U pauzi do završetka glasanja u radioničarskim krugovima (a duga je pauza), ova tema zamišljena je za postovanje priča koje nisu otišle u krug (ako već nema takvih, poželjne su bilo kakve)._______________________________________________________________________
Evo, da ne bude da samo kritikujem druge, nego da i drugima dam šansu da mi vrate.
Hobi
Pomirisao je jednu od odabranih. Mirisala je na mešavinu soli i pepela rasutu po zamrznutom kolovozu ispred prozora. Zadržao je dah, zatvorenih očiju. Često je to radio ako bi mu se primerak posebno dopao. Tako je imao osećanje bliskosti sa svojim devojkama, kako je voleo da ih zove. A voleo je i da im ugađa. Zato je podrum pretvorio u hladnjaču. Nije bilo drugog načina da očuva njihovu posmrtnu lepotu.
Odavno je primetio da je svaka jedinstvena. Traženje sličnosti među njima postalo mu je hobi. I više od toga. Prilikom proučavanja njihovih, gotovo prozirnih, tela osećao je strast. Nailazila je silinom lavine, a gasila se uz potmulu tutnjavu. Voleo je da ih posmatra i nadeva im imena. Nakon izvesnog vremena njihov broj počeo je da mu zadaje muke u smišljanju nadimaka. To ga nije sprečilo da ih i dalje dovlači kući.
One koje su ličile jedna na drugu čuvao je zajedno, u jednoj staklenoj kutiji. Ostale je raspoređivao zasebno. Sve ih je držao u tečnom amonijaku. Povremeno ih je vadio i uživao u ledenim poljupcima i pogledima. Često je mislio o tome šta bi im rekao da su žive. Voleo je da ih dodiruje i da im šapuće. Ponekad bi zaspao kraj njih, budeći se promrzao i prehlađen.
Radi hobija razmišljao je da se preseli. Ovde ih je bilo malo i to samo u određeno doba godine. Ostatak vremena uglavnom je sputavao žudnju. Sprečila ga je činjenica da zbirku nikada ne bi uspeo da prenese bez oštećenja i opasnosti. Zato je ćutao, maštao o udaljenim predelima i čekao trenutak za kopanje.
***
Upravo je završavao tromesečnu proveru očuvanosti devojaka kada je radio-stanica prenela vest. Nasmešio se. Poučen ranijim iskustvom znao je da bi trebalo da sačeka nekoliko dana. Iz ugla je izvadio lopatu i očistio je od prašine. Isto je uradio i sa gumenim čizmama. Kombinezon je već bio hemijski očišćen. Nakon završenih priprema pomislio je kako se strpljenje uvek isplati.
Sakupljač pahuljica je bio spreman za pohod.
Lepo. Leži ti kratka forma.
Znala sam da priča nije o nekrofiliji ali nisam pogodila kako će da se završi. Sviđa mi se. :)
ženska solidarnost na delu...
Nije solidarnost, već je dobra priča (znam da si provocirao). :lol:
Meni je fina. Da ne bude sasvim bez primedbi, sa rečenicom - Ovde ih je bilo malo i to samo u određeno doba godine. - si delimično provalila poentu. Možda je rečenica, negde na početku, tipa - Zbog njih volim zimu. mogla da očuva diskretnost. Da ne tuljim, baš je lepa.
Lepa je :)
spojlovao sam sam sebi, posto sam u'vatio poslednju recenicu dok sam skrolovao. inace, simpaticna je pricica.
Lepe su ti rečenice.
Eto, naučih i ja ponešto na radionicama... :)
Ko ima priču koju nije poslao u rad.krug postujte ovde da ispunimo vreme (ako imate volju i želju, naravno)...
Ova ti je priča stvarno dobra.
Po meni ti ovo više leži nego ono što obično furaš.
A što ti nisi komentarisala moj FFK, ako smem da pitam Princezo. A?
Prebaciću je ovamo da ti bode oči, pa ćeš bolje da je popljuješ!
Šumo, šumo, crna šumo, šta sam tebi kriv? Svega tri dana. Samo toliko je proteklo. Bio sam veselo i zaljubljeno stvorenje. Prepun života i radosti. Sad drhturim ovde u dubokim senkama. Osluškujem.
Na prvi pogled sve su devojke iste. Dok ih ne upoznate. Dok ne saznate njihove male tajne. Dok ne otkrijete lice bez šminke. Sa naličja, sve su karte iste, ali tek kad ih okrenete upoznate prave boje. I ponekad sudbina zavisi od lica izvučene karte.
Kako sam uopšte ovamo dospeo? Nasmejao bih se. Zabrinuo. Zaplakao.
Vraćam se ponovo i ponovo u onaj čudesni dan. Nebo bez oblačka, popločana ulica, belina zidova, znoj niz leđa. Zvuk tika-taka iza mene; štikle; žensko. Odsečno, kratko; zvuk koji nagoni na oprez. Zvuk što izaziva zatezanje u pantalonama. Ne okrećem se. Usporavam. Obilazi me. Visoka, tanana, otmena. Letnja haljina, gole noge. Ramena otkrivena, preduga crna kosa. Zatezanje u pantalonama postaje nesnošljivo. Svaka oblina je na svome mestu; svaki njen pokret je svrsishodan. Roba je na tezgi;
Izvinite, gospođice, možete li mi pomoći? Pomalo sam izgubljen u ovim uličicama.
Okreće se. Lice je ogledalo. Vidim svoju požudu u njenim ogromnim očima. Kupujem!
Tek sam stigao. Tražim pansion ,,Marija". Znate li gde se nalazi?
Zna! Ima boga. Odvešće me. Stanuje u blizini. Hodam kraj nje. Brbljam. Smeši se. Odgovara kratko. Ostavlja me pred pansionom. Nasmešila se. Nisam dobio ništa. Nema sastanka, nema telefona nema adrese. Uzimam sobu. Gledam kroz prozor. Spremam se. Odlazim do plaže.
Mnogo lepih žena. Minimalni kostimi, ponegde sevaju gole dojke. Posmatram. Nešto mi nedostaje. Tražim. Zar ona ne izlazi na plažu? Nema je. Tražim i dalje . Obilazim obalu, guram se između dušeka, peškira i telesa. Mnogo lepih žena. Nema je!
Veče u gradu. Obilazim konobe. Kafiće. Restorane. Disko klub. Mnogo lepih žena. Neke mi se nametljivo osmehuju. Nje nema! Razočaran sam.
Noć je odmakla. Sedim na rivi. Parovi prolaze. Ovo je besmisleno. Ustanem, zakoračim.
Vraćam se u pansion. Mrak. Ulično osvetljenje ne postoji, ili je u kvaru. Zvuk tika-taka iza mene; štikle; žensko. Odsečno, kratko; zvuk koji izaziva zatezanje u pantalonama. Okrećem se. Ona. Sustiže me. Hvata me pod ruku. Ćuti. Nastavljamo do pansiona. Ulazi ispred mene. Tek u sobi podiže pogled.U njenim očima vidim svoje suze. Svoje tuge. Svoju požudu. Grabim je. Steže me. Usne na usnama, telo na telu. Padamo na ležaj. Spadaju omotači i nastavljamo. Umiremo. Ponovo se rađamo. Svet nestaje i ponovo se uzdiže. Ruke, usne, požuda. Premoren sam. Kad je završeno? Gubim se u snu.
Budim se. Dan je odmakao. Nema je. Nemam ime, telefon, adresu, sastanak. Samo njen miris na posteljini. Čim sam se rodio bio sam osuđen na smrt. Ono što ne znam je vreme izvršenja.
Još jedan dan. Plaža. Veče. Kafići, restorani. Kasnije riva. Duboka noć. Mračna ulica. Tika-taka iza mene; štikle; zvuk koji izaziva zatezanje u pantalonama. Hvata me pod ruku. Ćuti. Ulazimo. Dohvatamo se. Gruba je. Grize. Prodirem u nju. Kida me. Kidam je. Pitam je za ime. Ništa. Pitam je za adresu. Smeje se. Ustaje, odlazi. Buljim u plafon.
Jutro. Posteljina je krvava. Gledam u ogledalo. Rana na vratu. Previjam ugrize. Strahujem. Ostajem u sobi.
Dan ističe. Provirujem kroz prozor. Ulica, crkveni toranj u daljini. Sa druge strane šuma Obalu samo slutim. Do mraka očajavam. Veče pada. Legao sam. Oči otvorene. Ne mislim.
Noć odmiče. Tak-tak na vratima. Odsečno, kratko; zvuk koji izaziva bol u preponama. Otvaram. Njeno lice nije njeno. Uvek je tamo neko drugi. Prodirem u nju. Kida me. Kidam je. Odlazi pred zoru kao i svaki put. Vraćam zavoj koji sam uklonio pred njenim čeljustima. Pitao sam za ime. Ništa. Pitao za adresu. Smejala se.
Iza pansiona je staro groblje. Prolazim kraj njega i pitam se. Zadrhtim.Ne želim da znam.
U produžetku je borova šuma. Osećam mekani miris četinara i smole. Magnetična aroma. Privlači me. Trzam se. Žurno odlazim.
Čudna devojka. Kad god bih susreo njen pogled video bih svoje suze. Kad god bih je dodirnuo osetio bih svoj bol. Zašto ta šuma podseća na nju? Tamna, mirisna; preteća...
Sad se pitam da li sam ikada o nečemu odlučivao? Da li sam bio marioneta koja pleše na koncima sudbine? Sudbine koja je odavno iscrtana.
Neće mi dozvoliti da odem. Sad drhturim ovde u dubokim senkama. Osluškujem. Šumo, šumo, crna šumo, šta sam tebi kriv?
Zvuk krckanja pod nežnim stopalima; žensko; zvuk koji izaziva zatezanje u pantalonama. Okrećem se. Ona je. Hvata me pod ruku. Ćuti. Polazimo...
Quote from: Stipan on 04-04-2011, 04:38:39
A što ti nisi komentarisala moj FFK, ako smem da pitam Princezo. A?
Prebaciću je ovamo da ti bode oči, pa ćeš bolje da je popljuješ!
Kada si je bacio nisam imala vremena. Onda sam je pročitala ne preskoke i čitala tuđe komentare, pomislivši kako ću da je pročitam u neko vreme. Kada si je već prebacio ovde da bode oči, pročitaću. Mada, ne znam šta će ti moj komentar... :)
A ja obično furam ovaj stil. Kratka rečenica (a ako je još ukomponujem sa morbidnom atmosferom, horor žanrom) mi oduvek najviše leži. Ali eksperimentišem ponekad, da vidim šta se tu može, šta (ne) prolazi itd.
Nisam ja govorio o stilu koji ti želiš da furaš, nego o onome što si realno uradila u ovoj priči.
Jedno je želeti, a nešto sasvim drugo to i postići.
Priča mi se dopada, eto ti... Ali nemoj sad odmah da pomisliš da si savršenstvo, samo neću da ti nabijam svaku sitnicu na nos. Imaš ovde mnogo dobru atmosferu i to je otprilike sve. Možeš ti to i bolje! O napretku u pripovedanju od vremena "poštara" ne vredi ni da pričam.
Šta će mi tvoj komentar? Ne pravi se glupava, kad znaš da nisi, please!
Iskreno, Stipane, nemam pojma šta bih ovde suvislo napisala.
Neko pametan je jednom (ili više puta) rekao da priča mora da ima cilj. On može da bude čista zabava, dosetka, poruka itd. U tvojoj priči mi najviše nedostaje taj cilj. Dobro, ti si opisao devojku, žudnju, strast... ali šta sa tim?
A patetika ti opstaje i ne mrda sa mrtve tačke. Daću ti i konkretne primere:
"Zna! Ima boga. Odvešće me."
"Tek u sobi podiže pogled.U njenim očima vidim svoje suze. Svoje tuge."
"Čudna devojka. Kad god bih susreo njen pogled video bih svoje suze. Kad god bih je dodirnuo osetio bih svoj bol. Zašto ta šuma podseća na nju? Tamna, mirisna; preteća..."
"Sad se pitam da li sam ikada o nečemu odlučivao? Da li sam bio marioneta koja pleše na koncima sudbine? Sudbine koja je odavno iscrtana."
U suštini, ovo se svodi na kliše fraze koje ne prenose emociju jer su otrcane (iako se prozire tvoja namera da preneseš osećanje). Deo sa kartama i njihovim naličjem i robom na tezgi su tek otrcani opisi.
Traži neobične opise i metafore, budi originalan. Batali suze, tuge i bol. To sve može da se pokaže/ispiše na drugačiji, suptilniji, nepatetičan način. Tada tek dobija na jačini - kada ne bodeš čitaoca u oči.
U kratkim rečenicama si, inače, uspeo da preneseš morsku atmosferu. To mi se dopalo. :) I bolje su ti kraće rečenice, nego beskrajno duge, koje koristiš u odlomcima iz romana...
Eto, možda je bolje da nisam iskomentarisala...
Badabum!
Pa sad... Reko, bolje da budem iskrena. Ako ne budem - provaliće me. :)
A možda treba da fura svoj fazon i ne traži moje mišljenje, jer svako ima neki svoj trip i ne znači da drugi treba da rade po tom tripu.
... ako već nisam odmah iskomentarisala. ;)
Nadam se da je ovaj drugi post namenjen Stevi. Meni ne treba da se opravdavaš.
Tražio sam komentar - dobio sam ga i hvala ti. Istražujem i potrebna su mi mišljenja čitaoca da vidim gde menjati pristup, a gde nastaviti onako kako pišem.
xremyb
Ma ja to samo unosim razdor u vojvođanski lobi :-)
Big badabum!
Знао сам да ће се инвестирање у тебе као backstabera исплатити :)
Hi hi hi
Иначе, добра причица, добар твист, помислио сам таман да је у питању неки серијски убица-скупљач, кад оно...једино ми је ова реченица некако празна и наивна:
"Prilikom proučavanja njihovih, gotovo prozirnih, tela osećao je strast"
Али, шта ја знам, имам много горе испаде у свом покушају за април.
Quote from: Steva Lazin Ljuštikin on 04-04-2011, 22:03:46
Ma ja to samo unosim razdor u vojvođanski lobi :-)
Big badabum!
Ma ne radi to, Stevo. Zajebani su ti komentari na tuđe priče... Pogotovo na priče dragih ljudi.
Quote from: Savajat Erp on 05-04-2011, 02:27:28
једино ми је ова реченица некако празна и наивна:
"Prilikom proučavanja njihovih, gotovo prozirnih, tela osećao je strast"
Biće toga još. :]
Stevo Judo! Sram da te bude!
Pa on je škorpija u podznaku, šta si očekivao? :)
Jarčevi, škorpije... Sve sami đavolski znakovi.
Господару равнице, ја изгледа никад нећу дочекати да испишеш неки древни масакр на бојном пољу. Стрпљиво чекам. xdrinka Апсолутно навијам да се упустиш у то.
Jah, i za april sam opet naris'o neku patetiku. Šta ćeš, to je jače od mene...
Ali da te ne ostavim sasvim razočaranog, evo ti par rečenica.
Artriljerija je još pre one dvodnevne kišurine izrovašila okolinu. Dno kratera je ljigavo i hladno. Blatnjavo. Ne mislim, ali još uvek postojim. Tupi udarci unaokolo. Prasak iz daljine.
Hah! Dobro je valjati se u blatu. Mnogo sigurnije nego izaći i biti heroj. Oni su tamo napolju. Gomile creva i mesa što su kraj puta pronašle mine. Smrdljivi leševi na izmrcvarenom asfaltu.
