Ne želim da umanjim slavu i značaj boja na Kosovu, ali smatram da je ova bitka najveći nokaut srpstva ikad. O tome jako dobro piše Ćorović, iako ga ne volim previše:
Kralj Vukašin i despot Uglješa krenuli su u borbu sa velikom vojskom, čiji se broj, možda preterano, navodi sa 60.000 ljudi. Srbi su se uputili prema Jedrenu, što je svakako znak da su verovali u svoju snagu i tražili odluku na glavnom mestu. Doprli su na svom pohodu do Črnomena, sada Čirmena, na Marici. Tu ih jednim noćnim prepadom iznenadi turska vojska, koju je vodio iskusni vođ Evrenos, i porazi ih potpuno, 26. septembra god. 1371. Srpska pogibija bila je strahovita, dobro zapamćena i u narodnom predanju toga kraja i u narodnoj poeziji. Mesto borbe i danas se zove Srb-Sindigi, t. j. srpska pogibija, a u narodnoj frazeologiji uzrečica »odnela ga mutna Marica« potseća na tu kobnu borbu, kad je ta reka
Udarila mutna i krvava,
Pa pronosi konje i kalpake,
Ispred podne ranjene junake.
U toj borbi izgubili su glave i kralj Vukašin i despot Uglješa.
Bitka na Marici je jedan od najsudbonosnijih događaja ne samo u istoriji Srba, nego u istoriji svih Jugoslovena i celog Balkanskog Poluostrva. U njoj je turska snaga slomila svog najopasnijeg protivnika i postala gospodar Trakije i Makedonije. Uzaludno bi bilo govoriti kako ta pobeda nije bila izraz pravih razmera u snagama, da su Srbi, još uvek, pretstavljali prema Turcima jaču vojničku silu i da su stradali stoga što pohod nisu dovoljno pripremili i što za nj nisu iskoristili ni sve snage u južnom delu države, a kamoli sve uopšte. To je uzaludno prosto stoga što je turska pobeda, kako pokazuje dalji razvoj događaja, bila doista potpuna. Ona nije trgla Srbe da se, njom poučeni, jače zbiju i spreme novu branu za tursko prodiranje, nego ih je obeshrabrila i gotovo rastrojila. Turci nisu imali nikakvih prepreka više u celoj Makedoniji. Srbija je tim udarcem odjednom survana u red država drugog i trećeg reda, kojoj je ne samo nedostajala snaga nedavnog Dušanovog vremena, nego i vera u nju. Odmah posle toga delovi dojučeranje carevine moraju da traže naslona kod tuđih država i primaju na sebe vazalske obaveze; drugi postaju turski podložnici. Tom bitkom počinje sistematsko tursko podjarmljivanje Južnih Slovena. Brzo razvijena Dušanova država brzo je i propala. Petnaest godina (1331.—1346.) trebalo je da od mladog zetskog kralja postane moćni car, a tačno petnaest godina trebalo je od njegove smrti pa do maričke katastrofe i sloma njegova dela (1355.—1371.). Razbijena u nekoliko malih, ponegde međusobno zavađenih oblasti, nedovoljno jakih po vlastitoj snazi ne samo za dela većeg obima nego i za uspešan otpor, Srbija se držala u teškom naporu još jedno stoleće, a izvesne njene zemlje i nešto malo duže, ali ne više kao država smelih planova za budućnost, nego kao bolesnik koji se grčevito hvatao da očuva život.
Besmisleno je o svemu ovome pričati. Turci su imali (imaju) bazu, Balkanci ne. Turci su do pod Beč stigli mačem, Balkanci kao izbeglice. I niko ga od njih nije zauzeo. Tako da ostaje samo jedno pitanje, ko je pod Bečom pojeo veće govno. Turci, jer bez te opasnosti Beč nebi opstao kao 'igrač' u evropskoj politici, ili Balkanci, bez čijih mišica Beč nebi nikad ni postao to što je bio.
u turskoj istoriografiji maricka ili kosovska bitka se gotovo i ne pominju, ili su na nivou fusnote. vise je nego jasno da treba izvrsiti demitologizaciju srpske istorije. :twisted:
Tako nekako.
