Feministički kutak

[Harley Quinn]

Kao i zahtev za psihijatrijskim uverenjem.

Za tebe? Svakako. Imam i vezu ako ćeš da ideš preko reda. Jasno je da si dete. Boban je definitivno napravio pogrešan izbor.

[Drakus]

HQ, nisam siguran kako da ti ovo objasnim, ali o meni ne znaš ništa osim toga koliko godina imam. Hvala, već sam uredni posetilac gde je potrebno i obično prolazim se testove bez problema.

[Krsta Klatić Klaja]

Nikola T2esla

http://www.kurir.rs/zabava/zena/pitali-su-nikolu-teslu-zasto-se-nije-ozenio-njegov-odgovor-je-porazavajuci-za-sve-zene-clanak-2349829?utm_source=dc&utm_medium=referral&utm_campaign=dc

[Ugly MF]

Genije...

[Harley Quinn]

Najpre, ovo je toliko stara priča, da je ofucana, a najčešće se koristi u anti-feminističkoj propagandi.

Ako je i rekao ovo što je rekao, bolje da nije jer otkriva dosta o njemu. Bio je genije u intelektualnom smislu, ali malo se zeznuo ako je očekivao da će žene u Americi da mu peru noge i ljube stopala, kao što bi radile ove jadnice ovde. Plus, muški (seksualni) identitet se raspada, slažem se (i na moju žalost, moram da kažem), ali to je samo zato jer se zasniva na nadmoći nad ženama. Nađite novu bazu identiteta. Koja žena će danas da čeka da muškarac sazri, odluči se šta i koga hoće, osvesti i prizna sebi svoja osećanja, skonta svet i odnose... I ne samo da čeka, već i da sluša i trpi do u beskonačno. Žena nije tu da bi muškarcima bila sunđer za njegove nerazvijene emocije i misli. A Tesla mi tako izgleda... Bar kada je emotivni aspekt njegovog života bio u pitanju.

[Ugly MF]

Feminizam ima propagandu, jer on propagira neistinu i veliča jedno naspram drugog, samim tim je jeres, nažalost.
Anti-feminizam , ako ga tako nazivaš je onda okej.Bar meni.
Dodaću u svoj opis i Anti-feminističku klauzulu.

[Harley Quinn]

 

Mada, u ovom slučaju, Tesla je, kao i mnogi muškarci, od žene hteo da mu bude druga majka. I ima žena koje to jesu svojim muškarcima. A ima i žena koje to ne žele (uvek i u svakoj prilici) da budu. Eto, tako mu je to.

[klem]

A ima i nekih žena koje žele od svojih muškaraca da im budu očevi, da ih vode kroz život. Što se tiče Nikole Tesle negde sam čuo da nije imao kitu.

[Ugly MF]

Ebaga, pa valjda je mogao da nabavi spremačicu, kuvaricu, bem' ga, to je bar lako.
Ženiti se lako,ihaaaaa, al' opstati u braku.
Meni je i on tu malo 'dupe u kraj', 'bem ga, tolke žene, pa imaš od sorte, mož ti ako oćeš i tu konzervativnu 'ženu domaćicu' da nađeš kad oćeš,
ne verujem da će ikad sve žene da se trte ko feministkinje.To će i sve feministkinje da potvrde.


Nego Tesla je bio od onih, zaluđenih genija, mogo je poštenije da kaže 'nije to za mene' i ćao, a ne da optuži ceo ženski rod za neki imaginarni budući greh.

[Harley Quinn]

Ebaga, pa valjda je mogao da nabavi spremačicu, kuvaricu, bem' ga, to je bar lako.

'Ebem mu, pa nije valjda majka samo spremačica i kuvarica?  Nežnost je Tesli nedostajala... Ona bezuslovna.

Pa dobro, on je razmišljao u grandioznim terminima. Struja za sve, matrijarhat za sve. 

[Ugly MF]

Pa bilo je tih matrijarhata, stvarno, čuo sam kako su prošli.
Evo jopet Nemci su u matrijarhatu, Hrvati, sad Britanci, oće i Ameri...budale!

[Dybuk]

Nego Tesla je bio od onih, zaluđenih genija, mogo je poštenije da kaže 'nije to za mene' i ćao, a ne da optuži ceo ženski rod za neki imaginarni budući greh.

Mogo je

mislim da je bila i neka prica kako  je on sex navodno shvatao losim po svoj um, jer libido je nepotrebno rasipanje energije koja se moze kreativno utrositi u te pronalaske. or some such thing...

[Harley Quinn]

Pa bilo je tih matrijarhata, stvarno, čuo sam kako su prošli.
Evo jopet Nemci su u matrijarhatu, Hrvati, sad Britanci, oće i Ameri...budale!

Jedna žena u vrhu vlasti ne čini matrijarhat. Pri tom, ja to uopšte ne gledam kroz pol. Dok Kolinda i Vučić ne odluče da se sretnu na mostu i razmene nežnosti. 

A Tesla je trebalo da zna da bezuslovnu nežnost i može samo od majke da dobije... Nakon što majka ode, svaka druga veza sa ženom uključuje trud da tu nežnost dobije. Kao da ženama ne nedostaje majka? Što će reći, nisu Vučić i Kolinda pogrešili kada su se romantizovane razmene dosetili, samo je ona trebalo da se desi u spavaćoj sobi. Politika je za političare, nezavisno od pola.

[Ugly MF]

Harliiiii...kako bre nisi čula?!?
Vučić je Peder!!!

[Meho Krljic]

The Struggle To Bring More Women Into Game Development

[Meho Krljic]

The insane, sexist history and feminist triumphs of Captain Marvel

[Boban]

Porno industriju kao poslednja odbrana od feminiskinja, mislim, zabole ih šta žene žele.

http://www.vice.com/rs/read/porno-industriju-je-bas-briga-sta-zene-zele

[Harley Quinn]

Dobro je što istražuješ žensku seksualnost, makar i čitajući treš kakav je Vice. 

Čuj, nemali broj žena gleda porniće, ali istina je da malo šta u tom izboru njih radi... Pisali smo već jednom na nekoj temi o tome (možda bi trebalo da imamo topik o pornićima ) - previše nasilja i mizoginije, a premalo fokusa na žensko zadovoljstvo. Vice je, ovog puta, ubo. 

