Htio bih reći nešto o Hrvatskom Zagorju

[Franz Xaver von Baader]

Ima već ohoho godina, otkako sam naslutio da je Zagorje top-kraj u regiji. I šire.
Nije stvar samo u pitoresknom predjelu, to kaj imamo šume, asfalta taki još ne bu, a krava se pase po bregu. Kako me stvari uvijek zaokupljaju uduboko, tražim u njima prva počela, metafizička objašnjenja. Tako mogu ponuditi sljedeću ontologiju Zagorja.

Hegel je običavao gledati stvari u trijadama. Smatrao je da ta trostruka kretanja otkrivaju istinu. Skoro da ne mogu povjerovati kako, jedan takav nad-filozof, nije otkrio istinu u Zagorju: i najveći omanu.

Trijada Matija Gubec-drug Tito-dr. Franjo Tuđman je ključ. Posljednji član niza je kao sinteza prve dvojice, ali istovremeno i kao negacija negacije (tj. druga Tita) potvrdio opstojnost ovoga omiljenog kraja: time Zagorje postaje istina, čija je formalna strana izražena u Krapinsko-zagorskoj županiji.

Međutim, ovo hegelovsko tumačenje ne bi bilo tako zanimljivo, kada ne bi bilo potvrđeno još jednom. Naime, svaka prava istina mora biti potvrđena najmanje dva puta, u protivnom nije istina ili je pseudoistina: primjerice, neki dan me se ovdje pohvalilio - ova hvala nikako ne bi vrijedila da nedugo potom nije uslijedila još jedna pohvala; tek ponovljena pohvala otkriva moj pravi identitet i iskazuje istinu o meni kao o doista vrijednom biću; ista stvar je ova farsa sa ghoulom - ma koliko ovaj poznavao i potvrđivao se u području horrora, nikakva ga tapšanja fanova-forumaša nisu mogli potpuno zadovoljiti; slutio je da mora izaći te se ponovo vratiti kako bi važio kao horror-istina; ili snimanje Dracule - tek se sa coppolom Dracula približio filmu; ili pobjeda hrvatske vojske u Domovinskom ratu - Bljesak je tek ukazao pobjedu, koja je onda morala biti ponovljena u Oluji; itd...

Istina o Zagorju je ponovo potvrđena u Freudovim teorijama. Nakon što je preradio svoju početnu libidnu teoriju, Freud je postavio novi dualizam: nagon života i nagon smrti. Trijada Matija Gubec-drug Tito-dr. Franjo Tuđman donekle spaja frojdovsku početnu i kasniju fazu.
Matija Gubec je smješten još uvijek u ono prvotno: pregenitalni stadij. Ma koliko on bio navještaj nove organizacije, kada se budi penis i kurčevitost, njegova okolina je ili analna ili oralna. Gubec je uspio donekle okupiti svoje uspavane sudrugove, ali revolucija nipošto nije mogla uspjeti zbog njihove oralne organizacije: oni su bili prvenstveno usmjereni na primanje - pasivu, snuždenost, ovisnost te pokoravanje. Dodatno je sudbinu Matije Gupca zapečatila suprotstavljena skupina: ovi su bili usmjereni na analno (i sadističko): škrti, prljavi, tvrdice, nisu mogli a ni htjeli, izmijeniti poredak i prihvatiti nešto novo.

Prvi čaln u nizu, Gubec, je djetinjstvo - još uvijek bespomoćan i potpuno ovisan o majci (društvenim okolnostima svoga doba).

Drug Tito je negacija Gubeca, jer je njegova revolucija uspjela: došavši iz istoga (nižega) sloja, uzdrmao je gomile i ušao u legendu. Međutim, okolnosti su se promijenile. Tito više nije bio u djetinjstvu, već u pravom muževnom dobu, u zrelom dobu čovjeka. Tito je Eros. Ovom članu trijade odgovara frojdovski nagon života: spajati oblike u sve veće i organiziranije cjeline. Time je nastala Jugoslavija. Dakle, istina se Jugoslavije otkriva u metafizici Zagorja, trijadi MG-DT-DFT, a Tito kao njezin otjelešeni izraz, opredmećeno muževno doba. Zbog ove okolnosti (muževnosti), mi se sa sjetom prisjećamo drage zemlje naroda i narodnosti i, sada već pogrbljeni i ćelavi, nostalgično gledamo u vrijeme kada nam se još dizao.

Dr. Franjo Tuđman je posljednji član niza. On je negacija negacije, jer je uspio poništiti Titovo djelo a istovremeno postaviti vlastito. Ali, kao i u vrijeme Tita, okolnosti su se ponovo promijenile. Jedan lik života je ostario i on se ne da više pomladiti, reče Hegel. Tako smo ušli u starost. Tu već, po vječitoj prirodi stvari, baratamo i približavamo se Smrti, pa nas ne čudi da ovaj član odgovara frojdovskom nagonu smrti. Nagon za vraćanjem u jedinstvo, u sve manje oblike, za rastakanjem složenijih tvorevina. Time je Jugoslavija rastočena i preobličena u jednostavnije jedinice: imamo Hrvatsku, koja je onda dalje podijeljena na županije, ovo pak na lokalnu vlast. Primjetna je snažna želja za decentralizacijom, tj. silaženje na sve jednostavnije oblike, koji bi svoj krajnji izraz mogli naći u potpunom prekidu međuljudskih odnosa, u atomiziranim jedinkama, onečovječenim strojevima koji se svaki stara isključivo za vlastitu egzistenciju (porast stope kriminala, razvoda, menadžera i ostalih oblika otuđenosti).

...

Zagorje promatrano kao život, koji još kraj može to ponuditi? Očito je Zagorje istina.

[scallop]

Reko' ja da tebi treba samo malo podrške. Dobro si postavio trijadu, a osetio si i na šta mislim kad se laćam sinhroniciteta. Zagorje je, fakat, dobar primer, ali si imao još štošta tu za dalju razradu. Tu je, najpre, preejakulativna faza sa Krapinom. Neandertal faza se ne da propustiti.

Dalje, kad pominješ divergenciju i ona je je u suglasnosti sa konvergencijom. Pored: "Lepe ti je, lepe ti je, Zagorje zeleno.." stoji i "Pa po lojtrici gor', pa po lojtrici dol'". Petrica Kerempuh je tu u središtu. Daj, malo po tome, možda se i neko od "naših" seti nekih lepih tema.

[Franz Xaver von Baader]

drago mi je da ti se sviđa ova zagorska tema