Ali se spominje dolazak do Beča. :cry:
Btw, moje dete dolazi iz škole pre neki dan, učili su o turskoj opsadi, i kaže: - Da su Turci imali perjane jakne, Beč bi danas drugačije izgledao.
Quote from: Alexdelarge on 02-02-2011, 12:40:55
u turskoj istoriografiji maricka ili kosovska bitka se gotovo i ne pominju, ili su na nivou fusnote. vise je nego jasno da treba izvrsiti demitologizaciju srpske istorije. :twisted:
O, bravo!!
Čini mi se da u turskoj istoriografiji te bitke ipak nisu toliko zapišane... ali, ta ideja je u saglasju sa nekim LDP i NVO misliocima, pa neka bude.
Pitanje je da li mali treba da zaboravi kada je bio veliki - jer onaj koji je bio jači, ima razloga da to zaboravi: skupo ga koštalo.
U knjizi M.Ekmečića "Dugo putovanje između klanja i oranja (Istorija Srba u Novom veku)" - ima zanimljivo pismo švedskog ambasadora na sultanovom dvoru, godine 1813. Šveđanin izveštava svog kralja da: "... na dvoru ne govore ništa, osim šapatom, o gušenju ustanka u Srbiji - jer su gubici ogromni."
ITD, itd.
Hoćemo o demitologizaciji?
I još nešto, povodom toga
da li mali treba da zaboravi kad je bio zaista veliki?Ko ovde zna zašto je praznik
Legije stranaca -dan boja kod Kamarone, u Meksiku, davne 1863?
Ko bude znao odgovor (da ne pogleda na Internet!), častim pivo!
Quote from: Alexdelarge on 02-02-2011, 12:40:55
u turskoj istoriografiji maricka ili kosovska bitka se gotovo i ne pominju, ili su na nivou fusnote. vise je nego jasno da treba izvrsiti demitologizaciju srpske istorije. :twisted:
Ууух, полако...Прво, обе битке Турци су сматрали(и сматрају)врло значајним. Не знам које си турске историчаре ти читао. Друго, опет та мантра о демитологизацији. Како би ти то извео? И шта би од нашег идентитета после те "демитологизације" остало?
Daj to pivo, gledao ja prosle godine na History Channel-u :)
Imaš pivo!
Ja nisam to gledao, ali ima i da se čita: to je boj 80 legionara protiv više od 2000 Meksikanaca. Dan kada malobrojni pokazuje jačem da - nije jači!
Posebno razbija sam kraj.
Paralele izvucite sami, ko oće...
Ма кад смо већ код Мексика, 1519. године-Хернан Кортез са 600 пешака, 15 коњаника, 15 аркебуза, неколико бојних паса и пар стотина индијанских савезника против (по некима) 30.000 тлашкаланских ратника. Напомена: Кортес је тај који осваја.
Ako su Kortezovi momci satrli Indiose, naoružane drvenim mačevima sa oštricom od delića vulkanskog kamena... kasnije, kod Kamarone, iste puške su imali i jedni i drugi.
Doduše, jedni su imali i neverovatno shvatanje časti.
1813. i veliki gubici Turaka?! Gde dezinformacija prestaje? Te 2-3 čarke ustanak? Gubici?
Quote from: varvarin on 02-02-2011, 13:11:17
Ko ovde zna zašto je praznik Legije stranaca -dan boja kod Kamarone, u Meksiku, davne 1863?
Ko bude znao odgovor (da ne pogleda na Internet!), častim pivo!
Odlična epizoda Mek Koja.
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fimg35.imageshack.us%2Fimg35%2F1978%2F11mrtvistojeuspravno.jpg&hash=b73db115c95dcfd8beb5ee7aafd6a902a9d79aef)
Quote from: Steva Lazin Ljuštikin on 02-02-2011, 14:26:31
1813. i veliki gubici Turaka?! Gde dezinformacija prestaje? Te 2-3 čarke ustanak? Gubici?
Пре него што ишта кажем, морам те приупитати: зезаш се или си озбиљан? :idea:
Moram i ja tebe priupitati, govorimo o 1813.? Čega su se Turci tu imali poplašiti sem sopstvene nesposobnosti?!
