Poll
Question:
Glasam za sledećih pet priča:
Option 1: Golubije plavo - Steva Lazin Ljuštikin
votes: 9
Option 2: U skrovištu - Temor22
votes: 6
Option 3: Mjesečinu nemerete ukrast - Hrundi V. Bakshi
votes: 7
Option 4: Jedna pijana noć - Stipan
votes: 0
Option 5: Mit o nepobedivima - Sinlen
votes: 3
Option 6: Ni sedam godina, a zmajeve love - Skalar
votes: 1
Option 7: Uspavanka za Timija - D.
votes: 9
Option 8: Ostrvo pingvina - Kaa
votes: 3
Option 9: Polja umirene dece - Džek svih zanata
votes: 2
Option 10: Krokodil - ND Zodiac
votes: 3
Option 11: Deca iz prestonice sveta - Midoto
votes: 3
Option 12: Klopka - Angie
votes: 13
Option 13: Doček - Loni
votes: 3
Option 14: O silêncio da Kianda - vimen
votes: 12
Option 15: Promena - Ivica
votes: 2
Option 16: Deca - mej
votes: 8
Option 17: Prvi tramvaj - Anomander Reik
votes: 4
Option 18: Bio je sunčan dan - Plut
votes: 2
Uobičajeno paralelno glasanje, bira se po pet priča.
1. Golubije plavo (http://www.znaksagite.com/D/2012/februar2012_01.pdf)
2. U skrovištu (http://www.znaksagite.com/D/2012/februar2012_02.pdf)
3. Mjesečinu nemerete ukrast (http://www.znaksagite.com/D/2012/februar2012_03.pdf)
4. Jedna pijana noć (http://www.znaksagite.com/D/2012/februar2012_04.pdf)
5. Mit o nepobedivima (http://www.znaksagite.com/D/2012/februar2012_05.pdf)
6. Ni sedam godina, a zmajeve love (http://www.znaksagite.com/D/2012/februar2012_06.pdf)
7. Uspavanka za Timija (http://www.znaksagite.com/D/2012/februar2012_07.pdf)
8. Ostrvo pingvina (http://www.znaksagite.com/D/2012/februar2012_08.pdf)
9. Polja umirene dece (http://www.znaksagite.com/D/2012/februar2012_09.pdf)
10. Krokodil (http://www.znaksagite.com/D/2012/februar2012_10.pdf)
11. Deca iz prestonice sveta (http://www.znaksagite.com/D/2012/februar2012_11.pdf)
12. Klopka (http://www.znaksagite.com/D/2012/februar2012_12.pdf)
13. Doček (http://www.znaksagite.com/D/2012/februar2012_13.pdf)
14. O silêncio da Kianda (http://www.znaksagite.com/D/2012/februar2012_14.pdf)
15. Promena (http://www.znaksagite.com/D/2012/februar2012_15.pdf)
16. Deca (http://www.znaksagite.com/D/2012/februar2012_16.pdf)
17. Prvi tramvaj (http://www.znaksagite.com/D/2012/februar2012_17.pdf)
18. Bio je sunčan dan (http://www.znaksagite.com/D/2012/februar2012_18.pdf)
Glasa se za pet priča, s tim da prva dobija 3 poena, druga 2 a preostale tri po 1.
Glasa se slanjem privatne poruke na nik glasanje2012 (http://www.znaksagite.com/diskusije/index.php?action=pm;sa=send;u=5074.) Glasanje se obavlja tako što u tekst poruke upišete pet priča po redu, prvo onu kojoj dajete 3 poena, pa 2 i tri po jedan. Nema potrebe da pišete imena priča, samo redne brojeve, da bi se lakše posle sravnjivalo.
Rok je četiri dana, dakle, u ponoć sredu na četvrtak stižu rezultati.
Do tada molim bez ikakvih komentara, aluzija, natuknica i svega ostalog što bi moglo da utiče na druge učesnike i regularnost glasanja. Rezultati elektronskog glasanja biće vidljivi tek kada se završi glasanje.
p.s.
Da se podsetimo šta je bio zadatak: GRUPA DECE DO SEDAM GODINA.Svi likovi moraju biti mlađi od 7 godina, a mora ih biti najmanje troje; dakle, sve ličnosti koje se pojavljuju, vide, naziru, direktno učestvuju u priči ne smeju biti starije od ovoga.Nema poželjnih i zabranjenih tema, ali ajde izbegnite "Gospodara muva". I decu samu u kući... dajte malo mašte. I slobodno zagazite u fantastiku ili nadrealno.Deluje lako... okušajte se.Ceniće se naravno logika priče, ubedljivost dečijih likova i osmišljavanje situacije da deca budu sama i da im se dogodi nešto vredno zapisivanja u priču.Važna napomena: ne pišemo priču za decu, već priču u kojoj su deca jedini akteri.
a el može i sveuwordu fajl, ak nije muka?
Može, zašto da ne?
www.znaksagite.com/D/2012/2012_februar.doc (http://www.znaksagite.com/D/2012/2012_februar.doc)
Još neka muzička želja?
shuman kvartet a dur drugi stav
Не може! Само онај Посмртни марш од Шопена у ове касне сате! :mrgreen:
E da si bio ovako duhovit, pa napis'o priču ne bih ti sad prigovar'o...
:oops:
Ja biti zadovoljan đirom, ne i time što neki odavde očito nikad decom nisu postali. Pet priča u tefteru već zaokružene stoje, meni taman.
neki nisu ni trebali da pisu ako se ne drze zadatka ,samo su mi oduzeli vreme,procitala prvih 7 jedna ce dobiti glas ,valjda je druga polovina bolja.
Teško... daj bože.
onda sam u problemu kome dati poene, zadatak je sjajan -steta ako ne bude boljitka do kraja.
pratim ja povremeno ovu radionicu kad imam vremena i za godinu dana niko bre da se izdigne , sve je to nesto traljavo :(
Nemojte tako, ima dobrih priča :!: :-| :)
Ima, u knjižarama i bibliotekama.
Quote from: Agota on 05-02-2012, 21:00:59
pratim ja povremeno ovu radionicu kad imam vremena i za godinu dana niko bre da se izdigne , sve je to nesto traljavo :(
Pa ne znam, meni su se Hrundi, Steva, Plut, vimen... poprilicno "izdigli". A ni mi ostali nismo losi.
Vidim koliko. Svi u Zabavniku, ne zna se ko će pre na red...
Tudje ogorcenje uvek je samo tudje. :)
Zaista. Sreća, pa ja nemam tu potrebu da budem ogorćen...
Pa da, ali pisci bi trebalo da raspoznaju tudji talenat. Suprotna situacija je zabrinjavajuca. Po tog pisca, naravno. :)
Znaš, imam svoje favorite, po meni talentovane ljude ali se oni nažalost ne uklapaju u tvoj izbor (donekle) a to ne- uklapanje je opasno po živčani sistem. Tvoj naravno. Meni ovo služi da bih pisao i ostao u formi. Lov na talente ostavljam drugima kojima to bolje ide :)
Pa da, ali komentari ti zvuce nekako... iskljucivo. Kao da samo tvoji favoriti vrede. :)
Ne potenciram ih jer se ne smatram merodavnim za to. Ukusi su različiti i o njima se ne raspravlja. Nesumnjivo da ovde leže talenti, to ne sporim. I nisam isključiv, samo mi dosadno a onaj Indijana Džons na Prvoj me smori :)
Šta fali Indijani. Zanimljiviji je od vašeg tupljenja o talentima. :mrgreen:
Jest da obično ja ovde seruckam kako je krug sranje kroz gusto granje, al sad ga Džek baš pretera. Gro priča jeste ni za Tik Tak, bezidejni paceraj u najmanje, al još jednom - mislim da nikad nisam lakše glasove podelio. Sad sam još jednom proverio, ima tu i 2-3 meni ispod crte a da se mogu premunduriti u dobre. Gledam u tih 7-8, za ostale me baš briga.
Quote from: scallop on 05-02-2012, 23:55:02
Šta fali Indijani. Zanimljiviji je od vašeg tupljenja o talentima. :mrgreen:
Indijani fali novi nastavak, ovo je već gledano i u bijafri.
Stevo, izdrži :)
Pride, to sa ukusima mi baš gazi po živcima. U mojih prvih pet imam dve priče (biće prva i peta) sa čijim delovima ili stilom ili bukvalno celom izvedbom se nikako ne slažem. To nema veze sa ukusom 'o kojem se ne raspravlja', nikad tako nisam glasao, neg sa ličnim sudom dal nešto valja il ne.
Ej, neko mi prefarbo grafit, Džek da nisi to bi ti? :-)
Није то био Џек. (https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fcosgan.de%2Fimages%2Fsmilie%2Fhaushalt%2Fk055.gif&hash=0258627ae77163a2d39fdb5e5716aaed8cae76da) (http://www.cosgan.de/smilie.php) :mrgreen:
Pa što se ne javi kad nam u gradu bi?! Kafica, rakijica, ručkić, razređivač kupkica...
Znači, Savajt je Red firmovac! (https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fcosgan.de%2Fimages%2Fsmilie%2Ffroehlich%2Fa055.gif&hash=b42004fc0c274be298ea38ad157d273e90af254a) (http://www.cosgan.de/smilie.php)
Inače, neko i njih mrzi pa je sad tabla premolovana u prazno i čeka nove obožavatelje. Ko prvi... :mrgreen:
Stvarno nemate pojma, ni Steva ni Savajat.
Ostaje samo Džek koji zanate zna.
I besplatno sarme jede po kućama.
Da, to mi je specijalizacija. Escajg zadenut za pojasom, čak i na plaži. Nikad se ne zna, valja bit' spreman.
Nego, ja pročitao do pola. Glasove dajem kada odradim sve. Postoji izvesna mogućnost da se potkupim sarmama...
Dosta priča nije ispunilo zadatak. Neke koje mi se sviđaju, nisu. Da li zažmiriti i dati glas objektivno boljoj priči, ili glasati za lošiju ali čiji se autor, ili autorka barem potrudio ispuniti zadatak ? Mislim da ću ipak ceniti ispunjenje
zadatog.
Jel' Anomanderu, da li je ovoga puta na redu sarma Ili pivo?
Zaboravih kako ono plaćah tvoje glasove?
Stipane, prepoznao sam ti priču i mnogo si zglajzao sa staze, ne želiš očito da se vrneš na nju.
Šta će ti bolan 'nakav izraz?
Anomanderu, ja bih ipak cenio kvalitet priče pre negoli ispunjenje zadatka. Ako je kuvaru zadato princes krofnice sa vanilom, a on se zajebe pa napravi sa čokoladom sve se bojim da ćeš sa gnušanjem ispljunuti čokoladu i gadljivim izrazom lica trljati kefalo od tog odvratnog ukusa :)
Mislim, manja skretanja se mogu tolerisati. Limit karaktera je 6000, pa se ipak toleriše koja stotina više.
Trudim se da se ne petljam, ali pozivanje na nepoštovanje zadatka je bezveze. Kakvi smo, mi uvek odemo u krajnost. Završilo bi se sa time da svako može da pošalje štagod, a oni koji pokušavaju da se disciplinuju plate ceh. Po tvojim pričama na Radionici ne bih rekao da se ne trudiš. Zašto, onda, tako?
Da, šta ako je neko alergičan na čokoladu? A to baš bio gastronomski kritičar? Propade ti restoran u dva poteza.
Samo ističem dilemu. Dobra priča koja odstupa od zadatka vs loše priče ali sa ispunjenim zadatkom? Pazi, mogu da izrazim divljenje dobroj priči i ne moram da dam bodove lošijoj. U stvari, nijedno. Ali bolja priča je uvek -bolja priča. Makar bila i diskvalifikovana.
Mac, čokolada bi bila toliko dobra da bi gastronom zaboravio na alergiju, polizao prste, pojeo nokte i trražio još... a u kujni, daleko od očiju javnosti, kuvar bi dobio po nosu... :)
Valjda se pozna kad je zadata tema aman baš omašena. Lahko zanošenje u krivinama, jbg 'snjeg je opet Snježana', mu dođe kao gratis moment. Priče koje su se pijanoplotski držale zadatka, da prostite, su mi i najlošije. Doduše, ima par priča gde je baš narušen balans, srećom pa i nisu neke, neće se zanjima plakati. Ali, interesantno, te nisu i najgore.
Quote from: Stipan on 06-02-2012, 13:41:31
Jel' Anomanderu, da li je ovoga puta na redu sarma Ili pivo?
Zaboravih kako ono plaćah tvoje glasove?
Ne pijem pivo, zima je, prešo sam na crno vino.
Quote from: Džek svih zanata on 06-02-2012, 13:59:13
Stipane, prepoznao sam ti priču i mnogo si zglajzao sa staze, ne želiš očito da se vrneš na nju.
Šta će ti bolan 'nakav izraz?
Ćuti ba, ako si je ti pozno ne mora cela Sagita da zna koja je moja priča. I kakav bre izaz, o čemu ti to?
Anomanderu, samo ti meni šibni tri boda, pa ni za vino (otkud sad vino, i ti si mi priču poznao?) problema neće biti.
Isčitah desetak priča.
Ovo je jedan od slabijih krugova.
Nego oko glasanja, zašto umesto samo stavljanja brojeva,
ne bi svako stavio i naziv priče.
Čisto da imamo odmah na uvid ko šta preferira.
Kad su samo brojevi mora dodatno da se traži.
Alo, kad su brojevi mašina traži sama. Zašto ti uvek moraš da imaš neki novi predlog?
Pa moram nekako da ispoljim kreativnost. :roll:
Kad mi već ne uspeva u pričama, onda bar u predlozima.
Šta, manjka pražnjenja po tepihu, pa Loniju zamuka? Alo brašo, pa jes ti vido šta je šikaniranja nejači u pričama?! To mora biti jače od bilo kakvog tepihnog zagađivanja.
Seks u pričama ti neprihvatljiv, a šikaniranje i krv da?
O Stevo, stevo, đavo će te znati.
Krv, suze i sperma, pomislio sam da ti to pije...vodu. Ako grešim, oprosti.
Naiš'o sam na jednu priču koju je milina jedna čitati. Definitivno ima moj glas, ako ne sva tri, još nisam pročitao sve radove a kad ću ne znam, jer sada odoh da gledim Karpenterov Vampires, izvaljen kao krme poluspuštenih kapaka. Ako zahrkam, premotaću unazad jerbo me taj film mnogo udara u estetiku, onako sve u 16.
Mislio one Immortals da gvirnem, al' Brena je Brena a dvaput' je dvaput'
Nemojte me ometati radi budalaština, Stevo izdrži!
Ovaj krug će proći bez mog glasanja i komentara.
Не...не....неееееееееееееееееееееееееееее! (https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fcosgan.de%2Fimages%2Fmidi%2Ftraurig%2Fg035.gif&hash=b2d15976d5c2d5a4c97dd5ada88ee299f8d004c4) (http://www.cosgan.de/smilie.php)
Ne glasati i ne komentarisati fer je samo ako ne učestvuješ.
U suprotnom ti si na dobitku jer time samo ubiraš glasove,
a ne deliš ih konkurenciji.
Ne budimo prestrogi, jes' da ima puno promašenih tema i storija bez ikakve fabule i preokreta,
mogu da se proberu i neke dobre priče.
Dobre u smislu da im treba udeliti glas, ali i poručiti autorima da ih preprave i usavrše.
Retko kad ćemo na radionici čitati nešto savršeno. Zato treba podstaći bar ono što liči na dobro.
Слажем се са Лонијем да треба коментарисати и оцењивати, и додајем па чак и ако је неко само посетилац форума, обичан читалац и није никад написао не само причу за радионицу, него уопште није ништа књижевно написао.
Претпостављам да ће писци, који су на почетку каријере, ако су мудри, препознати корисне савете и послушати их. Са друге стране, старијима можеш сто година указивати на грешке, они ће и даље терати по своме xrotaeye и још ће, ако их се наљути, ударити са аргументацијом да критичари појма немају и да нису схватили написано :-x . Сујета је чудо.
Зато, мој савет, превенствено као читаоца младим писцима, не односи се на то како да пишу, јер то ни сам себи не умех објаснити нити се научити, него да оставе сујету по страни и да пажљиво саслушају шта им колеге по перу, уредници, пријатељи, а нарочито обични читаоци кажу кад прочитају њихово дело. Исто тако, кад критикују дела својих колега нека не буду злонамерни ако препознају аутора неке приче, нека не калкулишу са бодовима, јер сврха ове радионице није освајање првих места, него усавршавање. Ако је сврха радионице нека друга, рецимо само такмичарска, онда је треба угасити.
Као што рекох, сујета је чудо. Ако нешто што ја напишем прочита сто људи, па онда осамдесет каже да то баш и није најбоље, па ми још и укаже на грешке, не могу се наљутити на њих и рећи да појма немају и да не схватају шта ја то обзнањујем свету. У ствари, могу то рећи, али онда сам краљ будала. Зато, фер је писати приче за ову радионицу, фер је читати приче са ове радионице, фер је коментарисати приче са ове радионице, фер је учинити све што може помоћи да данас-сутра од ових младих и релативно младих аутора бар један-два-три достигну висине које је достигла плејада старијих аутора СФ,Ф и Х у Србији.
Да се исправим. У Србији и шире.
Priče nisam pročitao i neću ih pročitati jer nemam vremena, a da zbrzam neću. Umesto što meni držite moralne pridike, bolje pomozite Tatanka Jotanki, izgleda da ga je moje najavljeno odsustvo veoma pogodilo.
Quote from: Hrundi V. Bakshi on 06-02-2012, 21:22:07
Priče nisam pročitao i neću ih pročitati jer nemam vremena, a da zbrzam neću. Umesto što meni držite moralne pridike, bolje pomozite Tatanka Jotanki, izgleda da ga je moje najavljeno odsustvo veoma pogodilo.
Заиста ми није био циљ да теби, или било коме другом, држим моралне придике. Ако си мој претходни пост тако схватио, извињавам се.
Ma nemoj da mi se izvinjavaš, pogotovo kada nema zbog čega, nego pomagaj Pontijaku, vidiš da se potresao, plašim se za njega.
Црвеном Облаку не треба помоћ од бледоликих дечака! :mrgreen:
Glasao i spremio komentare. Kad je dernek, nek' i klozet gori.
Човече, какве приче...мада, има шта и да се пробере...просто се види да недостајем ја да дам жишку са својим простопроширеним реченицама (а ла Загор, што би рекао неко ;) ) и темама које врцају од клишеа....гласам сутра кад дођем са шљаке и дам му га по одокативи. :)
Šta, i ti bi da ti klozet gori?
Што да не? Ма како био то безвезан израз....не смијем да гласам? :) Иначе, многе приче се не држе оног да су сви ликови млађи од 7 година...ах, дилеме, дилеме...:)
Ma ne se brigaj, neko jeste mlađi od 7, autor ili lik, ko da je pa bitno.
Ipak postoji šansa da večeras pročitam priče i glasam. I dalje stoji da nemam vremena, ali ne mogu da odolim, da kao forumski drkažija ukrstim koplja sa forumskim seratorima. Možda grešim, ali ovlaš čitajući priče, stičem utisak da je većina autora prepričavala svoje događaje iz detinjstva, dečje igre i slično?
E Hrundoje postaješ duhovit - možda i počnem da te razumevam, Drkadžijo.
Potpis:
Serator
Pa dobro, Hrundi, nisu svima zanimljive opšteplanetarno hudom srećom obeležene ljudske sudbine, neki se zadovoljavaju pišući o ukrajputnim, malim, nečujnim...
A kako se oma baš ovaj Stipe naš'o prozvan, ts, ts, ts.
Neko me opet uhodi! Postajem li ja to paranoičan?!
Ako je ekipa stvarno prepričavala svoje detinje doživljaje biće da se ovde okupilo sve od zla oca i još grđe majke.
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fxtupload.com%2Fimage-C4F1_4F323F1B.jpg&hash=e1ed6de8c10f77c0bf7feb59cc2adb57efe26c7c)
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fxtupload.com%2Fimage-C6B0_4F323FBD.jpg&hash=f1a9a522b6bbeaa94b844c859d55314be21542f8)
STATISTIKA
4 psa
1 mačka
1 mrtva baba, 1 mrtvi otac
u 1 priči golubovi
u 2 zmajevi (U 1 životinjski, a u drugoj Čika Jova)
u 1 vanzemaljac
logor u 1 i ropstvo u 1 što su 2 priče s motivom zarobljeništva
1 drvo
1 rupa
Sve u svemu pseća dominacija.
A šta bi ti, dete brez kera ne da ide (izvinte mačkoje...mačkoljupci).
Izem te u statistiku, Loni. Niđe meseca ti ne vide, a?
A što se živuljki tiče, pa da, nekako deca i životinje idu jedno uzdrugo.
Pa jes' al' dečak s kerom, a devojjčica s macom klišei su.
Mada i zmije, pacovi i pauci kao ljubimci već su prežvakana tema.
Ne pada mi na um nijedna životinja koja bi bila nešto originalnije rešenje kao ljubimac.
Iguana mi delovala interesantno dok nisam video da ga drži Danijela Vranić (jedna od Zvezdi Granda).
Šetanje svinje na uzici istu su provalile mnoge estradnjakuše.
Hobotnica (Paul) je već viđena.
Držanje ptica u kavezu ne podržavam. Mogao bi da ih drži samo negativac.
Možda je najoriginalnije rešenje kad bi neko kao ljubimce držao mikroorganizme u nekoj posudi,
redovno snimao njihova kretanja mikroskopom, a onda tumačio jezik mikroba
i titlovao ih za youtube.
Pa dobro, bre. Meni takvi klišei nimalo ne smetaju, bitno je kakva je celokupna slika. Mož' dete da mazi i narogušeni kamen sa zubima i repom, al' da sve bude ubibože odrađeno, džaba mu onda originalnost. Ok, ne mora to dete ništa da mazi, al' mislim da razumeš šta sam tela reći. Iako deluje da ni sama... ma...
Da nije reč o deci, kao ljubimce mogli bismo da zamislimo i neke stidne vaši.
Ali ne obične već neka raznobojne. Egzotične.
I, stigosmo. Bez obzira na ogradu, stidne vaši su se spustile na stidna mesta. Tepisi, razmotajte se!
Pantljičara je pravo rešenje. Ja pročitao prvu priču i to nije fantastika. Definitivno. Mada, dobra priča. :(
Prvu? A šta je sa ostalim? :shock: Mislim... nije da zakeram, ali...
Smorile me domaće priče.
Jes' i to. :mrgreen:
Loni, respekt za odrađene ilustracije, u ovom džiru si prevazišao sam sebe.
Slutim da nisu tvoje a ako i nisu, čestitke na lepom kolažu.
xcheers
Jeste, ovaj krug je naj ne saj faj, ali priče mi deluju vanredno dobre (baška đubreta uokolo, njega 'onako' ima. Već sam pomenuo, govorim o dobrim pričama). U mojih prvih pet, bojim se da se ni jedna ne da smestiti, makar i po najrastegnutijim pravilima, u bilo koju ZS 'pravovernu' fijoku. Ima dobrih priča i to nije uspeh 'saj faja' neg ZS Radionice.
Quote from: scallop on 08-02-2012, 13:29:05
Smorile me domaće priče.
Dobro da si javio na vreme, pa da ni ja ne čitam dalje. Ne bih da se smaram.
Quote from: Steva Lazin Ljuštikin on 08-02-2012, 13:23:01
I, stigosmo. Bez obzira na ogradu, stidne vaši su se spustile na stidna mesta. Tepisi, razmotajte se!
Dobro de, mislio sam na veštačke stidne vaši.
Njih bi u budućnosti proizvodili da doprinesu aromi.
Quote from: Džek svih zanata on 08-02-2012, 13:47:01
Loni, respekt za odrađene ilustracije, u ovom džiru si prevazišao sam sebe.
Slutim da nisu tvoje a ako i nisu, čestitke na lepom kolažu.
xcheers
Da su moje, sam bih sebe nazvao supernatural mašinom 25.veka.
To su asocijacije na svaku priču.
Upišem odgovarajuće termine na google image, pa onda od silnih slika izabem onu koja
mi uz priču najbolje ide.
Imaš proizvod, gledaj samo da te marketing ne zajebe.
Zaboravih reći da mi se Lonijeva ilustracija moje priče dopada. :)
Quote from: Stipan on 08-02-2012, 14:12:19
Quote from: scallop on 08-02-2012, 13:29:05
Smorile me domaće priče.
Dobro da si javio na vreme, pa da ni ja ne čitam dalje. Ne bih da se smaram.
Ti ima da čitaš. Inače ću ja da te besim. xhang
Ts, ts, ts, pa zar tako prema Stipanu? :?
On samo prati učitelja...
Ima on šta drugo da radi, a ne radi. Eh, da je on moje priče pročitao onoliko puta koliko ja njegove...
Tako da... znaš šta Stipane? I kad pomislim, neću više da te branim. xrotaeye
Boban nas je malo zeznuo što nije bilo onog probnog prikaza - da vidimo naše greške
pa da ispravimo. Sebi olakšao posao, a neke od njih na jarugu mrkomračnu osudio.
Ja tek čitanjem uočio svoje greške, koje početnik početnog početništva načinio ne bi.
No sada je gotovo.
Quote from: Loni on 08-02-2012, 15:33:27
Boban nas je malo zeznuo što nije bilo onog probnog prikaza - da vidimo naše greške
pa da ispravimo. Sebi olakšao posao, a neke od njih na jarugu mrkomračnu osudio.
Ja tek čitanjem uočio svoje greške, koje početnik početnog početništva načinio ne bi.
No sada je gotovo.
Hoćeš da kažeš da svoju priču nisi pročitao pre nego što si je poslao?
Lenčovanje zaslužuje linčovanje.
Quote from: angel011 on 08-02-2012, 15:54:31
Quote from: Loni on 08-02-2012, 15:33:27
Boban nas je malo zeznuo što nije bilo onog probnog prikaza - da vidimo naše greške
pa da ispravimo. Sebi olakšao posao, a neke od njih na jarugu mrkomračnu osudio.
Ja tek čitanjem uočio svoje greške, koje početnik početnog početništva načinio ne bi.
No sada je gotovo.
Hoćeš da kažeš da svoju priču nisi pročitao pre nego što si je poslao?
Najgore od svega što jesam, ali mi je promaklo. Mnogo mi je loša koncentracija.
Sledeći put moraću da čitam dvaput.
Linč već slutim,
but I will survive.
Quote from: scallop on 08-02-2012, 13:24:07
Pantljičara je pravo rešenje. Ja pročitao prvu priču i to nije fantastika. Definitivno. Mada, dobra priča. :(
treba li to da uzimamo kao minus pri ocenjivanju?
A možda je horor?
Quote from: Plut on 08-02-2012, 16:31:06
A možda je horor?
mogao bi da bude, ali to očigledno nije autorova namera.
U stvari, kršimo pravilo. Trebalo bi da ćutimo.
pssst.
Pravila krše priče. I to svesno.
Ššššššš...
Ma, navukla si me da pročitam još tri priče. Šta li se Stevi dopalo?
