Michael Haneke - HIDDEN & co

[marduk]

Povod za topik je:
1) Cinjenica da sam zadivljen najnovijim filmom genija Michaela Hanekea pod nazivom "CACHE" (Hidden), kao i
2) Da, cini mi se, malo se govorkalo o njegovom opusu, koji krije BAR 3 remek-dela...

Kako bilo, ovaj austrijski bradonja me u proteklih godinu dana zapanjio izuzetnim horor-trilerom FUNNY GAMES (1997, o paru mladica koji sprovode ogavnu torturu nad bracnim parom i njihovim klincem) kao i umobolno genijalnim LA PIANISTE (The Piano Teacher) o umetnici bez kompasa u danasnjem, jelte, svijetu. Tu je i njegov THE TIME OF THE WOLF, takodje sa Izabelom Huper, koji je malo spor i razvucen, i reklo bi se kudikamo slabiji od gornja 2.
OK, ovo je nista novo, vecina je verovatno nesto od ovoga gledala, ali...

...CACHE... Neverovatno. Film koji traje gotovo dva sata ima toliko neizvesnosti, misterije, sumnje itditd da je to neopisivo. Ali - uz ne toliko brz ritam, sto je i Hanekeov stil. Ukratko, bracni par pokusava da otkrije misteriju iza tajanstvenih snimaka njihovog stana itd. koje im anonimno neko salje. Tenzija raste, ispostavlja se kasnije sve i svasta, dobra stara proslost nam se javlja, djavo dolazi po svoje .... ali - na kakav nacin?? C 4 yourself, da ne spojlujem, barem dva puta u toku ovog remek-dela mi je Haneke zabio shilo u mozak, slezinu i ko zna jos gde - najteze je bilo na kraju koji kao da nam porucuje - ko je najbolji filmejker Evrope trenutno?

Da, kraj, zamislite (po uchinku i kolicini naboja u stomaku) kao kraj prof.klavira pa na kub!




   

[Ivan Bevc]

Ja sam gledao Funny Games na FEST-u, mislim '98 i film me je razbio...ako je Cache makar prisao blizu FG-u bice to praznik za sve Hanekeove fanove.

[marduk]

Po mom misljenju Cache je debelo prevazisao F.Games. Izuzetno slojevit film, mnostvo interpretacija i ambiguiteta...

Ostali Hanekeovi filmovi vredni pomena,(+/- dostupnost na divx-dvdu):

Benny's Video (-) - horor, u stilu Funny Games or sth.
The Castle (-) - prema Kafki
Code inconnu: Récit incomplet de divers voyages (+) - iz 2000.

Gledao ko bilo sta?

[Kastor]

The Castle (-) - prema Kafki

Jedino ispravno: The Castle - prema tek nazirućim motivima iz Kafkinog dela.

[marduk]

Mala ispravka on my part: BENNY'S VIDEO je od skora izasao na DVDu, u kompletu sa starijim H.filmovima 71 Fragments Of A Chronology Of Chance (1994) i The Seventh Continent (1989). Dakle, prioritet za nabavljanje!

[Ghoul]

Mala ispravka on my part: BENNY'S VIDEO je od skora izasao na DVDu, u kompletu sa starijim H.filmovima 71 Fragments Of A Chronology Of Chance (1994) i The Seventh Continent (1989). Dakle, prioritet za nabavljanje!

ne očekuj da kontinent ili slučaj odrade istu radnju kao gorepominjani remeci; beni je vrlo dobar, i imam ga odavno na kazeti a sad vidim da se pojavio i na divxu, kao i ostali iz dvd kolekcije.

castle me veoma zanima, kastore, ako imaš - let's start negotiating!  

[Kastor]

Ne, ne, ne, ne... Opet sam se istrčao, a niko me nije ispravio.
Pomešao sam sa jednim glupim Australijskim filmom istog naziva...
Smetnuo sam s uma i reditelja i topic, poveden engleskim prevodom filma.

Nisam gledao Das Schlos, ali koliko čujem od prijatelja (koji ga je gledao na nekom festivalu) to je vrlo uspešna adaptacija. Ukusi su nam vrlo slični, pa verujem u njegov sud.

@Ghoul
Probaću da nabavim.

[marduk]

Malo razocharanje   - ova frishka dvd izdanja su na francuskom, bez eng.titlova. Kao i dokumentarci, dodaci itsl. Barem tako procitah na sajtu.

Guhle, je si li overio Cache? Utisci?

[Ghoul]

nisam gledo CACHE ali jedva čekam: očekujem MNOGO; verovatno ću ga premijerno gledati na FEST-u.

[Ghoul]

WTF???

HANEKE RADI RIMEJK SOPSTVENOG FILMA, ALI NA ENGLESKOM?!    

