MASTERS OF HORROR

[Tex Murphy]

Pogledao sam Hooperov (i Mathesonov) DANCE OF THE DEAD. Ovo je strašno. Imbecilno napisano, imbecilno režirano, sa imbecilnim likovima među kojima se ističe lik što ga glumi Robert Englund. Ako je Ghoul Krispina Glovera iz Wizard of Gore nazvao negledljivim, šta li bi tek rekao za ovu nakazu.  Nadam se da su sljedeće epizode bolje.

[Tex Murphy]

DŽENIFER - bez ikakve sumnje, ubjedljivo najbolja/najgora epizoda do sada. Ovo je konačno nešto što je pravi horor (nakon prve tri epizode koje su ni tamo ni ovamo), ta Dženifer je jedna opako gadna gadura i nije vam svejedno kad vidite kako nekog jede. Doduše, valja joj priznati da se ispod one ogavne maske nalazi jedno fantastično tijelo.
Unfortunately, podloga za ove silne kanibalističke scene je najgluplje napisan scenario po vjerovatno najglupljoj priči svih vremena. Vjerujem da horor da bi funkcionisao kako treba mora da ima bar nekog dodira sa realnim svijetom, bar nešto suvislo u sebi. Ovde se i posljednja trunka uvjerljivosti gubi u apsolutno i potpuno neobjašnjivo retardiranim postupcima retardiranog glavnog junaka. Ovo bi eventualno donekle moglo da se opravda/objasni nekakvom supernaturalnošću priče (čemu inače eksplicitno skretanje pažnje na ogrebotinu na početku?), ali i to je previše nategnuto, tako da nam ostaje samo da se pomirimo sa tim da gledamo srljanje u smrt jednog leminga koji nema apsolutno nikakve šanse jer je obična marioneta u rukama nevidljivog scenariste koji mu je namijenio jezivu sudbinu. A gle čuda - upravo je on scenarista!    Još jednom da ponovim - ovako debilnu priču odavno nisam gledao. However, mora se priznati da je smisao zajedno sa pričom žrtvovan zbog prilično dobre atmosfere i da pojedine scene umiju dobro da prodrmaju. Moglo bi se reći da je Dženiferino lice prikazano koji put previše te da se tako jezivost malčice smanjila, ali ipak ostaje fakat da je ovo jedna opako bolesna boleština i prvi put u ove četiri epizode da se vidi da je, uprkos svim manjkavostima, iza kamere jedan stvarni Master of Horror (pa taman to bio i režiser najgoreg trilera s manijakom EVER).

[Tex Murphy]

CHOCOLATE

Jedva podnošljivo i to je to otprilike. Ne pamtim kad sam vidio manje harizmatičnog lika od onog Henrija Tomasa, a i fantastičan potencijal za režiserske egzibicije načisto proćerdan. Simpatična je scena pred kraj kad Henri Tomas posmatra curin atak na sebe kroz njen POV.


HOMECOMING

Neko je Džona Dantea zeznuo te je pomislio da se serija zove Masters of Cheesy Attempts at Satire that Try to Be Intelligent and Humorous but Fail Spectacularly on Every Possible Level and End Up Being Only Lame, Crappy and Boring a ne Masters of Horror. Jedino vrijedno spomena u ovoj epizodi, pored odlične performanse Roberta Pikarda, jeste da se iz ko zna kog bizarnog razloga NE pojavljuje Dik Miler. Svaki fan Džona Dantea ovo može da smatra samo veleizdajom.
Dakle - ovo nema apsolutno nikakve veze sa hororom i da se kojim slučajem nalazi u nekoj drugoj seriji, možda bismo mogli i da pričamo o nekom eventualnom pokušaju da se zarad "dubljeg značenja" (fuj!) proguta imbecilna premisa o američkim vojnicima koji ustaju iz grobova ne da bi otkidali komade glave i jeli utrobe nego da bi - glasali    Ovako, nema nam druge nego da ovo proglasimo do sada najgorom epizodom serijala, gorom čak i od Dance of the Dead. Jadni zombiji...

