stephen king's 1408

[Tex Murphy]

Pingvinčiću, jesi li ti siguran da nisi neki pomahnitali student filozofije koji je odlučio da svojim spisima otjera u ludilo što je moguće veći broj posjetilaca ZS foruma prije nego što i sam kolabira pod težinom svih suludih i besmislenih povezanosti među potpuno nepovezivim elementima koje su se iz ko zna kojeg razloga pojavile u njegovom umu?
Btw, prazan skup nije "ništa", VRLO je daleko od toga.

[Franz Xaver von Baader]

moj dobri harvi,
kakav student filozofije? nisu li, tim opisom obuhvaćene jedinke, anemične, bljedunjave, nejake spodobe, koje nipošto ne mogu "grmiti ovako glasno kao što to čini Pingvin u meni" - ta ja tu bubnjam, baš kao Naši Stari
vidiš li ti išta sramežljivo u eseju? dvoji li se u nešto? a jesi li ikad razgovarao sa studentima filozofije - ne dvoje li ti ens dijalektikusi n e p r e s t a n o? Ja sam Ens Vulgaris i grmim jer u sebi sadržavam Kičmu Naroda!

tako da, pomahnitali - može proći

brw, već sam napomenuo da se ne služim silogizmima previše, draže su mi metafore, te prazan skup promatraj kao metaforu "ništa"

i, pređi ad rem - jer, sve su mi taktike poznate, ili barem većina: naime, tvoj posljednji post i nema neku izravnu vezu sa mojim upitom, nego se klimavo drži oko ad hominem; dakle, gukni: u čemu je greška?

[Tex Murphy]

Pingvine, slutim da je u našoj konverzaciji došlo do blagog nesporazuma, te da smatraš da je moj posljednji post bio na neki način usmjeren protiv tvog eseja.
Istina je sljedeća: Dotični (esej) nisam pročitao (osim nekoliko izolovanih parčića) zbog toga što film nisam pogledao i nastojim da izbjegavam spojlere*. Čim pogledam film, pročitaću esej u cijelosti, jer izgleda kao suludo interesantno i zabavno štivo. Moja reakcija je bila na generalnu bizarnost članka (Hegel, Marks, Isus i sl. u rivjuu osrednjeg** horor filma?), ne na logički tok misli u njemu, a ovo "pomahnitali" je definitivno bio kompliment. Eto.

* Ovde ćeš se vjerovatno (s pravom) zapitati "Otkud ovoj somini pravo da sudi o kompletnom djelu samo na osnovu nekoliko izolovanih dijelova?" Odgovor - to nije ništa neobično, statističari to stalno rade.
** Vidi pod *. Ovde sam kao referencu uzeo Ghoulov izvještaj, za koga mi moj hanč govori da je tačan.

[Franz Xaver von Baader]

sve je u redu
nšta ti nisam uzeo za zlo ni "na samom početku"
isto tako, nemam problema ni sa "suđenjem" o napisanome; čim je stvar puštena u javnost (stavljena na forum), podliježe kritikama, obaranjima, neslaganju, oponiranju, suđenju, pa bilo to osnovano ili neosnovano, jednom rječju: iz ma kog razloga sud uslijedio (npr. ne bi me fatalistički začudilo ni kad bi netko napisao kritiku eseja a da pri tome nije pogledao ni film ni pročitao esej = svijet je dovoljno čudan a ja sam spreman na njega)

jedini minimum zahtjeva je, naime, - da sud (kritika, neslaganje, obaranje) bude iznešen; te sam ti na ovu činjenicu skrenuo pozornost

inače, sviđa mi se tvoja pozornost na "generalnu bizarnost članka", kao i sama "generalna bizarnost"

eto, pogledaj film i demantiraj se; može biti da ti se film svidi.
recimo, i ja sam sebe samog demantirao; naime, uopće ne vjerujem u nove filmove, komercijalne itd, te sam i 1408 krenuo gledati s tim preduvjerenjem: da je bezveze, dosadno, ajde da odradim kad već imam i sl. no, gledajući mi je sinulo da mi zapravo nije ni najmanje dosadno te da film sasvim pitko klizi, te još povrh toga da ima i određenu dubinu, metafizičku valjanost - kontemplativan je, što mi se svidjelo (usput, ja ga ne povezujem sa Isijavanjem, nego sa The Fountain, Aronofsky - iako potpuno različiti, ti su filmovi isti po unutarnjoj strukturi; Fountain je ipak jači)

[taurus-jor]

Ma, pusti ti Harvija, nego DAVAJ TREĆI DEO!

