• Welcome to ZNAK SAGITE — više od fantastike — edicija, časopis, knjižara....

Šta pamtimo, a šta smo zaboravili?

Started by Kimura, 19-11-2015, 10:42:38

Previous topic - Next topic

0 Members and 1 Guest are viewing this topic.

Kimura

Ovih dana su ZS forumaši pominjali romane koje sam u svoje vreme sa zadovoljstvom čitala i veoma volela, a onda ih (UH!) potpuno zaboravila...
Sad, ne pamtim ja ni sve momke sa kojima sam u srednjoj izlazila ili tu i tamo malo flertovala, ali u ovom slučaju nije reč o bilo čemu uzgrednom i sporednom, već o knjigama koje su mi u to davno vreme bile ''velike'', knjigama koje su, kako sam tad verovala, ostavile neizbrisiv trag.
Zaborav (mislim na knjige, naravno) možda i nije potpun, ali recimo da se radnje, glavnih likova i svega što se smatra značajnim za jedan roman gotovo i ne sećam, a zapamtila sam bizarni detalj ili neku od digresija za koje se piscima-početnicima obično savetuje a ih ne prave.
Pitam se za koga se, onda, doteruje neka knjiga, zašto se teži ''savršenom proizvodu'', kad će nekom tamo zvekanu u sećanju ostati nesavršenosti, budalaštine koje bi savesni urednik uklonio, a koje, eto, uspostavljaju vezu sa čitaocem, nimalo pametnijim od autora?
Ovo, naravno, nije ozbiljno pitanje. Ne očekujem da mi kažete zašto se knjiga doteruje i priznajem da bih i ja, po savetu savesnog urednika, svoju knjigu rado doterala.
Volela bih da čujem šta pamtite u nekom književnom delu i zašto baš to?
Znam da ovde ima ljudi koji prave ozbiljne mesečne, godišnje ili životne planove čitanja. Ja to ne radim, ali mogu da razumem težnju da se što više vidi, shvati i obuhvati.
Ipak, verujem da je i njihovo sećanje nepouzdano kao Ghoulov pripovedač iz ''Zavodnika'' i da ponekad pitaju: Mozgu, šta je tebi, kakvi su ti to prioriteti?!

Dybuk

Malo sta, da budem iskrena. Dobar deo zivota provela sam citajuci sta god mi padne pod ruku, ali dok sam puno citala, takodje sam jako brzo citala. Zapravo, oduvek sam letela preko stranica (sa relativnim razumevanjem, haha) ali onda vidim da je to pogresno jer ne pamtim dugo. Imena likova - zaboravi! S imenima muku mucim i u zivotu.

Moji roditelji su pasionirani ljubitelji knjizevnosti, oduvek sam im se divila jer u glavi drze citavu galeriju likova i pasuse iz npr. Carobnog Brega, citave pesme i poeme. Cak i danas, ne vracajuci se na procitano. Nemam pojma kako se to postize - rekla bih da sam rel. inteligentna  :lol: i da imam makar prosecno pamcenje ali mi te stvari opasno izmicu. Sad sam u situaciji da se vracam na knjige koje sam citala pre 7, 8, 10 god.
Ako nesto pamtim, to je recenica, opis, atmosfera ili situacija koja je na mene ostavila jak utisak dok sam citala. Emotivni utisak, pa recimo kao jaka filmska slika ili kadar.

ed. ovo oko roditelja, moguce da su bili vise okrenuti knjizevnosti i stalnom razgovoru o knjigama, a da su spoljne animacije drugog tipa bile redje i oskudnije nego u danasnje vreme.

džin tonik

slicno dibuku, tek uz daleko jacu memoriju :lol: no kompenzacijom kroz apsolutnu nemoc pamcenja imena.

inace, iz djetinjstva pamtim mnoge bajke, klasike, poneku dokumentarnu knjigu, recimo o drevnom egiptu; sve me je zanimalo i fasciniralo, svaka knjiga na odredjeni nacin. shvacanje, razumijevanje, poticaj na razmisljanje, smijeh, sanjarenje, zabava... u svakoj knjizi sam nalazio neki smisao.

a jednom gospodji magistru knjizevnosti, literature, cega vec, poklonio zbirku bukovih sabranih nedjela, te dobih feedback: kuku, to se ne moze citati, nema nikakvu radnju, nista se ne desava, nema strukturu... ali ista za balasevica kaze da prica, dok obozava umiljati glas zvijezda raznih. mislim da je negdje usko fokusirana, te joj izmice vise od imena, hehehe...