[Harley Quinn]

Former Playboy Models Photographed 60 Years Later

Even the most lustworthy and desirable individuals in the world cannot escape the passage of time. As the years tick by, looks slowly fade, what was once toned and firm becomes soft and loose. It happens to us all, but for those in spot of fashion and modeling, the decline is often more pronounced.

But if you're able to look past the superficial, you'll see that true beauty can defy the test of time. There are those whose character, charm and appeal is something innate, part of their DNA, part of their character and able to withstand even the harshest light of day.

Our friends at New York Magazine had the enterprising idea of looking through the Playboy magazine archives in the hopes of contacting several of the former cover models. They wanted to gain an insight into how their lives had changed since those heady days of desire and stardom.

http://sobadsogood.com/2014/11/02/former-playboy-models-photographed-60-years-later/

https://www.youtube.com/watch?v=VCZyZPP7ZWU&feature=youtu.be

[ridiculus]

Porno industriju kao poslednja odbrana od feminiskinja, mislim, zabole ih šta žene žele.

http://www.vice.com/rs/read/porno-industriju-je-bas-briga-sta-zene-zele

Malko kasnim, pošto tek sad videh ovo. Mnoge stvari su verovatno statistički tačne u tom članku, ali nekako ne vidim da su muškarci "heroji' u tim silnim pornićima. Ovi su uglavnom fokusirani na glumice - njihova imena se prvo pominju i njihova imena se pamte. Muškarci su pre ono što se na engleskom zove "prop", nego nekakvi junaci tih filmova. Mene, kao heteroseksualnog muškarca, zanimaju glumice. Porno-scena može za mene da funkcioniše i samo sa njima (bez glumaca), a bez njih ne može nikako.

Mada sam još davno shvatio da nema dobrog pornića bez prave hemije izmedju obe strane (ili nekoliko strana). Dakle, Sifredija slobodno otpišite. [emoji38]

[Harley Quinn]

Ovde se, ridikuli, naravno, misli na fokusiranost žena (onih koje gledaju pornić) na žensko zadovoljstvo. Fokusiranost muškaraca na ženu (postoji razlika između fokusiranosti na ženu i fokusiranosti na žensko zadovoljstvo) iz filma je jasna, podrazumeva se i upravo si i potvrdio ono o čemu tekst govori - gotovo cela porno industrija usmerena je na muško zadovoljstvo, gde su žene objekti, umesto da budu i subjekti doživljavanja zadovoljstva.

[ridiculus]

Ali to što su žene objekti ne znači da su muškarci koji se pojavljuju u filmu subjekti. To je upravo ono na šta ja skrećem pažnju. A mislim da se tu često povlači (pogrešna) paralela.

[Harley Quinn]

Kako ne znači? Pa muškarci u pornićima su i bukvalno gledaočev avatar. Kao u first person igri.  Nema većeg subjekta u filmu od tog.

[ridiculus]

Nisam siguran da je tačno to što pričaš, iz pozicije muškarca. Mašta tu igra mnogo veću ulogu. Žensko može da me privuče čak iako mi se glumac ne svidi, ili mi je odbojan, i gledaću. Subjekat je gledalac, pa avatar nije neophodan, jer može da se snimi i iz prvog lica, bukvalno, pa se ništa ne vidi osim muške alatke, a čak ni ona nije neophodna.

[Ugly MF]

Ja da priznam,odavno sam prestao da gledam porniće u kojima uopšte ima muškaraca.
Mislim, stvarno mi bezveze, ništa u tome nema, bljak.Golo muško, pa još tamo radi nešto umesto mene!!!
Katastrofa!!!

[Boban]

Brazilska feminiskinja na tacni u sred Beograda.



Gostovanje brazilske književnice Bebeti do Amaral Guržel u Beogradu
KC Grad Subota, 13. avgust 2016. 20.00 Susret s autorkom 21.00 Koncert benda O Bato Izdavačka kuća Odiseja poziva ljubitelje Brazila, književnosti i zanimljivih razgovora na susret sa brazilskom književnicom i feministkinjom Bebeti do Amaral Guržel. Sa autorkom će o položaju žena, feminističkom aktivizmu i književnosti u Brazilu i Srbiji razgovarati Nađa Duhaček, koja se bavi položajem devojčica i mladih žena u obrazovanju i nauci (platforma Nauka je ženskog roda). Razgovor o knjizi Bebeti do Amaral Guržel ,,Karolinin tajni dnevnik" (Odiseja, 2013) vodiće Aleksandar Gubaš, urednik bloga za omladinsku književnost Knjigoskop i koordinator čitalačkog kluba za mlade Mreža B.O.O.K., čiji članovi su prikazivali ovu knjigu. Razgovor s autorkom će se voditi na engleskom jeziku. Duh zemlje domaćina Olimpijskih igara preneće vam bend O Bato, koji izvodi tradicionalnu brazilsku muziku.
SUSRET S NOVINARIMA Knjižara Makart, Čumićevo sokače 19 Ponedeljak, 15. avgust 2016. u 12.00 Za zainteresovane novinare biće organizovano druženje s autorkom u knjižari Makart (Čumićevo sokače 19). Autorka će biti na raspolaganju za novinarska pitanja i intervjue.

[Boban]

[mac]

What's wrong with lesbians?

[Boban]

pa ako si samo voajer - nikakva.

[Dybuk]

Bullshyte. 😒

[Boban]

Evo jedan vrlo sladak u temu uklapajući članak: https://zenskaglavo.com/kako-da-te-zamolim-da-opere%C5%A1-su%C4%91e-be71ecbabe1#.2ttoclqdg

Kako da te zamolim da opereš suđe?
Tara Needham

Ovaj esej je originalno objavljen na engleskom jeziku, na stranici Blind Field Journal.

