Boris Tadić kod Ace Stankovića and it ain't gonna be prett

[Tex Murphy]

Iz nekog razloga Tadić se valjda nalazi u Hrvatskoj, pa je odlučio da svrati u emisiju kod Aleksandra Stankovića da se malo izblamira. Teren je već pripremio time što se izvinio Hrvatima za zločine koje su im nanijeli Srbi      

Čim pogledam emisiju postaviću kratak izvještaj za one koji ne mogu da prate HRT.

[Tex Murphy]

Pih. Manirom vještog političara, Boris je effortlessly odgovorio na sva nezgodna Stankovićeva pitanja i izvukao se prilično neokrnjenog obraza. Booooriiiiing!

[David]

pa, da nije vjest politicar ne bi ni bio na poziciji u kojoj je, npr. ne bio se udruzio sa svim onim barabama oko onakvog novog ustava srbije, niti bi bio u stankovicevom studiju kao-takav - on je tu da ostane.

a sto ti, konkretno, smeta to izvinjavanje u njegovo licno ime za pocinjene zlocine?

[crippled_avenger]

Žao mi je što nisam gledao Retardića kod Ace Srbina. Žao mi je što se Retardo izvukao, mada je veliko pitanje da li je Aca možda bio malo i umekšan od strane uredništva HRT.

[Tex Murphy]

a sto ti, konkretno, smeta to izvinjavanje u njegovo licno ime za pocinjene zlocine?

U ovom slučaju nije mi toliko smetalo pošto je kontekst drugačiji nego inače (i.e. rekao je da svi treba da se izvinimo jedni drugima, pa ako neko treba da počne, evo on će, fair enough ako zanemarimo patetiku), ali generalno imam problem sa tim silnim izvinjavanjima zbog patetičnosti i licemjernosti takvih činova. Oni koji stvarno treba da se izvinu to nikad neće uraditi, a ovi koji se izvinjavaju to rade samo formalno i u to ne vjeruju. Eto.

[Tex Murphy]

Žao mi je što nisam gledao Retardića kod Ace Srbina. Žao mi je što se Retardo izvukao, mada je veliko pitanje da li je Aca možda bio malo i umekšan od strane uredništva HRT.

Pa, čini mi se da nije bio umekšan. Postavljao je svoja uobičajena nezgodna pitanja, tipa kad izvuče nečiju izjavu staru dvadeset godina i onda traži da se to prokomentariše i tome slično, ali ovaj je bio relativno konzistentan. Doduše, dao i jednu dosta sumnjivu tvrdnju, a to je da je Slobodan Milošević za prsa odgovorniji od ostalih za ono što se dešavalo (mada je dodao i da bi se razni političari, da nisu umrli, našli zajedno u Hagu).

Nažalost, mislim da Radikali neće dobiti mnogo novih glasača nakon ovog intervjua  

[crippled_avenger]

To izvinjenje je bedno. Ne verujem da je trazio da se Hrvati malo suoce sa svojom krivicom.

[Cu]

onakvog novog ustava srbije

A kakav bi ti ustav nama predlozio?Mozda bi bilo dobro izdvojiti Vojvodinu,Rasku,Vlasku,Istocno Kosovo(posto je zapadno vec otislo) i Zapadnu Bugarsku(Normalno kad kazem Vojvodinu ne mislim na Srem,njega pripojiti novoosnovanoj antifasistickoj Nesvrstanoj Drzavi Hrvatskoj) iz Srbije radi "ravnopravnosti naroda i narodnosti",u cilju postizanja "bratstva i jedinstva" i "mira medju ljudima",a i zbog "prakticnih razloga i lakseg upravljanja".Normalno Srbija se preimenuje u Slavenosl(j)aviju.

Naravno ni meni se ne svidja sadasnji ustav,kao da ga je pisao neki komunisticki cata,toliko je neprecizan da se njime moze opravdati svaki zlocin,a takodje i napasti svaki postupak kao protivustavan(normalno sve kako odgovara sljamu koji je glasniji,a jos plus i na vlasti).