[Alexdelarge]

Dakle - ovo nema apsolutno nikakve veze sa hororom i da se kojim slučajem nalazi u nekoj drugoj seriji, možda bismo mogli i da pričamo o nekom eventualnom pokušaju da se zarad "dubljeg značenja" (fuj!) proguta imbecilna premisa o američkim vojnicima koji ustaju iz grobova ne da bi otkidali komade glave i jeli utrobe nego da bi - glasali  Ovako, nema nam druge nego da ovo proglasimo do sada najgorom epizodom serijala, gorom čak i od Dance of the Dead. Jadni zombiji...

Zasto bre? Ja se zalazem da i mrtvaci imaju prava da izrazavaju sopstveno misljenje, a mrtvaci su u ovom slucaju disciplinovano glasacko telo. Doduse, ne razumem ljude koji ne mogu ni nekoliko godina da izdrze da budu mrtvi, nego zure da se vrate medju zive.

[Tex Murphy]

DEER WOMAN

E TAKO se to radi! Najbolja epizoda do sada, superduhovita i odlično napisana, snimljena i odglumljena. Ovo čak spada među najbolja Lendisova ostvarenja.

[Tex Murphy]

CIGARETTE BURNS

Meh. Ovo može da prođe, ali je vrlo daleko od dobrog. Jedino valja prilično jeziva atmosfera, a ostalo je prc - subplot sa pokojnom curom/ženom/šta li je već je tu čisto onako, lik njenog ćaće je čist višak i ne samo to - dovodi do budalaštine katastrofalnih razmjera na kraju, naime kad naš heroj konačno treba da pogleda film u jezivoj otherworldly atmosferi, pojavljuje se taj imbecil i vitla pištoljem, ko da je sad pobjegao iz nekakvog krimića iz pedesetih i pomenuta atmosfera odlazi u materinu. Dalje, nalaženje filma je čist kretenizam. "Hej, treba da nađem misteriozni film koji je prikazan samo jednom, prije trideset godina, svi koji su ga vidjeli otišli su u materinu, ne zna se više ni da li taj film postoji. What should I do? Why, pa otići do režiserove ŽENE u ogromnu zgradurinu u Kanadi i uzeti film, naravno!"    Nešto tako demonski jezivo kao taj film bi valjda trebalo, ako uopšte postoji, da bude pronađeno zakopano u nekoj šumetini ili u nečijem grobu or something. Talk about banalnost. Dalje, sve u vezi sa sudbinama ljudi vezanim za film je nekako isforsirano. Bla bla, nemoj ni slučajno da gledaš taj film, bla bla, taj film je KLOAKA, čisto zlo, bla bla, svi koji su ga vidjeli loše su se proveli, bla bla i tako u nedogled. I sve je to dopunjeno random masakriranjem svakoga ko je vidio film. Ovo podsjeća na onaj skeč sa najsmješnijim vicem na svijetu. Osim toga, montaža je krkanska i seljačka. Svako malo nas trzaju nekakvim debilnim krugovima i facom onog bijelog čudovišta, koji se pojavljuju na potpuno proizvoljnim mjestima iz čista mira. Takve džamp skerove mogu i ja da napravim. I na kraju krajeva, sam film je truba. Very film school. Ako je ONO izazvalo onakav haos, kako bi tek oni paćenici reagovali da su vidjeli nešto istinski strašno, npr. [REC]?
Osim tih nekoliko sitnih mana, ostalo mi se sviđa.

