Koja vam je omiljena RPG igra svih vremena?

[Dacko]

Čak i u neverovatnom slučaju da se meni u kući zatekne dete a da nije u pitanju samo skrivena kamera, teško da bi ono igralo nešto na mojim konzolama. Nek napuni lepo 18 godina, nek se zaposli, nek zaradi, pa nek kupi sebi.

Pa da, tako piše čovek kome se dete još nije zateklo u kući, ali ja se stvarno nadam da hoće, a onda ćemo gledati slike kako malac divlja po celom tvom elektronskom carstvu, a ti srećan ko kuče. (Čik me demantuj a da prvo ne napraviš dotičnog malca. ) A drugo, ti i gospođa lepo izgledate i šteta je da te gene ne prenesete, a treće i najvažnije: onda ti neću toliko zavideti na opisima igara kojima ja neću ni prići bar još dve godine.

[Meho Krljic]

Čak i u neverovatnom slučaju da se meni u kući zatekne dete a da nije u pitanju samo skrivena kamera, teško da bi ono igralo nešto na mojim konzolama. Nek napuni lepo 18 godina, nek se zaposli, nek zaradi, pa nek kupi sebi.

Divno.

A koja je najstarija igracka naprava koju posedujes? I jesi l' ikad poklanjo svoje stare nekom?

Playstation 2. I nisam.

Čak i u neverovatnom slučaju da se meni u kući zatekne dete a da nije u pitanju samo skrivena kamera, teško da bi ono igralo nešto na mojim konzolama. Nek napuni lepo 18 godina, nek se zaposli, nek zaradi, pa nek kupi sebi.

Pa da, tako piše čovek kome se dete još nije zateklo u kući, ali ja se stvarno nadam da hoće, a onda ćemo gledati slike kako malac divlja po celom tvom elektronskom carstvu, a ti srećan ko kuče. (Čik me demantuj a da prvo ne napraviš dotičnog malca. ) A drugo, ti i gospođa lepo izgledate i šteta je da te gene ne prenesete, a treće i najvažnije: onda ti neću toliko zavideti na opisima igara kojima ja neću ni prići bar još dve godine.

Mislim da mi na svu ovu muku ipak ne treba još i dete. Pa pored pet mačaka stvarno bi bilo malo mnogo. I drugo, moje gene nosi i moj brat a on je već obezbedio biološko potomstvo tako da, dosta je za ovu generaciju. Treba neko i igre da igra.

No, hvala na komplimentu. 

[T-rex]

Deus EX 1
System Shock 2
Vampire the Masquerade Bloodlines
Gothic 1 i 2

slede Witcher 1 (dvojka mi se i ne dopada nesto) i par Biowareovih naslova (nikada ih nisam bas bas vario)

[CorwinM]

Jes', ali Meho, to si lepo rekao: igre za konzolu, a konzole nema 

Playstation 2 danas košta sto evra a na njoj čovek može da odigra sve važne JRPG naslove starije od četiri godine.

Kakav bre miš? To su konzolne igre. Pusti ti te PC portove.

Persona, braćo i sestre. Digital Devil Saga. Nocturne. Disgaea. Pa zašto da ne i Final Fantasy VI.

Final Fantasy VI??? Ne VII?

[T-rex]

^
FF VI I VII mogu se bez problema odigrati i na PC-ju uz pomoc ePSXE emulatora za PS1. Jednostavno su predobre da bi se zaobisle.

[Meho Krljic]

FF VI je bolja igra od FF VII. Za nijansu, ali bolja. FF VII je "poznatija" jer je u svoje vreme imala neviđenu grafiku i produkcione kvalitete, ali danas je to sasvim nebitno. FF VI je izbor za čoveka koji u životu ima vremena za samo jednu Final Fantasy igru.

[Father Jape]

Imacu to na umu jednog dana kad... se penzionisem.

[Meho Krljic]

Načekaćeš se...

Ja sam inače upravo kupio i Final Fantasy IV Complete Collection. Sada i to treba opet igrati jer je dodat i After Years sa telefona/ WiWarea koga nisam odigrao..

[...]