Takodje mi se ne svidja sto se nigde ne spominje sramota 1918-2006.Kao:jebi ga,sta da se radi pogresili su nasi stari.PA NAPISIMO TO U USTAVU,NE IGNORISIMO SOPSTVENU DEGENERACIJU!!!!!!
     

[David]

harv, spasiva na odg.
moje razmisljanje o tome je uglavnom slicno tvom, mada...

... ali generalno imam problem sa tim silnim izvinjavanjima zbog patetičnosti i licemjernosti takvih činova. Oni koji stvarno treba da se izvinu to nikad neće uraditi, a ovi koji se izvinjavaju to rade samo formalno i u to ne vjeruju. Eto.

...mada mislim da ima i drugacijih primjera, bar sto se tice spomenutog licemjerja.
primjer toga za mene bi bila vesna pesic, i to konkretno onaj slucaj kada je prvi put dosla u sarajevo, da li neposredno po zavrsetku rata ili pri samom njegovom kraju - ne mogu sada tacno reci, dgje je u sali punoj sarajlija zamolila ih za oprost u svoje ime, a gdje su oni - bilo to nekom 'pateticno' ili ne, meni nije - uglas odgovorili 'ne, ne ti'. s obzirom na njen anti-nacionalisticki i anti-ratni angazman, i prije ratova u pocivsoj i za vrijeme njih, dakle uzevsi u obzir lik-i-djelo odredjene osobe, licno takvo 'trazenje oprosta', kao i reakciju na njega, tesko mogu pojmiti kao 'licemjerno'.

[David]

tatko,
lazu gradjane srbije i, sto je najzalosnije, igraju se sa sudbinama kosovskih srba neostvarivim projekcijama o kojima vlada srbije najmanje moze da sama o tome da odluci, bilo to i ustavnim odrednicama, dakle igrajuci se 'drzavotvornim' nabildavanjem 'patriotizma', umjesto da se pobrinu oko primarnijih interno-srbijanskih pitanja, kao i da kosovarima pregovorima obezbjede sto sigurniju poziciju i egzistenciju.
oprostices mi, ali ne bih dalje s tobom ulazio u produbljavanje ove teme kroz diskusiju, jer niti ja mogu, cini mi se prema tvojim prijasnjim pisanjima, uticati na promjene tvog misljenja, niti ti mozes uticati na moje. dakle, izvinices me...

[Mesugahh]

Svaka cast Borisu Tadicu.

[Cu]

da je Slobodan Milošević za prsa odgovorniji od ostalih za ono što se dešavalo

On jeste odgovorniji,ali Srbija nije jer je od 1941-2000 bila pod okupacijom.SMrad je jedna od najvecih katastrofa srpskog naroda.Izgubio je sve sto nam po pravu pripada(sto na ime ratne odstete za genocid u 2. sv. ratu,sto na ime ratne odstete za genocid u 1. sv. ratu,sto na ime kulturno-istorijske pozicije) Krajinu,Kosovo,pokvario odnose sa Crnom Gorom(katolicizam ulazi na vrata koja je on otvorio),Republiku Srpsku smo dobili miloscu Holbruka i slicnih kreatura(uz bitan faktor ruske pomoci,i evropske islamofobije).

Ratove je vodio da bi ucvrstio svoju vlast.Bez njih bilo bi nas vise,nacija ne bi bila ni priblizno ovoliko psihicki obolela.

Pregovorima za zelenim stolom(povodom pada Berlinskog zida,i samim tim dezintegracije SFRJ) sa Hrvatima,Slovencima,Bosnjacima bismo dobili mnogo zbog nase uloge u 2. sv. ratu(a i zbog njihove),i zbog toga sto bismo mi tada bili "prvi pik" za Americkog glavnog saveznika u Istocnoj Evropi.Za Kosovo bismo se pitali iskljucivo mi.