[Tex Murphy]

THE FAIR HAIRED CHILD

Dobar ovaj Meloun! Nakon Deer Woman, evo još jedne epizode na koju nemam (većih) zamjerki. Solidna (if a bit predictable) ljubavna pričica zamaskirana u horor sa čudovištem koje ždere ljude, vrlo dobri glumci i odličan (if a bit predictable) twist na kraju. Meloun je fino ovo snimio, vrlo je zanimljivo i povremeno prilično napeto za nešto što podsjeća na horore iz osamdesetih. Lijepo bi bilo da čudovište manje zvecka dok se kreće, ali dobro. Za sada drugo mjesto po kvalitetu, odmah poslije Jelene.

(Naravno, monstrum u ovoj priči ni izbliza nije onako dominantan kao Dženifer u istoimenoj priči, ali ova je bolja od Dženifer jer nema tako retardiran scenario koji efikasno ubija svu stravu i napetost.)

[taurus-jor]

Meni je Fair Haired Child No1 u prvoj sezoni.

[taurus-jor]

Osim tih nekoliko sitnih mana, ostalo mi se sviđa.

     

[Tex Murphy]

Malo sam zapustio raporte o ovom serijalu. U međuvremenu sam pogledao SICK GIRL, PICK ME UP i HAECKEL'S TALE.

Sick Girl je odlična epizoda sa klasičnom lakimekkijevskom atmosferom (rekoh ja, iako sam gledao samo jedan njegov film). Duhovita je, ima odličnu Anđelu Beset u glavnoj ulozi, lezbo tematiku i nekoliko solidnih džamp skerova pred kraj. Ovo vuče i na ranog Kronenberga (sve što podsjeća na ranog Kronenberga pozdravljam po definiciji, jer kasni Kronenberg je previše... običan). Not bad at all.

Pick Me Up ima solidnu ideju, mada scenario nije pretjerano inspirativan. However, ipak je ovo režirao Leri Koen, tako da u jednoj od glavnih uloga možemo da vidimo sada već vremešnog, ali i dalje sjajnog i harizmatičnog, Majkla Moriartija.

Što se tiče Haeckel's Tale, sve do pred kraj odlična epizoda, sa lijepom periodskom atmosferom, nekromanserima, simpatičnim periodskim dijalozima i finom fotografijom. Na kraju postaje malo previše blesava, ali ipak je fakat da se neke od najboljih stvari u čitavom serijalu nalaze upravo u ovoj epizodi - mislim na zombi psa i na seks sa zombijima na groblju, tokom kojeg možemo da vidimo so far najljepše grudi u serijalu. I to baš mogu natenane da se razgledaju, za razliku od nekih drugih epizoda. Inače, ovo je epizoda koju je trebalo da režira Romero, ali nije imao vremena pa su zaposlili nestašnog McNaughtona (srećom). Scenario je pisao Mik Geris lično, po priči Klajva Barkera. Doduše, još jedna od potencijalnih mana je iritantan glavni junak.

Primjećujemo da su, počev od Deer Woman (sa izuzetkom Cigarette Burns), nastupile sve same vrlo dobre do odlične epizode i ovu prvu sezonu mislim da možemo da ocijenimo vrlo dobrom ocjenom (dobro, ostaje mi još jedna epizoda, ali to vjerovatno neće bitnije promijeniti dobar opšti utisak).

[Tex Murphy]

IMPRINT - Ovo je moj prvi susret sa ostvarenjima Takašija Mike(a?). Vidim na Internetu da su komentari većinom prepuni "hvalospjeva" na račun šokantnosti i globalne odurnosti koja vlada epizodom. Uistinu, što se tiče nasilja, ovo jede za doručak sve prethodne epizode i uistinu je briljantno režirano. Nažalost, ja nisam mogao dovoljno da se šokiram jezivim scenama mučenja, kasapljenja, abortusa i čega sve ne jer sam konstantno bio u napetosti hoće li odnekud iz mraka da se pojavi kakva dugokosa prikaza. To se srećom nije desilo, mada je jedan trenutak bio opako blizu. Kompletna atmosfera je potpuno suluda - kao miks Shyamalana, Kurosave i Henenlottera (ali bez humora ovog posljednjeg). Minusi su vrlo loše napisani dijalozi, prilično neuvjerljiva performansa Bilija Draga (vjerovatno prvenstveno zbog samih dijaloga, ali u svakom slučaju DRAGO mi je da vidim ovog glumca u jednom majornijem projektu) i idiotska odluka da svi likovi pričaju engleski - sa japanskim akcentom to tjera čovjeka da se hvata za glavu. Suma sumarum - vrlo odlična epizoda, ali po mom mišljenju ne i najbolja.

