerski naslov) nije tipičan savremeni B film, kad sam video da je reditelj Simon West, koji se u par slučajeva pokazao kompetentnim da napravi dobar film (The General's Daughter, Con Air) i da glumi Donald Sutherland (pored glavnog Jasona Stathama i do-glavnog Bena Fostera) i da bi to možda mogao biti solidan, staromodan bioskopski film.
Stvarno, West me i nije razočarao, film je zanatski dobro režiran, a i gluma i produkcija su nešto ozbiljniji. I pored toga, ovo je film, koji se potpuno zaboravlja istog momenta čim se završi. On jeste gledljiv i može da "ubije vreme" u 100 min (1,5h bez odjave), ali samo ako klišeziranu priču o (simpatičnom!?!) plaćenom ubici i njegovom učeniku ne shvatimo ozbiljno i zažmurimo na sve na šta se može zažmuriti.
Korisno bi bilo i obnoviti originalnu verziju (i ovo je remake) iz 1972, od Winnera, sa Bronsonom, koja pouzdano ne sadrži neke proizvoljnosti ove.
4+/10
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fwhatwouldtotowatch.com%2Fwp-content%2Fuploads%2F2011%2F01%2FMechanic-Jason-Statham.jpg&hash=d7a0bdeb58c792aaadecf9f5c390772dbad6f38a)
Je li se ti ovo sprdaš za The Chronicles of Narnia: The Voyage of the Dawn Treader? Ovome si dao 7/10?
Quote from: CorwinM on 08-05-2011, 20:40:14
Je li se ti ovo sprdaš za The Chronicles of Narnia: The Voyage of the Dawn Treader? Ovome si dao 7/10?
Onome. Poštedi me čitanja stranih negativnih recenzija, pa sam argumentuj zašto misliš da film ne valja. Nadam se da nije vezano za hrišćansku propagandu.
Quote from: Alex on 18-04-2011, 00:41:24
The Chronicles of Narnia: The Voyage of the Dawn Treader
r: Michael Apted
Osnovni nedostatak filmova iz Diznijevog serijala The Chronicles of Narnia (Letopisi Narnije) leži u mehaničkom adaptiranju knjiga. Pod tim ne mislim na strogo pridržavanje radnji romana C. S. Lewisa, bez odstupanja (kojih ima prilično), nego na smeštanje što većeg broja događaja iz predložaka u ograničena filmska trajanja, na uštrb prikaza i razvoja likova. Zato BBC-jeva TV serija, koja ne pati od pomenutog nedostatka, po mišljenju mnogih, važi za kvalitetniju adaptaciju, uprkos nižebudžetnoj televizijskoj produkciji (sa čime bih se i ja, na osnovu svojevremeno odgledanih par epizoda, složio).
Treći film iz serijala The Chronicles of Narnia: The Voyage of the Dawn Treader delimično popravlja situaciju. U centru pažnje je novouvedeni lik dečaka Eustaca (vrlo dobri Will Poulter), kao i devojčica Lucy (Georgie Henley, primetno odraslija nego u prvom filmu). U zanatskom smislu film je na zavidnom nivou u svakom aspektu bitnom za fantasy film i film uopšte, zahvaljujući između ostalih i iskusnom Michaelu Aptedu.
The Voyage of the Dawn Treader znatno je bolji film od poslednjih nastavaka Hari Potera ili od takođe jednog filma iz iste godine sa kojim se može uporediti, izvikanog Clash of the Titans (2010), i predstavlja maštovitu avanturu za uzrast od 5 - 105 godina.
7/10
Nijesam čitao ni jednu jedinu recenziju, ovo je lični utisak. Film sam odgledao u 3D bioskopu prije jedno 4-5 mjeseci. Na kraju mi je bilo žao para za kartu.
Ovo je dječji film u najgorem smislu te riječi. Naiva od početka do kraja, kako u pogledu zapleta, karakterizacije, glume, specijalnih efekata, ma svega. Prva Narnija nije bila sjajna, ali je bila bar dvaput bolja od ovog.
Kad neko da nekom filmu 7/10, to bi trebalo da podrazumjeva veoma dobar film, film koji se pamti i posle deset godina. Ne baš klasik, ali blizu. Nije prošlo ni pola godine, a ja već zaboravljam o čemu se ono bješe radilo, ko je ono glumio i zašto sam zamalo zaspao tokom projekcije. Srećom.
Trenutno najgledaniji film na Tajlandu!!!
Stara priča u novom ruhu...
Porodica se useljava u novu kuću, ali se tamo susreću s misterioznim, paranormalnim dešavanjima. Strah i smrt počinju da im lebde nad glavom... Surovo, kako to samo Azijati umeju...http://www.filmovanje.com/movie/item/ladda-land (http://www.filmovanje.com/movie/item/ladda-land)
Quote from: CorwinM on 09-05-2011, 11:22:52
Nijesam čitao ni jednu jedinu recenziju, ovo je lični utisak. Film sam odgledao u 3D bioskopu prije jedno 4-5 mjeseci. Na kraju mi je bilo žao para za kartu.
Ovo je dječji film u najgorem smislu te riječi. Naiva od početka do kraja, kako u pogledu zapleta, karakterizacije, glume, specijalnih efekata, ma svega. Prva Narnija nije bila sjajna, ali je bila bar dvaput bolja od ovog.
Kad neko da nekom filmu 7/10, to bi trebalo da podrazumjeva veoma dobar film, film koji se pamti i posle deset godina. Ne baš klasik, ali blizu. Nije prošlo ni pola godine, a ja već zaboravljam o čemu se ono bješe radilo, ko je ono glumio i zašto sam zamalo zaspao tokom projekcije. Srećom.
A možda si bio umoran kad si išao u bioskop? Od svega, slažem se da je dečiji film, ali ne vidim ništa loše u tome, niti "dečiji" za mene ima "najgori smisao". Ako si posle pola godine već počeo da zaboravljaš, to i nije tako loše, ima filmova koji se zaborave momentalno. Mislim da će se Narnija filmovi gledati budućih decenija, barem od pomenute dece.
Možda ti se više sviđa sledeća "sedmica" (mada sumnjam)?
TRON: Legacy
r: Joseph Kosinski
Termin "video-igra film" ne odnosi se nužno na film zasnovan na video-igri, ali nosi negativnu konotaciju, jer pod njim podrazumevamo film baziran na "ravnoj" non-stop akciji, sa manjkom priče, nikakvom karakterizacijom, bez dubljeg značenja...
Sve to možemo oprostiti prvom video-igra filmu, zato što je bio prvi, pa još revolucionaran po pitanju korišćenja kompjuterskih efekata i animacije. Reč je, svakako, o SF filmu TRON (1982) u Diznijevoj produkciji, reditelja Stevena Lisbergera, koji je u startu proglašen za "film čiji je značaj iznad filmskih kvaliteta". Kvalitet mu vremenom, baš i nije porastao, ali značaj u istoriji filma, danas u eri kompjuterski generisanih filmskih efekata, izgleda da jeste.