Ako je JRPG skraceno od japanski RPG, stvarno ne znam sta je tu cudno. Bar oni koje sam ja probala daleko su bili od privlacnih: ili divna grafika, zilioni animacija koje se ne mogu prekinuti a nula igrivosti i zabave, ili pak konzolaski sistem upravljanja koji zahteva ruku viska na tastaturi. I nekako su uvrnute...

Jeste, uvrnute su vrlo cesto...dosta ih je u manga fazonu, ali imas ih mainstream kao Final Fantasy, imas perverznih kao Shadow Hearts, SF kao Digital Devil, jedinstvenih kao dotHack, hack and slash kao Baldur's Gate Dark Alliance ili Bard's Tale ...imas ih toliko razlicitih da SIGURNO mozes da nadjes nesto sto ti je ok...

Mis za PS i XboX ne postoji, tako da...

[lilit]

ja samo da mahnem trotački! 

[Meho Krljic]

hack and slash kao Baldur's Gate Dark Alliance ili Bard's Tale

Koje naravno nisu JRPG igre. Jer nisu japanske.  

Ali, to na stranu, lepo te je videti ponovo na Sagiti!!!!!1111!

[Dacko]

Jeste, uvrnute su vrlo cesto...dosta ih je u manga fazonu, ali imas ih mainstream kao Final Fantasy, imas perverznih kao Shadow Hearts, SF kao Digital Devil, jedinstvenih kao dotHack, hack and slash kao Baldur's Gate Dark Alliance ili Bard's Tale ...imas ih toliko razlicitih da SIGURNO mozes da nadjes nesto sto ti je ok...

Mis za PS i XboX ne postoji, tako da...

Probala sam davno Final Fantasy, cini mi se sedmicu, i mada je kao za to vreme grafika bila fina i jupi, dosadila mi je posle sat vremena. Nesto mi izgled nije mnogo bitan, pazi kad jos ponekad odigram Might and Magic 6, ne samo iz nostalgije, nego me prosto zabavlja, i sto je najvaznije - brzo se igra, manje gledas a vise ucestvujes, a u novijim igrama preteruju sa ubacivanjem filmcica u igru. Cak i u Herojima i slicnim igrama iskljucim animacije u bici nakon sto ih sve po jednom odgledam. Doduse, zainteresovalo me je ova igra Shadow Hearts, pogledala sam sta pisu o njoj i bas bih mogla da joj dam sansu - hej, dobijaju se Sanity points, to jeste stosno.  Naravno, jednom kad odnegde pozajmim kakvu konzolu.

[Meho Krljic]

Shadow Hearts je meni baš drag serijal  za razliku od velike većine JRPGa, ne koristi fantazijsko ili steampunk okruženje, nego Evropu, Aziju i kasnije Ameriku sa početka dvadesetog veka. Dobro, naravno, sve je puno demona i na kraju se boriš protiv boga 

Ali, ako ti se nije dopao Final Fantasy VII, ne znam kako će ti se dopasti Shadow Hearts. Mislim, igre su u principu mehanički slične, overworld, dandžni i potezna borba. Razlika je u tome što je kod FFVII overworld slobodniji, što FFVII koristi active time borbeni sistem (dakle, vreme posle koga likovi mogu ponovo da napadaju nije uvek isto), a Shadow Hearts ima svoj interesantni "točak sudbine", ali to je manje više to.

Ali obe igre imaju i sjajne likove i zanimljive priče.

[cutter]

meni je zapravo vazda jedan od omiljenih bio i jedan od prvih koje sam igrao, Bloodstone (podnaslov: an epic dwarven tale), još dok je 386SX harala tržištem (dobro, nije harala, uvek sam se grizao što nisam uzeo DX). Bloodstonea nema ni na jutjubu  a uvod je bio dirljiv, prepad na mirnu patuljačku zajednicu u stilu goblina koji upadaju u Moriju, otac sinu ostavlja... sekiru? ne sećam se tačno, niti se sećam tačne definicije i svrhe Krvavog kamena jerbo igru nikada nisam prešao. Ali bilo je sjajnih momenata, ogromna mapa prepuna encountera, apsolutno hororičan zvuk (PC Speaker se nikada nije užasnije raskričao) i ono što me posebno impresioniralo, neprelaznost određenih regija ako družina nije opremljena kako valja i trebuje. konkretno, planine nisu mogle da se pređu bez zimske opreme, pijuka i konopaca a sve to nije moglo da se kupi bilo gde, ne, nego u tačno određenom gradu (jesam li pomenuo da su gradovi bili pozamašni sa brdom kuća koje su se sve odreda mogle posetiti iz ptičje perspektive?) i u tačno određenoj radnji. potom priđeš planinama, a pokaže se slika bradatih planinara kako je traverzuju. divno.