Evo dakle i neke moje konačne liste za prvu sezonu:

1. DEER WOMAN
2-4. SICK GIRL, THE FAIR HAIRED CHILD, IMPRINT
5-6. JENIFER (zbog jezivih kanibalskih scena i same pojave Dženifer, uprkos potpuno retardiranom scenariju), HAECKEL'S TALE (prvenstveno zbog atraktivnih scena seksa sa zombijima, uprkos vrlo neupečatljivim glumcima)
7. INCIDENT ON AND OFF THE MOUNTAIN ROAD
8. DREAMS IN THE WITCH HOUSE
9. PICK ME UP (pa ovo nije horor?!?!)
10. CIGARETTE BURNS
11. CHOCOLATE
12. DANCE OF THE DEAD
13. HOMECOMING

Naravno, kad bi se gledao suvi kvalitet, Dženifer bi potonula i to dobro.

[Tex Murphy]

Takođe, prešao sam na drugu sezonu i pogledao THE DAMNED THING - utisak je povoljan (imajte u vidu da je ovo režirao Huper, čiji je posljednji venture bila ona užasna epizoda Dance of the Dead). Huper se malo smirio, te se više ne iživljava sa režijom kao kakav moderni idiot. Šon Patrik Flaneri u glavnoj ulozi je izvanredan - najbolja uloga do sada u serijalu. Nema mnogo patetike, izmotavanja, plakanja i sl., pa je njegov portret psihički tormentovanog šerifa vrlo uvjerljiv. Nažalost, priča nije baš neka    Zanimljivo, ali sigurno se očekuju i bolje epizode u drugoj sezoni.

A sad ću da batalim ovo besmisleno piskaranje po forumu i odoh da se priključim svom televizoru i DVD-u jer me čeka Džon Lendis!

[Tex Murphy]

Pogledao sam PORODICU. Još jedna odlična Lendisova epizoda, ali ne i savršena, za razliku od Deer Woman. Fatalne greške su:
1) Plot twist na kraju kojeg uopšte nije trebalo da bude (ovo je jedna od onih epizoda gdje easily navijate za negativca)
2) NEMA golotinje (!). Znam, dešavalo se to i u nekim drugim epizodama, ali ako možemo da oprostimo npr. Koskareliju ili Melounu, kod Lendisa je to malo teže. Porodica je imala potencijala za najmanje dva razgolićavanja glavne glumice, a od svega smo dobili samo jednu kratku scenu u donjem vešu. Bummer.
Izuzimajući ovo, ostatak je briljantan. Ovo je nekakva uvrnutopsihopatska inverzna varijanta The 'burbs gdje je glavni lik psihopata a došljaci prijete da ga razotkriju. Dijalozi su odlični, sa nekoliko sjajnih one-linera ("You're nuts!" na primjer, ili "Sorry, Dad, time for lunch!"), George Wendt je apsolutni car a i režija je bogme dobra jer sve teče kao podmazano. Na samom početku Džon Lendis proziva samog sebe prikazujući trofej na zidu u vidu jelenske glave. Sve u svemu - da nije one dvije mane, ovo bih već sad proglasio najboljom epizodom druge sezone, ovako - moraćemo da sačekamo da vidimo šta su nam spremili ostali tzv. "masteri". Očekujem mnogo od Pro Life, koja sudeći po sinopsisu sa IMDb-a zvuči vrlo zanimljivo.

