• Welcome to ZNAK SAGITE — više od fantastike — edicija, časopis, knjižara....

Walter Tevis - Mockingbird

Started by crippled_avenger, 06-06-2025, 02:34:25

Previous topic - Next topic

0 Members and 1 Guest are viewing this topic.

crippled_avenger

Walter Tevis je poznat i kod nas prevođen književnik, ekranizovan i slavan, uvažen u domenu SFa.

Ipak, sve to me nije spremilo za masterpis kakav sam dobio u romanu MOCKINGBIRD.

Reč je o izuzetnom romanu koji zaista funkcioniše na više nivoa i ima mnogo slojeva, samim tim zaslužuje više čitanja, i u bukvalnom i u prenesenom značenju.

Reč je o priči smeštenoj u 25. vek u kom je čovečanstvo sebe dovelo do istrebljenja tako što je robujući principima uživanja naprosto ogroman deo svoje delatnosti delegiralo robotima koje je samo stvorilo a ogramn deo svoje kulture eskapizmu i zabavi i ono je vekovima kasnije na granici izumiranje, prepušteno na milost i nemilost robotima koji se drže Asimovljevih zakona, nisu malevolentni ali se prosto kvare, postaju "senilni" i odumiru kao i svaka tehnika koja trune.

U tom svetu, najinteligentniji robot na svetu sreće poslednjeg pismenog čoveka na svetu, i ubrzo se razvija čudan ljubavni trougao između mašine, čoveka i žene koja je prestala da pije sedative koji pacifikuju populaciju i vode je putem opšteg suicida.

Tevisov roman funkcioniše na mnogo nivoa. Reč je o naučnoj fantastici prvog reda, u najklasičnijem pogledu gde imamo prosto neki "novum" koji transformiše čoveka i društvo, i u tom pogledu, ovo je ubedljiv roman koji uspeva da definiše jedan ubedljiv i konzistentan vlastiti svet. Zatim, ovo je studija erozije kulture do tačke da svet gubi svoj identitet, svoju prošlost, kroz gubitak pismenosti i kulture u najširem smislu gubi mogućnost opstanka u svakom pa i biološkom pogledu. Konačno, ovo je psihološka studija o depresiji i poslednjem čoveku na svetu.

Ovaj roman je napisan 1980. godine. Dakle, imao je na koga da se osloni, a imao je i koga da ga kasnije aproprira, i mnogo šta u njemu smo mi već negde čitali, nešto pre a većinom posle njega, pa sad možemo da konstatujemo odakle je.

Ali, sve to nije važno jer pravi klasik i pravo remek-delo ne može biti obesmišljeno epigonima jer nudi bezbroj "čitanja" ali i čitanja, i nudi vlastitu, unikatnu izvedbu.

Otud, Tevisov roman zaslužuje pažnju jer ovo je budućnost koja se nije desila ali ne znači da neće, i da se već ne dešava a da mi sami ne primećujemo klizanje u opšti suicid.
Nema potrebe da zalis me, mene je vec sram
Nema potrebe da hvalis me, dobro ja to znam