Predavanje: "Padaj silo i nepravdo"
Subota, 05. jun - Sala na I spratu Doma omladine u 20:00
Kratak pregled skrivenih srpskih fimova ovog milenijuma
Predavač: Zoran Janković, filmski kritičar
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fsphotos.ak.fbcdn.net%2Fhphotos-ak-ash1%2Fhs541.ash1%2F31644_1479731471482_1179649707_1443841_4098285_n.jpg&hash=cf4195611baeaa76f6e21c7f55408d3dcb9760f3)
Petooktobarski prevrat doneo je i prve pokušaje da se uvede red u finansiranje filmova. Država je obznanila da je rada da dreši kesu na transparentniji način, a nekako paralelno sa tim naporima počeo je da se valja i čudesan talas sakrivenih filmova. Nešto kao paralelna istorija ovomilenijumske kinematografije sva sazdana od fusnota.
Novi mijenijum je iznedrio već dovoljan broj filmova koji nikada nisu dospeli do kakve-takve bioskopske distribucije. Nijedan od tih filmova takav status nije zavredeo svojom provokativnošću ili polemičnošću sa ideološkim preferencama vladajuće vrhuške, nego se jednostavno radi o filmovima koji su previše loši, čak i po merilima viđenim za postpetooktobarski srpski film.
Dakle, šta se desilo sa ostvarenjima "Magma ćilibara" ( aka Žrtve zahvalne) Karolja Vičeka, "Memo" (aka Ništa nije kao na filmu) Miloša Jovanovića i "Libero" porodice Kotlajić? O kakvim je filmovima reč? I dalje, čemu enigma dobrovoljno skrajnutog plasmana "Na lepom plavom Dunavu" Darka Bajića? Ima li još ostvarenja sličnog fatuma?
bravo, kunac! tako govore pravi sobni kriticari! :mrgreen:
...a i najuplakanija udovica ume da podrži a just cause... xjap
Vrlo zabavno i na momente potresno predavanje privoljeno je na audio snimak
http://filmske-radosti.com/audio/Svodjenje-racuna.html (http://filmske-radosti.com/audio/Svodjenje-racuna.html)
Dva sata je zaista brzo proletelo. Onaj deo o oglasu u kome su tražili nevine devojke za statistkinje bio je za padanje ispod stola od smeha.
Ali, zbirno, mračna tema. Koliko se samo novca rasulo. I na šta?
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fprofile.ak.fbcdn.net%2Fhprofile-ak-snc4%2Fhs847.snc4%2F71158_172819202745902_550209_n.jpg&hash=b130b3411426ec6528dcdfae7186ef9d850afc2f)
Filmska tribina: "Film zamalo – najavljivani a nikada snimljeni filmovi srpske kinematografije"
Subota, 27. novembar - Sala na I spratu Doma omladine Beograda u 19:00
Predavač: Zoran Janković
...Osvrt na manje-više bučno najavljivane, a iz ovog ili onog razloga nikada snimljene filmove u Srbiji u poslednjih dvadesetak godina neophodan je da bi se barem u izvesnoj meri sagledali još neki, manje upadljivi aspekti ovdašnjih filmskih prilika.
Stoga je osvrt na filmove uz koje bi išla odrednica ,,zamalo" zgodna prilika da se zapitamo nad počesto neozbiljnim pristupom ovdašnjih filmadžija koji nemaju mere ni kada obećavaju u prazno, da spoznamo mehanizme nastanka i nestanka filmova u Srbiji i da možda i zavapimo zbog nekih filmovima koji se, nažalost, zastali već u paklu pretprodukcije, a koji su pokazivali potencijal da barem za jotu doprinesu prekopotrebnoj profesionalizaciji srpske kinematografije. Bilo da je reč o filmovima čistijeg žanrovskog usmerenja, projektima koji čiji su autori ciljali određenu publiku (omladince među posetiocima bioskopa, recimo) ili nastavcima uspešnih i lako prepoznatljivih ostvarenja. A znao je da među tim najavama tu i tamo iskrsne i kakav biser potpune ludosti. Ali svima njima se nije dalo...