[Tex Murphy]

Uh, tek sad vidjeh, pa ovo je pisao scenarista Frailtyja! Nije ni čudo što je 'vako dobro!

[Shozo Hirono]

IMPRINT - Ovo je moj prvi susret sa ostvarenjima Takašija Mike(a?)

I'm willing to help you.

[Tex Murphy]

Zaboravio sam da spomenem da sam u međuvremenu pogledao treću epizodu druge sezone MoH, pod nazivom THE V WORD. Moja inicijalna reakcija (prije gledanja) bila je "Uh-oh, ovo neće biti dobro... Who the hell is Ernest Dickerson???" Kad sam još vidio na IMDb-u da je u pitanju neki crnac, već sam se potpuno pomirio s tim da je u pitanju vrlo loša epizoda.
However, prva polovina je zapravo odlična. Ispostavilo se da je crnac sjajno snimio lutanje dvojice balavaca (bijelac i crnac) kroz seemingly napuštenu mrtvačnicu i da je vrlo lijepo izbaratao svim onim klišeima koji se inače koriste u ovakvim situacijama. A onda se pojavljuje i vampir i to mi se još dodatno svidi - ne samo da je u pitanju Majkl Ajronsajd, nego još izgleda kao zombi - krv oko usta, staklast pogled, ne progovara ni riječi, samo kolje. Odličnost epizode se nastavila i nakon što je bijelac uspio da zdimi a crnca pojeo Majkl Ajronsajd. Odmah zatim imamo još jedan vrlo napet dio u kome bijelca spopada njegov bivši drug crnac.
I zatim, umjesto da se tu respektabilno završi, na scenu stupa tupav scenario Mika Gerisa, koji očigledno nije znao kako da ispuni sat vremena epizode, pa je konstruisao bezveznu pričicu o tome kako se bijelac bori protiv svog vampirizma i trudi da ne nanese zlo vlastitoj porodici. A još kad se pojavi Majkl Ajronsajd sa kišobranom i počne nešto da kenja kao iz najboljih dana kad je igrao harizmatične negativce po B filmovima, sve i apsolutno odlazi dođavola. Posljednja scena je donekle solidna, sa besmrtnom vampirskom rečenicom "I never drink... wine." Solidno je i pojavljivanje sjajne igre Doom 3.
Suma sumarum - do pola odlična epizoda, od pola loša, dakle na osnovu trajanja procijenite gdje je polovina i otprilike tu prekinite sa gledanjem.

[Tex Murphy]

SOUNDS LIKE
Odlična epizoda, so far najbolja u drugoj sezoni! Lijepo je što imamo jednu epizodu gdje zvuk izbija u prvi plan, a bogme i pančlajn sa posljednjom scenom je sjajan.

PRO-LIFE
Hm, hm, mora se priznati da je ovo prilično zanimljivo. Umjesto generičke priče o curici koju siluje ljigavi demon iz podzemnog svijeta da bi ona rodila njegovo demonsko dijete, ovde imamo fin tvist u tome da se radi o curici koju siluje ljigavi demon STRAŠNO NALIK NA POSLJEDNJE ČUDOVIŠTE IZ IGRE DOOM (!).
Priča o religioznim fanaticima na čelu sa sjajnim Ronom Perlmanom i njihovim bolesnim pokušajima da spriječe čedomorstvo, only to discover da to "čedo" liči na paukoliko stvorenje iz filma The Thing i ima ćaću koji liči na finalnog demona iz Dooma, dakle ta priča može da se posmatra kao odvratna proabortus propaganda, ali ipak se čini da stvari nisu tako jednostavne. Ron Perlman abortus-doktoru kaže nekoliko stvari koje su iz perspektive prosječnog abortus-lovera gomila religioznofanatičnih budalaština, ali iz moje perspektive abortus-hejtera imaju veliku težinu. Ne znam koja je perspektiva scenarista ove epizode, ali to nije toliko ni bitno. Ono što mi se nije svidjelo jeste dakle taj stereotipan prikaz religioznog fanatika (koji mrzi abortus, ali mu ne smeta da pobije sto ljudi da bi pomenuto abortiranje spriječio, a takođe, iako je brzina od esencijalnog značaja, on umjesto da leti po svoju kćer, zaustavlja se da monstruozno torčeruje gazdu abortus-klinike). Nije mi se svidjela ni pojava čudovišta, nekako je previše blesavo. Mislim da je ova epizoda, umjesto eksplicitnih monstruma, više trebalo da ide na atmosferu tipa Rozmarina beba. However, ni ovako nije loše. Ono što mi se jeste svidjelo jeste postnatalni abortus paukolikog djeteta i posljednja rečenica "God's will is done!" Drew McWeeny, SRBINE!  

