ево моје несуђене приче за конкурс, одлична прилика за најнестрпљивије да оплету по неком...и како се дођавола равња текст овде?
S NAMEROM DOĐOŠE U VELIKI GRAD
Kada dolazite iz manjeg grada u veći uvek postoji mogućnost da će vas saobraćajna policija zaustaviti samo zbog drugačijih registarskih tablica, a to može izazvati razne komplikacije, pogotovo ako vozite naduvani i pripiti u društvu trojice likova koji su u sličnom, ako ne i gorem stanju svesti. Ako u tu jednačinu dodate i auto koji ne bi prošao tehnički pregled ni kada bi glavnom mehaničaru tutnuli u ruke litar domaće ljute i jednu crvenu novčanicu, konačni rezultat bi bio krajnje nezadovoljavajući.
Mikac je sve to dobro znao, pa je za maršutu kojom će nekako stići u N. na muzički festival izabrao komplikovanu mrežu neprometnih lokalnih puteva obogaćenu povremenim izletima na seoske makadame. Bio je ubeđen da je sve savršeno zamislio u svojoj glavi, ali to je bilo pre nego što je sa ostalima izvrteo dva ukavca i sasuo u sebe četiri zidarska piva...a ništa nije jeo skoro ceo dan. Po planu trebali su da stignu negde oko 18h, ali par pogrešnih skretanja rezultiralo je time da u 21h budu još daleko od cilja, a da pri tom imaju tek mutnu predstavu gde se nalaze.
Cela situacija kao da uopšte nije doticala Jovketa, Džonija i Malog. Cerekali su se, pričali nebuloze i neštedimice cepali pivo predviđeno da upotpuni veče kada se napokon dočepaju grada.
Mikac je morao nekako da prekine celu tu galamu, jer mu je rušila ono malo preko potrebne koncentracije.
- Džoni, jesi li se čuo sa onim tvojima?
- Kojim mojima? – Džoni je upravo otvarao limenku piva, dok mu je dopola
izgorela cigareta visila sa debelih usana.
- Budalo, zar nisi rekao da treba da se nađemo sa tvojim ortacima sa faksa?! I otresi tu pljugu, jebala te ona!! Kasnimo tri sata!
- Pa kad voziš po ovim vukojebinama! Nisam ih zvao, trebali su oni mene da zovu kad stignu...ko ih jebe!
- Zovi ih odmah, debilu! Vidi gde su, ko sad svira i slično! Festival samo piči, a mi nećemo stiči ni za sat vremena...kad moramo svaki čas da stajemo da neko piša, da se vi opet svarite, da...
- ...da ti vidiš gde smo, da guramo kola... – ubacio se Mali – Šta se tripuješ? Festival traje do zore, da stignemo u ponoć, opet neće biti kasno, a pola ovih fejkera što nastupaju smo slušali uživo sto puta, nećemo mnogo propustiti...
- Mali, počinješ lagano da mi ideš na kur...
- `Ajde, Džoni, zovi, vidiš da će ovaj popizdeti! – Jovke je bio od onih što uvek smiruju situaciju.
Džoni izvadi mobilni uz dubok uzdah, kao da je upravo popustio nedokaznom detetu ili ženi koja pola sata insistira na bacanju đubreta. Petljao je po aparatu, dok su ga ostali posmatrali u tišini. Napokon je pobedonosno podigao telefon i počeo da maše njim.
- Pa ovde uopšte nema mreže! Gledaj, evo...
Mikac je imao osećaj da će doživeti nervni slom ako situacija nastavi da se razvija onako kako je krenula.
- Pa šta se onda kliberiš?! Kao da je to super što nema mreže?! Kad imaš to govno od telefona...evo... – zavukao je desnu ruku u džep, proklinjući sebe što nije izvadio mobilni odmah čim su krenuli.
Auto zakrivuda po putu....
- Pazi, jebote!! – viknuli su ostali u glas, a Mali uz to ispusti i nekakav ženskasti polu-vrisak.
