Primećujem veliki broj žena... urednička politika, slabost ka ženskim čarima ili naprosto objektivno stanje stvari u hrvatskom SF-u?
Jednostavno, kad smo skupljali materijale, dame su se javile, frajeri su obećavali i obećavali, ali slabo...

Ali i inače, kad se gleda hrvatski SF, autorice su iznimno jake u zadnjih 30 godina, a dodatni je polet kroz 90-te pa do danas.
Inače, mislim da način na koji se pokušava uturiti SF u glavni tok nije baš dobar, naime, vrlo jasno i vidljivo na udarnim mestima se napominje da je u pitanju SF i pokušaj prezentovanja široj publici.
Trebalo je tu činjenicu nekako malo maskirati da se eventualno navuče koji glavnotokovac, ovako sumnjam da će časopis, inače lepo zamišljen i dizajniran, postići osnovni cilj: proboj iz geta.
Tu smo malo razapeti. S jedne strane, želimo raditi ozbiljni SF (uključivo i spekulativnu fikciju generalno, dakle horor, fantasy, etc.), s naglaskom istovremeno i na kvalitetnoj prozi i na teoriji, koja je zapuštena. S druge strane, išlo se na format i oblik književnog časopisa, jer se za to dadu dobiti sredstva.
Mislim da se nakon
Ad astre stvara neka klima u kojoj je i nekim mainstream-aškim glavama došlo iz dupeta da postoji nešto što se zove SF. Realno, čini se da je SF ionako jedina ili gotovo jedina žanrovska proza u Hrvata danas. Bilo kako bilo, vidjet ćemo, tek smo počeli.
S druge strane, u savjet časopisa smo dobili neke akademske glave, da se tako izrazim. Čini se da u akademskim krugovima više ljudi čita SF nego što je to bilo do sada spremno priznati. To se vidi i iz eseja koje smo dobili, a najavljeno ih je još.