E kako bilo?
Ima snimak???
Iskren da budem bolje je bilo prvo predavanje, ali ovog puta smo bili uskraceni za inserte, jer su filmovi bili za malo. Inace odlicno pripremljen Jankovic kao i uvek :|
evo audio snimka :http://fliiby.com/file/949575/uhh81suxrz.html
Filmska tribina: "Film noir: osveta femme fatale"
Subota, 11. decembar - Sala na I spratu Doma omladine Beograda u 19:00
Predavač: Đorđe Bajić, filmski kritičar i teoretičar
...Još je krajem 40-tih došlo do promena u tretiranju lika femme fatale. Pretnja koja je predstavljena ženskom figurom postaje suptilnija, teža za otkrivanje. Javlja se novi tip noir junakinje koja na neočekivan način izokreće do tada uspostavljene kanone. Džon Blezer ovu vrstu likova naziva "udavača" (the marrying type).
"Udavača" najčešće nije prikazana kao loša i manipulativna žene, kakva je femme fatale, ali da već sama namera da se junak zarobi brakom predstavlja pretnju koja se ne može prenebregnuti. Po novom poretku, tradicionalna femme fatale postaje manje preteća imajući u vidu da nema nameru da brakom zarobi junaka. Svojevrsna dekonstrukcija femme fatale tokom pesesetih, ublažavanje njenih destruktivnih crta, doveo je do opadanja interesovanja za ovu vrstu lika.
Obnovljeno zanimanje za nasleđe noira je početkom 80-tih stvorilo uslove da se femme fatale još jednom vrati u centar pažnje. Neo-noir ostvarenja 80-tih i 90-tih godina prošlog veka su nastala kao svojevrsni omaž klasičnom noir krugu. Femme fatale je u neo-noir filmovima tretirana je na dva načina.
Tradicionalistička struja je iz klasičnog obrasca preuzela mehanizam "kažnjavanja opasne žene". Druga grupa autora odustala je od kazne što je dovelo da značajnih izmena snaga unutar muško- ženskog odnosa koje je klasični noir oslikavao. To se sasvim jasno može uočiti u filmovima kao što su: "Telesna strast" (Body Heat, 1981), "Niske strasti" (Basic Instinct, 1992) i "Poslednje zavođenje" (The Last Seduction, 1994). Femme fatale je konačno dočekala vreme za osvetu!
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fwww.domomladine.org%2Fuploads%2Fimages%2FOsveta-Femme-Fatale-Plakat.jpg&hash=fc62ad78a2d0cc1ceeea01bce66ad603846a8dbe)
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fprofile.ak.fbcdn.net%2Fhprofile-ak-snc4%2Fhs226.ash2%2F50316_172397962780700_2496053_n.jpg&hash=f4d9b854eb81713dc3fc50d2e92a80a70f09ce3d)
Ciklus predavanja: PARTIZANSKI FILM
Prvo predavanje: "Snimanje posle rata"
Sreda, 22. decembar - Sala na I spratu Doma omladine Beograda u 20:00
Predavač: Dimitrije Vojnov, dramaturg i filmski kritičar
...U bogatoj tradiciji partizanskog filma, naročito značajno mesto zauzimaju filmovi koji su snimljeni u prvoj fazi razvoja jugoslovenske kinematografije, naročito neposredno posle rata, dok su ratne traume još uvek bile sveže.
Za razliku od kasnijih filmova, ove naslove karakteriše zatomljena akcija i izrazito detaljno motivisani likovi kako pokreta otpora tako i okupatora i kolaboracionista.
Dimitrije Vojnov, rođen 1981. godine u Beogradu. Posle osam godina bavljenja filmskom kritikom posvetio se dramaturgiji, autor dva izvedena pozorišna komada i scenarista dva celovečernja filma.