- ,,Pazi, jebote!" Šta ste se usrali, vozim k'o Fanđo...pičkice...ali...ni ja nemam mrežu... – Mikac vrati pogled na put – Nemoguće, nismo toliko daleko, a i uvek sam ovde imao mrežu...
Cijukav zvuk precepi Mikca u pola rečenice. Odmah je naglo zakočio i gotovo udario glavom u šoferšajbnu.
- Dobro, koja stoka je prdnula?! Ne, ne interesuje me! – ugasio je motor i izašao iz auta – Izlazite svi napolje! Da udahnemo malo svežeg vazduha...
Zapalio je cigaretu i primetio svetla grada bliže nego što se nadao, napokon je mogao sa sigurnošću da se orjentiše. Smešak mu je zaigrao na licu – uskoro će ovo putovanje biti gotovo, slušaće dobru muziku, nastaviti da cirka, a možda nalete i neke cice...
- Znaš šta je čudno? A? – Mali je stao pored njega sa novom limenkom u ruci.
- To što vrištiš kao devojčica svaki put kad se uplašiš?
- Vrlo duhovito. Nebo je čudno...čudno je do jaja.
Mali je bio u pravu. Nebo je bilo preteće tamno-crveno, prošarano crnim vijugavim linijama i to najviše iznad grada. Mikac se iznenadi što to nije odmah primetio.
- Ma, nebitno...neko pomračenje, kometa prolazi blizu Zemlje...otkud znam, ne gledam vesti skoro nikad. – okrenuo se ka Jovketu i Džoniju koji su pričali naslonjeni na kola – Ljudi, stižemo za 15-ak minuta, `ajde ulazite!
- Hvalim te, Bože! Smorio sam se više od ovoga...A ni ovde nema mreže, a trebalo bi, uzvišenje, ovo-ono – Džoni je brbljao dok se smeštao pozadi i tražio pivo po kesi na podu.
- Jebeš ga, daj da stignemo samo...Baci i meni jedan vops! – Jovke ga prekinu pružajući i on ruku ka kesi.
Vozili su se sledećih 10 minuta u tišini i napokon izbiše na jedan od manje prometnih puteva koji je vodio kroz predgrađa. Mikac se taman smirio i utonuo u stanje bez misli, kada opazi neko komešanje pozadi.
- Šta je sad?!
- Mali se opet nešto gubi...kaže da je čudno kako nismo sreli nikog zadnja dva sata, jeste da smo se vozili po vukojebinama – Džoni je očigledno voleo tu reč – ali, brate, pa ni ovde nema nikakvih kola...
- Daj, bre, Mali, smiri se – Mikac čvršće steže volan, klinac mu je sve više išao na živce, sledeći put neka ide sa mamom na svirku – Evo, vidiš, ide neki auto! I to piči samo tako...Jeb`о мajku, ala ide brzo!
Žuti automobil projuri trubeći kraj njih, na trenutak videše čoveka sa naočarima za volanom i unezverenu decu na zadnjem sedištu.
- Koji mu je...šta svira, debil? – mrmljajući sebi u bradu Mikac poče da nesvesno ubrzava, kao da ga je sam prizor kola u punoj brzini naveo da vitla menjačem.
Srećom stigli su u blizinu trga gde se održavao festival i Mikac usmeri svu svoju pažnju na parkiranje. Našao je mesto vrlo lako, jedva da je bilo par vozila na trotoaru, pošto mu nije padalo na pamet da plaća parking. Izašao je napolje i duboko udahnuo-znači, to je to!
- Čoveče, pa ne čuje se nigde muzika! I nema nigde nikog! – Mali je opet odlepio.
- Šta lupaš...- počeo je Mikac, ali shvati da je klinac opet bio u pravu.
Na ulicama nije bilo ljudi, ceo prizor je delovao kao hotelska soba napuštena u najvećoj brzini – na sve strane đubre, odbačene stvari, igračke...