Posle 28 godina stiže nam neočekivan i ničim izazvan nastavak TRON: Legacy; maksimalno osavremenjen, ali suštinski sličan originalu. I njemu, kao legitimnom nastavku i podsećanju na stari TRON, opraštam površnu pričicu ('za mlađe'), ali i zbog besprekornog cool vizuelnog izgleda. Nije tako jednostavno postići da film izgleda "cool" - evo, nedavno su to pokušala braća Wachowski sa Speed Racer-om, pa nije ispalo najsrećnije.
Ako to nije dovoljno, TRON: Legacy i zvuči cool, zahvaljujući odličnom soundtracku koji je uradio francuski electro dvojac Daft Punk. A tu je opet i Jeff Bridges - stari i novi. Za opuštanje u slici i zvuku, dok ne stigne još neki nastavak nekog nenastavljenog filma iz 80-ih - vremena kad su se snimali originalni filmovi; recimo The Goonies II, Ghostbusters 3 ili Flight of the Navigator: Next Generation.
7/10
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fcdn2.digitaltrends.com%2Fwp-content%2Fuploads%2F2010%2F07%2FTron-Legacy-light-Cycle.jpg&hash=34404b8351c29219fbce54cf9ad8b5b0ec6ae823)
TAXIDERMIA (2006)
(http://camerapolitica.blogspot.com/2011/05/taxidermia-2006-ili-preparirani.html)
Film sa Tribeca festivala
Upoznajte Smitove - roditelje, Merilin i Meta, kao i njihovu decu - tinejdžere 16-godišnju Gloriju i 18-godišnjeg Kventina. Oni čine neobičnu porodicu punu tajni koja živi na obodu malog grada na američkom srednjem zapadu.
http://www.filmovanje.com/movie/item/krvava-kua (http://www.filmovanje.com/movie/item/krvava-kua)
Beli lavovi (2011)
r: Lazar Ristovski
Grupica prosečnih Srba danas (u familijarnim odnosima), gubitnika tranzicije, sprovodi plan pljačkanja prebogate dece biznismena/tajkuna/bogataša/kriminalaca.
Ovo nije siže filma Beli lavovi, a mogao je da bude, da se reditelj-glavni glumac-scenarista (Autor!) Lazar Ristovski odlučio da napravi klasičan narativni film, žanrovsku komediju. Ovako, to je samo siže jedne scene - mikrozapleta, a Laza je rešio da bude 'umetnik' i da film pravi kao 'patchwork' labavo vezanih scena, blago eksperimantalnog i jako stilizovanog pristupa, u koje će ubacati sve i svašta. Po (ni približenom) uzoru na Slobodana Šijana (iz faze - Како сам систематски уништен од идиота - 1983), pa do Toma Gotovca.
Tako se film sastoji od nepotrebnih scena (Laza svira i peva meksikanske pesme...), monologa, video-spotova, totalno idiotskih scena (jedan od junaka sa bolesnom majkom u kolima sa krimosom koga oralno zadovoljava neka prostitutka-sponzoruša), do nešto podnošljivijih/gledljivijih (dopisati po želji). Humor se u filmu kreće od vulgarno-glupog do polu-smešnog.
Kao glumac Ristovski je OK, na ostalim poljima "pada k'o sveća".Šansa za nekakvu kritiku aktuelne društvene situacije je ispuštena, kao i šansa za ujednačenu, pristojnu komediju. Ovo je atipično tipičan "srpski film"; za utehu - može i gore, ima i gorih filmova i sl.
3-/10
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fwww.filmske-radosti.com%2Fimages%2FLazar-Ristovski.jpg&hash=8c73399bf452554d024f6879fa6782767cb9cf2d)
Some of Polanski's first films
(1959) Lampa (The Lamp) (http://www.youtube.com/watch?v=vql02Oghheg#)
Black Swan (2010)
r: Darren Aronofsky
Balerina koja želi da dostigne savršenstvo u svojoj umetnosti počinje da gubi vezu sa realnošću. (I ova jedna rečenica, možda previše otkriva radnju / kvari uživanje?)
Da li su (vam) bolji rani filmovi Darrena Aronofskog - Pi (1998), Requiem for a Dream (2000) - donekle izvan glavnog toka filma, ili kasniji - The Wrestler (2008) i Black Swan - više u "glavnoj struji"? Da odložim odgovor, meni je najsavršeniji njegov srednji film, SF ostvarenje The Fountain (2006), makar za njegovo razumevanje/tumačenje bio potreban priručnik.
U suštini, filmografija Aronofskog ima poprilično ujednačen, solidno visok nivo - ali se čini da je njegova "nervozna" režija više odgovarala filmovima iz rane faze, dok su poslednja dva filma, s druge strane, sadržajno pomalo jednodimenzionalna, a po nekim stvarima međusobno slična. Rvač je bio "muški film", bavio se čovekom koji živi za svoj posao - rvanje i sklon je povređivanju - Black Swan je iz ženskog ugla, o opsesivnoj balerini, sklonoj samopovređivanju.
U prilog filmu Black Swan, pored (ipak) uspešne režije Aronofskog, koji dobro vodi priču i kreira atmosferu, ide sjajna uloga Natalie Portman (oskar) koja uspešno dočarava psihu glavne junakinje /čak i Mila Kunis, po prvi put, ne deluje kao lik iz That '70s Show/ i muzika (ko ne voli klasiku i balet, najbolje da zaobiđe).
Kao manu (uz pomenutu jednodimenzionalnost priče), treba pomenuti da štos-efekti, kakve viđamo po horor filmovima (Mirrors /2008/) nisu nešto što može da ostavi neizbrisiv utisak na današnjeg gledaoca, te je za stvaranje antologijskih scena potrebno puno više inovativanosti; ako Aronofsky misli da se upiše u klasu najznačajnijih režisera i ako želi da njegov film bude u rangu sa npr. Repulsion (1965) Romana Polanskog.
7+/10
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fwww.waveish.com%2Fiwave%2Fimages%2F1%2Fo-new-black-swan-poster.jpg&hash=978a22b71feb84082fd065240d6ea9ae4d40bce0)
Pa meni je film prijao iako ne podnosim balet.
Quote from: Harvester on 15-05-2011, 22:21:27
Pa meni je film prijao iako ne podnosim balet.
Zabeleženi su i takvi slučajevi. ;)
Previše predvidljivo, nisam uspeo da ga odgledam do kraja.
Quote from: Lord Kufer on 15-05-2011, 23:01:40
Previše predvidljivo, nisam uspeo da ga odgledam do kraja.
Predvidiv jeste. A ako si gledao divx, uvek možeš da nastaviš. :idea:
Black Swan jeste predvidiv, ali u ovom slučaju to nije mana, pošto je poenta upravo tome da publika shvata nešto što glavna junakinja tek treba da osvesti kod sebe, i prati je na tom putu, a koliko je to kome zanimljivo je druga stvar, ja volim takve priče...