Tri po tri i posle više ništa neće da boli. :mrgreen:
Quote from: Plut on 08-02-2012, 10:54:24
Pa dobro, Hrundi, nisu svima zanimljive opšteplanetarno hudom srećom obeležene ljudske sudbine, neki se zadovoljavaju pišući o ukrajputnim, malim, nečujnim...
A kako se oma baš ovaj Stipe naš'o prozvan, ts, ts, ts.
Ima priča u kojima su male, obične sudbine ukomponovane u velika svetska dešavanja. Primećujem da je u mnogim pričama opisana dečja igra, što je po meni, lako rešenje. A problema ima još, to tvrdim posle četiri pročitane priče.
Običnim smrtnicima je dato da utvrde da sam drkadžija, ali nikome nije pruženo da utvrdi koliki je stepen ili kakvoća tog drkadžijstva. Ne postoji merni instrument, matematička formula ili filozofska teorija koja bi to konstatovala. Da postoji tako nešto, seča vena bi bila olimpijska disciplina. Ali ono što ovaj drkadžija nije sebi dozvolio, to je da mu se u sud u oceni i komentarisanju priča umeša bilo koja predrasuda, suvišno osećanje, antipatija ili simpatija prema nekome. I da, dobro ste primetili, opet je bilo kršenja pravila.
Jedva čekam da Boban zada temu "kamion ide ulicom" i da pola učesnika baci dete pod kamion... :cry: :cry: :cry:
Kršenja pravila će uvek biti (a i bilo je), mada... nekad neko u priči samo ne vidi ispunjenje zadatka, to ne znači i da ga nije bilo. Eto, meni se desilo, svi ste umislili da jedna moja prica nije ispunila zadatak, a jeste i to na više nivoa. 8)
Oh Jevtro, crna li si. Ja sam ubeđena da će iza tog kamiona nicati cvetići. A, be, kaka žena.
Quote from: Plut on 08-02-2012, 14:38:53
Tako da... znaš šta Stipane? I kad pomislim, neću više da te branim.
Zašto nećeš? Ti si mi bila jedina ljubav!!!
Ah zlehuda sudbino,,,
Погрешио сам....овде има много више добрих прича него што сам мислио...fuck...гласаће се некако...:)
Glasanje traje još manje od sat vremena...
Zar nije bilo do ponoći? Opet si nešto zajebo... :-)
ma jeste do ponoći, samo vas malo treniram.
Zar nije do sutra uveče?
Do od nedelje bilo koje prve srede.
Sreda na četvrtak, to je valjda sad još malo.
po prvi put nisam morao da iskupljam priče za koje ću da glasam, nego su dve morale biti nepravedno izostavljene. doduše prva dva mesta su bila zagarantovana.
Slična priča, s tim što je kod mene jedna morala biti izostavljena. Prva dva mesta su se odmah zakucala.
Ovaj izgleda produžio rok do sutra uveče u 10 h! A, ja stao na pola, ko velim nema šanse.
E, ja taman mislila da citam i glasam, kad ono zakasnila...
Можда и ниси...убаци у пету! :lol:
Samo vi lagano nastavite, pa naučili smo već kako to ide. :)
Prošla ponoć...
komentari su uvek dobrodošli i bez glasanja...
Hoću, samo da pročitam...
Ali Dunja, kao da je za to potrebno čitanje...
Ma i to što kažeš! Svašta i od mene...
Popljujem napamet tri , četri priče, raspali svadja, sve ode u off, i eto redovnog stanja bez pročitanog slova!
Viš kako znaš! (https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fcosgan.de%2Fimages%2Fmidi%2Ffroehlich%2Fk015.gif&hash=d89c71ee782eca458a1bdeee84896df7710703fd) (http://www.cosgan.de/smilie.php)
Znas kako, ja bi sad na ovo tvoje jedan "like"! Al ovde nema :roll:
Te, apelujem na Bobana da hitno uvede opciju lajkovanja!
Glasanje gotovo, a evo i onoga što je stiglo u porukicama:
http://www.znaksagite.com/D/2012/glasanje_februar2012.htm (http://www.znaksagite.com/D/2012/glasanje_februar2012.htm)
Nek neko obavi sabiranje.
Ja sam svakako polućorav ovako s mobilnog, oprostite ako grešim, ali čini mi se da ni pola autora sa pričom u krugu nije glasalo. Baš čudno. Mora da je do mene i mog zrokavog proksija...
evo ja bio zaludan:
01 - 11
02 - 6
03 - 10
04 - 1
05 - 7
06 - 5
07 - 20
08 - 6
09 - 2
10 - 6
11 - 7
12 - 13
13 - 5
14 - 17
15 - 7
16 - 6
17 - 6
18 - 1
Izvinjavam se svima, nisam uspeo da glasam, a posle ove kataklizme od plasmana verovatno neću ni komentarisati priče. Ne usuđujem se od sramote.
Mislim da ću dobro razmisliti hoću li se još jednom usuditi da vam izađem na crtu.
a evo i ukupnog skora:
07 - 29
14 - 29
12 - 26
01 - 20
03 - 17
16 - 14
02 - 12
05 - 10
11 - 10
17 - 10
08 - 9
10 - 9
15 - 9
13 - 8
06 - 6
09 - 4
18 - 3
04 - 1
zaključujem:
Uspavanka za Timija i O silencio da Kianda će morati da podele prvu nagradu koja je ove nedelje veća nego ikad!
Bilo je 17 glasača za 18 priča tako da najmanje jedan učesnik nije glasao.
Svaka priča je dobila bar jedan bod.
Uspavanka za Timija - ja ovakvo pisanje cenim ali imam i problem sa stomačnom nervozom u procesu čitanja. Očito da autor ima dovoljno toga u glavi da bi mu se pažnja posvetila. Smeta mi drmusanje u rečenicama, a ni haiku mi nije jača strana. Suviše je lomova u priči, kao da je pisana u različitim 'stanjima'. Pride, nešto mi je klimavo ispunjen zadatak od troje ljudske mladunčadi, al ajde, imam ja počesto problema sa brojanjem do 3. Ne može se reći da je nezasluženo prva, niti da je baš morala biti. Ok je.
Pogledaj ko je sve glasao, ima ljudi koji nikako ili retko pišu za Radionicu, fale glasovi barem polovine učesnika.
Pa dobro, Stevo, što si se ti toliko uznemirio što ljudi nisu glasali?
Osobenost ovog kruga je relativno veliki broj priča autora koji dosad nisu učestvovali na radionici, čak ni na forumu uopšte.
A viman ima jednu grešku u računu,
Priča 1 ima 9 glasova na javnom glasanju, a priča 11 isto 9.
Kod njega prva priča ima 11 a jedanaesta 7.
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fi40.tinypic.com%2F262bdqx.jpg&hash=0598948405abf01e4410661af5fff96e2aa88788)
A evo i poretka sa oba glasanja:
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fi39.tinypic.com%2F2hrq3pl.jpg&hash=aade5d3cf1ba0c49c89e28795281255308e15c5e)
O silencio da kianda - kao što sam za Timija ubeđen da je 'žensko' pismo, tako mislim da je ovo 'muško' (a život će me valjda jednom i naučiti da su procene kvarljiva roba što se o glavu tuče). Znači, kod ove dve jedinu razliku vidim u pismu, toplo-hladno. Silencio ima isuviše mraka u baroku, a to ne ide. Ne mislim na atmosferu neg na vitlanje satarom kroz ritam i namerno pirenje u mokro mastilo da se čitaocu što više smrlja pred očima. Ne bih se zblanuo ako iza ovog stoji onaj zloduh Brdi Num Num. Ok je.
Ih ja se uznemirio zbog manjka glasova učesnika. Zamal mobilni nisam našamarao što mi ne prikazuje sve glasače, a ko bi meni i onda novog mobajla kupio, pitam ja tebe?!
Tek da zaokružim trijumvirat, Klopka - pojma nemam zašto je ova priča tako visoko rangirana. Moj jedini komentar uz priču je bio 'paceraj'.
'Dule, Uroš i Maša su čučali pored rupe', za takvu rečenicu je prikladan samo šamar, za imenovanje aktera i na taj način u prvih nekoliko redaka, sleduje još jedan. Šta su radili, srali unutra? Ne, neg 'Dule je nosio plavu kapu koja mu je pokrivala uši i obraze'. Ah da, i 'Posmatrao je Ogija namrštenog čela'. A 'Uroš je imao nekoliko brojeva veću jaknu koja mu je...
...dosezala do kolena vrećastih farmerica'. Bljak. Skrol, skrol, kraj - '...mašući repovima, i lizali ih po licu vrelim jezicima, sve dok ovi nisu, cičeći i smejući se, popadali na sneg'. Bogo moj! Evo i ja sad odo napolje da popadam u sneg. Izvinjavam se autoru, kecao on mene, sad je moj red. Sama ideja priče nije loša, holivudski presladunjava, al ajd. Priča kao produkt je bruka.
Po mom nadobudno skromnom mišljenju, kopljima najbolja priča kruga, Mjesečinu nemerete ukrast - lepo. Lepo ko kad je lepo. Još mi lepše jer mi se čini da autoru taj 'jezik' nije maternji, il da ga barem aktivno ne koristi (ubeđen sam da se u tim krajevima ne kaže 'malo sunce, mali krevet' neg 'maleno sunce, malen krevet'. Lepa reč, maleno :-)). Naravno, ni malo f od fantastike u njoj, a sva đipa jezom koju malo koji horor ume upriličiti. Svaki jedan dijalog je praćen pametnim opisom radnje koji ne štrči...
Quote from: Steva Lazin Ljuštikin on 09-02-2012, 05:55:43
O silencio da kianda - kao što sam za Timija ubeđen da je 'žensko' pismo, tako mislim da je ovo 'muško' (a život će me valjda jednom i naučiti da su procene kvarljiva roba što se o glavu tuče). Znači, kod ove dve jedinu razliku vidim u pismu, toplo-hladno. Silencio ima isuviše mraka u baroku, a to ne ide. Ne mislim na atmosferu neg na vitlanje satarom kroz ritam i namerno pirenje u mokro mastilo da se čitaocu što više smrlja pred očima. Ne bih se zblanuo ako iza ovog stoji onaj zloduh Brdi Num Num. Ok je.
Nisam ja iza te priče, napravio sm levi zaokret sa poniranjem u poslednja dva kruga, kada je u pitanju "moj stil.
Ni sedam godina, a zmajeve love - 3 poena
Zbog poučnosti. Od kada je pao ovaj sneg, u mojoj ulici, koja je nekada bila puna dečje graje, bez obzira da li je zimsko ili letnje doba, nisam zatekao decu da se igraju. Ma ništa, ni grudvanje, sanjakanje, bilo šta. Plašim se da ćemo vrlo brzo imati decu idiote, jer ne verujem da računare koriste za bilo šta svrsishodnije osim za igrice. A ako i deca postanu idioti, odzvonilo nam je...
Prvi tramvaj - 2 poena
Kvalitetna priča,nedovoljno prepoznata od radioničarskog auditorijuma.
Mit o nepobedivima - 1 poen
Dobro prikazan dečji nestašluk. Ali mi je muka od nasilnog ubacivanja fantastike.
Krokodil - 1 poen
Uspavanka za Timija - 1 poen
Toliko od mene za ovaj put, manjak vremena čini svoje.
Quote from: Steva Lazin Ljuštikin on 09-02-2012, 06:43:13
Po mom nadobudno skromnom mišljenju, kopljima najbolja priča kruga, Mjesečinu nemerete ukrast - lepo.
Apsolutno se slažem sa tobom.
...i bode oči (što je meni izuzetno važno. Od 'reko ovaj, odgovorio onaj' sraćka me pripane). Ritam, perfektan. Nizanje reči i rečenica, milina jedna. Ne sećam se kad sam ovde kroz priču baš u dahu prošao, a da ni štuca nije bilo. Znam za par likova koji bi ovu priču mogli potpisati, al mislim i nadam se da je neko nov. Ovakva krv nam treba.
Slučajnim izborom mi skrol pade na ''Ustaj Panko, zora je', prošapta stidljivo. Ćuti debeli. Modar. Spi. Neće taj više ustat'. Čitava poetika škrtosti jezika...
...i sudbine naroda-dece koje autor posmatra. Upotreba 'politike' mi je zasmetala (imam je i ja, pa dalje ćutim) ali je ona svedena na tek osvrtni putokaz 'Zove se Krstan...Bit ćeš ti Križan, Isusa ti', ako grešim izvinjinence, meni se u priči ukazao Stepinac, unijaćenje ako ne i čitav Jasenovac.
Poseban specijalitet priče, sitno tkanje predadolescentske seksualnosti. Malo mi je to zasmetalo na prvo čitanje, sad mi bez toga ne ide - tvrdi on i meka ona, u formi skoro pa epa. Tek da se životu smisao vrati...
...I zamena mesta sunca i meseca. Ustvari postavljanje nebeskih objekata na prava mesta, ne čeka se da zora zarudi, nego da se u mraku tek malo od meseca vidi. Jeza. Drugovi i drugarice, jeza. Grđe od jecaja usne harmonike.
Stevo, da li znaš da je u tvom kraju -27... podgrej vatricu, nemoj da se smrzneš, vidiš da ti hladnoća već nagriza mozak.
Moje drugo mesto, Ostrvo pingvina - nema jačeg saj faja od detinjih fantaziranja. Lepo napisano, pitko s pameću. Manjka priča priče. Uživao sam čitajući je.
Moj mozaik je davno nagrižen, i to malko jačim glabalom od bednih -27C. Samo se za štence bojim, tek im zubići izbijaju, saću do njih, da im se ne zagasi.
Drugovi i drugarce, ja odradio svoje za ovaj krug. Nemo me neko proziva! Ću kere pušćam. Odo sad da mračim sam sebi. A pa pa!
Samo da prijavim, Boban pronosi polu informacije, jedva je -23C. Štenci su živi, zdravi, i fala na pitanju, lajavi :-)
Ja vas sad stvarno ne bih više zadržavao. Na svoje zadatke, ajmo!
Il' sam nešto mamuran, il' mi word brojač ne radi kako valja, il' priča 12 ima 7300 karaktera...
Povećano ograničenje, ili povećana tolerancija na premašivanje? :shock:
Ne varaš se. Još da je to jedina zamerka.
Evo me na kafi i ništa nije kako treba. Boban je napravio kratak dribling sa tajnim glasanjem, pa nisam ni pročitao do kraja, a ni glasao. To je jedino dobro. Sve ostalo je gnja. Sendmen opet praši naokolo, od onoga šta sam pročitao od ispunjavanja zadatka samo pramenovi, što bi rekla Plut - repići, tipfeleri i nepismenoće dostigle nivo prvih nekoliko Radionica, a niko da pomene, nekonzistentno do bola, a svima jasno šta pisac teo da teo.
Sa čitanjem sam prekinuo kod pingvina. Učinilo mi se da ja više ne mogu da pohvatam ko frflja, a ko lomata rukama. Evo šta sam dotle našvrljao o pričama. Možda kasnije izmenim mišljenje, ako se ispostavi da sam ja bio u autu, a neče.
Golubje plavo - Dobra, ali nije fantastika. Posle su mi proletale glavom misli o tome šta bih ja sve mogao da napišem iz svog detinjstva, kad bi neko zadao takvu temu.
U skrovištu - Pisac je opet počeo da piše jednu priču, a završio drugu - do pola o keru, od pola o usranoj i upljuvanoj deci, za poentu rimsku vučicu. Ma nemoj.
Mjesečinu ne merete ukrast - Insistiranje na dijalektu. Nekonzistentno. (Da, moglo se očekivati da će Stevi biti jasno i lepo. Da, vonja po Jasenovcu, nepotrebno)
Jedna pijana noć - Izgleda da se pisac nije dosetio kako da bez dvojice pijanaca ispriča kako je deci umrla baba. Van teme. Van teme.
Mit o Nepobedivima - Grizga Nelsije i nevaljala deca. Izgleda da se pisac već pokajnički izjasnio. Radionica se ne može otaljati. Tu priču treba ponovo napisati. Zbog fine poente.
Ni sedam godina, a zmajeve love - Ja ni 70, a smučilo mi se od glupe priče. (Sad me jedino zanima kako joj je Hrundi dao prvo mesto, mada je to pokušao da objasni frustracijom.)
Uspavanka za Timija - Nikada nisam imao sluh za Sendmena. Ovo nije loše pisano, ali... (Imam utisak da je to pisao neko ko je nekad bio poklonik te fame i da mu je prvina na Radionici.)
I tu sam prekinuo sa čitanjem. Videti gore.
Scallope, bilo bi lepo da se uspeš izboriti (ha! infinitiv!) sa svim pričama pa da čujem i ostatak komentara. Kafa dugo ume potrajati (gle, opet!).
Ја не говорити ваша гугл транслејшн језик. Ви немати у тинтар жеља и воља да поправити и ускладити језик са говорна заједница у којој живети. Ви мислити да ваша локал ленгвиџ боља и то наметати осталима. Ја морати бранити језик земља у која живети иако моја натив ленгвиџ не бити тај. Можда прочитати први прича и видети шта ви метнути први.
xrofl xrofl xrofl
DECA IZ PRESTONICE SVETA- Ovoj priči sam dao tri poena, mada daleko od toga da nema mana u izrazu. Smatram da se moglo poraditi i na drugačijem rešenju, umesto nabrajanja Petogod... Dvoipogod... i slično, a često se ponavlja. Priča mi ipak ima najbolju strukturu, i deluje mi lepo osmišljena. Ima čudnu, tešku atmosferu, i ta neobičnost me kupila. Ne znam tačno zbog čega, ali podsetila me je na onu retku bolest ( ne mogu joj se setiti imena ) koja podrazumeva ubrzano starenje. Vrlo snažna priča. Tri poena.
KLOPKA- Takođe, daleko od toga da nema mana i nespretnih konstrukcija, ali ako se malo potrudi, ima u ovoj priči i dosta toga lepog. ,, Patuljci ne reže, oni zvone, jer imaju zvončiće na kapi.'' Jedan od primera lepog u priči. Ispričana je na neki drag način, prosto asocira na detinjstvo i zime. To joj je najveći plus, a uz peglanje pojedinih rečenica i stručnu ruku svakako bi bila još bolja. Dva poena.
O SILENCIO DA KIANDA-Ono što mi se najviše svidelo u ovoj priči je tanana, specifična crta fantastike. Ima neki poseban stil, koji je odvaja od većine u ovom krugu, kao neka mešavina raznih kultura, snova i realnosti. Pomalo je i pretenciozna, ali sve u svemu dovoljno za bod.
DECA-Ova priča me je podsetila na jednu iz ranijih radioničarskih krugova, devojčica i njeni drugari iz detinjstva. Priča je korektno odrađena, ima finu dozu osećajnosti. Kraj je upečatljiv. Tanka je crta koja može deliti nevinu dečiju igru od tragedije. Podseća nas koliko je sve na svetu prolazno, naročito ono drago. Jedan bod.
MJESEČINU NEMERETE UKRAST- Jako dobra priča. Tužna, teška, ne bih rekao ni hororična,već puna slutnji i nagoveštaja zla i mraka. Da, izbija logor i Jasenovac, ali ne mislim da ta tema treba biti zabranjeni grad. Jezik priče je ponegde izvanredan, negde me totalno zbunjuje. Veza sa fantastikom je vrlo klimava, ali je priča toliko dobra da mi je bilo greota izostaviti. Jedan poen.
U tajnom glasanju, mesto Mjesečine, dao sam glas priči POLJA UMIRENE DECE. U toj priči se jasno vidi talenat za pripovedanje, bez suvišnih zapinjanja i filozofiranja. Narednik Đuro, hehe, nešto puno tih Đura u poslednje vreme :) . Ne znam da se nisam zbunio oko tih igračaka, ali meni se čini da priča malo iskače iz zadatka. Ali ipak, dobra je.
Dobra priča kojoj nisam dao glas je USPAVANKA ZA TIMIJA.
Ja obožavam Sendmena i Gejmena, i volim taj sanjivi ton u priči, ali ponegde mi je previše monolitna i jednolična, a negde konfuzna bez mere. Nekako mi se čini takođe da je i u svađi sa zadatkom. Tako da nisam glasao za nju, ali svakako priča koja zaslužuje pažnju.
Ovog puta sažetija analiza nego inače...
1. GOLUBIJE PLAVO - Lepa logoreja, ali kao da nije jasno šta se na kraju zapravo desilo. Je l taj dečak umislio da je golub, poleteo pa poginuo? Ne razumem.
2. U SKROVIŠTU - Ovo mi je ipak promašena tema. Ima dece, ali glavni lik je keruša. Ne zna se šta se dogodilo na kraju. Je li keruša sačekala da deca pomru i njihovo meso svojim mladuncima odnela?
3. MJESEČINU NEMERETE UKRAST - Uverljivo dočarana tuga dece u logoru. Zanimljivo je da je uz romsku decu u logor strpan i medved. Ipak ovo je realistična priča pa se ne uklapa u fantastiku. Mislim da sam za ovu priču glasao ali samo u tajnom glasanju.
4. JEDNA PIJANA NOĆ
Ovo je na žalost promašena tema jer glavni akteri nisu deca već odrasli koji se prisećaju detinjstva, a to ipak nije zadatak. Priča ima dobru kompoziciju. Ipak nije jasno od čega je dečaka spasio nanin duh? Trošna kuća nije se srušila kad su deca bila u njoj. Nana dakle ipak nije imala funkciju.
5. MIT O NEPOPEDIVIMA - Ovo je naiva - cartoon. Ne samo da je o deci već je i pisano za decu. Deca sprečavaju galaktičkog moćnika da uništi planetu. Priča može da se vrednuej samo u smislu duhovitosti.
6. NI SEDAM GODINA A ZMAJEVE LOVE - Ovo je simpatična pričica sa dobrim preokretom. Mana je što je sve već viđeno. Mnogo je storija, koje počnu kao fantazije pa se ispostavi kao dečja PC igra.
7. USPAVANKA ZA TIMIJA - Carstvo slobodnih asocijacija. Ovde je logoreja toliko dobra da ovo zaista kao da nije proza već je prevazilazi u pravu kvalitetnu poeziju. Ipak ovo nije moja omiljena šolja čaja. Volim jasne priče sa konkretnom temom, fabulom i strukturom, a u ovoj priči to nisam našao.
8. OSTRVO PINGVINA - Slično važi kao i za Timija. Logoreja je bogata, ali nema fabule ni jasne strukture. Šta se ovde uopšte dešava osim slobodnih dečjih asocijacija?
9. POLJA UMIRENE DECE - Ova mi se priča dopala (I baš sam se šokirao što drugima nije). Fabula je vrlo kompleksna. Troje dece, za koje će se ispostaviti da su veštački napravljeni stvorovi u biotaniku, imaju igračke sa takođe veštačkom inteligencijom. Ipak oni nisu stvoreni samo da se igraju već i da ispunjavaju vrlo zahtevne svemirske zatatke. Mana priče je što ima previše događaja na malom prostoru.
1 poen
10. KROKODIL - Simbolična priča o dečjoj traumi usled očeve agresije. Vešto otvaranje karata na kraju. Ipak priča je ravna. Bez preokreta. Fabule se svodi samo na dočaravanje tuge, na prepoznavanje simbola.
11. DECA IZ PRESTONICE SVETA - Vrlo zamagljena priča. Teško je uhvatiti nit. Devojčica koja ne zna koliko joj je godina pronalazi dečaka, koji je zaražen od teške boelsti (kuge) i odvodi ga nekuda. Da li je devojčica neka vila, neki duh? Ništa se ne razaznaje. Priča ostaje misteriozna do kraja, ali i čim razmišljamo o njoj i kad je isčitamo znači da u njoj ima nešto.
1 poen
12. KLOPKA - Ovo je jedna od priča koje drže pažnju. Grupa dece želi da uhvati nekoga u klopku, ali ko je to? Možda deda Mraz? Ko je zver koju dočekuju? Možda neki egzotičan pas? Konfuzija je i oko sestrice Maše. Nejasno je zbog čega ona umire? Kako? Zašto? Previše je to događaja za mali prostor od 6000 karaktera.
13. DOČEK - Ova priča nije originalna. U zbirci ,,Đulići uveoci'' postoji pesma gde Jovan Jovanović Zmaj peca o snu u kome se sreo sa svojom dragom i mrtvom decom. Imena su identična. Ova priča je samo promenjena pozicija te pesme. U njoj, iz perspektive dece - duhova dolazi otac kome priređuju doček. Ipak priča ima i jasnu strukturu i fabulu. Njena mana je da je prejasna i preeksplicitna na kraju. Koliko su druge priče zalutale u zamagljenu konfuziju ovde je sve previše jasno da bi bilo izazovno.
14. O SILENCIO DE KIANDA - Predivna priča! Bajno dočarane emocije malih crnaca iz portugalske kolonije u Africi. Po dolasku u Lisabon čeka ih robovanje a oni se mole boginji Kiandi da ih oslobodi. Dobro odabrana tema. Puno živosti.
2 poena
15. PROMENA - Bravo! Ovo jeste moja šoljica čaja. Lepota kristalne jednostavnosti. Stvarno mi je nekad muka od lavirint-storija, kojima je cilj samo da zeznu čitaoca i sprovode ga kroz maglu. Književnsot ipak nisu samo matematički zadaci. Zato principijalno podržavam priču koja umesto magle u kojoj će svako videti nešto drugi, nudi jasnu strukturu, fabulu, ideju i poentu.
Ovde je pas u ulozi Isusa Hrista i to mi je kao ideja fenomenalno.
MAXIMALNA 3 POENA
16. DECA - Dirljiva priča koaj poentira time da i različiti (u ovom slučaju autističan dečak) zaslužuju poštovanje jer i oni mogu biti korisni okolini i imati neki svoj sistem (intuitivni) koji mi ostali nemamo. Jasna priča, jasna fabula. Nijedan lik nije suvišan. Vrlo dobro.
1 poen
17. PRVI TRAMVAJ - Pripovedanje je lepo, ali ovde je nejasno šta se u stvari dešava. Jesu li anđeli anđeli ili je to samo simbolika? Ako su pravi anđeli odkud pas na nebu? Priča je magla bez razrešenja.
18. BIO JE SUNČAN DAN - Ovo je vrlo interesantna priča. Dobijamo grupu dece čija imena nisu bitna (pepeljaste pletenice, cvrčanje) bave se vradžbinama. Atmosfera malih veštica je odlično dočarana, ali ni ovde nema jasne fabule ni preokreta.
Pošto ne može da mi stane u prvih 5 (već se nalazi na 7 mestu dao sam joj 1 poen samo u tajnom kliku.
Pročitao sam i O silencio de Kianda. Ako su deca mala, narator to ne mora da bude. Šta, na primer, znači: ...crna rupa u belilu u obliku Ngende... ? Likovi u priči postoje da bi podržali priču, ali to ne znači da mogu da budu krajnje bezlični. Hoću da me likovi za rukicu vode kroz priču. Ako toga nema, ne trebaju mi ni likovi. Dajte, zapamtite to jednom. I, naravno da to nije pisao Hrundi, koliko god nedokazani drkadžija, on to radi daleko bolje.
