Tačno to sam i ja pomislio, arya. Poštovanje i tradiciju, mogu samo da zamislim kako će izgledati otvaranje Igara u Pekingu. Mene je, bre, impresionirao i onaj stadionn, ono, ono...čudo. Ne znam kako drugačija da se izrazim.
I naravno skulptura koja se razdvaja u ostrva. Pored samog paljenja plamena, ludački patetičan (u pozitivnom smislu, jer ne postoji nijedan drugi) mi je bio trenutak kada su se kosmonauti javili. Carski, stvarno.
Invisible, ti slušaj...ugh...krisa riu, a ja odoh po milioniti put da gledam kako se betnem šiba sa predatorima i elijenima.