Uopšte me nije zaintrigiralo. Upotrebljena je prilično jaka analogija i time duplirana priča. Sad, ne bih da lajem napamet jer nisam odgledao do kraja, ali ako se koristi anticipacija kao sredstvo pripovedanja u ovom slučaju je to isto što i izvesnost - to je oksimoron. To je jednostavno kurcšlus. Pa, iako mi se dopadaju glumci, ipak je sve, na kraju krajeva, ispalo kao popunjavanje bojanke zadatim bojama.
Najskuplji ikad snimljen brazilski film, urađen je na osnovu istoimenog romana duhovnog medijuma Čiko Ksavijera... Na početku filma umire sebični doktor Andre Luiz. Nakon što se probudi u nekom novom svetu, punom napaćenih duša, shvata da smrt nije i kraj - života... Iz beznađa bola spašće ga takozvana "duhovna sila", koja će ga odvesti u podneblje gde vlada totalna harmonija, a ljudi se međusobno pomažu da bi ostvarili sreću i dočekali reinkarnaciju. http://www.filmovanje.com/movie/item/nasa-kua (http://www.filmovanje.com/movie/item/nasa-kua)
Kad bacim pogled na ovaj topik sa mojih oko 80 mini prikaza, za oko godinu dana (plus ostali), dođe mi žao da ga pustim niz vodu tako naglo, usled nedostatka vremena, pa bih mu posvetio još reč-dve - vrlo ukratko o nekim filmovima, pre nego što se bacim na neki topik o stripu ili nešto treće.
Machete (2010)
r: Ethan Maniquis, Robert Rodriguez
Drive Angry 3D (2011)
r: Patrick Lussier
Omažiranje - parodiranje - kopiranje Grindhouse (http://en.wikipedia.org/wiki/Grindhouse) - exploitation filmske B produkcije je zajednička crta oba filma.
Pored toga, zajedničko im je i oslanjanje na zvučna imena - kod Machete u sporednim ulogama (Robert De Niro, Jessica Alba, Michelle Rodriguez, Steven Seagal, Jeff Fahey, Lindsay Lohan - a u glavnoj, kao što svi znaju, balvanasti Danny Trejo), kod Drive Angry u glavnoj (Nicolas Cage, opet!); kao i
želja da se, uz čistu eksploatacijsku zabavu, kaže i nešto više - Machete se bavi i odnosom Amerikanaca prema (chicano) ilegalnim doseljenicima (i legalnim), a Drive Angry se od neobavezne (glupave) akcije do kraja približava tematici modernih fantastičkih hard-boiled stripova, poput Preachera (posle Ghost Ridera, Kejdžu se osladilo).
Na žalost, glavna zajednička osobina je nizak kvalitet - oba filma se brzo zaboravljaju, usled niza neubedljivih režijsko-scenarističkih rešenja. Machete je u blagoj prednosti, verovatnog zbog iskusnog ko-reditelja Rodrigeza (koji ipak nastavlja da se blamira posle traljavog Planet Terror, koji je porodio Mačetu).
Dve "namerno idiotske" scene iz oba filma (Machete - sa iznutricama i Drive Angry sa sex & shooting) - još jedna paralela.
Machete 4/10
Drive Angry 3D 3+/10
Thor (2011)
r: Kenneth Branagh
Suština Marvelovog stripa Tor - hibrid starog nordijskog mita i savremene superherojske fantastike - uspešno je prenešena na film, zahvaljujuci režiseru Kenetu Brani, scenaristima i, u velikoj meri, odlicnoj podeli uloga na celu sa sjajno "pogodenim" Torom (Chris Hemsworth) i vrlo dobrim ostalim glumcima (Natalie Portman, Tom Hiddleston, Anthony Hopkins, Stellan Skarsgård).
Odlican balans akcije i drame, dovoljno prostora/vremena za likove i za pricu. Odstupanja detalja od stripa, na žalost neizbežna, ali po obicaju, ne na bolje (Tor kao da je prvi put na Zemlji - Midgardu, a znamo da nije, još iz doba vikinga, iako mu secanje nije izbrisano), ali ne treba sitnicariti.
Ima primedbi da je budžet ovog visokobudžetnog filma mogao biti još veci (i film spektakularniji), a s obzirom na zaslužen uspeh filma ne blagajnama, možda i bude - u sledecem nastavku.
8/10
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fimg2.timeinc.net%2Few%2Fdynamic%2Fimgs%2F110113%2FThor-movie_510.jpg&hash=38cab58940dd0c5b8679374efb66b3b8ade3f31b)
Tor je na Zemlji bio i u filmu, bar prema pričama da ide i poigrava se sa stanovnicima, što mu spočitava nekoliko likova, a onda padne u nemilost i ne kapira osnovne stvari koje funkcionišu u ljudskom društvu koje je, kako saznajemo u ranijoj sceni, više puta posjećivao i čiji žitelji nisu na njegovom mentalnom nivou. Odjednom postaje obična gluperda američka, s tim što ni ulicu ne zna da pređe.
Pirates of the Caribbean: On Stranger Tides
r: Rob Marshall
U svakom sledećem filmu iz Pirates of the Caribbean "trilogije" primetan je trud da se nadmaši prethodni, ali je nekako prvi ostao najšarmantniji i najoriginalniji, a to znači najbolji. Najnoviji - Pirates of the Caribbean: On Stranger Tides - je "tu negde", blizu.
Jedan "običan" gledalac, ljubitelj filmskih serijala bogatih avanturom i specijalnim efektima, je na pitanje - zašto nije previše oduševljen POTC filmovima, kao drugim poznatim srodnim filmskim serijalima (Star Wars, Indiana Jones, TLOTR, pa i Harry Potter) - odgovorio "ti su mi filmovi suviše neozbiljni". Pirates of the Caribbean: On Stranger Tides je takođe "neozbiljan", ali na ozbiljniji način. A kad je film ozbiljno neozbiljan, onda je i ozbiljno dobar.
U njemu se oseća zamor franšize i nasilno nastavljanje da bi se uzelo još love, ali to nadoknađuje boljom pričom. Glavni nedostatak prethodnih filmova jeste upravo priča. On Stranger Tides je potražio jaču - čvršću - manje razvodnjenu priču u istoimenom romanu Tima Powersa i našao je!
Njome su sastojci dobre zabave zaokruženi.
7+/10
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fmimg.sulekha.com%2Fenglish%2Fpirates-of-the-caribbean-on-stranger-tides%2Fstills%2Fpirates-of-the-caribbean-on-stranger-tides-cinema-035.jpg&hash=7eaf52cae132e213bfaba8e27020e839fa8b50d5)
Quote from: Alex on 21-07-2011, 17:29:39
U svakom sledećem filmu iz Pirates of the Caribbean "trilogije" primetan je trud da se nadmaši prethodni, ali je nekako prvi ostao najšarmantniji i najoriginalniji, a to znači najbolji.
