Inception

[Meho Krljic]

Da, ali ti onda ne tumačiš/ kritikuješ film nego jednu od ideja iznesenih u filmu, koje nemaju uticaja na njegovu radnju. Što nije nelegitimno, ali jeste odstupanje od teme filma. Kao da si, da grubo povučem analogiju, uzeo sad Građanina Kejna i krenuo da razmatraš sankanje i njegovu funkciju u vaspitavanju deteta u odnosu na potencijalne rizike koje ankanje nosi za to isto dete. Zanimljiva rasprava i sve to, ali film nije o tome.

Mislim, pokušavam da kažem na ne-grub način da imam utisak da potežeš pitanje koje je u životu bitno ali u filmu nije tretirano kao bitno. Postavka koju film nudi je datost, ne nudi se prostor za njenu raspravu unutar samog filma ili diskursa o njemu. Kao što u Donu Kihotu nema svrhe da raspravljaš o tome da li je plauzibilno da neko od vetrenjača pomisli da su divovi...

[Franz Xaver von Baader]

u pravu si sa primjedbom da ja ne radim recenziju filma; to je meni sporedno

međutim, prostora i za takvo pitanje ima (iako sam odmah rekao da je moj post "izvan struje", nije u Diskursu)
ono nije na dnevnom redu zato jer ljudi ne uočavaju takve stvari; stvari koje su zakrivene (narativom). generalno gledajući, ljudi nisu kritični po stvarnost, više su puki primači informacija. ako film govori neku priču i to još sa pozicije dramske razrade, gotovo svi će biti usmjereni na to (u ovom slučaju, na razine snova, brkanje sna i jave itd.)

tako da su ti usporedbe sa "sanjkama i vjetrenjačama" nategnute; može biti da bi potezanje tih pitanja bilo cjepidlačenje ili nešto potpuno irelevantno, no pitanje koje sam postavio je itekako bit-no! još sam povrh dao čitav kontekst u kojem se razmatra.

dakle, ako su u samoj priči filma Inception bitne stavke o vrijednostima života (otac priopćava sinu posljednju misao! sam dramaturški naboj dat u situaciji samrti, jamči za bitnost; muž i žena izgrađuju svoj mali izgubljeni raj; žena ne želi izaći iz te situacije, iz sna; sve su to u neku ruku traganja za srećom iliti smislom života),
znači ako prihvaćaš da je Inception film koji poteže ta pitanja (pa ma kako naivno ili instant, populistički), onda je u tom horizontu sasvim legitimno moje pitanje o samom prafenomenu koji uopće dovodi do dramske razrade: o potrebi za sanjanjem bračnog para
njihov čin poteže pitanje o toj odluci, jer ta odluka zadire u vrijednosna pitanja života, u pitanja smisla

nećeš mi reći da moram(o) prihvatiti datost njihove odluke bez ikakvog propitkivanja smisla
film pretpostavlja da su otišli sanjati i to je prapočetak čitave drame zapravo, pa time i čitavog filmskog narativa; ono najbitnije, pokretač radnje i motivacije glavnog lika je postavljeno upravo u epizodi njegovih skitanja u predjele snova (njihovih zajedničkih skitanja, muža i žene)

ako prihvaćaš ovo, onda (mi) ne možeš ovako (nemušto) sugerirati da brbljam bezveze
postavljeno pitanje je itekako bitno (i organski se drži za problematiku filma)

[Meho Krljic]

Da, ali rekao sam da je moj utisak da se sam autor filma nije ni malo bavio ovim pitanjem i da je po postavci zapleta i samog narativa ovo zadato kao aksiomatska datost, ne samo u funkciji likova nego u funkciji čovečanstva uopšte: sanjanje = sloboda (od odgovornosti) = sreća versus realnost = odgovornost = zrelija varijanta sreće koja nije sebična jer pretpostavlja nadgradnju ličnosti kroz potomstvo. Dakle, banalna priča koja ne daje materijala za tvoju razrade samom svojom postavkom...

Tako ja to vidim ali zbilja je moguće da sam ja ograničen samom formom narativa, načinom na koji su uvedeni motivi u film, pa bi bilo dobro da neko drugi da neku svoju misao ovde.

[Franz Xaver von Baader]

sanjanje = sloboda (od odgovornosti) = sreća versus realnost =...

ali ja (ti) skrećem pozornost na njihovu poziciju u realnosti
oni su već tamo slobodni (u smislu da su im 'otvorena sva vrata'; ako pretpostavimo da su bogati, situirani, uspješni, mladi, zdravi -a imamo razloga ovo pretpostaviti iz orisa njihove situacije-, onda su oni slobodni koliko se već to može biti u stvarnom svijetu! razumiješ, oni posjeduju objekte -slobodni su u hegelovom smislu-, čak ne bi trebali ni raditi za život, odmaknuti su od nužde -slobodni u klasičnoj marksističkoj postavci-

znači, objektivno gledano, sreću već posjeduju

međutim!

ni to nije dovoljno. ma kako izvrsno izgledala njihova situacija, nešto ih nagoni da traže dalje.
daljnje traženje sreće. smisla. u snovima.
ovo sam povezao sa porukom-umirućeg-oca (kao i sa čuvenim "rosebudom" bogatog građanina Kanea).

poriče li se tu materijalna komponenta? prosudi sam. indicije u tom pravcu postoje, zar ne?
time je moje pitanje "zašto oni uopće žele sanjati" relevantno.

još sam (u prvom postu kojim sam spustio na topic) povezao čitav taj novi diskurs sa Cjelinom: sa "duhovnom situacijom vremena". to će reći da je malo bitno je li ili ne, autor svjestan ovakvih pitanja (tako da tvoj dojam može biti i ispravan). tu je posrijedi hvatanje Ideje u kretanju kroz zbilju, ali može biti da ti zaista nisi raspoložen za takva teoretiziranja (možda je ovo pingvinsko-proročka dimenzija, a za takve metafizike ti nemaš nikakav interes; premda bi mi to bilo pomalo čudno, budući sam te vidio kao nekoga koga zanima spoznaja u svim njenim vidovima)

[Meho Krljic]

Pa, ne, nego kako već više puta insisitirah, ovde je podrazumevano da je sklonost sanjanju/ maštanju/ neograničenoj moći kreeacije infantilna, što sugeriše da uživanje u materijalnim (i duhovnim) bogatstvima sveta zrelih/ odraslih tu ne igra ulogu. Infantilna faza se iscrpljuje u "sreći" koja nema "stvarno" merilo (svet je prazan, bez ljudi koji jesu mera sreće, a ni vreme ne protiče) pa se iz nje kroz inicijantsko putovanje prelazi u zrelost u kojoj je "sreća" merena u odnosu na zajednicu i podrazumeva cikličnost (kraj života, produženje kroz potomstvo). Kako je ovo postavka filma onda ne vidim mesto pitanju "zašto oni žele da sanjaju" jer film podrazumeva da je to pitanje pokriveo odgovorom koji je sama postavka.