Elem, kvalitativni raspored epizoda druge sezone so far:

1. SOUNDS LIKE
2. FAMILY
3. PRO-LIFE
4. THE DAMNED THING
5. THE V WORD

(mada su sve epizode solidne, za sada nema katastrofa kao što su Dance of the Dead i Chocolate iz prve sezone)

[Tex Murphy]

Ono što nije dobro u svemu tome je da u dosadašnjih pet epizoda NEMA golotinje  

[Milosh]

Ono što mi se nije svidjelo jeste dakle taj tačan prikaz religioznog fanatika (koji mrzi abortus, ali mu ne smeta da pobije sto ljudi da bi pomenuto abortiranje spriječio...

Ispravljeno.

Nije mi se svidjela ni pojava čudovišta, nekako je previše blesavo. Mislim da je ova epizoda, umjesto eksplicitnih monstruma, više trebalo da ide na atmosferu tipa Rozmarina beba.

Takođe. Mada, zar ti nije smetala Carpenterova prilično traljava režija? I pored dobre premise, i pored odličnog Perlmana, meni je ovo među najgorim epizodama...

[Milosh]

Ono što nije dobro u svemu tome je da u dosadašnjih pet epizoda NEMA golotinje  

Cenim da će ti se onda u tom smislu prilično svideti Garrisova epizoda, meni jeste...

[Tex Murphy]

Mada, zar ti nije smetala Carpenterova prilično traljava režija?

Ne. "Karpenter" i "traljava režija" su već odavno momak i cura.

[Tex Murphy]

PELTS
Kako li je ikome moglo pasti na pamet da snimi nešto OVAKO nezanimljivo is beyond me. Uklete rakunske kože - taman je onoliko dosadno koliko zvuči. Nekoliko interesantnih smrti ne može da odagna čemer ove epizode. Ipak, da ne bude baš potpuna propast kao neke epizode prve sezone, redeeming faktori su glavna glumica koja je neprekidno toples i totalno blesava završna scena kad Meat Loaf proganja pomenutu crnkinju u namjeri da je ubijedi da obuče njegovu posljednju kreaciju. Still, ovo je ubjedljivo najslabija epizoda druge sezone do sada.
Ova priča sa ukletim kaputom mi je dala ideju - ukleti TOPLES! Odmah se bacam na pisanje.

[Tex Murphy]

THE SCREWFLY SOLUTION
Počinje kao interesantna apokaliptična pričica, a onda postaje dosadno i bezveze. Mislim da bi Džo Dante trebalo da šutne ovog scenaristu.
(However, konačno jedna scena seksa bez odjeće!)