Treći film iz serije (At World's End) mi je bio toliko loš da nisam mogao da se nateram da ga odgledam do kraja, a to mi se s nekim filmom desilo samo nekoliko puta u životu. A u prvom sam uživao, pa niko ne može da kaže da mi nešto smeta u žanru ili glumcima.
Što se tiče Tora:
Aktivno sam čitao Marvelove stripove u 80-tim, i Tor mi je bio omiljen. Zbog Waltera Simonsona, koji je išao pametnim putem i gotovo je potpuno odvojio dešavanja u Toru od ostatka Marvelovog univerzuma. Nije mogao sasvim to da učini, naravno, ali upravo su te veze i "preklapanja" s drugim super-junacima i dešavanjima bile najslabija tačka tog stripa. Simonson je imao odličan osećaj za mit i arhetip, i kako ih najbolje iskoristiti u stripu. Borba Tora i Hel, koja hoda po vazduhu i čiji dodir donosi smrt, je jedna od najboljih koje sam video u bilo kom stripu. Tako da je dobra strana filma to što se veći deo radnje prebacuje u kontekst nordijske mitologije.
Mislim da su glavni glumci odlično pogođeni - pogotovo Tor i Loki. Mislim da je Brana odlično odradio svoj posao. Ne smeta mi ni to što je Hajmdal crn - boja kože ima drugačije značenje u mitovima u odnosu na današnju društveno-političku klimu. Znam da je ovo drugo verovatno bilo razlog za takav kasting, ali mogu da napravim otklon u ovom slučaju (da li je Surtur bio Indijanac?! :lol:). Međutim, nisam preterano zadovoljan scenarijom. Mislim, Tor je živ već koliko godina, a tek sada počinje da se uči strpljenju i pravim vrlinama? Valjda to ide s pojavom moderne Amerike. Kopija koju sam gledao je bila loša pa neću da dajem konačan sud o vrednostima produkcije, ali silni CGI mi nije ostavio dobar utisak. Akcija je suviše konfuzna, što bi bilo dobro za film koji naglašava realizam i besmislenost nasilja, ali u Toru borbe bi trebalo da budu kul.
Pošto je film ipak bio zabavan na svoj način, pre svega zahvaljujući Toru i Lokiju, dajem 6,5/10
Wall Street: Money Never Sleeps
r: Oliver Stone
1988-e, kad sam gledao Wall Street (1987.), nisam baš shvatao detalje radnje vezane za berzanske mahinacije. Sada, skoro 13 godina kasnije, dok gledam Wall Street: Money Never Sleeps (2010) i dalje ne kapiram (sve) detalje radnje filma. Ko mi je kriv kad se ne razumem dovoljno u svetsku ekonomiju i funkcionisanje berze? Ionako to nije razlog da mi ovi filmovi budu totalno dosadni - možda malo. Sad bar dobro znam(o) da se turbulencije u američkoj ekonomiji dobro osećaju kod nas, što čini Money Never Sleeps aktuelnijim - zanimljivijim domaćem gledaocu.
Očigledno je da se Oliver Stone u ovoj tematici snalazi kao riba u vodi (za razliku od /antičke/istorijske tematike i filma Alexander, gde je precenio svoje sposobnosti i ostvario slabašan rezultat). Rad sa kamerom u ovom filmu je izuzetan - u najširem smislu, sve što je vezano za kameru! Delom je zato i moja ocena prilično visoka, a tu su i funkcionišući likovi - Michael Douglas kao Gordon Gekko; Shia LaBeouf u glavnoj ulozi.
Poznati i očekivani motivi; sa nešto više humanosti (!) i malo optimizma.
7-/10
PS. Uobičajeno subjektivnu, ali i pravu analiza dešavanja u filmu, dao je Bata Sagita - već ima link na ovom topiku, da se podsetimo (http://camerapolitica.blogspot.com/2010/10/wall-street.html (http://camerapolitica.blogspot.com/2010/10/wall-street.html)), ali diskusiju kroz komentare posle teksta čitajte na sopstvenu odgovornost (šansa je da vam bude mnogo dosadnija nego Bati ovaj film).
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fwww.canmag.com%2Fimages%2Ffront%2Fmovies2010%2Fwallstreet2.jpg&hash=2894e93c4be04a0efa7c87e922febd0e7cadb394)
Quote from: Alex on 24-07-2011, 13:41:49
1988-e, kad sam gledao Wall Street (1987.), nisam baš shvatao detalje radnje vezane za berzanske mahinacije. Sada, skoro 13 godina kasnije, dok gledam Wall Street: Money Never Sleeps (2010)
Drago mi je da nisam jedini matematički retardiran na ovom sajtu. xknuddel
Quote from: Meho Krljic on 24-07-2011, 14:06:30
Quote from: Alex on 24-07-2011, 13:41:49
1988-e, kad sam gledao Wall Street (1987.), nisam baš shvatao detalje radnje vezane za berzanske mahinacije. Sada, skoro 13 godina kasnije, dok gledam Wall Street: Money Never Sleeps (2010)
Drago mi je da nisam jedini matematički retardiran na ovom sajtu. xknuddel
23. Zloupotrebljavaš činjenicu da su 1 i 2 blizu na tastaturi i da je lako omanuti. A i vreme brzo prolazi. xrotaeye
Quote from: Alex on 24-07-2011, 15:45:17
Zloupotrebljavaš činjenicu da su 1 i 2 blizu na tastaturi
Čuj, ja zloupotrebljavam činjenicu da imam prste na rukama, tako da za mene ovo nije ništa strašno.
Nakon što je odbiju nekoliko glumačkih škola, Stela prihvata poziv iz misteriozne privatne škole. Tamo je, međutim, ostali studenti zavitlavaju zato što je toliko požrtvovana i odana glumi...
http://www.filmovanje.com/movie/item/maske (http://www.filmovanje.com/movie/item/maske)
Morfiy (2008)
r: Aleksey Balabanov
"A drama that chronicles the civil war that raged after the 1917 Bolshevik revolution." (IMDB)
Auh, ko je postavio ovu rečenicu na imdb? Elem, mladi doktor dolazi u rusko seoce u sred ledene zime gde počinje da radi, a zatim i da se drogira.
Kažu za ovog Balabanova da su mu filmovi šokantni i surovi? Jeste bilo nekog odsecanja ekstremiteta na operacionom stolu, čini mi se. Ali protivteža je scena sa jednom našom glumicom.
Potonuće glavnog junaka u "pakao droga" (zasnovano na delu Bulgakova) nije najbolje prikazano, jer je njegova karakter isuviše površno dat, a i glumac je nedovoljno ubedljiv.
U uspele strane spada "uhvaćena" depresivna atmosfera i korektan filmski rukopis.
Pretpostavljam da Balabanov ima i boljih filmova. U Morfiy postoji bar jedna upečatljiva scena koja se pamti (da ne bude zabune - nema veze sa našom glumicom, mislim na završnu scenu.)