"DOMESTICATED MEDUSA," AKRIL I TRANSFER NA DRVENOJ PLOHI, 46 X 34

Kada sam imala 11 godina, mama je odlučila započeti kućni štrajk. Bacivši kuhinjsku krpu, štrajkovala je protiv plohe i suđa. Sjećam se kako sam otrčala u svoju sobu da napravim zapis u dnevnik.
10/15/84.
Dragi dnevniče,
Pogodi šta! Mama je upravo rekla da štrajkuje protiv kućnog posla ostatak sedmice. BIt će super! Svako će morati sam da pravi večeru i sve!!! Valjda ću uspjeti sve obaviti.
Puse, Tara
Bit. Će. Super. Bila sam mala osoba kojoj je glavna misija bila da udovolji drugome. Dobre male kućanice u nastajanju predvodile su Bit Će Super front. Iako nisam razmišljala o maminom štrajku kao izrazu kolektivne akcije usmjerene ka većem političko-ekonomskom problemu, gledala sam na njega kao na avanturu, izazov.
Moje je uzbuđenje prevazilazilo ono koje inače dolazi sa nekom vrstom promjene. Ja sam se istinski nadala da će ovaj štrajk iz korijena promijeniti emocionalnu ekonomiju u našoj kući. Mama će biti sretnija, i, oslobodivši se, oslobodit će sve nas ostale od tenzije i stresa koja dolazi iz činjenice da njen premalo cijenjen rad nikada ne prestaje. Čak i tada, osjećala sam da je kućni štrajk vrsta feminističke brige za sebe, onakve koja nas sve može osloboditi okova maminog nerješivog stanja. Jedva sam čekala da tomu i pripomognem.
•••
International Wages for Housework kampanja koju su 1972e osnovale Selma James i Silvia Federici sa mnogim suradnicama, bez sumnje je doprinijela rastućem interesu za ženski neplaćeni kućni rad tokom posljednjih decenija prošlog stoljeća. Marksističko-feministička kritika političke ekonomije ove kampanje bazirala se na tvrdnji da je upravo ženski kućni rad ono što čini kapitalizam mogućim, te da je upravo on osnovno stanje za reprodukciju radne snage. Stoga, prepoznavanje ženskog kućnog i emocionalnog rada postalo je imperativ za efektnu kritiku kapitalizma i osnovno stanje za unapređenje jednakosti među spolovima. Wages For Housework pokret bio je instrumentalan za pokretanje UN lobija sa ciljem da se nacionalne vlade ohrabre u priznavanju ženskog kućnog rada kao dijela ukupnog GNP-a. U julu 1985, UN je objavio izvještaj naslova "Forward Looking Strategies." [1] Ovaj izvještaj je predlagao "Slobodan dan za žene", 24. oktobra 1985. Ovaj dan su mediji prozvali "kućni štrajk". U više od 18 zemalja, uključujući SAD, žene su izašle iz kuća i sa radnih mjesta, okupile se na javnim mjestima te pozvale medije i političke predstavnike da obrate pažnju na razne oblike rada, većinom one neplaćene i rađene između četiri zida. [2] Prijedlog je bio modeliran na osnovu islandskog "slobodnog dana", dana kada je 90 % islandskih žena odbilo da se bavi bilo kakvim radom, kućnim, ili onim van nje. [3]
Da li je moja mama bila ispred svog vremena? Tehnički, da, godinu ispred. Ne bi me iznenadilo da je njen štrajk bio informisan ovom rastućom društvenom osviješćenošću o nepravičnoj raspodjeli kućnog rada, ali i da je došao kao direktna reakcija na lijenog muža i djecu.Osobno je političko je osobno, isperi, ponovi. Radila je puno radno vrijeme kao učiteljica petom razredu, odgojila je troje djece, te je bila članica Američke asocijacije univerzitetskih žena. Čak i u kućanstvu nedovoljno upoznatim sa historijom prekarnog rada, jedna kratka riječ, štrajk, značila je mnogo. Donosila je osjećaj formalnosti i strategije unutar naših vrata. Njen štrajk možda nije bio u novinama, ali je ostavio utjecaja na moj mali literarni um.
...
U svojoj sam četrdesetoj kada započinjem svoj prvi osobni kućni štrajk. Nemam djece, ali imam dvije mačke i osviještenog partnera feministu. Naša prva godina zajedničkog života je produženi medeni mjesec ispunjen vinskim razgovorima koji kritikuju patrijarhat, seksizam i rasizam, koji se, sada shvatam, uglavnom završavaju mojim pranjem vinskih čaša. Tokom ovog vremena, mi raspoređujemo naše kućne zadatke neovisno od rodnih propisa. On kupuje i kuha, ja popravljam- mijenjam cijevi ispod sudopera, penjem se na krov da čistim lišće sa njega. Kada su njegovi roditelji u posjeti, on i njegova mama su u kuhinji, a tata i ja kopamo po kutijama s alatom, te popravljamo fuge. Mi, zapravo, živimo jedan više nego prihvatljiv suživot dvije odrasle osobe koje nisu posebno lude za čišćenjem.
Tokom ove prve godine, ostajem kući pod krinkom pisanja knjige, a on predaje i radi tu i tamo. Rado čistim kuću. O tome razmišljam manje kao o kućnom radu, a više kao o produktivnoj prokastinaciji, odmoru od intelektualnog rada. Povremeno na usisavanje ili brisanje u čučnju gledam kao na fizičku vježbu. Potpuno se primam na feng shui, u kojem tvoj vanjski haos znači unutarnji, i slične floskule. Tako, meni čišćenje postaje najbitniji odraz mog dobrog kreativnog i mentalnog funkcionisanja.