Čitajući ovaj topik jasno je da bi podnaslov morao biti Darklands, Darklands, braćo a ne zvona i praporci 

[Dacko]

Kakav lep opis omiljene igre. Iako ga nazalost nije moguce proveriti.

Shadow Hearts je meni baš drag serijal  za razliku od velike većine JRPGa, ne koristi fantazijsko ili steampunk okruženje, nego Evropu, Aziju i kasnije Ameriku sa početka dvadesetog veka. Dobro, naravno, sve je puno demona i na kraju se boriš protiv boga 

Ali, ako ti se nije dopao Final Fantasy VII, ne znam kako će ti se dopasti Shadow Hearts. Mislim, igre su u principu mehanički slične, overworld, dandžni i potezna borba. Razlika je u tome što je kod FFVII overworld slobodniji, što FFVII koristi active time borbeni sistem (dakle, vreme posle koga likovi mogu ponovo da napadaju nije uvek isto), a Shadow Hearts ima svoj interesantni "točak sudbine", ali to je manje više to.

Ali obe igre imaju i sjajne likove i zanimljive priče.

Ne smeta meni nista od nabrojanog, ni demoni, ni potezne borbe ni tamnice ma cak ni linearnost. Smeta mi samo prazno vreme, ono u kome sam samo gledateljka a ni na sta ne uticem, tj. minuti koji se trose na prikaze blistavih eksplozija, zamahivanje macem, dugo i bolno umiranje ili sta vec, a da se sve te animacije ne mogu prekinuti. Ima li toga u Shadow Heartsu? I koliko?

[cutter]

može da se pogleda (poigra!), ipak je to abandonware.



http://www.oldgames.sk/en/game/bloodstone-an-epic-dwarven-tale/downloads/

[Third Eye]

Icewind Dale II Playthrough Part 1: Intro & Character Creation

[Dacko]

može da se pogleda (poigra!), ipak je to abandonware.

Da pogledam mogu, a da je isprobam bas i ne posto mi stare igre uvek ozbiljno zbrljaju svasta na kompu, cak vise ne mogu da pustim ni voljene Setlerse 3 da pokazem klincu uz sta smo izgurali bombardovanje. Kad sam napisala da je opis divan i neproverljiv, mislila sam na to da takve igre mnogo znace ako ih otkrijes na vreme, kad te ne ceka jos deset naslova kojima ces se posvetiti ako se u jednom zaglavis, pa zaista utones u igru i prosto moras da je predjes, sto se meni desavalo samo sa prvim avanturama, sad sam se vec iskvarila, postala blazirana i gundjava.

[cutter]

ima smisla. možda sam Bloodstone i morao da pređem ali šta vredi kad nisam umeo... utonuo i potonuo.

neće zabrljati, imaš the whole shebang u exe fajlu, dosbox i ekipu, instaliraš i pokreneš kroz shortcut. 

[дејан]

cutter is back!!!!
wb 

[Meho Krljic]

Ne smeta meni nista od nabrojanog, ni demoni, ni potezne borbe ni tamnice ma cak ni linearnost. Smeta mi samo prazno vreme, ono u kome sam samo gledateljka a ni na sta ne uticem, tj. minuti koji se trose na prikaze blistavih eksplozija, zamahivanje macem, dugo i bolno umiranje ili sta vec, a da se sve te animacije ne mogu prekinuti. Ima li toga u Shadow Heartsu? I koliko?

Ali toga i u FFVII nema mnogo. Mislim, ima, naravno, ali mahom u tih prvih sat vremena koje si pomenula. Kasnije možeš da igraš satima a da samo igraš. U Shadow Hearts ima po jedan veliki film na početku svake od četiri celine ali naravno da ima i mnogo dijaloga. Ali to je JRPG...

