World today (Ni Srbija ni zemlje u okruženju)

[džin tonik]

Zole, kaćeš o tome da je SPD stvorila CIA i da će njihova vlada biti odvod američke kanalizacije?

ova ti opaska u moru budalastina koje prosipas nije ni toliko blesava. valjda je zadnjih godina postalo jasno tko je merkel i sta je laschet. mislim, vucko ustali jednostranacki sustav, suzbije opoziciju, partija se organizira od vrha do dna aktivisticki, krene laprdanje o "srpskom svetu", dodje merkelica i kaze bravo, veliki napredak ka demokraciji, slobodi cega god, fantasticno. a ti zole, sad se zagrli sa vuckom, primjerom europskih vrijednosti, ti ne mozes bez beograda. mislim, mars u tri lepe, jedva se otresao okupacije, sad ce mi neka budala opet dovuci beograd.

a gdje smo tu na "cia i spd"? amerika je ustrajno opstruirala sjeverni tok 2, a rusija ga dovrsila i jos za vrijeme merkelice zurno pokusavala ubrzati procedure oko pustanja u pogon. sad, to nije proslo, a laschet propo. da zeleni moraju u koaliciju sa laschetom, tu ne bi bilo pitanja, st2 ide u pogon, zeleni tek mali partner koji se ne pita mnogo. ovako, uz spd, sve postaje zeznuto: zeleni nisu ljubitelji sjevernog toka 2, zele "ciste" energije, a za spd to nije neko pitanje oko kojeg bi se previse zezali u medjustranackim pregovorima, tako da bi stav zelenih mogao postati novi njemacki.

ali to je sve nebitno iz ugla "nase regije". tek je odlicno da nije prosao bizantizam i u njemackoj, sto ce imati posljedica (pozitivnih) za okruzenje agresorske srbije.

cdu se doslovno sunovrati dok ostale stranke centra u poletu, ali ne, evo lascheta visoko uzdignuta cela, kaze, ja vidim da mi je narod dodijelio mandat da sastavim vladu i dam kanclera. svi zbunjeno gledaju, pa i cdu koji se nasao pred rusevinom stranke, povijesnim neuspjehom, a tu se mnogi jos i jako dobro sjecaju da je i na celo cdu-a dosao tek podvalama, muckama i klasicnim bizantizmom. uglavnom, ne gine mu predaja svih funkcija; ako se slucajno i odrzi, to ce biti jako kratkog vijeka, doslovno su provaljeni i laschet i baba.

[Labudan]

spd je formirala cia i to je fakat. Što bi se reklo, američka okupacija Njemačke.

[džin tonik]

moze i gusteri sa mars, sve je dobro, samo da nisu pod srpska hipnoza...

[dark horse]

Što bi rekla snajka, sve može samo nemoj u guzu. Pošteno.

[džin tonik]

vi se zezate, a odlucuje se o sudbini srbije, znaci vasoj! ja o principu spojenih sudova, vi o perverzijama.
rekli smo: propo laschet, propada sjeverni tok 2. ako sad spd/zeleni u njemackoj ne obecaju pustanje u pogon st2, vi ste u ratu sa susjedima. ako popuste, tenzije se smanjuju i mozete dalje planirati "srpski svet" za neku sljedecu potrebu/trgovinu.

[Labudan]

ili Ameri hoće da prekinu glavni izvor ekonomskog rasta Rusije pa furaju neku ekologiju jer nafta je zagađenje, sve dok Evropljani ne skontaju da će to oni morati da plate prije vremena koje su planirali da je finansijski izvedivo (oko 2050.), samo da bi jadni Ameri koji propadaju nekako zaustavili uzdizanje Rusije i Kine

Pritom Njemačka ima o jadu da se zabavi samo da sačuva kontrolu nad Evropskom unijom, da je restrukturira, federalizuje, a to se naravno lomi preko Srbije. Ako Srbija preživi, EU neće, i obrnuto, ne?

Sve u svemu, Njemačka ima toliko posla sama sa sobom, a Amerikanci sa Kinom, da eo ako ti zole stvarno vjeruješ da je SPD-u prvi cilj tamo neka Srbija, onda ćemo napokon dobiti dokaz da smo centar svijeta i nebeski narod

Do tada, živio srpski svet, ups, Jugoslavija!

[Labudan]

a to i dalje ne mijenja činjenicu da je SPD formirala CIA nakon Drugog svjetskog rata, pa to ne govorim ja nego američki profesori npr Daglas Kelner sa Univerziteta u Kaliforniji, što ga nije neko demantovao

[džin tonik]

naravno da njih sve skupa ne zanima srbija, gluposti. pa kazem da su propali ruski ljudov merkel i laschet, cia reaktivirala spd, i ako sad stvarno zaustave st2, ne popuste, srbi ce opet krenuti u "vracanje vekovnih srpskih zemalja", jelte, prosto da se malo zatalasa u europa. a ako zeleni svabe popuste, onda mozete dalje tek planirati "srpski svet" za neku sljedecu trgovinu, aktualne tenzije ce propasti ko i laschet na drugoj strani.

[dark horse]

zole, tvoj nivo razmišljanja je otprilike kao da Velika Srbija stvarno postoji, pa smo nekakve prve komšije. Opusti se, nit VS postoji, to je samo u tvojoj glavi, nit smo komšije, nit ti imaš državu, a ako i imaš, to je ta tvoja švabija kojom će rukovoditi SPD, tj. Ameri, od koje je Srbija daleko.

Dakle, džaba širiš paniku, sve ovo više kači tebe nego nas, ne brini se ti za "komšiluk". Vidim da si se uzbudio zbog dolaska Amera na vlast u Nemačkoj, ali kako mi tu da ti pomognemo?

[mac]

Glava mu je u Švarcvaldu, ali srce mu je u Zagorju. Mora čovek da brine..

[džin tonik]

sto ste pateticni. sve jednostavno: tko obeca cvrstu granicu spram beograda, njegov sam glavom, srcom i dushom. a jos da nabaci i vize za srbe, tad bi mogli i u kakve perverzije... amerikanci, rusi, marsovci, nebitno.

[dark horse]

Pričao sam ti ovo vec al džaba, tvoja perspektiva je nepovratno iskrivljna: vaši zapadni gospodari ne znaju šta ce s vama, beskorisni ste i marsovcima i Amerima. Zato vas uparuju sa Srbima, za vaše dobro, da ne propadne tolika prazna teritorija dok vi cistite klonju po Evropi

[džin tonik]

ali, ali, "mi" nemamo gospodare, ne preslikavaj, samo ljubav sastavlja ili rastavlja...

Stiglo upozorenje: Povišena opasnost

Opasnost od izbijanja sukoba na administrativnoj liniji između centralne Srbije i Kosova i Metohije uvek postoji, ali sada je povišena.
To je danas izjavio stalni predstavnik Rusije pri EU Vladimir Čižov.

Ruski gigant: "Spremni smo"

Moskva -- Ruski energetski gigant Gasprom spreman je da poveća isporuke prirodnog gasa u Evropu. 
"Da li je Gasprom spreman za više, za potpisivanje više ugovora? Gasprom je zainteresovan za to. To je zbog toga što su naši potrošači u Evropi naši glavni partneri", rekao je.

[Labudan]

sem što ratovanje odgovara samo kurti i murti iliti zagrebu i prištini

a Srbija naravno neće ratovati

ovo sve je divljanje balkanskih nesrećnika koji u svom bunilu još nisu shvatili da su prdeži od država

[dark horse]

samo ljubav sastavlja ili rastavlja...

Kao u kazinu. Odeš do jednog automata, povučeš ručku i gle, iskoči Angela Merkel. I rastavi te sa životom.

Odeš do druge mašine, povučeš, ispadne Olaf Šolc. I sve ti se sastavi.

Žoškić, ti ne kapiraš da je sve to isto. Konstanta. Druga strana pozornice i druga uloga, ali isto pozorište, ista predstava, ista bina.