- Šta se, bre, to ovde dešava?!! – dreknuo je odjednom Džoni tako jako da se svi trgoše i jeza poče polako da zalazi među njih.
- Hajdemo ovamo – Jovke je rešio da preuzme inicijativu i pođe brzim koracima prema trgu, a ostali potrčaše kao ovce za njim.
Pred njima se ukazala prazna bina i pusti centar grada.
- Gledajte ovo! – Mikac je stajao ispred velike prodavnice tehničke robe i gledao u izloženi nemi televizor koji je radio punom parom. Bez mnogo razmišljanja, on razbi izlog nogom.
- Jesi li poludeo?!! – kriknuo je Mali pored njega, ali naglo ućuta kada TV poče da daje glasa od sebe.
,,Grad N. je gotovo u potpunosti evakuisan, a manji broj građana ga napušta u sopstvenoj režiji, ostaje nam samo da se nadamo da će uspeti da stignu na bezbednu udaljenost pre očekivanog udara asteroida. Naši stručnjaci procenjuju da će impakt..."
- Čuj, ,,impakt"! – Džoni je opet natezao iz limenke.
- Umukni!!!
,,...oko 22h, ministar..."
- UMREĆU! O, BOŽE, SVI ĆEMO UMRETI!! – Mali je napokon vikao kao muškarac, Mikac mu zaveza šamar, ali klinac mu, na opšte iznenađenje, zabi pesnicu u stomak.
- Brzo, moramo nazad do kola! Za mnom!
Džoniju i Jovketu je trebalo par sekundi da shvate, pa potrčaše za Malim, pridržavajući Mikca, koji je psovao i pretio osvetom. Kada su stigli do mesta gde su se parkirali zatekoše Malog kako stoji sa rukama na glavi.
- Nema kola! Nema jebenih kola!
- Moramo provaliti u neki od ovih, pa da spojimo žice! – Jovke je drmusao vrata nekog kombija.
- A ti kao znaš da spojiš žice, majmune?! Nije ti ovo film, treba...- počeo je Džoni, ali ga prekide potmula tutnjava sa neba i kiša sitnih kamičaka, koji počeše da dobuju po ulici.
- Mikac, šta da radimo?! Sve se trese! Mikac!!! – urlao je Jovke dok je rukama štitio glavu.
Mikac zapali cigaretu i mirno pogleda naviše, ispusti dim i sede na žardinjeru.
- E, jebi ga sad...
Ispunjava zadatak više nego 80% priča pristiglih u ovom krugu.... Što znači da bi, verovatno, dobio moj glas.
Ima od tebe sutra da napravimo posluženje za kasno bdenje. Znaš kako se pravi tatar biftek? :evil:
Znam da ću sada da zvučim ko neki Jehovnjak ali meni psovanje nije smešno... :(
D, ajd uzmi malo vode u usta. Al nemoj da progutaš.
Savajte, drž gaće... Neće dugo boleti, samo jedan dan :-)
кажу да боли само први пут... :lol:
Ima autentičnu atmosferu, zabavna je i ispoštovala je sve elemente zadatka.
Malo škripi ovo vrištanje "kao žensko" ili "kao muško", ali nije loša za čitanje.
Drži pažnju.
Treba tu još dosta da se vežba pisanje dijaloga i psihologije likova, ali nakon čitanja 20 priča opraštam skoro sve mane, bitno mi je samo da drži pažnju.
Prva dva, tri pasusa prepričavanje, izazvano autorovom željom da odjednom sve ubaci. Nakon toga dijalozima hteo da upotpuni sliku, nije uspeo u tome. Prenatrpani, puni psovki koji ne služe ničemu sem pogrešnog davanja tenzije, situacije koje nemaju veze sa tokom priče. (Stali jer je neko ispustio Tihomira u kolima?) To ne ćini atmosferu.
Ne vidim elemente smešnog, humora, duhovitosti, tako da ne zadovoljava ispunjenje zadatka, ali to je moj kont. Mislim da se autor previše trudio da udovolji uslovima pa zbog toga "zglajz'o."
