Meni je to pomalo jezivo. Ceo život u jednom preletu, oslikava našu beznačajnu prolaznost naspram beskonačnosti vaseljene.
I moram, neka mi bude oprošteno, da citiram jedno pseto koje se odalo alkoholu pa krenulo na hodočašće u Apatin (Iz Anđeli na kocki šećera)
„I tako, konačno dođem u Apatin i pivaru nađem. Dva sata sam sedeo ispred, gledajući sa strahopoštovanjem! Imao sam osećaj prosvetljenja. Koliko smo mi mali u svemiru, a koliko je pivara ogromna, beskrajna i moćna. Obuze me božanska milina!“