5/10
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fcontent7.flixster.com%2Fmovie%2F10%2F91%2F16%2F10911661_det.jpg&hash=3aeb48bdd0c17340008c106a07986fcc598a8731)
Naizgled nedužan mladi bračni par, pod uticajem psihotičnog stranca, prinuđen je da se uhvati u koštac sa strahovima svoje prošlosti... http://www.filmovanje.com/movie/item/odrezak (http://www.filmovanje.com/movie/item/odrezak)
Dylan Dog: Dead of Night (2010)
r: Kevin Munroe
Na bazi loše ideje obično nastane i takva priča, a na osnovu loše priče nikakvim efektima, dosetkama, scenama ili dijalozima ne može se izvući dobar filmski scenario; poboljšanje je moguće samo donekle i to je, otprilike, slučaj sa Dylan Dog: Dead of Night.
Ideja da vampiri, vukodlaci, zombiji i ostala čudovišta žive među nama (a samo retki ih vide takvim kakvi jesu - Dylan npr.), relativno normalnim životom (lovci na čudovišta Van Helsing tipa se u takvom poretku tretiraju kao manijaci i ubice) loša je za svaki "želeobidabude" horor, jer u startu ubija mističnost, misteriju, strah (od nepoznatog) i neobično pretvara u obično i banalno.
Brandon Routh kao detektiv koji u džonvuovskom stilu puca i pesniči se sa velikim monstrumima je korektan, čak je i njegova stereotipna detektivska naracija OK. Na žalost, sa njegovim sveprisutnim pomoćnikom Markusom situacija je sasvim drugačija - konstantnim vikanjem i afektiranjem on narušava (i onako klimav) film. Možda bi neki drugi glumac kao zombirani pomoćnik uspeo da bude simpatično iritirajuć, ali ne i Sam Huntington koji je samo iritantan. U vezi Markusa i "duhovitosti" koju njegov lik nosi (tj ne nosi) treba reći da, iako su negde film okarakterisali kao komediju, osnovna namera je bio ozbiljan film sa duhovitim elementima koji su takvi da, kao i "ozbiljni", mogu da zadovolje samo malozahtevnu tinejdžersku publiku.
Pred kraj, da pomenem ono što bi mnogi na početku. Postoje verne i labave filmske adaptacije stripova, a DD nije čak ni ovo drugo - njegova veza sa stripom je simbolična i cela moja priča o ovom filmu (vrednovanom po B produkcijskim - sniženim kriterijumima) ima svrhe, samo ako svesno zaboravimo na strip.
Na kraju - režija Kevina Munroea zanatski nije loša, ali to mnogo ne pomaže pomenutoj slaboj priči, koja ne vezuje gledaoca. Po mom mišljenju, zadnjih 15-ak minuta filma, sa nešto više dešavanja - akcije, malo popravljaju ukupan utisak (bar za 1 od 10), ali mi se čini da će mnogi odustati od gledanja znatno pre .
4/10
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fcontent.internetvideoarchive.com%2Fcontent%2Fphotos%2F7353%2F59784.jpg&hash=05d1c612f638a601a531a8a5c710a7936708cf89)
Ništa više nije sveto... Nova verija legendarnog filma iz 1971. godine, čiji je reditelj Sem Pekinpo, a u kojoj je jedno od svojih najupečatljivijih uloga ostvario i Dastin Hofman http://www.filmovanje.com/movie/item/psi-od-slame (http://www.filmovanje.com/movie/item/psi-od-slame)
Harry Potter and the Deathly Hallows: Part 2
r: David Yates
Eto, poslednji film nije razočarao. Bilo je za očekivati da će konačni obračun Hari Poter Harija i Lorda Voldemorta biti atraktivan i interesantan, vizuelno i emocionalno, ali s obzirom na prethodna dva filma serijala, opravdana je bila i zebnja da će opet zabrljati i napraviti film koji će, kao pomenuti prethodni, zadovoljiti samo armiju mladih ljubitelja HP-a, a razočarati ljubitelje dobrog filma.
To se nije desilo i zahvaljujući najpre istim osobama zbog kojih su prethodni filmovi škripali - reditelju i spisateljici, ovaj film funkcioniše "k'o podmazan" sa puno akcije i uzbuđenja. David Yates nije naprasno postao fenomenalan reditelj, ali zahvaljujući Rowlingovoj koja je adute (predugo) čuvala za finale, imao je šta da režira i uz pomoć raznih asistenata i zaista savršenih specijalnih efekata napravio zabavan, dinamičan film, čak i ako je akcija u pojedinim scenama više mehanička, nego uzbudljiva i napeta.
Što se likova tiče, ovaj film može da zahvali prethodnima što su karakteri više nego poznati, pa mu se ne može prigovoriti na slaboj karakterizaciji, kao što bi moglo ako bi ovaj film posmatrali sam za sebe, ali ako bi ga tako posmatrali, onda puno toga ne bi imalo smisla.
7/10
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2F2.bp.blogspot.com%2F-EM-TpX1JRmk%2FTh9qAd1iFlI%2FAAAAAAAABRs%2FanXK2kT6AvM%2Fs1600%2Fharry-potter-and-the-deathly-hallows-part-2.jpg&hash=bff5cdb32530761fe61bfc390aaaf2d1eb18b81f)
Super 8
r: J.J. Abrams
Niko ne spori glavni autorski doprinos ovom filmu, kao scenariste i reditelja, J.J. Abramsa (inače reditelja odličnog Star Trek filma i scenariste serije Lost), ali sem što mu je producent ovde bio Steven Spielberg, on je Super 8 zamislio potpuno spilbergovski, tako da smo ponovo na teritoriji Close Encounters of the Third Kind - The Goonies - E.T.: The Extra-Terrestrial (uz mrvicu Aliena, a tu je i Stand by Me, kao nešto ozbiljniji)
Što je najlepše film nije daleko od nivoa pomenutih, barem po kvalitetu priče, realizacije i razvoju (dečijih) likova, mada mu nedostaje originalnost, koju su pomenuti filmovi imali u svoje vreme, tako da ostavlja utisak retro filma, koji vraća neke zaboravljene kvalitete tzv letnjih komercijalnih hitova. Svestan ovoga Abrams i smešta svoju priču u 70-e godine prošlog veka.