SMrad nije dosao na vlast demokratskim putem vec udbasko-komunistickim manipulacijama.Udba je osnovala sve politicke partije u Srbiji sem DS i partija koje su iz nje nastale(dok je SPO otkazao poslusnost Udbi,premda je povremeno znao i da se uskladi sa njihovom manijakalnoscu-1997-1999).Uz namestanje svih postojecih izbora i drzavni aparat na svojoj strani Udba je drzala pod okupacijom Srbiju(za ko zna cije interese,a mozda su samo bili malo ekscentricni) sve do popusavanja 2000.

A do 2000. je zbog njih stradalo oko 150.000 ljudi.

[marlowe]

Boris Tadić je za klasu ispred drugih politicara u regionu.

[Ghoul]

Boris Tadić je za klasu ispred drugih politicara u regionu.

po frizuri?

[marlowe]

Zurka mu je samo dodatni plus.

[David]

muharem bazdulj o istom, u 'danima':

Ličnost u fokusu
Boris Tadić
   

Aleksandar Stanković sa HTV-a iz svojih gostiju, po pravilu, izvlači ili ono najbolje ili ono najgore, onako kako vrhunski (televizijski) novinari i trebaju raditi. Iz pojedinih je svojih sarajevskih gostiju svojevremeno uspio izvući upravo onu provincijsku sitnu dušu koju kriju ispod glazure "svjetskih ljudi" i "vrhunskih profesionalaca", a prošle je nedjelje iz srbijanskog predsjednika Borisa Tadića u Stankovićevoj emisiji Nedjeljom u dva progovorio pravi evropski političar: promišljen, odmjeren i odgovoran.

Sve što je Tadić kazao u tih sat vremena, trebalo je zvučati ohrabrujuće za gledatelje HTV-a (a njih je - valja i to reći - više u ostatku nekadašnje SFRJ nego u samoj Hrvatskoj): od isprike za zločine i prihvatanja odgovornosti preko nedvosmislene osude Ratka Mladića i Slobodana Miloševića do jasne podrške cjelovitosti Bosne i Hercegovine i negiranja posebne povezanosti kosovskog slučaja sa BiH, odnosno Republikom Srpskom.

Cinici će ovo, naravno, pokušati dezavuirati kao retoriku. Televizijske političke emisije, međutim, i nisu ništa drugo do poligon za retoriku, no i retorike mogu biti različite. Pokazalo se to još onomad u onom nesretnom trojnom ukazanju Mesića, Silajdžića i Tadića u Hadžifejzovićevom Centralnom dnevniku na televiziji Hayat kad je Silajdžićeva politička insuficijencija prosto bola u oči. Mesić je bio na visini svoje reputacije, a Tadić je i u toj prilici pokazao da ima najpredsjedničkiji format.

U jednom od svojih poznatih sofizama Alija Izetbegović je tvrdio da će Bosna izići na zelenu granu kad na njezinim granicama budu "demokratska Hrvatska i slaba Srbija". Ako i zanemarimo činjenicu da su za Bosnu ipak najvažniji njezina vlastita demokratičnost i snaga (ili slabost), u ovoj ćemo tezi primijetiti neku vrstu defetizma spram mogućnosti (prave) demokracije u Srbiji, defetizma koji je u bošnjačkoj javnosti u dobroj mjeri prisutan do danas. Istočnom susjedu u ovoj se projekciji ne priželjkuje demokracija, nego slabost, valjda iz uvjerenja da će svaka Srbija koja nije slaba imati teritorijalne pretenzije spram BiH. U pučkoj formulaciji ova teza ima fatalistički prizvuk i obično se izgovara kao mantra: svi su oni isti.

Političari poput Tadića pokazuju, međutim, da je i istočnom susjedu iz bosanske perspektive mnogo oportunije poželjeti demokratizaciju nego slabost. Upravo je slabost ono što zapravo generira nestabilnost i teritorijalne pretenzije; pokazuje to i slučaj Njemačke nakon Prvog svjetskog rata.