Ipak, priča je čitljiva, može se "smandrljati" u dahu, iako kraj razočarava, deluje bledo i nikako.
Quote from: Gudeja on 06-02-2011, 00:17:18
Znam da ću sada da zvučim ko neki Jehovnjak ali meni psovanje nije smešno... :(
Uglavnom nije, ali ponekad zna da bude, ako se upotrijebi kako treba.
Uh, Savajate druže. Prosto ne znam kako da počnem, a da te ne boli jako (pošto znam da si izrazito osećajno biće :evil:)
Mnogo, brate, prepričavaš i objašnjavaš. Slažem se sa Đekom, što se tiče prvih pasusa, s tim što su, po meni, oni nepotrebni, možda čak i prva polovina dijaloga. Toliko karaktera si bacio u vodu. Glavni događaj je u gradu, zar ne? Nema potrebe za tolikim uvodom, iako mi je jasno da si na početku pokušavao da stvoriš atmosferu i objasniš s kakvim se to likovima Mikac vozi, ali si samo dešavanje u gradu sprckao. Likove si mogao prikazati kroz njihove dijaloge i ponašanja u gradu. U tom gradu je moglo da se desi još nešto osim onog TV-a.
U svakom slučaju, imam osećaj da si se rasplinuo i kad si shvatio da više nemaš mesta, a ti sekiru i opal. xchain
Ili testeru, sve jedno je.
Quote from: Plut on 06-02-2011, 01:30:22
U svakom slučaju, imam osećaj da si se rasplinuo i kad si shvatio da više nemaš mesta, a ti sekiru i opal. xchain
Ili testeru, sve jedno je.
управо тако...што се псовки тиче, оне нису ни биле ту због хумора, већ више због аутентичности самих дијалога, ал` `ајд` сад. :)
pokaži nam koja je tačno rečenica ubačena zbog humora...
Ma pustite čoveka... On bar nije smarao slanjem neduhovite priče u krug...
Quote from: Boban on 06-02-2011, 03:01:19
pokaži nam koja je tačno rečenica ubačena zbog humora...
признајем да не могу...:)
Quote- UMREĆU! O, BOŽE, SVI ĆEMO UMRETI!! – Mali je napokon vikao kao muškarac
To kao replika iz neke trećerazredne američke horor serije.
Zato je i smešna. :)
pre bih rekao jadna...
ma ovo "vikanje kao muškarac" me je kupilo...
s obzirom na humor iz kruga, prolazi i jadno smešno...
Razumem tvoju potrebu da daješ podršku ljudima, ali da li baš svako to zaslužuje?
Pa, pazi - ja mogu da ga sahranim kritikama (kao i on mene, kao i svako svakog ovde) - zato i neću. Previše je lako.
Ali, zar nisam ja ta koja je zarežala na priče iz kruga, a ti i scallop skočili da branite njihov kvalitet?
hm... ja sam samo rekao da su priče u drugom krugu, posmatrane kao priče, bez gledanja na uklopljenost u zadate okvire, bolje nego u prvom krugu.
Na kraju krajeva, bitan je bar nekakav napredak, ako već nismo u stanju da odgovorimo na temu.
to je zato što je i tebi zadatak bio težak.
daješ podršku kada ti odgovara, a kada ne - pitaš druge da li svako zaslužuje podršku.
mala, ti bi da se svađaš a nemaš nikog drugog pri ruci?
ti si prvi počeo. :)
a i ja sam čudna kada me drma uobičajena nesanica...
mogla bi da uradiš nešto zabavno...
pa ko kaže da se ne zabavljam upravo sada?
mislim, nešto da se i mi ostali malo ovajdimo...
pa i ja mislim na to.
Možda sam nešto propustio, ali ovo je na nivou ostalih priča u ovom krugu.
Ima dosta praznog hoda i nepotrebnih dijaloga, ali video sam i mnogo ozbiljnije propuste u februarskim radovima.