Ciklus predavanja: PARTIZANSKI FILM
Partizanski film je jedna od retkih tekovima jugoslovenskog filma koja se može smatrati potpuno autohtonom. Iako su mnoge kinematografije snimale filmove o Drugom svetskom ratu, nijedna nije uzela ovu temu kao okosnicu svoje produkcije u svim žanrovima, primenila na nju sve autorske postupke i sagledala je u nizu najrazličitijih rakursa.
Takav odabir teme ne treba da čudi jer ne Narodnooslobodilačka borba bila konstitutivbni narativ jugoslovenskog društva, a partizanski filmovi su ga definisali, obnavljali a kako je kriza počela da narušava oslabljeni samoupravni sistem i rušili.
Konačno, danas partizanski film prdstavlja jedan od ključnih temelja jugonostalgije, ne samo kao artefakt jednog "boljeg" ili "humanijeg" društva koga više nema već i jedne kinematografije koja u današnjim okolnostima deluje nedostižno.
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fnovikadrovi.net%2Fvesti%2Fslike%2F1035.jpg&hash=258b0fdcc0190b3d35bd15647bc582130a7b6893)
Ciklus predavanja: ZAŠTO TAKO RETKO?
Prvo predavanje: "Filmovi žena-reditelja u Srbiji"
Petak, 24. decembar - Sala na I spratu Doma omladine Beograda u 19:00
Predavač: Zoran Janković
...Velika je nepoznanica zašto se samo nekolicina rediteljki (Soja Jovanović, Gordana Boškov, Mirjana Vukomanović, Isidora Bjelica i Ratiborka Ćeramilac, uz Andrijanu Stojaković, Maju Miloš i Mionu Bogović koje još uvek rade na svojim prvencima) u nekom trenutku dokopala celovečernjih (bioskopskih) filmova.
Posebno jer (u prvom redu) državna filmska akademija istrajno (doduše u, čini se, zadatom i neosporno niskom i oneospokojavajućem procentu) školuje mlade dame za poziv filmskog režisera. Da li je reč o zloj kobi, opštoj zaveri kao odrazu mizoginije u rukavicama ili naprosto posledici bitisanja u ne toliko značajnom delu društva nejednakih šansi za sve?
Bilo je super sinoć, odlično sam se zabavio a i naučio dosta toga.
Janković je predstavio svih pet režiserki (od Sofije Jovanović do Isidore Bjelice), a prikazani su inserti iz filmova: Pop Ćira i Pop Spira, Put oko sveta, Silom otac, Orlovi rano lete (4 filma od osam koliko je Soja Jovanović snimila), Šta je s tobom, Nina?, Žene u zarvoru, Povraćanje (kompletan opus Gordane Boškov), Tri letnja dana (Mirjana Vukomanović), Dorćol-Menhetn (Isidora Bjelica) i Virtualna stvarnost (Ratiborka Duda Ćeramilac). Naravno, svaki film je prokomentarisan, i to veoma duhovito i pronicljivo. Spomenut je i nikada u bioskopu prikazan omnibus Raskršće u kome su priče imale Tatjana Brzaković i Narcisa Darijević. Na kraju i Ana Marija Rosi i njen sgement u još aktuelnom filmu Neke druge priče.
Onda je najavljeni (već snimljeni) naslovi koji će se pojaviti u 2011. godini: The Box (Andrijana Stojković), Šest dana mrak (Miona Bogović), Crna Zorica (ko-režiserka je Grkinja, nisam joj upamtio ime) i Klip (Maja Miloš). Najavljena je i Plava krv Maje Uzelac.
Maja Miloš je donela prvu poslasticu i čistu ekskluzivu: sijaset frejmova iz filma Klip koji je trenutno u montaži. Bogami, sudeći po viđenom, biće to prava bomba - izuzetno provokativno i vizuelno intrigantno!