[Tex Murphy]

VALERIE ON THE STAIRS

Mik Geris ovom epizodom uspijeva da okaje grijehe iz prve sezone (šifra: Čokolada). Nije naravno u pitanju ništa spektakularno, ali ovo je sasvim solidno snimljena pričica o osvetničkom duhu lika iz knjige koji kreće u pohod protiv ljudi koji su ga stvorili. Povremeno dosta napeto (uglavnom na početku), pokoji fin plot tvist, dvije legende (Kristofer Lojd i Toni Tod) u sporednim ulogama i tako dalje. Nećemo zamjeriti ni što je pomenuti duh zapravo mlada djevojka koja se u nekoliko scena pojavljuje gola. Bravo, Miče!
Inače, ovo je već drugi put u ovoj seriji da Mik Geris svoj scenario zasniva na priči Klajva Barkera. Zašto se nije pozabavio svojim najboljim drugom Stivenom Kingom, nije baš najjasnije. Uopšte, mislim da je čitava serija prošla bez Stivena Kinga, što je neoprostivo za nešto što se zove Masters of Horror.


RIGHT TO DIE

Moja prva reakcija nakon izlistanih kredita bila je "Who THE F*** is Rob Schmidt???". Ipak, nije me mnogo pogodilo što ovu epizodu nije režirala neka od horor legendi, znajući kakve papazjanije znaju da naprave te legende (kahkahdžonkarpenterkahkah), kao i da anonimusi tipa Ernesta Dikersona znaju solidno da urade posao (tek sad vidjeh da je Šmit režirao Wrong Turn, a pretpostavljam da nije u rodu sa Brankom Šmitom, poznatim hrvatskim režiserom). Elem, suma sumarum - ako ovo nije najbolja epizoda druge sezone, onda je sigurno prokleto blizu. Bar među prve tri. Još jedna priča o osvetničkom duhu, ali sa nekoliko vrlo simpatičnih scenarističkih dodira - naime, radi se o ženi koja poslije saobraćajne nesreće ostaje potpuno spaljena i nepokretna i u komi. Povremeno je spopadne klinička smrt i onda je ljekari vrate u život. Trik je u tome da njen duh u tim "mrtvim" trenucima vršlja okolo i pravi belaj (u principu, opravdano se sveti pojedinim gadovima). Njen siroti muž (inače jedan veliki gad) u početku namjerava da je isključi sa aparata za održavanje života, ali kad shvati da je duh prilično nasty i da će krvi da mu se napije, onda prevrne ćurak i počne svim silama da traži donatora za tijelo, da bi se njegova žena potpuno vratila u život. Problem je što za to ima svega nekoliko sati.
Priča počinje pomenutom saobraćajnom nesrećom, a poslije smo čašćeni sa pokojim flešbekom koji upotpunjuje i objašnjava stvari. Na kraju nas naravno čeka nekoliko plot tvistova, ništa nepredvidljivo, naravno, ali vrlo simpatično i duhovito. Posljednja scena je naprosto BRILJANTNA i sve u svemu, neizmjerno sam uživao u ovoj epizodi navijajući za osvetničkog duha protiv ljigavaca iz svijeta živih.
I kao da sve to nije dosta, ovo je epizoda sa najboljom golotinjom u drugoj sezoni, a vjerovatno i u čitavoj seriji. Pomenuti duh, kad se pojavi u svom originalnom ženskom izdanju a ne u izgorenom, ima apsolutno fenomenalne (i prilično velike!) grudi koje obilato stavlja na displej u sceni u kadi (Plissken je svojevremeno postavio skrinšot negdje na forumu). Osim nje, pojavljuje se još i ljubavnica glavnog lika, koja je pravi avion (naravno i ona se skida).
Tako, potpuno neočekivano, neki tamo mrljavi Rob Šmit pravi najbolju epizodu i lagano preslišava Arđenta, Karpentera i ostale.

[Tex Murphy]

Moje gledanje Masters of Horror serijala bliži se kraju. Ostala mi je još samo posljednja i najjezivija epizoda, Dream Cruise, a to ću da pogledam večeras. Što se tiče prethodnih epizoda...