Brate Savajate, ovde ti je veliki zamor materijala. Nit znaju šta čitaju, nit šta pišu. Nisam baš siguran ni da li je tebi stalo do nekog mišljenja ili popunjavaš rupu u vremenu.
Najpre, tvoja priča je slabije napisana nego sve priče na feb. radionici. Napravio si dobar pristup u zadatu temu, a onda si nas truckao makadamom do kraja. Nisi iskoristio ni jedan savet vezan uz pisanje kratke priče. Nema uvod, zaplet, rasplet... turiš 4 lika u kola (da ih napuniš?) pa posle zaboraviš ko je prisutan... Iako si imao dobrih 3500 karaktera da napišeš nešto veselo, napisao si samo ono što bi pijanima bilo smešno. Nisu čitaoci delili pivo sa onima u kolima. Na kraju, jel' ti bio potreban asteroid da ih pobiješ? Ni taj deo nije uverljiv. Dobro je što nisi poslao priču na radionicu, ali nije dobro što se nisi uzdržao do kraja. Zamisli kako bismo patili da nikad za nju nismo saznali.
Dobro za tebe, ali šta ćemo sa Stipanom? On mnogo toga propušta kad čita. I neki drugi "odjednom" nešto vide u tvojoj priči!!! Teško nama kad počnu da komentarišu radionicu.
Scallope, grešna ti duša. Zašto vrebaš svaku priliku da potkačiš nesrećnog Stipana? Ovaj topik je, ipak, mesto za čerečenje Savajata. :!:
Zato što ova radionica mora nešto da poradi i na čitanju, a ne samo na pisanju. Negde u sebi sam uveren da većina pisaca u pokušaju ima problem sa svojim čitanjem na prvom mestu. Pogledaj samo formu rečenica. Vrvi od engleskih konstrukcija i pitaj me odakle ta navika. Višak zamenica stiže iz čitanja prevoda, rogobatno korišćenje predloga je iz iste kutije. Na drugoj radionici je možda previše tekstova koji odstupaju od zadatog, ali smo dobili i kvalitetnije pisanje kod najboljih priča. Već sam napominjao da znam da je nešto dobro kad poželim da sam ja to napisao. Imate najmanje tri takve priče i koja korist ako to ne prepoznate?
Scallope, ako nekog cenim ovde to ste Boban i ti. Naoštrio sam se da komentarišem pet priča za koje sam glasao, ali sad se stvarno bojim da to učinim...
Quote from: scallop on 06-02-2011, 11:15:25
Zato što ova radionica mora nešto da poradi i na čitanju, a ne samo na pisanju. Negde u sebi sam uveren da većina pisaca u pokušaju ima problem sa svojim čitanjem na prvom mestu. Pogledaj samo formu rečenica. Vrvi od engleskih konstrukcija i pitaj me odakle ta navika. Višak zamenica stiže iz čitanja prevoda, rogobatno korišćenje predloga je iz iste kutije. Na drugoj radionici je možda previše tekstova koji odstupaju od zadatog, ali smo dobili i kvalitetnije pisanje kod najboljih priča. Već sam napominjao da znam da je nešto dobro kad poželim da sam ja to napisao. Imate najmanje tri takve priče i koja korist ako to ne prepoznate?
Scallope, svaka ti se pozlatila. xjap xjap xjap
@Stipan: Ako si se naoštrio za komentarisanje, bolje bi ti bilo da imaš dobre argumente za svoje tvrdnje.
Druzje Savajte, za početak, da li si se ti ikad izgubio u vukojebini, na nekom makadamu, letnjem putu? Sve što tad vidiš je novo, zanimljivo, zastrašujuće i dovoljno katastrofično već samo po sebi. Potpuno si ispustio to veselje inspiricije, pravnički smerno upao u standardnu kliše zamku - asteroid. Ma daj! Imaš grupicu prebijenih u autu, zalutalih, a ti se akaš kamenčinom. Baška to, uvodom si mi sve rekao. Trebao si ga fino naseckati i posejati uz dijaloge, da vodi radnju. Dalje, gomilaš rečenicama..