HOUSECRITTER DOMESTICATED," TRANSFER NA PAPIRU, 14 X 17

Ali, nakon godinu dana počinjem da predajem, i radim puno radno vrijeme. Sa tri predmeta po semestru, moji dani su potpuno ispunjeni. Jednostavno, moram da budem na mjestu koje nije moja kuća. Mentalno i fizički sam iscrpljena nakon sati provedenih sa 26 studenata u kojima im pokušavam iskomunicirati da se trebaju brinuti o efektima kolonijalizma ilustriranih u knjizi Jamaice Kincaid. Nema više produktivne prokastinacije. Nema više "vježbe": Jedva stižem i osnove: suđe, mačji pjesak, smeće, uz povremene popravke sudopera. Kupatilo se ne čisti. Podovi se ne brišu. Moje feng shui utočište se urušava.
Onda, otkriće. Radna soba mog dragog, velika prostorija sa francuskim vratima, odličnim svjetlom i tajnom policom za knjige, je prljava. Dlake i prašina se valjaju kao na Divljem Zapadu. Tu su popijene flaše piva. Prljavo suđe. Radna soba mog dragog je zapravo muška jazbina, čak i ako u njoj stoje knjige Anne Bradstreet i Phillis Wheatley.
Šta se ovdje dešava? Gdje je čovjek čiji je krevet uvijek bio pospremljen kada bih mu došla prespavati? Čovjek koji je posjedovao impresivnu kolekciju sredstava za čišćenje? Mislim, kupio je zoger prije nego što je zoger bio in. Ovo je bila osoba koja mi je poklonila moj prvi odlazak na Ani DiFranco koncert. Osoba koja je osvojila nagradu za esej o američkoj spisateljici objavljenom u žurnalu o američkim spisateljicama. Ova osoba... nije čistila našu kuću. Nije čak ni razmišljala o tome. Ponašao se kao stereotipan muškarac. A ja sam se ponašala... kao moja mama.
Dizala sam mini-bune privatno, u glavi, dok se po lavabou u kupatilu valjala stoljetna pasta i povremene dlake. Nije primjećivao. Duplo manje sam se upuštala u pospremanje prije i pospremanje poslije posla, misleći da je do mene, da sam slaba, da zato ne stižem. Pa čovječe, pa nemam ni djece. Trebala bi moći stići sve. Ali, ali — sve — se činilo tako nefer.
Čak nisam ni zamjerala što on ne radi po kući, nego upravo to što ideja rada po kući nije okupirala njegovu dnevnu dozu misli. Nisam se mogla nositi s tim da je njegov um neopterećen brigom za kuću. Poslije par internet pretraga, shvatila sam da nisam sama.
Mnoge nove studije i članci otkrivaju da, dok u posljednjih par godina muškarci više učustvuju u odgoju djece i kuhanju, ne doprinose čišćenju kuće u većoj mjeri nego što je to tradicionalno bio slučaj. Špekulacije ukazuju na to da, dok odgoj i kuhanje mogu biti zabavni te donose određenu nagradu, čišćenje nema nijednu od ove dvije karakteristike, pa muškarci stoga nemaju motivaciju da se njima bave. Reklame za proizvode za čišćenje najčešće nisu upućene muškarcima, tako da nema ni nekog plastičnog modela koji zamišlja muškarca sa krpom, na koljenima. Neke teorije tvrde da bi najjednostavnije bilo da žene spuste svoje standarde čistoće kako bi se postigao kompromis. Drugim riječima, samo bi trebale da se malo skuliraju.[4].
Ja ne mogu stati iza ove zadnje teorije. Čak i ako muškarci zaista imaju drugačije parametre čistoće, ta je preferenca previše ustaljena u rodnim normativima. Za žene, čišta i uredna kuća je prva fronta u odbrani od drugih neplaćenih aktivnosti: briga za bolesnog, njega, ugošćavanje majstora za parket, nošenje sa društvenim osudama ženskog statusa, femininosti i uvjeta života su samo neki primjeri. Ja sam, u svojoj tridesetoj, ponosno imala ne samo Virginijinu "vlastitu sobu", već i cijelu vlastitu kuću. Ova je kuća osiguravala moju autonomiju, moju neovisnost, moj zaklon od patrijarhata. Moja kuća je moje mjesto za potpunu slobodu misli. Ne mora se cakliti, ali previše je cijenim da bih je zapustila. Čak i kada je dijelim s nekim, ne mogu provariti da otpor ka čišćenju zapravo znači preferiranje nereda.
Međutim, tvrditi da te sve to jednostavno ne zanima, kao što moj partner često zna činiti, uništava logiku moj kućnog štrajka. Nema nikakvog efekta ako druga osoba može do unedogled da te čeka, i da duže od tebe izdrži akumulaciju nereda i prljavštine.

"HOUSECRITTER IN ITS HABITAT," TRANSFER I AKRIL NA PAPIRU, 14 X 17

Čak i u heteroseksualnim kućanstvima u kojima se jednakost spolova poštuje, postoje ogromne razlike u distribuciji tipičnih kućnih zadataka. Fascinantno je kako osobe, koje tvrde da su pobornici ideologije jednakosti, opravdavaju takve podjele poslova, umjesto što im se protive. Studija 12 profesionalnih kućanstava u Engleskoj otkrila je da i žene i muškarci objašnjavaju ovu nepravičnu raspodjelu kombinacijom sljedećih opravdanja:

   
• Kompetentnost, ili "ženski šovinizam" — žene će to bolje, zato one to trebaju raditi.
• Zadovoljstvo: žene su ponosne na svoj kućni rad, on im daje osjećaj ispunjenosti i vrijednosti.
• Količina posla: muški se poslovi vrednuju kao više stresni i zahtjevni. Dakle, muškarci imaju manje vremena i energije za kućni rad, čak i kad i muškarac i žena imaju istu satnicu, tako da žene jednostavno moraju da obavljaju i kućni rad.
• Raspodjela obaveza između muškaraca i žena postoji, muškarci često vole kuhati komplikovane recepte dok žene, recimo, čiste. (Ding ding ding! Tu smo! Čin kuhanja mog voljenog i nije toliko revolucionaran kao što sam mislila...) [5]