[Ghoul]

Ma, pusti ti Harvija, nego DAVAJ TREĆI DEO!

3. dio – simbolička funkcija kćerke: od Marxa do Isusa

Vratimo se upravo prožvakanoj tezi: poanta filma je Mikeovo unutrašnje kretanje....
itd.

DOBRO BRE JORE, DOKLE ĆE DA SPAVAŠ NA ČASU I DA NE PRATIŠ IZLAGANJE G. PINGVINA?

3. ČAS JE ODAVNO ODRŽAN!

IMAŠ NEOPRAVDANI!

[taurus-jor]

   
   

Onda DAVAJ ČETVRTI, SVETOG MU JARCA!

[BladeRunner]

Višak slobodnog vremena na poslu stvara (dosadna) čuda.

PingvinPatuljak

ti ovdje pogrešno razumijevaš; naime da lakanovsko, marksističko itd. dokazuje "čitanje" filma, da su te teorije kakti razlozi iz kojih se onda izvodi konkluzija, da je to sve skupa neki veliki silogizam... međutim ne! stvar je daleko složenija, a i fascinantnija od grubog silogizma: upravo je prvo postavljena konkluzija (tj. prepoznata poanta), koja je onda retroaktivno potvrđena marskističkim, lakanovskim itd. o čemu se tu radi, kažeš? suludo i naopako? Jednostavno, inicijalno, poanta uopće ni ne treba biti točna. Da bi ona zapravo mogla biti točna, prvo treba biti postavljena (to ti je neka vrsta zenonovog paradoksa: kretanje ne može ni otpočeti /nego tek kretanjem postaje kretanje/). Primjerice, uzmimo da poanta isprva nije točna, tj. da bit filma nije Mikeovo pomirenje sa samim sobom. No, sam film ipak podržava mogućnost točnosti poante, koja onda dodatano biva potvrđena marksističkim, lakanovskim itd - iz prvo-netočne poante ona se u našim očima transformira u točnu. Naposljetku je ona točna (iako ne i izvjesna).

Kako ne volim kad se neko gađa Aristotelom i formalnom logikom, a to uradi velikim riječima koje su nesretno spojene u suludim rečenicama. Ovu netačninu koju si napisao gore negira tabela implikacije koju ćeš negdje naći na Internetu. Da skratim: ako kreneš od pogrešno izvedene konkluzije, ona ti neće dati nijednu informaciju o početnoj premisi, niti će ti reći da li je ona tačna ili pogrešna. Utvrdio Bul. Dakle ovo što si napisao 'naposljetku je ona točna (iako ne i izvjesna)', je nešto što zvuči pametno, iako nije nego je, čak štaviše, pogrešno. Matematički, ona niti je točna, niti je izvjesna. Filozofski (uz metafore, nepreciznosti i zamagljivanje) ona je PRIJE izvjesna, nego točna (izvjesna u datom referentnom sistemu, globalno NEtočna).

Može i drugačije: ako kreneš od poente (konkluzije) za koju ne znaš da li je tačna ili pogrešna, pa onda ideš 'unazad' i vidiš da postoji sud koji datu poentu čini tačnom u njegovom referentnom sistemu, to ti opet ne govori ništa, jer u konkretnom slučaju ti već imaš predefinisan skup sudova (i.e. filozofskih škola), koji su međusobno suprostavljeni i o čijoj TAČNOSTI ti nisi u stanju da sudiš. Time što si otišao korak unazad, ti si u stvari zatapkao u mjestu, jer si jednu neizvjesnost zamijenio drugom. Ovaj povratak unazad se zove beskonačna regresija i poznat je problem formalne logike, koji može da se riješi samo tako što će se presjeći u jednom trenutku (geometrizacijom matematike i Euklidovim aksiomama u Staroj Grčkoj, odnosno Dedekindovim u analizi hiljadu i po godina kasnije). Uzgred, ovo da iz filozofskog svega slijedi filozofsko sve, što naš narod popularno zove presipanjem iz šupljeg u prazno, prvi su provalili skeptici, pa i sofisti, koji bi na predavanjima sa zapanjujućom lakoćom branili potpuno suprostavljene stavove bez da obrva zatreperi.