Quote from: scallop on 09-02-2012, 11:01:59
Ја не говорити ваша гугл транслејшн језик. Ви немати у тинтар жеља и воља да поправити и ускладити језик са говорна заједница у којој живети. Ви мислити да ваша локал ленгвиџ боља и то наметати осталима. Ја морати бранити језик земља у која живети иако моја натив ленгвиџ не бити тај. Можда прочитати први прича и видети шта ви метнути први.
Lepa naša slpska jezika, udli po gugl, lup-lup, tako je, bezoblazni gugl, evo ti opet lup i na ti još, stidi se gugl, pi gugl, loš gugl, slam te bilo gugili. Vlatiti se hoću naša lepa slpska jezika!
:!:
Sinlen je dao primedbu da priča Klopka ima 7300k. Verujem da je tako. Ta priča je ukupno među prve četiri! Od 19 glasača čak 13 se izjasnilo za nju. Zato sam i nju pročitao.
Dule ima plavu kapu. Uroš veliku jaknu i vrećaste farmerice. Ogi ima čizme i, kasnije saznajemo, poderanu jaknu. Maša (koja ne postoji) ima smešnu, neposlušnu kosu, sivu trenerku, lila jaknu, roze krpene patike, a u toku priče i čizme koje izvlači iz snega.
Deca prave klopku, ali nećemo da vam kažemo za koga. To će, kao, da bude poenta. Trećina priče se potroši na skidanje mreže sa golića u dvorištu škole, trećina na uzimanje crvenog ćebeta iz Kingove pseće kućice. Ostalo je oko klopke.
Kao fantastični motiv nam se nudi nešto strašno iz mraka, kao vukodlak, šta li? Negde usput se desi sukob Kinga i te zle kobi.
Poenta bi trebalo da bude lov na Deda Mraza ili Božić Batu ili Santa Klausa, jer nije doneo BMX prošle godine, a ulove Kinga i kučku u teranju.
Jeste li shvatili za šta ste glasali, većinom? Odmah da kažem: takve priče nemaju nikakvu šansu da se nađu u bilo kom budućem godišnjem izboru. I briga me što ta priča ne valja, muka mi je da ste glasali za nju. Šta ste, za ime sveta, naučili za godinu dana?
Usput, meni kod ove priče nikako nije jasno, ako je i klopka za Deda Mraza, kako je on to odneo njegovu sestru pa će sada da ga natera da je vrati? Koji to Deda Mraz odnosi decu? I na kraju se sve zaboravlja i sestra više nije važna? Il' ja opet ništa nisam shvatila.
I nije 19, bilo je 17 glasača, manje nego priča.
Ma, hajde, Plut. Na konfekciju je potrošeno ono što je trebalo na karakterizaciju. Ovde nisu sitnice kao patike, pa čizme problem. Pitanje je, jesi li u tajnom glasanju glasala za ovu lakrdiju? Samo šest glasača nije. Od više od polovine priča koje sam pročitao, meni je i dalje Bucino letenje (mada nije fantastika) najbolje napisano.
9 od 17 u javnom i 13 od 19 u tajnom glasanju.
BIO JE SUNČAN DAN-Drugi deo priče sa veštičarenjem mi je mnogo bolji od prvog. Pola priče je uništeno natezanjem oće da skoči, neće da skoči. Pa skoči više, sestro draga. Šteta, ova priča je mogla biti dosta kvalitetnija, da se malo poradilo na njoj, čini mi se da je odrađena na brzinu i smandrljano. Ostala je samo na potencijalu.
PRVI TRAMVAJ-Priča je u slikama, sanjiva, psihodelična, ima to svojih čari ali glavni problem je nejasnoća. Anđeli ? Paralelni svetovi ? Je li Tea/Mala kraljica jedna osoba, ili je jedna ,, dvojnik '' druge ? Koja je uloga tramvaja i Azrinih stihova umetnutih u priču ? Previše dilema za kratku priču.
PROMENA- Naivno i neuverljivo. Ne mogu reći čak ni simpatično. Čike u uniformama... vrlo bled utisak mi je ostavila ova priča.
I ovde imam nekih dilema oko uspešnosti kretanja u okvirima zadatka.
DOČEK- Ne verujem ovoj priči. Likovi dece mi nisu uverljivi, makar ne za taj uzrast. Ni sama radnja ne gura napred. Utisak sličan prethodnoj priči.
KROKODIL- Da uzmemo da je ispunjen zadatak, svejedno mi se nije svidela priča. Ni cela zamisao sa ocem, ni gugutavi govor. Ni ritam priče mi se nije svideo. Tema je mnogo puta obrađena, tako da...
OSTRVO PINGVINA- Ako je priča sa decom, zašto se insistira na govoru tipa klezub, zubal ? Ne potcenjujte čitaoca, a ni decu. Deca su često pametnija i od nas odraslih, i nemojte ih predstavljati kao kliše gugutavce. Inače priča mi teče mrtvo, sporo, nezanimljivo.
NI SEDAM GODINA A ZMAJEVE LOVE- Ne može ovako. Ne valja. Bajkovito, epski, a onda- cap! Računar i video igra. Previše jednostavno rešenje, previše puta viđeno. Svojevremeno sam napravio sličnu grešku u jednoj svojoj priči, kada sam naglo ,, presekao '' radnju ( Daca i Huan ). Smatram da bi bilo mnogo bolje da je ova priča završena stilom i okruženjem kojim je i početa. Na početku je obećavala.
MIT O NEPOBEDIVIMA- Simpatična pričica, ne mogu reći ništa više od toga pohvalno. Pomalo se na silu forsira zabavnost. Ide čitanje, nije da je dosadna ili nečitljiva, ali ne ostavlja nikakav dublji utisak, čim se završi čitanje, već pada zaborav.
JEDNA PIJANA NOĆ- Sedimo tako nas dvojica uz flašu vina i prisećamo se starih dana... Priča mi je pukla već na prvoj rečenici, početak je upravo takav kakav ne cenim kod ovog zadatka- stariji uz cugu se prisećaju detinjstva. I jasno je da nije ispunila zadatak. Ni sam tok priče nije bog zna kakav. Iskreno se nadam da je ovo napisao apsolutni početnik, u tom slučaju biće mesta za napredak, ako je neko iskusniji, onda je loš dan, a ako nije ni loš dan, onda je već problem.
U SKROVIŠTU-Priča ni najmanje inovativna. Motiv vučice ( keruše ) i ljudskih mladunaca je poprilično star i poznat. Nije toliko loše ispričano, ali daleko od mesta za bodove.
GOLUBIJE PLAVO-Na momente zanimljivo, ali mi neki izrazi i jezičke konstrukcije prosto lome i kidaju priču, a onda nema tečnosti priče. Nisam siguran ni koliko je fantastična, zadatak... hmm. Čini mi se da je u ovom krugu bilo najviše problema sa ispunjenjem zadatka. Nesvesno ili namerno, ne znam. Jeste bio težak, ali ne i pretežak, bilo je i zahtevnijih zadataka u prethodnim krugovima.
hej drustvo :)
hvala na citanju - bilo mi je zadovoljstvo da ucestvujem u vasoj radionici
sorry sto je off SF
ja sam kriva za onu bez naslova 16tu pricu
i znace mi vasi komentari
tako da slobodno raspalite
i kakvi su vam bre ovo smajliji
xchain Najbolji!
Quote from: scallop on 09-02-2012, 12:48:07
Ma, hajde, Plut. Na konfekciju je potrošeno ono što je trebalo na karakterizaciju. Ovde nisu sitnice kao patike, pa čizme problem. Pitanje je, jesi li u tajnom glasanju glasala za ovu lakrdiju? Samo šest glasača nije. Od više od polovine priča koje sam pročitao, meni je i dalje Bucino letenje (mada nije fantastika) najbolje napisano.
9 od 17 u javnom i 13 od 19 u tajnom glasanju.
Uočeno skoro sve nabrojano i uprkos svemu tome dao sam joj glas, samo da popunim kvotu. Ipak me više zabavila i vezala nego one za koje nisam glasao.
Meni rezultat glasanja u radionici odavno ne predstavlja merilo za kvalitet priče.
Ne jednom su komentari bili dijametralno suprotni od plasmana iste.
Ukratko, ja više ništa ne razumem.
Quote from: scallop on 09-02-2012, 12:48:07
Ma, hajde, Plut. Na konfekciju je potrošeno ono što je trebalo na karakterizaciju. Ovde nisu sitnice kao patike, pa čizme problem. Pitanje je, jesi li u tajnom glasanju glasala za ovu lakrdiju? Samo šest glasača nije. Od više od polovine priča koje sam pročitao, meni je i dalje Bucino letenje (mada nije fantastika) najbolje napisano.
9 od 17 u javnom i 13 od 19 u tajnom glasanju.
A da, ja gledala samo javno. Slažem se, previše prostora potrošeno na ništa što meni išta može i treba da znači. Vrlo moguće da je u pitanju neko nov, ali da, pričamo o glasanju trenutno. Ja sam vrlo iznenađena plasmanom ove priče. I ne, nisam glasala za nju ni u jednoj varijanti, uglavnom sam dosledna, kako u javnom-tako u tajnom, s tim što u tajnom nekad ne glasam za sve.
Quote from: Plut on 09-02-2012, 12:41:47
Usput, meni kod ove priče nikako nije jasno, ako je i klopka za Deda Mraza, kako je on to odneo njegovu sestru pa će sada da ga natera da je vrati? Koji to Deda Mraz odnosi decu? I na kraju se sve zaboravlja i sestra više nije važna? Il' ja opet ništa nisam shvatila.
Ni meni to nije bilo jasno. A i krpene patiko-čizme su mi zasmetale, kao da tokom pisanja nije postojala jasna slika.
E, što se tiče
O silecio - meni se upravo dopao opis: crna rupa u belilu; kada sevne svetlost u potpalublje... Priča umalo da ne dobije ni jedan poen od mene, iz revolta zbog engleskog prevoda. Kakvo je to omalovažavanje sopstvenog jezika? Ipak, zbog maštovitosti i baš takvih - slikovitih opisa, stavila sam je na prvo mesto. I žestoko sam se dvoumila između nje i
Golubije plavog, koju sam stavila na drugo mesto samo zato što je ovo radionica fantastičnih priča.
Joj da, blago je reći da sam popizdela zbog prevoda na engleski, umalo i ja da joj ne dam bodove baš zbog toga. Alo, bre, pišeš priču na srpskom a prevodiš na engleski. Mislim, stvaaaarno.
O silencio de Kianda je ime jednog sajta na netu. Neću više ništa o toj priči.
Mej, drago mi je da si među nama. Dobrodošla. Pročitao sam tvoju priču i evo komentara:
Najpre, dijalog se ne označava tako kao što ti radiš. Možda samo autistični klinac, jer takvi najčešće ne govore. Dalje, upotrebljavaš previše zamenica. Bespotrebno. Recimo: Napad je za nju bio krajnje smešan. Ne možeš ni da se popneš sam na nju. Ima toga još. Nemoj za devojčicu da pišeš - drala se. Malo ti je i rečnik siromašan. Recimo: nije tata podizao Janju na središte, nego na prvu račvu, zar ne? E, sad, priča ti je po konstrukciji i karakterizaciji bolja od većine u ovom krugu Radionice. Oseća se ponos devojčice što se bolje vere uz drvo od dečaka, oseća se zavist druge dvojice i mali pomak kod drugog jer mora da brine o bratu. Dakle, to je mnogo bolje nego kad iz priče dobijemo šta oblače. Autistični klinac je izvrstan. To povezivanje mačke i zelenih oraha je taman po mom ukusu. Čak je i poentiranje vrlo dobro, jedino si mogla da izbegneš rečenicu: Janja je pala na travu slobodna. Imala si na raspoloženju diskretnije rećenje. Kao: počela da kašlje, stenje, dahće ili šta drugo što bi uvelo asocijaciju na to da je ostala živa. Na kraju, poenta: Ne volim mačke, mora da bude eksplicitnija za čitaoca, jer poentiraš delikatnim stanjem. Pa: Ne volim mačke... Imaju zelene oči... kao orahe...
Jel' komentar OK?
nisam ovog puta glasal.
ZA ovo bih glasala da je moglo za tri price
MIT O NEPOPEDIVIMA -ovo je prica u koju sam poverovala da se radi o deci ,pa kad me neko laze da me bar lepo laze.
KROKODIL - pocetak nije obecavao al na kraju me autor isekao ko na papir i ne provalis dok ne pocne da pecka.
PROMENA - dobra je promena.
Toliko.
scallop, hvala, bas to mi treba
u pravu si za recnik, slabo citam i nedovoljno pricam
svidja mi se kako si poentirao 8-)
Ovde upadljivo fale Jevtropijevićkini i Scallopovi glasovi, ali i onih ljudi koji su uredno primili tuđe, a nisu davali svoje. Verovatno je svima teško da pročitaju sve priče, pa posle još treba i da ih rangiraju. A možda i ja imam zastarela shvatanja: ako se neko pomučio da pažljivo pročita tvoju priču i kaže ti koliko mu se dopalo (od 0 do 3), valjda je u redu to uzvratiti. Evo Hrundi je imao krajnje čestit odnos, mada je pokušao da se izmigolji (a obrazloženje trobodovne priče malo i vuče na isto).
Zato ću sebi dozvoliti da komentarišem samo priče kojima sam dala bodove:
14. Najjači utisak je ostavila priča u priči. Na tako malom prostoru dati toliko lepog i različitog!
1. Ovoj priči fali još malo prostora. Ustežem se od svojih tumačenja (uglavnom vidim ono što pisac nije nameravao da kaže), pa neću pitati jesam li ispravno shvatila kako je pronađeno lašče na mestu gde nije ni bilo gnezda.
17. Odmah nakon čitanja, ona mi je najviše legla. Poigravanje sa izmeštanjem, tečnost pripovedanja, jasne slike – kao kadrovi... Da sam odmah glasala, ona bi dobila 3 boda, ali je posle drugog čitanja i snage utiska koje su ostavile prethodne dve priče, ostala samo na bodu.
2. Lepa prva rečenica. Moglo bi da se poradi na jeziku (u nastavku), ali je lepo izvedeno: kuja koja ostaje bez mladunaca – postaje lovac – ipak usvaja mladunce druge vrste sisara (ovo je za Lonija – nije ih pojela; zaštitila ih je).
10. Zanimljiva ideja – da maleno dete uvlači još dvoje dece u svoj san, tražeći pomoć. Milica je jasno opisan lik, drugo dvoje dece su malo bleđi.
15. Dobila je bod na tajnom glasanju samo zbog ideje da ljudi uništavaju ono što ne poznaju, ma kako to dragoceno bilo. I nervira me što se pas zove Džeki.
Džekika! :mrgreen:
Znači tako Midoto? Komentarišeš samo ono za šta si glasala? Ostali nek crknu! Pa da. Lepota jedna.
Odavno se događaju čudne stvari na javnim i tajnim glasanjima.
Ovde je očigledno da mnogi nisu glasali na oba mesta.
Meni je najfascinantnija "uspavanka za Timija" koja je i na tajnom i na javnom privukla po devet glasača, ali joj je petoro dalo prvo mesto.
Samo još dve priče (i to vrlo slabo plasirane) "Mit o nepobedivima" i "Promena" imaju više od jednog prvog mesta. "Promena" ima dva prva mesta i jedno treće u javnom, a u tajnom samo dva glasa, verovatno od ovo dvoje koji su joj dali prvo mesto.
Ali zapravo je najzanimljivije kojih petoro ljudi je "Uspavanku za Timija" stavilo na prvo mesto. Svi žive u krugu poluprečnika pedeset kilometara i svi su redovni učesnici radionice. Kakva koncentracija.
Ili autor zna kakav je radioničarski duh pa je postavio priču na najprihvatljiviju frekvenciju.
"O silêncio da Kianda" je najpostojanjija, po 12 glasača u jednom i drugom izvlačenju.
Sada sam se setio - ja sam zaboravio da glasam na tajnom, bar mi se čini. Izabrao bih iste priče kojima sam dao bodove.
Plut, kada nam poprave cev i vrati nam se tekuća voda u kujnu, biću manje revoltirana, pa ću dati (ne baš opširne) komentare i na druge priče :) Ja sam čitalac, a ne - kritičar, pa preteže lična sklonost (ovde oličena kroz pominjanje životinja).
Midoto, Plut ima pravo. Važnije je komentarisati ono što ti se nije dopalo. Sad ja treba da gledam šta piše iza brojeva? Uradila si isto što i Hrundi. Ne volim kad nas jedan od najpismenijih ovde folira sa svojim komentarima.
Bobanovo hajpovanje za Uspavanku za Timija je bezveze. Sendmen je demode, a bio je to i kad su svi vrištali kako je IN. A ni Silencio nije nešto.
Usko gledano, ovde je malo toga za nešto i svemu se mogu pronaći ozbiljne zamerke.
Mnogi više mi znači kad neko, čije mišljenje cenim više nego neko drugo, ko nije glasao za mene obrazloži zbog čega to nije uradio. Dobro, lepo je skrenuti pažnju i na to šta ga je nateralo da mi da glas, da se ne bi desilo da je to bila samo slučajnost moje priče, a posle odleti ko zna gde i izgubim ga. Naravno da bih i od drugih isto to volela da dobijem.
Da pomenem i one koji nisu glasali, a bilo bi lepo čuti ih do kraja.
Da dodam samo, Midoto, nadam se odlazećem revoltu sa nadolazećom vodom, takođe... i sebi želim isto, uz odlazećeg komšiju i prerađeno ulje, plastiku... šta li već loži. Ništa manje nego banja!
Nekoliko puta sam rekao, opet se ponavljam:
Ne pobeđuje autor koji je najbolje rangiran, nego koji je dobio najviše (najiscrpnije) komentare za svoj rad.
Po defaultu, to dobijaju priče na vrhu tabele. One sa nekoliko mizernih bodova budu zakinute, iako je upravo tim pričama potrebno najviše kritike, sugestija i saveta.
Moji komentari slede uskoro.
Golubije plavo
Jedan od najboljih početaka sa radionice. Kupio me je na prvu. Uprkos nekim nejasnim rečeničnim konstrukcijama (,,Ne znam, možda su mu roditelji nešto pričali, ili je sam u svojoj glavi sve namislio, ali golubova, raznih, jeste uvek bilo na krovu kuće kud nas je, kao na eksurziju ali u tišini, vodio." ili ,,Kovana ograda Švabine kuće, trula i škripava već na povetarcu, bez obzira, i dalje je stajala.") stil je zanimljiv, rečnik šaren i zabavan.
Problem se javlja na kraju. Raspleteno je nemotivisano, prebrzo i gotovo na silu. Nemoguće je da se narator nije zapitao zašto je Buca skočio. A jeftino je što je objašnjenje izostalo. Kao da priču čitamo iz najdaljeg reda sedišta, pa nam nije sve jasno kao onima dole u prvim redovima. Kao da nam je nametnut sporedni lik kao protagonista i glavnu priču samo ovlaš dodirujemo.
Fantastika?
U skrovištu
,, nabreklom vimenu" - pas vimena nema, ali hvala što mislite na mene.
Užasno napisana priča. Šteta je jer je ideja dobra, mene su ta deca prevarila, očekivao sam da postanu obrok. Pripovedanje je veoma loše. Jako smeta to ređanje događaja, desilo se ovo, pa ovo, pa onda ovo, a bez ikakvog uzajamnog odnosa. Tako se i cela jedna upečatljiva scena svela na kariku u nizu (,,A kad se vratila, zatekla je drugog psa kako proždire mladunce. U nastupu trenutno oslobođene jarosti raskomadala ga je, ali je za njene mladunce bilo prekasno."). EKG priče ravan.
Za razliku od prethodne u kojoj početak kupuje na prvu, ovde je ponuđena dosadna situacija koja ni malo ne vuče čitaoca da sazna šta se dešava dalje. Bar da je stilski lepo napisano, ili da je akcenat na apokalipsi, ili nešto da je ponuđeno...
Nekoliko od bezbroj grešaka:
,,Krupna i mišićava keruša oprezno se provlačila ruševinama." - među?
,,Vešto je izbegavala oštre ivice metalne armature kojih je bilo na sve strane." - podvučeni deo nepotreban.
,,Jestive otpatke, koji nisu bili zatrpani i koje je po mirisu pronalazila u ruševinama, pojela je i više ih nije bilo." - isto.
,,...nametala slike komada mesa u ustima." - ovako loših rešenja ima pregršt. Suština pisanja je pronalaženje dobrih načina da se nešto kaže, a ovakvi primeri teže suprotnoj krajnosti izražavanja.
,,sitne životinjice" - pleonazam.
,,Dva dečaka su spavali na leđima." - rod vs. broj
,,Probijajući se spolja, vazduh ispuni cementna prašina, gusta i lepljiva, pa deca počnu kašljati i grcati." - koje je ovo vreme?
Mjesečinu nemerete ukrast
Kakva. Iseckana. Priča. Rečenice su prekratke. Smeta pri čitanju. Dovoljna bi bila tek po neka da dočara željenu atmosferu. A atmosfera postoji. Samo još nedostaju osnovni elementi priče. Sve klizi, dešava se bez otpora koji je potreban da bi nam se protagonisti približili. I potencijalni antagonista, Panko, ima tek sporedni uticaj na priču, a trebalo bi da se oko njega gradi zaplet. Rasplet nemotivisan, nagrada nenagrađujuća, čitaoci nezadovoljni. Da bi se išlo na emociju bez klasičnog zapleta, za čim ova priča poseže, mora biti lepše napisano. Dovodim u pitanje i namernu nepismenost naratora, neopravdana je a ,,dvajes" i ,,svanjiva" smetaju.
Fantastika?
Jedna pijana noć
Zadatak promašen i to potpuno nepotrebno, nismo morali da sretnemo pripovedača ni da znamo šta pije ni sa kim se druži.
Koji to seljak ovako priča? Neubedljivo.
Priča zbrzana i zatrpana nepotrebnim informacijama (zašto je dečak otišao do bare i kakvu funkciju to ima u priči, recimo. Ili kakve veze sa pričom ima mlađi brat i njegov dalji životni put? itd).
Suma – zbrda zdola loše napisana priča koja ne ispunjava zadatak.
Mit o nepobedivima
Auh, jedva se naterah da pročitam do kraja. Ne znam uopšte odakle da počnem, ova priča je loša po svakom mogućem kriterijumu. Znam da bi komentar trebalo da uputi autora ka poboljšanju, ali ovde nema spasa. Treba je bezličan glagolski oblik, eto.
Ni sedam godina a zmajeve love
Providno. Od samog početka je očigledno o čemu se radi, a budući da je cela priča bazirana na zezu ranim otkrivanjem gubi vrednost. Možda bi bolje bilo da nisu igrali igricu nego da su se igrali napolju, pa da tek neke nesuglasice u mašti obelodane fantaziju.
Kad se tome doda preterano objašnjavanje nekih stvari (,,Сва оружја су величином прилагођена њиховом узрасту."), opet taj prokleti glagol trebati, i nezanimljivo pripovedanje zasnovano na linearnoj avanturi, dobije se još jedna priča koja ne nudi ništa čitaocu.
Uspavanka za Timija
Koliko god da ponudi ova priča samo ističe koliko joj fali. To znači da je dovoljno dobra da još nije dobra.
Prvo, fali joj malo magijskog realizma. Detalji poput osluškivanja ulice bi na taj način mogli biti još upečatljiviji, a bez mana kojima sada odišu, odnosno bez potrebe za opravdavanjem dečakovog znanja (predratni sat recimo ne igra nikakvu ulogu a smeta (kao i ćaletovnož)).
Drugo, treba da se očisti od nepotrebnih informacija (Na terasi, blago vibrirajućoj od preglasnog smeha, ljutih automobila i potpetica oštrih od kamenja, razaznaje jedva čujni mesečev šum dok klizi preko tame, bežeći od jutra.) a ta praznina da se preplavi osetima ali i zabludama (opet mag.real.) kakve bi slepi dečak doživljavao.
Treće, mnogi opisi su očigledno nastali na prvu ruku i obrađivanjem bi sigurno bili menjani i priča bi dobila na poetskom kvalitetu kakav potencira, ali koji ne uspeva da postigne.
Četvrto, cela ta škola dece sa peskom u očima bi mogla da bude zastupljenija, uopšte ovoj priči nedostaju karakteri i moj savet autoru je da nastavi da radi na njoj.
Na kraju, samo Timi je protagonista, fale mu još dva druga, mislim da ona devojčica ne ulazi u okvir zadatka, ali će ova priča dobiti moje poene bez obzira na to.
Ostrvo pingvina
Baš po mom ukusu. Magično i apstraktno, ali u okvirima stabilne stvarnosti. Sve je neuhvatljivo i neopipljivo, a ipak se rastače u boje i celine. Veoma dobro izvedena priča bez klasične strukture.
,,Sa zida namignu zelena riba i preskoči ljubičasto veslo prozora." - jedna od omiljenih rečenica koja nekako ilustruje ton cele priče.
Ipak, nije sve ljubičasto, zameram uglavnom neuverljivosti dece, kao da nisu deca, kao portret umetnika u mladosti, iskače iz zadatka. Zanemarujem.
,,nešto preteće i strano" se izdvaja među maštovitim opisima kao greška, previd.
Konačna presuda – ja bih još ovoga.
Polja umirene dece
Promašena tema, zbrda-zdola priča bez poente. Kao da su delovi izvučeni iz nekog filma pa nabacani bez reda. Trogodišnji klonovi su varanje. Gomila informacija bez opravdanja, mnoge bez funkcije, iako skladno napisano ostaje bez poena.
Krokodil
U ovoj priči sve stoji na mestu, ali ipak ne uspeva da dosegne do mene. Ja je shvatam ali me ne dotiče, a trebalo bi, uzevši u obzir temu. Čini mi se da bi niz odlazaka u zemlju iz mašte promenio situaciju, opravdao emotivnu zahtevnost. Priča iz zemlje u mašti bi trebalo da bude samostalna, nezavisna od stvarnosti, ali da se ipak u prenesenom značenju odnosi na nju. To je ovde pokušano, ali neuspelo, autor je zastao, iz nesigurnosti valjda, iz straha da ne pretera. Ne pomaže ni izostanak glavnog lika. Pažnja je podeljena, na ovako malom prostoru Milica bi trebalo da zauzme najveći deo storije, a ostali da je prate. Da nam dopusti da se vežemo za nju pre nego što joj se nešto desi.
Ovo je još jedna priča čijem autoru predlažem dalju razradu u većem formatu.
Deca iz prestonice sveta
Veoma zanimljiva postavka, ali priča se ne razvija dalje. Samo je prepričano šta se I kojim redosledom dešavalo, a ništa se nije ni desilo. Dobra i deja i skladan rukopis, ali je cela poenta priče samo jedna rečenica. Ostatak je gotovo nepotreban. Trebalo je razviti pustolovinu. Dečaka je mogla da sretne na kraju. Ili da on bude glavni lik, pa da je pronađe ili bude pronađen. Bez toga je prazno i pomalo sladunjavo. Dijalog je loš i neuverljiv. Preporuka: zadržati isti svet i likove i razvijati svet i dalje. Napisati novu priču ili priče.