[cutter]

^^fala, živeli

[ridiculus]

FF VI je izbor za čoveka koji u životu ima vremena za samo jednu Final Fantasy igru.

Potpisujem.

[...]

uhhhh sto se tice animiranih magija i toga svega, u pocetku je smor ali kada igras main bossa u igri i to traje 90 minuta, dodje ti ok povremeni predah dok na ekranu ide gluporija tog tipa...moracu da pogledam taj bloodstone.

[milan]

Arcanum - verovatno zato sto je to prvi RPG koji sam ikada zavrsio.
Diablo 2 - zato sto sam ga neprestano igrao godinama.
Deus Ex - zato sto me je iznenadjivao na svakom koraku, kako pricom, tako i nacinom na koji moze da se igra, pa i duzinom kampanje.
Baldur's Gate 2, Ice Wind Dale, Neverwinter's night - zato sto je to bilo vreme u kome se cinilo da su D&D igre nesto najbolje u galaksiji, i nebo je granica.
FF VIII i FFX - prva zato sto je to bila prva JRPG igra koju sam igrao, a druga zato sto je to bila prva JRPG koju sam mogao da zavrsim, a da me poslednjih deset bosseva za redom ne dovedu do ludila.
Morrowind i Oblivion - zato sto sam samo setao i setao i gledao oko sebe i bilo mi je divno. A bilo je i dosta questova...

[Miljenko]

KotOR

Odličan scenario. Upečatljivi likovi. Verno prikazan Star Wars univerzum. Borba nije jača strana igre, ali može da prodje. Plus je i njena težina, u odnosu na drugi deo.

Baldur 's Gate 2

Neverwinter Nights

Divine Divinity

Izvrstan hack and slash. Dovoljno zanimljiva priča. Dobri questovi. Odlična muzika.

Divinity 2 Dragon Knight Saga

Prvo se pojavio Divinity 2 Ego Draconis. Bio je pun bagova, nedoradjen, te dobio loše kritike. Larian prihvata kritike. Doradjuje se grafički deo igre. Ekspanzija kompletira priču, inače bi to bio jedan od najglupljih završetaka ikada.
Dragon Knight Saga obuhvata remasterovanu osnovnu igru i ekspanziju. Muzika je rame uz rame sa prvim delom.
Naslov koji je zbog nedovoljne reklame, prošao gotovo neprimećen. Kvalitetom to sigurno zaslužuje.

Torment sam prvi put odigrao pre par meseci, te je i on na mojoj listi.

Od JRPG:

FF7

Grandia 1 i 2

[Karl Rosman]

KotOR

Odličan scenario. Upečatljivi likovi. Verno prikazan Star Wars univerzum. Borba nije jača strana igre, ali može da prodje. Plus je i njena težina, u odnosu na drugi deo.

Baldur 's Gate 2

Neverwinter Nights

Divine Divinity

Izvrstan hack and slash. Dovoljno zanimljiva priča. Dobri questovi. Odlična muzika.

Divinity 2 Dragon Knight Saga

Prvo se pojavio Divinity 2 Ego Draconis. Bio je pun bagova, nedoradjen, te dobio loše kritike. Larian prihvata kritike. Doradjuje se grafički deo igre. Ekspanzija kompletira priču, inače bi to bio jedan od najglupljih završetaka ikada.
Dragon Knight Saga obuhvata remasterovanu osnovnu igru i ekspanziju. Muzika je rame uz rame sa prvim delom.
Naslov koji je zbog nedovoljne reklame, prošao gotovo neprimećen. Kvalitetom to sigurno zaslužuje.

Torment sam prvi put odigrao pre par meseci, te je i on na mojoj listi.

Od JRPG:

FF7

Grandia 1 i 2

Miljenko, bombina!!!

A Morowind??? 

[Tex Murphy]

Како мене нема на овом топику?!?!?!
Елем:

Arcanum
Vampyr: Talysman of Invocation
Neverwinter Nights
Realms of Arkania 2
Dragon Wars

Нажалост, од ових игара успио сам да завршим само прву и трећу 

[Tex Murphy]

Ерррр, наравно Talisman а не Talysman.

[Miljenko]

Volim Elder Scrolls serijal, ali ne više od pomenutog.

Morrowind, taman kako treba.