Ovo sa Zenonom 'da kretanje tek kretanjem postaje kretanje' nisam shvatio, iako Zenonov paradoks jesam shvatio. Zenonov paradoks je mogao da bude mističan samo Grcima koji nisu znali da vrijeme i prostor nisu beskonačno djeljivi, a nisu znali ni da famozni Zenonov red konvergira. Mistična terminologija o kretanju koje kretanjem postaje kretanje više priliči nečemu što bi rekao indijanac iz očajnog filma 'Legende o jeseni' nego razložnom razmišljanju. Pojasni šta si ovim htio da kažeš, ali ne komplikuj - I am simple man (of constant sorrow). Pozdrav.

P.S. Skoro pa sam siguran da je matematičar Harvi htio da ti pojmom o praznom skupu koga si pogrešno definisao skrene pažnju na rupe u definisanju pojmova koje koristiš. Elegantno si se izvukao time što si rekao da je prazan skup metafora za ništa, mada isto tako prazan skup može književno da bude metafora i za autobus. Zašto je Matematički Harvi (ravnolinijski Diksi) odustao od zicera? Nedostatak vremena, volje ili oboje? Ulazite u Zonu Sumraka... Kakav je film 1408? Dobar, sa par vanserijskih scena. Sapienti sat.

P.P.S. Pročitao vic na Internetu, odličan:
Sede Mrsomud i Mudroser u kafani, ispred njih dete pada sa bicikla. Dobacuju detetu:
Mudroser: Da si podmazao pedale i zategao sajle ne bi pao s bicikla.
Mrsomud: Nek mu neko pomogne da ustane, pa nisam ja lekar!

[Tex Murphy]

Zašto je Matematički Harvi (ravnolinijski Diksi) odustao od zicera? Nedostatak vremena, volje ili oboje?

Nisam želio da ulazim u dodatnu raspravu o tekstu koji nisam pročitao u cijelosti (a nisam ga pročitao jer još nisam pogledao film, pa ne želim spojlere), tako da čekam prvo da pogledam film pa ću onda da iščitam Pingvinov traktat detaljno.

[Franz Xaver von Baader]

Višak slobodnog vremena na poslu stvara dosadne primjedbe

A je li ti ikad palo na pamet da brkaš redove (u potpunom odsustvu bitnosti)?

Naime, ja uopće ne opisujem film formalno-logički, a još manje matematički, te upravo na tu činjenicu i skrećem pozornost služeći se vještim analogijama, spretno baratajući riječima, koristeći prigodnu spetljanost pojmova (a čiji se opsezi isprepliću na sve strane), jednom riječju: primjenjujem nemalo bogatstvo danog mi duha.
Tako ja baš dražesno koristim pojam "silogizam", u odgovoru na ghoulovu primjedbu (a čiji si ti slijed događaja potpuno previdio ili nisi razumio intencionalnost mog, za tebe najbitnijeg i izričitog, posta, na koji si se prilijepio poput pužića-tužibabića); te i vrlo jasno kažem da se ne radi o silogizmu (poantu ne treba gledati kao poduprtu formalnom logikom), a sad još za tebe posebno kad si već zapeo; ne radi se ni o jednadžbi (poantu ne treba gledati kao poduprtu matematikom); da ti pojasnim samoprozvani simplemenu: naime, ghoul se poziva na naoko korišteni razlog –mikeova je promjena povijesno nužno uvjetovana- misleći da taj razlog i ostali korišteni (marksisitički, lakanovski itd) izvode onda poantu koja iz njih slijedi; ja mu tada skrećem pozornost da niti film niti esej ne treba tako promatrati (niti ja to činim), pri čemu 'čitanje filma' parafraziram pojmom silogizam; nego upravo postavljam poantu (koja takoreći 'lebdi oko filma') a nakon toga ju retroaktivno potvrđujem raznim interpretacijama (u slučaju spomenute povijesne nužnosti – hegelovskim čitanjem itd); pri tome već skačem raznim poljima, ili da te zbunim još više, skičem se Višim Razinama Svijesti, te uspoređujem takav način sa 'logikom pogreške kao inherentnog preduvjeta istine' ("uzmimo da je poanta pogrešna" itd); naravno! da se pogrešna konkluzija ne da retroaktivno obraniti, niti se to može izvesti formalno logički ili matematički, no, mene to i ne zanima, niti je bitno, a ti se ko pravo srce mamino zabrinuo. Da ti bude lakše, evo ja sasvim otvoreno kažem: tvoj je upis u redu. Usput dodajem, matematički opis filma ostavljam tebi (i Fregeu), kao i onu suhoparnost koja to prati...