What do you get when you take Naomi Watts and Tim Roth, and put them together on screen for a remake of one awesomely f*cked up movie? You get the remake of Michael Haneke's FUNNY GAMES, which just got picked up for distribution by Warner Independent Pictures.

Haneke's made his English-language debut here by remaking his original movie, which follows two deeply disturbed young men who take a family hostage in a vacation home invasion. Apparently the original film, made way back in 1997, is one kick ass ride, which makes it very exciting news that the film has finally been picked up for distribution.

[Truba]

   

eh samo da dodam da je das schloss sjajan    jednostavno se prepoznaš... u onome koji kuca a nikako da se otvore vrata    

[Cornelius]

Haneke ima poseban način gradjenja priče i vrlo čudnovato shvatanje filmskog vremena. Teme su mu jednostavne, a svode se na pitanje šta je normalnost, šta je uobičajeno, šta je civilizacijski, u kojoj meri smo mi ono što jesmo ili proizvod okruženja. Njegova genijalnost je što ta složena pitanja obradjuje kroz ljudsku dramu, bez udaranja u talambase. Intimistički pristup u vrlo inteligentnoj obradi. Haneke je uz Tarkovskog, Hu Hisao Hsiena i Živka Nikolića, jedan od mojih najmilijih reditelja.

[marduk]

Taman sam se obradovao nabavkom Hanekeovog Benny's Video [92] kad sam spazio vesti o NEPOTREBNOM rimejku jednog od omiljenih mi shockera, funny g. A još više me razočaralo to što se  genije poput H. odlučio na ovakav "IN" korak - rimejkingovanje  

@Komi - jel taj Schloss dvd-rip?? Konačno i to da se pojavi. De ako te ne mrzi daj neki kratak prikaz.

[Truba]

bah što bi harvi rekao napisao sam duži post kad ono nestade... međutim nije nestalo zbog konekcije nego sam greškom zatvorio prozor umjesto da smanjim

kraći prikaz je moguć ali sve više od toga zahtijevalo bi više desetina minuta možda i sati a nemam vremena

daklem nisam čitao kafkine spise ali odavno imam želju da pročitam njegova djela (osim onih u školi to sam naravno pročitao i sviđa mi se) tako da je i ovo kao neki dodatni motiv za čitanje kafke...

hm što se radnje filma tiče treba je staviti u stranu jer i nije bitna možda i ne postoji... supervizor dolazi u selo koje je okovano snijegom i samim time je onemogućena brža komunikacija i prohodnost a domaćini su veoma negostoljubivi skoro pa neprijateljski nastrojeni...to je ono što obožavam u filmovima: izolacija i neka nevidljiva sila koja djeluje svugdje... K je veoma izgubljen ali ima cilj i želju da pobjedi tu urotu/ tumor koji je odlučio da pojede njegove a i gledateljeve živce... apsurd do apsurda, događaji koji se ne mogu logički posmatrati... krajnje ludilo koje okružuje gosp. K se nalazi na svakom koraku...šta god da pokuša neće moći sprovesti do kraja... heh mogao bih povući paralelu sa korupcijom kod naske vamo ali to bi mi odnijelo mnogo vremena uglavnom čega god se uhvatiš da radiš pošteno osjećaš neprijateljske poglede i cilj ti postaje sve dalji...
što se  tehničke strane filma tiče svidjelo mi se odvajanje scena filma malko dužim crnim rezovima od sekund ili 2 (nadam se da ovo nije do ripanja DVDa    )... kraj filma sigurno znate ... prekida se u hodu... možda kao i život  
nemam zamjerki na glumu i dijaloge


poređenje s njegovim ostalim filmovima nisam u mogućnosti izvesti jer sam ih gledao samo 2    ostale nisam stigao pogledati  

[Ghoul]

bah što bi harvi rekao napisao sam duži post kad ono nestade... međutim nije nestalo zbog konekcije nego sam greškom zatvorio prozor umjesto da smanjim

       
volećeš ti kafku, sigurno!
       

[marduk]

Thnx Komi, pogledaj i ostale Hanekevštine!  

[crippled_avenger]

Brian Grazer will produce and Ron Howard may direct an American version of recent French thriller "Cache" (aka. "Hidden") for Universal Pictures and Imagine Entertainment.

Michael Haneke wrote and helmed the original, which starred Daniel Auteuil and Juliette Binoche, was released in the US around Xmas 2005 by Sony Classics.

The story follows the fracturing family of a TV show literary critic who receives increasingly disturbing videos in the mail of their personal lives being filmed surreptitiously.

The US remake is expected to beef up the suspense elements and consequences of the character's actions reports Variety.