U Oblivionu me nerviralo "levelovanje" neprijatelja. Idem šumom, berem cveće i naletim na mečku... Tek je prizivanje atronarha otklonilo frustraciju.

Skyrim je dobar. Dosadan početak. Igra je kasnije sve bolja. Na žalost, ubrzo postaje laka. Čak ni sukobi sa zmajevima ne predstavljaju preteran izazov. Prizovem atronarha i čekam.

[Karl Rosman]

Da, da. Samo sam hteo da proverim. Ni Mi ne volimo ostale. Ali Morrowind...

[radamant]

Pool of radiance sa C64.

[WhiteNight]

Dungeon siege i Vampire the Masquerade.
Kad sam čuo da se snima film po Dungeon Siege, brojao sam dane do njegovog izlaska.
A kad sam ga pogledao  hteo sam sebi oči da iskopam 

[milan]

Arcanum - verovatno zato sto je to prvi RPG koji sam ikada zavrsio.
Diablo 2 - zato sto sam ga neprestano igrao godinama.
Deus Ex - zato sto me je iznenadjivao na svakom koraku, kako pricom, tako i nacinom na koji moze da se igra, pa i duzinom kampanje.
Baldur's Gate 2, Ice Wind Dale, Neverwinter's night - zato sto je to bilo vreme u kome se cinilo da su D&D igre nesto najbolje u galaksiji, i nebo je granica.
FF VIII i FFX - prva zato sto je to bila prva JRPG igra koju sam igrao, a druga zato sto je to bila prva JRPG koju sam mogao da zavrsim, a da me poslednjih deset bosseva za redom ne dovedu do ludila.
Morrowind i Oblivion - zato sto sam samo setao i setao i gledao oko sebe i bilo mi je divno. A bilo je i dosta questova...

I da dodam DARK SOULS, koji mi je u poslednjih godinu dana postao najomiljenija igra svih vremena u svakom zanru, i poprilicna opsesija... 

[Джон Рейнольдс]

Dungeon siege i Vampire the Masquerade.
Kad sam čuo da se snima film po Dungeon Siege, brojao sam dane do njegovog izlaska.
A kad sam ga pogledao  hteo sam sebi oči da iskopam 

Ископао би себи очи да не би могао да погледаш још неки филм и тиме покварио врхунско уживање које је гледање "Данџн сиџа" донело? Претерано. "Данџн сиџ" јесте одличан филм, али Боле је снимио неколико бољих.

[Tex Murphy]

Dungeon siege i Vampire the Masquerade.
Kad sam čuo da se snima film po Dungeon Siege, brojao sam dane do njegovog izlaska.
A kad sam ga pogledao  hteo sam sebi oči da iskopam 

Ископао би себи очи да не би могао да погледаш још неки филм и тиме покварио врхунско уживање које је гледање "Данџн сиџа" донело? Претерано. "Данџн сиџ" јесте одличан филм, али Боле је снимио неколико бољих.

+1

[Petronije]

Dark Souls se ove godine progurao i zacementirao na fantasticno drugo mesto, odmah iza SS2 koji i dalje neprikosnoveno vlada.

[WhiteNight]

Dungeon siege i Vampire the Masquerade.
Kad sam čuo da se snima film po Dungeon Siege, brojao sam dane do njegovog izlaska.
A kad sam ga pogledao  hteo sam sebi oči da iskopam 

Ископао би себи очи да не би могао да погледаш још неки филм и тиме покварио врхунско уживање које је гледање "Данџн сиџа" донело? Претерано. "Данџн сиџ" јесте одличан филм, али Боле је снимио неколико бољих.

Zapravo, kopanje očiju je bilo jer me je film razočarao. Ne znam da li je neki film od tog režisera na mene ostavio neki jači utisak, možda Bloodrayne

[Tex Murphy]

Sanctimony? Rampage? House of the Dead?

[neomedjeni]

Planescape: Torment

Jedva čekam Tides of Numenera.