Vama se svideo prvi čin, pa bi tako doveka, al taj voz je prošao.

[džin tonik]

Šolcomat naslednik Merkel? Od "vatrenog socijaliste" do "dosadnog birokrate"

Njegov nadimak dugo je bio "Šolcomat", kako ga je 2003. nazvao nedeljnik Cajt, jer je Šolc, u to vreme generalni sekretar SPD, na nastupima uvek delovao poput automata, odnosno mašine piše DW i dodaje da on nije prepoznatljiv po osmehu i da u euforiju ne pada baš nikad, čak ni dok se slavi velikaizborna pobeda.

sad da se vidi koliko vrijede srpska hipnoza i bizantizam. hipnotizirali ste babu, grenela, blesavog papu, lascheta... cevapi, splavarke i udri do zore. sad evo automata! covjek-robot. izneses cevape, nema njuh, nista, splavarke, bah, pedere, jos manje, udaris u glavu, nista, ne mozes ostetiti nikakve vitalne organe, potpirije izvede obred, ne djeluje, zombi...

[dark horse]

Pa niko nije hipnotizirao nikog.

Jednostavno, vi ste lagali kad ste raspadala Jugoslavija, rekli ste da je dovoljno da svi dobiju sve, a Srbi ništa, da će cvetati cveće i ovaj prostor biti bar kao tri Jugoslavije. Dali ste obećanje koje niste ispunili. Sve ste dobili i rezultat je bio blizu nula.

A sad, ta Evropa ne mož da ima ni onu jednu Jugu od pre.

Viš, tu vam je računica bila loša. Ne vredi lagati, istina pre ili kasnije ispliva.

Džaba vam trud svirači razbijači, kad ništa drugo ne umete. Džaba, kad je iza svega kapitalizam i materijalni interesi.

Vama se ne veruje, plain and simple. Poverenje je krhka stvar, kad ga jednom zgaziš gotovo je nepovratno.

[Labudan]

https://www.youtube.com/watch?v=KXHVqw0lyfk



zole, kakve to gluposti drobiš na SF forumu?

[Labudan]

eh, zole, baš si me zabavio večeras

[džin tonik]

Komunistička gradonačelnica Graza na stolu drži sliku zločinca Tita i Jovanke

Komunistička partija Austrije (KPÖ) postigla je povijesni uspjeh na nedjeljnim izborima za gradsko vijeće Graza, drugog po veličini grada u zemlji, pri čemu su analitičari procijenili da zasluge za uspjeh idu njihovom programu u kojem najavljuju rješenje problema strmoglavog porasta cijena stanova.

S 28,8 posto glasova, KPÖ je uspio pobijediti i Austrijsku narodnu stranku (ÖVP), čiji je gradonačelnik Siegfried Nagl bio na čelu grada 18 godina, piše Novinky.cz.
Elke Kahr, nositeljica liste kandidata KPÖ-a, tako ima priliku postati prva komunistička gradonačelnica glavnog grada savezne pokrajine Štajerske. Do sada se ništa usporedivo nije dogodilo ni u jednoj od prijestolnica devet austrijskih država.

Ona na stolu drži sliku Tita i Jovanke i ozbiljno vjeruje u Marksove ideale.

“Ja ću ovih dana napuniti 60 godina i za Tita znam još od djetinjstva, nekoliko sam puta još kao dijete bila u Jugoslaviji...

frau genossin elke (slika nije fotomontaza, stvarna je, stvarno ovako izgleda. mislim, ne samo slika na zidu, vec i elke):



ljudi, zivimo u fantasticnim vremenima. ovo ce biti ultimativna smijurija, konacno kulminacija. elke je bila kao dijete u jugoslaviji, nekoliko puta, slatkica mala titina sve zna...

uz ovo mora i prikladna glazba:
VIS Simboli
 

[Labudan]

Bravo, Elke, očigledno si se na Titovim orgijama bolje zabavila nego Zoletova mama

[džin tonik]

sad jos samo do brisela i ima da im svane za tisucu godina...

[dark horse]

Precizira da se strategija revizionista i ustašonostalgičara ponešto promenila.

„Više se uglavnom ne negiraju ustaški zločini, ali se inzistira na isticanju navodnih komunističkih zločina. Iz toga se izvlači blesava teza da su 'svi totalitarizmi isti‘. Na plitak se način, dakle, želi relativizirati zločinački karakter NDH i ustaškog pokreta. Međutim, mi, antifašistička opcija, nismo digli ruke od svega, jer i dalje imamo najjači argument - pravda i povijesna istina su na našoj strani. Povijesni revizionizam i ustašizacija zapravo su rezultat mistifikacije i mitologizacije, odnosno jedna velika laž o povijesti“, ocenjuje Goldstein.

https://www.slobodnaevropa.org/a/intervju-ivo-goldstein-ndh-80-godina/31192024.html

[džin tonik]

o boze, stvarno nista ne razumijete.

opet crtanje: osmanlije su mi doveli stakora batu da paljetkuje i smara. onda su ga preuzeli austrijanci da smara, tako sprijece treci entitet u imperiji, hrvatski. pa su stakora batu preuzli madjari, pa talijani, pa konacno jugokomunisti da hrvate drze u poziciji plijena.
onda se 1995. stakor bato konacno vratio kuci.
ja sad imam drzavu i oruzje. a vi u beogradu imate stakora batu. plus, ja stakora batu preko teleta goldsteina, potpirijevog, reklamiram austrijancima, jer nije posteno da stakor bato bude tek u beogradu. mora i u brisel. a ako se prebaci i do londona, ima da vas ljubim!

aktualni primjer: tko ima stakora batu u kuci, ja ili elke?

[Labudan]

Tvoja mama

[dark horse]

o boze, stvarno nista ne razumijete.

opet crtanje: osmanlije su mi doveli stakora batu da paljetkuje i smara. onda su ga preuzeli austrijanci da smara, tako sprijece treci entitet u imperiji, hrvatski. pa su stakora batu preuzli madjari, pa talijani, pa konacno jugokomunisti da hrvate drze u poziciji plijena.
onda je 1995 stakor bato....

... zavio čokoladu u foliju!

[džin tonik]

Dok se Zapad cepa na pola – EU kuka; Ko je kriv što Evropu niko ne shvata ozbiljno?

Prošle godine, Minhenska bezbednosna konferencija, vodeći svetski forum o međunarodnim odnosima, upozorila je na nestajanje "zapadnjaštva".

 Organizatori su hteli da ukažu na to da je Zapad sada toliko podeljen i izazvan usponom Кine da je celo njegovo postojanje ugroženo.

Sve što se desilo od tog izveštaja samo je potvrdilo upozorenja, jer se stopa po kojoj svet po kojoj nestaje "zapadnjaštvo" u svetu stalno ubrzava.

Najnoviji znak je AUKUS, novi geopolitički savez Australije, Velike Britanije i Amerike, koji je očigledno usmeren na Kinu. Čini se da se opet vraća stara anglosfera, umesto šireg Zapada, kao i da, kada je reč o istinskim pretnjama, u 21. veku, kao i u 20., prvenstvo imaju drevne veze jezika i kulture.

Francuska pod predsednikom Emanuelom Makronom podjednako je besna zbog "izdaje" kao što je bila i pod Šarlom de Golom.

Kao deo AUКUS-a, Australija će kupovati podmornice na nuklearni pogon od svojih anglofona, umesto od Francuske, kako je ranije dogovoreno. Makron je opozvao svoje ambasadore u Vašingtonu i Kanberi, dok smišlja novi potez kojim će iskazati ljutnju.

U narednim nedeljama verovartno će se od Makrona mnogo čuti o "evropskom suverenitetu" i "autonomiji", maglovitim sloganima koje je godinama ponavljao zajedno sa svojim razmišljanjima o "moždanoj smrti" NATO-a.

Da je do Makrona, Evropska unija, sada neopterećena tim "dosadnim" Britancima, konačno bi postala zasebna geopolitička i vojna sila, rame uz rame sa Amerikom, a verovatno predvođena Francuskom.