Na kraju je prikazan kratki film Jelena Tvrdišić Slatki miris naftalina i najavljena mogućnost dugometražne verzije.
bome, ja sam se silno zabavio na predavanju. zoran je temeljan i duhovit predavač, vidi se iskustvo :)
osim preglednog iznošenja podataka i činjenica, zoran ume da jasno iznese i svoj estetski kriterijum u tom istorijskom pregledu, tako da je poučno & zabavno.
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fnovikadrovi.net%2Fvesti%2Fslike%2F1045.jpg&hash=c2bd9e9da7693bce616e4c08bfb5d328835dbf28)
Predavanje: "Omladinski film u Srbiji"
Ciklus predavanja: ZAŠTO TAKO RETKO?
Subota, 22. januar - Sala na I spratu Doma omladine Beograda u 19:00
Predavač: Zoran Janković
I laicima sasvim lako i brzo pojmljiv fakat da mladi čine gro bioskopske publike (što je u više navrata dokazano značajnim komercijalnim uspesima i pomalo zbrzanim filmovima poput "Leptirovog oblaka" Zdravka Randića ili ostvarenjima upitnog kvaliteta kakav je bio istinski blockbuster "Lude godine" Zorana Čalića ili sada već zaboravljenih naslova poput "Groznice ljubavi", "Nije nego" i/ili "Pazi, stižu maturanti") za ovdašnje filmadžije nije bio dovoljno uverljiv argument da se češće late izrade omladinskog filma. Nesigurnost, izvesni autorski autizam ili naprosto preovlađujući ukus oni koji su odlućivali i odlučuju?
U subotu će biti zanimljivo u Domu omladine Beograda...
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fi53.tinypic.com%2Fvr6bn5.jpg&hash=90420691a65e483b758f7d9a8160fddca469507d)
Činjenica je da muzički film (premda možda i najneprirodniji filmski žanr) zahteva izraženiju zanatsku kompetentnost i složenije prodikcione postavka, ali istina je i da je muzički film uglavnom ostvarivao zapažene rezultate na bioskopskim blagajnama.
Kao u slučajevima ostvarenja "Ljubav i moda", "Zvižduk u osam" ili slovenačkog filmsko-muzičkog diptiha "Vesna" i "Ne čekaj na maj". Ipak muzički film je gotovo iščezao iz ponude ovdašnjih filmaša, a nema spora da bi uneo prekopotrebnu svežinu u uniformisanu i često nezaznatljivu srpsku filmsku žetvu.
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fa4.sphotos.ak.fbcdn.net%2Fhphotos-ak-ash4%2F264556_158551787552150_128574167216579_358695_5643519_n.jpg&hash=766bb4e86651da800cd1264a0cd410d2e460db75)
Srpske filmadžije su često zazirale i od adaptacije poznatih i/ili cenjenih književnih dela ovdaššnjih autora. Enigma je zašto je to tako. Tim pre jer su pojedini autori (poput Soje Jovanović kada se bavila ekranizacijama Nušićevih pozorišnih komada ili Zdravka Velimirovića koji potpisuje filmsko viđenje romana "Derviš i smrt" Meše Selimovića) uspevali da pomire komercijalnu i umetničku dimenziju dela nastalih na osnovu književnih izvornika. A tu je i uvek dobrodošao trenutak lake prepoznatljivosti naslova i teme. Tek, u poslednjih dvadesetak godina upadljiv je gubitak intersovanja za filmske adaptacije, a nije da nema popularnih i/ili cenjenih književnih naslova pogodnih za transformaciju u filmski medij.
Zato što ti za veliku knjigu treba veliki film, a za to trebaju velike pare, a para nema.
...ta ocena uopšte nije bez rezona, ali stvari, nažalost, ipak nisu tako jednostavne... svrati u četvrtak u DOB, pa da divanimo o razlozima i posledicama...