[Nightflier]

Meni je Fallout 2 i dalje najdraži RPG. Odmah za njim KOTOR 2. Dragon Age: Origins stavio bih ispred Baldur's Gate buljumente. Inače, i ja jedva čekam Numeneru, ali tabletop RGP

[Meho Krljic]

Evo malo svežih vesti o Project Eternity (i Tormentu) od Krisa Avelonea za Kikstarter bekere:

This week? Companions. I have been designing companions.
I lucked out, because I got to do companion design work for BOTH Eternity and Torment, so two birds, one stone. Or three companions, one lodestone? I don't know.
Eternal Companion Facts Some facts from our Eternity design documents that I wanted to say up front before going any further: thanks to backer support, Eternity supports 8, yes 8, pre-made companions and 8 hired adventurers (16 total). You can have up to 5 in the party at any point in time (the 6th/1st role is your player character, who, well, sort of has to be there, you know, because it's your game). It's a lot of writing. We want to allow you to encounter all companions before the mid-point of the story. One issue we've found with introducing companions too late is that it doesn't give players enough time to bond with them, and/or the player may have already formed a strong attachment to their other allies so much so there's no physical or emotional room for more party members in their lives.
Each companion also has their own mini-arc and quest woven into the game as well, so be prepared - they have agendas of their own. You know, like real people.
Lastly in the fact train, we don't force you to take anyone in your party. If you want them, take them. If you want to go to the Adventurer's Hall and make your own, do it. Go solo. We don't own you. We're not trying to control you. Play how you want.
Narrative Update... So a narrative update related to companions... Eric Fenstermaker (designer, Fallout: New Vegas, also responsible for Boone and Veronica and worked on NWN2: Mask of the Betrayer and... and... oh, just Google him) has been hard at work on the narrative, and it's reached the point with the arc and themes that now seemed like a good time to introduce the companion supporting pillars to the process to take the story higher (...not necessarily in a "Can you Take Me Higher" Creed sort of way, since it's not really a question, it's more like, "yes, we will take you higher.")
Over the past few months, I've been scrutinizing the systems and story documents for Eternity (and Torment), the themes, and also checking out the other companion briefs from the other designers. Aside from the companion designs I wrote, feedback has been wildly traded in the interests of making companions even better than their core concepts. It was my goal to read EVERYTHING about the narrative I could, even brainstorming - and in Torment's case, novellas as well. Now it was time to work on the structure of the individual companions.
...and now on to Companion Design  We discussed companion design (http://forums.obsidian.net/blog/1/entry-168-project-eternity-and-characterization/) way back at the start of Eternity, so some points in this update will callback to this. There shouldn't be a need for a refresher read unless you want to. The process for Eternity (and Torment) has followed these bulletpoints, and we're holding true to our goals as well as expanding the design methodology as we go ahead.
   The first and best place to start with companion design is the game systems. For companions, this means considering race, class, and their role in the conflict mechanics of the game. Knowing what class of character you're making is key to building their history and personality. For example, in the case of Gann in NX1: Mask of the Betrayer, knowing his class before writing was a big help, and I can use that class's list of abilities, class focus, and the abilities the class specializes in and weave it in with the backstory. The Eternity designers have been good about indicating the spread of classes and races for the companions and rationing those out during the process.
For Eternity, since combat is the primary challenge mechanic, one major goal is to make sure the companion is combat effective. Why would you take them in your party? How are they useful? In other instances of conflict mechanics (for example, dialogue or Tide reactivity in Torment), we also examine how the character is useful in terms of these challenges as well.
A Note About Challenge Mechanics Really quick, I want to clarify what I meant about "challenge mechanics." That doesn't always mean combat – it's whatever the primary challenge in the game is. If we were doing a Thief-style RPG, then stealth and avoiding detection becomes the primary challenge mechanic, not combat. Depending on the RPG and its range of challenges, a character can still be fairly weak in combat, but if that's the case, we try to think of how they're helpful with regards to the game's other challenges (giving an edge in dialogue, healing, fast travel).  For all the characters I've seen or designed for games that don't cater to at least one of the game's primary challenge mechanics, those guys are often unpopular or unused because they're not helping out with the systematic gameplay, regardless of how cool they might seem. And the more actively these characters can participate in the mechanics (vs. passive), the stronger their appeal.
Also at the same time, I try to be careful that the companion's skill set doesn't overlap with the challenge roles of the other characters. We try to indicate in the companion briefs how each companion's challenge role is intended – one thing I learned as a pen-and-paper Gamemaster is you want to be careful about two players sharing the same role (Tank, Mage, Priest, etc.) – if one is clearly stronger than another, then the second one needs something else to make them stand out and be "special" in the party and fulfill an equally cool role in the party dynamic, otherwise one ends up getting upstaged by the other. And feelings get hurt. Which isn't something you want in a game designed to entertain.