The list joins Howard's long list of potential vehicles including an adaptation of the play "Frost/Nixon," the big screen adaptation of Dan Brown's "Angels & Demons," and garment industry expose "The Look of Real".

[marduk]

Kakva bruka i kakvo (a šta će drugo iz ovoga proizići) blatantno podrivanje jednog odličnog ostvarenja.
Jebeno amerikanizovanje.

[Cornelius]

Ama, sve na svetu ce postati jebeno amerikanizovanje. Djubriste je buducnost sveta. Hm, to sam vec rekao dole na Deponiji.

[Tex Murphy]

Gledao sam Profesoricu klavira i strašno me je nervirao. Tada sam smatrao da je to pretenciozni piece of garbage. Doduše, neki ljudi su mi naknadno skrenuli pažnju na bitnost muzike u tom filmu. Ja sam, naime, film gledao bez tona jer sam smatrao da dotični nije pretjerano bitan, pa sam čini mi se pustio neku svoju muziku.
Inače, mislim da je ova priča o rimejcima skroz deplasirana. Kome se ne gleda američka verzija neka je jednostavno ne gleda.

[Cornelius]

La Pianiste je provokativni film u kome se prikazuje zena prepuna neuroza. Sprega strasti i patnje, seks kao dominacija, sado-mazohizam kao ventil, istrazivanje granica normalnosti, ubaceni su u umiveni akademski kadar muzike. Zamerka filmu bi mogla da bude njegova klinicka hladnoca, ali to je bio Hanekeov cilj. U svakom slucaju, film ne moze da se svrsta u kategoriju "djubre".

[crippled_avenger]

Sto se mene tice, Howard i Haneke deserve each other...

[Cornelius]

Da li to znaci da ce se oni vencati?

[marduk]

La Pianiste je provokativni film u kome se prikazuje zena prepuna neuroza. Sprega strasti i patnje, seks kao dominacija, sado-mazohizam kao ventil, istrazivanje granica normalnosti, ubaceni su u umiveni akademski kadar muzike. Zamerka filmu bi mogla da bude njegova klinicka hladnoca, ali to je bio Hanekeov cilj. U svakom slucaju, film ne moze da se svrsta u kategoriju "djubre".

No, ta "klinička hladnoća" (As Korny phrased it) jest upravo ključ za čitanje Hanekeovog filma, jerbo ista prožima život obezljuđenog umetnika za koga nema mesta u društvu koje Haneke opisuje. Na taj način ona nije "prepuna neuroza" već jednostavno predstavlja nusprodukt, umetnika koji u Hanekeovom svetu ne može da dela, ne može da nađe sebi bliskog, i stoga beži u sado-mazohizam i perverziju. Na taj način, Haneke ne osuđuje gl.junakinju, već društvo koje je od nje napravilo monstruma.

Srah, ali film je odličan.  

[Cornelius]

Haneke u svim svojim filmovima kritikuje društvo. Medjutim, on ne osudjuje društvo da proizvodi monstrume, nego skreće pažnju na spregu čoveka i društva. Tako je za neurotično vreme tipičan neurotičan junak i obrnuto. U filmu Caché neuroza se javlja ni iz čega, tačnije iz statičnih snimaka kapije i fasade kuće u kojoj junak živi. Znači sve je u mašti junaka - opasnost, otmičar, ubica, sigurnost porodice, narušavanja privida intimne i profesionalne sreće...

[Ghoul]

La Pianiste je provokativni film u kome se prikazuje zena prepuna neuroza. Sprega strasti i patnje, seks kao dominacija, sado-mazohizam kao ventil, istrazivanje granica normalnosti, ubaceni su u umiveni akademski kadar muzike. Zamerka filmu bi mogla da bude njegova klinicka hladnoca, ali to je bio Hanekeov cilj. U svakom slucaju, film ne moze da se svrsta u kategoriju "djubre".

No, ta "klinička hladnoća" (As Korny phrased it) jest upravo ključ za čitanje Hanekeovog filma, jerbo ista prožima život obezljuđenog umetnika za koga nema mesta u društvu koje Haneke opisuje. Na taj način ona nije "prepuna neuroza" već jednostavno predstavlja nusprodukt, umetnika koji u Hanekeovom svetu ne može da dela, ne može da nađe sebi bliskog, i stoga beži u sado-mazohizam i perverziju. Na taj način, Haneke ne osuđuje gl.junakinju, već društvo koje je od nje napravilo monstruma.