Dybuk

Mislim da zapravo imam vizuelno pamcenje - ne zaboravljam lica - pa ako je autor uspeo da izgradi upecatljivu sliku recima, to cu najpre upamtiti. I, rekoh, dobar pančlajn, takodje.

džin tonik

hm, ozbiljno sam testiran na tipove kako-vec-pamtimo, te znam da se isticem podjednakim intenzitetom u svim kategorijama, nemoguce odrediti primarnu. beat this. (danas sam bas nesto hvalisav, prija mi, patite.) :lol:

Dybuk

Kad smo vec kod lica, onaj prethodni avatar - Monti Pajton ti je bolje stajao i bio mnogo lepsi, @zosko.

scallop

Juče sam učestvovao u klasiranju polovnih knjiga za školsku rasprodaju. Punilo se ogromno ždrelo kontejnera "Za OTPAD", udarale se cene od 1 i 0,5$ na legende pisane reči, na knjige našeg odrastanja, na jednom zidu je preteći pisalo: "Sve preko deset godina u OTPAD." Ako vas nije uplašio Farenhajt 431 ili slike spaljivanja biblioteka, pokušajte da zamislite sliku koja me je zamrzla u ovom podrumu.
Never argue with stupid people, they will drag you down to their level and then beat you with experience. - Mark Twain.

Ukronija

Quote from: zosko on 19-11-2015, 13:10:52
(danas sam bas nesto hvalisav, prija mi, patite.) :lol:

Ne samo danas. Koliko je istina, nikada nećemo znati. Ipak se virtuelno mnogo razlikuje od stvarnog. No, istina je da se zbog toga pati, da.

mac

Sa pojavom modernih medija za lako čuvanje, kopiranje, i prenos podataka papir je izgubio na vrednosti. Ako je sadržaj knjige sačuvan na druge načine onda papir može i na otpad.

scallop

Mac, kaži to Bobanu. Ti ljudi u podrumu nisu poznavali te knjige sa kojima sam se ja družio. Oni koji misle da će na netu biti sačuvane grdno se varaju. Ljudi nikada neće saznati da su postojale.


"Rat i mir? Da li to ide u istoriju ili u literaturu?" "Miševi i ljudi? Biologija? Deratizacija?" Mac, glavne knjige koje sad bacaju piše nek ko je MY ANTONIA!!!!
Never argue with stupid people, they will drag you down to their level and then beat you with experience. - Mark Twain.

mac

Guru se pojavi kad je učenik spreman. Ako čitalac nije spreman onda ni papir ne pomaže.

Kimura

Kakve god da načine ''čuvanja'' umetnosti osmisle ljudi u budućnosti, verujem da će tada, baš kao i danas, najpouzdanije biti upravo ono u šta se najmanje možemo pouzdati: sećanje.


Što ljudski rod ne pamti, toga nije ni bilo.


S te strane gledano, ja nisam gubila vreme čitajući Ekovog ''Baudolina'', iako se tek kroz maglu sećam da je to neka priča o Barbarosi. Ipak, znam za knjigu, znam da je od solidnog autora, uvek može da se obnovi, tako da neko veće sećanje i nije neophodno.




džin tonik

Quote from: Dybuk on 19-11-2015, 14:53:23
Kad smo vec kod lica, onaj prethodni avatar - Monti Pajton ti je bolje stajao i bio mnogo lepsi, @zosko.

a dobro, kad to kaze dibuk; da je neka tamo kvazi-agota, ne bih poslusao. nadam se da razumijes cast koju ti cinim odricuci se jakog bojnog avatara, kao i gubitak reputacije koji trpim. no dobro. i samsona je oshisala zena.

Quote from: kimura on 19-11-2015, 10:42:38
Volela bih da čujem šta pamtite u nekom književnom delu i zašto baš to?

Quote from: Dybuk on 19-11-2015, 12:04:51
Malo sta, da budem iskrena. Dobar deo zivota provela sam citajuci sta god mi padne pod ruku, ali dok sam puno citala, takodje sam jako brzo citala. Zapravo, oduvek sam letela preko stranica (sa relativnim razumevanjem, haha) ali onda vidim da je to pogresno jer ne pamtim dugo...

...rekla bih da sam rel. inteligentna  :lol: i da imam makar prosecno pamcenje ali mi ... stvari opasno izmicu.