Šabloni u srpskoj kinematografiji
Ako su i scenarista i reditelj vešti, onda u film pretvaraju i ,,Smrt u Veneciji" koji je sve samo ne radnja sa antagonizmima, kaže scenarista Đorđe Milosavljević
I pored toga što su ekranizovane knjige po pravilu bile lepo primljene kod srpske publike, mnogo toga je ostalo samo na ideji, a u poslednje vreme ni njih nema previše.
,,Ženski rodoslov" Ljiljane Habjanović-Đurović, ,,Foliranti" Mome Kapora, "Kandže" Marka Vidojkovića i ,,Konstantinovo raskršće" Dejana Stojiljkovića knjige su o kojima se godinama govori kao o odličnom materijalu za filmski scenario, ali po kojima nikada nije nastao nijedan naslov.
To što se mali broj književnih dela poslednjih godina pretvorio u sedmu umetnost čudi još i više kada se zna da su raniji filmovi nastali po romanima uglavnom postizali najveću gledanost. Kao jedan od mogućih odgovora nameće se da adaptacije nisu u modi i da srpskom kinematografijom trenutno vlada šablon koji nema mnogo veze sa literaturom.
Filmski kritičar Zoran Janković veruje da je srpska kinematografija decenijama negovala tradiciju adaptacija da bi ona u poslednjih 20 godina bila prekinuta.
– Scenaristi su upali u šablon. Samo pišu o beogradskoj omladini koja provodi dane na krovovima ,,za duvanje" – kaže Janković koji je o ovoj temi nedavno održao i predavanje u Domu omladine.
On kaže da nema opravdanja za to što scenaristi ne prerađuju knjige jer se čak i od osrednjeg romana može napraviti sjajan film:
– Potrebna vam je samo zanimljiva radnja bez mnogo kontemplacije. Primer za to je film ,,Mostovi okruga Medison" koji je nastao po lošem istoimenom romanu. Šteta što Gorčin Stojanović nije snimao po ,,Ženskom rodoslovu" jer žene su te koje više kupuju knjige i koje bi verovatno išle i u bioskop da vide tako nešto.
Janković kaže da bi cilj domaćim filmadžijama mogao da bude ,,Montevideo bog te video" jer je ,,pitka priča romantizovane prošlosti koja pri tome nije uvredljiva za autore i ne vređa inteligenciju gledalaca".
U veoma uspešne adaptacije ubraja i ,,Zonu Zamfirovu" i ,,Ivkovu slavu" koje su bile omiljeni filmovi publike.
Reditelj ovih ostvarenja Zdravko Šotra ističe da se poslednjih godina ne snimaju ovakvi filmovi jer se u srpskoj kinematografiji radi u ciklusima.
– Godinama svi prave filmove o marginalcima, kao da je to neka moda.Kad sam ja postigao gledanost sa filmovima iz epohe, svake godine se neko okušavao na tom polju. Kad neko bude postigao uspeh u adaptaciji kakvog vrednog književnog dela, verujem da će to inspirisati i druge stvaraoce da tragaju tim putem – kaže naš sagovornik.
Šotra, koji se nalazi pred adaptacijom ,,Šešira profesora Koste Vujića" Milovana Vitezovića, dodaje da čak i kada bi zavladao takav trend ne treba misliti da se svaka knjiga može pretočiti u film. Tvrdio je da ,,Seobe" neće biti dobra prilika za ekranizaciju, makar je radio i eminentni Saša Petrović.
–Sremčeva dela, nedosežu literaturu Crnjanskog, ali imaju sve elemente dramske radnje i prosto se nude za adaptaciju. Tu se sve odigrava kroz zanimljive scene, kroz obilje
logičnih događaja, u kojima se ocrtavaju jasni likovi. To omogućuje da se u filmskoj adaptaciji jasno ispriča priča, što je za film veoma bitno.
Scenarista ,,Tri palme za dve bitange i ribicu" ,,Nebeske udice", ,,Točkova", ,,Nataše", ,,Apsolutnih sto" i drugih naslova Đorđe Milosavljević kaže da vešt filmadžija može da napravi delo od bilo kakvog romana.