[Franz Xaver von Baader]

ma dobro, kužim to, ali ta je teza bespredmetna. ti zapravo govoriš da film ima neku didaktičku crtu i da poučava gledateljstvo da je realnost bolja od snova. kako se ta postavka uopće ni ne dovodi u pitanje (eventualno u psihijatrijskim ustanovama), ne mogu ni razmišljati u tim kategorijama. tj. meni se ovo samo nameće, a priori. otuda ne mogu vidjeti potrebu za podvlačenjem jedne takve teze, gdje bi ona bila plastično prikazana: prvo kao infantilna potreba, zatim nadrastanje te faze.

zato je moja motridba usmjerena u drugim pravcima tumačenja filma. a u tim pogledima mi se pitanje "zašto oni uopće žele sanjati" samo nametnulo. odmah mi je to bilo čudno, problematično.

ali dobro, ako ti inzistiraš na potrebi jedne takve didaktike, ostani pri tome. međutim, tada čitava dramska razrada filma nije ni potrebna; naime, dovoljno bi bilo samo prepričati njegovu priču (kao što to Cobb i čini) i već samim time bi se dobio odgovor - on je već "tada" prošao kroz fantazmu, već tada je shvatio da se želi probuditi i vratiti u stvaran svijet. već tu je postao "zreo".

međutim, ima u filmu i "katarza sina", u neku ruku upućivanje na snove. tako da je preuzetno tvrditi decidirano da je postavka "snovi su infantilni i treba se proći kroz tu fazu u zrelost". meni je tu više pitanje što je bit života, punina. kako potvrditi samobitak.

[Meho Krljic]

Pa, moja osnovna zamerka fimu i jeste bila ta da je premalo "pametan" za pretenciozni jezik kojim priča. Iako daje jednu banalnu moralnu poduku (snovi su dobri samo kada se umereno konzumiraju, dužnost čoveka je da sazri i podigne porodicu), on zapravo ne tretira san/ nesvesno/ simboličko kao STVARNU čovekovu stvarnost, dakle onu koja nije utilitarizovana kroz jezik već je to tek jedna procesija infantilnih htenja i specijalnih efekata.

[Franz Xaver von Baader]

ali kažem da nije to tako simplificirano
ako se udubiš u sve ono što sam ispisao. ponavljam, "posljednja poruka", znači dramski je naglašena situacijom samrti oca i otuda se ova poruka ima! shvatiti kao ultimativna, kao ostavština mudrosti - otac poručuje sinu da ne bude kao on, tj. da ne bude "zreli građanski proračunati uvaženi gospon-kapitalist" nego da pronikne u svoju navlastitu bit! što se može shvatiti kao da ga upućuje na snove, nikad nemoj odrasti, budi petar pan.
ova se situacija može čitati kao znakovita, a sin kao jedini koji doživljava katarzu.
Cobb već ne doživljava tj. upitno je, budući da je kraj filma otvoren: on ostaje zarobljenik snova.

[Franz Xaver von Baader]

dužnost čoveka je da sazri i podigne porodicu

možeš i takvo moraliziranje pripisati, ali i dovoditi u pitanje
naime, on već ima obitelj (prije "buđenja")
štoviše, početna je pretpostavka potpuna obitelj

kasnije više nećemo imati tu sliku
zauvijek će obitelj biti okrnjena; prvo će majka poludjeti, zatim otac, sve i da se vrati, ostaje samo sa djecom = nema više obiteljske idile, nema više sreće u najklasičnijem smislu te riječi (on bi samo mogao prihvatiti da je žena umrla, ne biti ujedno oslobođen patnje)

time film biva, u pravom smislu, fatalističkim!
prvo, čovjek nikada nije do kraja zadovoljan, uvijek se "nešto traži" (snovi, eskapizam, himere, neuhvatljiva sreća)
drugo, on je i 'kažnjen' u biblijskom smislu, što poseže za drvetom spoznaje (eksperimentiranje snovima u svrhu većeg uvida) - čovjek biva izbačen iz raja i zauvijek osuđen (krnja obitelj, nepotpuna)

[Meho Krljic]

Zanimljivi preokreti

time film biva, u pravom smislu, fatalističkim!
prvo, čovjek nikada nije do kraja zadovoljan, uvijek se "nešto traži" (snovi, eskapizam, himere, neuhvatljiva sreća)
drugo, on je i 'kažnjen' u biblijskom smislu, što poseže za drvetom spoznaje (eksperimentiranje snovima u svrhu većeg uvida) - čovjek biva izbačen iz raja i zauvijek osuđen (krnja obitelj, nepotpuna)

Ali ovo upravo podržava to što ja pričam. Infantilna sreća je grešna, veli film, a prava sreća je uvek projektovana u budućnost (decu) i ne doživljava se onoliko koliko se zapravo anticipira (beskonačno).  To je takođe moraliziranje.

[Mica Milovanovic]

Ja sam doživeo film na sličan način kao moj muslimanski kolega. Poruke koje režiser želi da mi prenese na ovakav, prilično direktan, način uglavnom ne dopiru do mene. Ili nisu dopirale do pre nekog vremena. Ali, danas, kada retko ko poželi da ti filmom poruči nešto, možda se ponešto i mora istrpeti.

[crippled_avenger]

Tako je Mićo!

[Ugly MF]

Ja bih voleo da vidim da Nolan snimi film gde je Snejk Pliskin glavna faca...
ne bi mu pomoglo ni ovako ni onako...

A sto se tice inceptiona....'bes filozofiju i poruke, dobra zabava i zavrednjuje nastavak bas tamo de je ovaj stao , hehe.....ako sme....

[Franz Xaver von Baader]

ljudi, gledači inceptiona, meho i mićo, ja ne mogu sudjelovati u svijetu bez da ga osmislim; Inceptionu sam podario taj minimalni zahtjev (eksplicitno sam naveo točku u kojoj počinje moje sudjelovanje u filmu)

sad, može biti da sam prezahtjevan gledatelj, prezahtjevan po ovakve filmove
postavka koju meho izvodi me se ne dotiče, otuda ne mogu ni autoru prikačiti takvu prebedastost - "sklonost sanjanju je infantilna, ali ovima upravo podarujemo tu sklonost (oni prirodno naginju odlascima u snove) e samo da bi pokazali kako je to infantilno!" = meni je to prebedasto (osim toga nije ni dramaturški izvedeno, jer em oni već sudjeluju u odgovornosti -zajednici, braku, imaju djecu- , em Cobb ne dolazi do 'spoznaje' u nervnoj točki filma; on je otpočetka motiviran povratkom djeci. itd.)
a film me ipak!!! dotakao u nekim drugim smjerovima.  što će reći, pripisujem mu kakvu-takvu valjanost i rehabilitiram autora od ove mehove osude (za koju, pravo rečeno, smatram da je nategnuta, pregrubo učitavanje, svođenje plurala u totalnu jedninu značenja)

dakle, prelazim preko te navodno-namjeravane tautologije i promatram film iz horizonta etike
a tu je svakakako ključno pitanje "zašto oni uopće žele sanjati"
znači, otvara se pitanje vrijednosti: što je vrijedno (u životu)?
e sad, već rekoh, to su opća pitanja (za primijetiti je kako ja uglavnom težim tome, općim pitanjima, apstrahiranju od pojedinačnog, te time prolaznog, slučajnog sadržaja)
ćudoredna svijest, eudaimonizam, vrijednosni osjećaj, egoizam, materijalno, duhovno itd itd...