Nekoliko drugih, obično sumnjičavih, evropskih prestonica slaže se sa Makronom, posebno nakon haotičnog povlačenja Zapada iz Avganistana.

I tamo su se Evropljani osećali izdano od strane Amerikanaca, koji se nisu potrudili ni da se konsultuju ili koordiniraju sa svojim saveznicima dok su se povlačili. Očekivano, poziv na "evropsku vojsku" se vratio.

U ovoj poslednjoj verziji, ideja je bila da se počne sa "EU 5.000", nekom vrstom elitnih snaga koje su mogle da obezbede aerodrom u Kabulu bez američke pomoći.

Razumljivo je da su Evropljani frustrirani što ih niko ne shvata toliko ozbiljno, ni protivnici poput Rusije i Кine, ni prijatelji poput Amerike i Australije. Međutim, piše "Blumberg", umesto što bespomoćno kuka Evropa bi mogla da se pogleda u ogledalo.

Za početak bi mogla da baci oko na Litvaniju, koja je, dodaje "Blumberg", najnovija žrtva Pekinga u EU.

Razlog je taj što je Vilnjus dozvolio Tajvanu, koji Кina smatra odmetnutom provincijom, da osnuje predstavništvo. U znak odmazde, Peking je povukao svog ambasadora, sasekao litvansku trgovinu i generalno zategnuo odnose.

Amerika je odmah ponudila svoju podršku Litvaniji.

A EU?

Njene članice se i dalje kolebaju. Na kraju krajeva, blok mnogo posluje sa Кinom - najvećim trgovinskim partnerom Nemačke - i smatra da je Litvanija mogla da bude diplomatičnija. Premijer Slovenije Janez Janša, koji trenutno predsedava rotirajućim predsedništvom EU, zamolio je članice da se zauzmu Litvaniju, ali njegov apel nije uslušen.

Evropljani više ne vide svet i njegove opasnosti na isti način kao Amerikanci, niti smatraju da su suvlasnici zapadnih problema, ocenjuje "Blumberg".

Šok koji je izazvao "trampizam", odnosno Amerika pod bivšim predsednikom Donaldom Trumpom koji nikada nije razumeo, a još manje cenio, koncept "Zapada“, jedan je od uzročnika "nestajanja zapadnjaštva". Ali i Evropljani snose deo krivice. Oni nisu učinili svoje vojske sposobnim da vode pravi rat bez Amerikanaca i nisu preuzeli odgovornost u upravljanju najvećim geopolitičkim pretnjama Zapada, koje sada uključuju i Кinu.

Nemačka je najbolji primer.

To je verovatno jedina zemlja, koja bi zbog svoje ekonomske težine mogla da podstakne EU da postane jača i stoga "autonomna". Ali nema interesa da to učini. Umesto toga, ona štedi na svojoj vojsci i pretvara se da su svetski problemi nečiji tuđi, a uglavnom američki.

U debatama kandidata za kancelara na izborima koji su se održali prođle nedelje, niko nije rekao ni reč o spoljnoj ili bezbednosnoj politici. 

Dok je trajalo, Zapad - ne u etnocentričnom već u normativnom smislu - učinio je svet, uravnoteženo, boljim mestom. Zbog toga njegova tekuća fragmentacija nije dobra za stabilnost i mir.

ovo sto je nekad bila dnevna doza propadanja europe, danas kaska za stvarnoscu.
puzeca revolucija odradila je zapadnu europu za tocno 20 godina, ali tako to ide sa svabama; to nije nacija, to je dijagnoza, bilo da krene udesno ili ulijevo, kao tele kad usmjeris u nekom pravcu. kaska, neovisno preprekama, u odredjenom pravcu; drvo, beng, zid, tras, glavom kroz zid, klop, klop, dok konacno ne stigne do provalije i sunovrati se.

tko normalan, sta znaci normalan, tko sa makar dvije funkcionalne mozdane celije moze OVO birati na najodgovornije pozicije? a karikira shiroke pojave i posljedicnu disfunkcionalnost koja je sveprisutna.



mislim, ne da bih ja kukao, mene samo zanima da stakor bato stigne i do brisela.

[mac]

Porazmisli bolje o toj interesnoj jezičkoj sferi. B92 ti ga smešta iz slepog ugla...

[džin tonik]

gluposti, odavno sam pisao o potrebi hpc-a, pa da se zagrlimo kao braca u vjeri.

Borovčak: HINA s podvalama o HPC-u zagadila medijski prostor

U petak 1. listopada održana je tiskovna konferencija Hrvatske pravoslavne crkve u Europskom domu u Zagrebu. Pozvani su bili svi hrvatski mediji, tv-kuće, elektronički i tiskovni, uz naravno obavezan poziv HINA-i, kao hrvatskoj izvještajnoj novinskoj agenciji, piše Damir Borovčak, hrvatski publicist, povijesni istraživač, politički analitičar, idejni začetnik, poticatelj i jedan od osnivača Udruge ‘Macelj 1945.’, čije izvješće s konferencije za medije i komentar o Hininim podvalama prenosimo u cijelosti.

Na tiskovnoj su konferenciji govorili zastupnici u Hrvatskom saboru Ante Prkačin i Hrvoje Zekanović (umjesto najavljene Ruže Tomašić), akademik Josip Pečarić, hrvatski branitelj pravoslavne vjeroispovijedi pukovnik HV Ratko Despot, te novinar 100% HRVI Mario Filipi i naposljetku Hrvatski Arhiepiskop Aleksandar. Na tiskovnoj konferenciji nisu se pojavili novinari i kamere HRT-a, TvNova-e i RTL-a, iako su bili višekratno obaviješteni. Došla je Z1-tv koja je snimila cijeli tijek konferencije te njihov materijal može poslužiti kao vjerodostojan i za sve dalje navedeno u ovom tekstu. Bila je u dvorani i još jedna kamera, te novinar Hrvatskog radija koji se kasnije predstavio. Ostali novinari, ako su bili kao publika u dvorani, ostali su nepoznati.

Na samom početku voditelj i moderator konferencije, ujedno i autor ovog teksta, naznačio je da se posebno očekivao dolazak izvjestitelja i kamere HRT-a zbog teme koja je naznačena kao „Prava pitanja Porfiriju“ a što je vidljivo iz tiskane knjižice istog naslova, uz ostale dvije vrlo aktualne teme „Nepravilnosti u obrascima aktualnog popisa stanovništva“ i „Oskvrnuće hrvatske zastave na prostorijama HPC-a“.

Najavljeni govornici su vrlo konkretno i jasno govorili. Prvi se obratio zastupnik Ante Prkačin s povijesnim činjenicama o Hrvatskoj pravoslavnoj crkvi koja je postojala 200 godina prije NDH, precizno iznoseći povijesne podatke, navodeći godine i crkvene kanone. Učinio je to upravo zbog okolnosti srpsko-komunističkih podvala o HPC, kao „tvorevini koja je nastala u NDH (sic!) i Pavelićevom režimu“, a čija se srbo-komunistička laž širi od 1945. sve do danas. Tome je među inim služila i za tu prigodu tiskana knjižica „Prava pitanja Porfiriju“ koja je besplatno podijeljena svim nazočnima na konferenciji i na čiji je sadržaj upozorio voditelj konferencije, kako bi medijski izvjestitelji i njihovi urednici mogli biti pravilno informirani, u interesu prenošenja istinitih vijesti prema hrvatskoj javnosti.

Pa ipak, prve vijesti koje su se posredstvom Hine počele širiti u medijskom prostoru te večeri, nisu bile dobronamjerne, nažalost ni istinite, jer upravo suprotno o povijesno izrečenom na konferenciji, u tu se vijest ubacuje proizvoljan i lažan dio. Citirano sporni dio iz Hinine vijesti koja glasi: „Hrvatska pravoslavna crkva osnovana je 1942. na inicijativu vođe ustaškog pokreta Ante Pavelića za vrijeme Nezavisne Države Hrvatske, kvislinške tvorevine koju su Nijemci i Talijani formirali na prostoru Hrvatske i BiH. Nestala je zajedno s padom ustaškog režima.“ Tako je HINA po komunističkom obrascu krivotvorila vijest sa svojim proizvoljnim umetkom, kako bi ponovila laž o osnivanju HPC u ustaškom režimu NDH (sic!). A to je upravo zastupnik Ante Prkačin, koji je prvi govorio o povijesti HPC, nekoliko puta činjenično demantirao. Zbog prikrivanja tog uvodnog početka konferencije, HINA spominje Prkačina tek na samom kraju svoje vijesti. Dakle, i pogrešnim redoslijedom govornika, montira se vijest koja postaje krivotvorina. Pitamo se s kojim je pravom novinar ili urednik u vijest s tiskovne konferencije HPC-a umeće nešto što nije bilo izrečeno, a ispušta upravo ono što je bilo rečeno? Nešto što je na samom početku demantirano, povijesno i činjenično, to se ne navodi i to nije vijest? Gdje je učio takvo podmetačko i nepošteno novinarstvo?

HINA predstavlja sama sebe kao „javni medij i jedina nacionalna novinska agencija u Hrvatskoj čiji su korisnici gotovo svi važniji elektronički i tiskani mediji u zemlji. U Uredništvu Hine radi 95 novinara i fotoreportera koji prate sve važnije događaje u Hrvatskoj i svijetu. Osim hrvatskih medija, vijesti Hine preuzimaju brojne novinske agencije s kojima Hina surađuje, kao i brojni portali u regiji“. Dakle kad krene Hinina vijest, kao zlonamjerna podvala, zagadi sav medijski prostor u Hrvatskoj, ali i šire u susjednim prostorima i služi kao okidač za širenje „fake news“, hrvatski rečeno – lažnih vijesti. A to je ono što bi se najmanje očekivalo od nacionalne hrvatske novinske agencije čiji bi zadatak trebao biti prenošenje istinitih vijesti, bez zlonamjernog moderiranja i podvaljivanja, bez režiranih i netočnih prokomunističkih montiranja i ubacivanja.

Na temelju Hinine vijesti, istu vijest odmah potom prenosi i portal televizije N1, koji se predstavlja kao prva regionalna i lokalna 24-satna platforma za emitiranje vijesti i aktualnosti za više od 20 milijuna ljudi na Balkanu. S produkcijskim centrima u Beogradu, Sarajevu i Zagrebu, N1 je ekskluzivni informativni partner CNN-a. Njihova vijest na bazi HINE je vidljiva ovdje. Portal N1 predstavlja se kao tv-kuća koja zapošljava preko 150 profesionalnih televizijskih i web novinara, koji proizvode vijesti, informativni, sportski, zabavni i obrazovni sadržaj. Predstavljaju se kao urednički kolegij koji je odgovoran za to da se „u procesu proizvodnje programa N1 kontinuirano pridržava striktnih smjernica za integritet, točnost i nepristrano izvještavanje, koji predstavljaju principe primijenjene na cijelu N1 platformu“.

Tako je Hina s lažnim podacima o HPC-e, koji su upravo povijesnim slijedom i činjenicama demantirane na tiskovnoj konferenciji, „zapišala“ medijski prostor Hrvatske, te krivotvorinu podmetnula i podvalila ostalim medijima. Štetu koju su učinili, bezobrazna je i zahtjeva čvrst i odlučan demanti, ako ne i sudski postupak.

Naravno uz takvu uvertiru vijesti, sporedne postaju činjenice koje su se iznosile na samoj tiskovnoj konferenciji, a vrlo su bitne u ovom trenutku za hrvatsku javnost. A to je da postoje razlike između elektroničkog i papirnatog upitnika za popis stanovništva. Na tom popisu nema HPC-a, ali postoji SPC u Hrvatskoj, iako ni ona nije registrirana. I zastupnik Hrvoje Zekanović i arhiepiskop Aleksandar, govorili su o nedopustivosti da se popisom stanovnika nameću obrasci po pitanju nacionalne, vjerske i crkvene opredijeljenosti. Arhiepiskop Aleksandar je detaljno rastumačio kako su tijela državne uprave, koja su o tome trebala voditi brigu i uskladiti nepravilnosti, a naročito se ne služiti elektroničkim obrascem za sprječavanje slobodnog iznošenja podataka kod popisivanja stanovništva, u potpunoj diskoordinaciji i disfunkciji. Dio pučanstvo, koji nije podoban vlasti, a to su prvenstveno Hrvati pravoslavne vjeroispovijedi, ne mogu se izjasniti o pripadnosti vjerskoj zajednici, nego mogu „birati“ ono što nisu po ponuđenom izborniku. Očito ponuđeni izbornik je osmišljen kako se ni bi olakšalo popisivanima, nego da bi se upravljalo popisnim rezultatom, što očito zadovoljava nečiji kronični politički interes. I to je ono što jest vijest i to dakako alarmantna! No ta je vijest minirana etiketom o nastanku HPC u Pavelićevom režimu.

Akademik Josip Pečarić se uključio s netočnostima i nepravilnostima medijskih izvješćivanja, koji već godinama funkcioniraju i prevladavaju u hrvatskom medijskom prostoru, posebice na HTV kao nacionalnoj televiziji. Primjerice na slučaju logora Jasenovac i prešućivanju najnovijih znanstvenih spoznaja i podataka o popisu ubijenih, pa tako i o prešućivanju, nepoznavanju povijesnih činjenica i podmetanju lažnih podataka o HPC. Na to se svakako nadovezuje i snishodljivi intervju HRT-a u Beogradu s Porfirijem, koji nije ni pokušao utvrditi kanonsku i pravnu utemeljenost SPC-a u Republici Hrvatskoj.

Hinina vijest je ujedno u potpunosti prešutjela činjenice iznesene na tiskovnoj konferenciji o kojima je govorio pukovnik HV-a Ratko Despot. On se predstavio kao Hrvat pravoslavne vjeroispovijedi i ustvrdio kako on nije jedini te da su takvi poput njega, čak njih 12 tisuća, branili Hrvatsku u velikosrpskoj agresiji. U ime njih Despot je zatražio svoje pravo da ima svoju Hrvatsku pravoslavnu crkvu i da se kod popisa stanovništva upisuje kao Hrvat pravoslavne vjeroispovijedi.

Naposljetku govorio je i novinar, 100% HRVI, Mario Filipi te opisao incident koji se nedavno dogodio na jednoj od liturgija u prostorima HPC-e s ubačenim provokatorom. Po Filipiju najnoviji incident sa oskvrnućem hrvatske zastave na prostoru HPC-e nije uperen toliko protiv hrvatske zastave, niti protiv Hrvatske pravoslavne crkve, pa čak niti protiv Aleksandra kao svećenika, nego protiv Aleksandra kao povjesničara, jer nam on otkriva dijelove hrvatske povijesti koja je do sada bila nepoznata. „Zapravo je sva ta aktivnost uperena protiv istine. Otkrivanje istine donosi Hrvatima samosvijest i ponos, a samosvjesni i ponosni Hrvati ruše svaku pomisao o bilo kakvoj velikoj Srbiji na tlu Hrvatske”, zaključio je novinar i hrvatski branitelj Mario Filipi.

U tom smislu možemo promatrati i HINA vijest koja i nije vijest, već podmetanje u svrhu nesnalaženja i širenja starih-novih podvala, neutemeljenih na povijesnoj istini.

[dark horse]

Klasična priča o posledicama diktature staljinističkog zločinca pesnika Ljubomila Josipa Tita Franje Babića Ksavera Šandora Gjalskog:

Baka me je tajno krstila; Zbog smrti Proeskog odao sam se porocima

Pevač Toni Cetinski u intervjuu je otkrio do sada nepoznate stvari iz svog privatnog života.

On je ispričao kako ga je baka Marija, koja je bila velika vernica, tajno krstila u dva ujutro.