  For Eternity, we're setting it up so even if players choose the same classes as some companions, the companions are designed to assist those character types and make them more special (ciphers, for example, can chain, and even priests with the same religion can discuss theology and combo attacks).
In addition, we wanted to be careful about personality overlaps as well. I wanted to make sure any companion design didn't overlap with ideas or "concepts" of the other characters (or across projects – so for example, while I'm doing a Glaive for Torment, I'm not doing any fighters for Eternity) ...and that extends to personalities as well. As an example, I told Colin for Torment it might be a good idea if I didn't do a female rogue with a ruthless hidden agenda who can shape-shift according to your personality and have her/it be redundant with the Toy or the Cold, Calculating Jack in Torment.
So knowing the general class-focus, role, and personality for each, as well as ones that would be useful, we try to include in the character briefs and get that info to people as quickly as possible so everyone can get a sense for what direction to take their characters.
As for me, after much begging for the class itself and begging for the specific companion, I asked for the cipher. The cipher is near and dear to my heart, it felt like the first brand new class we were introducing that was tied into the soul mechanics of the Eternity world, and the freedom to explore it is a great opportunity.
Character Freedom Both the Eternity and Torment leads have been strong advocates about letting designers channel their characters. If you are excited about an idea, they are willing to work with you to help realize that idea and help it fit into the world, without giving barriers to entry. In my opinion, the best GMs do this – rather than give you character sheets, they help you make a character you care about. In essence, companion design is a designer's chance to design their very own player character that fits in with the world and the theme.   
On Eternity, Eric has a strong theme for the story already. While not the original theme, Josh was accommodating and we all recognized that if another theme came to the forefront naturally through the writing process, it's fine to alter it to make a stronger design. Having this theme clearly identified and supported in the narrative is good, but we're taking care to make sure the companions can provide direct examples of the theme at work (or present counters or alternate viewpoints to it) - and the more, the better.
  The companions cover a good range of culture and religion and factions in the game, which we hope to showcase more of in the future... the machinations of the world and the politics are prominent in the story (along with the magic system), and the characters showcase these elements very well.
Companion Iteration There's still plenty of work to do – like all design, iteration is key, and we have been doing passes of the characters to make them stronger. While the companions exist as individual entities, we also feel it's important to do a pass of the companions to show how they relate to each other, which we feel is an important part of making the game Infinity Engine-esque, and it was a big part of the dynamics in Baldur's Gate and Torment – describing how companions relate, fight, argue, or even act as sounding boards for both your character and each other's viewpoints is an important part of creating a living world – and your party is very much the living world that follows you around.   The work doesn't stop there. A pass of the companions asking "why the players should care" is also something we like to make sure we have an answer to for each companion. While the answer of "good fighter" is an answer (and one that's worked well for a number of companions in the past), we prefer to add more layers showcasing how they're specifically adding to the player experience.
Companion Nuts and Bolts  There are other finishing touches we like to add.
  The companions have unique signature items (very Torment and Baldur's Gate) in addition to their personalities and strong visual signatures as well. One comment we've always tried to include in these visual hooks is that because of the camera angles in the game, we want to make sure these visual hooks are easy for the players to see in the environment as well.
  Also we're doing what we can to get the area designers involved with not just the story, but companions as well. A good chunk of the game is dungeon exploration, and we felt that what the designers had done in NX1: Mask of the Betrayer in making sure that each companion had a significant interaction in a specific area was important for the story – and having areas that revolved around companions as well gave them and the dungeon design more strength. Right now, the companions already have strong internal conflicts (and religious and faction, if not inter-party), now tying those more to NPCs and dungeon explorations is one of our next targets.
With the companion design, we also tried to include narrative samples of analogies to that character that we've seen in other media or fiction that we feel help capture the character's essence. Also, as we're designing the characters, we include sample lines of dialogue when we can as another layer in the process so audio and other designers can get a sense of how the character sounds (both spoken and text-wise).
That's all I can share about companions for the moment, and we're looking forward to elaborating further as the game progresses.
If you have any thoughts or ideas on companion design, specific or general, feel free to post in our forums, we look forward to hearing from you!