Evo i letećih cirkuzanera. Zuje nad glavom već treći put odjutros. Štepanje unaokolo prestaje. Snajper bate ih primetili, pritajili se. Bum - bum. Istovarili su tovar i zuje natrag. Beskorisno raketiranje pustih ruševina. Tap - tapa - tap oko mene ponovo počinje. Pauza je okončana.
Dve rupe dalje je kapetan Jovanović. Povremeno dobacuje nešto o džukelama i kukavicama, ali odavde ga nikako ne razumem. Pomišljao sam već da se prebacim u sledeći jarak, ali noge ne slušaju. Ukočile se odjutros. Ne pokreću se. Valjda bolje od ove histerične glave znaju koji su izgledi. Pa čak i da tamo stignem živ, šta će se promeniti? Ambijent? Ne, Jovanoviću, ostavljam to zadovoljstvo tebi.
Jebem li vam majku! Danas vam ga ne izlazim!
xjap Е то ти велим. xjap
Ups! Ohne zabune, badabuisao sam na D komentar, ne Stipana. Mala šega na račun njihove intime :-)
D, jbg, ponekad se baš iznerviram čitajući okačene priče, pa nek se onda malo nerviraju i autori. Od trt mrt komentara slaba vajda, kad krcne koje rebro zaboli na pravom mestu. Meni su jedino pomogla (ako je kod mene pomaka uopšte bilo) kvalitetna šamaranja. Ako ćemo pravo, kome moje mišljenje pa znači nešto, mogu se zajebavam. Izvinjavam se dragim osobama, unapred :-)
Kad smo kod Stipana...
Ajd' kaži, ako smeš!
Evo, ja cu da reknem.
Dakle, neko, nekad, negde na ovom forumu je napisao, otprilike - 'Ako se nikad nisi napio, mani se prica o pijanstvu'.
Stipane, man' se prica o ratovanju.
Ovo pise onaj drugi Blizanac, da se zna.
...sviđa mi se što pokušavaš da eksperimentišeš Sintetičnim rafalima. Oseti se da ti godi preciznije pisanje. Ali, 'ratatata-ta!' pali kod SS jer destilovao urbano, tebe Stipane vidim kao čoveka od epike, pazi da se ne 'poništiš'. Ovo ratno što si usput šutnuo mi se sviđa, volim takve izmrcvareno neodlučne antiratne likove. Ali ovo može biti samo kostur, eventualno žgoljavi pubertetlija, fali mesa da se nalepi. Zasmetao mi je izbor reči, tipa 'zuje nad glavom' (znam da u Voši sve 'zuji', od sirene do...
Ma Hiperhik ovo je samo zbog Sube, ja ti ne pišem o ratovima...
Ček da čujem Stevu do kraja.
...satnog gonga, tačnije sve što pravi buku zuji. Ovde može da zuji samo u ušima posle eksplozije, avion u naletu je prava gomila od buke, nikako ne zuji). 'Histerična glava', ja nisam primetio ništa zašto bi ona bila histerična. 'Ambijent', mi nekako štrči, ne diše sa ostalim korišćenim rečima. 'Krater-jarak', odluči se za pravu reč, a jarak nije. Za kraj, rekao si da je padala kiša, da je krater ljigav i hladan. Dodaješ kao zasebno i blatnjav. Mićinim rečima, zašto?
Voleo bih da pročitam ovo kad završiš.
Ma, jesi li ti to mene upravo pohvalio!?
Hvala ti, od tebe sam očekivao udarac u stomak i ne mogu reći da me nisi obradovao.
Ovo nisam zamislio kao priču, nego sam na brzinu sklepao, ali sada si me napalio.
O.K. - poradiću na tome i okačiću kad bude gotovo.
Hvala ti ponovo - ti si jedan od retkih do čijeg mi je mišljenja stvarno stalo, a nikad nisi komentarisao ni jednu moju priču.
Ово си написао с лакоћом, ето то сам само желео да видим. Све мане што је навео Стева-кажем амин, али очигледно је да кад се опустиш и распиштољиш много боље иде. Плус шорка као инспирација, понављам(више осећајем но разумом), може бити твој терен.
Suba, ovo sam stvarno napisao kao odgovor na tvoj post - za +- 5 minuta. Naravno da je prepuno grešaka, ali sad me je Steva baš popalio - za par dana ću vam postovati komplet.
Nadam se da neću baš mnogo zasrati...
Па добро, немој баш много. :!:
Ako si ovo sklepao na brzinu, ne razmišljaj mnogo, probaj da setiš kako si se osećao pišući pa razgazi dalje. Subi kaži hvala, meni se još jednom zahvali i dobićeš taj i toliko željeni otisak đona podno želuc. Još ti nisam oprostio onu bezočnu pljačku režanja :-)
Dobro Judo, dobro... :|
Quote from: Stipan on 05-04-2011, 11:15:12
..ali sada si me napalio.
:shock:
Quote from: Stipan on 05-04-2011, 11:32:23
...ali sad me je Steva baš popalio...
:shock: :shock: :shock:
Опуштен, распиштољен, попаљен...прави ратни извештач.
Ah, zaboravih na Pluticu. Obožava da mi se vaća za svaku reč...
Misliš, Dlutica?
Počinjem da ih mešam pomalo. Smiluj se bože meni grešnom!
"Napalio", "popalio", "vaća"... :shock: :shock: :shock: :shock: :shock:
Booooooooooože Stipane.
Pa i ja ponekad imam loše dane. Zar je to tako teško prihvatiti? A?
Ko kaže da je ovo loše? Ako si/ste ti/vi srećan/ni onda sam i ja. :lol:
Barem meni nije teško da prihvatim, ama baš, sve.
Kaže se, čak i ja ponekad imam loše dane. Ajmo malo poraditi na toj kičmi.
Quote from: Steva Lazin Ljuštikin on 05-04-2011, 10:30:05
Ups! Ohne zabune, badabuisao sam na D komentar, ne Stipana.
Izvinjavam se dragim osobama, unapred :-)
Ja sam i shvatila tvoju onomatopeju kao reakciju na moj komentar. :)
A i ti spadaš u kategoriju dragih osoba (ponekad :mrgreen:), što me ne sprečava da jedva čekam dan za komentarisanje priča iz kruga. :evil:
Vidiš, to mi je ispalo iz kuckanja a hteo sam da pridodam - jedva čekam da čujem na šta ćeš mi se u priči najviše ostrviti. Nakljukao sam je stereotipima do potpune udobnosti :-)
Da skrenem malo misli sa onih grubih horoskopa, evo još nečega, za ubijanje vremena do završetka glasanja.
Evo vam na izvol'te, mog odbačenog čeda, da ga kasapite, ružite i nimalo milosti prema njemu da nemate. A on će šmrckati, trzati ramenima, plakati i početi da piše pesme. Pa eto, ko ima dušu neka krene. A on je samo hteo malo da eksperimentiše sa dijalozima. :oops:
PUTNIK
,,Dobro, 'ajmo polako. Anđele mali, a kao se ti zoveš?"
,,Pa, ovaj... Anđela."
,,Anđela? Vidi vraga! I koliko puta da ti ponovim? Pa, dobro Anđela, Anđela... hoćeš mi već jednom objasniti kakvo je ovo sranje!?! I prestani da drljaš po toj tastaturi, gledaj me kad ti se obraćam!"
,,Ali, ali... gospodine... molim vas, nemojte opet vikati, kad vas molim."
,,Vikao sam skoro deset godina, i? Je l' me neko čuo? Bolela vas patka. Ima da se derem, 'oću da se derem. Ti ćeš da me ućutkuješ, derište slinavo. Derem se, evo vidi kako se derem, i šta mi možeš?!"
,,Oh bože... nemojte, kad vas molim..."
,,Zašto sam lutao po toj vašoj jebenoj planeti 10 godina? Zašto? Govori!!!"
,,Ali... ovaj... ja vas opet molim, gospodine..."
,,Gospodine?! Da li ja tebi ličim na gospodina. Glupačo, je l' vidiš na šta ličim? Je l' vidiš? Kosu sam izgubio, ne sećam se kad sam se poslednji put okupao, leđa mi se iskrivila, prste ne osećam... Kakav gospodin? Običan klošar. Jeb'o te gospodin!
,,Ali, ali..."
,,Šta, ali, ali?"
,,Ovaj... uh... molim vas... smirite s..."
,,Nemoj da mi govoriš da se smirim! Kako da se smirim? Neću da se smirim!!! Sve ću da vas polomim!"
,,Joj bože... ali kad vas molim... bože, zašto baš večeras... molim vas, siđite s pulta, kad vas molim... joj... šta ću..."
,,Šta ćeš? Da mi daš odgovore. Si čula? Sad kad ste me sjebali, hoću da znam zašto. Pričaj!
,,Ali gospodine..."
,,Šta?!"
,,Molim vas... meni je danas prvi dan, ja ne znam... ovaj... ne razumem..."
,,A meni je deseta godina. DESETA! Zašto ste me deset godina držali u onoj oklopnjači i vukli po prokletoj planeti? Nemoj da mi trepćeš, pričaj. Ma, kome ja govorim, zovi mi šefa!"
,,Ali, gospod..."
,,I samo me još jednom nazovi gospodinom, sasuću ti zube u grlo. Šta me gledaš? Zovi šefa. Odmah! Alo, šefa, odmah!"
,,Pa... ovaj... gosp... noćna je smena, u ovo doba nema putnika, ja samo dežuram... uf... pustite mi kragnu... molim vas."
,,Pa otkud ja ovde? Deset jebenih godina putujem. Šta sam ti, onda, ja?!"
,,Uf... pa ja stvarno... jooj... ali, trebalo je da uživate, ja stvarno ne znam..."
,,Da uživam, kažeš? U čemu da uživam, nesrećo jedna? Trebalo je samo da stignem do hotela. Od šatla do hotela ima dvadeset minuta vožnje, a ne deset godina. Razumeš li ti o čemu ja tebi pričam, razumeš li?"
,,Oh bože, jeste li se udarili? Nemojte, molim vas, ustanite... nije red, evo, sedite na ovu stolicu..."
,,Nemoj da mi pomažeš! Beži, pusti me, sklanjaj se od mene! ...Trebalo je samo da stignem do hotela, do nje. Upropastili ste me, totalno sjebali."
,,..."
,,A znaš šta sam ja radio? Putovao u jebenom taksiju. Deset prokletih godina. Zaključan. Vukao me je po putevima, kroz okeane, iznad slapova i šuma. Na svakom kilometru me je čekala nalickana gola lepotica. Zašto? Meni to nije trebalo."
,,Shvatite, svakome nešto treba, vama su bile potrebne one. One su vaša strast..."
,,Nemoj... pusti... šta ti znaš o strasti? Prošlo je, s njom je sve to prošlo. Smirio sam se."
,,Ne razumete, one ne bi bile tu da je prošlo. Tako to na našoj planeti funkcioniše."
,,Ej, okani me se, i ne gnjavi. Si čula? Pomozi mi da ustanem."
,,Dobro, dobro, uf... nemojte samo opet početi sa vikanjem, molim vas."
,,Ama dete glupo, kako ne shvataš koliko sam besan. Život ste mi upropastili. Trebalo je da je ženim sutradan. Lepoticu sa naslovne strane. Bila bi moja, samo moja. Ali ne, neko je odlučio da se baš dobro poigra sa mnom. Je l' imate vi boga na toj vašoj planeti?"
,,Pa... naša planeta se prilagođava strastima svakog našeg putnika... evo sedite ovde, gosp..."
,,I prestani da mi podilaziš, glupačo. Pričaj! Šta ovde nije u redu? Nokti, vidi kakvi su mi nokti... nema ih, samo krvavi patrljci... grebao sam ga, udarao, razbijao, nije hteo da me pusti, prokletih DESET godina. Zašto? Stani! Nemoj da mi bežiš, ubiću te!"
,,Joj, pustite me, gospodine. Plašite me. Rećiću vam sve što znam. Evo, stala sam. Zar ne vidite? Pustite me, boli... Rećiću vam, sve, ali ne razumem. Stvarno je trebalo da uživate. Za to ste platili, da vam se razbuktaju strasti... ja..."
,,Ma, o čemu ti? Šta platio? Kakve strasti?!"
,,Ja vas, gospod... ovaj, ne razumem vas. Pa znate da svaka naša terapija traje deset godina. Posle nje, vraća vam se strast koju ste izgubili. I posle tih deset godina, vi ste još mlađi i vatreniji. Ne bacajte stvari, molim vas..."
,,Kakve terapije, ženska glavo? Šta se stalno osvrćeš? Čekaš pomoć, a? Oćeš da bežiš? E nećeš, vala. Nećeš dok ne čujem sve odgovore."
,,Ne, verujte mi, neću da bežim... samo sam... ovaj... samo sam gledala... šef treba da stigne... uf... on je tu dugo, može vam sve objasniti, ja... ovaj... stvarno..."
,,Šef, kažeš? Pa dobro, onda ćemo čekati šefa. Sedi lepo pored mene, pa ćemo ga zajedno čekati. Šta okrećeš glavu? Smrdi mi iz usta, a? I tebi bi smrdelo da si ja. Možda i više. Sedi tu i ne mrdaj, si čula? Eto lepo, čekamo šefa."
***
,,Šefe!"
,,Sedi tu, da nisi mrd'la! Pa gde si ti nama šefe? Čekamo te, evo, već pola noći."
,,Dobvo jutvo, gofpodo. Ima li nekih pvoblema?"
,,Ma jooook, vidi ga samo kako je nalickan. Ti mala, da si ćutala. Nego, da ti, brale moj, meni objasniš zašto ja lutam po ovoj jebenoj planeti zarobljen u vašem glupom taksiju? Zašto ste mi život upropastili? Koga da ubijem sad, a?"
,,Gofpodine, molim vaf da fe fmivite, ovo je ugledna planeta, nafa agentija nikada nije imala pvitudbi."
,,Planeta, ma kakva planeta? Ovo je golo govno, a ne planeta. Čekaj... ti si mi poznat. Jeste! Znam! Pa ti si bio običan vratar, putokaz, razvođačica.... Ti si bio poslednji Zemljanin kojeg sam video. Šta sad uspijaš? Ne vrludaj očima. Znaš me. Sam te pitao gde ide taj šatl? Rekao si mi za planetu Fešn."
,,Ali gospodine... ovo vam nije..."
,,Šta je sad, mala?! Ne prekidaj me."
,,Ovo nije planeta Fešn, ovo je planeta Pešn."
,,Šta pričaš, ludačo? On lično mi je pokazao šatl koji ide na Fešn."
,,Vi nemate pojma fta pvitate. Nifam vaf mogao uputiti na Fefn kad je vaf ifao na Fefn, je l' fhvatate. Ovo je Fefn a ne Fefn."
,,E saću da ga ubijem. Je li, otkad ovaj frflja?"
,,Kažu, oduvek."
Ako na početku priče ništa ne nagovestiš, samo ubaciš takvo rešenje na kraju, mogla si da staviš i da se samo tako pojavio Godzila i sve ih zgazio.
A i zabune jer neko nepravilno govori nisu naročito smešne.
Plus je ideja nategnuta, lik koji frflja je izgovorio samo jednu reč pa ovaj od profrfljane reči nije provalio da je frfljanje?
Zabavno je. Lako se čita (što ti je ogroman plus kod mene).
Imaš male nedoslednosti u radnji (na početku glavni lik kaže "ajmo polako" a onda se dernja i biva nasilan). Bio mi je predugačak deo sa ubeđivanjem devojke i stranca, tu sam malo pogubila koncentraciju jer mi je ličilo na ponavljanje (on napada, ona skoro svaku odbranu počinje sa "ali"). Mnogo bi mi bolje funkcionisalo kao kraća priča, sa ranijim šefovim pojavljivanjem.