Хајдук-Вељка у Крајини, Зеке Буљубаше на Равњу, освајања Београда, Шапца, Смедерева и ко зна којих још утврђења. Све их је коштало Боже саклони. Још два месеца по паду Београда Турци су гинули као муве око Делиграда, узалуд покушавајући да га заузму. На крају су Срби извршили пробој кад им је нестало хране и муниције.
Eto, tek kad im je nestalo hrane i municije. Nego, jes ti kad pogledo mapu Osmanlijskog carstva u to vreme? Tu veličinu i količinu što je otpadalo od njega. Sirbistan je bio samo flekica kakvih je sve jedova padalo po glavi stanovnika Turske.
Moram da ti kažem - Srbistan je bio jako skup za osvajanje te godine, koliko god se ti zajebavao.
U istoj knjizi,a ima ih još, ima i o odnosu gubitaka... Potraži.
Чини ми се Стево да ја тебе не могу убедити да су Срби икад ишта ваљали. Канда си се тако поставио. Та флекица је била на мапи од 1804. до 1813. године. Ако је само флекица, зашто је Турци нису одмах обрисали?
Čekaj, hoćeš da mi kažeš da je teritorija Srbije bila toliko bitna Turcima? Svaki iole normalan strateg tog vremena bi Srbiju video samo kao tampon zonu, nešto što frekventno menja vlasnika. Nisam siguran da su Turci bili toliko glupi, ma koliki javašluk tamo bio na vlasti. Srbi su državu izgubili zbog svoje nesposobnosti i povratili je zbog tuđe. Nema zasluga, samo gradacije blentavosti.
Pročitaj, na primer, memoare prote Mateje Nenadovića, usput - prvog diplomate Karađorđeve Srbije.
Ali, jebe se tebi za tu priču.
Pročitao. Nisam ja da vadim iz šešira tek tako. I nepadam na tanke podmetačine. To što sam Autonomaš je samo zato što Srbija nepokazuje znake života već 200 i kusur godina. Realno, Srbija je mrtvorođena. Sad, može da mi bude žao, ali stvari tako stoje.
Аутономаштво је друга ствар, не би га ни било да је према Војводини било правог односа. Али, вратимо се теми, молио бих вас: Маричка битка. Ја сам зборио о последицама тог пораза по наш средњовековни развој.
E vidi, ima jedna scena u tim Memoarima: prota je negde 1812, u predvečerje Napoleonovog pohoda na Rusiju, bio u toj Rusiji. Doneo je svom voždu izveštaj u Topolu. Primi ga Karađorđe lepo, ručaju, a onda - odu u šljivik, da tamo, daleko od ostalih ukućana, prota podnese potpun izveštaj.
I kaže prota: primili su ga Rusi, rekli, jasno, da za Srbiju sad nemaju vremena, veće se stvari dešavaju... dali su nešto para kao pomoć, i naglasili da se ne pominje nigde od koga su pare.
Karađorđe sluša, okrenut leđima. A kad je najzad pogledao protu - ovaj shvata, prestrašen, da su voždu oči pune suza.
A vožd kaže: "Dobro. Onda ćemo sami... "
Quote from: varvarin on 02-02-2011, 15:36:15
E vidi, ima jedna scena u tim Memoarima: prota je negde 1812, u predvečerje Napoleonovog pohoda na Rusiju, bio u toj Rusiji. Doneo je svom voždu izveštaj u Topolu. Primi ga Karađorđe lepo, ručaju, a onda - odu u šljivik, da tamo, daleko od ostalih ukućana, prota podnese potpun izveštaj.
I kaže prota: primili su ga Rusi, rekli, jasno, da za Srbiju sad nemaju vremena, veće se stvari dešavaju... dali su nešto para kao pomoć, i naglasili da se ne pominje nigde od koga su pare.
Karađorđe sluša, okrenut leđima. A kad je najzad pogledao protu - ovaj shvata, prestrašen, da su voždu oči pune suza.
A vožd kaže: "Dobro. Onda ćemo sami... "
То је једна од мојих омиљених књига. Брате Варварине, хоћемо ли о Маричкој бици или ћемо да отворимо тему о 1. устанку?
Druže,
trenutno završavam onu Ekmečićevu knjigu. Zaslužuje da se pročita. Jer, nije tema samo istorija - o tome su pisali mnogi, Ekmečić pedantno beleži sva siva mesta, sve nedovoljno objašnjene istorijske epizode... To mu je cilj.