треба имати на уму да ништа нисам писао бар 7-8 година (сад ће неко ускочити са коментаром типа - ниси мор`о ни сад :) ), а као што рекох раније ни тад то није било ништа спец...причу сам поставио на ползу теби и Џеку, а да је нисам готово уопште преправљао, већ ркнуо одмах прву и најгрубљу верзију...и сам сам свестан да је шупља, а помало и наивна, али лењост је чудо!
...sve nade polažući u 'super zareze'. Slabe vajde od njih kad ih jebavaš i radnjom i opisivanjem/poređenjem. 'Dreknuo je odjednom Džoni... Urlao je Jovke dok je rukama štitio glavu', uvek postoji način pripisavanja replike liku bez da se imenuje. Meni to smeta do turanja prsta u oko.
SUS, imaš bljeskove atmosfere, greota se baci. Počni priču od sredine, vidi gde bi te to odvelo. Možda zabuniš pravnički mozak :-)
Ćuti dok pričam!
:D ево ово ме је насмејало...малчице!
у сваком сличају, не жалим што сам је поставио и хвала на коментарима свима, ниједан ме није погодио ни заболео, без обзира на чињеницу да сам танана душица (бар Плут тако мисли :) )
Vidi, svako može da nadrlja neku hiljadu slova na papir; treba da nagrađuješ čitaoca, a ne da ga smaraš i kažnjavaš...
Quote from: Miljan Markovic on 06-02-2011, 11:35:45
@Stipan: Ako si se naoštrio za komentarisanje, bolje bi ti bilo da imaš dobre argumente za svoje tvrdnje.
Nisam poludeo, pa da me Scallop opet dohvati. :shock:
Quote from: Boban on 06-02-2011, 12:05:50
Vidi, svako može da nadrlja neku hiljadu slova na papir; treba da nagrađuješ čitaoca, a ne da ga smaraš i kažnjavaš...
све зависи шта ко сматра са смарање и кажњавање, можда ви који сте прочитали хиљаде оваквих покушаја једноставно више немате живаца за овакве испаде...
Nije ovo baš ispad, ali ono što meni smeta (ne samo u ovoj priči već i u nekim radioničkim pričama) je primetan uticaj Marka Vidojkovića i sličnih. Ili su ga ljudi mnogo čitali ili je taj način pripovedanja, prepričavanja...postao nekako dominantan.
Slažem se da ti je uvod predugačak, rasplet malo naivan, a i dijalozi bi morali da se srede. Ipak, priča je daleko od katastrofalne, nisam imala problem da je iz cuga pročitam do kraja.
Quote from: lilit_depp on 06-02-2011, 12:35:40
Nije ovo baš ispad, ali ono što meni smeta (ne samo u ovoj priči već i u nekim radioničkim pričama) je primetan uticaj Marka Vidojkovića i sličnih. Ili su ga ljudi mnogo čitali ili je taj način pripovedanja, prepričavanja...postao nekako dominantan.
у мом случају биће да је ово друго, пошто никад нисам читао Видојковића...
Eh taj Marko, jedna knjiga mi je bila dovoljna da ne poželim ništa više njegovo da pročitam. Rekla bih da on nije uticao na Savajata, čovek živi u takvom okruženju (valjda), pa mu se malo otelo kontroli. :)
Ih, preteče me SE.
Lilit, nije fer ohrabrivati čoveka da nastavi stranputicom. Ima u priči potencijala, i tu sve staje. Voleo bih je pročitati ponovo, kad poradi malo na njoj.
Quote from: Savajat Erp on 06-02-2011, 12:40:07
у мом случају биће да је ово друго, пошто никад нисам читао Видојковића...