Srah, ali film je odličan.  

zanimljivo čitanje, ali sumnjam da se može podržati argumentima iz samog filma.
zapravo, prenaglašavaš 'društvo', i neuklopivost 'umetnice', ali previđaš ovo: profesorka tu predaje ono što sama nije u stanju da oseti i artikuliše, ona NIJE UMETNICA već - vidi naslov- profesorka klavira, što nije baš isto. dakle, ona drugima trtlja o iskrenosti, slobodi, izrazu, autentičnosti itd. a sama je nesposobna za to.
ona je pre svega produkt svog sopstvenog temperamenta i porodice, a društvo umesto da je ne prihvata -kako ispada po tvom 'kreativni autsajder vs. otuđeno društvo' čitanju- je zapravo vrlo jasno prigrljuje, ona je institucionalizovana, ona jeste deo sistema, baš zato što je takva -neautentična, neslobodna, itd.
poenta je da je društvo organizovano tako da se kroz sistem obrazovanja upravo najgori kvaliteti podržavaju i produžavaju, i da društvu baš takve sluge trebaju poput ove profesorke.

mada, cela ta priča 'društvo - pojedinac' samo je jedan od aspekata te priče, i meni manje zanimljiv (možda i zato što ga svakodnevno gledam na svom fakultetu, i šire).

pored toga što je savršeno ukomponovao tu paralelu patologije pojedinca i patologije društva, haneke mi je posebno drag u ovom filmu jer je kao niko pre njega uhvatio mračnu stranu umetničkog izražavanja: sav taj znoj, i bol, i patnju i strepnju i gomilu trivijalnosti i krvi i suza kroz koje se mora proći da bi se makar prišlo onom dodiru večnosti koji umetnost sa sobom nosi. on pokazuje CENU koju bavljenje umetnošću (po nekima: najuzvišenijom - muzikom) sa sobom nosi, da život onih koji su joj posvećeni nije nimalo sladak ni bajan, zapravo da je vrlo mučan (ovde govorim pre svega o studentima, potencijalnim umetnicima), ispunjen neurozama, fobijama, paranojama, sebičnim nadmetanjem, borbom sa ostalim pretendentima... ukratko, da bavljenje najuzvišenijim sam život ne čini uzvišenim per se, već - in a world we're living in - postaje tek još jedna borba za opstanak najjačih, najboljih, onih koji su najviše vežbali, najposvećenijih, koji su najviše -vremena, života, živaca...- žrtvovali zarad toga.
itd.

i ja malo srah, i rado bih ovo elaborirao u podužem textu, ali to mi nije bila namera sada i ovde, pa zato - sapientis sat.

[marduk]

Right, eto i Ghoul i ja smo u pravu.  

[Ghoul]

WTF???

HANEKE RADI RIMEJK SOPSTVENOG FILMA, ALI NA ENGLESKOM?!    

What do you get when you take Naomi Watts and Tim Roth, and put them together on screen for a remake of one awesomely f*cked up movie? You get the remake of Michael Haneke's FUNNY GAMES, which just got picked up for distribution by Warner Independent Pictures.

tko bi se pak tomu nadao?

film je već gotov, i evo prvog rivjua koji zvuči VRLO OBEĆAVAJUĆE!
zapazite neočekivani momenat u BOLDU koji će nekima ovde dati razlog više da film pogledaju!!!

I just saw a screening of a movie called Funny Games at the Arclight in Hollywood. Apparently it's a remake (done by the original's director) of an Austrian movie from 1997. I haven't seen that, though.

The story is simple - a family (mom, dad, son) go to their vacation home on some lake, and two well-spoken, dressed-in-all-white young creeps show up and torture the family.

To make it short, the movie was really good. I think it was a great satire of the violence-soaked media and movies that people love and seek out nowadays without thinking about the reality of the violence. It was so deftly done that I don't think even 90% of the people in the packed audience really "got" it. There's a scene where one of the psycho guys ends up in a bad situation, and he freaks out, looking for "that remote control!". Once he finds the remote, he hits rewind, and the movie freezes, goes back to before the bad situation started for him, and then resumes playing again. This time, he fixes the mistake he made before, though. The director was basically saying, "THIS IS A MOVIE AND YOU ARE SITTING IN A THEATER WATCHING IT FOR ENTERTAINMENT!"

The movie is a movie, but there are also echoes of real-life in the twisted ways the two psychos act and the detached way they treat their victims. Also, the story arc leads you to believe that certain cliched movie things are going to happen, and then they don't. It works as a sort of shock to the system.

I thought it was great. The two psychos look and talk like regular guys, but they are definitely sickos, and i think that that was meant to be a stab at the audience themselves. These guys on the screen are total sickos for getting enjoyment out of screwing with this family, but guess what? You payed to sit there and watch this stuff. The fourth wall is even broken, and one of the guys refers directly to the audience, promising a good story for us. He says something like, "I bet you're siding with them (the family), aren't you?"

Don't misunderstand, though - it's not all wink-wink-nod-nod stuff. It's a pretty hardcore movie, and the tension is pretty thick for most of it.