I ne nudi gotove odgovore. Nego pokvareno navede knjige stranih istoričara, u kojima se to razglaba sa više strana... Elem, zabave kolko oćeš!
Quote from: Suba on 02-02-2011, 16:01:00
Quote from: varvarin on 02-02-2011, 15:36:15
E vidi, ima jedna scena u tim Memoarima: prota je negde 1812, u predvečerje Napoleonovog pohoda na Rusiju, bio u toj Rusiji. Doneo je svom voždu izveštaj u Topolu. Primi ga Karađorđe lepo, ručaju, a onda - odu u šljivik, da tamo, daleko od ostalih ukućana, prota podnese potpun izveštaj.
I kaže prota: primili su ga Rusi, rekli, jasno, da za Srbiju sad nemaju vremena, veće se stvari dešavaju... dali su nešto para kao pomoć, i naglasili da se ne pominje nigde od koga su pare.
Karađorđe sluša, okrenut leđima. A kad je najzad pogledao protu - ovaj shvata, prestrašen, da su voždu oči pune suza.
A vožd kaže: "Dobro. Onda ćemo sami... "
То је једна од мојих омиљених књига.
Najjača scena u toj knjizi.
Quote from: Alexdelarge on 02-02-2011, 12:40:55
u turskoj istoriografiji maricka ili kosovska bitka se gotovo i ne pominju, ili su na nivou fusnote. vise je nego jasno da treba izvrsiti demitologizaciju srpske istorije. :twisted:
Slažem se potpuno.
Npr, mit koji smo preuzeli od Turaka da je Obilić ubio Murata u njegovom šatoru, kada ga je navodno prevario da prelazi na njegovu stranu.
Tu verziju su istoričari preuzeli iz turskih arhiva, dok se u narodnom predanju govorilo o ubistvu Murata na samom polju kosovskom u dvoboju.
Ako je predanje tačno, Turci su kompleksaši koji prikrivaju pravu istoriju.
Ako je ipak tačna opšteprihvaćena verzija, nikom ništa... samo srpski mit sigurno nije, već turski.
Što se teme tiče jasno je da Srbija nije bila stabilna država, štaviše, izgleda da je običaj da ovdje društvena struktura nikad nije izgrađena tako da može da se sama održava, već joj je potrebna čvrsta ruka Dušanova, Karađorđeva, Miloševa, Titova... čim oni umru sve propada...
Inače, mišljenja sam da je Marko Kraljević veći junak od Obilića, i legitimni nasljednik Uroša Nemanjića. Lazar Hrebeljanović je uzurpator, on nije mogao biti car ni pod razno. I zato jeste zanimljivo koliko je Marko potisnuta ličnost a Marička bitka zaboravljena u našoj istoriografiji, ali ne i u narodnoj pjesmi, gdje je Obilić skoro nevažan.
Ako cepamo dlaku na četvoro..
U turskoj istoriografiji daleko opširnije je obrađena je bitka kod Nikopolja, 1395. godine (u današnjoj Bugarskoj), gde je turska vojska pobedila savezničku francusko-ugarsku vojsku (krstaši), zahvaljujući dejstvu srpske konjice pod Stefanom Lazarevićem.
Elem, ova bitka je maksimalno obrađena... a srpskoj vojsci, iz očiglednih razloga, data puna pažnja.
Bili smo vrlo korektni vazali.
A na ovom forumu već su navedeni TURSKI izvori o Kosovskoj bici, nema tome dugo...Nije da nas nisu zapamtili.
Quote from: Suba on 02-02-2011, 14:00:37
Ма кад смо већ код Мексика, 1519. године-Хернан Кортез са 600 пешака, 15 коњаника, 15 аркебуза, неколико бојних паса и пар стотина индијанских савезника против (по некима) 30.000 тлашкаланских ратника. Напомена: Кортес је тај који осваја.
ако је веровати Косидовском, након те победе Тласкаланци су му постали савезници и заједно су скењали Астеке...а добро је и описао како су релативно лако скењали перјаницама окићене индиосе.
