Vec si kazao, Lurde. U pitanju je nesto sto se sigurno moze okarakterisati kao intima, izmedju ostalog i prica o muskom prijateljstvu - tema meni veoma draga. U isto vrijeme, nije mi bas sve jasno.
MNB, uvjeren sam u to, cak posjeduje i neku adolescentnu intonaciju (koja mu - nagadjam - umanjuje vrijednost, ako je uopste i posjeduje), mozda cak i namjerno postavljenu, ali mi ne vjeruj na rijec posto se sada vec skoro nicega vise ne sjecam vezano za njega. Na stranu inostrana literatura, znam da sam nesto slicno tvojim impresijama dozivio procitavsi prvi dio Otove veoma dobre novele/romana koji bi, nadam se, uskoro trebao i da objavi. Necu da krijem da isprva nisam pozelio, ne da sam ga napisao - vec da samo pet minuta budem glavni junak. (Uobicajene slabosti fanova krimi-literature; nadam se da ces me shvatiti.)
A sto se tice ghoulskoga, on je sasvim okej ispljuvao roman, nemam nista protiv njegove kritike, osim sto je sve, za moj ukus, ispalo malo lame-assed, a valjda zato sto je u posljednje doba covjek vise poceo da se interesuje za harmoniku a manje za knjigu, pa je izgubio onaj svima nama dobro-poznati balans za upecatljivo slovo. A prije toga negdje sam citao intervju sa Ricardom Prajsom i on se zalio kako ga je kriticar njujorskog Tajmsa (u pitanju je bio, ako dobro pamtim, Freedomland, prilicno razvucen ali svakako vrlo dobar roman) na dvije trecine kolumne ishvalio kao covjeka i kao autora, a onda mu u finalnoj trecini brzinski i sto je prije mogao zakucao sve eksere u ruke i noge nasred golemog krsta, makar sto se tice spomenute knjige.
Isto sam se i ja malo osjetio kada se radi o ghoulu, sto je, s druge strane, nadam se, sasvim prirodno. Garantujem da se i on osjetio slicno nakon moje kritike - ne bas super-savrseno pozitivne - njegovog literarnog debija.
Hocu reci, kada se pise kritika valjda bi vec od prvog pasusa trebalo staviti ljudima na znanje o cemu se pise pa je tako i zavrsiti. Meni je njegov roman veoma drag - pomalo mi se cinio i revolucionarnim na ovim prostorima kada se pojavio - ali uopste nije bezgresan. I ghoul ima problema za tastaturom, vjerujem, kao i ja; ucicemo na sopstvenim greskama, kao sto se nekada radilo u socijalizmu. Ja cu, recimo, u dogledno doba, ako bi me neko u prvom narednom zivotu redovno kurazio da pisem, morati konacno da se saberem i poceti da citam svoje tekstove po dva puta, jer znam da mi se uvijek bukvalno povrace kada zapadnem u takvu jednu situaciju. Zato i ne mislim nista narocito o svome pisanju.
Sto me dovodi do pitanja reklame. Narodna Knjiga je, po nasim standardima, magnat. Oni ne objavljuju knjige, oni ih samaraju - da upotrijebim Pajkicev termin za neka moja dramaturska zlodjela koja je imao prilike citati.
Malo tu ima i iole emotivnog upliva, a da tek ne govorim o sposobnosima tehnickog uredjivanja i o honorarima. Znam da sam, recimo, prije nego sto sam im poslao .doc fajl MNB-a svaki naziv filma stavio pod navodnike (sto je tragican pravopis), jer sam se bojao da im kod njih ne rikne moj kurziv i da se onda imena filmova ne stope sa ostalim tekstom; sada ne znam da li su i u objavljenom romanu nabrojani filmovi pod znacima navoda, ali znam da sam to namjerno uradio, u startu pretpostavivsi mogucnosti danasnjeg brzopoteznog "tehnickog uredjivanja" knjiga.
Ti magnati barataju sa toliko naslova i sa tragicno malo inovativnosti. Koliko shvatam, honorari se dobijaju samo za prevode, ako se ikada i dobiju (potpisnik ovih redova je zivi svjedok i za to).
Sto se tice originalnih romana, makar Boban i ja - ako se sto kod B-a nije izmijenilo u medjuvremenu - nismo ih dobili. Donekle mogu shvatiti za moju malenkost, koja je ispuzala iz neke spilje gdje se obicno svake godine mrijeste jegulje u Crnoj Gori i odlucila da objavi nesto u Beogradu (posto u Podgorici ne postoji literarno izdavastvo), ali ne i za nekog koji vec pise godinama, poput Bobana, i poznat je u fandomu.
Vjerovatno je druga stvar sa ljudima kao sto je Momir Bulatovic; oni mozda i dobiju neki dinar ili, mozda, i oni tavore pod satisfakcijom da im knjiga bas dobro izgleda u izlozima. Takve firme obicno prodaju 70-ak primjeraka romana nekog lokalnog pisca i time isplate citav svoj trosak njenog stampanja. As simple as that. Ostatak je cista zarada za firmu, ma kolika ona/zarada bila.
U mome slucaju, nisam svjestan da je za MNB bilo ikakve reklame (osim na sajtu NK, sto mi je javljeno), mada bih je eksplicitno zahtijevao da se mozda osjecam kao Tomas Haris. U stvari, nisam je ni ocekivao, niti mi je trebala. Ocekivao sam samo svoju satisfakciju da ce jedna cura mozda da se nekako domogne toga romana. Ostalo me nije interesovalo.
Jeste pak bilo nekoliko tekstova o MNB na internetu i ponegdje po beogradskoj stampi, no za to cu da zahvalim Cripplu koji, iz meni totalno nepoznatih razloga, ama bas nikada nije bio lijen da gura taj roman drugim ljudima pod nos i maltretira ih do iznemoglosti. Sve u svemu, ja sam svakako zadovoljan svime i meni su svakako blurbovi okej. Valjda zato sto mi djeluju intimno i odlicno pristaju naslovu. (I, Lurde, nikada ne bih povrijedio zivotinju. Ljude mozda, da uopste imam volje da se bavim njima. A ako te interesuju dvije super knjige o bubasvabama i stakorima, imam ih na kompu - mogu da ti ih sibnem na mejl.)
Za kraj, i u Podgorici je bilo nekih ovdasnjih pisaca publikovanih u saradnji sa dnevnom novinom VIJESTI i NK, i nakon nekoliko bilborda sirom grada sa naslovnicom te knjige i nekoliko intervjua sa autorom - logicno je planula k'o vrele krofne.
U svakom slucaju, mislim da ne treba okrivljavati drustvo, vec samo nedostatak volje, imaginacije i nekog osnovnog znanja i ljubavi prema napisanom stivu. Tom Vulf je imao editora/kratitelja bez kojeg bi njegovi romani bili bukvalno necitljivi i cije se ime pominjalo uporedo sa Vulfovim. Ovdje kod nas kapiram da mozes da publikujes svaku zamislivu blasfemiju, samo ako ti je neko rekao da je slobodno napises. Ne brigaj, to sto si napisao u istoj formi i ide u stampu.