Izuzev onih koji ne vole Spilberga (zbog "podilaženja" najširoj publici, sentimentalnosti ili nečeg trećeg), a koji ne treba ni da gledaju i novih generacija odraslih na brzim filmovima sa non-stop akcijom, bez uverljivih karaktera, priče i duha, nema razloga da niko drugi bude nezadovoljan ovim filmom.
ocena: još malo pa 8 (7+/10)
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fwww.flicksandbits.com%2Fwp-content%2Fuploads%2F2011%2F05%2Fsuper-8-movie.jpg&hash=69292505180099700646dacefd2d38a382d308e6)
Prvi malezijski horor film koji govori o paranormalnim pojavama! Po ugledu na "Veštice iz Blera" i "Paranormalnu aktivnost"http://www.filmovanje.com/movie/item/seru (http://www.filmovanje.com/movie/item/seru)
Captain America: The First Avenger (2011)
r: Joe Johnston
X-Men: First Class (2011)
r: Matthew Vaughn
Film Kapetan Amerika je izvanredan Marvelov pulp-fiction koji "stiže" iz najranijih vremena ove izdavačke kuće (tada 1941. - Timely Comics). On savršeno prenosi duh pulp štiva svog vremena - naivan, staromodan (u najpozitivnijem značenju), pa i patriotsko-propagandni - dakle baš onakav kakav treba da bude! Marvel znalački angažuje Joe Johnstona, koji je zbog The Rocketeer-a (1991.) ponajviše (od koga je CA za stepenicu bolji), ali i ostalih rediteljskih dometa, zasluživao da režira ovaj film i opravdao očekivanja. Imao je veliku pomoć glavnog glumca Chrisa Evansa, koji je kao Steve Rogers/Captain America ostvario odličnu, ubedljivu ulogu (uz malu pomoć CGI-a, koji mu daje izgled mršavka u početku). Priča u svojoj "pulp naivi" dobro funkcioniše u celini i detaljima, a neki delovi priče o postajanju super-heroja (prvi uspesi Kapetana na bojnom polju) su, zbog smeštanja u vremenski okvir od dva sata, morali da budu pretrčani, ali je to uspešno izvedeno i akcenat je na najbitnijem.
X-Men: First Class je jedan od smislenijih prequel-a uopšte, jer prikazuje korene odnosa vođe X-Men-a Charlesa Xaviera i njegovog/njihovog "archenemy"-a Erika Lehnsherra - Magneta, kao i okupljanje prvog X-Men tima. Ovaj film, još više nego Captain America: The First Avenger pokazuje koliko je Marvelova filmska kuća počela da pridaje značaj kvalitetnoj priči, kao adekvatnom pokriću za akciju i specijalne efekte. Takođe X-Men: First Class uspešno oslikava nekoliko likova (uspešnije i od prva dva filma iz originalne trilogije, koji su bili najviše fokusirani na Wolverina), što filmu daje pokriće da zaista bude film o grupi i međusobnim odnosima protagonista. Uz to je odlično režiran, dinamičan -uzbudljiv, sa sjajnom ekipom i efektnim scenama.
U Marvelu, kao da su rešili da se više ne zadovoljavaju sa banalnim - nepostojećim filmskim pričama i uprošćenim - karikiranim likovima (setimo se prvog Spajdermena Sama Raimija i odnosa/sukoba Spajdermena sa Goblinom - i njegovog lika negativca). Verovatno se radi o većem kreativnom angažovanju ljudi iz Marvelove filmske kuće, koji znaju ponešto o stripovima (a i filmovima, izgleda) i superherojskom žanru, a smanjenom uticaju holivudskih producenata analfabeta, o kojim nam je pričao Kevin Smit, kadrim da upropaste i najbolje ideje.
Takođe su zaključili da kad već plaćaju, mogu da plate talentovane ljude, bilo da su reditelji (Joe Johnston, Matthew Vaughn), scenaristi ili glumci (Tommy Lee Jones, Hugo Weaving u Captain America ili James McAvoy, Michael Fassbender, Kevin Bacon u X-Men).
Captain America: The First Avenger: 7+/10
X-Men: First Class: 8/10
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fcaptainamerica2011.com%2Fwp-content%2Fuploads%2F98b07__Captain-America-First-Avenger-Trailer-2.jpg&hash=048674f4051e7806d1f2066388e7e2672554ad48)
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fwww.historyguy.com%2Fcomicshistory%2Fx-men_first_class_image_2.jpg&hash=919f81384d20bba65b04a16f15d7149ffa8c3454)
Godine 1922, mlada književnica povlači se na selo, kako bi pisala svoj novi roman. Međutim, tamo postaje žrtva najstrašnijih halucinacija i noćnih mora... Ta književnica je Leticija Kasta!!! http://www.filmovanje.com/movie/item/iza-zidova (http://www.filmovanje.com/movie/item/iza-zidova)
Green Lantern (2011)
r: Martin Campbell
DC Entertainment za sada kaska za Marvelom (zapravo Warner Bros. Pictures, kao glavna produkcijska kuća - nosilac prava na ekranizacije DC-jevih stripova) i sudeći po Green Lantern-u, tu je negde gde je Marvel do nedavno bio.
Green Lantern (interesantno, jedan od junaka, uz aktuelnog Kapetana Ameriku, koji praktično nikada nije objavljivan /samostalno/ u SFRJ i ex-Yu strip izdanjima) je film stereotipne, šablonske priče, čijem se scenariju može naći niz zamerki, ali ne prekrupnih, ni kardinalnih nedostataka. Film teče lagodno, kao solidna popcorn zabava, sa dovoljno akcije i raskošnih specijalnih efekata (za nečiji ukus, opet, previše "otrcanih"), neophodnih da bi se dočarao svet super junaka, čije su moći bliskije (kosmičkom) Supermenu nego (zemaljskom) Betmenu; bez previše mudrovanja i psihologije (izuzev pokušaja kod negativca Hectora Hammonda, koga glumi Peter Sarsgaard) i sa pomalo "nabacanom" montažom. Ryan Reynolds je sasvim odgovarajući za glavnu ulogu, a njegov suženi emocionalni raspon posledica je scenarija, koji kao da se oslanja na stripove ovog junaka iz 70-ih godina prošlog veka i tzv silver-age strip fazu.
Preterano oštre filmske kritike, kao da su imale za neskriveni cilj da odvrate publiku od odlaženje u bioskop, u čemu su uspele samo delimično, jer se publici film uglavnom dopao, budući da je svesna da ne mogu i ne trebaju sve adaptacije stripova da budu "oskarovski materijal" ili kultna dela. Iako kao lik blizak Supermenu, Green Lantern ima "finu noćnu atmosferu", koja ima poreklo još u Bartonovom Betmenu, odnosno mnogo više podseća na TV seriju The Flash (o još jednom DC-jevom junaku, na koju je Bartonov Betmen imao izvestan uticaj) sa početka 90-ih (prikazivanu i kod nas), sa kojom pored atmosfere deli pojednastavljenu dramaturgiju i okrenutost najširoj publici tj svim uzrastima.
6/10
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fwww.scifi-movies.com%2Fimages%2Fdata%2F0001037%2Faffiche-green-lantern-2011-4.jpg&hash=5ea089543fc026a864f795fcb348277ff859e842)
Taj Green Lantern izgleda užasno, ali ako je režirao moj heroj Martin Campbell, onda mora da se ovjeri.