a meho, koji bi po definiciji trebao težiti ovakvim OPĆIM  pitanjima, tu se nakačio na jednu tezu koja je samorazumljiva, tj. kao da nas autor vodi kroz jednu tautologiju, što bi ga činilo vrlo vrlo niskim na ljestvici Čovjeka

[Meho Krljic]

Zato što mi ničim u narativu (niti u podtekstu) autor ne sugeriše da sanjanju pripisuje ikakvu duhovnu vrednost. Sanjanje je u filmu ili utilitarizovana (poslovna) praksa ili (infantilna) hedonistička razbibriga. Ne vidim da mi film ostavlja mogućnost da saosećam sa Kobom iz vremena poluvekovnog lutanja po snu koga je sam napravio, već me navodi da ga za to osudim. Kob i sam napušta ženski princip ove nekreativne kreativnosti zarad ponovnog uzimanja figure oca. Ne zaboravimo da na početku filma on nema ženu a nema ni decu, to jest žena je mrtva a deca su mu nedostupna, kao posledica ne njegovog otrgnuća nesvrsishodnom sanjanju već kao kazna za poluvekovno nesvrsishodno sanjanje. Film je dakle naglašeno protestanstski u narativu i podukama i to što se u njemu mogu podići teze koje ti pominješ ne znači da ih on zbilja nudi za raspravu.

[Franz Xaver von Baader]

pa kako ih ne nudi ako se "mogu podići"?

mislim, u ovoj točki se ne možemo sporazumjeti, pokvareni telefoni
ima li uopće nesporazuma između nas? jesam li ja napisao u prvom postu "skica za NOVO promišljanje, izvan struje, izvan Diskursa" itd. - što će reći da sam svjestan da je moj upliv u temu, u najmanju ruku, nesvakidašnji?

ipak je taj upliv VEZAN uz film, iz njegove teksture izveden.
"autor ne sugeriše..." - "duhovnu vrijednost" sanjanje ili ima ili nema. isključenje trećeg.
kako su sve stvari na svijetu podložne vrijednosnom osjećaju, tako ne vidim kako bi sanjanje moglo izbjeći, uteći toj zakonitosti

tako dajem KONTEKST (rosebud, Kane, otac, samrt, ultimativna poruka) u kojem sanjanje dovodim u opreku sa materijalnim. ali da se ne ponavljam.

zašto oni žele otići u svijet snova i tamo izgraditi Plavu Lagunu?
je li to, za tebe, zaista nenormalno pitanje?
tvoj odgovor na ovo ne mogu protumačiti drugačije nego: ljudi su prirodno skloni infantilnosti (autorova teza); to stanje treba nadrasti i postati zreo građanin (autorova poruka)

o ovome, kažeš, govori film
kako je to u samom filmu izvedeno? nikako, rupčasto, šupljikavo
1. oni su već bili odgovorni građani: u braku, sa djecom, osnovali obitelj; sve su to imali prije nego su otišli "sanjati". tu je neki lom: znači, bili su zreli, pa su postali infantilni, da bi opet došli do zrelosti
2. autor ne vodi gledatelja do 'spoznaje'; ako mu je ta teza toliko bitna, onda je trebao raditi vrhunac, kulminaciju spoznaje glavnog protagonista (kroz koga bi i gledatelj bio navigiran, nahođen od strane autora da mu saopći tu mudrost); međutim, on samo usputno kaže "kako su oni sanjali, kako se htio vratiti u stvaran svijet" te se time takoreći šutke pređe preko haj pointa koji ti inputiraš = to nije nimalo dobra taktika, čak potpuno promašena, da ne kažem amaterski

eto, ajmo okolo-naokolo: što kažeš na ove primjedbe?

[Meho Krljic]

Pa, mislim da sam to već rekao. Njihova veza/ brak i porodica su u početku (to jest u refleksijama koje vidimo) posledica socijalne inercije. Oni su se uzeli i izrodili porod jer to-tako-treba. Muškarac je u ovome nekako poslušan i sledi ovu socijalnu matricu iako je zaista ne razume/ ne oseća. Ženski princip, pak veli "hajde da ovo sve zajebemo jer imamo na raspolaganju svet BEZ ZAJEDNICE, dakle, bez socijalnog pritiska i odgovornosti koju deca donose." Film osuđuje ovakvu vrstu slobode/ solipsistički impuls i kroz protagonistu gledaoca vraća zajednici i odgovornosti koja povlači brigu o porodu/ prenošenju DNK materijala dalje. Meni film poručuje da je (bez obzira na slabo efektnu dvosmislenost poslednje scene) poželjno ovo sazrevanje, prepoznavanje ZAŠTO je zajednica/ porodica iznad čoveka i pokoravanje diktatu DNK. Meni sve to teče glatko i prirodno, ali moguće je da se ne unosim dovoljno u ovo 

[Franz Xaver von Baader]

e sad smo se već odmakli od one tvoje početne ukopane pozicije, kada ti je MOJE PITANJE bilo višak, bezveze, ne-na-mjestu itsl.

sada si već i sam utrpao u tumačenje podosta elemenata kojih nema iskazanih u filmu; morao si sam unijeti podržavajuće elemente i na taj način pervertirati film u svojevrsnu cerebralnost (što on ipak nije, bez obzira na poigravanje kompleksnijim načinima pripovijedanja)

za početak, kažem da si u pravu samo PRINCIPIJELNO, ne i sadržajno; pokušat ću razložiti ovaj stav (nakon čega ćeš mi, mislim, zapljeskati i proglasiti me za svog službenog majeutičara)

kada kažem principijelno, mislim na to da film zaista govori najobičniju poruku: čovjek treba sazrijeti. ovako svedena na prazno načelo, ima doduše vrijednost, no ne radi se o nekoj ne-znam-kakvoj-mudrosti. stereotipno populističko moraliziranje, koje je već inventar komercijalnog filma. može se reći da je namjera autora dobra, no svakako da on nije imao na umu esej, ni razradu, ni sistematizaciju morala, ni sustavno izvođenje etike. e tu uskače pingvin i prevađa u pojmove, podiže na višu razinu ono što je autor samo potmulo osjećao, pokupio usput, izmiksao u zabavni sadržaj.