Ma moje komentare na shvataj previše ozbiljno, ja to iz vizure čitaoca. :) (I Stevo, daleko je ovo od ohrabrivanja. :) )
Skalop ti je dao odličan savet, to je negde bio i moj utisak i posle prve radionice. Stara istina je da je piscu početniku bitnije čitanje nego (čak i ) pisanje. Naravno, imaš ljudi koji su rođeni pripovedači (ima jedna februarska priča koja me - skoro pa :lol: - oduvala), ali daleko od toga da svi pisci spadaju u tu grupu. Većina je zanatski dobra, ali sam primetila da me čist zanat bez te pripovedačke sposobnosti povremeno baš smori.
Quote from: lilit_depp on 06-02-2011, 12:51:13
...ali sam primetila da me čist zanat bez te pripovedačke sposobnosti povremeno baš smori.
lilit, pozlatila ti se!
Quote from: Plut on 06-02-2011, 12:41:24
Rekla bih da on nije uticao na Savajata, čovek živi u takvom okruženju (valjda)
Некад давно...
@ Љуштукин
чисто сумњам да ћу се више бавити Микцем и ортацима и њиховим road trip-ом у велики град. :)
E, sad se kao duriš! Poslušaj me, menjaj priču, karaktere, igraj se njima, ume biti zabavno. Jedno je čuti Stevu, skoro nepojmljivo shvatiti ga :-)
не дурим се, нисам у фазону - "није успело, ко га јебе, нећу више ни да покушавам!", него ме мрзи да се поново цимам са једном истом причом. :)
Napiši novu onda.
Priča se čita i dušom, instinktom. Pogotovo početnička.
Napravio je sve greške koje je moguće napraviti u jednoj kratkoj priči, ali... priča ima neku uvrnutu atmosferu, tračak originalne imaginacije u dalekoj najavi. Savajat ne ume da se opusti i dopusti da ga priča povede. On je kontroliše, steže, strogo usmerava, bori se sa njom; umesto da je pusti da ga savlada. Vidi se taj štreberski pravnički pristup.
Greška mu je i što se ne udubljuje previše, površan je u pisanju kao i u zamišljanju svojih likova. Da je uspeo da nas natera da se identifikujemo sa bar jednim likom, uspeo bi čak i u toj kliše nameri koju je imao. Mikac je imao potencijal za identifikovanje; opuštenost kojom prihvata neminovni kraj je super ideja i moj trip za identifikaciju. Ipak, psihologija likova je najslabija strana priče.
Tip koji vrišti "kao žensko" uvek će tako vrištati. Ako je bio slabić, uvek će biti slabić i neće udariti autoriteta, osim u trenucima velikog straha, borbe za život i sl. Takav ispad mu se neće dogoditi iz besa u trenucima kada bi strah od nadolezeće smrti trebalo da ga oslabi i savlada, itd.
Isti savet tebi kao i još jednoj osobi koja to nikako da utuvi u glavu - ćuti, gledaj i slušaj. Posmatraj one tanane niti ljudskih reakcija, osećanja, misli... I pijani bilmezi imaju svoje percepcije, senzibilitete... Dočaraj ih - ne krutim (pravničkom) rečnikom, ne prepričavanjem. Uđi u svoje likove, oseti ih.
A još jedna greška je što istu priču nećeš da pišeš ponovo.
A džara li te džara vrištanje kao žensko. To je višeslojno, ti to ne razumeš.
Ideja nije posebna da bi se ponovo pisalo. Samo iskoristiti komentare.
Quote from: Steva Lazin Ljuštikin on 06-02-2011, 13:43:57
A džara li te džara vrištanje kao žensko. To je višeslojno, ti to ne razumeš.
Ne dobacuj dok je predavanje u toku!
Elem, nedostatak ideje bi lako kompenzovalo lepo pripovedanje.
Quote from: Džek svih zanata on 06-02-2011, 15:35:00
Elem, nedostatak ideje bi lako kompenzovalo lepo pripovedanje.
Huh?
Pa da. Vidi Stevine priče, ima ih i ovde okačene, ni glave ni repa, nemaš maltene pojma šta se zbiva, ali čitanje tog rada je pravo zadovoljstvo.