Zabuna skroz funkcioniše. Jeste stara ideja, ali je monti-pajtonovska, tako da je to oprošteno. Čak sam se i nasmešila.
"Otkad ovaj frflja" je loš kraj i ubod u oko/dijagnoza. Jasno nam je zašto je došlo do nesporazuma, ne mora da se pojašnjava.
Simpatično. :)
Fala. Jeste ideja nategnuta, a kad sam počinjala sve mi tako lepo bilo u glavi. Em što je prva verzija priče bez ijednog dijaloga. Nije valjalo, ajd' da obrnem sve na dijaloge, pa opet ne valja. Posle pomešam sve, opet nije dobro. I na kraju ga bacim, ali ovde.
Problem je što sam počela, a nisam imala jasnu sliku gde ću otići, pa probala onu varijantu "o tome ću misliti posle". Očito to ovde ne pije vodu.
@D., priču sam počela u sred njihove rasprave, tako sam bar zamislila. Ma ok, bio je ovo eksperiment.
Moj osnovni osećaj je da je priča neubedljiva i da je razvlačim, ne znajući šta ću s njom.
Ma ne, ne. Dobar je zez. Ubedljivije je nego što se tebi čini, čini mi se. :)
Međutim, nedostaje neka bizarnost, nešto neobično. Imala si to u dve tačke: kada si pomenula drugu planetu i devojke žrtve. Tu si me zainteresovala, ali višak dijaloga i prepucavanja u beskraj gutaju ove neobičnosti i guše priču. Da je bio još neki bizaran detalj, da je priča sve više oneobičavana kako se primicala kraju, ovakav banalan kraj bio bi mnogo efektniji baš zato što je banalan (ako nas u toku priče nateraš da mislimo svašta drugo, osim da je promašio planetu).
Meni je tu najveća mana to što nas vodiš, a nemaš pojma gde (verovatno zato što ni ti nisi znala u trenutku kada si pisala priču). Oseti se to. Mogla si da zavodiš čitaoca, da ga lažeš, da ga teraš da misli pogrešno, zakomplikuješ do zla boga, a onda bum - jednostavan i prost kraj. Ovako vodaš uzalud... U pravu si.
Mada, priča ima potencijala.
Quote from: D. on 05-04-2011, 16:15:27
Zabavno je. Lako se čita
Simpatično. :)
Quote from: D. on 05-04-2011, 16:35:11
Dobar je zez.
Međutim, nedostaje nešto neobično.
Mada, priča ima potencijala.
Agree.
S obzirom na to da dolazi od pravnika, dovoljno je. :!:
Srculence malo, ovo ti je toliko pitka priča da sam zatečen. Na žalost, koliko god da Angela to grubo kaže, ona je u pravu. Izem ti razjašnjenje.
Ipak atmosfera sluđenosti ti je toliko dobro izvedena da se isplati ponovo napisati kraj.
Hajde unesi malo kreativnosti - toliko je bilo načina da se nađe na pogrešnoj turi.
Još jedna sitnica - smeta mi njegova misao da treba da oženi lepoticu sa naslovne strane.
Ako je to razlog da nekog oženi, onda mu nimalo ne bi smetao desetogodišnji provod sa probranim ženskinjem planete Pešn.
Evo vam priče, Stevo & Suba...
Vatra i čelik
Artriljerija je još pre one dvodnevne kišurine izrovašila okolinu. Dno kratera je ljigavo i hladno. Ne mislim, ali još uvek postojim. Tupi udarci unaokolo. Prasak iz daljine.
Uh bre, pa zar tri meseca posle svadbe da zaginem kao budala? Jebem ti ja ovakav medeni mesec! Ovde u ovoj kaljuzi. Ma, jebem li ga...
Dobro je valjati se u blatu. Mnogo sigurnije nego izaći i biti heroj. Oni su tamo napolju. Gomile creva i mesa što su kraj puta pronašle mine. Smrdljivi leševi na izmrcvarenom asfaltu.
Treća nedelja od kad su nas potovarili u kamione i istresli ovamo. Patriote se ovde baš nisu nešto zapatile. Valjda i dalje ordiniraju po kafićima i na televiziji. Sa biblijom u jednoj, a mačem u drugoj ruci.
Evo i letećih cirkuzanera. Rasturaju nad glavom već treći put odjutros. Štepanje unaokolo prestaje. Snajper bate ih primetili, pritajili se. Bum - bum. Istovarili tovar i begaju natrag. Beskorisno raketiranje pustih ruševina. Tap - tapa - tap oko mene ponovo počinje. Pauza je okončana.
Dobro je zvučalo sve to sranje o domovini i jedinstvu. Napaljene patriote po kafićima i TV programima lajali su nešto o bibliji u jednoj i maču u drugoj ruci. Nisam posebno religiozan, al' baš je dobro zvečalo. Detalje preseravanja baš i nisam popamtio. Nešto o tome kako svim tim kakosezvaše poludelim kerovima treba jebati mater. Al' to sa biblijom i mačem... Uh, to je bilo baš onako sudnjedanovski.. Popaljenost me držala sve dok jebena vojna policija nije došla po mene. Zanos je posle toga ekspresno nestao.
Dve rupe dalje je kapetan Jovanović. Povremeno dobacuje nešto o džukelama i kukavicama, ali odavde ga nikako ne razumem. Šta se tol'ko nadrnd'o? Pa, bar ovde bensedin dele k'o bombone. Šaku danas, šaku sutra. Spereš brljom i herojstvo štrca k'o vatromet. Jel' on to jutros prebacio dozu? Ko ga jebe, gledam ja svoju guzicu.
Pomišljao sam već da se prebacim u sledeći krater. Samo da ne slušam više seronju. Noge ne slušaju. Ukočile se odjutros. Ne pokreću se. Valjda bolje od ove zbunjene glave znaju koji su izgledi. Pa čak i da tamo stignem živ, šta će se promeniti? Pogled na krajolik? Ne, Jovanoviću, ostavljam to zadovoljstvo tebi.
Uh, ovo je bilo blizu. Daj bre lakše malo, čvarci su vam onamo u onoj drugoj rupi. Baš sudnjedanovski...
Jebem li vam majku! Danas vam ga ne izlazim!
Наравно, много боље од првог испада, ваљда зато што је тај први одрађен брзопотезно. Мени овде силне ономатопеје (бум-бум, тапа-тап, гу-гу), звучи ми помало наивно и инфантилно. Готово. Аврам Израел.
Žuriš Stipane. Gde jurcaš, aman? Nek prenoći barem.
Ааах, тешко да војницима на фронту дају бенседине.
Bože kako sam ja površna. Nigde nisam primetila reč "bensedin".
Pa, dobro, ovo baš i ne spada u moje uobičajene teme, ali eto probao sam, postavio, pa šta bude...
Evo, tu smo pri kraju roka, pa mislim da je većina završila priču. Vreme je da pružim šansu ekipi za napucavanje.
Evo nekih aforizama koje sam pisao za razno-razne konkurse, na nekima dobro prošao, a na nekima baš i ne...
Tata, nekada je postojalo kopno?
***
O, koliko samo priča o zvezdama ima! Najbolja je ipak ona neispričana.
***
Vanzemaljci su došli. Nas više nema. Posmatramo.
***
Kad sam je prvi put poljubio imala je zvezde u očima. Vasiona je zgasla kada sam je ostavio i odleteo. Ka zvezdama.
***
'Bem ti marsovce! Ode zemlja!
***
Ne prilazi zvezdama. Možeš se opeći i zaboraviti kuda si krenuo.
***
Pipci zemljoradnika uklloniše ljudske kosti ispod traktora
***
Prvog dana podigoh pogled na zvezde. Drugog dana zvezdana prašina ispuni mi dušu, Trećeg dana postadoh zvezdotvorac.
***
Kuku Todore, cunami!
***
Devojka iskopanih očiju zvala se Zvezdana. A ja pogledah zvezde njenim očima.
***
Uzbuna! Na vidiku gusari panonskog okeana!
Ovaj cunami nije loš... ni panonski gusari.
Heh, dobro probrano. Samo si trećeplasiranu omašila.
Cunami je zauzeo 27. mesto, a gusari 53., mada su ovde malo modifikovani. (to je bio konkurs sa par stotina učesnika, svaki sa po desetak radova)
Neispričana priča o zvezdama ili pipci zemljoradnika?
Tata, nekada je postojalo kopno?
Taj je sranje. :) Kliše. I zašto nije mama?
Eto zašto se uvek štrecam kad čitaš moja pisanija! Ali, ovog puta si u pravu.
I ja mislim da se najbolje poziconirao osrednji aforizam.
Žiri je žiri, to je jedini argument koji mogu da iznesem u odbranu svoga čeda.
Mama, nekada je postojalo kopno? - začudi se mali delfin. :mrgreen:
Sad si upala u kategoriju plagijatora-inovatora! xfrog
Pa da, ali ovako nije kliše. :evil:
Na Belegovom konkursu su se i ove dve dobro plasirale, nažalost ne na prva tri mesta:
O, koliko samo priča o zvezdama ima! Najbolja je ipak ona neispričana.
Ne prilazi zvezdama. Možeš se opeći i zaboraviti kuda si krenuo.
Sad su objavili rezultate...
Pa rekoh da ta sa zvezdama i nije toliko loša. :evil:
Има солидних овде, Стипез...ово су афоризми?!
Quote from: D. on 30-07-2011, 11:08:36
Taj je sranje. :) Kliše. I zašto nije mama?
Мама је у потпалубљу, спрема ручак! :twisted:
Pa dete (sin?) može da (uobičajeno) komunicira sa tatom, a da mama sprema ručak u potpalublju, ovde se ne radi o feminizmu već o razmišljanju izvan kutije, koje može, na primer, da se nauči osvešćivanjem odgovora na pitanje "zašto nije mama?". Zašto nije delfin? Zašto je Zemlja? Kapiš?
То је била незлонамерна (без обзира на смајли) фора, шала, гег...неуспела, додуше. Капиш? :)
Savajate, ja tebe nikada i nisam shvatala drugačije nego nezlonamerno. :)
Quote from: Stipan on 31-07-2011, 13:28:40
Ne prilazi zvezdama. Možeš se opeći i zaboraviti kuda si krenuo.
Kad bejah mali, čuh vic:
"Mama, idemo da gledamo pomračenje sunca."
"Dobro, samo ne prilazite blizu."
Sf vic. :) Odličan.
Quote from: D. on 31-07-2011, 13:51:15
Savajate, ja tebe nikada i nisam shvatala drugačije nego nezlonamerno. :)
Добро је знати да је моја мрежа обмане тако чврсто исплетена. :)
Heh Bobane! :lol: Ja nisam čuo taj vic, ali me prokletinja čini plagijatorom. :x
Stvarno, na tim konkursima za aforizme rastura neka Leila Samarrai, mada učestvuju i neka vrlo zvučna imena.
Sad se nešto pitam - da nije neka tiha Sagitašica? Ajd' javi se ako si tu! :)
Quote from: Stipan on 31-07-2011, 20:35:58
Stvarno, na tim konkursima za aforizme rastura neka Leila Samarrai, mada učestvuju i neka vrlo zvučna imena.
Sad se nešto pitam - da nije neka tiha Sagitašica? Ajd' javi se ako si tu! :)
Tok misli kod ljudi ume da bude interesantna stvar. Tvoj je blago receno - fascinantan! Mozes li mi, ako te ne mrzi, poblize objasniti: kako si dosao do ovog zakljucka? :shock:
Quote from: Stipan on 31-07-2011, 20:35:58
Stvarno, na tim konkursima za aforizme rastura neka Leila Samarrai, mada učestvuju i neka vrlo zvučna imena.
Sad se nešto pitam - da nije neka tiha Sagitašica? Ajd' javi se ako si tu! :)
pih, ja bih rasturao na tim konkursima, šibni jedan da odmah rasturim 8-)
Karlo, ja sam ti pomalo zbrkano stvorenje. Sa tom Leilom se neprestano susrećem na raznim konkursima i najčešće me ostavlja za sobom.
Eto to je referenca koja je moj fascinantni tok misli skrenuo ka Sagiti. Jedino sam još ovde susretao ženska stvorenja sposobna da me ućutkaju.
Bato, manje priče, više rada. Belegov konkurs ti je Boban šibnuo na "Konkursi sa raznih strana". Što bre nisi učestvovao? Juče su delili nagrade...
Pisac
Mladi pisac (koji baš i nije bio tako mlad) hrabro se zaputio ka crnim vratima. Iznad šarenila reklama i natpisa izdvaja se zelenim ispisan naziv kuće i pojašnjenje da se tu radi o fantastici. Priču je predao dan ranije i bilo je vreme da čuje mišljenje cenjenih starosedelaca. Ponosan na svoje prethodne radove zakorači pred neobičnu družinu, uglavnom slabo impresioniranu njegovom pojavom.
- Err... Priča... Ja... Ovaj... - zamucao je impresioniran legendarnim pojavama.
- Ah ti si onaj nikogović, kralj patetike. - obrati mu se pozamašni bradonja.
- Pa... Da... - odgovori zbunjeno pisac u pokušaju, shvatajući da se radi o glavnokomandujućem.
- U dobra stara vremena ti ne bi doživeo ni dovde da stigneš! - dobaci lik iz prikrajka i pre no što je stigao da se oglasi, plavooki curetak mu pojasni sopstveno pisanje:
- Kakva konfuzija stilova, žanrova, radnji i opisa! - od tog simpa stvorenja baš i nije očekivao takav udarac i zausti da se pobuni, kadli se opet oglasi onaj što je delovao kao glavni:
- Da si Isidora Bjelica, pa da pišeš o predsednikovoj ljubavnici, to bi možda nekog zainteresovalo, bez obzira što ne umeš da postaviš radnju. Niko ovo neće želeti da čita i voleti na kraju.- pobuna se istopila poput maslaca na tiganju i zakoračio je unatrag kao da je dobio pesnicu u stomak. Međutim bilo je prekasno da stigne do vrata, pa ga sustiže tirada antipatičnog stvora koji je zaseo za čelo stola:
- Vidi, reći ću ti nešto: ti si kao pisac potpuno beznadežan i nikakav konkurs, nikakva kibernetika niti magija ne mogu od tebe učiniti išta vredno pomena. Ako se na ikakvom konkursu tvoja priča nađe bilo gde osim poslednjeg mesta, to samo znači da učestvuju mnogo veći duduci od tebe. - posle ovoga nije imao mnogo izbora osim da pokuša sa izvlačenjem zaključka.
- Pa dobro, imam utisak da priču nećete objaviti... - grohotan smeh ga prekide.
- Za tebe je najbolja opcija da ne budeš izvrgnut javnom ruglu; kakvo bre crno objavljivanje. - dakle ovde nema ništa za njega, pomisli ne baš tako mladi pisac. Htede makar da sazna gde da se obrati nadalje.
- Možda bi mogli da mi kažete gde se predaju radovi za Ferin konkurs pa... - ovo je izazvalo još žešću salvu smeha nego malopre. Odgovor nije zvučao nimalo optimistički.
- Ti bolje da ne saznaš, da nas ne brukaš. - koračanje unazad dovelo ga je do samih vrata. Pokušavajući da spasi ono malo dostojanstva što mu je preostalo, pokušavao je da deluje pribrano, trudeći se da dohvati kvaku. Simpatični curetak se ponovo oglasio.