zašto oni uopće žele sanjati?
ovo je prijelomna točka otkuda se polazi.
da je ljudsko djelovanje motivirano, to je, mislim, jasno. motiv, pa ma što on bio, prolazi kroz medij saznanja te pokreće djelovanje. stoga je potpuno opravdano pitati za motiv "želje za sanjanjem".
ovdje odbacujem tvoj "spontanitet": njihovo sanjanje je datost, postavka filma e da bi autor dokazao jednu tezu - idem 'iza' tog redateljskog petitio principii. takav nas odgovor ne može zadovoljiti na ovoj razini analize.

ujedno odbacujem tvoju tezu (dakle, njen sadržaj): ti razmišljaš u granicama utilitarizma, a to, po meni, jednako promašuje bit. izbacuješ u prvi plan brigu za djecu, ali istovremeno to promatraš samo kao neku korist (produžiti se u djeci, prenošenje DNK materijala). krajnja svrha je korist, koja se dobija preko djece. držim da redatelj nije igrao u tim koordinatama, nije bio tako vulgaran; on je operirao u višim vrijednostima, samo jasno, na onaj priprost način

dakle, imamo situaciju da oni (muž i žena) odlaze sanjati. kao da teže za još nečim povrh toga što imaju. pretpostavili smo da imaju materijalno izobilje i užitke = ovo je konzekventno odbacivanje hedonizma.
do sada je već jasno da su oni na liniji eudaimonizma. potraga za srećom. iz njihovog postupka (želja za sanjanjem) je razvidno da se pravi ljestvica sreće: ima 'sreća' i 'sreća'. iscrpivši hedonizam kao niži oblik sreće, par se otisne dalje u svojoj odiseji.
ovdje se mora napomenuti: oni, za sada, ne razumiju razgovijetno ove pojmove - sreća, dobro, svrha, život kao ispunjenost.
čini se da apstrahiraju pojam sreće i uzdižu ga na tron (čisti eudaimonizam); jure za Srećom koja nema mjernu jedinicu, ona je sad apstrahirana od svih realnih predmeta da bi sama postala predmetnost - njihova maglena želja, cilj.

i na toj razini, glavni lik dolazi do etike: iz eudaimonizma prelazi u ćudorednu svijest. on shvaća ovu temeljnu iluziju: sreća je jedna relacija koja prati neko realno ispunjenje. ona je imanentni vrijednosni osjećaj koji, dakle, neizbježno prati posjed nekog dobra. u snu, u snovitoj rajskoj Plavoj Laguni on ima jednu praznu sreću, sreću bez ikakvog realnog nositelja. u toj točci mu se 'osvećuje' "utajena etička vrijednost" (prema Hartmannu) koja se pokazuje kao nadređeni pojam: nema puke sreće, to je jedna ispraznost.

ovime je on temeljno prodrman, kao neko prosvijetljenje te, sada u posjedu jedne više spoznaje, da ne kažem ćudoredne svijesti, upire pogled prema "malim stvarima": dom, obitelj, djeca. kroz ta 'dobra' ujedno će dohvatiti sreću, jer ona redovito prianja uz realna dobra + nalazi se onda kada se ne usmjerava svim silama cijelo biće na nju, kao na najvišu vrijednost

mislim da je film više na ovoj liniji (iako je bio potreban pingvin da film prevede u pojmove i tako fiksira značenje koje je lebdilo oko teksture)

[Meho Krljic]

Veoma si lepo ovo napisao. U pitanje mogu dovesti tvoje definisanje hedonističkog užitka kao nužno vezanog za materijalne/ svakodnevne/ zemaljske vrednosti kome ti nasuprot stavljaš apstraktniji pojam sreće koga oni progone. Ali film ovo ne doživljava kao transcendentnu sreću (i bukvalno time što je stavlja u san) pa mu suprotstavlja sreću kroz anticipaciju za koju tvrdi da je bolja i od sreće kroz refleksiju (Kobova sećanja na lepe momente sa Mal) a koja je opet bolja od sreće-ovde-i-sada koja je nekonstruktivna i samim tim nekalvinistička. Film insistira na protestantskoj konstruktivnosti (dakle, ne nekoj kreativnoj nego ulilitarnoj konstruktivnosti) i, kako ja velim, "pravoj" sreći pripisuje jedan maltene virtuelan kvalitet - nju možemo da doživimo samo kada zamišljamo da nismo tu da je doživimo.

[Albedo 0]

vratimo se na rosebud. kao što je Kane cijelo vrijeme jurio za 'nečim', tražio san, i u tu svrhu se okružio svim zamislivim predmetima, najfinijim i najskupocjenijim stvarima u svom dvorcu, u Xanaduu, da bi na kraju života bacio čeznutljivi pogled na "zelenu zapravo snježnu travu doma svoga", na obične dječačke sanjke (koje u tom trenutku postaju objektivacija 'onog što se traži', materijalizacija Tajne Života takoreći); na isti način Fisheru 'tajnu' priopćava otac: novac ne vrijedi, moć ne vrijedi, korporacija koja će drmati svijetom nije 'ono' što se traži, dakle biti uspješan, bogat, slavan ne znači dosezanje punine života - bolje se ti, sine moj, okreni svom najistinskijem bitku, uroni u sebe i otkrij što te ispunjava (a to se, u opreci spram glamura, korporacije, moći, novca koji su u filmu "označeni" te time na neki način "prokazani", postavlja kao puko duhovno. ili čak ako idemo u antitezu, postavlja se materijalno siromaštvo jer "teško je bogatašu ući u kraljevstvo nebesko"; u najmanju ruku, film se postavlja indiferentan spram materijalnog bogatstva, ono je irelevantno). u sceni se pojavljuje, u sefu zaključana kao blago, dječja igračka, ona vrtilica, svojevrsni rosebud, inačica sanjki.

ovo je toliko netačno da se sada išćuđavam

U filmu kao CJELINI (koju navodno ti ''vidiš'') Fišer je ispao prevarena budala, jer mu je ugrađena ideja o indiferentnosti spram materijalnog bogatstva. Kajmak odnose svi ostali, i to je jasno gledaocu. To što ideja u stvari nije izgrađena, već je klasični mit o odrastanju buržoaske djece je druga stvar: film uopšte nije indiferentan prema materijalnom, i da si malo bolje čitao ono oko Matrixa ne bi to sad rekao.

nitko ne poteže najobičnije pitanje: ZAŠTO UOPĆE COBB I ŽENA ODLAZE U SNOVE? čemu taj eskapizam?

A ni ovo nije tačno, i o ovome sam ja pisao (podnaslov Revolutionary Road).

http://camerapolitica.blogspot.com/2010/09/learn-to-stop-worrying-and-love.html

Hajde da kažem da ga nisam sasvim razradio, ali ga jesam ''potegao''.

u Avataru se promovira pomalo sumnjiva duhovnost, instant-duhovnost, povratak Prirodi, protiv tehnologije; Inception pak priča o snovima, o traženju sreće kroz snove bez obzira koliko ti bogat ili moćan bio.
oba filma prelaze u liniju duhovnosti, nasuprot materijalnom (svejedno rade li oni to svjesno ili ne). to pak upućuje na velika komešanja Apsolutne Ideje iliti povijesne zbilje: čini se da je na pomolu uzdizanje idealističkih svjetonazora, nakon što je neko vrijeme dominiralo materijalističko stajalište

dakle, ni ovo nije tačno, jer u slučaju Avatara i Inceptiona - apsolutno sve je materijalno, nema ničeg duhovnog. Duhovno još kako-tako postoji u Matrixu, ali u Inceptionu ne postoji ni djelić duhovnog, kao ni u Avataru.