Klopka
Ako se kao ispunjenje zadatka gleda uverljivost dečijih karaktera, ova priča dobija 10/10. Ako se gleda broj karaktera, pala je.
Van toga odlična priča. Sa zadovoljstvom sam je pročitao, ispratio sam sve što se desilo, poverovao svakoj reakciji i dijalogu. Vidim da mnogi prebacuju skakanje sa teme na temu, sa čudovišta na deda mraza, ali stvar je u tome da deca upravo to rade i tako razmišljaju. Taj neobrazloženi samoindukovani strah i bežanje od nečeg nevidljivog je najautentičnije dečije ponašanje u celom krugu.
Ima viškova, poput detaljnog opisa devojčicine garderobe, a izostavljanjem tih detalja priča bi bila bolja i stala bi u predviđeni slovni okvir.
Kraj je mogao da bude bolji, izgleda kao da je autoru ponestalo inspiracije ili je požurio u želji da završi. U nekom budućem sređivanju da se obrati pažnja na to, eventualno da se napiše bolji kraj (koji kreće sa ,,Ogi je zalupio vrata svoje sobe.")
Doček
Ne znam da li je to efekat smrti, ali ja se ne mogu pomiriti da deca govore ovako. Ne postoji dovoljno dobro opravdanje. I pored toga, na žalost odlične ideje, priča je napisana loše. Umesto da zrači nekom toplinom i ljupkošću, ona je prepuna ispraznog dijaloga. Pa onda i rasplet naturen nemotivisano i neopravdano. Kao da smo morali da čujemo konkretno objašnjenje. Ne mogu se pomiriti sa ovako lošom realizacijom ovako fenomenalne ideje.
Promena
Vojnici krše zadatak. Ideja nije razrađena, motivacija je neopravdana i klacka se po liniji manjeg otpora. Sve je zbrzano i nezanimljivo. Iako su deca uverljiva, bez poena.
Deca
Matejin lik je nedovoljno uključen da se ne bi posumnjalo da će on biti bitan. Kad dođe do davljenja, to postaje očigledno. Prva mana.
Druga mana. Uvod je iseckan i zbunjujuć. To pojedinačno predstavljanje je nepotrebno, pogotovo što veliki broj rečenih stvari nema funkciju u priči. Svi su mogli biti predstavljeni sažetije i u toku nekog dešavanja.
Treća mana. Suviše je kratka priča da bi lik oca uspeo da bude efektan. Pre služi kao opravdanje, nego kao motiv.
Četvrta mana. ,,par santimetra". I kako se to praćakaju zraci sunca?
Naslov. Peta mana.
Ali
Priča je dobra, deca su uverljiva, Janja je pravi junak priče koga je lako zavoleti. Dijalozi uverljivi, pravopis na mestu.
Prvi tramvaj
Nepotreban eksperiment koji samo odalji čitaoce od radnje. Sve nam je pruženo posredno iako smo pozvani da učestvujemo, pa nam se (mi se) autor i obraća u jednom trenutku. To je samo mimoilaženje pripovedanja koje nije urodilo plodom.
Kad se tome dodaju i nemotivisani (ili meni nerazumljivi) elementi (ko je narator, ko je devojčica, otkud čupko tu?) i loše ispisani delovi (,,raste u mojim očima... sjaj u tvojim očima... sjaj u Čupkovim očima... veličine u našim očima" - sve to u 4 susedne rečenice ) dobije se neubedljiva i nezanimljiva priča.
Bio je sunčan dan
Još jedna nevešto izvedena dobra ideja. Priča je preopterećena a ne govori mnogo. Učvorena gomila na krovu je previše nejasna i dugo se razvlači i raspetljava bez razjašnjenja. Bili su u čvoru i premeštali sa noge na nogu celo pre podne, a onda odjednom samo jedna devojčica na krovu. Cela halabuka oko silaska nije nepotrebna, ali je previše razvučena. Umesto da prati jednu crvenu nit priča se više puta premišlja kojim putem da krene, pa osim što izgubi na zanimljivosti, oteža i autoru izbor rešenja. Tako dobijemo gotovu priču kad smisle šta da kažu dedi, pa se onda iznebuha nastavlja i po prvi put čujemo za psa tek na kraju priče, a on je motiv za sve. Naslov veoma loš.
Pročitao i Doček. Na stranu što nije sasvim u zadatku. Sa ovakvom temom se ne da zajebavati. Znate da uvek opljunem po patetici, ali, ova priča mora da bude ozbiljna i patetična. I ne može da se složi u 6 kila karaktera.
Jbg, ne shvatiti pogrešno, ali kako sad i ubuduće za ozbiljno uzeti mišljenje čoveka kojem je Klopka '10/10' i za sa uživanjem da se čita? Ta priča vređa intelekt, treba je zalepiti na Sagitin frižider srama, i to zajedno sa pripadajućim glasačima. Njen visok plasman samo ruši 'ugled' ove Radionice.
ja sam svoje argumente dao. a ako ti sa svoje pozicije intelektualnog autoriteta iznosish samo tvrdnje, onda je raspravi kraj.
Cvrc argumenti - 'kraj bi mogao biti bolji'. To se sve skupa ni motornom testerom ne bi moglo privesti skladnoj priči.
Kоментаре дајем искључиво као читалац, чије је мишљење формирано као плод личних афинитета.
Оценио сам приче онако како сам их оценио, а неке приче, које су ми се можда и допале више од оних којима сам дао бодове, нисам бодовао ако ми се учинило да су одступиле од задатка. Ако ћемо одступати од задатака, а то толерисати и такве приче оцењивати, онда радионица губи смисао.
Коментарима не желим било кога да подстакнем на расправу, нити на објашњавање где сам ја то погрешио у виђењу прича, ако сам погрешио. Приче сам овако видео, а коме се то не допада... па, ево већ сав дрхтим од страха xrofl
ГОЛУБИЈЕ ПЛАВО
Добро написана посвета детињству, која није требала да се нађе на овој радионици, јер би, сигуран сам, негде другде ушла у најужи круг за објављивање. Вероватно се аутор као дете често играо на местима која је описао у причи и проживљавао сличне авантуре.
Имам осећај да је веза са фантастиком на силу успостављена, па из тог разлога од мене није добила више бодова.
Прича тече глатко, нема већих запињања реченица, а стил је, рекао бих, препознатљив.
Напоменуо бих да са фасада, а и уопште са било чега, не отпадају гипсарски радови, него украси од гипса.
У СКРОВИШТУ
Иако прича говори оно што је много пута прежвакано - пас је ипак најбољи човеков пријатељ - говори то на мени допадљив начин. Успела је да ме убаци у свој постапокалиптични свет срушеног града.
Имао бих да поставим аутору следеће питање: "Имамо затрпане лешеве у рушевинама, имамо три преживеле бебе, а зашто нема преживелих одраслих?".
Рекао бих да је куја главни лик и да је њоме аутор вешто заобишао ограничење задатка, а да формално није одступио од њега.
МЈЕСЕЧИНУ НЕМЕРЕТЕ УКРАСТ
Чини ми се да атмосфера наречја није добро дочарана, као да се аутор мучио да га што верније нама представи.
Нека питања, која се рађају приликом читања ове приче, одбијају ме од ње. Деца су у логору, затвору? У реду, то сам схватио. Али, откуд ту? Зашто су ту? Ко доноси јуху? Да ли је у питању други св. рат или неки од ових данашњих, или неки сасвим измаштани рат?
Некако ми се прича чини усиљеном, недореченом, недовољно објашњеном, као да је замишљена за двадесетак страна, а онда насилно редукована на три.
ЈЕДНА ПИЈАНА НОЋ
Ова прича очито одступа од ограничења у задатку.
Сретен и Милан су одрасли. Осим ако ја нисам добро схватио да су обојица седмогодишњаци који пију алкохоло пиће.
Лидер банде? Некако ми се чини да ће тај који се назове лидером, уместо вођом банде, за пола сата закорачити на билборд са политичком поруком.
И ова прича је посвета детињству.
Сматрам да је непотребно објашњење на крају приче да је Нана умрла и да је из смрти некако дошла и спасила унучиће. То смо схватили и без овог објашњења, које, сигуран сам, потпуно квари комплетан утисак о причи.
МИТ О НЕПОБЕДИВИМА
Најбоља прича овог круга. Прихватљив ми је њен хумор.
"Вау" је јефтино полтронисање Америци. Избацити то "вау" да му се ни траг не види. Осим ако то није ономатопеја лајања оне керушe из скровишта, а у овом случају није. :)
Морам рећи и следећу реченицу: И дан-данас памтим колико сам, а верујем као и многи, обожавао Скрапулонску бебицу, али и све Астроиђане, па ми је зато ова прича "легла" више него било која друга!
УСПАВАНКА ЗА ТИМИЈА
Ова прича очито одступа од ограничења у задатку. Одрасли. Неразумљивост и рекло би се збрканост, усиљеност. Као да је идеја била боља од реализације.
ОСТРВО ПИНГВИНА
"Чисто обрадова". А зар постоји и неко "прљаво обрадова"?
Капетан, везан за кревет, опонаша лет пингвина. Како? Покретима, или ономатопејом, или испуштањем звука шуштања и клокотања приликом пробијања пингвинског тела кроз воду великом брзином?
Ова прича је, по мом мишљењу, поптуно психоделична, али није ни изблиза пријемчива као музика Пинк Флојд.
ПОЉА УМИРЕНЕ ДЕЦЕ
Гомиле одраслих људи, а деце мало, тако да ова прича очито одступа од ограничења у задатку. Иначе, има и добрих и лоших момената.
Тамо где се каже да се наредник унео Дејану у лице, па да се осетио задах цигара, зноја, ракије... Молим аутора да нам каже ко је осетио задах, наредник, или Дејан? (Дете ујело прасе. Ко је кога ту ујео?)
КРОКОДИЛ
Помало морбидна прича са нејасним крајем. Како је Маја умрла?
Мислим да у српском језику не постоји реч "глупава". Глупа да, али глупава не.
ДЕЦА ИЗ ПРЕСТОНИЦЕ СВЕТА
Девојчица га сретне, а он јој одмах повери своју једину тајну, па се одмах забрине због тога. Зашто јој се уопште поверио и зашто је забринут због поверавања?
Аутор-приповедач нам саопштава да лик поставља директно питање "да ли се она сећа свог рођења" и да зна да ће добити одговор на њега. А онда не добија одговор.
Не могу да замислим како изгледа кад око неког лебди смрт, или бар огромна клица неке гадне болести. Зар се смрт претворила у Брут дезодоранс, па као мирис лебди око корисника истог, или клице могу нарасти до величине осредње италијанске завесе (не морају клице бити обавезно округлог облика), па онда тако око неког носиоца лебдети као седам велова?
Појављују се одрасли, тако да ва прича очито одступа од ограничења у задатку.
КЛОПКА
Ова прича има добар ритам, али ни изблиза не пружа сва потребна објашњења читаоцу. Не знам да ли је ово хорор прича, или није.
ДОЧЕК
Добро замишљено коришћење Змајевих стихова, али, по мом мишљењу, недовољно добро спроведено у дело. Сарајевска рок група Болеро је својевремено уткала Јесењинове стихове у своје песме и остварила је дијамантски тираж албума.
Највећа мана ове приче је невешто пружање информација, најчешће кроз натегнуте дијалоге, непримерене деци тог узраста (која се налазе у смрти, проузрокованој "тифусом клетим").
Зашто морају дочекати оца, да би могли напустити обличја деце, кренути даље и радити нешто корисно ту где се налазе?
Отац је одрасло лице, тако да ова прича очито одступа од ограничења у задатку.
О СИЛЕНЦИА ДА КИАНДА
Чудна, мени симпатична прича. У њој као да се срећу Милорад Павић и Хуго Прат. Привукло ме је то што сам могао видети Корта како се шета кроз причу.
ПРОМЕНА
Ово је прича за децу, а не о деци.
Објашњавање ситуације и пружање информације читаоцу кроз дијалоге.
Одрасли војници, тако да ова прича очито одступа од ограничења у задатку.
ДЕЦА
Дете од 5 година "сазива ратни састанак"? Шта су ти клинци из ове приче, све сам Ендер до Ендера? Нисам кроз причу схватио да је реч о деци изванредно великих интелектуалних способности.
Кора ораха је клизава после јутарње свежине, а она то осећа, јер дише са тим дрветом. Мислио сам да се клизавост осети под прстима шаке, или под стопалима.
Скидање коре и убијање љуске чекићем. Скидање коре разумем, а убијање љуске не.
Некако нисам сигуран да би аутистично дете урадило то што је Матија урадио на крају приче. Прихватам да можда и нисам у праву, али бих волео да нам неки стручњак за аутизам каже своје мишљење.
ПРВИ ТРАМВАЈ
Шта смо ми овде читали? Причу, или нараторов текст у ББЦ документарцима о диносаурусима и другим чудима природе?
Дарио, интелектуалац међу анђелима. Закључак изведен на основу стереотипа о изгледу интелектуалаца.
Хм, познајем више мирних, породичних људи, који дивљају ли дивљају кад седну за управљаче аутомобила.
Чупко види сиво (тј. црно-бело). Мислим да то није далтонизам, јер далтонизам се везује за очи које могу да виде боје, а за очи које, попут псећих, које, како наука тврди, не виде боје, не може се применити појам далтонизам.
Девојчица краљевског држања је завршила чешљање косе, а очи јој горе анђеоском ватром. Какво је то краљевско држање приликом чешљања и гледања кроз прозор и каква је то анђеоска ватра у очима? Заиста не знам, поготово не ово о анђеоској ватри у очима. Можда бих поново требао читати "Витеза славонске равни" од Марије Јурић Загорке...
БИО ЈЕ СУНЧАН ДАН
Експлозија разнесе шупу тј, неку помоћну економску просторију, а деца неповређена, само мало опрљена и загарављена. Отпорна нека деца, или је слаба експлозија. Пардон, није слаба експлозија, јер да је слаба, не би разнела шупу.
Нико од одраслих није алармиран експлозијом! Замислите да не ваша него комшијска шупа (да комшији цркне крава) буде разнета експлозијом? За два минута све би врвело као мравињак!
Неубедљив завршетак приче.
Vimen, možeš da se osvrneš na moje argumente. Stevino mišljenje se u njih savršeno uklapa.
Nije mi toliko iznenađujuć plasman te kontrovezne storije, već to da je bodove dobila od redovnih učesnika. Pa je još i Vimen pohvali, a njegove analize u popriličnoj meri uvažavam. Mislim da je ovde omašio.
12.Klopka
Početak priče bi trebalo da nas uvuče u nju je l', da nam da razlog zbog kojeg ćemo poželeti da nastavimo sa čitanjem. A šta se ovde dešava? Autor nam postavlja scenografiju i onda kreće sa opisivanjem jednog po jednog rekvizita (pardon - lika, lako se čovek ovde da prevariti). Zar nije boban, par topika ispod drvio nešto o statičnom opisivanju i kako je
ono nestalo sa ruskim klasicima? Elem, taj prvi pasus mi je probudio toliki entuzijazam da sam do kraja brojao karaktere u nadi da će se ova zaboravljena umetnost što pre okončati. Ali ne lezi vraže, za umetnost treba prostora, pa se i ova razmahala izvan svih ograničenja. A ja u inat neću da skrolujem do kraja, već mazohistički čitam u nadi da će priča dobiti na zamahu. I nije dobila, već se nastavlja sa ovaj je uradio ovo, onaj je nosio ono, tada se desilo to. Pojam zanimljive naracije se izgleda drastično razlikuje od čitaoca do čitaoca, al' meni je ovo čisto sivilo. Ima tu i malo prevođenja sa engleskog ako dobro primećujem, ali ne smatram se dovoljno kompetentnim da i to komentarišem. Uverljivost likova dece pomalo vadi stvar, ali ni izbliza dovoljno da mi popravi utisak.
1.Golubije plavo - bod
Ovo mi je sasvim fino napisana priča. Nema odraslih, pominje se samo neki švaba, ali on se koristi samo da bi bliže opisao tu kuću i Bucinu opsednutost golubovima. Klinci su mi uverljivi i čitava atmosfera me pomalo podseća na Salaš u malom ritu. Međutim, kraj mi je neubedljiv, odnosno, nisam dobio dovoljno informacija koje će me uveriti u Bucinu odluku da izvede lastu sa grede. Jasno mi je da je opsednut, ali nisam poverovao da je baš toliko opsednut. Možda da je on bio narator, mada... Neću zameriti nedostatak fantastike. Ako je priča zanimljiva i solidno napisana, ne smeta mi ni najmanje. Boban ionako uvek navede da je pomeraj u fantastiku poželjan, ne i obavezan.
15.Promena
Ova priča nije ni najmanje ispoštovala zadatak. Vojnici ne da se naziru, već i ulaze u dijalog i igraju bitnu ulogu. Ajd' barem da su roboti kojima pilot upravlja sa daljine, ali nisu. I zašto je ta rana zarasla? Kaže Loni da je u pitanju Isus, al' meni to nešto klimavo. Više mi liči na vanzemaljsku pojavu. Previše toga je ovde ostalo nedorečeno. Ako su drugi psi opasni, zašto ovaj Džeki nije? Ako nisu opasni, zašto ih ubijaju?
6.Ni sedam godina, a zmajeve love
Kao mislim ef, kad ono klinci igraju igrice. Pa samo na ovoj radionici je bila barem jedna priča sa identičnim motivom. Elem, devojčice su mi ovde neuverljive, više mi deluju kao tinejdžerke, sa svojim ženskim buvama. Ili to današnja deca ubrzano odrastaju? Nemam šta više reći, borba sa zmajem k'o borba sa zmajem, verovatno nije trebala zauzeti toliki prostor, već se posvetiti dijalogu do kraja, pošto se tako počelo.
14.O silencio da Kianda - bod
Mislim da sam na ovom forumu pročitao da treba biti pažljiv sa korišćenjem većeg broja stranih naziva na malom prostoru. Ma-Kiši, pa Ngenda, pa Savimbi, pa Kianda, sve to otežava praćenje toka radnje i identifikovanje likova. No, pripovedač je uspeo da me zadrži do kraja, iako mi sve vreme nabacuje neke sličice koje sam moram da povežem. Nije mi se na kraju iskristalisala jasna slika u glavi, te zbog toga samo bod.
4.Jedna pijana noć
Da, da, svakako nije bilo potrebe da se ovako nesmotreno padne na zadatku. Ali opijanje uz flašu vina nije kraj, jer se tu pominje i Eta, pa i Snaš Tona, Tetka Matilka, a i baka je odrasla iako je pokojna. Elem, ovo je priča koja se smešta u prisećanja iz detinjstva, i čuo sam ih bezbroj identičnih sa mrtvima koji spašavaju žive pojavljujući se, ili ih dozivajući, tako da mi završetak nije bio zanimljiv. Pored toga, pripovedanje mi je održalo pažnju, i da nije tako nepotrebno odlutala od teme verovatno bih je smestio kao petu za bod.
Мало, врло мало о коментарима....јел још неко приметио како Лони погрешно тумачи неке од прича и ситуација у њима? Човече...Мидото је изгледа убеђена да сви који буди читали ове коментаре наизуст знају која прича је под којим бројем. :)
Da se i ja oglasim. Uglavnom imam više da kažem o onome što mi se ne dopada, što me je iznerviralo ili raspametilo lepotom.
U skrovištu - Ni sama ideja i asocijacija na gospoja Reu nije mi se dopala. Inače, keruša je ovde glavni lik, a deca sporedna. Zadatak neispunjen.
Mjesečnu nemerete ukrast - Dobila moj glas i 2 poena. Lepo napisana priča i finoatmosferična. Očito je da je ovo eksperiment nekoga ko pripada drugom govornom području. Dobro je, ali je nekoliko nas to primetilo tako da... Na jednom mestu je čak i upotrebljeno "lepo". Dopao mi se odnos devojčice i dečaka i "čanče puno mlijeka".
Jedna pijana noć - Ovo nije loše napisano. Loše je što zadatak nije ispunjen i to baš onako. Zato je ovako i kažnjena. Takođe, objašnjenje na kraju priče je nepotrebno, skontali smo i sami da ih je Nana spasila smrti pod ruševinama. O patosu u poslednjoj rečenici, sa vlažnim očima, neću ništa reći.
Mit o nepobedivima - Trans galaktik diliveri, ovo sam zapisala u tefter ne bih li se podsetila šta je u pitanju. Izvinjavam se autoru, ali meni ovo bilo dosadno.
Ni sedam godina, a zmajeve love - E! Pa čak i to što je, milion puta, prežvakana tema ne bi bilo jaaako strašno da je odrađeno kako valja. Ovde ima nekoliko rečenica koje su me bacile u očaj.
Npr. "Groteskno veliki konji u poređenju sa malim jahačima." - Nikakvu sliku nisam stvorila.
Padajući s neba "ne preterano velikom brzinom" - zar inače padaju preterano velikom brzinom? Ili postoji neka uobičajena brzina? Koja je bliža odrednica preterano velike brzine, ili makar samo velike brzine?
Čeljusti "natrpane zubima"? - Ko ih je natrpao?
Pa onda preterana objašnjavanja o tome da se konji ne pomeraju da bi deca održala ravnotežu, da deca stoje na sedlima da bi bila viša itd. itd. - potpuno nepotrebno.
Uspavanka za Timija - Lepo napisano, elegično sa dosta poetike. Na momente rastrzano i konfuzno. Lep opis meseca. Od mene 3 poena.
Ostrvo pingvina - Manje-više prijalo mi dok sa čitala. Tužna priča. 1 poen
Polja umirene dece - Deca su ovde samo objekat, dok odrasli drže radnju. Dakle, još jednom zadatak neispunjen.
Krokodil - Baš mi se nije dopalo. Udara na naše najniže emocije. Mene nije dobilo. Nasilje nad decom. Uf. Prilično konfuzno.
Deca iz prestonice sveta - Nije ovo loše, ali iz nekog razloga nisam mogla glasati za nju. Nikakvu poentu ovde nisam našla. Zašto se oni traže? Zbog zagrljaja?! Ako je tako, onda je to patos neopevani na koji ne padam. Nije mi leglo ni imenovanje likova po uzrastu.
Klopka - Uh. Nešto sam već rekla o ovoj priči. U startu sam je skontala kao klopku za Deda Mraza i samo ideja mi se dopala, a onda shvatim da je taj Deda Mraz odneo njegovu sestru. Epa, onda ne može biti Deda Mraz. Ok, ali ko je onda? Do kraja to nismo saznali. Nasilno umetanje hororističkih momenata grebanja, kidanja, kandži i onda džukac, i draga mu, iskaču iz klopke i ližu decu, a ova srećno ciču i smeju se. Molim?! Ovaj zaboravio na sestru koju želi nazad (opet patos za ubiti se), zaboravio na klopku, zaboravio na zver koja ih je kidala. Totalno rasulo.
Doček - Samo ideja mi se dopala, sve ostalo nije. Koje dete (pa još mlađe od 7 godina) kaže da ocu "duša zatreperi" ili "da razgalimo starog"? Verovatno ima još takvih primera, al' se sad ne sećam. Ova priča treba da bude sentimentalna, tužna, mračna, da kida srce i rastapa pogled. Ništa od toga dobila nisam.
O silencio da kianda - Upotreba engleskog jezika me razgnevila baš onako. Malo mi je sve razbacano i nabacano, ali ima veoma lepih momenata, taman za 2 poena.
Promena - Gde to pas ima kožu koja se znoji? Koliko ja znam, samo na jeziku i šapama (vidla!). Ok ako je mokra od oznojanih dečjih ruku koja ga grle, ali teško da će mu grliti jezik ili šape (ja uspela da uvatim jednom jezik, i to ne jednom. Pobego od mene). Ovde je tek sve nabacano i to toliko da ne možeš da vidiš šta se hoće reći. Ajd' da i prenebregnemo to što je Džekika u pitanju, ali zašto on ranije nije vojnicima naredio da prestanu? Zašto bilo koji pas to nije uradio? Da li je on drugačiji? Zbog čega? Snežina krv ga promenila? Hm... nategnuto. Zbrzano i nejasno. Pojavljuju se i vojnici. Opet zadatak neispunjen.
Deca - Ne bih o naslovu. Koliko sam shvatila, Boban joj je dao ime jer ga nije imala. Ima finih opisa penjanja na drvo, ljuštenje oraha. Skalar, nekad si mnogo bukvalan u poimanju simbolike i opisa. Meni nije zasmetalo ubijanje ljuske. Sve ostalo mi se izgubilo u nekakoj izmaglici.
Prvi tramvaj - Fina pričica, mogla bi biti bolja. Narator mi je nekako dao posebnu lepotu svemu. Jes' me malo zbunilo pominjanje anđela, te pomislim da su stvarno anđeli, te da su simbolika. Na kraju ni sama nisam najsigurnija šta su. Kako je samo lep opis pulsa grada koji se smiruje "kao mlijeko u čaši". 1 poen.
Ako sam ispustila nekog, izvin'te.
Quote from: Savajat Erp on 09-02-2012, 20:39:53
Мало, врло мало о коментарима....јел још неко приметио како Лони погрешно тумачи неке од прича и ситуација у њима? Човече...Мидото је изгледа убеђена да сви који буди читали ове коментаре наизуст знају која прича је под којим бројем. :)
Evo ja! :lol:
Što se Midoto tiče, pa kakve veze ima broj priče kad imamo naslov? Aman!
Јес`, морао сам да отварам поново списак прича и да ловим који се коментар на коју односи...није ли то захтевно? :)
Koju sitauciju iz koje priče sam pogrešno tumačio?
Zaista je bilo mnogo sličnih priča. Svuda deca, psi... Moguće je da sam nešto permutovao
jer sam prvo pročitao sve pa tek onda seo i ispisao komentare po sećanju.
Немој ме терати да се враћам на твоје коментаре, да цитирам и сл...данас сам изразито лењ, мрзи ме и да пишем ово што сад пишем...можда је време за кратку сову од једно 2 сата :) :)
'Svuda deca...', ju ju ju, davno se slađe nisam nasmejao :-)
Evo, podržavam Jevtrin predlog, Rabe na ulice, i da se dete više nikad u pričama ne pomene.
Moram da se javim zbog primedbi (čak sa dve strane) na Bucino letenje u priči Golubije plavo. Lično znam za bar dva takva "letenja". Deca su čudo šta znaju sebi da učine. Jedini problem priče je što nije fantastika. I, ni sad nisam siguran šta je lašče. :-x Će opet pišem Garbu. :evil: Drugo, problem priče U skrovištu je što mogu da uzmem sikiru i da je precepim na dve priče i niko ne bi primetio. Jel' vi to ne vidite il' se pravite blesavi?
Evo ja, scallope! Sve sam vid'la, al' zaboravila da pomenem. Ne da sam blesava neg' ono drugo. Dobro, evo ćutim. :oops:
Quote from: Savajat Erp on 09-02-2012, 20:39:53
Мало, врло мало о коментарима....јел још неко приметио како Лони погрешно тумачи неке од прича и ситуација у њима? Човече...Мидото је изгледа убеђена да сви који буди читали ове коментаре наизуст знају која прича је под којим бројем. :)
Pa nisam ja najgora od sve dece – šta ste se navrzli? Stavila sam brojeve u brzini (stanari većaju šta će sa zaleđenim cevima; ekipa za hitne intervencije sigurno neće doći za manje od nedelju dana; psuje se onaj koji je stavio cevi u betonske stubove, a došla na red i svađa među komšijama oko čišćenja staze...)