Ova analiza demonstrira kako mnogi od ovih izgovora perpetuiraju radno mjesto van kuće kao "muško", te stavljaju muški profesionalni život na presedan, prije ženskog. Ovakva se percepcija ostvaruje i u drugim društvenim manifestacijama, recimo, nejednakostima u plati. Takvi izgovori također doprinose i rodnom esencijalizmu. Ova studija zaključuje da čak i oni parovi koji uzimaju jednakost spolova kao normu je vrlo rijetko uspiju primjeniti u vlastitim kućanstvima. Ovakvi rezultati, decenijama nakon štrajka moje mame. Pa ja sam u potpunosti kao ona.
Kao dobar feminist, moj partner nikada nije zauzimao defanzivan stav kada bih ukazala na manifestacije njegove muške privilegije. Na primjer, ja sam osjećala obavezu da se bavim stvarima poput pisanja božićnih čestitki rođacima, a on je to mogao, ali i nije morao. Također sam argumentovala da je njegov opušteni stav pri organiziranju njegovih finansija te praćenju smjera u vožnji funkcija muške privilegije. Štreberski pristup kakav sam ja imala ka finansijama i vožnji je bio neophodan za moju neovisnost i sigurnost. Na neki način, ukazivanje na ove male stvari depersonaliziralo je i preventivno smirilo većinu budućih konflikta.
Međutim, kada sam shvatila da smo mi dvije odrasle osobe koje žive zajedno, dvije osobe koje bi obje trebale misliti i raditi kućni posao, zabila sam se glavom u zid. Kako da sada njemu iskomuniciram ovo svoje saznanje? Kako da Kako da efektivno zamolim za pomoć oko nečega što je od početka trebala biti zajednička odgovornost?
Moji prvi pokušaji nisu dobro prošli. Prvo sam počela da govorim kako on nikada nije usisao stepenice. Postavila sam ovo kao logički zadatak. Može li on, neko ko ne usisava stepenice, da vidi svijet iz moje pozicije, pozicije nekoga ko usisava stepenice? Nije uspjelo. Uz to, moje su potrebe ubrzo postale i praktičnije. Očajnički sam željela da preuzme inicijativu i opere suđe (recimo, bar kada kuha.) Da čisti. Održava. Da usvoji mentalnu svijest o potrebama kuće.
Prvi put kada sam ga zamolila da očisti kupatilo, njegov cijeli fizički nastup se u potpunosti promijenio. Nervozna, birala sam najuljudnije riječi i govorila ih nježnim tonom- ili sam bar tako mislila. On je iznenada postao sarkastičan. Nastavila sam da ga molim, i dalje. Pitao je kada želim da to obavi. Rekla sam preko vikenda. Čekao je nedjelju, 23.00, da počne čistiti kupatilo. Više se nisam osjećala kao svoja mama. Osjećala sam se kao njegova mama.
Razmišljala sam o ovome cijeli vikend. Zašto je činio to sve tako zahtjevnim? Zašto je bio tako defanzivan kada sam ga to zamolila? Zašto nije želio odmah i dobro očistiti kupatilo?
Kako da ga sve ovo pitam? Posljednje pitanje bilo mi je najveća zagonetka. Treba mi savršena kombinacija tona, sintakse i tajminga kako bih otključala njegovu želju da dijeli sa mnom ovaj rad, a bez aktiviranja bombe ispod koje se krila neka borba za moć koju do tada nisam osjetila.
Nas dvoje, generalno, odlično komuniciramo i slušamo jedno drugo. Kako je problem čišćenja kuće potpuno promijenio naš prosvjetljeni pristup? Tako sam željela da se preda, da kaže, "Da, moje odbijanje čišćenja, takoreći, moje potpuno ignorisanje tog čina, je rezultat partijarhalne kulture, baš kao što je i tvoja nesvjesna pretpostavka o ispunjavanju te obaveze. Zajedno, moramo da se izborimo za novo i jednako partnerstvo." Ovo se nije dešavalo. On je postajao sve nervozniji, a ja sam se osjećala natjeranom da zvocam i molim. Bilo je zaista ružno.
I onda sam se sjetila jedne mudrosti moje prijateljice: ukazivanje na postojanje tenzije prije nego što preraste u svađu. Ona i njen muž govorili su jedno drugome "stiže svađa" kako bi verbalizirali nagomilana nezadovoljstva. Ova kratka rečenica bi ih ponovno ujedinila. Podsjetila me na mamin štrajk, samo što je na neki način manje razdvajala. Prave riječi za pravu priliku. Ali ovaj put sa humorom. Istinom. Da li bi nam takvo nešto moglo pomoći?
Nakon mnogo frustracija i oblikovanja, došli smo do signala koji su nam najbolje odgovarali kako bi opisali tenziju u pregovorima o kućnom radu. Ovi signali ne brišu iskustvo koje opisuju. Umjesto toga, stavljaju ih ravno pod nos. Mogućnost da signalima kažem što me muči me načinila da se osjećam više osnaženom, a mom partneru je omogućila da čišćenje kroji po svojim osobnim uvjetima.
I tako, simboli su postali:
"Stigla te disfunkcija". Ovo je fraza koju koristimo da bismo opisali njegovu reakciju kada ga zamolim da opere suđe, iznese smeće, promijeni posteljinu. On zaista prolazi kroz neku fizičku, nervnu reakciju koja se očitava u naprezanju mišićnih tkiva, kratkom dahu, prestanku normalnog funkcionisanja organa i iracionalnom bijesu. On je ovom frazom pokorio svoju reakciju, koja je možda uslovljena u igranju rodnih uloga, a ja vježbam svoje strpljenje, prihvatajući da će on čistiti čak i ako ne želi, ali pod njegovim uvjetima. Nakon ovog, delegiramo poslove. Ovu frazu oboje podjednako koristimo, povremeno je i smiješno.
"Tinejdžerski _________(ubaciti ime voljene osobe)." Ova fraza je povezana sa gornjom. Označava transformaciju koju moj dragi prolazi kada ga zamolim da pomogne pri kućnom poslu. Uključuje sve gore navedene fizičke promjene, ali također može da uključuje i insistiranje na ideji da je njemu sasvim u redu da živi u prljavoj kući, da sam ja ta koja insistira na čistoći. Rijetko se samo-identificira ovom frazom, uglavnom sam ja ona koja govori "O Bože, opet se pretvaraš u tinejdžersku verziju sebe."