– Idealno, roman bi morao da bude sa nekim sukobom, ali ako su scenarista i reditelj vešti, onda u film pretvaraju i ,,Smrt u Veneciji" koji je sve samo ne radnja sa antagonizmima – kaže Milosavljević.
Za njega je mnogo lakše da adaptira knjigu nego da piše od nule.
– Pisac je već stvorio svet. Scenarista samo treba da ga verodostojno prenese – objašnjava Milosavljević.
Pisac ,,Konstantinovog raskršća" Dejan Stojiljković otkriva da je više puta propadala ideja da sklopi ugovor sa producentima za ekranizaciju njegovog veoma čitanog romana. Ovih dana se u Nišu ponovo sastaje sa jednom producentskom kućom radi mogućeg konačnog dogovora. On kaže da mešanje pisca i zakeranje oko snimanja ne mogu da budu razlozi da neko ne snima po knjigama.
– Ja samo insistiram da radim na scenariju, i neću se mešati oko drugih stvari. Prepustiću stvar filmadžijama. Knjiga ostaje knjiga, bio film deset puta bolji ili gori od nje. Nije dobro kada autor romana ili pesme pomisli da ume da pravi film. Vidite šta se dogodilo sa Đorđem Balaševićem.
U poslednje vreme publika je ipak uspela da pogleda neke adaptacije: ,,Klopku" Srdana Golubovića i ,,TheBox" Andrijane Stojković. Boban Skerlić je završio ekranizaciju romana Vladimira Kecmanovića ,,Top je bio vreo".
Jedna od davnih, ali najuspešnijih adaptacija je ,,Ubistvo s predumišljajem" Gorčina Stojanovića po knjizi Slobodana Selenića. Utisak Stojanovića je da se nije mnogo njegovih kolega posle njega rešilo na adaptacije jer je današnja mlađa generacija filmskih autora sklonija stripovskom nego romanesknom načinu razmišlja.
– Mlađi ljudi koji više i rade prave film kao strip, a to je brzo, površno, poput spota. Osim toga, čini mi se da i nema dosta dobrih literarnih predložaka.
On kaže da je za film potreban roman sa tradicionalnim pripovedanjem.
– Treš literatura je bolja za film od Dostojevskog, ali nevolja je što je kod nas i treš literatura često loša, to su obični herc romani koji bi se pre uklopili u TV seriju nego na film.
I sam Stojanović je dugo verovao da će snimiti još jednu adaptaciju – ,,Ženski rodoslov".
– Žao mi je što zbog bezbroj peripetija ,,Monterojal" na kraju nije snimio taj film, a već smo bili sašili i neke kostime. To je sjajan scenario o pet žena koje žive svoje ženske živote u 20. veku. Šteta, jer bilo je elemenata da to bude odličan film koji bi se svideo publici.
Najave i stara slava
Emir Kusturica je kazao da će raditi film po romanu ,,Na Drini ćuprija" Ive Andrića. Jedno vreme se pričalo da bi i Slobodan Šijan mogao da snima na osnovu ,,Skrivene kamere" Zorana Živkovića dok je Darko Bajić imao ideju da adaptira ,,Folirante" Mome Kapora, Gordan Kičić je razmišljao o ,,Kandžama", a Srđan Dragojević o ,,Srpskoj trilogiji" Stevana Jakovljevića.
Neke od najpopularnijih ekranizacija u srpskoj kinematografiji su: ,,Anikina vremena" Vladimira Pogačića, ,,Derviš i smrt" Zdravka Velimirovića, ,,Una" Miše Radivojevića, ,,Vreme čuda" Gorana Paskaljevića, ,,Petrijin venac" Srđana Karanovića i ,,Nož" Miroslava Lekića.
http://www.politika.rs/rubrike/Kultura/Sabloni-u-srpskoj-kinematografiji.lt.html (http://www.politika.rs/rubrike/Kultura/Sabloni-u-srpskoj-kinematografiji.lt.html)