However, speaking of the tension, i have to mention that there was one pretty big problem with the movie. There's a middle section of the movie where it seems like things might be drawing to a close, but it drags on and on and on, presumably to show the agony the characters are in, but it just drags for too long. There are a few shots that could definitely be cut in half. It really killed the pace. However, after that middle section ends, it picks right back up again.

The music was cool, too. I didn't catch all the names at the beginning, but i did notice that John Zorn was part of it. It's this crazy proto-metal song with lots of screaming, that kind of fits with the psychopaths' natures on the screen. It's used really well, though.

So, i recommend this movie. I almost got turned off before i even saw the movie because of the name itself - Funny Games? - but it is good. I think that if they change the name and cut down on some of the extraneous stuff (FORGET THE CELL PHONE - GET THE HECK OUTTA THERE!) this movie could be incredible. The ending is great.

Now, let me get a bit off topic here. There was one big problem that i had with this movie, but it didn't have much to do with the movie itself. This has been getting to be a big problem lately. I know morons babbling and making comments during movies has been going on for a long time, and that's retarded and they're retards, but what about all the giggling at things that aren't funny? There's a scene where a character is duct-taped at the hands and ankles after being tortured and having a loved one murdered, and she's in agony, and trying to stand up despite her bindings, and she stumbles and falls. People laughed at her falling down. Then once she gets up, she has to hop to move around since her ankles are bound together. People thought the hopping was just hilarious. There was also part of the movie where it cuts from a quiet outdoor scene to a guy inside using a hairdryer to dry something - so it went from quiet to loud. Apparently this change in sound dynamics triggered a lot of the audiences' funny bones. What the?! I felt like i was in Idiocracy. The only explanations i can come up with are that people don't know how to react to tense situations so they giggle, or else it's just that some moron giggled at the stuff and then everyone else thought the stuff was supposed to be funny so they were laughing too, without using their brains to realize that wait, i don't even get why i'm laughing?

Oh well. Annoyances in the theater are nothing new, but man, i'd love for the days of Tampopo where the biggest complaints were digital watch alarms and crinkling of potato chip bags.

In closing,
Funny Games - Good Movie.

[Dragomir L.]

zanimljivo čitanje, ali sumnjam da se može podržati argumentima iz samog filma.
zapravo, prenaglašavaš 'društvo', i neuklopivost 'umetnice', ali previđaš ovo: profesorka tu predaje ono što sama nije u stanju da oseti i artikuliše, ona NIJE UMETNICA već - vidi naslov- profesorka klavira, što nije baš isto. dakle, ona drugima trtlja o iskrenosti, slobodi, izrazu, autentičnosti itd. a sama je nesposobna za to.
ona je pre svega produkt svog sopstvenog temperamenta i porodice, a društvo umesto da je ne prihvata -kako ispada po tvom 'kreativni autsajder vs. otuđeno društvo' čitanju- je zapravo vrlo jasno prigrljuje, ona je institucionalizovana, ona jeste deo sistema, baš zato što je takva -neautentična, neslobodna, itd.
poenta je da je društvo organizovano tako da se kroz sistem obrazovanja upravo najgori kvaliteti podržavaju i produžavaju, i da društvu baš takve sluge trebaju poput ove profesorke.

mada, cela ta priča 'društvo - pojedinac' samo je jedan od aspekata te priče, i meni manje zanimljiv (možda i zato što ga svakodnevno gledam na svom fakultetu, i šire).

Malo bih se na ovo nadovezao... Taj aspekt društva i pojedinca ja ovde vidim više kao neki odnos kompenzacije: društvo je takvo da ne ceni autentičnost, originalnost, umetničku slobodu, itd. Ali zato nudi u zamenu institucionalizaciju koju si pomenuo; znači, njoj nudi da radi kao profesorka klavira i da ima iluziju da novim generacijama prenosi vrednosti kojima je sama težila, iako je sve to samo zatvoreni krug, i oni u ostvarenju pomenutih ciljeva nemaju ništa bolju persprektivu nego što je ona imala. Mi iz filma (ako nisam nešto propustio) ne možemo da zaključimo da li ona zaista nije u stanju da stvori bilo šta, ili je u jednom trenutku njenog umetničkog razvoja društvo gurnulo u taj svoj procep za 'talentovane'. Jedan od razloga njenih neuroza je i taj što je, hm, valjda na nekom nivou svesna takvog položaja.

Ne znam koliko se ove teze obrađuju u autobiografskoj knjizi Elfride Jelinek po kojoj je snimljen film, ali tipujem da je dosta toga Haneke dodao i interpretirao, što bi za njega mogao da bude samo dodatni plus.