гле, стварно има и пар Стеукиних прича...баш да бацим поглед из решпекта! :)
Quote from: Džek svih zanata on 06-02-2011, 16:08:25
Pa da. Vidi Stevine priče, ima ih i ovde okačene, ni glave ni repa, nemaš maltene pojma šta se zbiva, ali čitanje tog rada je pravo zadovoljstvo.
To je tvoje mišljenje. Usamljeno, rekao bih.
Quote from: Boban on 06-02-2011, 17:27:03
Quote from: Džek svih zanata on 06-02-2011, 16:08:25
Pa da. Vidi Stevine priče, ima ih i ovde okačene, ni glave ni repa, nemaš maltene pojma šta se zbiva, ali čitanje tog rada je pravo zadovoljstvo.
To je tvoje mišljenje. Usamljeno, rekao bih.
I opasno po onoga ko ozbiljno shvati da se nedostatak ideje, glave i repa može nadomestiti lepim pripovedanjem.
Samo kad ste mi vi tako punoidejni, glavati i repati! Od sutra imate prilike da mi osolite repić, sad kažite nešto pametno Savajtu, pomozite čoveku.
Pa, ne bih se sasvim složio. U literaturi postoji niz tački posmatranja i jedino je katastrofalno je kad se u rukopisu vidi samo dobra volja. U Ljuštiklinim tekstovima postoji ta privlačnost pripovedanja o kojoj je reč, ali je nezgodno kompletirana sa tintarom u koju ne ulazi ostalo. Da je mladac čekali bismo da odmekne, ali mu insistiranje na mentalnoj autonomiji ne da da mrdne.
Ovo bi trebalo da pomogne i Savajatu, kad ovom ne može.
Momentalnoj autonomiji.
Quote from: Boban on 06-02-2011, 17:27:03
Quote from: Džek svih zanata on 06-02-2011, 16:08:25
Pa da. Vidi Stevine priče, ima ih i ovde okačene, ni glave ni repa, nemaš maltene pojma šta se zbiva, ali čitanje tog rada je pravo zadovoljstvo.
To je tvoje mišljenje. Usamljeno, rekao bih.
Ne. Upravo o tome sam čitao na ovom forumu. Sad mi žao što ne mogu da se setim teme ni postova, al' eto, i Scallop misli tako ako sam ga dobro razumeo.
Primer toga navodim onu priču iz Sirijusa gde se Hlojđ (ako sam dobro napisao) nad svakim naginje...
Quote from: Boban on 06-02-2011, 03:24:29
Razumem tvoju potrebu da daješ podršku ljudima, ali da li baš svako to zaslužuje?
I još nešto (sad kada nisi tu da me zbuniš): ti i ja komentarišemo sa svetlosnim godinama udaljenih pozicija - ti sa stanovišta iskusnog i velikog urednika, a ja sa pozicije patetičnog anonimusa. Zato je tvoje pitanje izlišno. Ja ću uvek da dovodim i pitanje tvoje rasuđivanje, dok ti uopšte nemaš potrebu da se pitaš o mom (bar kada je književnost u pitanju).
Savajat Erp xjap
To kako si ti primio sve ove lose kritike, meni je to sad jaci utisak od tvog dela, a samo to se racuna.
Jeste Savajte, to je najvažnije kad to kažu. To znači da bi to bilo i teže da ti se to nije desilo. A kako se to desilo, predlažem da to zaboravimo. I to samo ako ti se to nije svidelo pa bi poželeo još toga?
Љуштко, ништа те не разумем, морам признати...
@Agota
Хвала, то је вероватно зато што сам и сам свестан лоших страна ове приче (а има их подоста), мислим, могао сам и ја да се бацим у одбрану свог (не)дела, побијам неке критике и тврдње и сл. али то нас нигде не би одвело, а и нисам нешто претреано сујетан...можда у малом, нормалном проценту. :)
Ah, retki su oni koji čitaju pa da i razumeju. To ti kažem. To bato.