- Ovaj treba da menja stanje svesti, a sa tim će doći i prihvatanje kritika. Ne vredi mu davati kritike koje mu ne ulaze u glavu. - ona ga je posebno nervirala. Uostalom, više mu nije ni bila toliko simpatična. Ovoga puta je uspeo da izgovori što je naumio.
- Nije tačno! Osluškujem vaše kritike! - bradonja mu se obrati pomirljivim tonom:
- Svako mora da prođe određene faze rogobatnosti, lutanja, polupismenosti i dezorijentisanosti. - Tražeći bilo kakav spas zabuljio se u onu curu, ali to nije promaklo njegovim krvnicima.
- Eh, ponudi se da je malo utešiš. Kad ti već pisanje ne ide, možda možeš da joj masiraš noge, spremaš kafu, šetaš kuče. Batrgaćeš se doživotno u kategoriji beznadežnih slučajeva...
Najzad je dohvatio kvaku i izleteo je glavom bez obzira.
Neko vreme društvo za stolom je gotovo zaboravilo na pridošlicu, da bi zatim spontano, razgovarajući o konkursima, opet stigli do neuglednog stvora.
- Pazi, pući na Ferinom konkursu znači biti dva metra ispod teorijski zamislivog dna.
- Ako ih razni glupani poput ovoga od malopre počnu zasipati, to je blamaža...
- Zašto blamaža? Zato što je jednom proturio njušku ovamo?
- Ma pusti te kmetove njihovim igrama. Jednostavno im zabraniš da predaju priče i gotovo.
- Tražiš da branim nepismenima da predaju priče ovde? - tek što je predsedavajući to izgovorio, šuštanje na ulazu ispuni ih jezom. Neprekidna bujica tek je započinjala.
Kroz dovratak je upadala nepregledna gomila ispisanih papira. Nije im mnogo trebalo da shvate da se gnjavator vratio.
Šef je očajno zagnjurio lice u šake.
- Izgleda da nismo dovoljno ubedljivi; čovek nastavlja da piše... - progunđa nezadovoljno.
- Ma, nek piše, bolje to nego da zlostavlja maloletnike. - oglasi se brkica iz ćoška.
- Možda bi pomoglo slati odgovor u pismu natopljenom antraksom. - zaključi nesretnim glasom glavnokomandujući ustajući od stola.
Quote from: Stipan on 09-09-2011, 11:43:27
Pisac
- Ah ti si onaj nikogović, kralj patetike. - obrati mu se pozamašni bradonja iz prikrajka.
- Pa... Da... - odgovori zbunjeno pisac u pokušaju, shvatajući da se radi o glavnokomandujućem.
- U dobra stara vremena ti ne bi doživeo ni dovde da stigneš! - dobaci lik iz prikrajka i pre no što je stigao da se oglasi, plavooki curetak iz prikrajka mu pojasni sopstveno pisanje:
(...)- Ma, nek piše, bolje to nego da zlostavlja maloletnike. - oglasi se brkica iz prikrajka.
Daj, Stipane, umesto da se samosažaljevaš, prebroj prikrajke, pa će nešto i biti od tebe...
Kakvo samosažaljevanje?
Ovo je samo priča, svaka sličnost sa stvarnim događajima je potpuno slučajna i nenamerna.
Mda... Prikrajci prepravljeni...
A šta ćemo sa Jevtrinim citatom? :-)
Ostaje za arhivu, naravno...
A možda je pravi naslov priče "Prikrajputaš". :idea:
Evo i od mene malo, sa naznakom da je priča gotova a da je ovo samo početak... :) čisto da prođe vreme do objave moje pobede :)
Bez naslova
Snevao sam san od strave, tkan od tuge i bola.
Odsnevah ga suzama i znojem, a sećanje postade senka koja me svakom stopom prati.
Želim da me napusti, da se istisne iz mene kao poslednji uzdah umirućeg, ali znam da se moje htenje neće ispuniti za ovog života.
A evo kako beše u mom snu...
Hodim uzanom stazom koja se iz beskraja pruža kao paukova nit u tmini šume. U daljini počinje uzastranu da vijuga, uz planinu tamnu kao čemer i samotnu kao grobnica.
Pogled mi klizi liticom; dole u bezdanu talasaju silne vatre na divljem moru plamena. Sa druge strane, u tom istom ponoru, oči zaslepljuje sjaj hiljadu blesaka sa nepregledne nizije skrhanog leda dok mi dah svetluca u izmaglici hladnoće. Odižem pogled nebu. Umesto sunca ili zvezda vidim ljubičasti svod zastrašujući u svojoj jednoličnosti.
Čudesan bi taj svet iz mog sna.
Koračam smelo ka planini crnog kamena, koja usamljena iznad vatre i leda u vazduhu stoji. Ne osećam vrelinu iz bezdana, ni hladnoću. Ne osećam ni ruke ni noge jer šta su osećaji tela u trenutku ovome, trenutku koji me vodi kraju potrage, gde ću konačno zatražiti ili oteti a ako treba i ubiti, samo da povratim ono što mi je uzeto.
Dok hodim ka usponu planine prizivam sećanja da me preplave. Topli sjaj očiju a u njima iskre, zelenkasto-zlatne, plešu mi po uspomenama kao vilini konjici pokraj reke. I opet, po ko zna koji put, ples iskri mi koleba rešenost da istrajem u svom naumu. Gonim uspomene iz svog razuma i usredsređujem se na put koji će me u život povratiti ili me zanavek ljušturom čoveka ostaviti.
Započinjem uspon planinom, tananom stazom koja krivuda nagore. Iza svake krivine naslućujem postavljenu zamku a njen dah besa osećam svakim otkucajem bila; čarobnica zna da dolazim, sluti moj naum.
Strah koji sam ubio u sebi ubijen ostaje, ne kida razum nit' kičmom gamiže ali oprez se budi i obuzima sva čula.
Izbijam iza okuke i stajem ukopan u mestu. Ni u divljim ludilima se ne bih nadao prizoru ispred sebe.
Bogami, opasno si se bacio u epiku :). Lepo je, fine slike.
Brabonjarije. Džek koji ti je kur? Opisao si pun krug pa bi sad da vidiš kako je to biti potpuni pacer? Ne radi to sebi.
Malo se igram, čika Ljuštikine... :)
Od sigračke biće plačke.
Game over.
Quote from: Džek svih zanata on 09-09-2011, 18:08:23
Evo i od mene malo, sa naznakom da je priča gotova a da je ovo samo početak... :) čisto da prođe vreme do objave moje pobede :)
Bez naslova
Snevao sam san od strave, tkan od tuge i bola.
Odsnevah ga suzama i znojem, a sećanje postade senka koja me svakom stopom prati.
Želim da me napusti, da se istisne iz mene kao poslednji uzdah umirućeg, ali znam da se moje htenje neće ispuniti za ovog života.
A evo kako beše u mom snu...
Hodim uzanom stazom koja se iz beskraja pruža kao paukova nit u tmini šume. U daljini počinje uzastranu da vijuga, uz planinu tamnu kao čemer i samotnu kao grobnica.
Pogled mi klizi liticom; dole u bezdanu talasaju silne vatre na divljem moru plamena. Sa druge strane, u tom istom ponoru, oči zaslepljuje sjaj hiljadu blesaka sa nepregledne nizije skrhanog leda dok mi dah svetluca u izmaglici hladnoće. Odižem pogled nebu. Umesto sunca ili zvezda vidim ljubičasti svod zastrašujući u svojoj jednoličnosti.
Čudesan bi taj svet iz mog sna.
Koračam smelo ka planini crnog kamena, koja usamljena iznad vatre i leda u vazduhu stoji. Ne osećam vrelinu iz bezdana, ni hladnoću. Ne osećam ni ruke ni noge jer šta su osećaji tela u trenutku ovome, trenutku koji me vodi kraju potrage, gde ću konačno zatražiti ili oteti a ako treba i ubiti, samo da povratim ono što mi je uzeto.
Dok hodim ka usponu planine prizivam sećanja da me preplave. Topli sjaj očiju a u njima iskre, zelenkasto-zlatne, plešu mi po uspomenama kao vilini konjici pokraj reke. I opet, po ko zna koji put, ples iskri mi koleba rešenost da istrajem u svom naumu. Gonim uspomene iz svog razuma i usredsređujem se na put koji će me u život povratiti ili me zanavek ljušturom čoveka ostaviti.
Započinjem uspon planinom, tananom stazom koja krivuda nagore. Iza svake krivine naslućujem postavljenu zamku a njen dah besa osećam svakim otkucajem bila; čarobnica zna da dolazim, sluti moj naum.
Strah koji sam ubio u sebi ubijen ostaje, ne kida razum nit' kičmom gamiže ali oprez se budi i obuzima sva čula.
Izbijam iza okuke i stajem ukopan u mestu. Ni u divljim ludilima se ne bih nadao prizoru ispred sebe.
malo sam ti popravio pricu:
Ni u divljim ludilima se ne bih nadao prizoru ispred sebe. Izbijam iza okuke i stajem ukopan u mestu.
Strah koji sam ubio u sebi ubijen ostaje, ne kida razum nit' kičmom gamiže ali oprez se budi i obuzima sva čula. Iza svake krivine naslućujem postavljenu zamku a njen dah besa osećam svakim otkucajem bila; čarobnica zna da dolazim, sluti moj naum. Započinjem uspon planinom, tananom stazom koja krivuda nagore.
Gonim uspomene iz svog razuma i usredsređujem se na put koji će me u život povratiti ili me zanavek ljušturom čoveka ostaviti. I opet, po ko zna koji put, ples iskri mi koleba rešenost da istrajem u svom naumu. Topli sjaj očiju a u njima iskre, zelenkasto-zlatne, plešu mi po uspomenama kao vilini konjici pokraj reke. Dok hodim ka usponu planine prizivam sećanja da me preplave.
Ne osećam ni ruke ni noge jer šta su osećaji tela u trenutku ovome, trenutku koji me vodi kraju potrage, gde ću konačno zatražiti ili oteti a ako treba i ubiti, samo da povratim ono što mi je uzeto. Ne osećam vrelinu iz bezdana, ni hladnoću. Koračam smelo ka planini crnog kamena, koja usamljena iznad vatre i leda u vazduhu stoji.
Čudesan bi taj svet iz mog sna.
Umesto sunca ili zvezda vidim ljubičasti svod zastrašujući u svojoj jednoličnosti. Odižem pogled nebu. Sa druge strane, u tom istom ponoru, oči zaslepljuje sjaj hiljadu blesaka sa nepregledne nizije skrhanog leda dok mi dah svetluca u izmaglici hladnoće. Pogled mi klizi liticom; dole u bezdanu talasaju silne vatre na divljem moru plamena.
U daljini počinje uzastranu da vijuga, uz planinu tamnu kao čemer i samotnu kao grobnica. Hodim uzanom stazom koja se iz beskraja pruža kao paukova nit u tmini šume.
A evo kako beše u mom snu...
Želim da me napusti, da se istisne iz mene kao poslednji uzdah umirućeg, ali znam da se moje htenje neće ispuniti za ovog života.
Odsnevah ga suzama i znojem, a sećanje postade senka koja me svakom stopom prati.
Snevao sam san od strave, tkan od tuge i bola.
Bez naslova
Eto, još neko voli da se igra...
procitaj i zakljuci da ima vise smisla u rikverc.
More bit' bidne :)
ti izbaci svaki drugi odlomak. ovako:
Quote from: Stipan on 05-04-2011, 19:31:07
Evo vam priče, Stevo & Suba...
Vatra i čelik
Artriljerija je još pre one dvodnevne kišurine izrovašila okolinu. Dno kratera je ljigavo i hladno. Ne mislim, ali još uvek postojim. Tupi udarci unaokolo. Prasak iz daljine.
Uh bre, pa zar tri meseca posle svadbe da zaginem kao budala? Jebem ti ja ovakav medeni mesec! Ovde u ovoj kaljuzi. Ma, jebem li ga...
Dobro je valjati se u blatu. Mnogo sigurnije nego izaći i biti heroj. Oni su tamo napolju. Gomile creva i mesa što su kraj puta pronašle mine. Smrdljivi leševi na izmrcvarenom asfaltu.
Treća nedelja od kad su nas potovarili u kamione i istresli ovamo. Patriote se ovde baš nisu nešto zapatile. Valjda i dalje ordiniraju po kafićima i na televiziji. Sa biblijom u jednoj, a mačem u drugoj ruci.
Evo i letećih cirkuzanera. Rasturaju nad glavom već treći put odjutros. Štepanje unaokolo prestaje. Snajper bate ih primetili, pritajili se. Bum - bum. Istovarili tovar i begaju natrag. Beskorisno raketiranje pustih ruševina. Tap - tapa - tap oko mene ponovo počinje. Pauza je okončana.
Dobro je zvučalo sve to sranje o domovini i jedinstvu. Napaljene patriote po kafićima i TV programima lajali su nešto o bibliji u jednoj i maču u drugoj ruci. Nisam posebno religiozan, al' baš je dobro zvečalo. Detalje preseravanja baš i nisam popamtio. Nešto o tome kako svim tim kakosezvaše poludelim kerovima treba jebati mater. Al' to sa biblijom i mačem... Uh, to je bilo baš onako sudnjedanovski.. Popaljenost me držala sve dok jebena vojna policija nije došla po mene. Zanos je posle toga ekspresno nestao.
Dve rupe dalje je kapetan Jovanović. Povremeno dobacuje nešto o džukelama i kukavicama, ali odavde ga nikako ne razumem. Šta se tol'ko nadrnd'o? Pa, bar ovde bensedin dele k'o bombone. Šaku danas, šaku sutra. Spereš brljom i herojstvo štrca k'o vatromet. Jel' on to jutros prebacio dozu? Ko ga jebe, gledam ja svoju guzicu.
Pomišljao sam već da se prebacim u sledeći krater. Samo da ne slušam više seronju. Noge ne slušaju. Ukočile se odjutros. Ne pokreću se. Valjda bolje od ove zbunjene glave znaju koji su izgledi. Pa čak i da tamo stignem živ, šta će se promeniti? Pogled na krajolik? Ne, Jovanoviću, ostavljam to zadovoljstvo tebi.
Uh, ovo je bilo blizu. Daj bre lakše malo, čvarci su vam onamo u onoj drugoj rupi. Baš sudnjedanovski...
Jebem li vam majku! Danas vam ga ne izlazim!
ni ova nije losa:
Quote from: Stipan on 05-04-2011, 19:31:07
Evo vam priče, Stevo & Suba...
Vatra i čelik
Artriljerija je još pre one dvodnevne kišurine izrovašila okolinu. Dno kratera je ljigavo i hladno. Ne mislim, ali još uvek postojim. Tupi udarci unaokolo. Prasak iz daljine.
Uh bre, pa zar tri meseca posle svadbe da zaginem kao budala? Jebem ti ja ovakav medeni mesec! Ovde u ovoj kaljuzi. Ma, jebem li ga...
Dobro je valjati se u blatu. Mnogo sigurnije nego izaći i biti heroj. Oni su tamo napolju. Gomile creva i mesa što su kraj puta pronašle mine. Smrdljivi leševi na izmrcvarenom asfaltu.
Treća nedelja od kad su nas potovarili u kamione i istresli ovamo. Patriote se ovde baš nisu nešto zapatile. Valjda i dalje ordiniraju po kafićima i na televiziji. Sa biblijom u jednoj, a mačem u drugoj ruci.
Evo i letećih cirkuzanera. Rasturaju nad glavom već treći put odjutros. Štepanje unaokolo prestaje. Snajper bate ih primetili, pritajili se. Bum - bum. Istovarili tovar i begaju natrag. Beskorisno raketiranje pustih ruševina. Tap - tapa - tap oko mene ponovo počinje. Pauza je okončana.
Dobro je zvučalo sve to sranje o domovini i jedinstvu. Napaljene patriote po kafićima i TV programima lajali su nešto o bibliji u jednoj i maču u drugoj ruci. Nisam posebno religiozan, al' baš je dobro zvečalo. Detalje preseravanja baš i nisam popamtio. Nešto o tome kako svim tim kakosezvaše poludelim kerovima treba jebati mater. Al' to sa biblijom i mačem... Uh, to je bilo baš onako sudnjedanovski.. Popaljenost me držala sve dok jebena vojna policija nije došla po mene. Zanos je posle toga ekspresno nestao.
Dve rupe dalje je kapetan Jovanović. Povremeno dobacuje nešto o džukelama i kukavicama, ali odavde ga nikako ne razumem. Šta se tol'ko nadrnd'o? Pa, bar ovde bensedin dele k'o bombone. Šaku danas, šaku sutra. Spereš brljom i herojstvo štrca k'o vatromet. Jel' on to jutros prebacio dozu? Ko ga jebe, gledam ja svoju guzicu.
Pomišljao sam već da se prebacim u sledeći krater. Samo da ne slušam više seronju. Noge ne slušaju. Ukočile se odjutros. Ne pokreću se. Valjda bolje od ove zbunjene glave znaju koji su izgledi. Pa čak i da tamo stignem živ, šta će se promeniti? Pogled na krajolik? Ne, Jovanoviću, ostavljam to zadovoljstvo tebi.
Uh, ovo je bilo blizu. Daj bre lakše malo, čvarci su vam onamo u onoj drugoj rupi. Baš sudnjedanovski...
Jebem li vam majku! Danas vam ga ne izlazim!
vidis. tako je radnja povezanija, tecnija. a ostaje mjesta za mastu. i imas dvije price o jednom trudu. tvoje su.
Jbt. Zosko, ima neke logike u ovome. Čak i da se ovako složi u jednu priču.
Najzad jedan dobar komentar Zoska. Pokazao vam je koliko je besmisleno nabacivati rečenice u uverenju da imaju neko značenje. Tekst kome je svejedno kako će biti poređani njegovi delovi je kao kad sastojke u receptu proglasimo jelom.
:cry:
Evo nešto starije, tek da se nađe nešto po čemu da društvo opljune... :mrgreen:
KOSOVKA DEVOJKA
Jutarnje sunce odbijalo se o bele zidove i bakarne krovove crkve Samodreže. Devojka je stajala u senci, prelepa i gorda.
- Kako se zoveš, devojko? - upita zadivljeni Toplica Milan.
- Kosovka. - odgovori lepojka, tužno ga pogledavši.
- Kosovka? – ponovi ovaj zbunjeno.
- Kosovka. - potvrdi.
Toplica Milan skide kacigu koja mu je najednom postala preteška i osvrnu se pokušavajući da pronađe devojku neobičnog imena u mnoštvu koje se tiskalo na trgu, ali je nije video. Za trenutak je pomislio da je susret bio plod njegove mašte.
Umesto lika prelepe devojke kroz gomilu se probiše, u punoj ratnoj opremi, pobratimi mu vojvoda Miloš i Kosančić Ivan. Veselo su ga zadirkivali, jer su upravo ugovorili venčanje, koje je tako nesmotreno predložio. Nije bio siguran da će obećanje ispuniti, jer najezda više nije bila samo priča putnika iz daljine.
Turci su bili nadomak granici i valjalo je ginuti. Pouzdao se u tešku konjicu, ali što su se više pronosile glasine o brojčanoj nadmoći neprijatelja, tako se kneževa zabrinutost sve više prenosila i na njega.
Pa opet, možda se vrati. Možda potraži to prelepo stvorenje i povede je svom dvoru... Ako se vrati...
... i dan je prošao...
Kosovka je obazrivo hodala kroz borovu šumu, noseći dva prazna kondira u rukama. Sa zebnjom je osluškivala udaljene zvukove. Iako je znala za bitku koja se vodila podaleko od nje, nervozno se osvrtala i zurila je kroz gusto rastinje, ne bi li ugledala nekog zalutalog Turčina. Šuma joj je zaklanjala vidik na reku i ništa se nije pokretalo sem bezazlenih insekata koji su se bavili svojim poslovima. Da nije bilo udaljenog zveketa, vike i oglašavanja rogova, pomislila bi da je ovo običan letnji dan. Pošla je na Sitnicu da zahvati vode, ali sad kad je začula odjeke okršaja, srce joj uzdrhta.
Spustila je pogled na zlatnu koprenu koja joj je blistala na ruci. Poklon njenog nesuđenog muža. Trgla se zbog te pomisli i požurila niz kamenu stazu. Široka reka, neočekivano zamućena, puče joj pred očima. Voda je, u ogromnom mnoštvu, nosila leševe konja i ratnika obeju vojski. Uzalud je dolazila čak ovamo: krvlju zagađena voda sad je bila neupotrebljiva.
Pažnju joj privuče klobuk bele svile koji se zakačio za koren jove kraj koje je prošla. Zagazila je u reku i dohvatila ga, pomislivši kako bi to bio lep poklon za njenog brata. Okrenula se i lagano krenula kroz šumu putem kojim je i došla. Tako zamišljena, zaboravila je na opreznost i gotovo je vrisnula kad je začula tutanj konjskih kopita iza sebe. Nije joj valjda sad, kad je toliko toga pred njom, došao sudnji dan?
Zaustavila se nesigurno i okrenula se. Sa olakšanjem je ugledala okasnelu jedinicu srpske vojske. Odmah je prepoznala njihovog predvodnika Stevu Vasojevića. On podiže ruku i kolona se zaustavi.
Gospodar Vasojevice joj se ljubazno obratio, poželeo božju pomoć i primetio je klobuk među drhtavim belim prstima. Bilo je očigledno da ženu ovde nije očekivao. Žarko je želeo da sazna odakle se ta svila stvorila u njenim rukama. Nije videla ni jedan jedini razlog zbog kojeg bi lagala i ispričala mu je o lešinama što plove Sitnicom, a zatim mu je priznala da je svilu ponela bratu.
Nije se previše obradovala kad joj je gospodar zatražio svilu, ali nije bilo druge nego da mu pruži novostečeno blago. Vojvoda je primetio devojčino kolebanje i setno se osmehnuo. Samo je želeo da sazna kome je platno pripadalo, i pre nego što je ispružio ruku, obećao je da će joj svila smesta biti vraćena. Tek kad je bio uveren da se devojka umirila, vojvoda se savio u sedlu i uzeo pruženi klobuk. Sledećeg trena suze mu jurnuše niz lice. Naglim pokretom ruke vrati svilu devojci, maši se džepa i izvuče tri zlatna dukata.
- Lepšim ću te darovati darom, ako bog da, te se natrag vratim. Ako, ja tamo poginem, pomeni me po ovim dukatima. - rekavši to, mamuznu konja i kolona nastavi put ostavljajući Kosovku devojku u oblaku prašine. Jedno vreme je gledala za vojskom, a onda je nastavila put. Sutra će morati rano da ustane. Još jednom pogleda u darove: zlato i svila. Velika vrednost! Uzdahnu i teško zakorači.
***
Najzad je stigla i ta nedelja. Ustala je u praskozorje. Vino, hleb, torba, voda, sve je tu. Krenula je po mraku, a na razbojište je stigla u svanuće. Očekivala je užas, ali ono što je videla prevazilazilo je i najcrnja predviđanja. Zemlja nije uspela da upije prolivenu krv; leševi su u nepreglednom mnoštvu ležali jedan preko drugog, još uvek se grabeći međusobno u grču borbe, pali tamo gde ih je smrt zadesila.
Prelazeći preko bojišta, ugledala je jednog srpskog viteza još uvek živog. Leva noga i desna ruka bili su mu odsečeni, a kroz strašnu ranu na boku između slomljenih rebara mogla je da vidi ravnomerno uzdizanje otkrivenih pluća. Taj tračak života usred tolikih smrti ozari je nadom.A kad mu Kosovka priđe, mladić naglo otvori oči.
Umi ga vodom i dade mu vina da pije. Pojeo je nekoliko zalogaja hleba pre nego što je progovorio:
- Sestro draga, koga tražiš, kome se nadaš? - reče iznenađujuće jasno.
- Verenika, tražim verenika, Toplicu Milana – tiho odgovori.
- Tamo... Gde su najgušća bojna koplja.. Tamo je poginuo.
Zaputila se u označenom pravcu i pobrinula se usput za još nekoliko preživelih. Poče da očajava. Zar se zalud toliko nadala, zar je zalud toliki put prevalila? Iznenada ugleda junaka kojem je udarac buzdovana razbio lobanju, a još je disao. Nije otvarao oči ni kad ga je umila. Možda je to baš ono što je tražila.
Nema mnogo vremena, portal se otvara za svega sat vremena. Iz torbe je izvadila aparate i proverila još jednom, ovoga puta sasvim pouzdano.
Dobro je znala da ima lešinara koji ne obraćaju pažnju na propise i vade organe iz živih stradalnika, ali ona jednostavno nije bila tako sazdana. Zbog toga je izvadila skalpel iz torbe tek kada je bila potpuno uverena da je ratnik bio klinički mrtav.
Pluća nezagađena savremenom atmosferom, jetra koja nikad nije osetila konzervanse, srce... Sve je to imalo lepu cenu u njenom svetu. Skalpel je, vođen iskusnom rukom, lako otvarao abdomen dok je ponosno razmišljala o tome kako je najzad i ona ugrabila glavni zgoditak...
TATINA POSLEDNJA PRIČA
Iako me put nikada nije naneo kroz selo Grab, rodno mesto moga oca, imam vrlo oštru sliku o njemu, barem u onoj meri koju neko, ko je čitav život proveo u pitomoj ravničarskoj varoši, može imati o planinama i šumama. Oni koji ta mesta poznaju govore da su šume tamo pitome i da od krupnih zveri nema ni traga. Pa ipak, do pre samo par godina, niko me nije mogao uveriti da po tim urvinama ne luta jedan olinjali i omatoreli medved koji čeka svoga drugara da se još jedanput poigraju.
Životno delo moga oca bilo je uklanjanje jednog oronulog bunkera koji se ugnezdio na južnom kraju naše njive. Niko sa sigurnošću nije mogao reći koja je vojska za sobom ostavila tu skalameriju da za sva vremena ometa poljoprivredne radove na plodnoj Vojvođanskoj zemlji - mada to više i nije bitno. Tata je dugogodišnjim čačkanjem temeljito uklonio nakaznu ruševinu, pa na tom mestu i dan - danas stasavaju nove generacije kukuruza.
Pa ipak, to isto polje ujedno je bilo i prokletstvo moga oca, jer baš na njemu je usred posla, jednog letnjeg vetrovitog dana, doživeo moždani udar - što'no bi rekli : šlog.
Dok je mesecima, a kasnije i godinama, nepokretan ležao, u početku nekako i verujući da će se oporaviti - još u vreme koje je prethodilo potpunoj blokadi njegovih nerava, počeo je da priča jednu priču ; priču koje se često setim.
Evo kako bi njegova priča glasila (ako iko ima strpljenja da je sasluša), kada bi bila ispričana odjednom i kad ne bi bilo potrebe da se nadopunjava nekim nagađanjima :
***
Negde na samome početku rata (ne ovoga našeg najnovijeg, već onoga Velikog Svetskoga), on i stric Velja su se zaputili u komšijsko selo - ako selom nazovemo skup kuća na padinama planine i ivicama klanaca, međusobno toliko udaljenih da su jedna drugoj izvan vidokruga. Tek što zađoše u atar sela, ugledali su kerove gde se okupljaju oko neke gomile granja. Nikako se nisu mogli načuditi tome psećem skupu, sve dok jedan cuko ne protrča kraj njih noseći odsečenu ljudsku šaku.
Najednom shvatiše šta je ono pokriveno granjem i pojuriše kući dernjajući se. Pomoreno selo beše Srpsko i kada njihov otac (odnosno moj pokojni deda), sa nekolicinom seljana otide tamo, nađoše dovoljno tragova da mogu biti sigurni da su za to zlo odgovorni stanovnici obližnjeg muslimanskoga sela
(Tada se govorilo "tursko", al' zbog mira u kući nek' ostane ovako).
U to vreme je bilo pitanje časti uraditi ono što se uraditi mora, pa su deda i troje braće izvršili odmazdu (što je tema za drugu priču) - posle čega im nije bilo druge nego da se odmetnu i tako pokušaju da prežive potragu koja je neminovno usledila.
Jer krvna osveta je tada još bila nepisani zakon.
Krvna osveta je vrzino kolo – jednom započeta nema kraja. Srodnik će ubijati srodnika dok bude ijednog člana protivničke familije.
Baba Sava je dobro znala da su i njena deca u opasnosti, jer običaji nisu ništa govorili o godinama, već samo o muškoj glavi. Negde usred divljine je iskopala zemunicu, prekrivenu granjem i zemljom. Tu se uselilo petoro dece, krava, koza, a sa njima i moja, sada već pokojna baka.
Premda je za mene to bilo neshvatljivo, niko od mojih stričeva - kada sam se od njih raspitivao o tim događajima - nije osećao ništa neobično u takvome načinu života, koji je trajao gotovo pet godina, izuzev jedne jedine stvari - niko od njih nije mogao da prežali što je njihova majka (moja baka) odbila da povede i njihovoga cuka.
Njihov život je tekao onako kako je to moglo biti usred divljine. Ako znaš šta tražiš šuma može da podari sve ono što je potrebno. Uz mleko njihovih životinja i prilično retke posete selu, gde bi se snabdeli zalihama, sasvim su se dobro snalazili.
Deca su često obilazila okolinu tražeći hranljivo korenje i šumske plodove. Posle nekog vremena toliko su se navikli na te izlaske, da je to bilo otprilike isto kao što je za nekog našeg savremenika poseta supermarketu.
Njihova zemunica bila je na jednoj padini ispod koje se prostirala duga urvina, obrasla gustim šipražjem. To je šipražje za decu u određenim mesecima bilo prava poslastičarnica, jer slatki plodovi su tamo obilato rađali.
Jednoga od takvih dana, u kasno popodne, moj otac (tada, jel'te, još dete) obilazio je tu urvinu, proždirući nemilice svaki slatkiš na koji bi natrapao. Veče je već odmaklo kada je odlučio da se vrati svome zlehudom domu.
Tek što je krenuo, ugledao je nešto, toliko neverovatno, da je pomislio da je to zasigurno najsretniji dan u njegovom životu. Jer samo malo podalje je, dopola skriven u žbunju, bio jedan cuko (pas, ker - kako već...).
Naravno da se tu nije imalo o čemu razmišljati. Noge mu se same od sebe zaputiše u tome pravcu, i što je prilazio bliže, radost mu beše veća, jer ono nije bila neka izmršavela džukela, nego jedan krupni ovčarski pas, najverovatnije šarplaninac, a možda čak i neki od onih ogromnih kerova o kojima je čuo da su ih donosili sa Mađarske granice.
Pas je bio zabavljen nekom samo njemu znanom zanimacijom u onome žbunju i očito ga nije primećivao sve do trenutka kada ga je otac počešao po leđima. Malo se trznuo na dodir, ali ono čime se bavio je izgleda bilo mnogo zanimljivije od nezvanoga gosta koji ga je (pazi bezobrazluka) oduševljeno milovao i češkao.