Evo, za Savajata i ostale koji su se pobunili oko brojeva (samo da primetim da i na Evroviziji uvažavaju glasanje tipa – pesmi pod rednim brojem 20 – 8 poena):
14 – O silencio...
1 – Golubije plavo
2 – U skrovištu
10 – Krokodil
17 – Prvi tramvaj
(U tajnom glasanju sam dala bod i priči Promena, tako da sam ja jedan od ona dva pomenuta, a sad – ko je dao javno 3 boda, a tajno – cvrc, ja bih to istražila. :) )
Plut, ogorčenje mi samo raste kako se odlaže dan povratka tople vode. Utiske o svim pričama ću napisati kada se sviknem na ovu situaciju.
Loni, pogledaj svoje tumačenje druge priče (U skrovištu) - mislim da i to može da ilustruje tvoje čudne doživljaje pročitanog.
Quote from: Boban on 09-02-2012, 14:22:05
Svi žive u krugu poluprečnika pedeset kilometara i svi su redovni učesnici radionice. Kakva koncentracija.
Ili autor zna kakav je radioničarski duh pa je postavio priču na najprihvatljiviju frekvenciju.
Da, da, "autor" se svakako trudio samo da osvoji prvo mesto. Ko jebe zanat i ucenje.
Izvinjavam se na neglasanju. Analiziracu price za iskupljenje, ali i sada se javljam iz internet kafea...
Midoto, da te utešim, ako se to može. Mojoj ćerki je pukla cev ispod kuće, tačno ispod kuhinje. U septembru. I pet meseci ne kuva i psuje majstore. To se dešava u Tulsa, Oklahoma. Naša prijateljica je kod sestrića u Los Anđelesa. Sa nevoljom u kojoj majstori imaju iste uloge. Pokazivala mi rastur u kući na Skajpu. I ona kuva uz pomoć trikova.
Kako to? Majstori ne dolaze, ili svaki put zabrljaju, ili...?
Aha! Oftopikovanje! Bolje neka se čitaju priče i komentarišu nego što se tu peva sve i svašta! xrotaeye
Quote from: scallop on 09-02-2012, 21:02:28
I, ni sad nisam siguran šta je lašče. :-x Će opet pišem Garbu. :evil: Drugo, problem priče U skrovištu je što mogu da uzmem sikiru i da je precepim na dve priče i niko ne bi primetio. Jel' vi to ne vidite il' se pravite blesavi?
Lašče je, valjda, lastino pile.
Ja bih primetila - taj potez sekirom. Šteta samo što priča nije veštije ispričana. I pletenica može da se rastavi na tri dela, ali je baš lepa onako upetljana :)
Idem i ja da se svađam s komšijama, što da zabava prođe bez mene, a Plut će ionako da me grdi.
Quote from: angel011 on 09-02-2012, 22:12:44
Kako to? Majstori ne dolaze, ili svaki put zabrljaju, ili...?
Jok. Malo siesta, malo fiesta. Malo nema kofa, malo nema voda, a onda kofa je bušna.
Mislim da sam preskočio Prvi trajvan (neoprostivo) - čitavom pričom slušao sam naratora Hitrecovih Smogovaca (onih starih, sa ponjupanom 'ciklom' iz špajza). A na Trešnjevki imam drage prijatelje, baš skoro im se rodio sin Valter. Trešnjevka je bila lep kvart, dok je nisu poravnali da zgrade niknu. Nekako mi taj prvi tramvaj liči na kockastu građevinu, oboje gaze sve pred sobom. Voditelj priče je sasvim fino kadrirao, ali je scenariste pod tim utiskom nestalo. Mislim da ovakav pristup građenja priče...
Angel, ja bih voleo da ti učestvuješ u radionici. Barem kao analitičarka priča.
Bojim se mnogi ovde glasaju bez svesti šta su čvrsta stuktura i fabula, a šta dobar motivacioni sklop.
Ti bi dosta vešto mogla da im objasniš te stvari, al' mrzi te da čitaš priče. Eh.
...iziskuje jaku potku priče. Jednostavno mi fali jače nabijanje na razboju utkanog. Mršav autorov rečnik takođe; no, čak i u tom spartanskom baratanju rečima, one igraju u rečenici, ne i dovoljno, ali vesele su. Hoću da je autor potpuni početnik, da nas kasnije može još dugo veseliti :-)
Trenutno, moje jedno pozitivno brojanje.
Mene zanima gde su komentari te gomile novih učesnika.
'Mnogi glasaju bez svesti' - pa si ti rešio da im pamet kolegijalno akademskim primerom utuviš, jelde? Bracika, posle tvog 'nepucanja' u usta i njenih 'čokoladnih pipaka', ajd nas mante da lagano i samo trunemo u vlastitim izlučevinama. Ko zna, možda neko i utekne uz zid septičke.
Ne moj biti zlurad Stevo...
Isto što i ja govori i Scallop i mnogi ovde.
Na lepoj logoreji ljudima svaka čast, ali fabula mora da ima i neke zakonitosti.
U ovom krugu priča ,,Klopa'' ih recimo nema. To si, ako se ne varam video i ti.
U njoj ne saznajemo ni kome deca prave klopku,
ni zašto je sestrica jednog umrla, ni da l se radi o deda mrazu, ni zašto je u klopci nađen još jedan pas.
I pored svih tih nedostataka priča je završila na trećem mestu.
Znači da ovde postoje glasači kojima neke osnovne zakonitosti fabule nisu naročito bitne.
Ja o ničem drugom ne govorim. Samo o tom.
A što se tiče moje priče iz šroške radionice, koju su ishvalili Miljan i Scallop i koja nije loše prošla,
ja ne shvatam da tebi išta smeta osim što je priča otvoreno erotska i što su kao likovi izabrani nesavršeni ljudi sa dna.
To što si ti konzervativan, to je tvoj lični ukus, ali to ne govori da je ta priča imala strukturalnih mana.
U toj priči žrtva se sveti krivcu na svoj osobit, seksualni način.
Nije ubačeno ništa nelogično i nemotivisano, kao što je robot u obliku visibabe koji se sveti dedi glavnog junaka
jer mu je njegova snajka oštetila memoriju susednog robota polivši mu hardver sodom bikerbonom.
Biću zlurad kad god prikladnu priliku ulučim. Ti vidi dal bi da se guraš u prvi red. Robot u obliku visibabe?! Ne, nemam živaca da nadalje čitam tvoje postove.
A čitaću, to je muka.
Daj, malo se uredi. Ne možeš non stop da soliš svaku čorbu, a da ti neko ne uzvrati. Da, i ja govorim stalno da mi nikako nije jasno šta se ovde čita na radionici. Komentari su gori od pisanja, jer se ne mogu ispraviti. Ja sam pitao kako je moguće da među prve četiri priče ne vidim nijednu konzistentnu? Da, ulovite se na nekoliko lepih rečenica, što bi Loni rekao, na logoreju, na neku lako prepoznatljivu temu, a vozovi prolaze. Napišem za priču da smo dobili konfekciju umesto karakterizacije, a opet neko "razumeo" likove, maltene napisao koliko su kompleksni. Najkompletniji lik na ovoj radionici je autistični Mateja, naša nova gošća Mej je to dobro napisala, a neko je, pre njega, video kao glavni i bolji devojčicu Janju, koja jeste data dobro, ali nije ni glavni ni bolji lik.
Ne bih ja tako lako otpisao deobu prvog mesta. Te dve priče ni izdaleka nisu toliko loše. To je ono što me od starta Radionice muči, uvek se zadesi par korektnih priča negde pri vrhu,+ priče su za koje sam glasao, pa ne mogu da lajem koliko želim. Ja se slažem da Radionica škripi u prepoznavanju pri glasanju, ali pravo da pljuje Radionicu ne priznajem ikom ko istoj nije jače doprineo. Loni, oprostićete mi, nije. Što reče Džek, a drvim i ja al on je to formulisao, glasanje je glupost, pobeđuje onaj što...
...dobija najviše kvalitetnih kritika. Ja mogu da opljunem od volje mi kad, i šta to nekom treba da znači? Koja je moja težina? Zavisi koliko sam kabaste hrane uneo kroz žvakalicu, i ništa više. Zato i insistiram na manjku glasova u ovom krugu, komentarišem do (za mene) iznemoglosti. To se traži, zar ne? Ajmo, živela glupost demokratije. Zna se koga se sluša kad sedne za katedru a kad se tekst skroluje. Nismo deca ako smo mali.
Ја сам дао 3 поена Клопци! Screw ya all!!! :mrgreen:
Ja cu vec sada ( a tek na pola procitanih prica) da kazem da "Ni 7 godina a zmajeve love" od mene ima najveci broj poena iz ciste solidarnosti prema Suzani i Ani. xcheers
A da organizuješ grupu na Fejsbuku? Ali, stvarno! :-x
Zmajevi su imali samo simpatičan početak, ali je priča skroz otišla, rešenje se nazire prerano i izraubovano je već previše, a ono presecanje radnje računarom i igricom totalno mi je ubilo priču. Žalim slučaj, simpatičnost nije dovoljna.
Možda bi trebali negde u nekom vidljivom kutku staviti da je neformalno pravilo da oni koji pišu, i glasaju, a i čitaju i komentarišu druge priče.
Quote from: Steva Lazin Ljuštikin on 10-02-2012, 01:34:05
Ne bih ja tako lako otpisao deobu prvog mesta. Te dve priče ni izdaleka nisu toliko loše. To je ono što me od starta Radionice muči, uvek se zadesi par korektnih priča negde pri vrhu,+ priče su za koje sam glasao, pa ne mogu da lajem koliko želim. Ja se slažem da Radionica škripi u prepoznavanju pri glasanju, ali pravo da pljuje Radionicu ne priznajem ikom ko istoj nije jače doprineo. Loni, oprostićete mi, nije. Što reče Džek, a drvim i ja al on je to formulisao, glasanje je glupost, pobeđuje onaj što...
Dobar pisac i dobar analitičar nije jedno isto.
Imaš sjajne kritičare tipa Arčer ili naš Jovan Skerlić, koji su priznati za genijalne baš kao kritičari.
S druge strane sami ništa vredno nisu napisali. (I to su priznali).
Na ovom forumu takođe imaš one koji ne pišu, ali daju sjajne prikaze (Zak, Melkor, Nightflier).
To nisu dve obavezno povezane stvari.
Čak može biti i obrnuto. Dobar pisac može biti tako zaljubljen u svoj osoben stil,
da tuđe ne priznaje kao validne.
Primer je bio Tolstoj koji uopšte nije uvažavao Šekspira.
Za njega je izjavio da je najslabiji afirmisani pisac svih vremena.
Sinoć sam pročitao i priču Promena. Neko je, zaista, na možda zanimljivu poentu nabacio krajnje neubedljivu priču u kojoj se i kerovi znoje. To znojenje je razlog što ne sumnjam u one koji imaju kerove.
U mnogim pričama odrasli se, ne samo – naziru, već imaju i veliki udeo. Bez njih ne bi ni bilo priče. Negde je to mama, negde tata, stričevi, nane, pa i oni koji ne potpadaju pod rodbinu.
3. Mjesečinu ne merete ukrast:
Imala sam snažan osećaj da ovo piše neko ko ne vlada sasvim ijekavicom (nije LEPO što u ovoj kući nema pendžera; ima svIJEtla, pa se manje boji...) Dalje, kao da reč – nemere – ima čudnovatu privlačnost za autora (pored naslova i poslednje rečenice): treći dan kako nemere mokrit; idu dani, on ih nemere izbrojat; al eto noćas nemere; no zarana on nikako nemere sjest...) A meni stalno u glavi onaj stari vic: ,,Snjeguljce, Snjeguljce, bona probud' se... Ne merem, jerbo sam začarata."
4. Jedna pijana noć:
Ovde je prva rečenica toliko odbojna, da sam se tek docnije vratila na priču – sede uz flašu i prisećaju se starih dana. Nije mi se svidela ni terminologija: odmarširasmo; neprikosnoveni lider; jabuke otpadaju iz jutarnje šeme; to je uticalo na njegov kasniji životni put – no to nije tema ove ispovesti...) Neiskreno napisana priča, a valjda pijanstvo treba da pridoda taj (nepostojeći) utisak da je – iz srca. I poslednje rečenice – kao u nemim filmovima ona objašnjenja za idiote: Nana je umrla, ali nas je upozorila (tako nekoliko puta, samo u različitoj formi).
5. Mit o nepobedivima:
Zanimljiva je ideja, ali mi se nije dopadalo što me je saplitala pri čitanju: Ali nikad, u svom dva veka dugom pružanju transportnih usluga širom krakatog Mlečnog Puta, nije se dogodilo da su zagubljena tri mladunca sa Zemlje — odnosno 'Nebitnog rošavog kamena koji nastanjuju nebitni ušati stvorovi koje treba pobiti. I odseći im uši", kako ih je nazvao grizga Nelsije,vrhovni komandant grizga lutajuće flote. Zatim: Kroz glavu mu prođe pitanje: A kako ćemo kući? koje brzo nestade, jer mu Tirgi zgrabi uređaj iz ruku i aktivira ga još jednom.
6. Ni sedam godina, a zmajeve love:
Neko je već primetio – groteskno velike konje, kao i da je priča očekivana. Devojčice u priči su čist, nepotreban šlingeraj i nije im jasna funkcija, sem da se kaže kako treba da peru sudove, ljušte krompir i igraju se Barbikama, te da samo smetaju. Dečaci treba da se igraju međusobno.
7. Uspavanka za Timija:
Ovakve rečenice, koje ne uspevam da rastumačim, meni ne leže: Pevajući uvek istim ritmom olinjale ulice, pod stopalima mu se i noćas tresu uzdrhtale salonske pločice; Inače se budi šištava, poluglasna i
mekana poput blatnjavih busenova trave, tamo, na igralištu, ispred ulaza u iskežene zgrade; Iz daleka dopire namerno škrgutanje drvenih stepenica dok čovek sa meseca neoprezno silazi sa budnim očima među kvrgavim prstima...
8. Ostrvo pingvina:
Kada deca mlađa od 7 godina savetuju odlazak kod logopeda i psihologa – ne mogu da se uživim u priču. Valjda deca nisu toliko jetka.
9. Polja umirene dece:
,,Sedeli su ispod drveta i smejali se sa tortom umazanim licima." Kao i u mnogim pričama, dečja psiha se najlakše opisuje maštanjem za slatkišima – čokoladnim bananama, tortama... I tu se završava sličnost sa dečjim razmišljanjem.
Evo i ostatka priča koje nisu dobile bodove:
Deca iz prestonice sveta:
Sve vreme čekam neki obrt, neko neverovatan događaj, kad ono – ništa. Kao uvod u buduća dešavanja.
Klopka:
Nisam razumela priču. Znam da je Maša umrla, valjda oko Nove godine, da se kao duh pojavljuje uz svog brata, ali kakva je to spodoba iz senke na koju King reži – to nisam dokučila. I otkud posle novi pas u klopci, sa kojim je King u vrlo prijateljskim odnosima?
Doček:
Bez tate nema priče. I malo mi je predugo bilo uvežbavanje pesmica.
Deca:
,,Od treće godine kad je tata prvi put podigao na središte da dohvati sazreo orah. Prsti su joj bili zeleni danima posle, al ukus gorko— slatkog, tek sazrelog oraha će ostati godinama što slede. Možda usput nauči da i kad skine tu zelenu koru i ubije čekićem ljusku, možda ni to nije dovoljno za potpun užitak. Možda mora da veoma pažljivo oljušti i onu tanku kožicu i tako ogoljenog potpuno belog ga zagrize i rastopi na jeziku. Napor do savršenstva. Za njenog tatu, sve mora da bude savršeno." Nije mi jasna funkcija u priči čitavog ovog dela. Ko je Maša? Pipi Duga Čarapa? I otkud tolika opsednutost ocem – davi se, a brine da tata ne sazna. Ne mogu da nađem fantastične elemente.
Bio je sunčan dan:
,,Joj što ste dosadni, šta očekujete? Pa tek sam počela da skidam babine fore. Samo mi je šest, ne znam ni ja sve. Nemam pojma kako se neko vraća iz mrtvih, ali bar mogu da joj promenim sećanje."
Zbog ove rečenice nije dobila bod. Naprosto ne mogu da zamislim malo dete da tako govori. I postoji očigledna sklonost da lik opisujemo njegovim glasom: ovom prilikom je neko zacvrčao, zatim je prošmrcalo cvrčanje, pa je i cvrčalo plačno... Ima previše cvrčanja u priči.
Fala, moliću lepo. Vidiš da može. Prepadam se od količine zaborava u našim životima. Ko zna čega će se neki sećati kad dođe vreme da nešto ispričaju unucima i da znaju kojim rečima će to učiniti. Pre nekoliko godina sam profućkao večeri uz SciFi na TV u Tulsi kad sam par puta prihvatio da uveče čitam unucima. Mama i tata su očas nestali iz njihovog izbora i htele su samo mene. A, gde sam pogrešio? Izgleda da sam prepoznavao svaku reč koju ne razumeju, jer ni američke knjige nisu savršene, pa insistirao sve dotle dok se nova reč ne utuvi.
Zar je tako teško u priči "Klopka" videti da devojčica nije s njima stvarno i da na kraju dečija bezbrižnost pobeđuje tugu zbog gubitka.
Klopka je priča koja ne valja iz razloga koje sam već izneo. Ako imaš bilo šta pametno da ispovrtiš sad je trenutak. Samo, upozoravam te da se ne brukaš. Tu priču je nemoguće odbraniti. Ni one koji su glasali za nju.
pa ja ne ne branim mnogo, samo malo, s obzirom da si se navrzao na nju, sve sa najavom da se autor ne nada da će biti u izboru za radioničarske priče 2012.
mmmmmda
Tu sam zabo jedan bod
Scallope, pročitaj to ponovo
Klopka je (možda) najbolja priča
Kad bi ti bio bilokakav faktor u ocenjivanju možda bih i pročitao. Ovako je to još jedan dokaz da - ne valja.
Čitalac, scallope, ČITALAC
Važno je šta misli ČITALAC!
Dakle, ja se ne ''mešam'' sa PISCIMA, i ''kritičarima'' od kojih je jedna polovina nepismena, a druga tupava...
Quote from: dunja on 10-02-2012, 02:23:05
Ja cu vec sada ( a tek na pola procitanih prica) da kazem da "Ni 7 godina a zmajeve love" od mene ima najveci broj poena iz ciste solidarnosti prema Suzani i Ani. xcheers
Quote from: Anomander Rejk on 10-02-2012, 10:06:07
Zmajevi su imali samo simpatičan početak, ali je priča skroz otišla, rešenje se nazire prerano i izraubovano je već previše, a ono presecanje radnje računarom i igricom totalno mi je ubilo priču. Žalim slučaj, simpatičnost nije dovoljna.
Možda bi trebali negde u nekom vidljivom kutku staviti da je neformalno pravilo da oni koji pišu, i glasaju, a i čitaju i komentarišu druge priče.
Ali, Anomander, pa da li sam zaista zvucala ozbiljno?
Quote from: Hobit on 10-02-2012, 15:30:25
Čitalac, scallope, ČITALAC
Važno je šta misli ČITALAC!
Dakle, ja se ne ''mešam'' sa PISCIMA, i ''kritičarima'' od kojih je jedna polovina nepismena, a druga tupava...
Hobite, ti precenjuješ svoju beznačajnu pojavu. Ni u kakvoj varijanti ne ostavljaš traga osim besmislenim trolovanjem.
Evo i mojih komentara, pisanih neposredno nakon čitanja svake priče, dok utisci behu još friški.
Elem, ne trudim se da razumem priču i da joj lovim neku poentu ili lepotu. To priča treba meni da raskrili. Čitao sam očima čitaoca, nikako kritičara, tako da opraštam pokoji zarez viška, propušteno slovo itd...
Ako me priča ne uvuče na prvo čitanje, piši propalo, ne vraćam se na istu ponovo. Tako sam i pisao komentare, bez neke dublje analize koju ne gotivim uopšte.
Što bi rekao Lav -ili jesi, ili nisi :)
GOLUBIJE PLAVO Dopada mi se pripovedanje, lepo ispisano ali pomalo neuverljivo. Kao da je priča rastegnuta a i likovi su mi nešto ,,tanki"
U SKROVIŠTU Lepa i skoro originalna priča koja vuče falš pripovedanje. Ovde autor kao da je hteo zgurati ceo roman u 6 milja karaktera. Mnogo bespotrebnih opisa a najjači momenti su mi ,,vime" i kako je narator skontao da se usnulim dečacima, prekrivenim govnima, drmaju oči u svim pravcima ispod kapaka. Ovo potonje je sasvim bespotreban i loš opis koji ruži priču. O izboru reči vime da ne govorim. Uprkos svemu, zarad po meni originalne ideje ima glas.
MJESEČINU MEMERETE UKRASTI Ova priča mi konfuzna. Ne nazirem fantastiku u njoj, a I pripovedanje mi je kao da je na silu odrađeno. Brka se hrvatski i bosanski, sem ako se radnja ne odvija na granici te dve zemlje.
JEDNA PIJANA NOĆ Mislim da je solidno napisano, sem jednog pleonazma (urbano naselje?) ipak, nešto me žuljalo prilikom čitanja. Preterano opisivanje govornika koji se naliva, ili arhaičnost u pripovedanju. Ideja jeste već viđena, ali to nema veze, ako je dobro napisano ima uvek prolaz.
MIT O NEPOBEDIVIMA Lepa priča, zabavna. Ipak, bitan deo radnje nespretno I pomalo konfuzno ispripovedan. Ako ostane koji glas, dodeljujem ga.
NI SEDAM GODINA A ZMAJEVE LOVE Dinamična priča ali sa dva, po meni, bitna nedostatka. Preširoko opisivanje, kao da je autor rastezao priču, da je nategne u 6 milja K i povremeno prepričavanje.
USPAVANKA ZA TIMIJA Konačno nešto što sa zadovoljstvom pročitah. Lepo pletene rečenice koje se još lepše prepliću. Nijedne zamerke nemam na pripovedanje ali imam na samu priču. Ne vidim tu fantastiku jer priču mogu da tumačim i kao fantaziranje nekog balavandera a sam balavander mi deluje nekako zrelo, prezrelo za svoje godine.
Kako god, priča ima moj glas a da li maksimalan broj, zavisi od ostalih...
OSTRVO PINGVINA Pripovedanje je solidno, ali ja u toj priči ništa ne kontam. A kada na prvu loptu ne kontam, onda me mrzi ponovo čitati.
POLJA IZGUBLJENE DECE Priča bi bila dobra da se malo rastegne. Ovako, deluje na momente konfuzno iako, nakon pažljivijeg čitanja, je sasvim jasan koncept. Najveća mana priče je ta što nije ispoštovala zadatak. Spominju se odrasli. Sve ostalo je sasvim ok.
KROKODIL Topla dečija priča u full-u. Moglo je mnogo bolje da se odradi, ali opet koja ne može? Ima glas.
DECA IZ PRESTONICE SVETA Lepa priča sa jezivo slatkom (meni godi) atmosferom. Čak je i lepo ispripovedana i nemam zamerki na to, ali ima nešto neuhvatljivo što mi izmiče i nikako da dokučim u čemu je caka. Uprkos tome, mnogo mi se dopada i ima glas.
KLOPKA Dobra priča sa polu uverljivim likovima. Pred kraj nejasna, gubi nit. Kada bi se to doradilo dobila bi se upotrebljiva priča sa lepom, nosećom atmosferom.
DOČEK Kraj priče maglovit, nedorečen, kao i sama priča. Pripovedanje me guši, smara i odbija od čitanja. Ipak, ako zanemarim to sve, ispod te maglovitosti se krije potencionalno dobra priča sa finom idejom.
DECA Preambiciozno, rekao bih. Sasvim solidan storyline ali nije odrađen kako treba. Autistični dečak je trebao da bude mnogo bolje karakterisan. Onda, šta ga je nagnalo da iskoči iz svog sveta i spasava? Opravdaću to ograničenjem karaktera. Priča može biti mnogo bolja, šteta ne iskoristiti to.
PROMENA Odlična priča, mnogo mi se dopala. Pripovedanje se moglo malčice bolje odraditi, uočio sam jednu (beznačajnu) grešku. Ima moj glas.
PRVI TRAMVAJ Riskantan naratorski eksperiment koji je donekle uspeo. Autor je odigrao upravo na tu kartu i jedva se izvukao. Pomalo konfuzno i ne vidim tu priču nego samo segment. Uz malo truda se može doterati da bude sasvim OK.
BIO JE SUNČAN DAN Lepa priča, al' se ne čita lako. Malo zapinje prilikom pripovedanja, ima i malo konfuzije ali sve u svemu -lepo
9.Polja umirene dece
Klonirani odrasli ljudi stari tri godine su i dalje odrasli ljudi. Nije bitan broj, bitno je kako se ponašaju. Dok čitam, slike mi se u glavi sasvim fino formiraju, ali nisam siguran na koji način se povezuju. Nisam je baš shvatio do kraja, možda se zbog promašaja nisam toliko ni trudio.
7.Uspavanka za Timija - 3 boda
Pri prvom čitanju sam zamerio klimavost zadatka i odrasle koji se nekako naziru na sve strane iako ne učestvuju direktno u priči. Međutim, kada sam shvatio da je veći deo priča klimavo u tom pogledu, odlučio sam da i ovde zažmurim. Pa mi je ostala sasvim fina atmosferičnost i neki lagan osećaj jeze pri kraju, te sam tutnuo sva tri boda, jer su druga
dva kandidata bila slaba sa fantastikom.
2.U skrovištu
Nije mi se dopala ova priča. Prvi deo sa kerušom i nekako, ali drugi deo sa dečicom mi je bio nepotrebno gadan. Priča za mene mora da ima izuzetno jaku poentu i sjajnu naraciju da bih progutao tako gadnu atmosferu. Ova to nema.
17.Prvi tramvaj
Ovakvo prirovedanje me odbija u startu i opet slično kao i sa prethodnom, priča mora biti izuzetna da bih je progutao. Meni ovde na kraju klizi povezanost devojčice iz zamka i čupka. Odakle uopšte taj zamak? Kakve veze to ima sa tramvajem i ono troje dece? Ko je ta devojčica? Mislim da je priča isuviše nedorečena.
3.Mjesečinu ne merete ukrast - 2 boda
Kupila me je prijatnim rečenicama. Sada bi scallop opet rekao da je to biranje lakšeg rešenja za glasanje, ali stvar je u tome što smo svi u ovom krugu birali laka rešenja za zadatak. Skupi decu i baci ih u komšijino dvorište da se igraju - odrasli se ne pojavljuju, ali to ne znači da ih nema. I ova priča ima odrasle u sebi, jer je čitav događaj baziran na odnosu odraslih prema toj deci. I baš zbog toga je ovde falio taj fantastičan element. Samo da su bili u pitanju vanzemaljci, neka bića, nešto neverovatno, meni bi bila pun pogodak u domenu zadatka. Ovako je izabrana na osnovu toga što su mi se druge manje dopale.