WE ALL SCREAM FOR ICE CREAM -mildly interesantno, ali potpuno nepotrebno. Čak i fakat da klovn duh ubija ljude sladoledom mnogo bolje zvuči na papiru nego na ekranu. Kraj je nezadovoljavajući - trebalo je da pobijedi klovn (ne računajući ultrastupidnu posljednju scenu nalik na prvi Nightmare on Elm Street). Obratimo pažnju na činjenicu da je ovo već treća uzastopna epizoda sa osvetničkim duhom, a slijedi odmah poslije fantastične Right to Die, što je nesretan splet okolnosti.

THE BLACK CAT je za Poa što je Finding Neverland za J.M. Berija. OK, nije baš tako crna situacija. Dok je Finding Neverland superdavežni davež od dosade od patnje od napornog filma, Black Cat je fina pričica kojom dominira lijep (mračan) vizuelni izgled i Džefri Kombs. Atmosfera je naravno mračna i turobna i od svih epizoda serije ova vjerovatno ima najmanje humora. Scenario je u suštini dobar, ali je osnovna ideja kako je priča Crni mačak nastala isključivo zbog Poovog alkoholizma i nesposobnosti da razdvoji stvarnost od mašte pomalo stupidna.

THE WASHINGTONIANS - Now that's more like it! Pokazuje se da su najbolje epizode ujedno i one najduhovitije (The Deer Woman u prvoj i Right to Die, Sounds Like i Washingtonians u drugoj sezoni). Ovde imamo posla s nekim likom koji u kući svojih babe i dede otkrije bizarnu poruku koju je napisao Džordž Vašington, a koja se odnosi na klanje djece i konzumaciju njihovog mesa (!) Ispostavlja se da je poruka autentična i da je lokalno stanovništvo vrlo zainteresovano da ona ne dospije na uvid javnosti. Nastupa proganjanje i nekoliko ekstremno gnusnih kanibalskih scena (mora da je ideja za sve ovo potekla od nekog iskompleksiranog vegetarijanca). Na kraju dolazi sjajan pančlajn sa novčanicom od jednog dolara, a interesantno je da u epizodi nedostaje onaj potpuno klasični i generički plot tvist (spoiler: većina drugih scenarista bi vjerovatno napisala plot twist u kome se ispostavlja da je Saul Rubinek negativac i našu familiju bi pojeli).

[patareni]

Mik Geris je posle Masters of Horrora (posto je finansiski prso) napravio seriju sa istim konceptom, ma kad se nema ideja - nema se! THE WASHINGTONIANS - najbolja definitivno epizoda!

[Tex Murphy]

DREAM CRUISE

Vrlo slabo. Nije katastrofalno samo zbog toga što da bi neki film bio katastrofalan, on mora nešto da pokuša i pri tome spektakularno ne uspije. Dream Cruise ne pokušava apsolutno ništa. Opet su u pitanju osvetnički duhovi u vidu dugokosih japanskih prikaza (epizoda je snimljena po priči Kodžija Suzukija, koji očigledno konstantno piše jednu te istu stvar već godinama). Sama priča je potpuno prizemna i neinspirisana, čak ni sama prikaza nije strašna (zapravo više iznervira nego što prepada, tako da poželite da joj opalite dva-tri šamara da umukne sa svojim prokletim cerekanjem), režija potpuno kretenska (oslanjanje isključivo na džamp-skerove, plus što je u dva navrata bezobrazno pokradena legendarna scena iz Ringua, naravno vrlo loše).

Dakle, opet se sezona završava japanskom pričom, s tim da, dok je Miike snimio apsolutno beskompromisnu stvar, koja je po krvavosti i bizarnosti sve prethodnike ostavila daleko iza (ako već ne po suvom kvalitetu, jer ipak je scenario malo budalast a gluma prilično loša), Tsurutin Dream Cruise je jedna od najslabijih i najbeznačajnijih epizoda u drugoj sezoni.