Horor je znacajno zastupljen u igrama. Mislim da je vazno makar pomenuti pocetke, pa i da govorimo o Atarijevim izdanjima Noci vestica i Teksaskog masakra motornom pilom.
Ako knjiga moze uplasiti, moze i tekstualna avantura (npr The Lurking Horror). Cesto u “survival hororu” dominira akcija, dok je horor je skrajnut u drugi plan. Valja razmatrati i hororicne elemente u igrama koje nemaju nuzno tu odrednicu.
Poceo bih sa igrom nesto starijom od Alone in the Dark:

It Came from the Desert (1989).
Izvanredan omaz B produkciji pedesetih, je igra izvanredne postavke; dijaloske i arkadne sekvence se smenjuju, i savrseno odgovaraju atmosferi pustinjskog gradica pedesetih, u iscekivanju neceg...velikog. Tome doprinosi i vreme koje is(tece) i mini igre. Grafika odlicna za godinu berbe.
Lavkraft je pustio pipke i u igrackoj industriji:
Shadow of the Comet je preplet elemenata nekih od najpoznatijih Lavkraftovih prica i Ktulu mitosa, i moj tematski favorit. Narativ ispleten oko prolaska Halejeve komete 1910. smesta mladog fotografa u zabaceni gradic Nove Engleske. Potrebno je saznati sta je vaseg prethodnika oteralo u ludilo 76 godina ranije, kao i sta ce se desiti...

Duhovni naslednik ovog naslova, Prisoner of Ice slozen je po slicnoj semi. Odvija se na Arktiku, oko podmornice i vojnih instalacija pored rusevina Drevnih.
Tehnicka demonstracija jednog svedskog studija nedavno je prerasla u igru, Penumbra: Overture, sa dodatnim poglavljima

Gigerovstina i sam njegov uticaj u izradi zastupljena je u Dark Seed 1 & 2.
Premda naslovi interesantnih premisa i grafike , boluju od gomile bagova, suludog tempiranja poteza, muka za igrati ali vredno za pogledati.
Movie-adventure talas devedesetih iznedrio je neka interesatna dela. Tu je sam gejmplej uvek bio problematican, mozda zbog toga sto je napornije gledati glumca kako ponavlja isti potez=snimak nego animiranog lika. Sopstveni recept: nadjete resenje, i idete korak po korak kroz interaktivni film. Znacajni naslovi:
Ripper i Black Dahlia su interesantni Take-Two Interactive naslovi, prvi se bavi potragom za sajberpank Dzekom Trbosekom, dok drugi povezuje smrt Elizabet Sort sa (okultnim) Nacistima.
Phantasmagoria i Phantasmagoria: A Puzzle of Flesh, (projekti sijerine King’s Quest dizajnerke Roberte Vilijams) su igre koje se bave demonologijom i devijacijama na dosta kreativan nacin, Harvester je naslov koji je bolovao od manjka para, te nije postao toliko movie koliko adventure, sto je dobro. Bizarni humor i kreativan pristup stereotipima zagrejace srce svakog dobrog coveka.

Prvi Gabriel Knight (Sins of the Fathers) pojavio se 1993, kao ambiciozan Sijerin projekat, sa idejama Jane Jensen. Velikim delom smestena u Nju Orleans (manjim na lokacije u Evropi i Africi), prica se vrti oko niza ubistava sa Vudu pozadinom. Nocne more koje nas priblizavaju poreklu glavnog junaka, kao i dublje zalazenje u teoriju i praksu kultista, daju svojevrsni Angel Heart zacin ovom izvanrednom naslovu. Glumacko-glasovna podela je znacajna, a damski prezriv, pikantan glas crnkinje koja vas obavestava o svojstvima predmeta, onome sto vidite itd je najupecatljiviji koji sam cuo u nekoj igri (Virginia Capers). Sledeca dva GK naslova su eksperimentisali najpre sa interactive movie pristupom, a kasnije sa 3D. I uprkos interesantnim premisama, mislim da su mogli mnogo vise postici - iznedriti najznacajniji avanturisticki serijal, da su se drzali recepta prvog dela & samo unapredili isti graficki stil. Obavezno igrati CD verziju.
Od FPSova, izdvojio bih System Shock 2.

The Dark Eye, igra koja se pojavila 1995, koristi claymation i Barouzov glasovni talent. Sve je podredjeno umjetnickom dojmu i novoj perspektivi Poovih dela. Preporuka.
Najbolje za kraj ovog kratkog pregleda:

Sanitarium se pojavio 1998, cedo ASC Games. Stavlja vas u kozu...um, doktora koji, krecuci iz neke vrste Panoptikona, pokusava da razluci sopstveni identitet, i tokom veceg dela igre nejasno je da li se krece kroz stvarnost ili iluziju. Najbolji pridev kojim se ova igra moze upisati je
uznemirujuca. Odlicna glasovna gluma, dikcija koja doprinosi jezi i bizarnosti, okruzena muzikom dodatno akcentuje atmosferu i pomaze u
gibanju slojeva kroz koje prolazite. Tu je i oblanda mitologije Asteka. Izvrsni sinematici podvlace narativ.