Bridesmaids
r: Paul Feig
Naleteh na YouTubu na neki par kritičara sa Rotten Tomatoes kako pričaju o ovom filmu, i mada se nisu složili u oceni (on- jedva pozitivna, ona - negativna), složili su se u jednom - da je film samo niz štoseva, nepovezanih u celinu. Očigledno da danas svako na internetu piše/priča o filmovima (pa i ja), jer ovo dvoje ne mogu biti više u krivu - štosevi/gegovi/fazoni ovog filma čvrsto su vezani u priču (o pripremi venčanja, životu glavne junakinje i njenom odnosu sa svojom prijateljicom /mladom/, njenim prijateljicama i nekim muškarcima, njenim finansijskim i emotivnim problemima) koja od početka ide precizno u zacrtanom smeru. Pored urnebesne zabave u vidu dirty - gross out komedije, ovo je film o prijateljstvu i životu glavne junakinje Annie. Izbor Kristen Wiig za glavnu glumicu - komičarku možda deluje problematično na prvi pogled, ali je ona to izvela na vrlo zadovoljavajućem nivou (i jedan je od autora scenarija).
Deveruše je još jedna uspešna komedija u produkciji Judda Apatowa (The 40 Year Old Virgin, Superbad, Knocked Up, Pineapple Express, Get Him to the Greek) neki kažu ženska varijanta The Hangover-a - da, ali bolja! Ostaje vam da odlučite, da li vam se film dopao uprkos "shit on the street" štosevima ili baš zbog njih.
8/10
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Faneeshchaganty.files.wordpress.com%2F2011%2F04%2Fbridesmaids_movie_stills_1.jpeg&hash=d4d5c550f452a43fdb3cecf14f8dacb39bef1978)
Vrlo mi je drago što sam zaobišao ovaj film, trejler je izgledao kao nešto najgore na svijetu. A gross out komedije prave isključivo nesposobnjakovići koji ne znaju da naprave PRAVU komediju.
Quote from: Harvester on 13-08-2011, 10:59:49
Vrlo mi je drago što sam zaobišao ovaj film, trejler je izgledao kao nešto najgore na svijetu. A gross out komedije prave isključivo nesposobnjakovići koji ne znaju da naprave PRAVU komediju.
Sve što mogu da ti kažem je da je film bolji nego što deluje u trejleru i da ima dovoljno elemenata i prave komedije.
Ekipa istoimenog reality-programa snima jednu svoju epizodu u napuštenoj ludnici. Idealna prilika da se tamo susretnu sa duhovima nekadašnjih pacijenata, naravno, nimalo prijateljski raspoloženih... Istrebljenje počinje!!! http://www.filmovanje.com/movie/item/brojai-grobova (http://www.filmovanje.com/movie/item/brojai-grobova)
True Grit (2010)
r: Ethan Coen, Joel Coen
Braća Koen naglašavala su da je njihov novi vestern True Grit filmska adaptacija istoimenog romana, a ne nova verzija prethodne filmske adaptacije (True Grit (1969) R:Henry Hathaway). Srećom, roman u potpunosti daje šansu za stvaranje dobrog filma, koju Koenovi koriste. Njihov autorski pečat se oseća manje u samom scenariju i karakterima (po čemu su inače poznati), koji je veran predlošku, a više u njegovom tretmanu (realističnije - sirovije/surovije) i režiji (vizuelna lepota, kadriranje, perfekcionizam). Navedenim, film dobija u odnosu na prethodnu verziju (neizbežno poređenje), ali gubi nešto u pogledu emotivnosti, odnosa među likovima i njihovog tretmana (da bi se izbegla sentimentalnost, sve je emotivno "hladnije", počev od lika devojčice Mattie /ona angažuje saveznog šerifa - pijanicu Roostera Cogburna da pronađe i eliminiše ubicu njenog oca/, koji je u svojoj odlučnosti terminatorski hladan i jednodimenzionalan u novom filmu).
Jeff Bridges nije imao izbora, sem da ne gleda Johna Waynea i da lik u potpunosti tretira na svoj način i ostvario je još jednu vrednu ulogu.
Kad se sve izvaga, novi True Grit je prilično dobar film, kao i prethodni.
7+/10
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fmoeftie.info%2Fwp-content%2Fuploads%2F2011%2F04%2FTrue-Grit-Movie-Review-300x199.jpg&hash=437aac830831f8166e2583a87d9bd341bc80b72f)
Red Riding Hood (2011)
r:Catherine Hardwicke
Bajkoviti horori ili konkretne bajke filmski obrađene u maniru horora ili mračne fantazije imaju svoje uspele pretstavnike, poput The Company of Wolves Neila Jordana (1984.) ili nešto manje uspele, ali svakako zanimljive, kao The Brothers Grimm (2005.) Terryja Gilliama.
Red Riding Hood nije uspeo film, nije ni naročito zanimljiv, minimalno je zabavan jer se lako gleda, ako spustite kriterijume svesni da se opuštate uz drugo-treće-razredan film. Nije ni naročito uspešan, naročito ne kao prethodni film rediteljke Hardwicke (takođe slabi) Twilight - da bi mu se makar približio u komercijalnom smislu bili su potrebni seksipilniji i lepši mladi glumci i glumice, a i bolji (ni u Twilightu nisu nešto, ali su ovi još slabiji). Gary Oldman, s jedne strane, ovde kao da je pao s Marsa, s druge i ovakav "trashy" doprinosi filmu.
Catherine Hardwicke je čak i scenografiju sa kostimima - elemente koji u ovakvom tipu filma bar uspevaju da obezbede vizuelno zadovoljstvo za gledaoce - uspela da učini uvredljivo neuverljivim (svi ti kratki rukavi i lagano obučeni ljudi bez kapa, da bi izgledali cool, po snegu i hladnoći i mnogo toga još).
Dobrim delom stereotipan scenario, ispunjen slabim dijalozima, delimično poboljšava whodunnit segmant priče, zbog čega ponajviše ocena nije niža.
3+/10
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fwww.greatnewmovies.com%2Fwp-content%2Fuploads%2FRed-Riding-Hood-Movie-Review.jpg&hash=fa4ae575764a5237bbb6c9d7f303117b91dd7d7c)
The King's Speech (2010)
r: Tom Hooper
Besmisleno je da se ovakvim filmovima dodeljuju oskari i druge nagrade za najbolji film, ali mi je jasno da je to najverovatnije posledica slučaja i sistema grupnog glasanja u kome svi koji glasaju naprave rangiranu listu od nekoliko favorita i pobednik nije na vrhu ničije liste, ali se pojavi na svim listama, za razliku od nekih drugih filmova i na kraju, iako nije ničiji favorit, u zbiru bodova pokupi kajmak.
Kakvim? Kraljev govor je mali britanski istorijski film o kralju George VI i njegovim pokušajima savlađivanja govorne mane, ne bi li se efektnije obraćao naciji u odsudnim trenucima, kakvi su najave ratova i sl. Prilično izgleda besmisleno bavljenje ovakvim detaljima uz svo to monarhističko - imperijalističko zaleđe, koje se uzima zdravo za gotovo. Zato ljudska pričica ostaje na nivou nedosegnutih dubljih emocija i bitnih i univerzalnih poruka ili ideja.