Ako nesto pamtim, to je recenica, opis, atmosfera ili situacija koja je na mene ostavila jak utisak dok sam citala.

ot: mislim da inteligenciju/kapacitet uvela u diskusiju u nesretnom kontekstu.

elem, kimura pita sta pamtimo i zasto, dibuk se cudi zasto se memorija razlikuje od memorije jakih/istaknutih/nacitanih osoba i sumnja u sebe.

vratimo se u djetinjstvo: sazeto, mnoge (bezazlene) "formulacije" pamtimo jer u odredjenom trenutku bile upecatljive, znaci, trebala nam "pomoc" u definiranju misli, koju pruzila knjiga.
i sad, sto dalje odmicemo, gradimo spoznaje/svijest, to smo sposobniji bez pomoci interpretirati zapazanja, verbalizirati; mislim na samoverbalizaciju.

i sad dibuk u negativnom kontekstu navodi kako se smatra relativno inteligentnom, sve u relaciji memorije. tu je greska. znaci, naravno da ne pamti 99,9% procitanog, jer to procitano vise ne pruza pomoc. ne treba nam pjesnik da bi verbalizirao, opisao, poredao, strukturirao i predstavio spoznaju, izrazio nesto za sto nesposobni. tek u rijetkom nailazimo na dovoljno jakog umjetnika/autora, koji uspije izraziti nesto za sta odrasla izgradjena inteligentna osoba nije dovoljna, te bi isto zapamtila bez namjere.

Kimura

Međutim, drugo sam ja imala na umu kada sam otvorila ovu temu.


Dybuk je pomenula ''Čarobni breg'', knjigu koju sam čitala sigurno više od tri puta.
Moj odnos prema T. Manu je poprilično složen: ne volm ga, nikad ga nisam istinski volela. Isuviše je dekadent za moj ukus, pa ipak sam sve njegovo na šta sam naišla pročitala. Recimo da su moja osećanja mešavina divljenja i averzije.
Iz pomenutog ''Čarobnog brega'' pamtim hiljadu i jedan detalj. Znam da gospođa Šoša nije nosila burmu i da je imala nenegovane ruke kao neko đače. O jedinim prugastim pantalonama gospodina Setembrinija, dva doručka i krznenim vrećama za tuberane, trpezarijskoj devojci-patuljku ili udruženju ''pola pluća'' da i ne govorim! Pamtim, dakle, mnogo toga, a uopšte nisam sigurna kako se završila romansa dva glavna lika. Rekla bih da se tu ništa nije konkretizovalo, ali to više na osnovu autorovog odsustva zdravlja nego sećanja.


Sa druge strane, za čitav sam život zapamtila (i to pojma nemam zašto) kratku SF priču koju sam jedan jedini put pročitala u nekom, ne znam kom, časopisu. Ne sećam se ko je pisao, ne znam kako se priča zove, ali to možda i nije bitno.
Priča je o osvajačima sa planete Oblak Devet koji uticaj na stanovnike Zemlje vrše preko ogromnih prednjih zuba. Ti prednji zubi su izrasli, kao posebno porodično nasleđe, u ustima glavnog junaka i nisu predstavljali nikakvu opasnost za svet sve dok su bili tu gde su nikli. Zato što glavni junak nije imao inteligenciju prikladnu za vanzemaljski uticaj. Međutim, oni ih se, bednk, odrekao zbog ljubavi prema ženi koja je, pogađate, imala prikladniju inteligenciju.  I to nam je bio kraj.

Kimura

Meni ovo što Dybuk veli o svom sećanju ukazuje na osobu koja mnogo čemu pristupa sa one vedre, zabavnije strane.

Dybuk

Quote from: zoskonadam se da razumijes cast koji ti cinim odricuci se jakog bojnog avatara
Primljeno k znanju, velika zrtva koji cinis zarad mog plezira nije prosla nezapazeno. :)  xcheers


@kimura, ehehe. ajde neka bude tako. :lol:  ;)

džin tonik

svasta. kimura, dibuk je jedan od najmorbidnijih nickova/likova koji se ikad pojavio na sagiti! kao grucho u dilan dogu! a i neprestano pishe na mnogim topicima. :roll:

Kimura


džin tonik

sorry, ja sam prakticna zmija... :roll:

Dybuk

Dybuk jest morbidan, jbg *shrugs* :lol:

džin tonik

joj, bas cu na los glas kako se previse druzim sa zenama, daj meho napisi nesto, bilo sta, troluj, skreni u ontopic, sta god, ma bilo tko. :cry: