Oni to predstavljaju da su i Srbiji bili autonomni, dakle imali svoje granice. I to Evropa i Amerika prihvataju, gotovo 100% većinski.
Okej, jasno, nismo povratili Kosovo jednom, ali dokle ćemo ga povraćati i ratovati za njega, kad će se to jednom zaustaviti u stabilnu svima prihvatljivu realnost, gde će zemlje regiona sarađivati, a ne samo čekati da jedna s drugom zarate? Eto, npr, sad mi povratimo Kosovo, pa onda oni čekaju još 100 godina, pa ga povrate opet, i onda sledećih 100 godina mi radimo isto, ili 300 godina, nema veze. Dakle, beskrajni ciklusi u kojima svi trošimo sebe, da bi sve izgrađeno bilo pregaženo i jovo nanovo. To je ono što meni smeta. Naravno da ni Kosovo nema puno sluha za ovakav moj pristup, naravno da albanci pokušavaju da ostvare svoje maksimalitičke ciljeve, i naravno da na kraju uvek dobiju podršku od svih, jer prvenstveno oni podržavaju tu Evropu i Nato, a mi samo deklarativno, dok smo jedini iz regiona koji i dalje patimo da nam Rusija bude partner. Ista Rusija za koju je Srbija plodno tle za propagandu, na koju Zaharova nikad ne propusti da se osvrne, a svi Srpski mediji prenesu. Uvek je zaključak ruske propagande da nam Evropa nije prijatelj i partner. Da ne treba da napravimo održiv koncept sa Evropom i ostalima. Što je najdirektnije moguće ratno huškanje. A, s obzirom da će tome većina naroda tapšati, jer se u medijima plasira zapravo kao jedina moguća opcija, a odavno ignoriše šta Evropa priča, vrlo je lako zaključiti kojim smerom će se stvari dalje odvijati i da ćemo opet platiti visoku cenu za promašenu politiku, dobiti razorenu zemlju i decenijama, ako ne i mnogo duže, generacije trpeti posledice svega ovog, posle još jednog razornog rata.