10.Krokodil
Otac je predstavljen u vidu džinovskog monstruma u snu, ali je i dalje odrastao čovek. Ne znam zbog čega mi se na kraju priča o njemu, kada sam sve to shvatio i kroz priču. Nemam neke druge direktne zamerke, ali mi je priča izmaglila iz glave kako sam je pročitao.
Quote from: dunja on 10-02-2012, 15:40:35
Quote from: dunja on 10-02-2012, 02:23:05
Ja cu vec sada ( a tek na pola procitanih prica) da kazem da "Ni 7 godina a zmajeve love" od mene ima najveci broj poena iz ciste solidarnosti prema Suzani i Ani. xcheers
Quote from: Anomander Rejk on 10-02-2012, 10:06:07
Zmajevi su imali samo simpatičan početak, ali je priča skroz otišla, rešenje se nazire prerano i izraubovano je već previše, a ono presecanje radnje računarom i igricom totalno mi je ubilo priču. Žalim slučaj, simpatičnost nije dovoljna.
Možda bi trebali negde u nekom vidljivom kutku staviti da je neformalno pravilo da oni koji pišu, i glasaju, a i čitaju i komentarišu druge priče.
Ali, Anomander, pa da li sam zaista zvucala ozbiljno?
Ma ne :), ali meni se priča svidela na početku, i zapravo mislim da se mogla izvući na dobro da nije... objasnio sam
već, da ne ponavljamo.
Mjesečinu nemerete ukrast, Ostrvo pingvina, O silencio..., Deca iz prestonice sveta, Golubije plavo (redosled je slučajan). To su priče koje bih izdvojila.
I mene veoma (na kvadrat) čudi Klopka. Naivna priča sa lošim krajem...
Можда је наивна, али мени је добро пренела атмосферу и емоцију...мада Скалоп каже да нема оправдања за оне који су гласали за њу. :shock:
Uživaj.
Хоћу, хвала! (добар је овај Скалоп, не знам зашто га сви прозивају... :mrgreen: )
Ko su to - svi? :-o :shock:
:) То је слично као оно:
-Мњах....лако је теби зајебавати се....
-Мени? Мени лако?!!! Па, ја човече имам ово...оно...бре!!! :)
Ne znam koliko novih ima na radionici, ali nije zgoreg da pomenem (i zbog redovnih): na radionici je praksa da svaki učesnik dobije fidbek od svakog drugog učesnika. Duže i ozbiljne analize su poželjne, ali rečenica-dve bile bi neophodne. :)
U praksi ovo znači komentarisanje svih priča osim svoje (do objave imena autora), a onda može i svoja...
Хм, чини ми се да ће твој фини позив новим учесницима да се укључе у коментарисање остати без одјека. А могли би мало, што кажеш, бар реченицу-две. Нисам добар писац, критичар сам још гори, ал волим да читам шта други напишу, па онда волим то и да добронамерно прокоментаришем са позиције просечног читаоца и коментарима типа допада ми се-не допада ми се, ал сам сигуран да је и то ауторима може помоћи да остваре бољу комуникацију на релацији њихова прича-читаоц. Према томе, укључите се, људи, кажите своје мишљење, неће ником круна са главе пасти, нити ће неко неком да ишчупа уши због неповољног коментара. Има мало и сујетних, има мало и оних који мисле да су богом дани да обликују по својим мерилима, ал то ништа није страшно, не обазирите се, имате свој укус и само распалите са коментарима.
Fidbek je sastavni deo radionice. Godinu dana to ponavljam. xnerd
Šta deca napraviše od pisaca i čitalaca.
D. je sasvim u pravu. Jebeš ovo bez osvrta na sopstveni uradak. Ako sam izdvojio vreme da pročitam sve priče i napišem kometar na svaku ponaosob, očekujem isto toliko komentara zauzvrat.
Koliko sam video, još su mi dužni, minimum pola uloženih komentara.. Tapkam prstićima po stolu i čekam.
I sad mi pade jedna brilijantna ideja na um.
Ko ne komentariše, ostaje zakinut u sledećem zvrku. Znači, Boban stavi administrativnu zabranu komentarisanja na te-i-te priče pa neka se autori češkaju po tintari. A najjači momenat će da bidne taj što će isti autori, koji ostaju kratkih rukava, morati da daju komente ako žele sledeći krug iste da dobiju.
He-He-He (Zluradi Mingov smeh iz Fleš Gordona)
Izgleda treba uvesti i obavezujuće pravilo : pisci priča MORAJU glasati, i moraju komentarisati priče.
ja se izvinjavam sto nisam glasala, juce sam se registrovala :cry:
i hocu da analiziram, mislim da je to kljucna stvar
iako sam potpuni laik, narocito sto se tice fikcije
Ljudi, komplikujete život sami sebi. Čemu to?
Ko ima šta da kaže neka kaže...
Uvek sam bio protiv bilokakvih sankcija, pa i ovakvih kao što neki predlažu. Ako neko želi da duže bude s nama i ako su mu neki od komentara dobro došli, brzo će shvatiti da je lepo i da uzvrati.
Mej, ovde je odgovor na zadatak jedna stavka. Koliko vidiš mi ovde komentarišemo i stil i karakterizaciju i kompoziciju. Poentiranje ili punchline se takođe komentariše. Nije lako ni prvu priču poslati, a kamoli komentarisati. Ali, lepo je i korisno. I onome ko komentariše, čak.
Quote from: mej on 11-02-2012, 10:49:53
ja se izvinjavam sto nisam glasala, juce sam se registrovala :cry:
i hocu da analiziram, mislim da je to kljucna stvar
iako sam potpuni laik, narocito sto se tice fikcije
Mej, soryy, nije mi bila namera bilo koga prozivati, to za obavezno ne mislim bukvalno niti treba bilo kakva prisila, više sam mislio da malo prodrmam ljude da daju još koji komentar. Često uletim trapavo, pa postignem suprotno od onog što
želim. Dobro je da si došla i ti drugi i super je da ima novih učesnika radionice.
11.Deca iz prestonice sveta
Ovu priču sam uračunao za bod u prvom preletu, ali sam je kasnije sklonio. Ideja mi je sasvim ok, ali ne znam zašto je moralo da se odlazi od zadatka sa pominjanjem odraslih koji su svuda oko njih. Možda bi mi bolje bilo da je dečak-starac bio smešten negde u divljinu. I meni su zasmetali šestogodišnjaci i dvoipogodišnjaci. Nezgrapno je to. Na kraju opet ostajem u dvoumljenju šta se tu u stvari zbiva. Šta je ta beba? Kada je krenula radnja, mislio sam da će otići i u tu prestonicu, pa da će se tamo sve iskristalisati.
5.Mit o nepobedivima
Brza priča, zajebancija. I kao takva samo može da prođe. Zlatna sredina joj je max i autor zasigurno nije pretendovao na više. Neki delovi lome jezik i da je samo jednom bila pročitana naglas to bi se i primetilo.
16.Deca
Za debitantsku priču odlična, daleko bolja od moje prve..(mada nisam daleko ni odmak'o od tada) Deca su mi sasvim fino pridstavljena, meni i uverljiva, mada sam znao šta će se dogoditi na kraju čim se Mateja prvi put pojavio. U ovom krugu, ovo je bila još jedna priča o deci iz komšiluka, tako da mi nije ostavila utisak.
13.Doček - bod
Ovo priči sam dao bod jer su me sledeće dve nanervirale dok sam se dvoumio izmeđ' njih. Jana mi je isuviše zrela za svoje godine. Po govoru i objašnjavanju 'istine' delovalo mi je kao da ima dvaes' i kusur, a ne 6-7. Ostali likovi su mi uglavnom ok i dijalozi su mi se dopali.Opet se na kraju otac direktno pojavljuje i uzima učešće u priči, ali sam do momenta čitanja
ove priče počeo žmiriti.
8.Ostrvo pingvina & 18.Bio je sunčan dan
Obe priče mi imaju istovetan problem: govore mi daleko manje od onoga što se dešava, i to malo što govore mi saopštavaju poprilično haotično. Na jednoj strani su pletenice koje nikako da se raspletu, a na drugoj mali koji vezan imitira kapetana na belu lađu. Flipi iskače niotkuda bez ikakve prethodne reference na njegovo postojanje, a majka je u stvari klezuba? Pingvine nisam baš skontao na kraju, a sunčan dan mi je udario završnicu koju nisam mogao očekivati nikako, jer nisam znao koliko likova tu u stvari postoji.
Не видим проблем у самом помињању одраслих ако нису директни учесници у причи...ал` то сам само ја, јелте...:)
Quote from: Mica Milovanovic on 11-02-2012, 10:55:15
Ljudi, komplikujete život sami sebi. Čemu to?
Ko ima šta da kaže neka kaže...
Ni ja ne bih primoravala ljude na komentarisanje, niti je to moguće. Ali razvitak svesti o bitnosti fidbeka nije na odmet...
Quote from: Savajat Erp on 11-02-2012, 13:58:24
Не видим проблем у самом помињању одраслих ако нису директни учесници у причи...ал` то сам само ја, јелте... :)
Па да сад цитирам Бобаново п.с. објашњење задатка:
p.s.
Da se podsetimo šta je bio zadatak: GRUPA DECE DO SEDAM GODINA.Svi likovi moraju biti mlađi od 7 godina, a mora ih biti najmanje troje; dakle, sve ličnosti koje se pojavljuju, vide, naziru, direktno učestvuju u priči ne smeju biti starije od ovoga.Nema poželjnih i zabranjenih tema, ali ajde izbegnite "Gospodara muva". I decu samu u kući... dajte malo mašte. I slobodno zagazite u fantastiku ili nadrealno.Deluje lako... okušajte se.Ceniće se naravno logika priče, ubedljivost dečijih likova i osmišljavanje situacije da deca budu sama i da im se dogodi nešto vredno zapisivanja u priču.Važna napomena: ne pišemo priču za decu, već priču u kojoj su deca jedini akteri.
Крај цитата.
Требало би да Бобан, с обзиром да је он тај који поставља задатке, пресече и донесе одлуку око тога да ли ће убудуће приче које очито одступе од задатка бити бодоване, или неће. Није фер према људима који су се трудили да остану у оквиру задатка, а тиме највероватније и спутали своју креативност, да им приче буду једнако оцењиване као и приче које нису испуниле задатак. Полако се увлаче анархија и двоструки аршини у радионицу - одреди се задатак, а онда, ко га шиша, шта има везе, и не мора се баш сасвим испоштовати. Чему онда задатак? Хајде да увек буде слободна тема, а да ограничење буде једино 6К текста.
Quotesve ličnosti koje se pojavljuju, vide, naziru, direktno učestvuju u priči ne smeju biti starije od ovoga
Zadatak je sasvim jasan zahvaljujući boldovanoj reči. Svi koji indirektno učestvuju u priči (sporedni junaci) ne moraju biti deca. Akcenat je na deci, ali ne isključivo.
Quote from: Skalar on 11-02-2012, 14:18:53
Требало би да Бобан, с обзиром да је он тај који поставља задатке, пресече и донесе одлуку око тога да ли ће убудуће приче које очито одступе од задатка бити бодоване, или неће. Није фер према људима који су се трудили да остану у оквиру задатка, а тиме највероватније и спутали своју креативност, да им приче буду једнако оцењиване као и приче које нису испуниле задатак. Полако се увлаче анархија и двоструки аршини у радионицу - одреди се задатак, а онда, ко га шиша, шта има везе, и не мора се баш сасвим испоштовати. Чему онда задатак? Хајде да увек буде слободна тема, а да ограничење буде једино 6К текста.
To bi značilo da bi Boban morao da pročita sve priče sa Radionice. A ta "crvena linija" se, brašo moj, zaista ne prelazi :lol:
Quote from: D. on 11-02-2012, 14:20:46
Quotesve ličnosti koje se pojavljuju, vide, naziru, direktno učestvuju u priči ne smeju biti starije od ovoga
Zadatak je sasvim jasan zahvaljujući boldovanoj reči. Svi koji indirektno učestvuju u priči (sporedni junaci) ne moraju biti deca. Akcenat je na deci, ali ne isključivo.
What she said.
Mićo, čemu onda pisanje ako nema ko da kaže "ovo i ovo ne valja?"
U pravu si sa komplikovanjem života, zaista, zašto da trošim vreme na pisanje i komentarisanje kada nemam ništa od toga, tj, zašto iko da troši svoje vreme na to?
Mislim da nije bitno kako se komentarišu priče, ne samo zarad "daj šta daš" fola, nego se tim kvantitetom komentara dobija uvid u kont i ukus širokog spektra konzumenata. Od najobičnijih čitaoca (ciljne grupe) kojima se ili dopada ili ne, pa do stručnih ljudi koji vide sve slojeve priče, greške i potencijale koje čuče u njoj.
Quote from: D. on 11-02-2012, 14:20:46
Quotesve ličnosti koje se pojavljuju, vide, naziru, direktno učestvuju u priči ne smeju biti starije od ovoga
Zadatak je sasvim jasan zahvaljujući boldovanoj reči. Svi koji indirektno učestvuju u priči (sporedni junaci) ne moraju biti deca. Akcenat je na deci, ali ne isključivo.
Ма дај Д. кога покушаваш да обманеш? Себе или мене? Не смеју бити старије од седам година личности које се појављују, виде, назиру, директно учествују у причи, што значи да не би смела ни да се појави ни у другој соби, невезана за главни ток приче, одрасла особа, па чак ни да се спомене.
Ne znam čemu sada rasprava oko ispunjenja zadatka kada su priče bodovane i rangirane.
Hajde malo da cinculiramo:
pojavljuju, vide, naziru, direktno... je nabrajanje, pa ne postoji - indirektno učestvovanje. Relativna nepismenoća u rečenica ne daje nikakvo pravo na slobodno tumačenje. Ovo je bezrazložno inaćenje, jer je Hrundi svojim postom ukazao, a to bi bilo dobro razumeti, da ako je iskrivljavanje zadatka moguće i opravdano, onda je već napisao priču za mart. Kao i ja za novembar.
Dobro, pretpostavljam da sam sama kriva što mi se večito pripisuju osobine manipulatorke. Sa jedne strane. Sa druge, to nije moj problem jer retko manipulišem. Ne u ovom slučaju.
Ja sam zadatak iskreno tako shvatila. Moguće je da sam pogrešila.
Sa druge strane, da li je moguće da je iko očekivao da napišemo priču BEZ drugih likova, a da to ne liči na Gospodara muva? Bez pasa, likova iz bajki, mama, vanzemaljaca i slično?
Quote from: Džek svih zanata on 11-02-2012, 14:31:23
Ne znam čemu sada rasprava oko ispunjenja zadatka kada su priče bodovane i rangirane.
To je sasvim razumljivo, Džek. Neki ljudi osećaju se prevareno jer su se trudili da ispune zadatak (onako kako su ga oni shvatili), a neke priče koje (po njihovom mišljenju) nisu ispunile zadatak - prošle su bolje.
I sama sam sklona da insistiram na ispunjenju zadatka.
Quote from: Džek svih zanata on 11-02-2012, 14:31:23
Ne znam čemu sada rasprava oko ispunjenja zadatka kada su priče bodovane i rangirane.
Џек, не верујем да је у питању расправа, него су више, верујем, у питању две концепције: 1-поштовање задатка по цену слућеног слабијег бодовања приче и 2-непоштовање задатка ако то води ка слућеном бољем бодовању приче.
Верујем да за већину аутора задатак јесте ограничавајући фактор, јер се осећају скучено у оградици и не могу себи дозволити да размахну машту. Кад се о деци пише, може се што шта лепо и добро написати, само се треба сетити, али, ако ту убацимо мало и старијих, онда се још више и лепше може написати, али то тада излази из оквира задатка. На сваком аутору је да одлучи хоће ли поштовати оградицу, или неће. Али, онда није фер да се подједнако третирају они који су остали у оградици и они који су је прескочили.
Jesi pogrešila. I, manipulišeš. Postavljeno je pitanje za vanzemaljce i Boban je odgovorio da se na njih ne odnosi. I mame i tate su se mogle pominjati, ali ne i uvoditi. Problem ove radionice je što je masovno manipulisana. Možda su to novi učesnici radili slučajno, ali su stari učesnici sigurno znali šta rade.
Mislim da ignorišemo nešto bitno u pisanju priča za ovu radionicu: tumačenje zadatka ostavljeno je subjektivnoj percepciji pisca. Ocenjivanje te percepcije ostavljeno je "masi" koja čita i glasa.
Masa nekad oprašta, nekad kažnjava.
Scallope, vi mi odavno pripisujete manipulaciju. Moram da kažem da to više govori o vama nego o meni. :) Ja jesam sposobna da dobro manipulišem, ali, kao što sam rekla, to retko radim.
I volela bih da znam o kojim pričama konkretno pričamo (koje su prekršile zadatak?), pa da utvrdimo da li se odrasli uvode ili pominju...
Ne radi rasprave, već radi sprečavanja budućih nesporazuma...
Šta govori o meni to što ti manipulišeš da iza tvojih stavova stoji Boban neka treći sude. Konkretna radionica je većinski izvan teme, pa ako hoćeš primere daj koje priče jesu u temi. Ili, prvo se osvrni na Plutin komentar; ona nije videla nijednu komentarisanu priču potpuno u temi. Doduše, ni ja nisam pročitao sve, ali ono što jesam to potvrđuje.
Ali to za Bobana je vaša percepcija. Ja sam rekla da sam na određeni način shvatila Bobanove reči. I boldovala razlog. Moje tumačenje. Postoji razlika.
Boban ume da govori, a ja imam svoje stavove i ne treba mi niko da stoji iza njih. Mislim da sam to 10.000 puta dokazala dosad na forumu. :)
Једна пијана ноћ
Успаванка за Тимија
Поља умирене деце
Деца из престонице
Дочек
Промена
У свим овим причама се појављују одрасле особе. Прихватам да сам погрешио и да ове приче поштују задатак, али бих волео добити објашњење.
Ok, verujem da će se autori objasniti čim se objave imena autora.
I još jednom - priznajem da sam možda pogrešila u svom tumačenju zadatka, prekoračila njegove okvire. Sa druge strane, mislim da sam odrasle likove pomenula, ne i uvela...
A šta ćemo s pričama u kojima je pas glavni junak? (Skrovište).
Kao zadatak naglašena su deca, a dobili smo priču iz ugla gledanja keruše, koja sreće decu.
У праву си делимично, Лони. Рекао сам у коментару да је том кујом аутор вешто заобишао ограду задатка, али да није ни иступио из њега. Чак сам и питао како то да имамо преживелу децу, а нема преживелих одраслих? Аутор је изгледа намерно "заборавио" на могућност да би и одрасли могли преживети ту катаклизму, каква год била, земљотрес или нуклеарна експлозија, не знам тачно. Али, у тој причи, и ако има кршења пропозиција, има га занемарљиво мање него у причама у којима се на овај или онај начин појављују одрасли.
Не кажем да су приче које сам навео лоше, да не ваљају ништа, да их треба бацити у корпу за отпатке, не, него само кажем да су искочиле преко оградице и нису остале у оквиру задатка.
Имамо ту и "Голубије плаво", веома добру причу, која можда тешко може да се сврста у СФ, Ф и Х. Кажем "можда" јер заиста нисам сигуран. А мени је то сасвим уредна и добра пича, ма шта год ко други о њој мислио.
Bilo bi dobro pojasniti kako i u kojoj meri navedene priče iskaču iz okvira zadatka. Da imamo o čemu da raspravljamo. Slažem se da neke priče nisu ispunile zadatak. Manje ili više.
Džukac je isto, po mom kontu, "prošvercovan", tj, priča ne ispunjava zadatak.
Moja priča takođe ne ispunjava zadatak, ali ja imam debelo opravdanje; na drugima je da li će poverovati ili ne.
Elem, kada sam čitao zadatak, pročitao sam samo "grupa dece do sedam godina." Na ono sitno u ugovoru nisam obraćao pažnju. Tek kada sam poslao priču, dokon sam pročitao ceo Bobanov post i odradio tup udarac dlanom u ćelo.
Ipak, imam veliku olakšavajuću okolnost.
U priči da promenim SAMO dve-tri reči i odrasli nestaju bestraga, ostaju samo deca...
Kada se objave imena autora, odradiću to pokazno i svi ćete se kajati što mi niste udelili sve bodove. Ipak, za ovacije i aplauz nikad nije kasno, kao ni za iskreno kajanje.
Pa šta, sad ništa od argumentacije iskakanja iz okvira zadatka? Hajte da diskutujemo malo... :)
Једна пијана ноћ
"Sedimo tako nas dvojica uz flašu vina i prisećamo se starih dana.
Obojica smo dve trećine života prevalili, a kako je flaša praznija, priče
su neobičnije. "
Успаванка за Тимија
"Šegrt starog pekara odavno je zaključao vrata. Timi to zna po još nedovršenom
mirisu hleba, polupečenih pereca i džem-kroasana. Gospođica eni
vraća se iz kluba. oznaje je po zapinjanju štikli o rupe propalog
trotoara. Tri sprata niže, baka Mindl hrkanjem remeti uređeni haos pra-
šinskih čestica. Komšija iz prizemlja opet ima problema sa neposlušnom
oprugom garažnih vrata. A mama... ona opet ružno sanja. "
Поља умирене деце
"Predrag 7, dežurni operative, drugi put proveri naređenje i otkuca
kod za prijem. Ostalo mu je da izvesti komandanta broda i postupi po
njegovim naređenjima."
"Zatim naredi interfejsima da izvuku spojeve iz tela dva muškarca i jedne žene.
Žena otvori oči, a za njom i muškarac. Oboje, sneni, spustiše noge na metalni pod."
"Narednik Đuro 3 zapali cigaretu, odbi dim i napusti postrojeni vod."
Деца из престонице
" Jednom mu je starica u crnini kupila sladoled, pazeći da mu ne dodirne ruku. Zaustila je nešto, ali nije izvukla reč iz zgužvanog grla, da bi još nesrećnija nestala među ljudima i normalnom decom."
"Ljudi su ih gledali sa užasom, neki su imali želju da upozore čistu i ljupku devojčicu: ne primiči mu se!"
Дочек
"Vodič, što odavde nadgleda nam starog, rekao je skoro mami da on ne će dugo."
"Raduj mi se... Raduj — zanemela je pri pogledu na raširene ruke onog, što dolebdeo je tako blizu da mu je i ceo osmeh videla. — Raduj... ra... ra... raduj mi se... — polete ka ocu Smiljka"
Промена
"Ubrzo, u prostoriju su zakoračila dva čoveka u maskirnim uniformama, držeći podignute puške."
"— Ja ću — jedan vojnik je pošao napred."
"— Skloni mi ovog klinca — vojnik je pokušavao da izvuče oružje. — Ne, ne čačkaj okida..."
"— Isuse. Isuse... pas mi... on mi... nemoguće! — zamucao je vojnik."
"Rane više nije bilo. Pas se ponovo okrenuo ka vojnicima.
— U redu. U redu — bliži je spustio oružje i podigao ruke, a drugi skoro odmah učinio isto. Oprezno, obojica su izašli iz zgrade."
Uh, ovo je baš strogi pogled na stvari... Volela bih da se javi Boban i kaže šta tačno znači "bez naznaka", jer je sasvim moguće da je mislio na ovako strog pogled.
Elem, slažem se za Jednu pijanu noć, Polja umirene dece i Promenu.
Za Decu iz prestonice i Doček nikako se ne slažem...
Quote from: D. on 11-02-2012, 16:07:40
Pa šta, sad ništa od argumentacije iskakanja iz okvira zadatka? Hajte da diskutujemo malo... :)
Mogu da pravdam samo svoju priču, a autori još nisu objavljeni. Ne teraj me da kršim pravila jer ja sam fin :)
"Predrag 7, dežurni operative, drugi put proveri naređenje i otkuca
kod za prijem. Ostalo mu je da izvesti komandanta broda i postupi ponjegovim naređenjima."
"Sedimo tako nas dvojica uz flašu vina i prisećamo se starih dana.
Obojica smo dve trećine života prevalili, a kako je flaša praznija, priče
su neobičnije. "
Iz ovih pasusa se ne može odrediti da li su u pitanju balavci ili odrasli čovekci.
У реду, можда сам мало престрог за Децу из престонице, јер, ето, та баба са сладоледом се само помиње као неко ко је некад купио нешто детету, па може да прође као остајање у оквиру задатка. Али, код приче Дочек отац је долебдео близу детета, раширио руке, а дете може да му види осмех и, чак, полети му у загрљај. значи, директно увођење одрасле особе у радњу приче.
Evo, i ja se zabavila traženjem odraslih u svim pričama. (Sreća što sam ih stvarno sve pažljivo pročitala, pa sam zapazila da se skoro svuda provlače. Sad – gde to odstupa od zadatka, a gde priče ne bi ni bilo da nisu umetnuti ti odrasli, valjda svako ima svoje mišljenje.) Možda da nam Skalar objasni svoj kriterijum? :)
1.
Ne znam, možda su mu roditelji nešto pričali...
3.
Nedostaje mu matera. I jaganjci. I pulin Gvero.
Sinoć su odveli dječaka što je lijepo pjevao...
4.
Sedimo tako nas dvojica uz flašu vina i prisećamo se starih dana. Obojica smo dve trećine života prevalili...
5.
...tata će se ljutiti ako se ne vratimo.
Brzo vratiše uređaj na postolje gde piše: pošiljalac-budućnost primalac-nepoznat, još jednom ukucaše očevu šifru...
7.
Komšija iz prizemlja opet ima problema sa neposlušnom oprugom garažnih vrata. A mama... ona opet ružno sanja. Mama. Da zna da je ponovo bos i da ponovo ne spava, bila bi tužno raščupana.
8.
mogao bi i do logopeda
A ti bi mogao kod psihologa
Majka— šapnu svečano dugoruki formulu od koje oživeše stopala skrivena među nogarima stolica. Majka— ponovi neko i vlažne detinje zene poleteše ka ženi u plavoj haljini.
9.
Žena otvori oči, a za njom i muškarac.
10.
Tata se promenio nakon majčine smrti i ona je to primetila.
11.
Jednom mu je starica u crnini kupila sladoled, pazeći da mu ne dodirne ruku
Ljudi su ih gledali sa užasom, neki su imali želju da upozore čistu i ljupku devojčicu: ne primiči mu se!
12.
video sam na TV-u, lovci imaju puške
13.
Od prve sekunde smrti, otac začu glase...
14.
U snu ti dođeš u moje selo, a beli ljudi nisu tu. Onda nas moj deda vodi da pričamo sa pticama.
15.
— Skloni mi ovog klinca — vojnik je pokušavao da izvuče oružje. — Ne, ne čačkaj okida...
16.
Za njenog tatu, sve mora da bude savršeno.
Samo da tata ne sazna, izvući će se, ali samo da tata ne sazna.
17.
ljudi su ovdje mirni i porodični...
18.
ubiće me deda
Pa tek sam počela da skidam babine fore...