Quote from: Steva Lazin Ljuštikin on 02-02-2011, 15:29:27
To što sam Autonomaš
напокон јасно и гласно признање! штета што сам већ послао прошломесечни извештај Централи о твојим активностима...нема везе, закитићу овомесечни извештај. :)
Au bratac, pa ti baš nepratiš Zs! Šta misliš, našta sam zaradio 3 ignorancije za nepunih godinu dana?
Quote from: varvarin on 02-02-2011, 16:04:50
Druže,
trenutno završavam onu Ekmečićevu knjigu. Zaslužuje da se pročita. Jer, nije tema samo istorija - o tome su pisali mnogi, Ekmečić pedantno beleži sva siva mesta, sve nedovoljno objašnjene istorijske epizode... To mu je cilj.
I ne nudi gotove odgovore. Nego pokvareno navede knjige stranih istoričara, u kojima se to razglaba sa više strana... Elem, zabave kolko oćeš!
То бих радо прочитао. Јадно је колико је нама историјских извора уништено, што систематски што стихијски, што од непријатеља што нашим немаром. Па уместо да завиримо у архиве својих манастира ми морамо да се служимо ''логиком'', гусларима и страним изворима.
Quote from: Steva Lazin Ljuštikin on 02-02-2011, 17:51:46
Au bratac, pa ti baš nepratiš Zs! Šta misliš, našta sam zaradio 3 ignorancije za nepunih godinu dana?
Својим шармом?
О, пратим ја добро! Само, ово је прво недвојбено изјашњавање, ако могу да се поуздам у своју климаву меморију. :)
Quote from: Bata the Životinja on 02-02-2011, 16:45:21
Quote from: Alexdelarge on 02-02-2011, 12:40:55
u turskoj istoriografiji maricka ili kosovska bitka se gotovo i ne pominju, ili su na nivou fusnote. vise je nego jasno da treba izvrsiti demitologizaciju srpske istorije. :twisted:
Slažem se potpuno.
Npr, mit koji smo preuzeli od Turaka da je Obilić ubio Murata u njegovom šatoru, kada ga je navodno prevario da prelazi na njegovu stranu.
Tu verziju su istoričari preuzeli iz turskih arhiva, dok se u narodnom predanju govorilo o ubistvu Murata na samom polju kosovskom u dvoboju.
Ako je predanje tačno, Turci su kompleksaši koji prikrivaju pravu istoriju.
Ako je ipak tačna opšteprihvaćena verzija, nikom ništa... samo srpski mit sigurno nije, već turski.
Ovde ima prilično turskih izvora... i uopšpte tu bitku nisu bagatelisali. a, ne!!
http://forum.krstarica.com/showthread.php/292287-Hrvati-i-Kosovska-bitka (http://forum.krstarica.com/showthread.php/292287-Hrvati-i-Kosovska-bitka)
Pa ti vidi.
Да, Твртко је у два маха слао гласнике са вестима о својој победи. Учешће хрватског одреда је неспорно, оно што не знамо је-колико их је било, шта су постигли, да ли су и колико страдали.
Quote from: varvarin on 02-02-2011, 20:19:40
Quote from: Bata the Životinja on 02-02-2011, 16:45:21
Quote from: Alexdelarge on 02-02-2011, 12:40:55
u turskoj istoriografiji maricka ili kosovska bitka se gotovo i ne pominju, ili su na nivou fusnote. vise je nego jasno da treba izvrsiti demitologizaciju srpske istorije. :twisted:
Slažem se potpuno.
Npr, mit koji smo preuzeli od Turaka da je Obilić ubio Murata u njegovom šatoru, kada ga je navodno prevario da prelazi na njegovu stranu.
Tu verziju su istoričari preuzeli iz turskih arhiva, dok se u narodnom predanju govorilo o ubistvu Murata na samom polju kosovskom u dvoboju.
Ako je predanje tačno, Turci su kompleksaši koji prikrivaju pravu istoriju.
Ako je ipak tačna opšteprihvaćena verzija, nikom ništa... samo srpski mit sigurno nije, već turski.
Ovde ima prilično turskih izvora... i uopšpte tu bitku nisu bagatelisali. a, ne!!
http://forum.krstarica.com/showthread.php/292287-Hrvati-i-Kosovska-bitka (http://forum.krstarica.com/showthread.php/292287-Hrvati-i-Kosovska-bitka)
Pa ti vidi.