U ovakvim momentima kućni rad se zaista čini uslovljen i rodom i porodičnom strukturom. Ja simpatišem sa ovom "tinejdžer" pozicijom, jer, kao i većina odraslih, još uvijek se sjećam svoje komunikacije sa mamom, koja sada, u svojim 70im, očajnički pokušava da smanji broj stvari koje zahtjevaju da ih se čisti, te mene zove da se riješim bendovskih majica iz jednog od ormara. Daj, zar baš danas moram da odlučujem da li ću zadržim Depeche Mode Music for the Masses majicu?
Nekako, uvijek postoji urgentni ton u njenoj molbi, neki osjećaj nametanja. Opirem se. Je li moje opiranje opiranje zadatku? Sada znam — Nije! Ono je mini igra moći, mikro-rat koji sam ja započela. Molba je došla u formi pitanja, ali implicira zahtjev. Mama, da li me pokušavaš uvući u beskrajnu mrežu patnje i nemoći koju kućni rad kroji kao stonogi dlakavi pauk?
"ALL BEASTS," ACRYLIC AND TRANSFER ON WOOD PANEL, 6×6
Ne. To razumijem sada: odgovor je ne. Moja mama samo želi da očisti ormar. Vjerovatno želi to već posljednjih dvadeset godina. Nešto što ja osjećam kao kapric moći nada mnom je zapravo frustracija nemanja moći, asimetrična gesta moljenja za pomoć oko zadataka koji bi svakako trebali da se dijele. "Zašto baš sutra?"
Zato što mnogo žena već godinama čeka da neko nešto uradi u kući BEZ DA IH ONE SAME TO MORAJU ZAMOLITI.
"Nagrade za kućni rad": Fraza koju koristimo kada moj dragi samoinicijativno odradi neki kućni posao (što se sada češće dešava). Šalimo se da će se nagrade dodijeliti u 7 ujutru, tako da mora već da počne da smišlja na koga će se odnositi zahvale.
Još uvijek mi se desi da zvocam i molim kada je o kućnom poslu riječ. Feministkinja na robiji nestrpljivo čeka da njen partner samoinicijativno usiše stepenice, uzdajući se u taj front kao u najbitniji u cijelom njenom dugom feminističkom životu. Ali, njegova emocionalna povezanost sa kućom je potpuno drugačija od moje. Nikad nisam mislila da će nas situacija sa kućnim radom navesti da raskinemo, ali je dobro preispitala moju idealizaciju našeg partnerstva.
Završivši semestar podučavanja o ženama spisateljicama, govoreći kroz Woolf, Cixous, Rankine i Adiche, počela sam i dublje razumijevati svoje privilegije kao straight, cisgender, bjelkinja iz Američke srednje klase. Ali, još uvijek sam osjećala kako patrijarhat čuči u našoj kuhinji, i od tamo prijeti našoj intimnosti i povjerenju. Uspjela sam identifikovati bazičnu karakteristiku svih formi privilegije: privilegije da o nečemu ne razmišljaš. Ne razmišljajući o ovom kućnom problemu, imaš vremena za razne druge stvari: samoevaluaciju, ambiciju, empatiju, sanjarenja, misli o sportu, hrani, seksu.
Prije samo par mjeseci, on nije znao gdje stoje vreće za smeće. Nije znao dok mu ja nisam rekla gdje su. Tako sam bila ljubomorna na sav taj prazni prostor u njegovom umu koji si može priuštiti.
Reference:
[1] Ovaj izvještaj, objavljen u Nairobiju, bio je kulminacija UNove Decenije Žena. Slijedila je Svjetska konferencija žena (Peking, 1995), koja je nastavila da promovira politike vezane za ženski rad, sa posebnim naglaskom na neplaćeni kućni rad kao feminističkog problema. Sada, pristupi i metodologije za atribuisanje vrijednosti kućnom radu se razlikuju, razlikuju se i stavovi o tome ima li kućni rad feminističkog značaja, da li bi ga se trebalo uključiti u GNP itd. Pogledati Swiebel, Joke. "Unpaid Work and Policy Making: Towards a Broader Perspective of Work and Employment." UN Department of Economic and Social Affairs. DESA Discussion Paper Series. February 1999http://www.un.org/esa/desa/papers/1999/esa99dp4.pdf
[2] Kendrix, Kathleen. "Women Want Credit Where Credit Is Due : 'Time Off' Rally Seeks International Recognition for Paid, Unpaid Work." Los Angeles Times. October 23, 1985.http://articles.latimes.com/1985-10-23/news/vw-14061_1_unpaid-work
[3] Brewer, Kirsite. "The day Iceland's women went on strike. BBC News. Magazine. 23, October 2015.http://www.bbc.com/news/magazine-34602822. Vigdís Finnbogadóttir, prva ženska predsjednica izabrana na demokratskim izborima, povezala je svoju ambiciju da postane predsjednica sa upravo ovim danom, kada je stajala na trgu sa svojom majkom i svojom trogodišnjom kćeri,
[4] Za više špekulacija, pogledati: Lindsay, "Wife Strike." http://feministing.com/2012/08/23/wife-strike/; Valenti, Jessica "The Daddy Wars" The Nation. June 27, 2012.http://www.thenation.com/article/daddy-wars /; Grose, Jessica. "Cleaning: The Final Feminist Frontier" New Republic. March 19 2013https://newrepublic.com/article/112693/112693; Bradner, Alexandra. "Some Theories on Why Men Don't Do as Many Household Tasks" The Atlantic. March 11 2013.http://www.theatlantic.com/sexes/archive/2013/03/some-theories-on-why-men-dont-do-as-many-household-tasks/273834/?single_page=true; Chat, Jonathan. A Really Easy Answer to the Feminist Housework The Daily Problem Intelligencer March 21, 2013 New York Magazinehttp://nymag.com/daily/intelligencer/2013/03/really-easy-answer-to-the-housework-problem.html
[5] Van Hoof objašnjava heteroseksualni par: "Dok lezbijke i gej muškarci nisu imali drugog izbora nego da budu kreativni kada kroje svoje veze, bez tradicionalnih uloga koje bi mogli imati (Giddens 1992, Blasius 1994, Plummer 1995, Weeks et al. 2001, Heaphy and Yip 2003), heteroseksualni parovi moraju da se potrude da se pomjere iz tradicionalnih uloga kako bi mogli da prihvate postmoderne mogućnosti jednakosti i obostranog zadovoljstva. Fokusiranjem na njihove veze moj je cilj da problematiziram heteroseksualnost." (20). Van Hoof, Jenny H. "Rationalising inequality: heterosexual couples' explanations and justifications for the division of housework along traditional gendered lines." Journal of Gender Studies Vol. 20, No. 1, March 2011, 19–30.

