• Welcome to ZNAK SAGITE — više od fantastike — edicija, časopis, knjižara....

THE BITTERSWEET LIFE

Started by crippled_avenger, 04-12-2005, 14:50:14

Previous topic - Next topic

0 Members and 1 Guest are viewing this topic.

crippled_avenger

don`t believe the hype.

iza kretenskog naslova, krije se svakako jedan od najbanalnijih filmova ove sezone. naime, BITTERSWEET LIFE je produzetak kalkulantske poetike iz TALE OF TWO SISTERS samo sto ovoga puta umesto japanskog horora o `djevojcici sa kosom preko lica`, dobijamo korejski rip-off hongkonskih heroic bloodshed urbanih trilera po kojima se najvise isticao John Woo.

siroti John Woo. da li ga se iko vise seca?

on je svojevremeno radio urbane trilere sa melvilovskim zapletima, eksplicitnom simbolikom i post-peckinpahovskim pucnjavama, koje su mu, ruku na srce, i donele posao u Holivudu. medjutim, one su funkcionisale i zahvaljujuci dobrim odnosima medju likovima koje je uspevao da dovede u kriticne situacije i pred ozbiljne dileme, najbolje okratakterisane kroz vintage Woo uperivanja pistolja jedan u drugog...

BITTERSWEET LIFE ima hladnocu Gokudo filma, medjutim pored toga nema likove, a narocito nema odnose medju njima.

prica je mediokritetska, u najmanju ruku, kao da ne potice iz kinematografije koja je iznedrila OLD BOYa. tu pak ne mislim na Koreju kao mesto gde rastu Zlatne palme vec mesto na kome, valjda, kada neki klasik postavi standarde svi ostali barem pokusavaju da ga dostignu.

e sad posto je koliko vidim s HISTORY OF VIOLENCE stevenseagalovski film ponovo en vogue, ne bih imao nista protiv da se herc-romanski triler BITTERSWEET LIFE odigrava 90 minuta i da se nalazi u marginalnom delu video kluba, zajedno sa Wooovim epigonima.

ali u 120 minuta najpredvidljivijeg filma ikad, u kome izvesni arhetipi uspevaju da se svedu na nivo stereotipa, pa cak i ispod stereotipa, na nivo persiflaze, sa rezijom koju bi verovatno potpisao Srdan Golubovic, a mozda cak i Darko Bajic, bez ikakvog identiteta, koji se pak srece cak i u generic azijskim filmovima, sva bolna ispraznost dolazi na videlo.

ja sam inace osvedoceni fan Stevena Seagala i gledam sve njegove filmove. u tom smislu bih vam preporucio recimo BELLY OF THE BEAST Ching Siu Tunga, reditelja koji je cak zaduzio Sagitase vise od ovog TALE OF TWO BITTERSWEETS nesretnika.

ukoliko pak posto-poto insistirate na egzotici, uzmite BEYONG HYPOTHERMIA u kome se u odnosu na Wooa javlja proporcija Soavi-Argento...
Nema potrebe da zalis me, mene je vec sram
Nema potrebe da hvalis me, dobro ja to znam