U Avataru i Inceptionu se možda propagira ideja o skromnosti, o tome da pare nisu sve i blablatruć, dakle klasične holivudske priče, snimio film sa porukom da pare nisu sve u životu da bi se nafatirali para na blagajnama.

Mislim, je li moguće da si pao na sto godina staru foru?





Poređenje sa Kejnom stoji samo u ovom smislu: Kejn je revolucionaran film, bespoštedna kritika (koliko je to bilo moguće 1941. godine).

Inception je konformistička inverzija Kejna.

Kejn se ne ''reformiše'', na kraju filma se samo otkriva da je velika emocionalno-ontološka rupa u njegovom djetinjstvu razlog za njegovo ponašanje, on pokušava tu rupu da popuni bespoštednim kapitalističkim pristupom. Vels samo prikazuje da to osjećanje prvobitnog gubitka, ''nasilnog'' odvajanja od majčine ''materice'' odnosno skuta, stvara kapitalističkog monstruma.

Da li je to tačno nije ni važno, pa i Spartanci su odvajali djecu od majke kad navrše sedam godina, dakle tek ono nakon toga, vaspitavanje i obrazovanje Kejna Vels ne dotiče a to bi tek bilo ultrazanimljivo i aposlutna kritika. Ali to je i zalaženje u ono što tekst koji je Kripl linkovao kaže: bogate ljude je teško psihoanalizirati.

Inception s druge strane, je kao da je Kejnu ugrađena rosebud ideja i da on nakon toga rasformira svoje carstvo i postane dobročinitelj. Ali poenta kod Kejna je upravo suprotna, on zbog rosebuda postaje monstrum. Zato je Inception čisti konformistički film, on propagira tamo nekom ''običnom čovjeku'' da se primiri, brine o porodici, živi skromno, pokuša da ''ostvari svoje snove'' itd... Glupost.

[Franz Xaver von Baader]

a jesi li ti pao na 160 godina staru foru o ekonomskoj bazi? jesi li je progutao do koščice?

mislim, pa jasno da se može i Avatar i Inception promatrati kao fingiranje: Avatar kao film koji progovara protiv tehnologije a-sam-se-promovira-kao-tehnološki-iskorak; Inception kao protiv materijalnog, a-tamo-su-u-igri-korporacije-i-financijska-carstva

no, meni se u Inceptionu nije dalo slijediti tu liniju; dosadilo mi to papagajsko ponavljanje.
ionako NE SMATRAM da se čovjek iscrpljuje u materijalnom, u zgrtanju, u "kruhu" a ostalo sve je mistifikacija.

Fisher je ispao budala?
pa ne baš.
to je vulgarno čitanje. napraviš još jedan zavrtanj i onda "usađivanje ideje" promatraš kao hegelovsko "lukavstvo uma": ovi koji se bore oko financijskog carstva i tobože izigraju Fishera, zapravo djeluju u pravcu Ideje (koju sam gore naznačio) ni ne znajući; oni su nesvjesni instrumenti - dok se bore za svoje sebične partikularne ciljeve, djeluju u stvari za Opće.
Fisher je jedini lik koji doživljava katarzu (koja je ujedno kulminacija filma)

Inception govori "tamo nekom ''običnom čovjeku'' da se primiri, brine o porodici, živi skromno, pokuša da ''ostvari svoje snove'' itd"... i to je u redu

(a da li je to Istina - to se ne zna. ni Kane ni Inception ni Kako bijaše zelena moja dolina itd. se ne bave dalje dokazivanjem. oni samo zahvaćaju jedan kut gledanja koji se pod određenim okolnostima nadaje kao ispravan)

[Albedo 0]

Kakvoj ekonomskoj bazi? Pa ja tvrdim da je veliki problem sa ovim filmovima to što su previše materijalistički.

Mislim, meni poturaš neki vulgarni marksizam a tvrdiš da ''hegelovsko'' čitanje Inceptiona završava u katarzi Fišera, mislim da li ti shvataš da to NIJE HEGELOVSKO ČITANJE?

Hegel ne vjeruje u takvu vrstu ''preporoda'' kod buržujskog gospodara, naravno, budući da takav preporod ne postoji, Fišer gospodar će biti zamijenjen gospodarom koji mu je usadio ideju i preuzeo materijalno carstvo. Fišer postaje beznačajan lik koji eventualno počne da ''traži sebe'', formira svoju Porno bandu i u potrazi za smislom života opšti sa kobilom.

On time postaje isprdak istorije, a na njegovo mjesto dolazi akter koji je imao koristi od usađivanja ideje.

''Proleterizacija'', koju ti nazivaš katarzom, najobičnije je propagandno razoružavanje revolucionarne svijesti, onemogućavanje borbe protiv Kapitala, jer kako može hipiFišer da se suprotstavi Kapitalu? Kod Hegela je takvo što nemoguće i ovako ili onako, ili ispadaš iz igre (kao Fišer), il' si hadžija (kao novi buržujski gospodar).

O kakvom je tu ''lukavstu uma'' kod Fišera riječ? On istorijski više ne postoji, on je za Hegela nevažno biće.

[Alex]

Albedo 0 grešiš. Uvek je čovek, kome prestane jurnjava za moći i materijalnim bogatstvima da bude smisao života, spoznao mudrost. Tebe, tvoji politički stavovi i antiamerikanizam onemogućavaju da ispravno tumačiš.

[mac]

Ima nas raznih. Neki steknu mudrost, neki steknu bogatsvo, neki oba, a neki ni jedno. Bogatsvo nije ni potreban ni dovoljan uslov za mudrost.

[Albedo 0]

Alex, u boks ringu (iliti Istoriji sa velikim I) onaj ko ''spozna mudrost'' završava na patosu. Pa neka je Hegel glavom i bradom.

Film je patetično izbacio Fišera i Kapria u prvi plan, iako je jasno da sama ekonomska mašina nije zaustavljena. A ni inception mašina. Kao ''umorni smo od ovoga'', hoćemo smisao života, više vremena sa svojom djecom... super, JOŠ UVIJEK IMA i onih koji to neće.

Nisam ja onaj koji to neće, ja sam samo realan.