Sad, meni je tu zanimljiv još jedan aspekt koji nije pomenut... Potencira se njen krut stav, histerično suzbijanje emocija, seksualnosti, a koje sa druge strane eskalira u potrebe za nekontrolisanom perverzijom. U nemogućnosti da sve ono što se ono što se u njoj sakupilo izrazi kroz snažna umetnička dela, ona odlazi u perverziju. Ja ovo tumačim kao poruku da su umetnost i perverzija dve stvari koje potiču iz istih izvora, a od spoljnih okolnosti zavisi koja će se i kako manifestovati. Odnosno da su bavljenje uzvišenim i bezvremenim sa jedne strane, i bavljenje najgorim porivima ljudske psihe sa druge strane, kao dve grane istog stabla.


Pa, verovatno i pored ovolikog teksta nisam napisao ništa specijalno, ali ja nisam iskusni forumaš i nisam navikao da pišem o gledanom/pročitanom bilo šta, pa mi se (valjda) da oprostiti  
Pozz.

[Tex Murphy]

A možda je to jednostavno film koji sadrži gomilu šlokantnih scena koje su same sebi svrha?

[Dragomir L.]

A možda je to jednostavno film koji sadrži gomilu šlokantnih scena koje su same sebi svrha?

Pa ne bih baš rekao. Biografija žene po čijoj knjizi je snimljen film dovoljno govori:

''Biografski podaci o ovoj spisateljici pobuðuju radoznalost: dobro je poznata neurotièna veza sa autoritarnom, ambicioznom majkom; poznato je da je deo familije sa oèeve,jevrejske strane, ubijen u koncentracionim logorima; da je otac tokom pedesetih godina oboleo od duševne bolesti, što je kod Elfride Jelinek izazvalo radikalne posledice – psihijatrijski tretman, prekid studija i jednogodišnje zatvaranje u porodiènu kuæu; poznato je spisateljièino pristupanje Komunistièkoj partiji Austrije 1974, i istupanje 1991. godine. O dvadeset godina njenog braka nije poznato ništa, izuzev da Gotfrid Hingsberg živi u Minhenu, gde je spisateljica do majèine smrti 2000. godine provodila s njim nekoliko dana meseèno, dok je ostalo vreme živela sa majkom u Beèu.''

[Tex Murphy]

Hej, ja sam mislio na film Profesorica klavira!

[Milosh]

Gledao sam Profesoricu klavira i strašno me je nervirao. Tada sam smatrao da je to pretenciozni piece of garbage.

U mom slučaju slična reakcija, ali na jedan drugi njegov film koji sam tek nedavno pogledao, svuda (pa i ovde na forumu) hvaljeni Funny Games. Verovatno sam jedini ovde koji misli da je taj film čisto izdrkavanje, čak sam izgubio želju da pogledam Cache koji čeka za gledanje već mesecima. Zapravo, Funny Games bi bio sasvim dobar film da je režiran konvencionalnije tj. bez iritantnih i pretencioznih rediteljskih upadica koje bi trebalo da nam pokažu kako je on (Haneke) pametan, drugačiji, kako polemiše sa sopstvenim delom pa i medijem samim. Bulšit. 2/5

[Plissken]

Bravo Miloshe, potpisujem svaku tvoju rec! FG nego sta nego da jeste bulshit. Kod mene ima jos manju ocenu.

[marduk]

Haneke i jeste pametan i drugačiji.
Kaše, Fani gejms i La pijanist su filmovi vredni gledanja i uživanja u njima.
E sad, zašto?

Jebem li ga  

u ostaloga, ja ništa zanimljivije i autorskije u evropi ne vidoh u posl.vreme...

[Tex Murphy]

Bravo Miloshe, potpisujem svaku tvoju rec! FG nego sta nego da jeste bulshit. Kod mene ima jos manju ocenu.

Vjerovatno i kod mene, kad bih ga kojim slučajem gledao.

[Truba]

dobar je haneke...

[Tex Murphy]

dobar je haneke...

Dobar je on, samo mu filmovi ne valjaju  

[Truba]

ono nisi ih ni gledao?

[Tex Murphy]

Jesam jedan, ali bez zvuka.