Bilo je to prljavo kučište, štrokave i oštre dlake i otac se tome veoma obradovao, misleći da nema boljeg dokaza da je siroto pseto napušteno. Neko vreme dodir deteta i životinje je trajao, a onda je ovaj očev novopronađeni drugar jednostavno odlučio da napusti društvo.
Nije ga pratio, jer znao je da je to prevelika životinja da bi je na silu mogao zadržati. Sa žaljenjem je pogledom ispratio pronađenog, pa opet izgubljenog prijatelja, te je zadnji put ugledao žuti odsjaj njegovih očiju kada se ovaj iz gustoga žbunja još jednom u znak oproštaja osvrnuo ka njemu.
Samo tren kasnije prepadoše ga braća koja su se, sa sekirama u rukama, više valjala nego trčala niz onu padinu, bezumno se derući. Ništa ih nije razumeo i počeo je uplašeno da se osvrće oko sebe, tražeći tajanstvenu opasnost ka kojoj su se unezverena braća onako junački zaputila, ali nikako nije uspevao da uoči nijedan ubedljiv razlog za njihovo histerično ponašanje. Pošto su obišli nekoliko krugova oko njega i dalje se derući iz sveg grla, najzad zastadoše, neprestano sumnjičavo odmeravajući okolinu, pa ga najzad Rade, najstariji brat, zapita :
- Je li Dragi, đe nestade onaj međed?
***
Eto, vidite, to je ta priča koje se često setim, jer ona me je ostavila u jednom dubokom uverenju. Nikada nisam uspeo da zanemarim opori ukus kojim je tatina agonija obojila tu pripovest i dala joj jedan pomalo patetičan kolorit.
Vidite, taj medved je još uvek tu. Pojavljuje se po voćnjacima iz kojih smo kao deca krali zelene kajsije, šunja se mračnim ulicama po kojima smo kući pratili svoje prve devojke i burla po učionicama u kojima smo se prvi put susreli sa algoritmima.
Možda mi treba posmatranje, ali ja u to iskreno verujem.
Hrani se žderući lešinu sagnjilog sveta koji truli na jezivo uzdignutim kosturima budućih građevina što se nezaustavljivo probijaju kroz ruševine naše mladosti.
Čeka...
Baš kao što se divljina iz okoline sela Grab odavno preselila u snove, tako se i svet koji smo poznavali pretvorio u nestalnu i varljivu iluziju.
Često razgovaram sa decom starom desetak godina.
Svet u kome sam odrastao za njih je stvaran taman onoliko koliko je stvarno i selo Grab okruženo divljim zverima iz priče moga oca...
...Snoviđenje...
Eto, tako sam shvatio otkud su nastale neshvatljive razlike u slici koju mi je moj otac preneo o svome rodmome kraju i one prave slike Bijelog Polja, sela Grab i njihove okoline.
Ponekad pomislim da su snovi i iluzije Njegov svet. Tu je On vladar.
Taj Medved će motriti iz senki, čekajući svoj čas,, jer mnogo je još živih muških glava u našoj porodici.
Muških glava kojima će On pre ili kasnije poželeti dobrodošlicu...
Možda baš na onome polju kukuruza gde ga je i po drugi put susreo moj otac.
ČETIRI
1.
Zastaje neodlučno, zatim čini prvi korak. Drugo stopalo kreće za prvim i koraci se nižu. Njegove oči primaju raskoš Grada. Budale nisu nikad shvatile.
Sve je novo, pa ipak drevno. Belina ga udara i želi da oseti sneg pod stopalima. Skreće sa očišćene staze. Lepo ih je Jovan upozorio.
Ne pripada ovamo. Uprkos tome njegova pojava ne izaziva uobičajeni prezir prema strancima. Neodredljivi osećaj drži gomilu podalje od skromno odevenog čoveka. Poznaju njegov beleg - iako toga nisu svesni.
2.
Hoda. Zatim se osvrće. Trag što ostavlja oštro je ucrtan. Nestaće sa prvim suncem, ili sa vejavicom. Pa ipak, haotičnošću kvari nesnosnu simetriju grada. Čuda su oduvek bila moguća.
Nekada jahao je belca pokraj brata tri. Na glavi nosio je venac, a u ruci luk. Pohlepa ga je opet prizvala.
Pijavica prežderana kamatama i maržama lomi se o njega kao more o hridine i on neometeno nastavlja. Slatke reči i velika obećanja donosi.
Prebogati gradovi bajkovitih izloga, slamovi prezrenih, rajska naselja - svuda će oberučke biti dočekan.
On je zavodnik.
Za njim dolaze i ostali. Prvi će jahač sa riđana zamahnuti mačem. Vranac će doneti vagara da odmeri.
3.
Ne obazire se na razmicanje ljudi pretovarenih novogodišnjim raspoloženjem. Jovan ih je na znak zveri u stihovima otkrovenja upozoravao. Budale nisu nikad shvatile.
Praznik svetine ne zanima ga. Zna da dolazi njegov praznik. Svečanost što mu eonima izmiče.
4.
Poslednja će na bledunjavom zelenku stići oluja što će zbrisati ovaj pohlepni svet.
Jedini imenovani brat. Četvrti jahač.
ŽENA KOJE NEMA
Budi se u sterilno beloj sobi, ruku i nogu u gipsu. Pod guzicom mu je plastična posuda i osim tankog prekrivača nema ništa na sebi. Neljubazna bolničarka konstatuje da je budan, gunđa nešto. Kasnije dolazi lekar i objašnjava mu da je teško povređen u saobraćajnoj nesreći, zatim mu detaljno opisuje sve lomove i povrede koje ima. Razabire da je vinovnik nesreće pobegao sa lica mesta, a u bolnicu ga je doneo bračni par, što ga je nesvesnog gotovo pregazio, prostrtog nasred druma. Nesreća se dogodila dok je stopirao koristeći školski raspust i nalazi se daleko od kuće. Traže broj kućnog telefona i on im ga daje.
U prostoriji je sam. Iako savesno brine o njemu, glavna sestra, štrkljasto pticoliko stvorenje, nedvosmisleno pokazuje duboki prezir. Pri obilasku gadljivo zbacuje čaršave sa njega i grubo ga pomera kada prazni izmetine iz posude. Stid zbog golotinje povlači se pred nezainteresovanošću. Dan kasnije prenosi mu vesti od kuće. Niko neće doći da ga obiđe, predaleko je. Otac će doći po njega kada bude sposoban za putovanje. Ponekad mu se čini da lujka uživa u njegovom trpljenju. Jedini znak osećaja na njoj vidi u osmehivanju kada odbije da mu ubrizga sredstvo za smirenje bolova. Iscrpljen agonijom, često pada u san. Sedam dana kao sedam godina.
U nekom bezvremenom trenutku iz sna ga budi lupanje vrata. U sobu ulazi visoka žena. Prvi utisak o njoj je raskoš. U ruci drži veliki buket, a u drugoj nosi kesu iz supermarketa. Obraća mu se toplim glasom.
- Nadala sam se da ti se ruže dopadaju. U ovo doba teško je pronaći drugo cveće.- ne čeka odgovor već odlaže stvari na rasklimatani sto i okačinje sako na vešalicu. Odevena je u strogi poslovni komplet i cipele visokih potpetica koje kuckaju dok prelazi sobu do plastične posude na prozoru u koju naliva vodu i stavlja cveće. Postavlja to na ormarić kraj njega i pažljivo aranžira. Suviše je iznenađen da bi išta rekao. Posmatra aktivnosti žene koja nerazumljivom opuštenošću privlači stolicu do samog kreveta. Iz kese vadi pomarandžu, seda na stolicu kraj kreveta i ljušti je usresređeno. Milan koristi priliku da je osmotri. Lice joj je bucmasto, široko i okruglo. Duboki podočnjaci su prirodno podnožje krupnih zelenih očiju. Poluosmeh kao da je urezan u široke mesnate usnice, a upečatljive bore čine je markantnom. Podvaljak na bikovskom vratu je jasno uočljiv. Oljuštivši narandžu, odvaja krišku i prinosi mu je ustima. Pogled joj je topao, a osmeh iskren i ne ostaje ništa drugo nego da prihvati. Žena strpljivo čeka da proguta, pa odvaja sledeću krišku. Hrani ga lagano, bez ijedne reči. Njemu su usta neprestano puna pa i pored radoznalosti ne progovara. Zatim posetiteljka iz kese vadi sledeću narandžu i sve se ponavlja. Onda ustaje, pomiluje ga po obrazu i navlači sako.
- Ko ste vi?- Žena ga posmatra toplim pogledom.
- Mira.- kaže, pa napušta sobu.
Sledećeg dana Mira ponovo dolazi i donosi cveće i voće. Sve je isto kao i prethodnog dana. Ne odgovara na pitanja. Smeši se, vlažnom maramicom briše mu lice, dodaje kriške narandži, namešta jastuk. Prihvata je takvu. Misao o njenom dolasku ispunjava vreme prepuno bolova.
Dolazi mu iz dana u dan, po njoj bi se gotovo sat mogao navijati. Ne zna zašto ga obilazi, ali počinje da priča, tek da ubije tišinu. O detinjstvu, o školovanju, o roditeljima. Skoro sve o sebi. Prvih dana posmatra je kao izgubljenu baku. Zatim se utisak pretapa u divljenje, a iskonska snaga te žene sve više ga zaokuplja. Njeno ćutanje podstiče ga na neprestano brbljanje o svemu i svačemu. Ona ne govori ništa, ali povremeno upitno uzdiže obrvu ili pomirljivo klima glavom.
Tokom jedne posete umesto narandži Mira donosi grožđe. Hrani ga istovetno kao i ranije, ali svaki put kada mu zrno prinese ustima oseti na usnama blagotvornu toplotu njenih prstiju. U nekom trenutku uznemirujućeg dodira, oči im se susreću i prvi put primećuje dubinu njenog pogleda. Nešto nije kako treba da bude. To zelenilo preti da mu proguta dušu. Mira ne govori ništa. Iako se naizgled ništa nije promenilo, od toga dana mu više ne donosi narandže.
Tokom poseta što slede zapaža mnogo detalja. Oseća kiselkasti miris njenog znoja, oplemenjen tananim daškom parfema. Obrve su joj pažljivo doterane. Ruke snažne. Prsti mesnati i kratki, nokti pažljivo negovani. Kada sedi suknja joj klizi iznad kolena i vidi joj bucmaste noge. Široki listovi utegnuti su u crne čarape. Bokovi su moćni, a dojke krupne. Treći dan prepone reaguju. Tanani čaršav ne uspeva da sakrije izdajničku anatomiju. Mira primećuje šta se dešava i setno se osmehuje.
- Dragi dečače.- te reči su sve čime to pokazuje.
Nekoliko idućih dana njeno prisustvo u njemu izaziva nelagodu. Postaje bolno svestan svoje golotinje ispod tanke prekrivke. Svaki put kada je Mira blizu. telo reaguje. Mira se blago smeši i ne krije pogled dok posmatra blago uzvišenje na pokrivaču. Zid tišine postaje težak. Treći dan Mira prekida tišinu uz malo širi osmeh no obično.
- A devojke? Kako stojiš sa devojkama?- iako je to izrečeno vickastim tonom, trza se. Rumenilo ga obliva.
- Nemam devojku.- Mirine oči postaju blage, a osmeha nestaje.
- Ne sekiraj se dušo. To je dobro.- izraz lica isključuje sarkazam, a promuklost glasa deluje uzbudljivo. Izbegava njen pogled. Slatka zrna sve sporije dolaze do njega, a prsti se sve duže zadržavaju usnama. Kao da se i sam vazduh oko njih ispunio elektricitetom. Ipak, ništa se ne dešava. Mira odlazi istovetno kao što to čini svakog dana.
Posle toga ne dolazi dva dana. Preispitivanja o njenim motivima su sve bleđa i slabija. Potreba za njom postaje manijakalna. Bolova više nema, ali i dalje je u gipsu, kao da je okovan.
Onda se vrata otvaraju i Mira ulazi. Osim cveća u rukama joj je i neki lavor. Kao da nije ni izostajala, rutinski obavlja poslove. Aranžira cveće, privlači stolicu, hrani ga. Bez reči. Potom ustaje i odlazi do umivaonika u uglu sobe. Naliva vodu u lavor, postavlja ga na stolicu, pa navlači iz tašne izvađene gumene rukavice. Zatim naglim pokretom zbacuje prekrivač i pogled joj klizi preko njegovog tela. Anatomija odaje koliko mu je nedostajala i Mirinim licem provejava osmeh. Uzima vlažan peškir iz lavora i počinje da ga pere, počevši od lica. Vrat, grudi bokovi, noge. Svaki pedalj kože laganim pokretima biva čišćen, temeljno istrljan i pažljivim pogledom ispraćen. Kad je najzad telo čisto, dodir vlage se lagano vraća do njegovih prepona. Druga ruka ga blago pomera, okreće na bok i oseća dodir na stražnjici. Pomeraji su nežni i traju dugo, mnogo duže nego što bi to zahtevalo prosto brisanje, Zavlače se među guzove, prate zakrivljenost sedalice, nezadrživo poput elementarne nepogode. Potom ga pokret ruke na ramenu opet poleže poleđuške.
Kad mu je dodirnula spolovilo, on eruptira. Osmeh joj se širi licem, naginje se i spušta mu lagani poljubac na usne. Zatim briše nered koji je napravio, pa ga pokriva. Sređuje sobu i odlazi.
Idućeg jutra lekar se zadovoljno smeška. Stanje se popravilo, nalaže skidanje gipsa. Dan prolazi u ambulanti, na rentgenu, pa opet ambulanti. Noga je slaba, iako je kost zarasla. Oslanja se na štake. Popodne je odmaklo kad se najzad vraća u sobu. Predveče sestra mu javlja da će idućeg dana biti otpušten i da je otac obavešten, pa dolazi po njega. Pa ipak, otac nije stigao odmah. Dozvoljeno mu je da ostane u sobi. Sledeća dva dana bio je kao zver u kavezu, pogleda uprtog u vrata. Mira nije dolazila. Napolje nije izlazio. Gde bi i tražio smirenje?
Trećeg dana rano izjutra otac je došao po njega. Sve vreme dok su prolazili gradom, osvrtao se, tražeći pogledom poznati lik. Celog putovanja nagnut kroz prozor gledao je niz prugu.
U početku su Milanovu apatiju tumačili bolovima. Kasnije razočarenjem zbog propalog letovanja. Kad je školska godina počela, njegova zatvaranja u sobu dobronamerno su komentarisali kao - "uči dete". Silne sadnice ruža koje je zapatio u dvorištu radovalo je roditelje. Tek krah na kraju godine doneo je brige. Kosti su zarasle, ali duša nikada.
Godine su potom prolazile.
Bez smisla, bez utehe.
Nikada više nije video Miru, niti je saznao ko je bila i zašto ga je posećivala.
Nalazili su ga gde noću luta prugom pogleda uprtog u daljinu.
Bez reči, bez razuma.
Stipan konta da je Stiven King i plaćen po napisanoj reči.
Jebote, kada stigneš da ispišeš tolike priče i da učestvuješ na svakom konkursu? Dali mu ga loma po kvantitetu, a? :)
Ma, vidiš da njegov Milan ne zna da su ga posetili Mira i Mirko.
"Pod guzicom mu je plastična posuda" je rečenica koja me namah kupila; spomenuto dupe je očito simbol anarhizma u naratorskom skladu i redu pisanja.
Ono što čini guzni eksperiment interesantnim je kako to masno tkivo štrči iz rečenice.
Dok čitam, imam osećaj da mi je oko Pežo 407 a tekst autoput. Naravno, od puta zavisi kvalitet i udobnost vožnje.