[Franz Xaver von Baader]

"vrijednosni pogled okreće se ka višemu kada je ono niže ispunjeno"

u filmu Inception se barata takvim akterima koji svi imaju ispunjeno to "niže" - svi su situirani, materijalno zbrinuti u rasponu od dobrostojećih do bolesno bogatih.
naravno da u toj konstelaciji njih zaboli za marksističke teorije i "grđansko-filozofski reakcionarizam". jednako kao i Kanea. oni svoj pogled okreću ka onome "višem", ka duhovnoj nadgradnji. sreću traže onkraj ekonomske moći (kad ju već posjeduju; moć, ne i sreću). naravno, oni si to mogu priuštiti, jer je ono "niže" - ispunjeno.

sad, film ne ulazi "koliko je to niže": koja je kvantiteta toga, koliko mora biti ispunjeno. to može biti najprosječniji život nadničara kada je stambeno zbrinut, nahranjen itd, a može biti i Fisherov život playboya itd.

...

nastavim, obiteljska nužda me zove (pa tako slijedim poruku Inceptiona)

[Albedo 0]

Pa to što pričaš stvarno niakkve veze nema sa Hegelom, ama baš nikakve.

Znaš i sam gdje se nalazi ''duhovno'' kod Hegela, dakle nafatirani ''preduzetnici'' mogu da stvore samo lažnu svijest, jer kod Hegela, u njihovo ''građansko društvo'' mora intervenisati Država. kroz državu, kroz njene institucije, crkvu, školu i ostale kolektivitete, stvara se temelj za Hegelovo ''duhovno'', pa vi Hrvati to najbolje znate.

Sve dok se oni motaju sa svojom buržujskom duhovnošću u Hegelovom ''građanskom društvu'' (koje odgovara američkoj individualističkoj filozofiji) tu nema ni d od Hegelove duhovnosti. Čista prevara.

[Franz Xaver von Baader]

dakle, razumijem jako dobro tvoje, tj. marksističke teze "kako je ovo čista građanska mistifikacija", takoreći "opijum za narod", ali kritika s tih pozicija postaje dosadna ako se non-stop ponavlja.

ovaj film ionako nije kritičan, on ni ne namjerava "zaustaviti ekonomsku mašinu", niti budi "revolucionarnu svijest" itsl.
nego sam se malo našalio, proročki našalio u smislu da je na pomolu komešanje u Ideji; Avatar i Inception kao globalni fenomeni propovjedaju okretanje od (isključivo) materijalnog. i to se zove "lukavstvo uma" u hegelovskom smislu. kada akteri djeluju u pravcu koji im ni nije poznat, niti su ga svjesni niti žele tako djelovati. kao npr. ovi usađuju Fisheru ideju, ne da bi njega potakli da traga za navlastitim bitkom, već ih vode neki drugi interesi (korporativni itd). međutim, događa se to da Fisher zapravo završava sretniji i ispunjeniji nego što bi bio da ovi nisu reagirali. Fisher, kao eksponent takvog sloja ljudi, kao eksponent utjecajnih, može svojom gestom pokrenuti trend - ulazak u novo razdoblje povijesti.
naravno, za takva tumačenja treba se odmaknuti od utvrđenih i skučenih (marksisitčkih) teorija i pogleda i gledati u širu sliku: zato se ljudi koji idu ispred vremena zovu proroci (a ja sam se ipak malo našalio)

[Albedo 0]

na pomolu komešanje u Ideji

naravno, za takva tumačenja treba se odmaknuti od utvrđenih i skučenih (marksisitčkih) teorija i pogleda i gledati u širu sliku: zato se ljudi koji idu ispred vremena zovu proroci

pa ja te ponovo molim da pogledaš tu širu sliku.

Prvo, kod Hegela uvijek postoji komešanje u Ideji, on je mislio da ćemo mi doživjeti kraj tog komešanja, ili je bar tako pisao nadajući se da će iskamčiti neke pare kod kajzera. U svakom slučaju, kroz cijelu Fenomenologiju duha ideja je u komešanju, dakle ne znam šta ''okretanje od materijalnog'' kao antiteza unutar Hegelovog sistema može da izazove?

Komešanje u tanjiru supe, eto šta.


mislim, ''okretanje od materijalnog'', u stvarno širokoj slici koju ti nikako da vidiš, postoji još od Sidarte, tamo nekog indijskog kraljevića koji naprasno postane razočaran u raskoš u kojem je do tada živio, počne da traži ''smisao života'', i naravno nađe ga u odstranjivanju materijalnog, pošto tjelesno izaziva patnju.

Raja to prihvati, proglasi Budu za sveznajućeg proroka i nirvanu kao cilj, mole se i jedu govna svaki dan, a pare se i dalje vrte, one pare od Budinog ćaleta. Budizam, koji ledbi u ovom filmu, jeste konformistička ideologija. Takozvano ''okretanje od materijalnog'' samo je okretanje od Realnog.

Ne u smislu da bi taj ''Buda'' trebao da uđe u klasnu borbu, već u smislu da je on samo napustio materijalno, kao što list pada sa drveta u jesen. Nije materijalno napustilo njega, drvo je još uvijek tu.

On traga za svojim ''bitkom'' a Istorija i dalje maršira. ČISTI ESKAPIZAM. Za raju emocionalna kompenzacija.

[Franz Xaver von Baader]

ma jasno je sve to, ali ti inzistiraš kao da je Marx proniknuo u Tajnu Svijeta.
"Istorija i dalje maršira". pa da. eto, Marx je skrenuo pozornost na jednu bitnu stvar (koju si ionako znali u svim vremenima: materijalizam je najraspostranjeniji i najuočljiviji, ono, na prvu, jer je to tako prirodno); dakle, on je "spustio na zemlju", ukazao na bazu, ali "istorija i dalje maršira": ne može se zanijekati duhovno, niti su iskorijenjene religije, eskapizam, zen-budizam i kurci-palci.

kužiš, Građanin Kane je sve imao, i ptičje mlijeko i novine i TV i dvorac i grčke reprodukcije i privatnu operu, ali je "povijest nastavila marširati". drugim riječima, nije to Realno, nego je Realno ono do čega on nije mogao (a hvatao je obrise). e pa to je Realno, koje radi pukotinu u fino uređenom ekonomskom svijetu, u posloženom sustavu.

daleko bilo da sam ja za neki budizam itsl.  (upravo sam protivnik istočnjačkih furki), no ne mogu ne primijetiti jednostranost marksističkih pozicija ili tvoju vulgarnost u izjavi "ma čista glupost". nije glupost, nego je valjano zapažanje o životu (koje se može prostituirati u propagandne svrhe i otupljivanje svijesti, može se koristiti za zaglupljivanje masa - ali mi ne pričamo sada o tome, nismo na partijskom sastanku); postoji neko x, neko Realno koji probija i Kapital i korporacije i burzu; ponekad je to Realno uhvaćeno kao obične dječačke sanjke, ali se ne iscrpljuje u tome, u sanjkama, nego su to samo zrcaljenja, obrisi

[Albedo 0]

Pingvin, hajde idi prodaji maglu negdje drugdje.

Stalno mi namećeš Marksa, kad sam ti maltene izdiktirao Hegelove Osnovne crte filozofije prava.

