Uhvatio A Beautiful Mind (2001) na TV-u, jbt još je luđe nego što sam mislio. Nači rekoh da su falsifikovali biografiju Džona Neša da bi prikrili da je radio za RAND, i to na ratnim i temama nuklearne destrukcije, za šta je i stvorena game theory.
https://www.rand.org/pubs/authors/n/nash_john_f.htmlumjesto toga Neš je prikazan kao bleso mali što samo halucinira da sarađuje sa nekim američkim agentom, čita popularne časopise i iz njih izvlači rusku zavjeru i slično, to jest njegov rad za US government je maltene iluzija. U stvari Rand su u filmu preimenovali u Viler.
Ali sad vidjeh još gore od toga. Ko se sjeća scene u kafiću, kada momci hoće da priđu curama, ali ne znaju kako, jedna plavuša je kao najljepša, a ostale su slabije od nje. I Neš primijeni game teoriju na boys-girls situaciju, game teoriju koja se upotrebljava u hladnom ratu za nuklearni napad, i u nekim ekonomskim igrama.
I hajd i to što radi, nego potpuno falsifikuju Neša jer kao on primijeni cooperative game teoriju na cure. Iliti ako krenu svi na plavušu svi će izginuti i poslije ih ostale cure neće htjeti da budu druge po redu. Nego oni trebaju sarađivati, izignorisati plavušu i odmah otići drugim curama. Takva saradnja između njih proizvešće dobar rezultat za sve učesnike.
I hajd, je li ovo gejmteorijsko rješenje zaista učinkovito prosudite sami, ali to je cooperative game teorija, a Neš je postao poznat po NON-cooperative game teoriji, sasvim u skladu sa hladnim ratom i cut-throat tržišnom konkurencijom, samo eliminacija do jaja, kao što se moglo vidjeti u dokumentarcu koji sam postavio, čak je i izmislio igru koja se zvala "Fuck you buddy"
i onda Hollywood maskira njegovo učešće na radu s vojnim naoružanjem i nuklearnim MAD sistemom (mutual assured destruction), predstavi sve kao proizvod njegove bolesti (jedina istina je da je bio psiho), i povrh toga falsifikuje da se lik proslavio sarađujućim igrama a ne igrama u kojima hladnokrvno eliminišeš protivnike sociopatski.
I onda se juče pojavio i Spilbergov A.I. (2001) i isti fazon i ista godina filmske proizvodnje: kako predstaviti A.I. kao bezazlenu sentimentalnu stvar, kako mali robot da postane Pinokio i voli svoju mamu, a ono A.I. napravili da ne dozvole ljuckom biću da odlučuje oće li ispaliti nuklearku već da to učini mašina bez emocionalne zadrške, puki algoritam da odlučuje hoćemo li se pretvoriti u prašinu. Umjesto toga, Spilberg nam nudi neki dobroćudni AI, kuracpalac falsifikat, iako do dana današnje, a i nikad neće napraviti bilo šta drugo od jednodimenzionalnog Terminatora. Misim, Kameron je već zasro u T2, a ovi samo produžili