"Ona me u doba komunizma skriveno krstila u Novigradu. Takav je dogovor imala sa sveštenikom. Krstila me je i na tome sam joj zahvalan. U to vreme je to bilo riskantno, ali ne znam šta bih učinio da me nije krstila", rekao je Toni i dodao da ga je baka Marija naučila da se moli.

Progovorio je i o svom prijateljstvu s Tošom Proeskim čija ga je smrt strašno pogodila.

"Od Tošeta sam naučio jako puno, iako sam puno stariji od njega. On nije bio samo ljudsko biće, bio je više od toga", rekao je Toni i dodao da je bio pomalo ljut kad je poginuo.

"Otkad njega nema, želim da budem što bolji. Ali, bilo je razdoblje ljutnje i osećaja nepravde gde sam ja srljao. Bio sam u braku gde su ateisti, totalno udaljen od crkve. Srljao sam, išao glavom kroz zid. Dozvolio sam sam sebi poroke. Totalno sam zalutao i otišao ukrivo", rekao je.

[tomat]

E, budale....

[džin tonik]

kud sveti sava i dj crna trava!
da nema elke, trebalo bi je izmisliti.

[džin tonik]

Nakon što je migrant ubio zastupnika, Britanija će onemogućiti anonimnost na društvenim mrežama?

Tri dana nakon što je 25-godišnji somalijski islamist ubio britanskog zastupnika Sir Davida Amessa, ministrica unutarnjih poslova Priti Patel sugerirala je da bi se zbog tog incidenta mogla ograničiti anonimnost na društvenim mrežama u borbi protiv “okrutnih komentara i napada” na političare.

Gostujući na Sky Newsu, Priti Patel je rekla je da će “proučiti sve”, uključujući i kraj anonimnosti na internetu nakon ubistva Sir Davida. “Već se radi na tome. Imamo prijedlog zakona o online šteti koji će doći u parlament, trenutno se radi na tome”, rekla je.

Breitbart prenosi kako je riječ o zakonu kojim se također žele uvesti kontrole na društvenim medijima, vezane uz “dezinformacije” i “trolanje”.

Patel je ustvrdila da su društvene mreže u središtu sve spornije političkog okruženja u Britaniji, dodavši da su zastupnici podložni nemilosrdnim “okrutnim komentarima” i “napadima” na internetu.

Ubijeni konzervativni zastupnik je podržavao migrantske politike

Podsjetimo, britanski zastupnik iz Konzervativne stranke, 69-godišnji David Amess, izboden je u petak tijekom skupa u Metodističkoj crkvi u Leigh-on-Seau u Essexu.

Iako je pripadao konzervativcima, Amess je bio pobornik migrantskih politika. Amess je 2019. godine podržao Britanski Crveni križ tijekom tzv. “Tjedna migranata” te se fotografirao s transparentom “Vjerujem da je svaka izbjeglica bitna”.

ovo je dobar pravac u svakom pogledu, vrlo lijep doprinos migracija. i izravni i posljedicni; zamisli, krenes sa zabranama na netu, pa ti se bunt prelije u stvarnost. pobjegli bi kud? na fidji?.

[Truman]

lilit, ako pratiš ovu temu...šta misliš o tome što je Sebastijan Kurc dao ostavku?

[džin tonik]

D. Dijanović: Od postkršćanske do protukršćanske Europe

[varvarin]

https://www.vostok.rs/index.php?option=btg_novosti&catnovosti=2&idnovost=134226&RT:-SAD-i-Ukrajina-glasale-protiv-rezolucije-UN-kojom-se-osudjuje-nacizam


РТ: САД и Украјина гласале против резолуције УН којом се осуђује нацизам

"...Прошле године, изасланик Вашингтона у УН-у устврдио да би забрана величања нацизма била у супротности са првим амандманом за заштиту слободе говора у Уставу САД. САД су такође оптужиле Москву да користи резолуцију да прогура „наративе дезинформација“ о неонацизму у балтичким државама и Украјини."

[džin tonik]

Hrabre redovnice u Africi: Djeca nam ovdje umiru od gladi i malarije, trebamo pomoć

U ambulantu im je nedavno dopuzala 12-godišnja djevojčica, koja je s temperaturom 40 prošla kilometre jer je znala da će ju spasiti…

U Beninu, državi na zapadu afričke obale, upravo se spustila gusta noć. Sedam je sati.

Temperatura zraka sad je “tek” 35 stupnjeva, vlaga 80 posto. Blizu je ocean, a i najduža beninska rijeka, Ouémé, ima deltu ovdje, nedaleko od mjesta Affamè, ime kojega u prijevodu znači “glad”. Nisam pitala zašto su francuski kolonizatori uzeli toponim ovakve etimologije. Odgovor se i danas sam od sebe nameće.
Djeca u sirotištu koje vode časne sestre pišu domaće zadaće. Zadovoljna su jer su im trbusi puni, mnoge od tih djevojčica dobro znaju što znači glad, život na cesti, kako je danima biti u malaričnoj groznici, s visokom temperaturom a bez ijednog antipiretika. Djevojčice u sirotištu, pognute nad zadaćama, raduju se skorašnjoj večerašnjoj probi zbora. Kad završe sa školskim obvezama, uzeti će tam-tam pa zaplesati na dvorištu, bit će to proba za nedjeljnu misu.

– Odjednom će se začuti sve moguće zvečke i ovdašnja glazbala, četrdesetak djevojčica, koliko ih je pod ovim krovom, zapjevat će – opisuje sestra Ivančica Fulir.

– Zbor vježba u noći, na dvorištu, jer u kući je prevruće, u spavaonicama i do 35 Celzijevih stupnjeva. Tako je već mjesecima, zadnja kiša je pala prije tri-četiri tjedna. Svakim danom je sve toplije – sestra Ivančica strpljivo odgovara na moja pitanja, makar je na nogama od pet ujutro i nije stala cijeli dan. Na razgovor za Jutarnji pristala je prije desetak dana, no obilazila je bolesne i potrebite u selima po sjeveru zemlje, signala tamo nema. Prošli petak navečer, kad je stigla u Affamè, bila je rijetka prilika da, uz slabašni signal, možemo razgovarati. I taj se razgovor prekidao desetak puta, veza je pucala svakih nekoliko minuta.
Znam životnu priču te žene, i ne želim joj potrošiti ni minutu vremena suviše, piše novinarka Jutarnjeg lista. Jer, svaka njezina minuta u Beninu može promijeniti nečiji život, čeka je siročad kojima ona i sestre u misiji čine životno presudnu razliku – spašavaju djevojčice, djecu koja bi bez njih lako moguće umrla ili završila u roblju. Sestre ih liječe, hrane, odgajaju, plaćaju njihovo školovanje, pomažu im raditi školske zadaće.

Ivančica Fulir odrasla je kao kći jedinica u zagrebačkoj Draškovićevoj. Tamo je stasala u tinejdžericu, nekoliko godina poslije diplomirala ekonomiju. Rođena u obitelji vjernika, iako odgojena u vjeri, za rane je mladosti, kako to često biva sa srednjoškolcima, prestala ići na mise. Za godina studija spontano se vratila u crkvu, sprijateljila s nekoliko časnih sestara te svećenikom iz Benina, Odilonom Singboom.

Poput mnogih mladih ljudi, i ona je poželjela volontirati u nekoj od afričkih zemalja. Razgovori sa svećenikom, priče o zemlji u kojoj su gotovo svi osuđeni na život s malo škole i lošim zdravljem, jer tamo ni škola ni zdravstvo nisu besplatni, baš sve se plaća, a posla i prilike za zaradu je malo, sve te priče, pogotovo o nezaštićenoj siročadi, učinile su da je Ivančica Fulir jedan dan svojima rekla da – kani u Afriku.
Ona, kći rođena zahvaljujući čvrstoj vjeri svoje majke koja se nedugo prije trudnoće liječila od karcinoma. Zagrebački su liječnici toj ženi sugerirali pobačaj, uvjereni da je zračenje naštetilo djetetu. Odlučila je roditi, makar je i vlastiti život riskirala, do kraja trudnoće nije se kontrolirala, znajući da nova terapija, zbog trudnoće, nije moguća. Porod je bio kompliciran, težak, Ivančicu je rodila na Dušni dan 1984.