Ono što film izdvaja od podosta sličnih britanskih filmskih i televizijskih proizvoda su u ovom slučaju savršena gluma (Colin Firth, Geoffrey Rush), izbrušeni dijalozi, maksimalno vođenje računa o fotografiji, kompoziciji kadra i sl.
Kako ipak važi sve iz drugog pasusa što sam napisao, matematika kaže ovako:
6+1=7-1=6/10
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fecx.images-amazon.com%2Fimages%2FI%2F51vD-IcW7pL._SL500_AA300_.jpg&hash=7efca7b2c3a5983186890123c6b1e89a678450d6)
Quoteseksipilniji i lepši mladi glumci i glumice, a i bolji
Šta dođavola može da bude seksipilnije, ljepše, mlađe i bolje od Amande Sejfrid???
Quote from: Harvester on 30-08-2011, 02:02:48
Quoteseksipilniji i lepši mladi glumci i glumice, a i bolji
Šta dođavola može da bude seksipilnije, ljepše, mlađe i bolje od Amande Sejfrid???
Ima buljave oči.
Zbog nepostiza/va/nja praćenja dovoljnog broja aktuelnih naslova, a ne samo komentarisanja istih, prinuđen sam da zatvaram kafanu što se tiče ovog topika. Čast da bude poslednji u nizu ovih sjajnih prikaza pripala je poprilično kilavom filmu, ali nema veze.
The Rite (2011)
r: Mikael Håfström
Filmove koji se bave egzorcizmom neizbežno poredimo sa Isterivačem đavola (The Exorcist -1973) Vilijema Fridkina i zato ne treba uleteti u zamku procene filma lošim, samo zato što je slabiji od Exorcist-a, jer i da je dvostruko lošiji od tog remek dela, opet bi imali pristojan film.
The Rite (Obred) ne doseže ni "očekivanu polovinu", a glavni uzrok - nedostatak leži u slaboj glumi (glavni glumac Colin O'Donoghue i više epizodnih) i dramaturgiji. Anthony Hopkins koji ima bitnu ulogu (egzorcist, otac Lucas Trevant) više nego neubedljivo, deluje nezainteresovano, tokom većeg dela filma a "trgne se" u finalu, koje je pak, samo po sebi, mlako za jednu horor dramu. Reditelj je sve samo propratio (takođe poluzainteresovano), pre nego režirao. Ako reditelj i glumci ne veruju u priču koju pričaju (istinitu!...ne nekom nivou?), teško će uveriti gledaoce u istu, makar se ovde i radilo o veri.
Iako šablonizovan, scenario je nudio mogućnost za više. Ko nije horor fanatik koji gleda sve što ima veze sa žanrom, a hoće samo da ubije vreme - bolje da nađe nešto bolje.
4+/10
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fwatchtheriteonline.com%2Fwp-content%2Fuploads%2F2010%2F12%2Fwatch-the-rite-movie-online.jpg&hash=7a139d9828fdea03c81c8bec0d663a1d1d166d90)
Gle, uvidom u spisak odgledanih filmova u poslednjih godinu dana vidim da sam preskočio da pomenem jedan film (ne računajući crtane filmove)
The American (2010)
Čega se sećam? Da film nije komercijalan, da se dešava u Italiji, da Clooney glumi ćutljivog plaćenog ubicu i da nije baš najubedljiviji, iako se trudio da ostavi utisak, da u filmu ima malo dijaloga, da je u pitanju art krimić koji podseća na slične nekadašnje britanske ili francuske filmove (Jean-Pierre Melville), da ne doseže uzore, da se reditelj Anton Corbijn, proslavljen kao reditelj video spotova i umetnički fotograf, bolje snašao u svom prethodnom filmu Control (2007), gde je bio na svom terenu, ali da ni ovde nije razočarao, da se njegov art rukopis prepoznaje, da scenario ima nedostataka ali je dobro zamišljen, da o Clooneyjevom liku ne saznajemo ništa ili minimalno, da je film lepo upakovan ali se ne svodi samo na vizuelnu stranu...
da je ocena oko 6-7/10
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fwww.filmofilia.com%2Fwp-content%2Fuploads%2F2010%2F06%2Fthe_american_pm.jpg&hash=464ab8aa70a7c730401ecde51a4c709b069a9967)
Postoji izvanredna pjesma Simple Mindsa sa istim naslovom.
Alex, kako Amerikanac može da ti bude bolji film od Kraljevog govora? Jeste da je doživljaj filma subjektivna stvar, ali postoje valjda i neki objektivni kriterijumi koji sprečavaju da jedan pokušaj filma bude bolje rangiran od jednog ipak sasvim solidnog ostvarenja. Ja ne kažem da je Kraljev govor neko remek-delo, ali Amerikanac je ipak, po svemu, jedno više nego prosečno ostvarenje - bez scenarija, bez logike radnje, samo lepuškasti Kluni. Da si žensko, pa da te razumem...
Quote from: Mica Milovanovic on 13-09-2011, 02:57:17
Alex, kako Amerikanac može da ti bude bolji film od Kraljevog govora? Jeste da je doživljaj filma subjektivna stvar, ali postoje valjda i neki objektivni kriterijumi koji sprečavaju da jedan pokušaj filma bude bolje rangiran od jednog ipak sasvim solidnog ostvarenja. Ja ne kažem da je Kraljev govor neko remek-delo, ali Amerikanac je ipak, po svemu, jedno više nego prosečno ostvarenje - bez scenarija, bez logike radnje, samo lepuškasti Kluni. Da si žensko, pa da te razumem...
Ocena je skoro ista, za oba filma, a verovatno ista, ako je Amerikanac 6/10
Nije da se nešto pravdam, ali ovo je specifičan slučaj - gore rekoh da sam The American odgledao znatno ranije, ali sam verovatno bio u nekoj žurbi ili na putu i tog momenta nisam napisao svoje impresije, a posle zaboravio da to učinim, dok sam o svim ostalim filmovima na ovoj temi pisao ubrzo ili odmah po gledanju, svežeg utiska. Dakle da bih kvalitetno i argumentovano odbranio The American morao bih da ga pogledam i proanaliziram ponovo.
Pošto ipak nemam amneziju - ne slažem se da je to "pokušaj filma" i da nema scenario; on nema dijaloge kao The King's Speech, ali govori filmskim jezikom, a ne jezikom pozorišne drame kao pomenuti oskarovac.
Uz to, Amerikanac ima atmosferu i makar se u njemu ne dešavalo puno toga, on ipak provocira gledaoca da iščekuje šta će se desiti, dok je u "Govoru" od početka do samog kraja jasno da će se desiti - ništa, da ćemo samo prisustvovati razgovorima princa - kralja sa svojim logopedom i da od emotivnog učešća može biti nešto samo kod gledalaca koji u u stanu drže portrete Ledi Dajane ili nekog drugog člana britanske kraljevske porodice.