Porodica-Građansko društvo-Država

to je njegova trijada, nemoj Marksa da podmećeš kad to nije njegovo maslo. A bar Osnovne crte imaš na netu prevedene pa pročitaj.

možda sam ja vulgaran kad kažem da pričaš gluposti, ali svakako muljaš, mutiš, nazovi kako hoćeš.

Građansko društvo je antiteza kod Hegela, ne kod Marksa.

[Franz Xaver von Baader]

ništa ti ja ne podmećem. ti si sam počeo standardnu priču "Zato je Inception čisti konformistički film, on propagira tamo nekom ''običnom čovjeku'' da se primiri, brine o porodici, živi skromno, pokuša da ''ostvari svoje snove'' itd... Glupost."

dakle, sam si počeo tu kritiku (koja je čista marksistička kritika, kužiš) i to sa pozicije kao da si otkrio ne znam što. te je Fisher ispao budala, te se publici servira buržujska priča, a Kapital i dalje maršira i bla bla. o Hegelu brbljaš i to nema nikakve veze s filmom.

sad, nemam ja ništa protiv da ti jurcaš za vlastitim financijskim carstvom, budi novi Rockefeller što se mene tiče. samo se prestani isprazno pretvarati, nisi ti taj koji je pohvatao sve tajne svijeta. na Fisherovom mjestu, ja bih učinio isto: prodao i prepustio tebi korporaciju, da bih po strani od povijesnog marša lijepo proučavao Hegela u hladovini. Fishera trebamo promatrati kao sretnog.

(usput, hvala na lijepoj preporuci, no već imam gomilu Hegela kod kuće. i to papirnatog, ne podnosim e-knjige. doduše, tek ga se spremam proučiti, onako, za pravo. tebi bi također bilo bolje da kreneš tim putem, umjesto što si tu laskaš da "diktiraš Osnovne crte". daleko si ti još od osnova)

[Mme Chauchat]

Fishera trebamo promatrati kao sretnog.

Kradeš ti, kradeš.

A i inače, mnogo ste mi se razdžilitali. Prosto mi dođe da ponudim jedno priprosto i čisto žensko tumačenje Inception-a kao poslastice namenjene strejt ženama srednjih godina. Za svaku ponešto: za prosečne ljubiteljke dikaprijevskih grimasa, za one što vole egzotično autoritativne, za one što vole ružne i pametne mladunce, za one što vole ženstvene lepotane. Još su ti ženstveni lepotani ponuđeni u čak dve varijante: vajldovsko ciničnoj i sentimentalno mekanoj. I kao bonus za starije generacije Majkl Kejn, klasa za sebe.
To, međutim, nije viđenje u koje bi se mogle skladno ukomponovati poznate filozofske fraze, jel'te, pa da ne dužim.

[Franz Xaver von Baader]

ma ne, samo ti stavi žensko viđenje (makar ne bilo u rangu komentara o seksi zgužvanim pasolinijevskim hlačama)

(inače, nije to krađa, već nešto između parafraze i omaža;)

[Mark]

Drago mi je sto fanovima ovog filma mogu da preporucim Skrobonjinu pricu GORKO SRCE (upravo citam zbirku Silom u celo) u kojoj se fiktivna Akademija za snevanje bavi stvaranjem alternativnog sveta u dimenzijama sna.

[Albedo 0]

ma daj Pingvin, nemoj ni da odgovaraš ako ćeš da ponavljaš floskule. Ti si se dohvatio Hegela i sad ne znaš kako da dokažeš da u Hegelovom sistemu Fišer nije budala, kad očigledno jeste. U tamo nekom egzistencijalizmu polumarksističkog tipa Fišer nije budala. Kod Hegela jeste i uvijek će biti.

Nije on prodao i ostavio sve, on je zadržao pare, identifikovao se sa prethodnom prljavom (krvavom) akumulacijom kapitala, pa zovi i to ''marksističkim'', pošto dvanaestogodišnju djecu koja su u 19. vijeku radila po petnaest sati dnevno možeš kao ''marksista'' nazvati žrtvama zločina ili kao Ayn Rand neminovnošću razvoja ranog kapitalizma, nakon čega su BRIŽNI vlasnici opet vratili djecu u obdaništa i škole.

Dakle ja kažem Kapital i to automatski znači da sam marksista? Pa je li Marks jedini govorio o Kapitalu? Niko prije njega nije razmatrao odnos ekonomije i politike? Niko prije njega nije kritikovao konformizam? Daj molim te...

Uostalom, ovdje nije ni važno da li sam ja ''marksista'', jer mnogo je važnije što ja govorim istinu, a ti izbjegavaš da direktno odgovoriš na pitanje: Koje je mjesto Fišera u Hegelovom sistemu? Ja sam rekao koje je to mjesto, ti nisi rekao da griješim i locirao ga sam, već si počeo sa nekim pričama da ja postanem Rokfeler i tome slično, što mi samo govori da vrlo površno čitaš napisano, ako uopšte pročitaš do kraja.

[Franz Xaver von Baader]

sada ćeš obrisati nos i povući se u kut, kada ti tata objasni par stvari

prvo,
uopće nisam pričao o Hegelovom sistemu, nego o jednom hegelovskom pojmu kojim se oplemenjuje tvoje vulgarno čitanje (a kada kažem "vulgarno" mislim doslovno "tvoje prvoloptaško viđenje -Fisher je budala jer mu drugi usađuju ideju-")
ali dobro,

pošto si zapeo oko Hegela (i pri tome grdno brbljaš a ne barataš ni osnovama), sada ću ti skicirati što_je_to_Hegelov_sistem

HEGELOV SISTEM  je osvještavanje tzv. Apsolutnog Duha. tj. postajanje svjesnim samoga sebe ili kako Duh dolazi do samoga sebe i to kroz povijest svojih napredaka. iliti kroz povijest svojih fenomena.
drugim riječima, to se zove FENOMENOLOGIJA DUHA.
predmet te fenomenologije je čovjek - kao egzistencijalan fenomen.
taj čovjek se naposljetku ostvario, kroz povijest, a kulminacija je upravo Fenomenologija: čovjek je postao svjestan ili Duh je došao samome sebi misleći Fenomenologiju (povijest svojih pojava). pravo rečeno, Hegel se uopće nije ustručavao proglasiti samoga sebe (budući je on autor Fenomenologije) "posljednjom riječi"; nakon njega ništa novog pod suncem.

znakovito je ovdje, za "našu raspravu" Hegelovo shvaćanje o Napoleonu: ovaj je potpuno zadovoljen u zbilji jer uspješno djeluje u Svijetu (društvenom i prirodnom). ali ima jedna začkoljica: Napoleon ne shvaća da on jest Bog; ne shvaća samoga sebe. međutim, njega shvaća Hegel, on se upravio prema Napoleonu. prema dovršenom čovjeku. razumjevši njega, Hegel zapravo razumije Čovjeka, tj. samoga sebe. time dovodi do savršenstva samosvijest. on postaje zadovoljeniji od Napoleona, jer konačno zadovoljenje proizlazi iz znanja, što Napoleon ne shvaća. njegovo proizlazi iz djelovanja, a to je, po Hegelu, niže zadovoljenje.

dakle, ako sada trebamo utrpati Fishera u taj hegelovski sustav, tada bi on pripao na najviše mjesto JER JE DOŠAO U POSJED ZNANJA, tj. na putu je refleksije o samobitku. dočim ovi drugi, na koje ti upireš prstom, takozvani njegovi varatelji, su samo obični juritelji za blagom. nitko od njih još nije ni Napoleon. eventualno bi netko mogao postati (u najpovoljnijem razrješenju). za sada su pod diktatom bogatstva, a to je, po Hegelu, uzvišeno ropstvo.

ali ti si film prilično slabo shvatio, jednako kao što si prilično slabo shvatio Social Network, u što se uvjerih danas u tvom osvrtu. no to ću ti ispričati uskoro.