Što se tiče upotrebe zenonovog paradoksa, slično kao i gore: ne zanima me matematičko rješenje paradoksa, ni limesi, konvergiranje, regresi i sl, nego je to opet pre-skakanje, metaforički izrazi (a što tebe smetucka); to zapravo i jesu neke vrste logičkih pogrešaka u užem smislu, no koga zaboli – pogledaj Big Picture; u tom svjetlu, "kretanje tek kretanjem postaje itd" znači da poanta tek može postati kad se izrekne; nešto slično kao i revolucija – kao, može li revolucija početi, je li to ispravno, jesu li sazreli uvjeti za promjenu društva itd = ona nikad tada ne može ni otpočeti, jer nikad nisu sazreli ti uvjeti, nego upravo revolucijom (za što ne znamo je li pogrešno ili ne), sve stvari 'sjedaju na mjesto' – naposljetku revolucija biva ispravna ; eto, sada ako posjeduješ mrvicu asocijativnih sposobnosti, kombinatorike misli i duh bez olovnog utega, poveži si sav onaj gornji citat i prevedi u sebi razumljive pojmove, te ćeš uvidjeti da se rečeno 'vraški dobro drži', ima neke sulude suvislosti (usprkos formalnoj logici i matematici; izvjesnost me ni ne zanima)

P.S. prazan skup nisam uopće definirao niti sam ijedan pojam definirao, nego upravo koristio njihovu karakteristiku da su 'teško definaritljivi', a budući sam se izrazio književno dakako da upotrebljavam metafore, te sam stoga mogao supstituirati ništa sa autobusom, već, kako mi se prohtije i uguram li mu svrhu u kontekst.

Za kraj, moram ti bez okolišanja reći: od naša dva komentara o filmu 1408 ("Dobar, sa par vanserijskih scena" VS "1408 – dokidanje fetiškog karkatera iluzije"), moj mi se sviđa daleko više.

[PTY]

hrvatska varijanta krljisava...?

[Tex Murphy]

Ja sam upravo pomislio na hrvatsku varijantu Spajdera.

[BladeRunner]

PingvinPatuljak

spretno baratajući riječima,

Ključ našeg neslaganja. Ja mislim da ti riječima barataš vrlo, vrlo konfuzno, na šta sam pokušao da ukažem. Ovo kažem bez zadnje namjere. U stvari, kad bolje razmislim...

Tako ja baš dražesno koristim pojam "silogizam", u odgovoru na ghoulovu primjedbu (a čiji si ti slijed događaja potpuno previdio ili nisi razumio intencionalnost mog, za tebe najbitnijeg i izričitog, posta, na koji si se prilijepio poput pužića-tužibabića); te i vrlo jasno kažem da se ne radi o silogizmu (poantu ne treba gledati kao poduprtu formalnom logikom), a sad još za tebe posebno kad si već zapeo; ne radi se ni o jednadžbi (poantu ne treba gledati kao poduprtu matematikom); da ti pojasnim samoprozvani simplemenu: naime, ghoul se poziva na naoko korišteni razlog –mikeova je promjena povijesno nužno uvjetovana- misleći da taj razlog i ostali korišteni (marksisitički, lakanovski itd) izvode onda poantu koja iz njih slijedi; ja mu tada skrećem pozornost da niti film niti esej ne treba tako promatrati (niti ja to činim), pri čemu 'čitanje filma' parafraziram pojmom silogizam; nego upravo postavljam poantu (koja takoreći 'lebdi oko filma') a nakon toga ju retroaktivno potvrđujem raznim interpretacijama (u slučaju spomenute povijesne nužnosti – hegelovskim čitanjem itd); pri tome već skačem raznim poljima, ili da te zbunim još više, skičem se Višim Razinama Svijesti, te uspoređujem takav način sa 'logikom pogreške kao inherentnog preduvjeta istine' ("uzmimo da je poanta pogrešna" itd); naravno! da se pogrešna konkluzija ne da retroaktivno obraniti, niti se to može izvesti formalno logički ili matematički, no, mene to i ne zanima, niti je bitno, a ti se ko pravo srce mamino zabrinuo.