[neomedjeni]

Meni je Fallout 2 i dalje najdraži RPG. Odmah za njim KOTOR 2. Dragon Age: Origins stavio bih ispred Baldur's Gate buljumente. Inače, i ja jedva čekam Numeneru, ali tabletop RGP

Nisam igrao Dragon Age. Moraću jednom, ali nikako da nađem vremena ni za drugog Witchera, a on mi je navodno prioritet. Planescape mi je ispred Fallouta verovatno zbog žanrovske pripadnosti, ako ne zbog stvarno najbolje priče s kojom sam se sreo u kompjuterskoj igri.

Čuo sam da ovih dana treba da izađe novi Shadowrun, i to nameravam da overim.

[neomedjeni]

Evo malo svežih vesti o Project Eternity (i Tormentu) od Krisa Avelonea za Kikstarter bekere:

Hvala, ni sam ne znam da li je pametno da pratim redovno šta se dešava. I to je neka vrsta mučenja, jer treba toliko čekati.

[Meho Krljic]

Pa, jeste, ali to su slatke muke.

[Hobit]

Eh, igrice...
Podsetio bi hobit starije učesnike (ili one u ''najboljim godinama'') na jednu igricu, domaću, mislim da se zvala ''Sokorčeva draga''
Elem, bilo je to 1988. godne, možda '89. kačilo se na to, preko Sezama, a igrala se u ''komandnom modu'', na BBS platformi to beše...
Sokorac je bio lik koji te je provodio kroz razne situacije,  zadavao zadatke i postavljao različita pitanja, imao si vremensko ograničenje, i, razume se, očekivao se tačan odgovor.
Ako pogrešiš, sledi kazna – Sokorac iz džepa izvadi sliku svoje, drage!
Kada je pogledaš – MRTAV SI! Game over! 
Nije tu bilo grafike ni specijalnih efekata... jebiga, nije bilo ni Windows-a...
Seća li se neko toga?

[neomedjeni]

Sve ređe dobijam priliku da kažem ovo, pa ćete mi oprostiti na nebitnoj poruci - ja nisam toliko mator. 

[Nightflier]

Meni je Fallout 2 i dalje najdraži RPG. Odmah za njim KOTOR 2. Dragon Age: Origins stavio bih ispred Baldur's Gate buljumente. Inače, i ja jedva čekam Numeneru, ali tabletop RGP

Nisam igrao Dragon Age. Moraću jednom, ali nikako da nađem vremena ni za drugog Witchera, a on mi je navodno prioritet. Planescape mi je ispred Fallouta verovatno zbog žanrovske pripadnosti, ako ne zbog stvarno najbolje priče s kojom sam se sreo u kompjuterskoj igri.

Čuo sam da ovih dana treba da izađe novi Shadowrun, i to nameravam da overim.

Dragon Age je veoma blizak D&D-light tipu FRPa, mada po priči nije ni izbliza dobar kao PS. S druge strane, DA ima taj šmek (ne toliko) generičkog fantazijskog sveta, u kojem imaš i zmajove i (kobajagi) orke, tako da je to mit end potejto igra naspram PS, koji je više puževi punjeni vrganjima.

Zanimljivo je što ja ne samo da sam više naklonjen fantaziji nego SFu, već aktivno frpujem pretežno D&D od svoje 15. godine, a opet su mi omiljene cRPG dva SFa.

[milan]

Sve ređe dobijam priliku da kažem ovo, pa ćete mi oprostiti na nebitnoj poruci - ja nisam toliko mator. 

Ahahahaha! Ja jesam... ali se ne secam toga. Naime, u tom nekom periodu sam prodao svoj Spectrum i igrama sam se vratio tek pocetkom devedesetih, tacnije, 1992/93 i to na LukasArtsove avanture i Wolfenstein...

[Clansman]

Uh, ovo je gotovo kao biranje najdražeg djeteta, nije lako! No, recimo:

1. Planescape: Torment
2. Baldur's Gate (serijal)
3. KOTOR (serijal)
4. The Witcher (serijal)
5. Dragon Age (samo prvi)