Nevenka Antović - Nas dvije (2004)

[Mica Milovanovic]

Zvonik, Beograd, 2004. 268 str.


Ovo je "nešto između". Glavni lik je naizgled piščev "alter ego", fizičarka izgubljena u sredini koja je ne razume, nesposobna da ostvari vezu.
Njen "dual" je rođaka, žena iz prošlosti, onemogućena tradicijom, životom, svime mogućim, da ostvari ljubav.
Sudbine njih dve se prepliću dok se na kraju ne sretnu u nečemu što je možda san, a možda i nije...




Opis:[/size] Prvenac, roman Nas dvije, naučnika Nevenke Antović, doktora fizičkih nauka već biografskim činjenicama spisateljice, provocira i priziva na odgonetanje tajne: šta to vuče čistu misao fizičara da istražuje treptaje duše i proniče u one veze koje spajaju nepovratne tokove vremena sažete u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, da traga za razlozima i pronalazi odgovore na pitanje šta se događa u krugu sada i ovde u životu mlade žene, a posebno šta joj je predodređeno da sazna prije nego što iščezne, uvodeći nas u temu i identifikujući likove oko kojih će se komešati sam život glavne junakinje i podvući razlika, ali pre svega ukorenjena sličnost izmedju mlade žene koja pripoveda i Dostinje, takođe, nekada, u dalekim vremenima, mlade temperamentne, jogunaste, obdarene, plemenite, tragične žene sa sela i krševitih predela Crne Gore... (Ljiljana Dugalić, iz prikaza).