Ne vidim kakve ovo ima veze sa mojim postom?
Naučio sam nešto novo, to je sigurno, ali i sam tekst naglašava da su Turci po svaku cijenu htjeli da prikriju da je Murat poginuo u boju, a ne u šatoru ili nakon bitke, i da su čak drugačije verzije događaja prikrivali.
Ja ne znam šta je sporno ovdje, mogao bi da mi objasniš.
Reč je o demitologizaciji srpske istorije.
Mnogi danas govore o tome. Već je na forumu citiran istoričar Antić koji uočava tendenciju revizije kosovskog boja i njegovog značaja - iako tu sigurno ima više boraca, nego recimo kod Hestingsa, 1066.
Zašto to čine, i koje interesne grupe - i o tome govori Antić.
Učinilo mi se da se olako slažeš sa tim.
A sami Turci taj boj nisu minimizovali, eto njihovih izvora, kakvi god da su. I nisu potcenjivali protivnika.
Naprotiv, govore o veeelikoj frci!
Što sam stariji i što više čitam različite istorijske izvore, imam sve veći utisak da kad konačno otkrijemo vremeplov i kad se crvotočinama vratimo u prošlost, da ćemo tamo zateći nešto što nije ni nalik onome što zamišljamo...
hehe, moguće... ali mislim da bi razni kraljevi lavlje srce i karlovački nepismeni vladari trpili veće revizije, jer su uveličani do bola, doduše, mi nismo mogli da uveličavamo taj događaj kada su plemići bili pobijeni, dok je Ričard maltene sam širio legendu o sebi.
varvarin, ne umanjujem ja značaj bitke ni za Turke, upravo zato što su pisali najvjerovatnije neistine o podmuklom ubistvu Murata pod njegovim šatorom, ili tako što se neko ravio mrtav i čekao da mu se približi i opet ga nenaoružanog ubije, to je dovoljan dokaz da su Turci htjeli da sakriju nešto. Veličina bitke je jasna, jer su oba vladara poginula.
U odnosu na Maričku bitku gdje je samo Vukašin Mrnjavčević poginuo, Turci su sigurno bili iznenađeni da je zemlja koja bi po logici stvari trebala biti na ivici totalnog raspada, dala odgovor koji je dala 1389. godine.
Slažem se.
Reagujem zbog posebne sorte revizionista - koja se u Beogradu danas svodi na grupu koja viče: "Ma Srbi nikad ništa nisu ni postigli! Sve je pogrešno!!"
Ta vrsta traži kulturnu denacifikaciju Srba.
Ne glorifikujem svaku guslarsku tvorevinu... ali neke stvari se ipak znaju!
A zbog nekih tipova... drago mi je ako budem na spisku za denacifikaciju!!
da, pa ta ''denacifikacija'' zna da smo mi novu Maricu izgubili što '95. što '99. godine, samo još ''kosovsku'' bitku nismo, iako smo vrlo blizu totalnog praza, i to ih plaši, taj posljednji udarac.
Gubili smo puno teritorija. I vraćali ih, kad je moglo. Kad stanje dozvoli.
Ne prizivam rat. Moglo bi svega da bude i ovako, onaj veseli Japanac zajebao se kad je proglasio kraj istorije., tamo devedesetih...
Ali hoću da reagujem kad neko pljune sve. I kaže da je to sviranje kurcu, da sve zaboravimo i da se okrenemo samo putu u Evropu.
Ne, ne mislim na tebe, nadam se da je to jasno.
"Su čim ćemo izać pred Miloša?", pita Njegoš.
Koliko je teško ogovoriti danas na to pitanje???
Kome je do pitanja.
Varvarine, uvek je bilo dogmata. Nama su sad zapali ovi proevropski, ranije su bili neki drugi. Zbog toga je i potrebno ozbiljno se baviti istorijom i od sve propagande naći neku sredinu koja je možda najbliža istini. U tu propagandu svrstavam i sad popularna borba za "demitologizaciju", što je samo eufemizam za prekrajanje istorije i njeno uklapanje u dogmu. Borba za "demitologizaciju" ima u sebi i elemente krivičnog dela kad se radi o novijoj istoriji, jer ima za cilj prikrivanje ili umanjivanje teških zločina prema Srbima, pa i genocida.