[Albedo 0]

au brate, pa ti si zabrazdio, ti više ne znaš šta pričaš...

Dakle, ti bi da utrpaš Fišera kao NAPOLEONA KOJI SHVATA? Pa shvataš li ti šta to znači?

hajde da zanemarimo to da on NIŠTA NE SHVATA već da u snu prihvata ideju da ga je njegov ćale šikanirao jer nije razriješio svoj Edipov kompleks već je i dalje na nivou identifikacije sa ćaletom, umjesto da postane svoj čovjek.

Sad, da li ti time vrijeđaš Napoleona, ili si prolupao? Ja bih rekao ovo drugo... Ti momenat kad Fišer presijeca ''pupčanu vrpcu'' nazivaš momentom Napoleona koji shvata. A znaš li uopšte šta je to Napoleon koji shvata? Napoleon koji se odriče prestola? Daj molim te...

Pa da, to nešto kao Bog koji se očovječi, koji odluči da siđe među ljude gdje će ga djevica Marija, ili di Kaprio ''poroditi'' i dati mu ime Isus. Naravno, tog božijeg sina će ćale (ili Ime Oca) da ostavi na cjedilu na kraju, taj neminovno ispada budala, i umire kao i sam Hegel od neke kolere ili sličnom patetičnom smrću.

Ali dobro, skapirao sam tvoj problem, ti misliš da je danas 1830. godina, i da smos tvarno blizu ''kraja Istorije''. Ti bukvalno misliš, odnosno što ne kažemo otvoreno - vjeruješ da postoji kraj, kraj antagonizma, kraj umiranja od kolere itd... svaka čast. Ali to znači da je tvoje tumačenje iracionalno.

Aj sad opleti i po Social Networku.... baš me zanima kako Hrvat shvata Židova.

[Franz Xaver von Baader]

oh, pa naravno da se sada moraš izmotavati sa budalaštinama tipa "au brate, pa ti si zabrazdio, ti više ne znaš šta pričaš..."

a radi se o tome da si ti taj koji ne shvaća, i to dvostruko: 1. ne shvaćaš Hegelov sustav 2. ne shvaćaš da si ti taj koji je INZISTIRAO  na 'raspravi' u okviru Hegelovog sustava

kada sam ti učinio tu gestu, skicirao Sustav i podveo Fishera pod taj sustav, ti počinješ zvučati poput povarenog gramofona: sada ti smeta kako to zvuči, sada "Hegel umire patetičnom smrću" i blabla. pa ti si htio pričati o Hegelu!!! što ću ti ja, ti si to htio!

ajd, ako poživiš, kroz neku godinu planiram ovdje otvoriti seminar o Hegelu (kada ga podrobnije izučim) pa ćeš steći osnove. ovdje ti je dan samo nacrt (kada inzistiraš). što ću ti ja kad ne razumiješ da je Hegelov sustav zaokružen, da je on došao do "kraja" i nakon toga se jedino možeš vratiti na početak. potpuno je irelevantno za našu priču što ja mislim "Ti bukvalno misliš, odnosno što ne kažemo otvoreno - vjeruješ da postoji kraj, kraj antagonizma, kraj umiranja..."; ja ti pričam o Hegelu čovječe i što je on rekao!!!

Hegel koji misli Napoleona = to je kraj 'povijesti' po Hegelu

naravno, mi u Inceptionu nemamo takvu situaciju, ali postoje indicije! jedini koji BI MOGAO približiti se tom shvaćanju -po onome što je prikazano u filmu- je Fisher. jasno, tebi ovo izmiče, kada si još uvijek Rob - rob kapitala.

"hajde da zanemarimo to da on NIŠTA NE SHVATA već da u snu prihvata ideju da ga je njegov ćale šikanirao jer nije razriješio svoj Edipov kompleks već je i dalje na nivou identifikacije sa ćaletom, umjesto da postane svoj čovjek."

pa on je upravo na putu da postane "svoj čovjek"!!! to ti je čak doslovno pokazano, i to korištenjem najpovršnije frojdovske psihologije. u snu razrješuje svoju situaciju; rješenje u nesvjesnom upućuje na proces 'izlječenja' te mu je time otvoren put da postane "Hegel koji misli Napoleona". dakle, prema filmu, Fisher je počeo dolaziti k sebi, budi se samosvijest i mogli bismo ga zamisliti ofscreen kako skicira povijest fenomena, kako "misli Fenomenologiju".

...

kazat ću ti za Network; mjesta na kojima ti izmiče dubina i mjesta gdje pogrešno shvaćaš

[Albedo 0]

Pingvin, problem je što ti Fišera nisi nigdje smjestio unutar Hegelovog sistema, pošto je poređenje sa Napolenom smiješno. Napoleon već pripada državi, NAPOLEON JESTE DRŽAVA, A FIŠER JE GRAĐANSKO DRUŠTVO U HEGELOVOM SISTEMU.

Ne pravi se lud... Nije Napoleon neki čovječuljak koji zbog nerazriješenog Edipovog kompleksa osvaja pola Evrope, da li shvataš da ti upravo to tvrdiš? ''Privatizuješ'' Napoleona, vraćaš ga u građansko društvo.

Fišer eventualno ''shvata'' besmisao građanskog društva ali i dalje ostaje liberal, nikad ne prihvatajući Hegelovu državu. Ali džaba tebi ponavljati...

[Grgolj blaster]

Priča filma je fenomenalna. Gluma takođe.

[Usul]

Priča filma je fenomenalna. Gluma takođe.

A i glumci im lepi. Bas onako... A ne ko ovi nasi... 

[Albedo 0]

Pa da, u našem Inceptionu glavnu ulogu bi imao Nikola Kojo. Ali ne bi bio šlang u snovima jer ga i tu boli uvo.

[Grgolj blaster]

ne znam zašto se plašim da bi to ipak bio Dragan Bjelogrlić...

[Grgolj blaster]

[TaxCaugh]

 
What phrase... super, a brilliant idea   

[Karl Rosman]

What phrase... super, a brilliant idea   

[Albedo 0]