Evo i jednog teksta iz NIN-a



[/size]Nevenka Antović, doktor fizičkih nauka, autor romana "Nas dvije"Na Univerzitetu Crne Gore predaje Nuklearnu fiziku i Fiziku – opšti smjer. Nevenka Antović, doktor fizičkih nauka, ušla je na književno polje sa "prvjencem" Nas dvije, romanom koji je izdavačka kuća Zvonik kandidovala za NIN-ovu nagradu romana godine. Autorka je progovorila o širokom spektru tema, uvjerljivo, sa ubjeđenjima koja su kadra da osvajaju. Jedan od lajtmotiva romana su dva ženska lika, koji naizgled nemaju ništa zajedničko: Dostinja i glavna junakinja, kroz dvije udvojene priče iz prošlosti i sadašnjosti, predstavljaju dvije zasebne sudbine iz različitog vremena, kao i različitog socijalnog i intelektualnog miljea. Međutim, Nevenka Antović poručuje da postoji važna dodirna tačka pomenutih likova, nešto što je urezano na "krstu žene" sa crnogorskih prostora:- Krst žene je valjda svugdje teži od krsta koji nose muškarci – zbog prirode ženske uloge, istorijskog tereta koji je podnijela, nametanja podređenog položaja i u nekoj vrsti ravnopravnosti i jednakosti koju je kudikamo donio dvadeseti vijek. U Crnoj Gori kao u izvjesnom smislu još uvijek patrijarhalnoj sredini, tim prije i tim više. Ne bih o tome ko je jači, a ko slabiji pol. Ja bih o tome da je žena naprosto i suštinski drugačije biće – sa jedne strane suptilnije, senzibilnije, sa emotivnošću finije izdiferenciranom nego u muškarca, a sa druge strane isto tako opterećeno poslom, karijerom, rezultatima – i u porodici i u sopstvenom profesionalnom životu. I zbog jednog i zbog drugog žena je žrtva. Ako joj je kroz istoriju bilo teže zbog neslobode, podređenosti, potiskivanja i omalovažavanja, ako je i sam proces tzv. oslobađanja ponekad otupljivao, a ponekad vulgarizovao, danas joj je teže zbog većeg tereta koji nosi, stalnog traganja za mjerom i usaglašavanjem uloga u porodici i u poslu, sukoba između tradicionalnih i modernih shvatanja, genskog koda koji joj je "ugrađen" rođenjem i nasljeđem i socijalnog miljea u kome živi. Usljed svega toga, ženi je često jednostavnije i lakše da se povuče, da trpeći ne otrpi, da je nema tamo gdje joj je po kvalitetu ostvarenja mjesto, i gdje bi je znatno više trebalo biti – u svim segmentima društvenog, političkog, naučnog, umjetničkog... života.Posebnost romana, čini se, jeste i vaša namjera da u liku dvije žene predstavite dvije snage koje se ontološki bore u čovjeku; sa jedne, čulnost i osjećajnost, sa druge, razum i intelekt, pokušavajući da odgonetnete kako u svemu pronaći mjeru?- Život je upravo smislen zbog postojanja i jednog i drugog. Ne mislim da se radi o sukobu. Mislim da se radi o dualizmu. Zato je u romanu mnogo šta zasnovano na dualizmu. On, naime, pomaže da se u potpunosti shvati neki fenomen. Tek uzimajući u obzir i jedno i drugo svojstvo dolazi se do suštine i prirode fenomena, njegove potpune slike.Kroz mnoštvo dijaloga i likova roman je prožet tezom o fundamentalnom konfliktu, sukobu između individualnog i društvenog morala?- Mišljenja sam da principijelno i intelektualno, kritičko (ne kritizersko!) razmišljanje pomažu da se ove dvije stvari ako ne usaglase, onda shvate na pravi način. Za ovako važno pitanje, nikakvog značaja nema što ovo vrijeme i ovaj prostor pogoduju licemjerstvu i licemjerima. Ne treba zaboraviti da je i anarhija ograničena svojim osnovnim principom. Kao i da je i nesloboda – sloboda izbora.Građa romana prožeta je pitanjima i istinama fizike, ali i filozofije. Onda se dešava jedan paradoks, posebno gledano sa aspekta naučnika: ne trudite se da djelujete ubjedljivo u odbrani prirodnih zakonitosti, već otvarate druge vidike -argumentima "hladnog" razuma ne mogu se dokučiti Istina i Smisao?- Razum mora biti "ugrijan" duhovnošću da bi dao valjan rezultat. Mora biti "ugrijan" emocijom i čulnim iskustvom. Zbog toga bi naučni zakoni trebalo da budu slika prirodnih zakona. Pri tom ne treba zaboraviti da mnogi od njih, koji su postojali kroz istoriju, nijesu odgovarali zakonima prirode, zbog čega su mnoge naučne teorije bile opovrgnute i poništene. Ponekad je potrebno odstupiti od svekolikih normi koje su dotad važile. To nije u suprotnosti sa naučnim principom. Druga je stvar koliko je ovaj princip teško pomiriti sa ostalim principima. Tezi "nauka ne misli", obavezno treba dodati – ne misli o posljedicama. Razmišljajući o posljedicama ukinula bi svoj osnovni princip, princip naučnosti, i poništila osnovnu potrebu – za saznavanjem.Glavni lik romana u jednom trenutku konstatuje da "sva vraćanja ishodištu, svaki povraćaj korijenima, označava krupnu promjenu". Kako vam, u tom kontekstu, izgleda Crna Gora danas?- Da, svako vraćanje ishodištu označava promjenu. Tim prije ako se od njega prethodno odstupilo. Kažem "svako" zbog toga što se ishodištu može vratiti i onaj ko od njega nije odstupio, kao što je to slučaj sa glavnim likom koga pominjete. Zato je i rečeno "povraćaj korijenima". Crna Gora danas, i meni i svima, u svakom kontekstu, izgleda podijeljeno. I ne samo da izgleda. Ona jeste podijeljena. I po pitanju državnosti, i po pitanju nacije i jezika, i po pitanju vjere... I po pitanju odnosa prema tradiciji. Imate one koji u ovoj tradiciji žive u potpunosti, ne poništavajući samo ono loše što je donijelo vrijeme u kome živimo, već i kvalitet koji je to isto vrijeme donijelo. Imate sa druge strane one koji smatraju da je istorija počela juče, ili, najčešće, prije petnaestak godina, koji tradiciju preziru, nesvjesni da na taj način preziru i pretke i gene koje su naslijedili, misleći da ni sa jednim ni sa drugim nemaju nikakvu vezu. I jednima i drugima je dobro tako "utopljenim" u solidno velike zajednice, zaštićenim od pitanja i dilema da i u tvrdnjama druge "zajednice" možda ima malo istine. Nema sumnji, ali ima netrpeljivosti i nepodnošenja. Ne možete, dakle, biti "dobar Crnogorac" ako govorite srpskim jezikom. I ne možete biti "dobar Srbin" ukoliko priznajete da postoji crnogorska nacija.Nama ovako podijeljenim, sukobljenim i o jadu zabavljenim, kao da na pamet ne pada materijalna bijeda u koju smo gurnuti, a zbog koje su ovako i procvale podjele. Kao da nam na pamet ne padaju ni sa ovim povezani moralno posrnuće i biološki opstanak, i da nam, s obzirom na naš odnos prema prošlosti i na ovakvu sadašnjost, budućnost postaje diskutabilna – i po postojanju i po kvalitetu.Kako gledate na sadašnju crnogorsku političku stvarnost? Da li ste imali dilemu da uđete aktivno u politiku ili, pak, dilemu da li treba politički ćutati?-Pa zar nije sve o čemu smo pričali crnogorska politička stvarnost!? Ona nam određuje mnogo šta. Zbog toga je nemoguće biti "apolitičan". Iako mi, makar u ovom trenutku, ne pada na pamet da se aktivno bavim politikom, ne mislim da "politički ćutati" treba da bude princip po kome se ponašamo. Druga je stvar koliko neko može i smije da se oglasi, progovori, iznese stav. I koliko njih će slušati i čuti, pročitati i tumačiti. Kao pametno, razborito, ili besmisleno, glupo...Svejedno.