Tadićeva retorika rekoncilijacije trebala bi biti poučna i bosanskohercegovačkim političarima, naročito onima koji, evo, već mjesecima samo raspaljuju strasti i od ovog društva stvaraju dvije oštro podijeljene i suprostavljene bijesne gomile. Svojom retorikom lideri lako učine da gomile njihovih pristalica polude. Poništiti rezultate zapaljive retorike, međutim, nije tako lako i jednostavno. Pri kraju pjesme All This Time Sting kaže kako ljudi polude u gomilama, no u normalu se mogu vratiti samo jedan po jedan. Za razliku od Silajdžića, Tadić i, izgleda, kao neko ko je slušao Stinga. (M.Bazdulj)

momak, izuzev svog knjizevnog pisanja, inace pise i vrlo dobre knj. eseje, knj. kritiku i politicke komentare, sto je, sto se tice ovog posljednjeg, vidljivo i u gornjem njegovom ubodu.

[Boban]

Tadić je u tom intervjuu pregazio voditelja, a poslednja rečenica je klasično utabavanje groba na saranjenom neprijatelju.

[Meho Krljic]

Jebte, ko bi reko da od Tadića može i neke koristi da bude... Za mene je on ipak i dalje samo pretty face. Ali zaista vrlo pretty.

[Alexdelarge]

Kolumna Borisa Dežulovića
Zašto ste nas uopće klali?

Otprilike kao kad se u gradu pokvari nuklearna cetrala, a vlasnik obližnje automehaničarske radnje, nakon sedam-osam rakija, na vrhuncu žučne diskusije kaže da bi on sam popravio kvar, samo da ima kod sebe gedore. Tako meni - znam da je glupa usporedba, ali nema pametnih među Hrvatima i Srbima - izgleda cijela ova stvar s izvinjenjem srpskog predsjednika Borisa Tadića Hrvatima.

"Ti bi popravio reaktor?!", dobacit će posprdno gazda iza šanka. "Pih, to zna svaka budala", odgovorit će nadmeno naš junak, "samo da mi je gedor broj šesnaest!" "Jel' šesnaestica?", zajebava ga gazda. "Sa šesnaesticom bih i Titanic popravio!", uzvraća mehaničar, na što vlasnik gostionice odnekud izvuče kutiju s alatom i ljutito baci na stol ključ broj šesnaest. "Evo ti onda gedor, baš da te vidim!", reći će gazda, nakon čega će pripiti majstor reći: "Šta ću, bogati, s jednim gedorom?!"

Ne treba biti Westinghouse da bi se znalo kako se nuklearni reaktor ne može popraviti jednim gedorom, ali znate onu drevnu mudrost: i najsloženiji popravci započinju gedorom šesnaesticom.

Petnaest godina tako Hrvati čekaju da im se neki srpski lider ispriča za sve što su im Srbi napravili, petnaest godina svaka se hrvatsko-srpska priča razbijala o argument koji se ponavljao kao mantra - "Srbi se nikad nisu ispričali za zločine!" - a da nijedan Hrvat nikad ozbiljno nije pomislio, a kamoli se pripremio za mogućnost da jednom, nekad, neki srpski lider dođe u Zagreb i kaže - "Izvinite." I sad, kad se zaista to dogodilo, Hrvati ne znaju što da rade s gedorom broj šesnaest.

"Što će nama njihova isprika?", kažu tako gnjevni Hrvati. "Što sad, ispričali su se i sad je sve okej?" "Hoće li isprika oživjeti naše mrtve?" "I kakva je to isprika, 'svima koji su nesretni', kao da se ispričava zbog gola iz ofsajda, a ne za genocid!" "Tko je uopće taj Tadić da se ispričava?" "Bizantinski prepredeno preuzeo je na sebe odgovornost za zločine, i sad su kao Milošević, Arkan i Mladić nevini, što li?"