Sad zamisli koliko amortizerima i vešanju treba energie da ublaže šok nastao usled gaženja guzice čije polutke vire iz asfalta.
Džombe. Ležeći policajac...
Iha! Ipak je neko i ovo iščitao!
PREDATOR
Vidite, dragi moji, u ustrojstvu sveta postoji jedna začkoljica, gotovo neprimetna. Dugo sam mozgao i promatrao događaje dok nisam shvatio da je u pitanju zakonitost. Naime, dobri ne razumevaju kvarnjake. Jednostavno, nemaju intelektualni kapacitet da sagledaju zlo. Neprestano se povode sopstvenim zabludama i svuda traže ljudskost.
Evo, pogledajte na primer ovu devojku. Oči su joj vlažne, lice nežno i tužno. Predugi udovi i sveže propupele dojke govore da joj se telo tek formira. Siguran sam da nema više od petnaestak godina. Tamna kosa povezana u kikice pada na ramena, haljinica je devičanski bela. Dokolenice su uredno zategnute. Pogled joj bludi i duboka se tuga u njemu skriva. Hoda lagano, kao da nikuda ne žuri ili kao da ne zna kuda bi pošla.
Pitam se šta bi takvo stvorenje tako kasno po noći tražilo u tom opustelom budžaku ako ne nevolju?
Eto, dragi moji, za razliku od osećajnih i dobrih osoba postoji i predator. On nema problem sa razaznavanjem plena. Nema referentnu tačku i ne bavi se poređenjem, nego reaguje prirodno i nesputano. Budale podložne osećajima i odane kvazimoralnim dogmama za njega nisu ništa drugo do lovina. Slatka, željena i nadasve - naivna lovina.
Pogledajte ovog matorca što pod onim kandelaberom pripaljuje cigaretu . Lice je mlohavo, oči vodnjikave, vilica stegnuta. Šake su mu izvitoperene i više podsećaju na kandže kakve orlušine nego na ljudske udove. Na njemu je štrokavi mantil i vrećaste pantalone, obuven je u razgažene i prljave šimike. Glavu pokriva duboko natučeni kačket dizajna poput onih sa polovine prošlog veka. Rastreseni pogled usresređuje se u trenutku kad mu se u vidnom polju pojavljuje malopre pomenuto devojče. Cigareta ostaje prilepljena za usne i noge mu se pokreću. Pravac pokreta usmeren je ka curici koja zamišljeno korača mračnom ulicom. Dugački koraci sve više smanjuju rastojanje i ruka se pruža ka delikatnoj prilici. Devojka se okreće.
- Devojko, zar te nije strah da ovuda hodaš tako sama? - odjeknu napukli glas pustim okolišem.
Pa opet, braćo, pre no što nastavimo ovu šokantnu pripovest, ne zaboravimo da su čula nesavršena, a naš pogled podložan površnim utiscima. Prečesto brzamo i donosimo nesmotrene zaključke. Dakle devojčica se okrenu i oštrica bljesnu pod slabim uličnim osvetljenjem.
- Daj lovu matori! - vrisnu klinka zamahujući i po treći put krvavim brijačem.
:( Kad za frtalj sata istipkaš stranu teksta, onda si samo daktilograf.
Samo prvi red:
jedna začkoljica - suvišno, a ometa i ritam.
razumevaju - ako već želiš baš taj glagol, ima tu dva - razumeti i razumevati. Razumeš li ili razumevaš razliku?
:D
U stvari bilo je manje od frtalj sata, ali me baš nešto ponelo...
A ti Miljane kaži više čemu se smeješ? Mojoj priči ili Scallopovom komentaru?
Naravno da se smeje tebi. Kad se žališ, pomisli da sam gradiš sliku o sebi, a ne oni koji imaju primedbe na ono što nadrljaš za "manje od frtalj sata".
Ne žalim se.
Ne lagi. Il' se žališ kao grk u zatvoru, ili nešto kukaš kao sinja kukavica, al' nije to bitno. Bitno je kako brilijantno umeš da sastaviš to dvoje, nadmašio si Jeremiju iz A Forda i ona dva metuzalema na balkonu na kraju svake epizode Mapeta...
Ne znam zašto, al' mene to vazda fasciniralo xcheers
Užasan, užasan kraj.
Quote from: Stipan on 04-05-2012, 12:03:35
A ti Miljane kaži više čemu se smeješ? Mojoj priči ili Scallopovom komentaru?
Komentaru, naravno. Slatko mi je bilo Scallopovo objašnjenje za glagol "razumevaju".
Quote from: Džek svih zanata on 04-05-2012, 18:33:18
Ne lagi. Il' se žališ kao grk u zatvoru, ili nešto kukaš kao sinja kukavica, al' nije to bitno. Bitno je kako brilijantno umeš da sastaviš to dvoje, nadmašio si Jeremiju iz A Forda i ona dva metuzalema na balkonu na kraju svake epizode Mapeta...
Srećom ti si uvek tu odmah kraj mene na balkonu.
Quote from: D. on 04-05-2012, 18:42:09
Užasan, užasan kraj.
Čekaj malo - užasno izveden, užasno napisan ili užasan po smislu?
Quote from: Miljan Markovic on 04-05-2012, 18:58:01
Komentaru, naravno. Slatko mi je bilo Scallopovo objašnjenje za glagol "razumevaju".
Dobro je, sad mi je lakše.
Najcrnji komentar je kad neko počne neobuzdano da se smeje čim baci pogled na pisaniju...
QuoteŽENA KOJE NEMA
eh pa nije mira nego jelena
Quotea upečatljive bore čine je markantnom.
pa ko ne voli milf
stipe je baš
vredan,
počelo - prostodušno,
armatura - gizdava
zabavan,
ambiciozan.
poruka
naznačila se kao konstanta mizerne ljudske nesamodovljnosti, fatalizma, samodestrukcije i naivnosti.
reći ću, možda - androginska priroda milanova.
dakle:
mira ga hrani narandzama, narandze su kardio protektivne i pomažu srčanom taktu( i digestivnom traktu ali o tome nije reč) - ona pomaže srcad antički, srce je valjatno zbog njene jednostavne a blagotvorne trpeze.
grožđe, e pa grožđe od te antike iz semenjastog želea sa čvrstom membranom alotropski se modifikuje u vino, a svi znamo šta vino čini. nije apsint, al daleko je od lošeg.
mira je njegova srodna duša, ko veruje u tako nešto
jedino, eto , ne smeta mi što je ideja obrađena(jer koja nije? ) nego mi smeta što je gotovo pa isti šablon.
a možda je priča obična erotska maštarija i možda je on dok ga je pucima grojza hranila pevušio aj berem grožđe biram tamjaniku
ali onda bi se ona zvala zorica, ne mira, i starogrčka paradigma ne bi imala smisla.
sve u svemu, meni se, detetu, dopalo. nervozna sam i ljuta danas, ali dopalo mi se.
QuotePredugi udovi i sveže propupele dojke govore da joj se telo tek formira.
Predugi udovi besmisleno objašnjenje bez reference. Kakvi su onda prekratki udovi? Mislim da bi više pasovalo obično dugački udovi.
sveže propupele dojke mi smrdi na pleonazam. Ako je propupalo, valjda je i sveže. Nisam čuo da je nešto staro ili trulo propupalo.
Quotesveže propupele dojke mi smrdi na pleonazam. Ako je propupalo, valjda je i sveže. Nisam čuo da je nešto staro ili trulo propupalo.
rekla bih da se misli na tek, taze propupele dojke, njihova propupelost je maločas započela svoju istoriju
a ne sveže i propupele dojke, onda meti zarez sveže, propupele
uostalom, čak i da je kazao ''sveže, propupele dojke'' to ne bi morao biti pleonazam, pleonazam je vrlo delikatna stvar i naročito u književnoumetničom stilu gotovo nepostojeća, epitet je jači od pleonazma, ako možemo da uporedimo te dve kategorije, te je spominjanje pleonazma u ovom slučaju najverovatnije potpuno nepotrebno i izlišno
Hvala Sonja. Andrića sam se i ja setio, ali tek pošto sam postavio priču, a i naknadno nisam smislio ništa bolje.
Eh, ti šabloni...
Neizlečiva bolest u mome slučaju.
Hvala i tebi Džek. Očito je po tvojim i Scallopovim primedbama da sam u dahu iskuckao priču.
U, bre, al' ste navalili, nikako da se ubacim.
Quote from: RedSonja on 04-05-2012, 19:14:15
Quotea upečatljive bore čine je markantnom.
pa ko ne voli milf
Verovala ili ne, ima nas podosta. :-D
Ne slažem se Sonja.
Slagao bih se da je napisao sveže muženo mleko, iako se podrazumeva da je tek pomuženo mleko sveže, ali moglo je biti i juče muženo tako da sveže dobija smisao. Ali, sveže propupalo je pleonazam. Ako je nešto propupalo, nije moglo propupati pre mesec dana jer je pupanje proces u toku.
Ispravna varijanta bi bila tek propupale, tj, na samom početku procesa pupanja.
Drž se ti Stipane dojki, u erotskim ljubićima leže pare... :idea:
Dojke, dude, sise...
Koliko pleonazama za jedan tako detinjast pojam.
okej, dzek, najpre imaš pravo, propupati je glagol sporan a ne propupeti, je l tako, nemam rečnik kod sebe sada
onda, to što ti pričaš nema veze sa pleonazmom,već sa gramatičkom ispravnošću
šta je sveže a šta je tek , sveže je pridev srednjeg roda, ako ne grešim, a tek je šta? vremenski prilog?
a je l može sveže da bude prilog?, kao i puno na kraju krajeva?
ne bih da tvrdim, morala bih opet da pogledam u knjige koje nemam ovde
ali meni konstrukcija
sveže propupale zvuči u redu.
Užasno napisan.
Hvala Princezo, poradiću na tome.
Rekoh već da me je stvar ponela i da sam je napisao bukvalno za desetak minuta.
A kao i sa svime što me tako opsedne - nisam sposoban da samostalno pronađem greške.
Lakše je pisati po zadatku. Malo lagiš, malo moluješ, malo skraćuješ i - eto priče.
Upravo je to ono što govorim. Meni ne zvuči u redu, žulja me kao da je napisao mali patuljak ili mokra voda
Takođe smatram da pleonazam nema veze sa gramatičkim akrobacijama, nego sa samom logikom iskaza.
Dakle, ako je propupalo, podrazumevano je da je sveže, novo, tek izniklo, tek se rodilo. Naglašavanjem da je taj čin svež čini da se osećam glup i da mi autor mora nacrtati i objasniti pojam propupalo
Ne mora da znači da sam u pravu; sa mog aspekta je to tako, meni je podobro zasmetalo. I na kraju, ako nije pleonazam, onda je svakako bespotrebno objašnjavanje.
Čekaj malo. Primedbu "sveže" sam već zamenio sa "tek" u orginalu. Zar je i reč "propupele" neispravno upotrebljena?
Ne bacaj u etar prvo što ti padne na pamet. Nije ni čudo što te svakakvi aleksije nikovi konstantno podjebavaju.
Podjebavanje mi nije bitno.
Bitni su mi komentari poput ovih koji su se (začudo bez divljačkih upada) ovde sakupili.
Šta će ti komentari na prvo što ti padne na pamet?
Teško pitanje. Možda ti funkcionišeš drugačije.
Sve moje priče jesu nešto što mi je prvo palo na pamet.
Ne umem drugačije. Takav sam.
To je psihoanaliza. Pokažu ti špil apstraktnih slika a ti prvo što ti padne na pamet.
Elem, odo' da se spremim pa da se sa Anomanderom u centru i uz pivce lično uverim u pupanje i osciliranje dojki dok nositeljka svežih na štiklama korača... MILF sve u 16, a biće i nešto sveže ispupalo.
Možda padne i koja fotka :)
Ajd' sretno sa "Jelenom". Za ono na štiklama - kako vam bog da...
Izvini Crvenokosa, jel ti to urođen tik da lemaš po enteru bez ikakvog stida i srama? Ili nam prodaješ kakvu srednjoškolsku "avangardu"? Možda se danas tako nose "pametne" devojčice, ali nas matore to uglavnom iritira.
O Stipanovom pisanju, ja više nemam lepe reči. Kad mator čovek ima stalnu potrebu da, van i u kontekstu, opisuje tek napupele grudi, to se zove pedofilijom.
A da sparimo njih dvoje, već vidim sliku - na Kapriju, čitaju pojezija dok se oleanderi ne rastope. I svima lepo, njima tamo, nama ovde i šlus :evil:
Quote from: Džek svih zanata on 04-05-2012, 19:53:18
Upravo je to ono što govorim. Meni ne zvuči u redu, žulja me kao da je napisao mali patuljak ili mokra voda
Takođe smatram da pleonazam nema veze sa gramatičkim akrobacijama, nego sa samom logikom iskaza.
Dakle, ako je propupalo, podrazumevano je da je sveže, novo, tek izniklo, tek se rodilo. Naglašavanjem da je taj čin svež čini da se osećam glup i da mi autor mora nacrtati i objasniti pojam propupalo
Ne mora da znači da sam u pravu; sa mog aspekta je to tako, meni je podobro zasmetalo. I na kraju, ako nije pleonazam, onda je svakako bespotrebno objašnjavanje.
izvini, bibliotekarka me izbacila, zatvarala
naravno da pleonazam ima veze sa logikom.
zato ćeš reći desetak a ne oko desetak, jer je desetak samo po sebi oko deset, a ako kažeš oko desetak, to ti je oko oko deset, što bi značilo da jedno veliko lepo hazelnat oko okružuje deset malih očesa, a to je nelogično ma koliko to oko veliko i razgibano bilo
međutim
sveže propupale nije pleonazam
kao što pleonazam ne mora biti ni ogromna ručerda, pa čak ni mali patuljak kog si spomenuo, ukoliko autor želi naročito da naglasi neku upečatljivu , mada istina podrazumevanu osobinu ili svojstvo.
a sada
napisao si sasvim jasno ispravno bi bilo ''tek propupale'' a kao razlog naveo neki suludi proces pupanja , dakle o čemu si onda govorio, glagolskom vidu? propupati je svršeni glagol i tu nema procesa u toku, a ''propupale'' je radni glagolski PRIDEV i ovde je u funkciji atributa, pa je proces koji spominješ od nebitnog značaja
QuoteSlagao bih se da je napisao sveže muženo mleko, iako se podrazumeva da je tek pomuženo mleko sveže, ali moglo je biti i juče muženo tako da sveže dobija smisao. Ali, sveže propupalo je pleonazam. Ako je nešto propupalo, nije moglo propupati pre mesec dana jer je pupanje proces u toku.
ali mogle su i dojke juče propupati, ko što je mleko juče izmuženo, je l?
a ja tebe pitah zašto ne sveže propupale
ukoliko je ''sveže'' gore prilog, ima isto značenje kao tek propupale za šta si rekao da je ispravno
jer one su sada sveže propupale a kada budu na pragu zrelosti, onda neće biti sveže propupale već će propupalost da bude privedena kraju)
evo još jednog pametnog razmišljanja
sveže propupale dojke,
sveže je prilog ( i to onaj koji ima delimičnu komparaciju npr: zebra je sveže ofarbana, al traka je svežije ofarbana) u značenju: upravo, maločas, friško, taze, nedavno
propupale je dakle r.g.pridev,
a dojke su, šta znam, farovi od fiće.
a nedavno propupalo je apsalutno okiš
ako sam štogod promašila, ili sve, neka znalci bolje objasne.
ako se dzeku učinilo da je pleonazam jer para NJEGOVE uši, to i jeste samo njegov problem.
ako bi se steva cigančio, neka pokuša da stvori imaginarnog prijatelja nalik meni, i samo napred.
sve me ovo podseća na sledeću scenu
nadobudni ali ne baš i oštroumni dzek prstom ukazuje na sitpana šešelja i kaže ''optuženi je kriv za pleonazam''
a stipan šešelj ga prezrivo gleda
i onda dođem ja u crnoj svedenoj haljini sa printom robin huda i sveže napupelim dojkama
i objasnim dzeku i haškoj očerupanoj ćurki gde greše
povedem šešelja za ruku i odemo u sanset i polje karanfila.
a pre toga voja kaže
pa dobRo koko je poljana udaljena od mostaRa
30 km
a domet mitraljeza dva km
pa kako sam ja onda puco na mostar????
e onda odemo u sanset ili šta god steva zlurado zamislio u svojoj , mada ne znam kakvu ima niti me interesuje, ali navodim primer vezan za problematiku
ogromnoj glavudzi /glavurdi/glavetini(nije pleonazam)
inače,
naravno
ostavljam prostor za opciju da sam napravila eventualnu grešku ili greške.
razmisliću još o tome, nakon stignem kući pogledaću maticu, značenje glagola propupati, kao ''sveže''
a ako je neko upola zainteresovan za rešenje koliko sam ja, neka sam okrene par stranica nekog od pristojnijih rečnika ukoliko ga ima
i odgonetne stvar.