Pa da, ali meni je ovo apsurdno strogo...
Mada, nije da i ranije nije bilo nesporazuma ove vrste...
Quote from: Džek svih zanata on 11-02-2012, 16:15:18
"Predrag 7, dežurni operative, drugi put proveri naređenje i otkuca
kod za prijem. Ostalo mu je da izvesti komandanta broda i postupi po
njegovim naređenjima."
Iz ovog pasusa se ne može odrediti da li je u pitnju balavac ili odrastao čovek.
Ако пођемо од претпоставке да су у овој причи деца све сам Ендер Вигин до Ендера Вигина (како рекох за једну другу причу), па да су дежурни и капетани бродова седмогодишњаци и млађи, против чега немам ништа и дај боже да то некад буде у стварности, зашто нам није објашњено да имамо посла са супер-клинцима?
Да ли се из следећег пасуса види да су ликови одрасле особе?
"Zatim naredi interfejsima da izvuku spojeve iz tela dva muškarca i jedne žene.
Žena otvori oči, a za njom i muškarac. Oboje, sneni, spustiše noge na metalni pod."
Quote from: Skalar on 11-02-2012, 16:10:19
Дочек
"Vodič, što odavde nadgleda nam starog, rekao je skoro mami da on ne će dugo."
"Raduj mi se... Raduj — zanemela je pri pogledu na raširene ruke onog, što dolebdeo je tako blizu da mu je i ceo osmeh videla. — Raduj... ra... ra... raduj mi se... — polete ka ocu Smiljka"
Ova prva navedenica je prepričavanje između dece. Ne dešava se na licu mesta već u okviru dečjeg dijaloga.
Tek druga je kršenje pravila.
Skalar, mislim da nije sporno da se pojavljuju u pričama. Samo me zanima - zašto nisi izdvojio sve priče gde se provlače i odrasli?
Сад сам изгубио вољу да дам свој биједни осврт...каква штета! :mrgreen:
Мидото, вероватно си приметила да сам цитирао делове прича где се одрасли директно појављују у сцени, а не као придеви, или као део сећања и искуства деце. Престрог сам код приче Деца из престонице, али за остале које сам навео мислим да нисам.
Skalar, misliš li da si oštećen? :)
Ма таман посла, Д. да сам оштећен. Од како сам се укључио у радионицу, намерно сам неколико пута нагласио да сам некада давно писао више, али да годинама нисам и да себе не сматрам за писца, нити сам то икада био. А с обзиром да сам у три месеца учешћа у радионици написао укупно те три приче уопште и ништа друго, не учествујем да бих се такмичио, јер ме не занима грађење каријере писца, а и превише сам матор да нешто у том смислу учим, али, признаћеш, од радионице неки млади људи могу почети градити своју каријеру писца. Учествујем зато што волим СФ, Ф и мало мање Х, зато што сам некада, у праисторији, понегде нешто и објавио, више као омаж младалачкој заљубљености. Инсистирам на поштовању задатка зато што видим да неки аутори то раде, тј. поштују задатак, а неки не, а имају једнак третман. То није фер.
Slažem se da nije fer. Ali šta predlažeš kako bismo rešili ovaj problem?
Nepoštovanje zadatka je negde očito, negde ne; negde namerno, negde ne (mada mislim da niko namerno ne krši zadatak, samo ne obraća pažnju).
Mi različita tumačenja zadatka ne možemo da zabranimo, niti da neko pošalje priču o oblaku, a tema je magla, na primer.
Zato su tu glasači i radioničari...
Ja predlažem da se ne negira, ne minimizira i ne brani nepoštovanje zadatka. To bar nije teško. U ovom krugu smo imali i priču sa preko 7000 slovnih znakova, više njih potpuno van teme. Može se, valjda, popu reči pop, a bobu - bob?
Šta ti je sad BoB skrivio. Kriv je BoB-an. što ne proverava, ako ništa drugo, broj slovnih znakova i izbacuje neodgovarajuće priče.
Можда не би било лоше да неко упозори на прекорачење броја карактера на време..као што је Скалоп урадио у једној од прошлих радионица...не обраћају сви пажњу на то, ја први, нпр. А то бих санкционисао у гласању увек...прекорачење броја карактера тек није фер. :)
Можда, али само можда, формирати стручну комисију од три члана, састављену од људи који редовно све ово читају, и која ће прва прочитати приче и на неки начин обележити оне за које утврде да искачу из задатка. То би било безпоговорно, јер би се сви аутори учествовањем обавезали да поштују одлуку "комисије". Такве приче би сви читали, хвалили или кудили тј. коментарисали, али им не би давали бодове. Видели би како би се брзо многи научили да пишу приче које с стриктно придржавају задатка xrofl , па више не би било оваквих дискусија :-x .
Зајеби те приче са стручном комисијом за испуњавање задатка...за карактере већ...
Otvoriću ja temu sa pravilima radionice (a može i Boban), pa bih zamolila Bobana da je načini stiki temom, pa da svi novi i redovni imaju uvid u pravila...
Quote from: Savajat Erp on 11-02-2012, 16:48:50
Зајеби те приче са стручном комисијом за испуњавање задатка...за карактере већ...
xrofl
Boban jasno postavi ista pravila svakog meseca, ali se ne poštuju. Protiv sam druge regulative, svaki put možemo sami da ukažemo na nepravilnosti i nedoslednosti. Šteta je što se na tome zadržavamo, umesto da raspravljamo o pričama.
Quote from: Skalar on 11-02-2012, 16:47:32
Можда, али само можда, формирати стручну комисију од три члана
Ne može, Miljan Miljanić je nedavno umro, Dejo je odlepio, a Ćurković je iz ustaške porodice. Tako da selektorska komisija otpada. Predlagao sam i ja nešto slično, dok je Miljan bio živ, sada je to mrka kapa.
pa dobro bre, nekoliko meseci nije bilo priče sa prekoračenjem, sad opet ima jedna; nije to valjda toliko strašno.
Malo ćemo da pazimo neko vreme, pa će se ljudi uštositi do sledeće prilike.
Jedno vreme sam ih redovno izbacivao, ali zaista možda poslednjih pet radionica nije bilo grubog kršenja i prestao sam da gledam.
Ja to proveravam u Quarku, koliko mi strana zauzme, valjda ne treba da izađe iz okvira pet strana; ako izađe onda je prevelika.
Suština kod broja karaktera i broja strana što to nisu ekvivalenti.
Recimo kratki dijalozi jedu strane a ne karaktere. Dugi pasusi obrnuto.
Na primer, Fipina priča "Slovenska" ima 42000 karaktera a 37 novinarskih kartica, dakle, ispod 1200 po strani.
Zato pojedinci mere broj redova, pa kažu da primaju priiče do 100 redova; tako je nekad bilo u "Novostima"... pa koliko karaktera ko nagura.
Da, naravno da sam ja uvek kriv za sve.
A to niko ne spori. :mrgreen:
Bar u tome postoji potpuna saglasnost na forumu...
Komentari malo kraći, jer ne mogu da stignem da ponovo pročitam svaku priču pre analize.
1. Golubije plavo
Stevo?
Standardno dobar izraz. Lepo za čitanje. Mirna, spokojna vojvođanska atmosfera (ono što najviše i volim kod Steve). Najveća mana (osim nedostatka fantastike) je što je priča bleda i ravna, bez efektnog kraja. Previše smorno. Dala bih joj glasove, da sam stigla da glasam.
2. U skrovištu
Kada već pričamo o omašenoj temi...
Najveća mana ove priče je razlog pripovedanja. Zašto sam ovo morala da pročitam? Šta mi priča poručuje? Svakako izaziva emociju, ali ona mi, začudo, ovog puta nije dovoljna. Možda zato što previše vuče na patetiku. Za slučajan prelaz u patetiku kriva je neposrednost pripovedanja. Problem je što samima sebi ne zvučimo patetično kada smo tužni i sažaljevamo sebe ili druge. Prenos takvog osećanja na papir (ekran) ne treba da bude neposredan, već metaforičan, naslućujući, u naznakama. Ne nacrtan, već naslikan.
Ova priča podseća na onu Veronike Santo. Usamljeni pas, kučka, u potrazi za hranom, mladuncima... viđeno već i stoga neoriginalno.
Što se izraza tiče, nemam većih primedbi. Čitljivo, nezahtevno (u pozitivnom smislu) i opuštajuće.
3. Mjesečinu nemerete ukrast
Još jedna priča za koju bih glasala. Potpuno radioničko osveženje. Originalan ispis, specifična senzualnost, meka atmosferičnost... Nedostaje joj čvrstine, nekog zategnuća u radnji, napetog dela. Ipak, ovo ima svoju publiku i to cenim. Lepo.
Ona prva će pre da bude Stevanija, a druga Veronko. Prevazišla si polne razlike.
Kada se malo bolje pogleda, ovaj krug, uz ne tako velike dorade, ima odlične priče.
4. Jedna pijana noćOva priča je primer kako glasači kažnjavaju brutalno omašene teme. Ispis nije loš, priča je setna, i ova je meka, nostalgična, ali nije za ovaj krug.
5. Mit o nepobedivimaOva ima dobrih prvih nekoliko rečenica. Podsećaju na najbolje od Pračeta (pomalo nevešto, doduše). Onda joj duhovitost i ritam padaju, ne uspevaju da isprate na početku nametnuti nivo i priča nepovratno tone u ravnu liniju. Na kraju čak i prelazi u prepričavanje:
Quote
Troje avanturista se pojavi u teretnom delu transportera kompanije
'Trans-Galaktik Diliveri'. Brzo vratiše uređaj na postolje gde piše: po-
šiljalac-budućnost primalac-nepoznat, još jednom ukucaše očevu šifru
i istrčaše napolje, pre no što se sve zaključa. Na izlazu prođoše pored
vaze sa parčetom pipka ispod koje stoji natpis:
Ostaci grizgaNelsija, vojskovođe koji je započeo mit o nepobedivosti
zemljana.
Ovaj deo je zbrzan, nasilno skraćen i jednostavno prepričan.
6. Ni sedam godina, a zmajeve loveHah.
A poenta priče je? Ne valja kada priča ne nagradi svog čitaoca, ali najgore je kada ga uvredi.
Ispis jednostavan, bled, bez specifičnosti i autentičnosti. Ne pronalazim ništa što bi me na i u njoj zadržalo.
Узгред и врло, врло лош наслов приче.
8. Ostrvo pingvina
Meni ovo liči na Kaa. Glasala bih za nju. Inteligentno napisana baš za decu. Nemam zamerki.
9. Polja umirene dece
Hm. Ovu priču uopšte nisam upamtila. To valjda govori dovoljno. Pored toga, sama priča je neodlučna u smislu ciljne publike. Za koga je pisana? Za decu? Šta će psovke tu? Za odrasle? Pomalo je infantilna za to... Veoma nedosledna sa vrlo, vrlo mlakim krajem.
Inače se divim piscima sposobnim da zapečate kraj u kratkoj priči. To je veoma teško uraditi, a bitno je u ovoj formi.
10. Krokodil
Kada smo već kod infantilnosti... Nije mi prijala tolika količina bebećeg govora u priči. I mada autor/ka ima očitog talenta za horor, ne upotrebljava ga na pravi način jer je u hororu strpljiva izgradnja atmosfere bitna koliko i izbegavanje stereotipa.
A ovde imamo devojčicu maltretiranu zato što je nevaljala (?), crtanje događaja (kao u američkim filmovima i serijama gde režiser i scenarista dave gledaoca dok i vrapcima na grani ne postane jasno i nacrtano šta se događa), direktan i zato (u ovom slučaju) neprijatan (loš) kraj.
Ova vrsta radnje i žanra zahteva odličnu mistifikaciju događanja, specifičnu poetiku i suptilnost u oslikavanju, da bi delovala efektno. Inače liči na novinski članak u crnoj hronici (kada se isključe dijalozi). Koristiti talenat za horor, ne ukalupljivati ga.
11. Deca iz prestonice sveta
Hrundi (mada sam i ja mislila da je pisao O silencio... onako drkadžijski prepotentan:))?
Ova priča ima ogromnog potencijala da bude novela i to vrlo originalna. Nešto u njoj me je zarobilo. Mislim da je baš taj potencijal u pitanju. Gomila neobične dece koja se traže po svetu radi nekog cilja je dobar početak novele. I još nešto me fascinira: fina hororičnost i mističnost koje isijavaju iz ličnosti dece, koja, u neku ruku, i nisu deca sa toliko godina koliko se kaže da imaju.
Odlična, glasala bih za nju.
12. Klopka
Ova me je, najiskrenije, smorila. A kraj je očit još od početka zapleta. I gde je fantastika?
Inače ima finu dinamiku. Samo da nema tako običan i razočaravajući zaplet i kraj...
13. Doček
Midoto?
Ovo je priča zrele osobe, imam osećaj. Sve je tu. Dinamika, ritam, cilj, izgradnja atmosfere, poigravanje sa poznatim stihovima, duhovitost i genijalan momenat fantastike. Previše je likova za kratku priču. Nemam više zamerki, glasala bih za nju.
Quote from: D. on 11-02-2012, 19:36:28
11. Deca iz prestonice sveta
Hrundi (mada sam i ja mislila da je pisao O silencio... onako drkadžijski prepotentan:))?
Naravno da nisam napisao "Decu iz prestonice sveta", i naravno da je dosta vas misllio da sam napisao "O silencio..." Ali ja ne pišem tako, niti bih napravio onoliko propusta.
14. O silencio...
Ova priča poštuje sva pravila pisanja kratke priče. I to je guši. Previše je sterilna, previše ispravna. Dajmo malo iskakanja iz očekivanog, malo izopštavanja.
Kraj je očekivan, dobra izgradnja napetosti jasno vodi takvom zaključku. Glasala bih za nju zbog dobrog zanata. Ne bih zbog bolničkog utiska.
15. Deca
Uh. Što reče neko - a plauzabilnost? Autistično dete ne ustaje da spasi sestru. Ono je zatvoreno u svoj svet. Genijalno dete, nezainteresovano za spoljni svet bi možda uradilo stvar iz priče, no - ovako mi je ostao polucinični osmeh na kraju priče.
Po suptilnoj patetici liči na Anomandera. :)
16. Prvi tramvaj
Ova ima lep naslov i lep kraj. Omašena tema. Zanimljiv stil pripovedanja, ali ne šljaka do kraja. Do kraja smara, jer prelazi u prepričavanje. Oprezno sa ovakvim pripovedanjem. Čitalac želi da se uživi, ne da ga neko vodi za ruku (ja, bar).
Inače, fina atmosferičnost. Na momente konfuzno. Nije loše.
17. Bio je sunčan dan
Plut?
Dobra ideja, dobro i dinamično ispripovedano. Efektan kraj.
Ali, Plut, draga moja: ono što je u tvojoj glavi prilikom pisanja, nije u našim prilikom čitanja. Koliko drugi crtaju, toliko ti izbegavaš da slikaš. Napravi neku ravnotežu? Olakšaj nam? :)
Glasala bih za ovu priču. Lepo.
Eto kako nije teško da se da kratak osvrt na krug. A i ne traje dugo. 8-)
I Midoto si utrpala umesto Lonija, a novu članicu Mej zamenila Anomanderom. Mora da je ladno, tamo gde si. :lol: Mali autistični Mateja nije Janin brat i ne spasava sestru. On ne voli mačje oči i zelene orahe, a to povezivanje je prilično plauzibilno.
Ma dobro, ja to tako povezujem priče sa autorima, a onda ću da povežem senzibilitete autora. I to vodi nečemu... :)
Ako nije sestra, loše sam zapamtila. Ali je nebitno. Autistični ostaju autistični. Ovako je naivno... Dobar kraj ima ta priča, doduše...
Quote from: Hrundi V. Bakshi on 11-02-2012, 19:42:41
Naravno da nisam napisao "Decu iz prestonice sveta", i naravno da je dosta vas misllio da sam napisao "O silencio..." Ali ja ne pišem tako, niti bih napravio onoliko propusta.
A napravio bi više? :lol:
Quote from: D. on 11-02-2012, 19:55:11
Autistični ostaju autistični. Ovako je naivno...
I meni deluje neverovatno da bi autistično dete to uradilo, mada...
Autism Angel - Carly Fleischmann (http://www.youtube.com/watch?v=34xoYwLNpvw#)
Деца имају добар крај...то стоји....али....сад погађамо ауторе? :)
O autizmu znam jedino iz bijoskopa, ali verujem da to nije klik-klak sistem, niti da se svi slučajevi nalaze u tački. Moje znanje kaže da u nekim situacijama deluju fokusirano ako se povuče pravi okidač. Nemojte da ispadne da autor priče zna o tome daleko više nego mi. Za priče obično čupamo one trave koje poznajemo. 8)
Autor Dece se predstavio prekjuče.
А кад су се представили остали аутори?
"Deca", "Promena" i "Golubije plavo" dobili bi moje glasove. Jer su u odnosu na ostale price najvise ispostovali ram zadatka.
Kada je rec o "Deci" , ne vidim dete kao autisticno, ono je naprosto takvo,a jos manje je vazno da li bi autisticno dete nesto moglo ili ne. Ovo moze biti element fantastike a ne predmet medicinske rasprave sta ko u svojoj nemoci moze ili ne. Osim toga, ovde postoji narator pomocu koga spoznajemo unutrasnji svet, dok deca pokrivaju atmosferu. Element fantastike vidim upravo kroz neprilagodjenog decaka iz "svog sveta" i u onome sto on cini.
Izdvojila bih jos par lepih prica, ali one nisu u okviru zadatka.
Priča kaže da je autističan i tako samoj sebi sužava prostor za rasplet.
Hrundi se predstavio sam, pohvalivši svoju priču kao najbolju. Mada ja i dalje ne merem da shvatim zašto je stalno pisao zajedno "nemerem".
Vimen nije komentarisao svoju priču, a koliko vidim - ni D. Sa Mej - to su četiri poznata, a sada znam i koja je Lonijeva (i ja sam zapazila, kao i D, da Loni i ja slično razmišljamo i pišemo :) )
Nebitno. Zasto bi se samo u ovoj prici trazio realizam , dok se u svakoj drugoj trazi fantastika.
Zato što i fantastika mora da bude plauzabilna. :lol:
Quote from: Midoto on 11-02-2012, 20:18:12
Hrundi se predstavio sam, pohvalivši svoju priču kao najbolju.
Pa dobro, nije daleko od istine.
Čudni su ti vojnički mentaliteti. U javnosti - gvozdena disciplina, u privatnosti tople sobe - mekane drkadžije.
Quote from: dunja on 11-02-2012, 20:14:32
"Deca", "Promena" i "Golubije plavo" dobili bi moje glasove. Jer su u odnosu na ostale price najvise ispostovali ram zadatka.
Dunja, samo da pitam za oblik rama koji dopušta kao direktne aktere vojnike (i to s oružjem). I još hoće da ubiju kucu!
Znači, da prozivam Mej i Angie za fidbek na sve priče? 8-)
Angie?
Mej?
Midoto, ništa od vode, a?
D., glasnije.
:mrgreen:
Quote from: D. on 11-02-2012, 20:20:23
Zato što i fantastika mora da bude plauzabilna. :lol:
Autizam je vrlo složeni poremećaj u razvoju mozga, koji karakteriše slaba ili nikakva socijalna interakcija i komunikacija te ograničeni i ponavljajući obrasci ponašanja. Autizam je poremećaj u mnogim delovima mozga, ali se ne može sa punom sigurnošću dokazati kako oni ostvaruju svoj uticaj na sveukupno ponašanje organizma. [1]
Autizam je jedan od pet pervazivnih razvojnih poremećaja kod dece, koji se karakteriše široko rasprostranjenim abnormalnostima u socijalnoj interakciji i komunikaciji, izrazito ograničenim interesima i čestom ponavljajućem ponašanju ("automatizmu"). Najpoznatiji pervazivni poremećaj je (1) Autizam, ostali su (2) Retov sindrom, (3) Dečiji disintegrativni poremećaj, (4) Aspergerov sindrom i (5) Pervazivni razvojni poremećaj ne drugačije određen (енгл. PDD-NOS)
Kod autizma nema smanjenja ili povratka na početno stanje, on je ravnomeran u svom intenzitetu i toku. Dok se kod jednih vide teža oštećenja poput mentalne retardacije, izraženog ćutanja, ponavljajuće motorike (kao što je lupkanje rukama ili ljuljanje); kod drugih s blažim oštećenjima može postojati aktivan ali prepoznatljivo neobičan socijalan pristup usko ograničenih interesa i opširno pedantne komunikacije.
Quote from: Plut on 11-02-2012, 20:42:47
D., glasnije.
:mrgreen:
Neko i to mora. 8-)
Quote from: Plut on 11-02-2012, 20:42:47
D., glasnije.
:mrgreen:
- Vala, ne mogu ni ja bolje! - odgovori Purko. - Dede vikni ti, Ćebo!... Hvala bogu, najgrlatiji si u Zarožju.
- Аngie!!! Mej!!! - dreknu Ćebo što igda može, te se i psi poplašiše i zalajaše negde iza kuće.
:)
:D
Колико се дерња, сад би за Савајата моји земљаци рекли: "Виде грлатога крајшника, немере ти њега ни микрофон надјачати!"
I jeste Midoto u pravu, u Promeni se pojavljuju vojnici i učestvuju u priči, a ne bih rekla da imaju manje od 7 godinica. A to što hoće da ubiju kucu je neoprostivo, crkli da bog da!
Quote from: Plut on 11-02-2012, 20:42:47
Midoto, ništa od vode, a?
D., glasnije.
:mrgreen:
Plut, ekipa za hitne intervencije stiže kad otopi. Bez šale. Ni privatni vodoinstalateri neće da se petljaju. A to za kuce (i mace i ptice) - slažem se potpuno!
Ма на претходној страни имате читаву елаборацију о појављивању одраслих у причама. Све са примерима и цитатима.
Quote from: Skalar on 11-02-2012, 20:50:45
Колико се дерња, сад би за Савајата моји земљаци рекли: "Виде грлатога крајшника, немере ти њега ни микрофон надјачати!"
Боље да препознаш одакле је оно, or else.... :twisted:
Quote from: D. on 11-02-2012, 20:22:25
Quote from: Midoto on 11-02-2012, 20:18:12
Hrundi se predstavio sam, pohvalivši svoju priču kao najbolju.
Pa dobro, nije daleko od istine.
Čudni su ti vojnički mentaliteti. U javnosti - gvozdena disciplina, u privatnosti tople sobe - mekane drkadžije.
Ja sam se samo složio sa Stevom. On je čovek sa retkim darom da prepozna suštinsko, kao ja onomad, izmedju ostalog, u "Kvočki".
Uzgred, minimalni nadražaji su potrebni da očvrsne(m). Odavno sam svestan da ima kandidatkinja koje žele da se oprobaju.
Quote from: Midoto on 11-02-2012, 21:10:00
Quote from: Plut on 11-02-2012, 20:42:47
Midoto, ništa od vode, a?
D., glasnije.
:mrgreen:
Plut, ekipa za hitne intervencije stiže kad otopi. Bez šale. Ni privatni vodoinstalateri neće da se petljaju. A to za kuce (i mace i ptice) - slažem se potpuno!
Побогу, како неће да дођу екипе комуналног предузећа које убира новац од вас станара? У мојој општиници екипа комуналног водовода излази на терен у три смене, с тим што код грађана долази у току дана, за видела што се каже, по листи приоритета. Ако не дође данас, сутра сигурно долази и процењује шта им је радити. Јесте да је ово офтопик, ал нисам могао а да не кажем.
Skalar, ovo nije samo oftopik, već i čist sadizam :)
U mojoj opštinici (Novi Beograd) - neće!
Quote from: Hrundi V. Bakshi on 11-02-2012, 21:16:02
Ja sam se samo složio sa Stevom. On je čovek sa retkim darom da prepozna suštinsko, kao ja onomad, izmedju ostalog, u "Kvočki".
Uzgred, minimalni nadražaji su potrebni da očvrsne(m). Odavno sam svestan da ima kandidatkinja koje žele da se oprobaju.
O, da, Stevini spisateljski i opažajni talenti su dokazani i retki.
Čeka se na tvoje (talente).
@Midoto- Ееее, зна се какве мотке, па удрите банду! Знају да ћапе лову, а не знају да помогну људима кад је мука.
Савајате, да то није из "После деведесет година" ?
Не. ;)
Стани, јбт, повредићеш главу!!! Шалио сам се, јесте....вид` ћоека...:) :)
Quote from: Savajat Erp on 11-02-2012, 21:47:44
Стани, јбт, повредићеш главу!!! Шалио сам се, јесте....вид` ћоека...:) :)
Ух, добро си ме вратио, ено сам сав ћошак поравнао.
Zanimljivo, skoro svi su se držali gornje zadate granice u godinama. Nikome na pamet nije palo da napiše priču o bebama, guuu.
А оне три бебе у рушевинама?
Quote from: D. on 11-02-2012, 21:22:03
Quote from: Hrundi V. Bakshi on 11-02-2012, 21:16:02
Ja sam se samo složio sa Stevom. On je čovek sa retkim darom da prepozna suštinsko, kao ja onomad, izmedju ostalog, u "Kvočki".
Uzgred, minimalni nadražaji su potrebni da očvrsne(m). Odavno sam svestan da ima kandidatkinja koje žele da se oprobaju.
O, da, Stevini spisateljski i opažajni talenti su dokazani i retki.
Čeka se na tvoje (talente).
Čekaj, hoćeš da kažeš da si mi tolike bodove dala, i htela da mi daš samo na osnovu toga što te seksualno privlačim?
A da li bi to voleo?
Sex & Drugs & Rock'n'roll.
Back to topic, please...
Quote from: Skalar on 11-02-2012, 21:55:33
А оне три бебе у рушевинама?
Нисам то схватио као бебе, већ као малу децу...
Иначе, ја сам имао идеју са бебама и то нерођеним четворкама и њиховим контемлацијама док су у стомаку, али ето...ништа нисам урадео. :)
Ма то су бебе у рушевинама, запишавају се, ваљају се у свом измету, не могу још ни пузати. Бар сам ја тако схватио.
Vi ste sami sebi dovoljni da jedni drugima uši pojedete.
Ако си нам рекао...
Ma da, Aleksije je sve to dobro promislio i skresao nam.
Elem, ponovo sam pogledala drugu priču u onom Skrovištu. Po svemu bi se moglo reći da su, ipak, bebe u pitanju, ali pominjanje "dečaka" i "devojčice" dobrano zbunjuje.
Volela bih da Burundu pusti glasa... :)
I Angie.
I Mej.
Па ни нема их на списку присутних. Нешто ми ту сумњиво док се ти смешкаш, ал нећу гласно да кажем.