Meni osobno to je najdraži dio, taj sa "tko je uopće taj Tadić?". Jer, Boris Tadić nije nikoga zaklao ni živog zapalio, Hrvatima ne treba njegova isprika, nama ona ništa ne znači. Hrvati su izvinjenje valjda očekivali od Slobodana Miloševića, što će nama isprika nekog srpskog psihologa, da je Boris Tadić pravi Srbin bio bi psihijatar a ne psiholog, imao bi on na duši bar dva-tri goloruka Hrvata ili kakav manji gradić, kakav je to Srbin koji nikad nikoga nije ubio, da se dakle kod Aleksandra Stankovića pojavio Milošević - dobro, on trenutačno baš i ne može, ali evo recimo Vojislav Šešelj - da se dakle pojavio vojvoda Voja i rekao na Hrvatskoj televiziji istorijsko "Izvinite!", Hrvati bi, naravno...

Hrvati bi, naravno i s punim pravom, popizdili.

"Ne trebaju se on nama izvinjavati!"

- Zašto?

"Zato što nama ne treba isprika od koljača i ubojica. Njima možda Bog može oprostiti, ali mi nećemo."

- Vrlo dobro, tu se slažemo, tko bi se dakle Hrvatima trebao ispričati?

"Srbija, naravno."

- Netko, znači, u ime zemlje Srbije?

"Da, netko čija bi isprika imala povijesnu težinu, značaj priznanja zločina, značaj pune odgovornosti i kajanja zbog zločina počinjenih u ime srpske države i pripadajućih joj Srba."

- Dakle, predsjednik Republike Srbije osobno?

"Pa tko drugi, neće valjda predsednik opštine Svrljig?"

- Ali on se i ispričao.

"Tko, gradonačelnik Svrljiga?"

- Ne, već predsjednik Republike Srbije. Boris Tadić.

"Stvarno? Kad?"

- U nedjelju, na Hrvatskoj televiziji. Sjećate se, zbog toga smo i započeli raspravu?

"Da, zaista. Hm. To je sad dosta nezgodno."

- Vi ste rekli da ispriku ne očekujete od Miloševića ili Šešelja, nego...

"Znam, znam što sam rekao. Ali, vidite, što će nama isprika i od toga, kako se zove, Borisa Tadića? Hoće li on oživjeti petnaest tisuća mrtvih, hoće li sagraditi Vukovar, hoće li vratiti vrijeme unatrag...? Što mi imamo od njega?"

- Pa ispriku.

"Ha, pa to nitko od njega nije ni tražio."

- Kako nije? Petnaest godina ste ponavljali kako se Srbija nikad nije ispričala za zločine u Hrvatskoj.

"Točno, to je istina. Ali što nama znači isprika od Borisa Tadića? Gdje je on bio kad su nas Srbi klali?"

- Pa on je predsjednik Srbije, ispričao se u ime srpske države i srpskog naroda. Sami ste rekli da biste mogli prihvatiti samo ispriku nekoga tko... čekajte da nađem... da, evo, "netko čija bi isprika imala povijesnu težinu, značaj priznanja zločina, značaj pune odgovornosti i kajanja zbog zločina počinjenih u ime srpske države i pripadajućih joj Srba".

"Glupost. Tko je to rekao?"

- Vi, maloprije. Evo, tu.

"Dajte da vidim... 'netko čija bi, bla bla, značaj priznanja, bla bla, zločina počinjenih u ime, bla bla', hm... I kažete, mi smo to rekli?"

- Od riječi do riječi.

"Da, sad kad se ovako pročita, fakat tako ispada. Ne znam, sigurno je neki nesporazum."