A da rešite problem jednom zapetom? sveže, propupale... Sveže kao prilog za vreme može, ali me ne čini happy. Više mu leži da bude pridev. Zamislite - bajato propupale.
Mda... sve sam pažljivo pročitao a ostajem pri svome. Sveže propupalo u ovom slučaju jeste pleonazam u MOJIM ušima.
Žao mi je što ne sledim nekakva generalna pravila percepcije i mnogo se izvinjAjem forumskim De Ponteoticama na uznemiravanju njihove advokature, al' sram me vezao za baštensku stolicu, nije dao da ustanem, da pitam egzemplare koje svoje produkte pupanja staviše na centrifugu powered by štiklice dok koračaše onako ponosito, malo nos u avio koridor pa malo na čarape da, avaj, nisu vrisnule od siline koraka... elem, kao što rekoh, sram me sprečio da ih priupitam ovako:
-Gnedige freulein, da li su vaši oscilatorni sifonjeri sveže ili bajato pupali i molim da mi objasnite da li su i dalje sveži ako su ispupali pre cirka 40 godina? Ne, hvala, ne bih da pipam, sve OK, hvala na iscrpnom odgovoru i primamljivoj ponudi, zove me Anomander, veli da će mi se pivo, koje kelner sveže otvori, ohladiti...
xcheers
Quote from: Džek svih zanata on 05-05-2012, 01:17:53
Mda... sve sam pažljivo pročitao a ostajem pri svome. Sveže propupalo u ovom slučaju jeste pleonazam u MOJIM ušima.
Žao mi je što ne sledim nekakva generalna pravila percepcije i mnogo se izvinjAjem forumskim De Ponteoticama na uznemiravanju njihove advokature, al' sram me vezao za baštensku stolicu, nije dao da ustanem, da pitam egzemplare koje svoje produkte pupanja staviše na centrifugu powered by štiklice dok koračaše onako ponosito, malo nos u avio koridor pa malo na čarape da, avaj, nisu vrisnule od siline koraka... elem, kao što rekoh, sram me sprečio da ih priupitam ovako:
-Gnedige freulein, da li su vaši oscilatorni sifonjeri sveže ili bajato pupali i molim da mi objasnite da li su i dalje sveži ako su ispupali pre cirka 40 godina? Ne, hvala, ne bih da pipam, sve OK, hvala na iscrpnom odgovoru i primamljivoj ponudi, zove me Anomander, veli da će mi se pivo, koje kelner sveže otvori, ohladiti...
xcheers
ma dzek nemoj se bespotrebno srditi :)
tu smo da služimo narodu, rešimo dileme, tuđe i svoje, ne nadjebavam se, nemam taj penčant ( anomander je vrlo kulturan i uglađen juzer, ja ga zbog toga gotivim, ali je l on beše ima običaj da uglavi sirovu homoerotiku u storije? prijatno vam ''vopi '' :mrgreen: )
QuoteZamislite - bajato propupale.
zamislite bajato ofarbana baba
mere, al nešto ne ide, sveže kanirana baba može, ali bajato kanirana baba je nekanirana baba/bivše kanirana baba
međutim, po analogiji :
dalek,daleka,daleko pridevi
daleko (prilog, takođe sa delimičnom promenom - komparacijom)
daleko zagorje zelene mi daleko lepše deluje u numeri nego što ga ja zamišljam
zamislite, skalope suprotno
zagorje zelene nedaleko lepše deluje u numeri neg..
to baš ne mere, nema smisla
možda ako je neko vrlo maštovit pa shvati to kao, da deluje lepše, al ne baš mnogo.
propupati - svršen glagol u značenju proklijati, nicati tj niknuti/nići
sveže u značenju nedavno, od skora
pa hajmo kasti popriloženi pridev,ako baš hoćete ali
dakle, fer i korektno
sveže propupale nije pleonazam
možda je rogobatno, možda nije LEPOhohohoho :oops:
ali autor bolje/tačnije reaguje na svoj maternji jezik nego dzek+ eto
ne samo da me interesuje tačno rešenje, ne sukob sujeta, a postoji tu i drugi fer momenat: stipe nikom ne zamera kad su slamke u pitanju,pa čak ni grede, pruži na slobodnu kritiku diletantima i vama drugima sve žvrljotke njegovog nemalog opusa, da bi se našao onaj prvi, dzek koji izigrava miliju a za tako nešto je ipak potrebno malo više od šes sedam radionica.
Nemam šta da dodam osim - ljubim ja tebe Sonja!
Quote from: Steva Lazin Ljuštikin on 04-05-2012, 21:43:55
O Stipanovom pisanju, ja više nemam lepe reči. Kad mator čovek ima stalnu potrebu da, van i u kontekstu, opisuje tek napupele grudi, to se zove pedofilijom.
:-D
Si baš mor'o Stevine zajebancije da citiraš?! A?!
Sonja, Džek ne izigrava ništa za razliku od tebe koja želiš po svaku cenu da proturiš svoje, a mene tako boli uvo za tvoje gramaturgije tek ispupale ovde. Men' ovde lepo dok se zezam a kada neko počne da peni ide na ignore :)
Dalje, Džek nema samo pet ili šest radionica; očito si upala sa jeftinom ulaznicom. OndaK, ako je rad javno prezentovan i vapi za mišljenjem, mišljenje je dato. Traži i biće ti dato, velim ja i onaj gore.
Stipan mi ne zamera, naže druženje datira mnogo dalje od tvog mura na tiketu. Takođe, tvoj klijent ceni moje mišljenje i tražio ga je dosad mnogo puta. Da nije tako, bolelo bi me uvo za njega i njegov kvantitetom impresivan opus.
I sveže ispupale jeste pleonazam.
:)
So...it begins...God help us all.... :mrgreen:
Quote from: Stipan on 05-05-2012, 13:00:22
Si baš mor'o Stevine zajebancije da citiraš?! A?!
Izvinjavam se. Neću više.
Ne Savajate, stigao je the end ovog cirkusa sujete. Sonja je u pravu, Džek nema pojma, Stipan da zaboravi na moje komente ubuduće i da mi ih više ne traži jerbo ima ljubljenu Del Ponternicu i gremo dalje :)
Quote from: Džek svih zanata on 05-05-2012, 13:16:03
Sonja, Džek ne izigrava ništa za razliku od tebe koja želiš po svaku cenu da proturiš svoje, a mene tako boli uvo za tvoje gramaturgije tek ispupale ovde. Men' ovde lepo dok se zezam a kada neko počne da peni ide na ignore :)
Dalje, Džek nema samo pet ili šest radionica; očito si upala sa jeftinom ulaznicom. OndaK, ako je rad javno prezentovan i vapi za mišljenjem, mišljenje je dato. Traži i biće ti dato, velim ja i onaj gore.
Stipan mi ne zamera, naže druženje datira mnogo dalje od tvog mura na tiketu. Takođe, tvoj klijent ceni moje mišljenje i tražio ga je dosad mnogo puta. Da nije tako, bolelo bi me uvo za njega i njegov kvantitetom impresivan opus.
okej.
QuoteI sveže ispupale jeste pleonazam.
:)
to ne biti ok.
Opušteno momci i đevojke, ne se srditi jedni na druge... :)
Naravno da ubacujem erotiku i strast u priče... pa to je život, tako smo i nastali, ne ? :)
Quote from: Džek svih zanata on 05-05-2012, 13:22:57
Stipan da zaboravi na moje komente ubuduće i da mi ih više ne traži jerbo ima ljubljenu Del Ponternicu i gremo dalje
Ajd' sad lepo izbroj do deset polij se ladnom vodom pa još jednom razmisli o svemu. Bog ga jebo blesavi!
Quote from: Džek svih zanata on 05-05-2012, 13:22:57
Ne Savajate, stigao je the end ovog cirkusa sujete. Sonja je u pravu, Džek nema pojma, Stipan da zaboravi na moje komente ubuduće i da mi ih više ne traži jerbo ima ljubljenu Del Ponternicu i gremo dalje :)
nadam se da se šališ/uviđaš koliko je ovo napisano
sujetno, prepotentno, srčano, pristrasno,labilno itd
a zašto bi neko iskao komentare od onih koji izjave nešto takvo.
ja i dalje tvrdim da sveže napupale nije pleonazam
što sam, za one koji žele, i napisala zašto nije
ti si napisao da jeste jer ti to tako misliš
što je prepotentno samo po sebi (što nas vraća na ovo gornje ispisano od strane moje malenkosti)
nećemo se dalje nastavljati,
sigurna sam da ti ne misliš izrečeno, samo je takva trenutna atmosfera.
Quote from: Anomander Rejk on 05-05-2012, 13:27:31
Opušteno momci i đevojke, ne se srditi jedni na druge... :)
Naravno da ubacujem erotiku i strast u priče... pa to je život, tako smo i nastali, ne ? :)
jeste tako, care jedan imperatorski bre! :*
e to je ljudina, uči se na njegovom primeru
Quoteti si napisao da jeste jer ti to tako misliš
Ne laži. Prepotencija je u celosti tvoja.
Obrazložio sam
zašto mislim da je pleonazam i napisao u početku da
mi samo smrdi na pleonazam a ti navalila kao mutava da izigravaš meni učiteljicu.
Stipane, ozbiljno mislim. Guzicu bi dao samo da te neko čita i da te pomiluje po glavi. Sad mi žao što sam te uputio tamo gde jesam jer takvi to ne zaslužuju.
Apropo tvog romana... nisam odmakao dalje od prvog pasusa jer mi je zgadio čitanje. Čudiš se i jadikuješ mi zašto su ga svi odbili. Video sam zašto.
Pošalji ga Sonjici, ona ima strpljenja da ti sve na tenane objasni, pojasni i gramatički rastavi.
Ovo nije ni inat ni bes, nego jedno sasvim fer i čisto sagledavanje stvari i ponašanja u svetlu ove bezvezne pleonazam rasprave.
predizborna tišina :oops: :oops: :oops:
Ако ћемо право, ЏекО, мени ово личи на дурење, ал` ја сам још млад и наиван, па, јбг, можда и грешим :) :)
Jok. Stipe nam se odavno pretvorio u attention seeker-a.
a nije
pa dobro dzek, sad pokušavaš onu provaljenu foru da navučeš gnev stipanov na mene?
kao , ja sam tebe iziritirala stavši na stipovu stranu( a strana i nema, ja bih isto kazala ko god da je autor)
te nećeš više da mu komentarišeš priče?
ne moraš da mu komentarišeš, ali nemoj mene da uglavljuješ u taj kontekst.
ja sa time nemam ništa, to je tvoj izbor ( i to promašaja)
sad idi na pivo i bromazepam x3
Quote from: Džek svih zanata on 05-05-2012, 13:40:30
Stipane, ozbiljno mislim. Guzicu bi dao samo da te neko čita i da te pomiluje po glavi. Sad mi žao što sam te uputio tamo gde jesam jer takvi to ne zaslužuju.
Jeli tako? Žao ti je? Pa dobro nazovi je i kaži da si se pokajao. Ti si eto jedini faktor koji se pita.
A ono što me je Anomander jutros pitao, predomislio sam se. Ne računajte na mene.
Jebe se Džeku, nijedan bonus durenja i fajta nije ispucao na ovom forumu; vreme je da se bacim u trošak.
Dakle, da li te zanimaju oscilatorna i centrifugalna svojstva sveže ispupalih sifona ili više voliš stroge učiteljice? xcheers
Ко, јел` ја? :lol:
QuoteJebe se Džeku, nijedan bonus durenja i fajta nije ispucao na ovom forumu; vreme je da se bacim u trošak.
a-ha
ne bih sebi da pridajem veći značaj nego što imam,
ali ako napiše stipan sada ''pa dobro sonja kreketušo, hipo tovljenico, jebena gluperdo, ne zanimaju me tvoja tačna tvrđenja, s tobom više ne progovaram! ''
oli mu tad komentarisat priće? :oops:
odljutiće se dzek. proći će to. zaboraviće se.
na mene neka ostane ljut, ali to nije sporno.
sad samo čuvajte malo nade za vas, ne biti nagao,
biću slobodna da posavetujem
Quote from: Stipan on 05-05-2012, 13:49:02
Quote from: Džek svih zanata on 05-05-2012, 13:40:30
Stipane, ozbiljno mislim. Guzicu bi dao samo da te neko čita i da te pomiluje po glavi. Sad mi žao što sam te uputio tamo gde jesam jer takvi to ne zaslužuju.
Jeli tako? Žao ti je? Pa dobro nazovi je i kaži da si se pokajao. Ti si eto jedini faktor koji se pita.
A ono što me je Anomander jutros pitao, predomislio sam se. Ne računajte na mene.
Ne, ja to ne radim. Možda ti je nepoznat pojam stajanja iza svojih reči, al' ne mogu da ti objašnjavam. Čak iako si se pozvao na mene a nisi me pitao za to.
Što se tiče Anomanderovog poziva, nemam ništa protiv da učestvuješ. Ako imaš čime, ako bilo ko ima čime.
Moj kont tebe i tvojih spisateljskih napora su dva sveta, znaš?
Malo se sagledaj i preispitaj; tvoje ishitrene reakcije su dovele do toga da si ostao dobar samo sa Anomanderom.
Namenio si meni?? hladan tuš, polivanje vodom i brojanje do deset... mislim da bi tebi to više trebalo.
Quotesad idi na pivo i bromazepam x3
Neka ti tata ide na pivo i te bobice, ne budi bezobrazna.
Nisi ti centar ovoga, ma koliko se trudila da budeš. Neće se on ljutiti na tebe, šta god ja pisao.
Budi mirna, ženo.
e dobro onda, poenta i jeste da ne budem centar ovoga
okej, sve kul, nastavite :*
Bravo ljudi. Uspeli ste da za dva minuta sjebete ideju koja nije još bila ni uobličena čestito. Neverovatna brzina, za Ginisa, mora da ste ponosni na sebe. :-x
Koj' ti je kurac Džek?
Baš hoćeš da me navučeš da ti kažem stvari koje ne bi trebalo i koje ne želim?
To hoćeš? Ili šta?!
A bilo je na momenat toliko genijalno verovati u uspeh i slogu oko ovoga :(
Blah.
xfoht
Sram da vam se vidi. Obojici. xtwak xuzi xuss