Primjećuješ li ti da je ovaj PASUS jedna dozlaboga nejasna REČENICA?

Da ti bude lakše, evo ja sasvim otvoreno kažem: tvoj je upis u redu.

Malo mi je lakše, ali ne vidim čemu onda onolika pljuvačina gore ako sam u pravu. Mada je moglo i drugačije da se kaže, recimo: 'Razina mog naprednog duha je pogriješila i upućujem ponizno izvinjenje sa viših nivoa svijesti tebi, legendarni BladeRunner-u'. E to bi bilo nešto! Tada bi mi bilo lakše!

ne zanima me matematičko rješenje paradoksa

Slomiću ti srce: paradoksa nema. A matematički se rješava jer to jeste matematički problem. Žao mi je.

"kretanje tek kretanjem postaje itd" znači da poanta tek može postati kad se izrekne; nešto slično kao i revolucija – kao, može li revolucija početi, je li to ispravno, jesu li sazreli uvjeti za promjenu društva itd = ona nikad tada ne može ni otpočeti, jer nikad nisu sazreli ti uvjeti, nego upravo revolucijom (za što ne znamo je li pogrešno ili ne), sve stvari 'sjedaju na mjesto' – naposljetku revolucija biva ispravna ; eto, sada ako posjeduješ mrvicu asocijativnih sposobnosti, kombinatorike misli i duh bez olovnog utega, poveži si sav onaj gornji citat i prevedi u sebi razumljive pojmove, te ćeš uvidjeti da se rečeno 'vraški dobro drži', ima neke sulude suvislosti (usprkos formalnoj logici i matematici; izvjesnost me ni ne zanima)

U pravu si, stvarno je suludo.

Za kraj, moram ti bez okolišanja reći: od naša dva komentara o filmu 1408 ("Dobar, sa par vanserijskih scena" VS "1408 – dokidanje fetiškog karkatera iluzije"), moj mi se sviđa daleko više.

I ja tebi moram bez okolišanja reći da je meni moj komentar mnogo bolji, čak najbolji! Molim Lijepo!

Pozdrav.

[PTY]

spajd je valjda onomad imo mor sabstanc ali je, u pravu si, i on je kandidat...

[Ghoul]

Za kraj, moram ti bez okolišanja reći: od naša dva komentara o filmu 1408 ("Dobar, sa par vanserijskih scena" VS "1408 – dokidanje fetiškog karkatera iluzije"), moj mi se sviđa daleko više.

bojim se da se od ponuđenih kritika ipak nijedna ne može meriti sa mojom, koja decidirano kaže:
" ovo je tačno onakva bljuzga kakva sam se i bojao da će biti. toliko infantilno, jadno, neubedljivo, banalno... ma, nevredno pomena a kamo li dublje analize."

svi ostali pokušaji analize promašuju poantu, naime, da jeftini bau-bau fazoni potpuno devalviraju svaku 'ozbiljnost' te 'drame', pa time i 'strave', pri čemu je idiotska scena na simsu stvarno vrhunac (ili dno) debilizma.


inače, ja sam, zapravo, isprva pomislio da je ovaj pingvin alter-ego zagoratustre-triput-najvećeg, ili fantoma-te-neja ili nekog iz te branše, mada sada vidim da je ovaj malo bolje opremljen aparaturom za isprđivanje (highly developed gas chambers in his anal tract)!

[Franz Xaver von Baader]

mislim da ti riječima barataš vrlo, vrlo konfuzno

nejasna REČENICA

a onda ti ne mogu ništa drugo reći do: mi smo se našli u Krčmi na Raskrižju Svjetova, ja dolazim iz svijeta Jeb, ti iz svijeta Steril; moj svijet ja držim jačim te shodno toj prvotnoj, pra-pretpostavki, uvijek tretiram stvari, čak istjeram do ekstrema, do te mjere da tvoju 'konfuznost' i 'neshvaćanje' spram moga Jeba podrazumijevam laskavim; upravo me tvoje čuđenje veseli, daje mi snagu, inspirira, kazuje mi da ustrajem, da sam na pravom putu, da sam Neizreciv, predmet žudnje
s druge strane, kad bi me ti prihvatio, shvatio moj Duh, možda bi bilo vrijeme da se zabrinem

i sve u tom stilu, i sve u tom stilu...
ps - uopće ti ništa ne zamjeram, niti baratam 'pljuvačinama' ; lijep pozdrav

...

hrvatska varijanta krljisava...?