Hrvati su tako u trajnom nesporazumu sami sa sobom. Oni bi ispriku, ali im isprika ne treba, oni smatraju da bi se trebali ispričati zločinci, ali njihova isprika im je posve razumljivo neprihvatljiva, oni traže ispriku od srpskog naroda, u čije ime su zločini počinjeni, ali isprika od Srba im je licemjerna, oni bi nekako da se Srbi ispričaju, ali da se isprika ne važi. Jer pravim hrvatskim domoljubima isprika zapravo ne odgovara, isprika je onaj gedor šesnaestica kojom započinje svaki popravak, prvi korak ka normalizaciji odnosa, a nijednom pravom patriotu normalizacija ne odgovara, normalni odnosi i normalno društvo njihova su najgora noćna mora.

Zbunjenost je zato posve razumljivo ista i kod srpskih nacionalista, koji su Tadićevu ispriku doživjeli kao neviđenu bruku za srpski narod. Jer, "kome se zapravo i zašto Tadić izvinjava?", "bio je rat, u ratu svi rade zločine, red bi bio da se onda svako svakome izvine", "ko će Srbima da se izvini za milijarde klanih i nedoklanih Srba?", i konačno - "srpski predsednik može da se izvine tek kad i hrvatski predsednik uradi to isto".

- Ali hrvatski predsjednik se ispričao Srbima.

"Ma nemoj? Kad?"

- Prije tri-četiri godine. Usred Beograda.

"Dobro sad... pre tri-četiri godine, kažete?"

- Da.

"To onda znači samo da su ustaše priznale genocid nad Srbima. Milionima godina nas kolju, da nema Hrvata bilo bi Srba danas više nego Kineza, i sad bi oni da sve zaboravimo jer su se oni kao izvinuli?!"

- Pa vi ste rekli da bi se Hrvati trebali ispričati.

"Tako sam rekao?"

- Tako.

"Hm, pa jasno, nećemo valjda mi da se izvinjavamo što smo podmećali vratove?"

- Ne, nego za zločine koji su počinjeni nad Hrvatima.

"Glupost. Hajde da sada relativizujemo i da kažemo da je bio rat i da su u ratu svi radili zločine.

- Točno. Upravo ste tako i vi rekli.

"Ja? Gde?"

- Maloprije. Citiram: "bio je rat, u ratu svi rade zločine, bio bi onda red da se svako svakome izvine." Završen citat.

"Vidi, stvarno. To je sad, jelte, malo nezgodno."

Zato je svaki pravi hrvatski domoljub odahnuo kad je vidio da su i srpski nacionalisti odbili Tadiću dati legitimitet za ispriku u njihovo ime: ima dakle nade za nenormalne odnose, ima nade za ćeranje, ćeraćemo se još, hrvatski i srpski rodoljubi posljednja su nam nada, antinormale christianitatis, predziđe hrvatosrpstva, zadnja prepreka pred užasima normalnog društva u kojemu će, samo gledajte, biti sasvim uobičajeno da razgovor Hrvata i Srba o, šta ja znam, globalnom zatopljenju ne započne pitanjem o agresoru i žrtvi.

Već je započelo, Tadić se ispričao Hrvatima, i mi se sa strepnjom pitamo - što je sljedeće? Već sutra neki će srpski predsjednik kleknuti na Ovčari, reći će javno da je Srbija bila agresor, ne smijem niti zamišljati dalje. Bit ćemo zajedno u Europskoj uniji, prelazit će Srbi granicu kao pješačku zebru, švrljat će po Hvaru i uljudno pozdravljati sa "dobar dan", pristojno će se ispričavati svaki put kad mu dijete u igri na plaži poprska Hrvata, najnormalnije će se upisivati u hotelske knjige, kao da su Nijemci ili Talijani, vraćat će se na kraju godišnjeg odmora u Srbiju i svaki će se zdravi, normalni hrvatski domoljub na koncu morati zapitati: zašto su nas, zaboga, uopće klali?

[Meho Krljic]

     Sjajno.

[Tex Murphy]

Hehe, sjajno!  

[shahovnichar]

Stankovic rascmario i Dodu Bosnaca        

[Truba]

Dodu samo naše balije ne mogu raščlaniti
inače ga svi guze kako stignu  

inače je solidan vladar za nacional socijalistu