Pa kad je ta kći tridesetak godina poslije rekla da želi u Afriku, majka je, razumljivo, reagirala vrlo emotivno. Nije ju ohrabrila, pokušala ju je zaustaviti. Naposljetku je predložila da pričekaju godinu dana, pa bude li i tada osjećala istu, jaku želju, ponudila da razgovaraju iznova, tad dogovore što će i kako će. Afriku više nisu spominjale, sve dok Ivančica, nakon godinu dana, nije rekla – da i dalje jako želi otići kao volonterka u misiju.

Prvi put je otišla 2010. Na petnaest dana. Ništa što je ranije čitala, slušala, niti jedan film koji je pogledala, nije je moglo pripremiti za Benin, zemlju u kojoj su ropski rad i glad svakodnevica djece.
Dočekale su je sestre Dorotea Dunđer i Maristela Galić, hrvatske redovnice koje su u Beninu dulje od 30 godina.

Marijine sestre tu vode šest zajednica, dvije ambulante i dva sirotišta.

– Imamo stotinu djevojčica koja žive sa sestrama, ta djeca su potpuno pod našom skrbi. Najmlađima, Pierette i Colette, pet je godina, najstarije djevojke su već punoljetne. Sve su one siročad, bez jednog ili oba roditelja, ili je bila toliko strašna situacija da su ih socijalna služba ili policija odvojili od obitelji.

Sva naša djeca su na neki način s posebnim potrebama, većinom psihološkim, jer ili su u ranom djetinjstvu izgubili jednog ili oba roditelja ili su bili zlostavljani ili su nekad radili kao djeca robovi. Svaka djevojčica koju pogledate ima grozno mučnu životnu priču – govori sestra Ivančica.
Kad je prvi put došla u Benin, posebno se vezala za djevojčicu čija je majka nekad surađivala sa časnim sestrama, radila kao prevoditeljica, no dogodilo se da se razboljela, naposljetku umrla u mukama. Kćerkica je za bolesti gledala majku kako leži u lokvi krvi i gasi se, a kad je umrla, djevojčica je završila u sirotištu, otac koji je s više žena imao više od dvadesetero djece ostavio je kćer.
Malena je odbijala prihvatiti da je majka umrla, uvjeravala ih je da je u sirotištu privremeno, mama je, kazivala je, našla posao daleko, vratiti će se, s novim japankama, po nju. Djevojčica se u sirotištu razboljela od malarije, vezala za sestru Ivančicu, i jednoj i drugoj bilo je silno teško kad je Ivančica morala natrag u Zagreb.

Sestre spominju i djevojčicu koju su same dovele u sirotište nakon što su je pronašle u šipražju pored ceste. Posve iscrpljena bila je u takvom stanju da su se već životinje skupljale oko nje. Trebali su mjeseci da to dijete vlastitom rukom primi čašu, dugo je bila na infuziji, onemoćala. Kasnije su u lošem stanju našle još jedno dijete iz iste obitelji.

U Hrvatsku se Ivančica Fulir te 2010. vratila fizički, ali je u mislima i dalje, mjesecima, ostala u Beninu. Potresena onim što je tamo gledala, odlučna se vratiti i pomagati; u Benin je odlazila i 2012., potom 2013. U Hrvatskoj je pokrenula akciju skupljanja donacija za izgradnju sirotišta.

Te 2013. u Beninu je, radeći devet mjeseci u katoličkoj misiji, gledajući život iz na Zapadu većini nezamislivo mučne perspektive, svakodnevne borbe za preživljavanjem, osjetila da želi postati časnom sestrom. Vratila se u Hrvatsku, ušla u Družbu Marijinih sestara čudotvorne medaljice. U Zagrebu je u novicijatu provela godinu i pol dana. Potom je tri godine živjela u Ukrajini.
– I tamo ima djece koja su pothranjena, ali postoji kakav-takav sustav, mreža pomoći, nije svakodnevnica da se masovno umire od gladi. U Beninu su tisuće djece prepuštene samima sebi – kazuje. Spominje tako i slučaj kad su u selu Dekin, do kojega se putuje čamcem, naišli na epidemiju koja je u manje od dva tjedna odnijela 115 djece.

Prve sestre iz Hrvatske, iz reda Marijinih sestara čudotvorne medaljice, u Benin su stigle u prosincu 1988., bile su to sestra Dorotea Dunđer i sestra Maristela Galić. Obje su i danas tamo, obje školovane medicinske sestre. Sestra Dorotea prije odlaska u Afriku radila je u zagrebačkoj bolnici na Šalati.

S tim je iskustvom u mjestu Affamè otvorila ambulantu, počele su raditi s neuhranjenom, gladnom i bolesnom djecom. Njihov je dolazak u Affamè mnogima spasio život, tako je i danas, jer one su i sad jedine koje tamo pružaju medicinsku pomoć, najbliža bolnica udaljena je stotinama kilometara.

Danas s njima radi puno časnih sestara Afrikanki, sve su završile srednju medicinsku školu.
– Jedan od najvažnijih dijelova našeg apostolata su bolesnici, zasad imamo dvije ambulante u Beninu – objašnjavaju sestre.

Skupljanju novac, velika im je želja otvoriti i treću ambulantu, jer je iz sela Banigbé Gare, gdje nadaleko nema nikakve liječničke pomoći, stigao očajnički apel.

– Svećenik je primijetio veliku smrtnost djece u tom selu. Rekao je to lokalnom biskupu, biskup je došao do sestara i zamolio, ako mogu, da tamo otvore ambulantu. Selo je blizu granice s Nigerijom, ovdje nema posla, ljudi odlaze u Nigeriju raditi, a djeca ostaju s bakama, djedovima, stričevima, tetkama, sa svima i ni s kim, dogodi se da obole od malarije, da su u visokoj temperaturi, 39, 40 i više, a da nitko na njih ne obrati pažnju, da ne prepozna ili ne zna prepoznati to stanje, niti im znaju niti mogu pomoći.

Ako dijete, često neuhranjeno, možda i gladno, ima tako visoku temperaturu dulje od tri-četiri dana, dolazi do raznih oštećenja, epileptičkih napada, umiru. Prva ambulanta za djecu je 30 kilometara daleko, u gradu Porto-Novo, to je za mnoge nedostižno daleko, jer ceste su loše, prijevoz rijedak i skup, a oni nemaju novca ni za doći u grad, kamoli u gradu platiti liječenje. Umiru od onoga od čega se u Europi odavno ne umire.

Ovdje je silno bitna i edukacija lokalnog stanovništva o prevenciji raznih bolesti. Sestre bi i podučavale kako spriječiti širenje pojedinih bolesti, govorile o pravilnoj prehrani. Jer, često se zbog siromaštva djeca hrane namirnicama koje su teško probavljive, koje traže dodatnu termičku obradu, to zbog neznanja budu izvor velikih muka za djecu – objašnjava beninsku svakodnevicu sestra Ivančica.
U selu Banigbé-Gare treba hitna pomoć djeci koja masovno umiru.
Potrebno je napraviti makar i vrlo skroman centar za zdravlje koji će imati osnovne prostorije za rad i opremu za zbrinjavanje bolesne djece. U selu su sestrama voljni ustupiti kolibu za život. Ali u kolibi neće moći dugo živjeti, zbog sigurnosti. Moraju imati čvrsta vrata i zidove iza kojih se noću mogu zaključati, blizu je granica s Nigerijom, ovdje je rat svako malo.

Nema tome koji dan da je u njihovu ambulantu jedva stojeći na nogama došla, pred kraj zapravo dopuzala, 12-godišnja djevojčica, sama je hodala kilometrima s temperaturom 40. Došla je jer je znala da sestre liječe.
– Svoje usluge sestre ne naplaćuju. Novcem od donacija kupujemo lijekove. No, često nemamo dovoljno. Najgore je kad vidiš potrebite, a ne možeš pomoći – tiho kaže sestra Ivančica.