Ja sam upravo pomislio na hrvatsku varijantu Spajdera

pa sad, ni jedno ni drugo ne razumijevam u potpunosti, iako shvaćam implikacije i dvojenja oko fejk-identiteta: nemam pojma ni tko je krljisav ni tko je spajdi = ja sam netko ili nešto sasvim drugi/o

inače, ja sam, zapravo, isprva pomislio da je ovaj pingvin alter-ego zagoratustre-triput-najvećeg

pa smatrao sam da je to očevidno
raniji nick više nemam (on je nestao, izmijenjen intervencijom viših sila itd), pa sam jednostavno uzeo drugi (ako prvotni nick ipak postoji i to predstavlja problem, slobodno ga se zaključa, obriše ili što već)

vidim da je ovaj malo bolje opremljen aparaturom za isprđivanje

nisi ti još ništa vidio ; )
a i, ZTN je također imao svoje trenutke koji bi se mogli nazvati: tri-put-presmiješni (možda netko nekad, neko treće lice, skupi antologiju u vidu bestsellera)

[PTY]

uf!
(laknulo mi!)
 

[BladeRunner]

a onda ti ne mogu ništa drugo reći do: mi smo se našli u Krčmi na Raskrižju Svjetova, ja dolazim iz svijeta Jeb, ti iz svijeta Steril; moj svijet ja držim jačim te shodno toj prvotnoj, pra-pretpostavki, uvijek tretiram stvari, čak istjeram do ekstrema, do te mjere da tvoju 'konfuznost' i 'neshvaćanje' spram moga Jeba podrazumijevam laskavim; upravo me tvoje čuđenje veseli, daje mi snagu, inspirira, kazuje mi da ustrajem, da sam na pravom putu, da sam Neizreciv, predmet žudnje

Živ i zdrav bio, mada meni iz ove daljine više izgleda da dolaziš sa planete Guz, a ne iz svijeta Jeb.

[Meho Krljic]

hrvatska varijanta krljisava...?

  Ja sam se dosta zauzdao u međuvremenu. A i nemam ni izbliza dovoljno škole kao ova osoba da bih mogao da pišem ovakve stvari.

[Alex]

SPOJLER/PITANJE:
PS: ovo moje se završava tako što pisac na sačuvanom diktafonu pred ženom čuje glas mrtve ćere. šta biva u 'boljem' kraju? ili ima i neki gori od ovoga?

SPOJLER/ODGOVOR:
"moja" verzija traje 112min.
Pisac umire u zapaljenoj sobi. Upravnik hotela dolazi na sahranu da bi udovici predao recovered personal belongings, ali ona ih ne uzima te ovaj zadrzava kutiju, otvara je i uključuje diktafon na kojem čuje glas mrtve ćere.

CUT TO
Scenografija izgorele sobe. Pisac stoji na prozoru i značajno puši cigaru.

Ćera
(iz offa, umilnim glasićem)
Daddy, Daddy!

Pisac
Yes, of course.

Okreće se od prozora i ulazeći u sobu postaje prozirniji i naposletku nestaje.

Eh, svuda se pominju dva kraja filma - bioskopski i ovaj gore - Director's Cut.

Samo sam par nagoveštaja našao da postoje više od dva kraja, a verzija koju maločas odgledah to i potvrđuje.

"Moja" verzija je kao ona koju Kastor navodi (DC) samo što ovde  ćerka doziva oca, prilazi mu i oni zajedno odlaze - napolju, u šumici blizu groblja gde sahranjuju glavnog junaka, a Semjuel to posmatra iz automobila pošto je video u retrovizoru izgorelog pisca po preslušavanju diktafona.