[Ghoul]

pogledah funny games u.s.

više esej, ili performans, ili stejtment, ili experiment nego film, bio mi je nesnosno dosadan.
valjda zato što je cela poenta tog filma da te udari na kvarno i neočekivano, dakle na prvo gledanje.
američki rimejk je POTPUNO veran austrijskom originalu i dosadniji je od van santovog PSIHA.
majkl pit je znatno slabiji glumac od onog austrijanca, ali ko zna, možda je i to namerni hanekeov stejtment: da su čak i usa psihi bledi i neubedljivi i neharizmatični i neinteligentni.

u svakom slučaju, potpuno se slažem s ovim što je reko ebertov zamenik nedavno – zaista je tako:

"Anyone who leaves the cinema doesn't need the film, and anybody who stays does."
-- Michael Haneke on his previous version of "Funny Games"

By Jim Emerson, Editor

The new Hollywood edition of "Funny Games," writer-director Michael Haneke's clinical reenactment of his Austrian torture-comedy experiment from 10 years ago, is an attempt to replicate the earlier study under English-language conditions.
You (the lab rat) are placed in a Skinner box (the movie theater) and subjected to random negative stimuli (filmed violence, as a substitute for painful electrical jolts). Haneke, whose academic background is in psychology, philosophy and theater, assumes the role of empirical taskmaster. He hypothesizes that his box will shock you into a knee-jerk ethical dilemma. To pass the test, you must reject the false premise of the experiment itself (if only on the grounds of insufferable smugness) and walk out.
An even better response, theoretically, would be to storm the booth and rip the film out of the projector, thus symbolically declaring your refusal to swallow the force-fed medicinal doses of synthesized abuse the film is administering. And if you really wanted to ace the challenge, you would just not see the movie.
But if you liked those pictures from Abu Ghraib, you'll love "Funny Games"! See the captors tighten a pillowcase over a young boy's head, force Mom to strip (no actual nudity shown) by the TV, smash Dad's leg with a golf club and play hide and seek with the body of the family dog they've just killed with the same driver! For the price of a ticket, you can choose the level and nature of your vicarious involvement with the sadism on the screen, and the masochism in your seat. Enjoy.
The game's narrative parameters are as follows: A dubiously American bourgeois family -- Ann (Naomi Watts), George (Tim Roth), their pre-teen son Georgie (Devon Gearhart) and their golden retriever -- arrive at their vacation home on Long Island. They are upper-class ciphers who stock soy milk in the refrigerator, feed their dog expensive Wellness brand kibble and keep a Tivoli radio in the kitchen. The attention paid to the details of their conspicuous consumption may or may not express the film's attitude: that these cardboard caricatures somehow deserve to be humiliated, tormented and killed for exhibiting Eurocentric yuppie tastes, including implicitly sinful predilections for golf, boating and classical music. Or maybe the movie is simply suggesting that you give yourself permission to feel that way.
Two symbolic young men, Paul (Michael Pitt) and Peter (Brady Corbett), show up at the screen door, dressed in shorts, canvas shoes, white sweaters and white gloves. They proceed, politely and methodically, to terrorize, torture and murder their hostages, offering a rigged "bet," in the guise of "entertainment," on behalf of the film: that all family members will be dead by a certain hour. Meanwhile, the victims are bludgeoned into submission and despair. The torturers are blandly passive-aggressive and genteel, their motiveless actions appearing alternately logical and irrational, inexorable and impulsive, cruel and -- even more cruelly -- kind. The movie's running time is 1 hour and 52 minutes.
Every once in a while, Paul addresses the camera with a conspiratorial smile or a nudge-nudge, wink-wink joke. He guesses that "you [the audience] are probably on their [the victims'] side." He and Peter represent the film's side. What do you want to bet they will win the already-decided bet?
As an academic exercise in learned helplessness, the film flaunts the ultimate power to rewrite its own "rules" whenever it likes, including taking back anything that has already been shown. A movie with no restrictions holds no real suspense, and no surprises, so any revelation of plot details in, say, a review, is meaningless.
What makes "Funny Games" different than any other campy-scary horror movie that gets off on tormenting its characters and teasing its audience? Not much. It's being pitched to the "Hostel" crowd (who are invited to laugh) and the art-house crowd (who are invited to feel ennobled as they shake their heads and lament the state of violence in movies).
Haneke (whose masterworks include "Code Unknown" and "Cache") explains that his distinctively European film is "a reaction to ... the way American cinema toys with human beings ... [so that] violence is made consumable." That's true, and it's what "Funny Games" sets out to do, but Haneke's essay fails because he hasn't a clue about what makes American movies tick. "Funny Games" doesn't seduce you with conventional storytelling and character development and then turn them around on you -- like, say, Alfred Hitchcock's "Rear Window" and "Psycho." Instead, as the press kit explains, it encourages its viewers "to see their own role through a series of emotional and analytical episodes." In other words, this isn't a movie, it's a thesis.
"Funny Games" represents the laborious execution of an abstract notion. The concept is the movie, kind of like Andy Warhol's ''Empire'' (1964), an eight-hour stationary shot of the Empire State Building. You don't have to sit through the whole thing to get the point, unless you really want to.

[Giovanni Larsson]

najteze je bilo na kraju koji kao da nam porucuje - ko je najbolji filmejker Evrope trenutno?