Što se s doniranih 50, 100, 200 ili 500 kuna može učiniti u Beninu?

– 100 kuna je za kupovinu platna i za šivanje školske uniforme bez koje djeca ne mogu pohađati nastavu. 250 kuna dođe komplet lijekova za liječenje jednog djeteta od malarije, ako je riječ o malariji blagog do srednje teškog oblika.

500 kuna je komplet lijekova za teški oblik malarije, tad dijete nekoliko dana mora ostati u nekoj od naših ambulanti. No, ako je dijete u takvom stanju da mora u bolnicu, onda su ti iznosi za naše kapacitete nedostižni – pojašnjava.
Kako izgleda njezin uobičajni dan u Beninu?

– Mi sestre ustajemo oko pet, imamo jutarnju molitvu, nakon toga je misa, doručak, djeca odlaze u školu, sestre pripremaju ručak, idu u polje. O puno djece skrbimo, pa treba i puno raditi da ih sve možemo prehraniti. Imamo svinje, patke, kokoši… Uzgajamo i hranu za djecu i hranu za životinje.

Djeca oko podne dolaze kući, na ručak, nakon toga se vraćaju u školu. Navečer, kad se vrate, večeraju pa s njima učimo jer većina treba stalnu pomoć u školi. Tijekom dana, kad djeca nisu u kući, osim što sestre idu u polje, u vrt, neke rade i u ambulanti koja je unutar našeg dvorišta i gdje ljudi dolaze tražiti pomoć.
Druge sestre odlaze u sela, dva puta mjesečno obilaze udaljena sela, auto napunimo medicinskim potrepštinama i tamo gdje na 200 kilometara nema ambulante ni bolnice ni liječnika sestre pomažu ljudima. Čine koliko mogu, bore se s nekim osnovnim bolestima za koje su educirane i za koje imamo lijekove.
Ako vidimo da je nešto ozbiljnije što prelazi naše mogućnosti, preporučimo odlazak u bolnicu. Ima ih koji ne mogu doći do bolnice pa ih, ako možemo, prevezemo. Ali mnogi i odustanu, kažu: ‘Ako nam vi ne možete pomoći, ne može nam pomoći nitko’. U bolnice ne idu, jer nemaju novca za plaćanje liječenja – kaže sestra.

Na pitanje s čime joj se u Beninu najteže nositi, sestra Dorotea kaže: – Najteže mi je kad ispred sebe imam bolesnu majku s malim bolesnim djetetom, bolesnog oca, ti ljudi nemaju ni za lijekove ni za bolnicu. A često nemam ni ja.
Marijini obroci

Ove sestre u Beninu surađuju s Marijinim obrocima te su pomogli da se ondje otvori nekoliko njihovih kuhinja.

Marijini obroci jednostavna su ideja koja djeluje. Organizacija osigurava jedan obrok dnevno na mjestu obrazovanja kako bi privukla kronično siromašnu djecu u učionice, gdje dobivaju obrazovanje koje će im u budućnosti biti izlaz iz siromaštva.

Marijini obroci hrane više od 1.6 milijuna gladne djece svakog školskog dana na četiri kontinenta, u zemljama poput Malavija, Liberije, Kenije, Sirije, Zambije, Haitija, Ugande, Južnog Sudana, Tajlanda i Indije.

Prosječan trošak prehrane jednog djeteta Marijinim obrocima kroz cijelu školsku godinu iznosi 132 kune.

Prošle su godine Marijini obroci u Hrvatskoj obilježili 10 godina postojanja.

[Meho Krljic]

Biznis insajder ima lep pregled kineskog sistema "društvenog kredita" o kome slušamo već godinama:
 
https://www.businessinsider.com/china-social-credit-system-punishments-and-rewards-explained-2018-4

[džin tonik]

"Kažnjen sam zbog prijateljstva sa Srbijom i Rusijom"

Bivši austrijski vicekancelar i bivši lider Slobodarske partije Austrije (FPO) Hajnc Kristijan Štrahe tvrdi da je "kažnjen" zbog bliskosti sa Srbijom i Rusijom.

On je kazao da je kao vatreni evropski i austrijski patriota, uvek oštro odbijao antisrpsku i antirusku politiku, da se zalagao za blisko i iskreno partnerstvo sa Srbijom i Rusijom na ravnopravnim osnovama

Štrahe je za Sputnjik dodao da bi konfrontacija EU i NATO sa Rusijom nanela ogromnu štetu Evropi i svim drugim učesnicima. 

Štraheu mejnstrim mediji mnogo toga zameraju – između ostalog i jednu vrstu divljenja prema srpskom narodu i to što često pozdravlja sa uzdignuta tri prsta.

(...)

kako je njima dobro...

[džin tonik]

Prosvjed za Đokovića: Otac sina usporedio s Isusom, stigli traktoristi i konji

Završio je prosvjed ispred zgrade skupštine koji se u Beogradu održao i drugi dan zaredom. Povod je potpora Novaku Đokoviću koji u imigracijskom centru u Melbourneu čeka odluku o žalbi na deportaciju iz Australije. Prosvjed je predvodio Novakov otac Srđan, a na prosvjed su stigli traktoristi i konji.

Sretan Božić svim pravoslavnim vjernicima u cijelom svijetu, a svima ostalima, našoj braći katolicima i muslimanima, svako dobro. Ovdje branimo Noleta, branimo sve nas zajedno. Vidite što se treći dan događa s našim Noletom. Je li to moguće? Vjerujete li u to? Jesmo mi nešto krivi? Zašto nam to rade?”, pitao se Srđan Đoković pa nastavio:

“Nismo ovdje da napadamo nekoga, nego da branimo sve nas. Morate shvatiti, posebno mi stariji, da ovako nema budućnosti za našu djecu. Hoće nam upropastiti sve, a Novak je dio slobodnog svijeta. Nije zaslužio da mu ovo rade. Sram ih bilo! Ovo je borba za opstanak. On je pokazao da ima svoje ja i da misli svojom glavom, a oni su dvije godine u zarobljeništvu i šute.”

Đokovićev otac je na kraju svojeg izlaganja pred gomilom Novaka usporedio s Isusom, pišu Sportske novosti.

“Ako ima pravde, ovo će se vratiti na pravi način, a Bog je velik! I Isus je imao strašan problem i svašta su mu radili, ali je i dalje živ u nama. Tako i Novak, on je naše sunce na kraju tunela. Ne mogu ga baciti na koljena, on je srce Srbije i srce slobodnog svijeta”, kaže Srđan pa dodaje:

“Imamo pjesmu koju smo napisali za Noleta: “Jedna zemlja, jedan tim, ponosim se srcem svim, iz Srbije dolazim, nikad ne odlazim!” Još jednom veliko hvala ljudi za nekoliko milijuna ovdje. Vi ste naša braća! Ovo Novaku puno znači i pokazuje mu da nije sam i da smo svi uz njega. Svi smo različiti, ali imamo jedan cilj, a to je da ne damo da nas gaze i bacaju na koljena. Čestitamo vam najsretniji praznik u Srba, Božić! Neka vas Bog čuva kao i Novaka”, zaključio je Srđan Đoković.

video u prilogu je nesto najbolje sto vidjeh zadnjih 20 godina, kakav holivud. vrh, ovo se ne moze odglumiti.

[Meho Krljic]

Što reče Srđan Đoković: "Misle da su jači od Boga":

Sud u Australiji ukinuo odluku da se Đokoviću oduzme viza

https://news.yahoo.com/judge-asks-more-djokovic-could-035301079.html

[dark horse]

Ako Novaka vlasti ipak ne deportuju, već ga ilegalno prime nevakcinisanog, hoće li i on snimiti mockup video zahvalnosti australijskim vlastima, kao Džoni Dep i Amber Herd zbog svojih terijera? Živ nisam...

