link
http://www.matica.hr/kolo/kolo2006_4.nsf/AllWebDocs/Vrdoljakovi_filmski_obzori (http://www.matica.hr/kolo/kolo2006_4.nsf/AllWebDocs/Vrdoljakovi_filmski_obzori)
zanimljiva je ova usporedba:
"Potiskivanje fabule u korist ugođaja može podsjetiti i na Johna Forda, pokazujući tako da je Vrdoljakov obzor znao prijeći i Atlantik. I zaista, kao što je Ford u svojim velikim vesternima tematizirao ključne točke američke povijesti koju je mitologizirao a da bi tu mitologiju istodobno propitivao i otkrivao njezinu konstruiranost i njezine pukotine, tako je Vrdoljak u ovim filmovima podjednako slojevito tematizirao jedan od ključnih trenutaka novije hrvatske povijesti. I kao što se Ford rano pokazao velikim modernistom, što apologeti deklarativnog modernizma nikad neće shvatiti, upravo oskudnošću pripovjednih događaja a bogatstvom ugođajnih motiva, tako se, slijedeći isti postupak, Vrdoljak pokazao jednim od Fordovih najboljih učenika. Uostalom, poput Forda, Vrdoljak se u tim filmovima oslanjao na stalnu ekipu, od direktora fotografije Frana Vodopivca do glumaca, napose Borisa Dvornika koji će postati ikonom mnogih redateljevih filmova. Naposljetku, poput Fordovih vesterna oba su rana ratna filma itekako prožeta melankolijom, konkretiziranom motivima gubitaka, napose smrti, kao ultimativnog gubitka (ujedno dramaturški posve prihvatljivog), a vizualiziranom fotografijom pretežito hladnih ali i zagasitih boja često u sfumatu gdje trag svjetlosti probija kroz maglovite i oblačne krajolike."
...
a još zanimljivija usporedba Zafranovića i Vrdoljaka. čovjek je TOTALNO izrazio neko moje promišljanje, koje je lebdilo nekako rasuto (mislim na promišljanja o Zafranoviću nakon ponovnog gledanja Okupacije i Pada Italije), a on je to jako dobro skupio i vrlo precizno formulirao:
"Snimljen godinu dana nakon Zafranovićeve Okupacije u 26 slika, kronološki mu najbližeg među žanrovskim srodnicima, Povratak je Okupaciji superioran jer Vrdoljak za razliku od Zafranovića zna razliku između narativnog raslojavanja i narativne konfuzije. I kao što je, da paralelu s Fordom dovedemo do logičnih krajnjih konzekvenci, u svom oporučnom vesternu Čovjek koji je ubio Liberty Valancea, Ford Jamesa Stewarta vratio u gradić u kojem se ovaj..."
makar treba provjeriti ovu, filmaški praktično blasfemičnu, tvrdnju da je Povratak superioran Okupaciji (koja uz svu narativnu konfuznost izgleda monumentalno. raskošno, volšebno. izgleda talijanski u najboljem smislu fellinija, viscontija, bertoluccija, pasolinija, pa taman da je prepisivanje; ali moćno prepisivanje. nijedan domaći film ne izgleda tako moćno svjetski, talijanski, kao ova dva Zafranovićeva filma)