[Ana]

Članak obećava, ali ja ovo moram da čitam s pauzama.  Za moj nivo koncentracije, ovo je sasvim dovoljno, i sve je rečeno (samo uz dete dodati i muž/partner) 

[Dybuk]

How to talk about female Olympians without being a regressive creep – a handy guide

As ever, this year's Olympics – an international bacchanal of physical perfection and triumphant will swaddled in human rights abuses and environmental catastrophe – are providing fuel for public delight and scorn in abundance. Making a strong showing in the "scorn" category already is the press, which, less than a week in, has managed to insult, demean and erase female athletes in a cornucopia of bungles.

The Chicago Tribune announced American trap shooter Corey Cogdell-Unrein's medal win with the headline "Wife of a Bears' lineman wins a bronze medal today in Rio Olympics", not even bothering to mention her name. In the afterglow of Katinka Hosszu's world-record-breaking swim, NBC sportscaster Dan Hicks pointed out Hosszu's husband and gushed: "And there's the man responsible." Another NBC commentator described the powerhouse US female gymnastics team as looking as though "they might as well be standing in the middle of a mall". People Magazine called Simone Biles "the Michael Jordan of gymnastics", as though we can't possibly comprehend female greatness without a male proxy. Rightwing media co-opted Ginny Thrasher's gold medal win in the 10-metre air rifle competition, dubbing her "a girl with a gun", as a cudgel in their crusade against gun safety. In a Twitter exchange that rapidly went viral, Dutch cyclist Annemiek van Vleuten lamented her injuries after a crash, inspiring some random man to explain to her how to ride a bike: "First lesson in bicycling, keep your bike steady ... whether fast or slow."

The Olympics offer up women's bodies for public scrutiny on a massive scale, but to surprisingly constructive effect, relatively speaking: It's one of the only hit TV shows that celebrates female strength, skill and excellence without sexualising female existence. And it's not that I think the authors of the aforementioned gaffes are vicious, deliberate misogynists. It's more that they were raised in a culture – as we all were – that has almost no idea how to process competent women (see also: America's current presidential election). You can feel a faint confusion pulsing behind every word. A girl ... doing things!?

So, as a public service, here is a handy guide for how to talk and/or write about female Olympians without being a regressive creep who is constantly getting yelled at by feminists on the internet.

DO write about the sports they did! I've put together a quick and easy template for your basic reporting needs (cribbed and adapted from a piece I wrote about coverage of female politicians in 2014, because you could basically have this conversation about any industry, and I do):

NEWS REPORT: [Female Athlete] did [sports] today. [Describe sports.] THE END. Sportswriting accomplished!

DO write about female athletes the way you write about male athletes – ie without mentioning their gender except maybe in the name of the sport. Can you imagine if we brought up gender every time we wrote about men? "Perky male point guard Isaiah Thomas, stepping out in a flattering terrycloth headwrap, proves that men really can play ball and look cool-summery-sexy doing it!" See how unbearable that sounds? Chase that feeling.

DON'T spend more time discussing female athletes' makeup, hairdos, very small shorts, hijabs, bitchy resting faces, voice pitch, thigh circumference, marital status and age than you spend analysing the incredible feats of strength and skill they have honed over a lifetime of superhuman discipline and restraint.

DON'T refer to women in terms of men they know, are related to, work with or have sex with. Women are fully-formed, autonomous people who do things. We are not pets or gadgets or sex-baubles.

DO write about gender when it's relevant, such as when you're discussing gender discrimination – for instance, the pay gap in women's basketball and soccer, and the garbage way the media covers (or doesn't) women's sports.

DON'T bring your sex feelings into it. And, yes, I am aware that there are more than several women on Twitter with passionate opinions about the shoulder-to-waist ratios of the piles of trapezoids on the men's swimming roster. But there is not currently a vacuum of serious, well-rounded coverage of men's sports. There is not a historic precedent of men's bodies eclipsing their accomplishments, and, in turn, undermining their credibility and hobbling their upward mobility in every major industry. It is OK to have sex feelings. Just watch where you're spraying them.

Of course, there is plenty of smart, nuanced, neutral Olympics coverage out there too, and live TV is hard, and people make mistakes. But the way we talk about women – particularly women at the top of their fields, women whose power and prowess is undeniable – has a tangible impact on the way we treat female colleagues, female job interviewees and female presidents. This is not an accident. It is the system working as designed.

Athletes are athletes. If you care about sports, write about sports. If you care about gender equality, write about sports.

[Ana]

Dragi dnevniče,
moram da ti poverim da sam upravo pročitala celu ovu temu (dobro, malo sam skrolovala).
Pitam se da li zaslužujem orden, ili dijagnozu na F? 

[Scordisk]

Svaka čast. I ja ću to jednog dana da uradim, kada skupim snage. Za tebe: orden s dijagnozom

[Son of Man]

Alert, alert:
ovde se vrši diskriminacija psihijatrijskih bolesnika i omalovažavaju se F dijagnoze. Meho reaguj il' napuštam forum! 

[Son of Man]

Mizogina hronika vol.1

"Mislim, tj. sada sam i skroz siguran da nisam dobar genetski materijal, a cure to nekako jbmliga nanjuše, imaju valjda neko posebno čulo za to, ko one svinje što love tartufe, i upravo me zbog toga iznova i iznova izbegavaju. More rak ih sviju načeo!"
- Sju Taunsend - "Novi jadi Adrijana Mola"

[Meho Krljic]

Alert, alert:
ovde se vrši diskriminacija psihijatrijskih bolesnika i omalovažavaju se F dijagnoze. Meho reaguj il' napuštam forum! 

Stvarno, demonstrirajmo malo empatije za naše sugrađane koji se bore sa psihijatrijskim poremećajima. Ne treba oni da budu pančlan naših okrutnih šala.

[Son of Man]

Vaistinu, gde god da se okrenem neko nekog vređa tako što pominje Lazu i lekiće, kako na TV-u tako na netu a bogme i uživo. Dokle?