Ne menja bitno stvar. Film je zabavan, solidno režiran, zanimljiv i drži pažnju od početka do kraja. John Cusack ubedljivo iznosi ceo film. S druge strane, iako ima mrvicu originalnosti (sve vreme gledamo jednog čoveka kako baulja po sobi), ipak je sve očekivano, predvidivo - u sobi junak vidi vizije poginulih, čuje zvukove, halucinira, gubi razum...Sve to je u Shiningu bilo dosta bolje, nekih jakih scena za nezaborav, zapravo nema.

6/10

[Tex Murphy]

U principu sam saglasan sa Alexom - ovo je solidan film ali toliko "memorabilan" da ću vjerovatno prije spavanja zaboraviti da sam ga gledao, a sad je već 1.
(čekam da prođe sjajni solo Pita Bardensa iz pjesme Nimrodel, pa da nastavim da pišem)
(prošao)

Daklem, ovako: Moram da priznam da sam gledanju ovog filma pristupio sa određenim oprezom. Naime, sam sam u sobi, noć je, a filmovi sa ukletim sobama/kućama/garažama/teniskim igralištima/kućicama za pse
(čekam da se završi sjajni solo Endija Latimera iz pjesme Nimrodel, pa da nastavim da pišem)
(gotovo)
(holy, ala je ovo dobra pjesma!)
/kupatilima/spavaćim kolima/hotelima i sl. znaju da budu prilično gadni, naročito ako (kao Isijavanje) sadrže određenu vrstu neprijateljski raspoložene dječije prikaze.

Nažalost (ili srećom) ovaj film, quite simply, apsolutno nije strašan. Nije čak ni napet. Odnosno, postoji tu neka napetost, ali to nije napetost u samom filmu, već više neka meta-napetost - kao napeto iščekivanje u smislu "Blimey, ovaj film bi mogao još i da postane NAPET!". Obratite pažnju da je ovo napeto iščekivanje napetosti, a ne napeto iščekivanje jeze (osim u pojedinim, rijetkim, slučajevima), dakle dva koraka udaljeno od strašnosti.

Jasno, kad imate film sa ukletom kućom/sobom ili nečim četvrtim, nemate mnogo prostora za improvizaciju - ili ćete film da napravite jezivim uz pomoć raznoraznih zvukova (The Haunting, anyone?), užasnih demonskih prikaza djevojčica koje vas zovu da se igrate zauvijek ili crno-bijelih flešbekova sa stravičnim scenama (samo)kasapljenja ili (drugi pristup) ćete da krenete po principu smuti-pa-prospi, tj. da poubacujete sve što vam padne na pamet (soba je ukleta, pa nema problema sa odstupanjem od realnosti) a čitav džumbus da opravdate suočavanjem glavnog junaka sa svojom prošlošću. Needless to say, film koristi drugi pristup i time efektivno gubi na jezivosti (u razgovoru na početku filma nagoviješteno je da se jedna kućna pomoćnica oslijepila zabivši sebi makaze u oči i za ime mog kompjutera ne mogu da shvatim zašto to nije ubačeno u neki flešbek), mada dobija na kvalitetnim fantazijskim specijalnim efektima (sjajno je npr. kad se soba zaledi).

Ono što je takođe problematično kad imate player-vs-environment okršaj, a environment je samo jedna soba, a plejer je samo jedan plejer, a okršaj traje blizu dva sata, jeste što vi uopšte i nemate mnogo prostora za improvizaciju i pričanje priče, osim da redate jedan natprirodan događaj za drugim dok vam ne istekne vrijeme. Naravno, potrebno je i nešto dijaloga, tako da dobar dio filma Džon Kjuzak priča sam sa sobom (excuse the pun). Srećom, to je opravdano diktafonom u koji diktira diktat. Film pokušava da razbije ovu strukturu  kad Džon Kjuzak uspije da "izađe iz sobe", ali taj pokušaj je prilično providan. Mi stari horor vuci smo navikli da provjerimo trajanje filma prije gledanja i obično smo istrenirani da nanjušimo pacova kad se užas seemingly završi dobrih četrdeset minuta prije kraja filma. Still, scena povratka u sobu iz lijepog svijeta je dosta fino urađena.

Postoje tri aspekta, tri strane ovog filma - duhska, duhovna i duhovita.