[Meho Krljic]

[Meho Krljic]

Australian judge reinstates tennis star Djokovic's visa

[Labudan]

Sutra ugovor s Rio Tintom

[Meho Krljic]

Što narodni pesnik ume da opeva, to niko ne ume:
 
 

Našem Nolu ne daju da igra
kljunar drži u kavezu tigra!
Sada Srbi pokažimo slogu
manje dajmo za kurve i drogu
Jedan tiket uplatiću manje
na haubu okaćiću granje
Koala je satanino meče
svim Srbima srećno Badnje veče!
 

[Labudan]

ipak je najveći krindž

Biti isti
Biti poseban
Biti slobodan
Biti samo svoj
Novak Đoković!

[dark horse]

"Đokovićev cirkus – nije navikao da gubi, tu nastaju problemi"

Novinar Gardijana je na ovom portalu objavio kolumnu o najboljem teniseru sveta, u kojoj se osvrće na sve događaje vezane za njegov boravak u Melburnu.

Naziv kolumne je "Đokovićev cirkus pokrenuo je toksičnu lančanu reakciju nepoverenja i ogorčenosti".

Kolumnu australijskog novinara prenosimo u celini i bez izmena:

"Novak Đoković se borio sa australijskom vladom na isti način na koji se bori protiv rivala na teniskom terenu – prkosom i odlučnim odbijanjem da izgubi, svakom "alatkom" koja mu je bila na raspolaganju i poslednjim vlaknom svog bića, sa nepokolebljivom i mesijanskom verom u svoju prevlast. Osporavao je svoju deportaciju kao da je to bila ključna tačka svega, kao da je to bila njegova poslednja borba protiv svega. Ovaj put se, međutim, dogodilo nešto zapanjujuće. Izgubio je.

Đoković nije navikao da gubi. Kada to uradi, teži da to objasni kao proizvod sopstvenih grešaka. On ljubazno čestita svojim protivnicima, ali na kraju ostavlja utisak da on odlučuje ko pobeđuje, a ko gubi. Njegova kolekcija trofeja i rekorda – 20 grend slem titula, najviše nedelja na svetskom broju 1 u istoriji muškog tenisa – sugeriše da je verovatno u pravu. Ali i u tome je implicitna tvrdnja o kontroli i individualnoj neosvojivosti: to je moj posao i ja ću se sam njime baviti.

Problemi nastaju kada počnete da mešate tvrde, bele linije teniskog terena sa neurednim kompromisima sveta u celini. Đoković teško da bi bio prvi profesionalni sportista koji živi u zabludi da njegova vrhunska sportska sposobnost daje neku vrstu elitne vrline i postojanja, zaštitni zid protiv nadzora, procene i osuđivanja. Niti bi bio prvi koji je pobrkao svoj atletski dar sa stručnošću u drugim oblastima: životnom stilu, zdravlju i medicini, čak i politici".

"Mogu da vam pokažem kako da promenite ne samo svoje telo, već i celokupno iskustvo života", obećava on u svojoj knjizi iz 2013. godine: delom autobiografija, delom vodič za ishranu i predznak kulture uticajnih na Instagramu koja povezuje ishranu, mentalno zdravlje, telesni narcizam i alternativnu medicinu u sjajnom, prodajnom pakovanju.

Nijedan sportista nije dužan da ostane u svojoj traci. Ali svako ko koristi svoju slavu, moć i privilegiju na ovaj način ima odgovornost da to čini pažljivo, da se preračuna sa posledicama svojih izbora, da prepozna kada su oni postali kontraproduktivni. A možda i najuznemirujući aspekt poslednje dve nedelje, kada je Đokovićev cirkus izašao sa aerodroma u Melburnu i krenuo na naše pametne telefone i televizijske ekrane, jeste način na koji su Đokovićevi izbori oslobodili sile i struje daleko veće od njega, ili čak tenisa: otrovna lančana reakcija nepoverenja i ogorčenosti koja bi nas mogla odvesti u neka ekstremno mračna mesta.

Mogli ste to da vidite u uzavreloj gomili koja se okupila ispred Đokovićevog hotela da se buni protiv australijskih zakona o vakcinama. To možete videti u srpskim političarima koji pokušavaju da redefinišu ovaj spor oko papirologije kao parabolu slobode protiv tiranije".

"Mogli ste to videti i u nedrima interneta, gde je jedan pokret zavere označio Đokovića za svog "anti-vaks heroja". Što je, ako ništa drugo, jedan od načina da se reši GOAT debata.

Bez sumnje bi Đoković odbacio mnoge razloge koji sada pokušavaju da "trguju" njegovim imenom i oslanjaju se na njega. I naravno, ove stvari su uvek bile tu u raznim oblicima. Ali, zahvaljujući Đokoviću i njegovoj ratobornosti, sada ima veću platformu, pažnju i zamah, sočiva i mikrofone. Postoji vreme za raspirivanje vatre i vreme za obuzdavanje stvari, a kada Najdžel Faraž putuje u Srbiju da upozna vaše roditelje i pozira za fotografije u vašoj sobi za trofeje, to vreme je verovatno prošlo.

Postoji prirodno iskušenje da se i sam Đoković u svemu tome vidi kao nesrećni nevini, lakoverni idiot sa svojom lekovitom vodom i čudnom naukom koji se igra igračkama o kojima ništa ne zna. I da, ovde postoji oportunizam sa obe strane. Đokovićev tretman od strane australijske vlade i njene "rebraste žabe od trske" od premijera bio je mučan prizor. Australijan open kao turnir je oslabljen i zasenčen".

"Ali hajde da se ne pretvaramo da ovde imamo posla sa dva suprotstavljena argumenta jednake vrednosti. Đoković nije samo neki "nju-ejdž ingenije" koji je označio pogrešno polje na formularu. Trebalo bi da se podsetimo da je prošlog meseca bio pozitivan na Kovid, a zatim je izašao pravo iz kuće da se fotografiše. Ovo je čovek koji je učinio više od bilo kog od vodećih igrača da napadne princip jednake plate u tenisu, sa svojim insistiranjem da se "žene bore za ono što misle da zaslužuju, a mi da se borimo za ono što mislimo da zaslužujemo".

Sam Đoković je objasnio kako se njegova politička gledišta ukrštaju sa njegovim uverenjima o zdravlju i medicini. "Odrastajući u komunizmu, niste naučeni da budete otvorenog uma", piše on u svojoj knjizi. "Ljudi na vrhu su uvereni u to da ne dovodimo u pitanje ono u šta nam je rečeno da verujemo. Bilo da je u pitanju komunistički vladar ili vladari prehrambene i farmaceutske industrije, ljudi na vrhu razumeju da većinu nas vodi strah".

U središtu Đokovićevog pogleda na svet je, dakle, nepokolebljivo verovanje u moć samoostvarenja, u slobodu pojedinca da menja svoj svet, bez obzira na posledice drugih. To je ista libertarijanska linija koja se provlači kroz "anti-vaks" pokret, američku desnicu i značajan deo engleskog nacionalnog identiteta, zbog čega nije iznenađujuće što biramo lidere koji veruju da su pravila za male ljude.

Možda je zbog toga Đokovićev slučaj podstakao tako jaka osećanja. Koje su naše odgovornosti jedni prema drugima? Koliko otvorene treba da budu naše granice? Gde prestaje pravo na ličnu slobodu i počinje dužnost prema drugima? Ko uopšte može da donosi ove odluke? Kada je Đokovićev avion poleteo u nedelju uveče, bilo je primamljivo videti ovo kao kraj. U stvari, šira borba tek počinje", piše novinar Gardijana.

[Meho Krljic]

British-Belgian teen becomes youngest woman to fly solo round the world 
 
Kraljica.

[mac]

Voz u Nemačkoj pogrešno krenuo za Hamburg umesto za Bremen. Vozovođa objašnjava na spikerfonu šta se desilo. Uključiti CC titlove za engleski jezik.

https://youtu.be/6t45omSXncE