[Son of Man]

Mizogina hronika vol.2

Jedan moj radni rad:
- probudim se u 6 i shvatim: neee, jbm ti život, i dalje sam živ
- upalim komp, pristavim kafu
- odem na gmail, iako vrlo dobro znam da mi niko nije piso proverim ipak, i zaista, niko mi nije piso
- odem na fejs, tamo pustara, 5 notifikacija i to sve pozivi za nekakve evente, dnevna doza, hvala alisteru
- budi se keva, zajedno gledamo maldive
- Odem da vidim koji su novi filmovi izišli na Sagitu, i onda ih skinem iako vrlo dobro znam da ih nikada neću pogledati
- Otidem na cinemageddon da vidim imal' kakav dobar dokumentarac. Nema jbga.
- Svratim na Blic da vidim koga su teroristi sinoć ganjali, dal' Francuske jajare il' Švabove. Tu se bar jednom nedeljno i ko fol obradujem, puno mi srce.
- Odem na Roknostalgiju da vim da se nije pojavio neki ultra rare snimak Crvene Jabuke il' Zane. Nema.
- Malo skajpujem s dva jarana
- Otidem na HRHB forum da razmenim koju riječ sa Arsenom iz Joint Uniona, prava je raja
- Kad sam već tu svratim i do tribina navijačkog foruma, pratim temu Bande: Tarnerovi Dnevnici, The Order, Timothy Mc Veigh, ultra desno pa malo levo...
- vratim se na fejs, vidim neke budale se svađaju oko ustaša i četnika, a Tuzlaci dodaju ulje na vatru
- Bježim otalen, pijem leponex pa me nećete videti bar 2 nedelje Vidimo se u Paklu, iako tamo već jesmo, jer Pakao je stanje uma, SMRT ŽENAMA!

P.S. Jedan mizogin tekst per day to keep a doctor away

[Ana]

Alert, alert:
ovde se vrši diskriminacija psihijatrijskih bolesnika i omalovažavaju se F dijagnoze.

Ja se izvinjavam, zaista, komentar je samo meni lično upućen. Osoba koja do pola 3 čita ekrane i ekrane pljuvačine, ljudi koje ne poznaje, i to o onome što ne zna, sa referencama na ljude i događaje o kojima nema pojma, a pri tome ustaje u 6, stvarno sebi (i dnevniku) duguje objašnjenje.

Mogu li da promnim iskaz, i da umesto F dijagnoze stoji da sam luda kao Šeširdžija?

[Son of Man]

Nažalost NE, jer what's done it's done. Ostavila si ranu na ovo malo moje duše koju možda nikada neću moći zalečiti pa makar je mazao lekovitim blatom iz banje Vrujci.

[Meho Krljic]

Da, osobe sa psihijatrijskim dijagnozama su sledeća grupa koju treba predanim radom socijalno rehabilitovati. I ljudi koji su generalno sebe izlečili od rasizma i seksizma često i dalje koriste stereotipe o "ludacima" i koriste ih u komičnom tonu. Ja radim sa doktorom koji je specijalizovao psihijatriju (mada ne do kraja  ) a on stalno koristi stereotipe o ludacima itd.

[lilit]

isto važi i za ljude sa mentalnim ili fizičkim retardacijama/zaostajanjima u razvoju koje pežorativno zovemo retardi, pa čak i na ovom svetom forumu

[Meho Krljic]

Da, svakako, i na njih sam mislio samo me mrzelo da širim priču  For what it's worth, ja sam umanjio korišćenje reči "retardirano" u konverzaciji, mada naravno da vrlo često koristim "ludilo" ili "ludak" u kežual kontekstima...

[Boban]

Nažalost NE, jer what's done it's done. Ostavila si ranu na ovo malo moje duše koju možda nikada neću moći zalečiti pa makar je mazao lekovitim blatom iz banje Vrujci.

Ako je blato natopljeno rakijom, možda i pomogne...

[Ana]

Dragi Son of Man,
ako ikako mogu da se iskupim, potrudiću se. (ovde bi sad lepo išao neki smajlić koji nudi buketić cveća)

A generalno, mene pomalo smara ta tolika politička korektnost, neki izrazi su deo komunikacije, u rečnicima većine nas godinama, i stvarno su samo to - izrazi, nemaju ni dublju pozadinu ni promišljenost.
Ako ja za sebe kažem da sam poludela, ili dešperantna, ili jesenjedepresivna, to uopšte ne znači da se podsmevam osobama sa pravim (=medicinski verifikovanim i zbrinutim) problemima tog tipa. To samo znači da se ja u tom trenutku osećam i/ili ponašam van sopstvenog opsega uobičajenog (u svakodnevnom govoru često upotrebljeno: normalnog) ponašanja.

I nemojte me shvatiti pogrešno, ali zaista mislim da je komunikacija među ljudima dovoljno teška, da nema potrebe da je dodatno otežavamo hvatanjem za svaku reč. Svi smo ovde punoletni, sa manjim ili većim iskustvom u komuniciranju, i verujem da većina bez problema može da prepozna kad postoji namera i sprdnja, a kada je u pitanju prosto - upotreba izraza jer je uobičajen i zgodan.

[lilit]

@meho,

ma i ja koristim.
bez obzira na činjenicu da imam i dete s posebnim potrebama, ne smeta mi kolokvijalna upotreba reči retard.
al kad vidim da ljudima smeta, ukontrolišem se.
jedino od ljudi kojima smeta očekujem jednak tretman za sve, mislim, ne volim kad vidim da im smeta samo njihov "problemčić" a druge skrajnute socijalne grupe su dozvoljene za targetovanje.
al jbg, i to je negde razumljivo, ljudi smo i samim tim nesavršeni.


edit: ubacila se ana. da, to je upravo i moje stanovište po pitanju tog topika, in general.

[Meho Krljic]

Plus, sa sve češćim ukazivanjima na potrebu za političkom korektnošću neretko imamo reakciju tipa "šta sad i ovi hoće?" na pojavljivanje neke (za nas) "nove" grupe koja bi trebalo da uživa ravnopravnost u govoru jer smo naprosto navikli na jedan način izražavanja pa onda savršeno neseksistička osoba može da bude nacionalni šovinista, zatočnik klasne socijalne pravde može da bude homofob itd. Al dobro, trudimo se.

[Ugly MF]

E, nama koji smo svesno politički nekorektni i svojski se trudimo da takvi ostanemo je znači dozvoljeno da pričamo viceve o crnjama, ciganima, pederima, ludacima, itd, jel' tako?
Ispoštovaće se naša prava da ostanemo vaki kaki smo i bili, jelte? Može?