Duhska strana se odnosi na postojanje duha koji vlada sobom (excuse the pun) i koji je u ovom slučaju sama soba. Nema mnogo objašnjenja zašto se ponaša tako kako se ponaša - u pitanju je jednostavno Zla Soba koja treba da muči i ubije svakog ko u nju uđe. Svoje izluđivanje protivnika soba sprovodi zastarjelim metodama. Radio koji se sam pali? Puh-leeeeeeze! Pa moja cura ima jedan u svom autu i nije NIMALO STRAŠAN! Prozor koji se sam zatvara i prignječi junaku ruku? Zar to nema u crtanim filmovima? Pokvaren klima uređaj koji uzrokuje ekstremno brzu smjenu godišnjih doba? Lijepo, ali nije strašno. Flešbekovi ljudi koji su se prije samoubili na tom mjestu? Lijepo, ali opet - nije strašno. Umjesto što nam prikazuju nemaštovite samoubice koje skaču s prozora, zar nije bolje prikazati onog tipa što je sebi prerezao grkljan u kadi i onda pokušao da ga zašije? (možda i nije, zbog PG ratinga). Uopšte, kupatilo (potencijalno vrlo jeziva lokacija) je jako slabo iskorišteno u ovom filmu. Idemo dalje - susreti sa familijom, suočavanje sa vlastitom prošlošću? Yawn! Call me crazy, ali mislim da bi me umjesto traumatične scene iz mog života (npr. kad sam dobio jedan iz likovnog) mnogo više prestravio prikaz jezive prikaze u ogledalu, recimo da ima dugu kosu koja joj prekriva lice, iščupane nokte na rukama, u desnoj ruci nož, u lijevoj viljušku, siperak oko vrata i da kaže nešto along the lines of "Guess what! Priprema se večera a TI si glavno jelo!". Dalje - mrtvaci u ventilacionim cijevima? Not bad, ali opet - nedovoljno strašno. I tako dalje.

Duhovna strana filma se ogleda u priči glavnog junaka koji je zapatio smrt kćerke i ejlijenejšn od žene (i oca). Naš junak u susretu sa sobom susreće se sa samim sobom (excuse the stupid "pun") i postaje bolji čovjek. To je lijepo, ali da prostite - potpuno nezanimljivo. Actually, ne vidim zašto našem junaku uopšte treba ukleta soba da bi se suočio sa sobom (excuse the pun) i prevazišao demone svoje prošlosti? Zašto žrtva uklete sobetine ne bi mogao da bude, for a change, neki potpuno neinteresantan lik, birokrata, računovođa, debeli s naočalama, pedeset pet godina, oženjen, dvoje djece i tome slično? Da li soba "funkcioniše" samo sa likovima koji nisu baš načisto sa sobom (excuse the pun)? Hardly, pošto je efektno ubila oko 56 ljudi, teško da su svi bili malo fiju-fiju.

Duhovita strana je praktično nonexisting. Simpatičan mi je okršaj sa ukletim radijom (kako se ovo piše?), kako se isti stalno pali sam od sebe (samo jedno slovo me je dijelilo od novog hilarious puna), pa na kraju još krene da odbrojava sat vremena. Nije loše ni kad se Samjuel Džekson isprepada na kraju, ali pravi geg bi bio da dvaput zaredom vidi prikazu u retrovizoru. Uopšte, ogledala, inače potencijalno vrlo potencijalan mehanizam za stvaranje jeze, vrlo su slabo iskorištena u ovom filmu. Ali, pravim digresiju - da se vratim na duhovitost. Ostalo je još samo da se spomene geg sa slikama na zidu - naravno, svi smo znali da će da bude nešto slično, ali ipak me je to dobro zabavilo.

Na kraju, najnapetije je bilo kad se pred kraj filma Džon Kjuzak suočava sa svojom kćerkom. U tim trenucima sam bio vrlo napet i imao sam rub deke na gotovs - na prvi znak podemonjavanja djevojčice bacio bih istu preko televizora i pobjegao glavom bez obzira. Očekivao sam da se u jednom napetom trenutku lice djevojčice pretvori u jezivu grimasu prikaze sa satanskim osmijehom i da kaže nešto tipa "Tata, sprema se doručak, a TI si glavno jelo!" To se nažalost (srećom) nije desilo, te je djevojčica ostala wuss.

Kraj mi se ne sviđa.

Eto.

[Alexdelarge]

Hotelska soba smrti: Troje gostiju umrlo u njoj za dva meseca