U pravu si.
Ali šta god pričali revizionisti - to ne može obrisati juriš srpske konjice na Kosovu.
Desio se, i Osmanlije je bolelo. Poprilično.
Kao što se ne može obrisati onaj govor majora Gavrilovića, desio se.
Kao što se ne može obrisati gest poslednje četvorice legionara, kod Kamarone 1863... Desilo se.
Zato larmam, ako kažu da se nije desilo, da to nije to, da su to samo guslari...
А волео бих да знам, пошто је за "демитологизацију" потребан мит који треба одстранити, шта је то по јевропејцима мит у српској историји? И на шта би наша историја личила након њиховог одстрела "митова"? По њима су мит многе историјске чињенице на којима смо градили своје самопоштовање. А то је и циљ. Убиј самопоштовање и идентитет.
E, ovo je tačno.
Ne preterujmo, pa pričali smo prethodnih nedelja o tome u šta naši ljudi veruju kao u istorijske činjenice a što nema veze sa mozgom (na primer ono o beogradskom univerzitetu za koji se veruje da je star koliko i Sorbona itd.). Ima tu dosta toga da se pročisti. Identitet može da nam bude samo bolji od toga što ćemo stvari sagledati jasnije. Jaka nacija prihvata i svoje greške, valjda?
Sve jake nacije počivaju na svojim zabludama. Pozdravio te kralj Artur sa sve Merlinom. :lol:
Ja nešto mislim da se današnja Britanija manje oslanja na Merlina i Artura, više na Magna Kartu i Džona. I sumnjam da u konverzaciji između dva Engleza Artur dolazi jednako često kao Stefan Nemanja između Srba. :lol: :lol:
To je zato što je Englezu sve potaman, pa mu ne treba lekcija iz istorije. Ali da mu nešto nedostaje (hrane, vode, nafte) i on bi počeo da se busa u grudi junačke.
Ili mu je potaman što zna kad da se bavi istorijom a kada praktičnim pitanjima? :lol:
За демитологизацију је потребан неко врррррррло добронамеран. Међу европејцима који траже то нема таквих. А демитологизацији треба да претходи какво-такво комплетирање историје.
Sve zavisi šta se podrazumeva pod demitologizacijom. Ako je u pitanju politički projekat, možda je dobronamernost poželjan prerogativ, ako je u pitanju naučni projekat, verovatno je objektivnost bitnija itd.
Sve zavisi od značaja mita koji bi trebalo "demitologizovati". Npr, nisam ni čuo to za BU i Sorbonu. Taj mit, kako god okreneš, nevažan je. Ali ako čujem da je Jasenovac i genocid u NDH mit, onda je to nešto sasvim drugo. Težina, implikacije, ma sve... nije isto.
Ma, naravno da nije isto. Mit je recimo da je Miloš Obilić ubio Murata u šatoru, ali čak i da je istina, to teško da je tako bitno za naš današnji život kao pitanja Jasenovca ili Srebrenice itd. Razume se da ima razlike.
Koja dva Engleza i koja dva Srbina? :mrgreen:
Sve je to hipotetički. Naravno, kod Engleza je teško utvrditi da li su uopšte Englezi bez pozivanja na dva svedoka jer nemaju lične karte.
Ma koji bre Englezi... Prvo, Englezi su zapravo Švabe. Drugo, Švabe su po dvorovima jele rukama i otimale se s psima, dok na svom dvoru Srbin viljuškom... boc!
Uostalom, Artur je bio Velsanin i borio se protiv Engleza. :lol:
A rekao bih da su daleko bitniji i u svesti prisutniji od Dzona i Magna karte Shekspir, Njutn i Darvin.
Quote from: Father Jape on 04-02-2011, 18:15:27
Uostalom, Artur je bio Velsanin i borio se protiv Engleza. :lol:
A rekao bih da su daleko bitniji i u svesti prisutniji od Dzona i Magna karte Shekspir, Njutn i Darvin.
Тачно тако. А по некима Артур је био Римљанин који се борио против ирских гусара и саксонских освајача.
Ma, Sarmat iz Pančeva.
Ja ne mogu da zamislim kako neko može da sumnja da su Sarmati isto što i Srbi