Hm... I šta tačno predstavlja ona scena na kraju? Pretpostavljam da je neka suptilna metafora, ali izgleda da sam previše sirov da proniknem.

[Franz Xaver von Baader]

koje bi trebalo da nam pokažu kako je on (Haneke) pametan, drugačiji, kako polemiše sa sopstvenim delom pa i medijem samim. Bulšit.

dok 'intelektuala koja je u trendu' na sva usta hvali i obožava Hanekea, jedan Milosh je puno bliži Patuljku

Patuljak je prepoznao veličinu, ali i granicu Hanekeovog mišljenja
[uoči poklapanja između Milosha i Patuljka dobivena na dva različita Hanekeova filma na dva različita foruma, u različitim vremenima i neovisno jedan od drugog]

Patuljak:
pa upravo o tome i pričam: haneke je stari blefer
ovo o čemu on priča je apstraktna općost; služi se mistifikacijom kako bi istaknuo neke svoje kakti poante (već spomenutu kritiku otuđenog svijeta, usredotočivši se na razbijanje stvari u sedmom kontinentu, pa i novca -zamisli, haneke je snimio bacanje novca u školjku. sad je zaista car, misli si on. to je zasigurno šokiralo svekoliko pučanstvo, te gramzive lihvare itd)

ako to sad pomaknemo iz apstrakne općosti u zbiljski svijet, nameće se pitanje: temeljem čega haneke utvara da je u današnjem društvu veći tabu destrukcija novca nego ubojstvo djeteta? zato jer to zvuči tak akademsko-ljevičarski? o tome se da spekulirati na intelektualnoj ljevici?
zato kažem da meni haneke pomalo izgleda lažno: svo to koketiranje sa pretpostavljenim predrasudama, priznatim-problemima-od-strane-frankfurtske-škole itd.

citat kaže: "haneke je vidio kak je publika reagirala". pa dobro, ali tko garantira da ja mogu vjerovati njegovoj percepciji? gdje je on to vidio i koju publiku? kao lijevi intelektualac, haneke ne bi smio smetnuti s uma dijalektiku i kako dolazi Hegel VS Hanekea: činjenice ne znače puno, um je snaga koja rastvara činjenice i između 'istine' (kako publika reagira) i 'činjenice' (hanekeove uobrazilje o reakciji publike) stoji nepoklapanje, nema tu identiteta... možda. jer, s druge strane, ako ja sebe promatram kao publiku, uopće nisam reagirao kao što to haneke tvrdi: naime, ni najmanje me ne pogađa bacanje para u školjku, ali zato najdublje prezirem ubojstvo djeteta. a tako i moja najbliža okolina. dakle, ova konkretna publika koju ja znam, ne uklapa se u hanekeove vidike

ponavljam, tu je za mene granica hanekeovog mišljenja. barem u ovim viđenim filmovima, a ujedno i u citiranoj izjavi

citat i hanekeova izjava:

Code Select Expand

a evo i najljepse recenice iz tog clanka, a reko ju je haneke kad je vidio kak je publika reagirala na film:
"and remarked that in today's society the idea of destroying money is more taboo than parents killing their child and themselves."

...

crtica: pogledao sedmi kontinent, funny games, benny's video (filmovi oko 5-6/10 na Patuljkovoj top-ljestvici filmova)
još ću pogledati: fragmente, skriveno, pijanistica (unaprijed se veselim što ću nakon odgledanih skriveno i pijanistica oboriti ghoula i ostale... intenzitetom obaranja već prema potrebi)

[marduk]

Zna li ko šta o novoj hanekeovštini, The White Ribbon aka Das Weisse Band?

[Ghoul]

biće na festu autor.filma; još ga ne spazih u divx ponudi...

[Ghoul]

novi haneke, u slici i reči, by Ghoul:
THE WHITE RIBBON

http://ljudska_splacina.com/2009/10/white-ribbon-2009.html

[marduk]

Blago svim hanekeovcima! Će se skida i gleda....

[Le Samourai]

Sad dilema - da li ovo zasigurno vredno delo chekati MESECIMA do Festa, ili pogledati omna?

[marduk]

Bre, razočarao sam se BELOM TRAKOM. Znatno slabije od Cache i La Pianiste, recimo. Mislim, tehnički i glumački filmu nemam nikakvih zameriki, ali je Haneke ostao u rangu osrednjosti, čini mi se. Tu je sva njegova ideologija - čemer, mrak, bezljuđe - ali na "so-what" način. Samo za njegove fanove i one sa živcima.

[Tex Murphy]

Slabije i od La Pianiste??? U to ću povjerovati tek kad vidim, ali nešto nemam želju da vidim. Život je prekratak da bi se trošio na "filmove" tog naci kretena.