Quote from: Savajat Erp on 11-02-2012, 22:08:37
Иначе, ја сам имао идеју са бебама и то нерођеним четворкама и њиховим контемлацијама док су у стомаку, али ето...ништа нисам урадео. :)
Da prostiš, budaaalo jedna! xtwak
Zavidim ti na ideji xcheers
A što, jel ja ne smem da se smeškam? :)
Ма смеш... Ал, ево, ипак ћу рећи... Имам осећај да познајеш те људе, па их чачкаш да коментаришу. Ето.
au, koliko je ovde vrednica xcheers
svaka cast
evo i ja da se osvrnem -
pre toga vam svima cestitam - zaista ima bas bas dobrih prica :))) bila sam prijatno sokirana koliko kvalitetnih autora u ovoj maloj radionici. respect!
i dvk da sam ja potpuni laik, tako da ne morate k srcu da primate moje 'kritike'
1. Golubije plavo – lepa je prica, jasna, citljiva, procitala sam u jednom dahu, zaokruzena, cista
mana je po meni da suvise neke scene objasnjava detaljno
(u smislu da prica o tome kako je decak nasao lasce, al detaljno opisuje kutiju i poreklo -sto bi bilo ok, kad bi ucestvovalo u siroj slici ili nekoj emociji al ja to ne vidim...)
opisi su odlicni, deca mi deluju autenticno. Zaista mi se svidela i verovatno bih glasala za nju, mada mi je jezik malo nerazuman...
ono sto mi je nedostajalo je sto se procitavsi pricu nisam zamislila, nije me sokirala, jednostavno me nije pomerila sa mesta, to je subjektivan stav
2. Skroviste – meni licno ne prija tematika, rusevine, patnja, nekako mi je muka od tog srpsko pacenickog sindroma, bar u pricama. Uprkos tome, odlican opis, prica ima neki dobar tok i ritam, iako sve vreme iscekujem decu, ne smeta mi sto je prica o psu. Realno opisano kao da sam bila tamo citajuci pricu. Mozda mi je kraj ...onako... neupecatljiv, ustvari bilo bi mi bolje da je kerusa samo decu hranila a ne i tudje mladunce prethodno ...
3. Mesecin a- Odlicna je prica! Svaka cast autoru! Jel su klinci umrli na kraju? Tezak jezik, sigurno bi glasala i za ovu pricu ... mana je mozda samo to sto nacinje suvise razlicitih tema, prevelikih za jednu kratku pricu?
4. Pijana noc – naslov je bzv, al ideja za pricu je odlicna i veoma vesto je ispricana, steta sto nije ispostovala zadatak i zbog toga sigurno ne bih glasala za nju. Mogla je da bude bez uvoda sa pijancima...
ok, idemo dalje :!:
zadatak nije bio ni malo lak
meni bi npr bilo mnogo mnogo lakse da nisu morala da se pojavljuju 4 deteta, vec dva ili max tri
imenovati ovako svakog ponaosob je xrotaeye tako da sam ja zaboravila ko se kako zove u mojoj prici a tek u drugiim
i mislim da je fer ako se zadati okvir ispostuje
Sedam godina a zmajeve love - def mi se ne svidja naslov...prica mi je delovala potpuno nerealno dok sam je citala i ok, objasnjena je na kraju, ali mi je to samo bio trik. Taj drugi 'realni zivot' mi je bio nekako suvise spustajuci i potpuno nekompatibilan sa prvim delom price. Crno i belo, naglo preseceno. Nisam videla poentu nazalost. Mozda je trebalo nesto zaista da se desi, da neko bude opecen i u igrici i u stvarnosti... hmm...
huh i nisam neki kriticar :mrgreen:
Ne sekiraj se Mej, dobro ti ide...
hvala ;)
sad sam vec umorna, moram neke price ponovo da procitam...po nekoliko puta
svasta se vama u glavama desava xrofl nije vam lako...
Quote from: mej on 12-02-2012, 05:21:41
Sedam godina a zmajeve love - def mi se ne svidja naslov...prica mi je delovala potpuno nerealno dok sam je citala i ok, objasnjena je na kraju, ali mi je to samo bio trik. Taj drugi 'realni zivot' mi je bio nekako suvise spustajuci i potpuno nekompatibilan sa prvim delom price. Crno i belo, naglo preseceno. Nisam videla poentu nazalost. Mozda je trebalo nesto zaista da se desi, da neko bude opecen i u igrici i u stvarnosti... hmm...
Da, naslov je bezvezan. Nisi videla poentu? Poenta je u tome da devojčice ne umeju da se igraju i da ih nigde ne treba voditi. I da nisu nizašta, pretpostavljam bar za još 10-12 godina. :idea: Kad malo razmislimo, i ovde je upitno uplitanje sf/f/h.
Pročitao sam i priču Bio je sunčan dan. Prilično originalan pristup identifikaciji likova preko vizura i onomatopeja je krajnje kontraproduktivan. Da smo imali imena lako bismo ustanovili da grupa dece pokušava sa vradžbinama koje je jedno od dece nasledilo od babe. Srušili su tako, u nečemu nalik eksploziji, ambar ili kotanku (?). Dok smišljaju opravdanje, udari grom iz vedra neba, raspoluti jedan bagrem i da im moguće objašnjenje. Naravno, kao i sva deca, odmah se vraćaju igri. Ovoga puta je cilj da im se vrati Flipi (verovatno mačak?), ali, on laje, te zaključuju da imaju još da uče. Meni i deca i fantastika su OK, osim tog propalog eksperimenta. Nadam se da se pisac više neće zezati sa time. Ni sa nama.
1. GOLUBIJE PLAVO - Meni je Buca delovao starije od 7 godina. Njegov rečnik, delom i razmišljanje. Priča je lepo napisana, ali falio mi je elemenat fantastike, ili bar horora.
2. U SKROVIŠTU - Nije mi se dopala. Rečenice kao: "Dva dečaka su spavali na leđima" "Ispod kapaka su im se očne jabučice brzo pomerale na sve strane." "Hrupi unutra sa iskeženim zubima i jednim pogledom sagledala i decu i okolni prostor." i to nabreklo vime koje se stalno ponavlja, su mi narušili zadovoljstvo čitanja.
3. MJESEČINU NEMERETE UKRAST - Ovo je lepa i tužna priča, ali mi je bila teška za čitanje. Dadoh joj bod u tajnom jer je zaslužila.
4. JEDNA PIJANA NOĆ - Šteta što nije ispričana iz ugla te dece, tada, a ne kad su već odrasli.
5. MIT O NEPOPEDIVIMA - Zar ovde nije glavni lik Grizga Nelsije? Ili sam ja pogrešno shvatila priču, ili ona i nije baš fokusirana na onu decu koja se pojavljuju.
6. NI SEDAM GODINA A ZMAJEVE LOVE - Previše predvidivo, ali slatko.
7. USPAVANKA ZA TIMIJA - E ova me je kupila odmah nakon što sam je pročitala. Poetika mi se dopala, opisi su vešti i lepi. Atmosfera je majstorski dočarana, volela bih da vidim neku dužu verziju ovoga.
8. OSTRVO PINGVINA - Ovde mi deca nisu bila toliko uverljiva, posebno dijalozi. Lepa ideja.
9. POLJA UMIRENE DECE - Ovu nisam u potpunosti razumela, ali realno je možda jedina sa sf elementima.
10. KROKODIL - Prebrutalno i prekratko da bi se u potpunosti dočarala atmosfera i objasnila suština priče.
11. DECA IZ PRESTONICE SVETA - Veoma turobna i teška atmosfera, ali ideja odlična. Ispis pravilan i sa dobrim ritmom.
12. KLOPKA - Meni se dopala, dadoh joj bodove.
13. DOČEK - Presporo mi je tekla, i nema poente bez uvođenja oca u priču.
14. O SILENCIO DE KIANDA - Najlepše napisana, ali možda previše pretenciozna. Ipak, zaslužila je bodove.
15. PROMENA - "Natapala [/size]majcu oko stomaka", priznajem, sitna greška, ali meni izbode oči. Ideja jeste ok, ali je priča mogla biti mnogo bolje napisana. Vojnici narušavaju zadatak.
16. DECA - Odlična priča koja me je oduševila. Super ideja, lepo napisana.
17. PRVI TRAMVAJ - Ova mi je pomalo nejasna. Šta su deca? Pravi anđeli ili ima se tako tepa? Preterano spominjanje imena "Čupko" remeti ritam. Ali sve u svemu ok priča.
18. BIO JE SUNČAN DAN - Ovo je zanimljiva priča, sa odličnim krajem. Šteta što se ne počne malo ranije govoriti o tome šta se zapravo zbiva. Opis dece kroz zvukove i neke fizičke karakteristike mi je bio baš interesantan.
Evo gde su otišli moji bodovi:
Uspavanka za Timija – 3 boda – horor, kako sam ga bar ja protumačio. Stilski mi deluje veoma izbrušeno, malo guši poetika, ali uklapa se u ideju, bar iz moje perspektive. Ima taj horor-modžo poput nekih filmova iz osamdesetih, nekako nežno, bez grčeva, gde se sve sugeriše, ali sve jedno užasavajuće. Za mene, veoma dobra priča.
O silencio de Kianda – 2 – verovatno bih i ovoj dao tri boda, gotovo jednako mi se dopala kao i prva, a čini mi se da oba dela sebe smrtno ozbiljno shvataju (to obično za mene kao čitaoca ne daje dobre rezultate). Zapravo, slične stvari su me privukle, osim što ovde malo ubijaju egzotična imena i na trenutke razbuktalo pripovedanje koje guši naraciju. Sve jedno, za mene dve odlične priče u ovom krugu.
Klopka – 1 – odnosi unutar grupe dece su mi delovali dosta autentično, a priča lako klizi. Obrt je dramatičan, ali je dobro što je sproveden bez napadnosti i patetike. Kraj mi se takođe svideo, prilično ljudski, iako, na prvi pogled, nedovoljno dramatično i spektakularno (kako, čini mi se, većina pokušava da piše).
Deca iz prestonice sveta – 1 – kao i u svakom krugu, jedna od priča za koju glasam mi se dopadne isključivo zbog dostave, a ne onog što dostavlja. Ovde mi se stil i ritam svideo, kao i bizarna atmosfera, ali nemam blagu predstavu šta se zapravo tu dešava.
U skrovištu – 1 – uvek mi se sviđaju priče koje podrazumevaju preokret i tokom većeg dela radnje ga najavljuju, ali ipak uspevaju da ga održe koliko-toliko svežim. Dobra odluka je što ovde, preokret, uz tenziju, počinje mnogo ranije.
Quote from: ivica on 12-02-2012, 16:12:02
Zapravo, slične stvari su me privukle, osim što ovde malo ubijaju egzotična imena i na trenutke razbuktalo pripovedanje koje guši naraciju.
Ovo mi je osvežilo dan. Jesi li sam uspeo da se dosetiš ili ti je neko pomogao?
Sam. Sada vidim da možda zvuči kao proseravanje... ''težak, na trenutke pretrpan stil koji ubija tok pripovedanja'' je ono što sam želeo da kažem.
Dešava se. Vidiš, ja bih voleo da prokomentarišeš više priča. Baš kao što Džek kaže: Komentare dobiju oni koji dobiju i poene, a ne dobiju oni kojima najviše trebaju. I ja sam u ovoj rundi zakinuo nekoliko priča.
Ок, ево мог полумамурног, неиспаваног, никотински отрованог и надасве небитног осврта..:)
1. Голубије плаво - иако нема ни Ж од фантастике, добро написана прича...мада, мени лично мало заморна и на тренутке неразумљива....каква жирафа? такође, има и речи које не разумем, поред лашчета (неко рече да је то у ствари ластавић неки или тако нешто) ту су дере, гонк, кранцле...и шта би са Буцом? јел зајазио јендек или не? :) дадох јој бод у тајном.
2. У скровишту - Реа Силвија моменат...и мене је подсетила на причу од Веронике Санто о фани...крај је ипак био неочекиван за мене, мислио сам да ће прождерати децу...овде је ипак керуша главни лик, а не деца.
3.Мјесечину не мерете украст - добра прича...топла некако...не знам сад да ли је погођен начин говора који се тражио, то није мој домен. иако их на први поглед нема, СФ или Ф моменти се лако могу учитати...ако сте истриповани као ја. Поена ком. 1
4. Једна пијана ноћ - директно увођење одраслих...и хвата на патетику и то солидно...почетак ми се није свидео уопште, више него усиљен...мада ми је вратила сећање на сопствено дивљачко одрастање. :)
5.Мит о непобедивима - све мање имам живаца за овакве претенциозне наслове...елем, и овде имамо одрасле, мада у виду ванземаљаца....весела и спорадично духовита причица...деца су верно приказана.
Saga continue...(Wu-Tang, Wu-Tang!) :)
6.Ни 7 година, а змајеве лове - убедљиво један од најгорих наслова које сам видео...а сама прича...па, није незанимљива скроз, али је предвидљива и већ виђена...више пута. Чак и овде, као што је неко већ приметио.
7.Успаванка за Тимија - леп стил, поетика прозе, бла, бла...нисам је сконтао на прво читање, друго нисам стигао да изведем...јбг.
8.Острво пингвина - исто као претходна....
9.Поља умирене деце - занимљиво, деца добро приказана...тј, њихови клонови који су у ствари одрасли или шта већ и добра идеја приде...само има одраслих, јбг :)
10.Крокодил - ко је Александар, уопште? како Сања није приметила да отац туче Милицу? ипак су то мала деца и ваљда су стално заједно...осим тога добра причица, добар и ефектан крај...поен у тајном с моје стране.
11.Деца из престонице света - није ми сметало то Двоипогодишњакиња итд...добро осмишљен свет...мистичност избија из друге половине приче...такође одличан крај, јака задња реченица...2 поена фром ми.
12.Клопка - хвата на емоцију туге брата за сестром...мене је ухватила....иако је остао мало нејасан лов који деца изводе...само је црни пас био у питању? шта је огребало оног клинца? деца верно приказана...3 поена.
Znači, brate, ti mu dođeš k'o neka plačip... (https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fcosgan.de%2Fimages%2Fmidi%2Ffrech%2Fc041.gif&hash=782a465b7b60ed20e205dcfec2cb360fea40cec9) (http://www.cosgan.de/smilie.php)
Енивеј...
13.Дочек - одлична идеја...мада у праву је неко ко је напоменуо да тако не би требало да говоре деца до 7 година...није реално. Али пак 1 поен од мене.
14.O SILêncIO DA KIAnDA - хорорична атмосфера...и то на допадљив начин...нисам баш све укопчао како треба, али крај ми се посебно свидео. Уно поен.
15.Промена - и овде имамо одрасле и то као врло активне учеснике...Џеки....мсм, стварно...да је писана 30ак година раније, вероватно би се звао Шаров :) предвидео сам да ће он да излечи девојчицу, али проговарање....крај ми је неубедљив и некако пренагло пресечен.
16.Деца - маштовитог ли наслова :) у сваком случају, симпатична причица...нелогично ми је да дете млађе од 7 година има перорез, а при том је и аутистично...но, добро...ефектне задње две реченице.
17.Први трамвај - не свиђа ми се овакав приступ уопште....при том стално Чупко ово, Чупко оно...неке делове нисам ни сконтао, искрено...
18.Био је сунчан дан - овде ме је ухватио весео тон и ток целе приче....мада, мало мало па се неке вештице уплету у неку од прича на радионици. добро ми је ово плетеница, цврчавица итд...задња реченица послаба....губи се утисак да је изговара дете....мада дадох јој глас у тајном.
Hoćemo imena? Novajlije će se valjda osloboditi u sledećem krugu...
Sigurno ti je priča pobedila pa se jedva čekaš. ;)
Ja sam, po broju bodova prošao najgore dosad pa nešto i ne žurim.
Al' ipak i sad ću uraditi grafičku top listu za uspomenu. xwink2
Ma jok, hoću da vidim šta je ko pisao, volim da analiziram radionice.
Pisala sam priču za vrh, iskreno. Makar je tu Boban u pravu. Moguće je da nesvesno pogađam frekvenciju radionice, istripovao me je.
Ostrvo pingvina – prica ima neki dobar duh, generalno je lepo osmisljena, postepeno otkrivanje informacija, steta sto su deca jos na pocetku nekako nerealno opisana tj njihovi dijalozi brasno, djubrivo, salter, logopedi itd mozda da su stariji bi imalo smisla, a onda uz sve to mi ne ide naslasak na L umesto R. Mana mi je sto se zovu dugoruki, krezuba i sl, ne mogu da se opustim u citanju nego moram da se vracam i razmisljam ko je ko. Svidja mi se momenat sa Majkom kao uzvisenim bicem i doza fikcije u prici ...
Klopka –interesantna prica, zaista mi se svidja ideja da se tek usput pri kraju otkriva smrt sestre. Samo kakve veze ima deda Mraz? mana je mozda naglo uvodjenje decijih likova opisom odece i nabrajanjem. Masa je nosila roza krpene patike? Ili cizme? Tesko mi je da pohvatam ( akcenat je suvise na oblacenju ). Fenomenalno je formiran djalog tako da prikaze radnju, za to svaka cast! I realni su likovi. Mozda je autor mogao da pojednostavi radnju i da pored dece ne dodaje jos imena...recenice su odlicne, razumljive a skroz efektne!
Docek – interesantna ideja i simpaticno realizovana, dobra zamisao kontra radnje. Malo mi je traljava prica o zaostalom detetu koje je ranije umrlo... i velika velika tema o Zmajevoj sudbini uvek je skakljiva, zahteva besprekornu pricu sto je tesko...
O silencio – ko su Ma kisi, Ngenda, neki opisi su nerazumni, sto meni kvari ritam price...pored toga prica je veoma duboka i viseslojna...neke recenice su fenomenalne i odlicno pozicionirane! Npr" Krv ne staje, ali strah trne" natera me da se zamislim... teska za razumevanje (meni bar) ali tako dobra!!!
Promena – dobra prica! Jednostavna, ritmicna, realni dijalozi, realni likovi, obrt u poslednjoj recenici, ... ja nazalost :oops: ne razumem SF tako da me sa te strane nije promrdala...
Prvi tramvaj – iskreno, nije mi se svideo nacin posmatranja iz Cupkovog ugla ( ne slaze mi se ni ime za sarplaninca) , ono sto mi je visak je narator, koji zumira, vodi scene... mozda da je ono sto pas oseca realnije opisano, on ih sigurno ne dozivljava tako...ustvari meni bi bila genijalna prica da ne postoji narator vec samo pas ;)
Suncan dan- svidela mi se prica i sigurno bih glasala za nu, odlican nacin pisanja, stil, dinamika, nacin na koji opis ozivljava scenu
"Pepeljave pletenice i duga prašnjava kosa su se samo besno gledale,
spremne da ponovo skoče jedna na drugu i raščerupaju se do kraja" ... mana je mozda samo kraj, nekako je mogao da bude upecatljiviji...
Ubacio sam i nikove, da se malo zabavite dok smislimo novu temu.
Temor22?
pa to je neko ko je hteo da ostane anoniman.
vimen, ne viman. nije kao wee man, nego kao muško vime :)
Konačno objavljena imena. Jedva sam dočekao, da pravdam svoju priču ,,Polja umirene dece"
Dok pišem, pišem za inteligentnog čitaoca. Oni manje inteligentni nemaju šta da zabadaju nos u fantastiku. Eno im Ivica i Marica pa neka se razvaljuju od miline.
Nekoliko komentara mi je reklo da je priča nejasna. Trudio sam se iz objektivnog ugla da prokljuvim šta je to nejasno?
Priča počinje tako što se troje klinaca igra u virtuelnom svetu. Tamošnja čudesa (drvo na kojem rastu krem bananice, inteligentne igračke itd) samo ukazuju na to da se radi o VR.
Dalje, sama priča govori da su oni bio-inženjeringom napravljeni vojnici koji se u slobodno vreme trpaju u VR čaure i tamo proživljavaju detinjstvo, predefinisano od nekih programa. I to je u priči objašnjeno, sasvim lepo, kroz dijalog. Da ne zaboravimo da naši vojnici imaju tri godine životnog staža (isto napomenuto)
Onda, buđenje iz VR je prikazano kroz nadolazeći tamni oblak od kog beže ali ne mogu da mu pobegnu. I to je objašnjeno kroz narednikovo postrojavanje, kada ih optužuje da se opiru buđenju. Sasvim jasno za onoga koji ne čita priče u brišućem letu, nego sa pažnjom i mozgom dignutim sa ispaše i ubačenim u optimalni režim rada.
Na kraju ginu od zaostale bombe prilikom izvršenja zadatka, ali njihovi VR likovi nastavljaju da žive u VR svetu, sasvim hepi što neće više da budu probuđeni. Poslednja rečenica, koja govori da su zaspali u VR je namerno napisana da bi čitaoc sam odredio kraj, da li su i tamo opandrknuli ili malo prilegli. Nije lepo decu ukokati, pa svakom po volji.
Priznajem da sam se zeznuo i prekršio zadatak. Nisam do kraja pročitao Bobanov post u kome ga definiše. Obnevideo sam ono ,,bez odraslih." Jebiga, moja greška.
Ipak, da izmenim u priči ,,dvoje muškaraca i jedna žena" u ,,dva dečaka i jedna devojčica" priča bi se sasvim uklopila u zadato jer nigde drugo nije navedeno da su odrasli u pitanju, a priča ništa ne bi izgubila.
Hvala svima na silnim komentarima, trebaju mi meseci da ih pročitam. Mnogo mi koriste, naročito onaj gde se autor komenta pita ,,kome to smrdi cigareta i rakija iz usta, naredniku ili dečaku koji je tek probuđen iz kome i VR sveta." Inače, sasvim je logično da će lik u komi da puši i pije u sarkofagu, priključen na aparate...
I ja priznajem da nisam pročitao priču, ali je nisam ni komentarisao. Hajde, sad ću, ako sam mogao toliko drugih koje isto nisu poštovale zadatak.
Bio bih veoma zahvalan na tvom mišljenju, koje za razliku od nekih shvatam vrlo ozbiljno.
Nije mogla da ti stane priča u 6k. A meni je stvarno zasmetala rečenica: Sede sa tortom izmazanim licima (ili slično). Dajte, zar je potrebno imati decu da bi se setilo da je dečja potreba za igrom i slobodom daleko jača od želje za slatkišima?
Polako, ali sigurno. Džek ima dvojicu odraslih sinova.
Midoto, razumem da su neke rečenice rogobatne ali i dalje ne znam zbog čega? Data rečenica za priču ne znači ništa; uturena je da napravi sliku, ono, color by tehnicolor.
Džek, nemoj da si ljut, svako doživljava i tumači (pa i komentariše) na drugačiji način. I sam si rekao da čitaš priče kao čitalac i da ako te ne uhvati na prvu džaba sve. Nemoj sad zamerati drugima ako misliš da se niko udubljivali koliko misliš da tvoja priča zaslužuje. Različiti sentimenti, drugačiji doživljaj.
Mene je Anomander prijatno iznenadio u ovom krugu.
Narednik Đuro 3 zapali cigaretu, odbi dim i napusti postrojeni vod. Nije mario što ih je ostavio u stavu mirno, ionako će se to 19-kama obiti o glavu. Ćebovanje im ne gine.
Zaputio se niz hodnik do njihovog odeljka.
Marija, Nikola i Dejan su završili opremanje kada se metalna vrata naglo otvoriše. Ukočili su se u stavu mirno.
— Jebeni klonirani idiot, da li ste normalni? Opet se opirete buđenju? — uneo se Dejanu u lice.
Osetio je zadah cigareta, rakije i ustajalog znoja.
Нисам ја тек тако питао "ко је осетио задах...", али се, очито нисмо разумели.
Да је реченица гласила нпр. овако: "Jebeni klonirani idiot, da li ste normalni? Opet se opirete buđenju? — uneo se Dejanu u lice и овај је оsetio zadah cigareta, rakije i ustajalog znoja. ", све би другачије изгледало, а и наредна реченица: "Narednik nije mario za higijenu.", би се, по мени, сјајно уклопила.
Džek, potpuno si omašio temu. To što sad objašnjavaš ne pomaže, jer nismo očekivali tu priču nego neku drugu koju nisi napisao. Jezik priče je krajnje pojednostavljen, najverovatnije zato da bi u nju strpao čitav koncept, koji daleko prevazilazi dozvoljenih 6Kk. To ostavlja loš utisak. Nisi, bre, mnogo dobar kad nisi opušten, slabije poznavanje jezika ti izbija na površinu. I, daj, molim te, pokušaj da naglas izgovoriš 19-ke i videćeš da su 19-ce, mada ni to nije pravilno napisano. Devetnaestice.
Quote from: Džek svih zanata on 13-02-2012, 19:49:34Sasvim jasno za onoga koji ne čita priče u brišućem letu, nego sa pažnjom i mozgom dignutim sa ispaše i ubačenim u optimalni režim rada.
Quote from: Džek svih zanata on 13-02-2012, 19:49:34Nisam do kraja pročitao Bobanov post u kome ga definiše.
:lol:
Nisam bila sigurna, ali sam mislila da je ovo tvoja, jer sam čitala Laruša (i dala mu 3 boda). Imam veća očekivanja, a sam si negde rekao da ti broj bodova nije odrednica kvaliteta priče, već dopadanja (ili lakoće čitanja) trenutnom žiriju. Jedna rečenica ume da me sneveseli. Kao ona u Timiju - gde moram da plivam uzvodno, jer mi se učinilo da se mama budi negde napolju, ispred zgrada. (Znala sam, po veštini i rečitosti, da je priču napisala D. ali mi je bila "preparfemisana" i zakinula sam joj zaslužene bodove - čini mi se da ona može mnogo bolje.) Sigurna sam da ti možeš daleko lepše i jasnije. A rečenica je stvarno grozna. Ne mogu sad da je tražim.
Plut, ko je rekao da sam ljut? Nisam stavio smajli? Evo ga, exclusive :)
Samo me iznenadilo nerazumevanje priče i ovlaš komentari "samo da se odradi."
Odličan primer toga je D., sa svojim komentarom koji glasi:
Hm. Ovu priču uopšte nisam upamtila. To valjda govori dovoljno. Pored toga, sama priča je neodlučna u smislu ciljne publike. Za koga je pisana? Za decu? Šta će psovke tu? Za odrasle? Pomalo je infantilna za to... Veoma nedosledna sa vrlo, vrlo mlakim krajem.
Ne pamti, al' to ne sprečava da nastavi komentarisati. I to D. koja najviše insistira na feedback-u, komentarima koji trebaju da ukažu autoru na greške bla bla bla.
Kažem ja, samo da ispadne iz šaka pa kako god...
@Džek - možda sam propustio neki raniji post, ali zašto si samo O silencio preskočio u svojim komentarima? ne bunim se, ni ne prebacujem, samo me zanima.
skalare, onako kako si ti predložio zvuči katastrofalno.
Uneo se Dejanu u lice je sasvim dovoljna odrednica da bi pažljiv čitaoc znao na koga se odnosi. Akcenat na pažljiv. Ako je to sve što ti je zasmetalo u priči, ja sam zadovoljan.
Scallope, jesu me žuljale te cipele koje sam obuvao. Trebao sam probati druge, a za one... pa čekati veći broj.
Angel, jedno je čitati priču na koju ćeš pisati komentar a drugo post koji svakog meseca liči isto.
Elem, iznenadila me ta silina komentara i stao sam iza svoje priče, ni ljut ni besan, očekujući razjašnjenja.
Idemo dalje.
Vimene, tek sada sam video da jesam. Žao mi je. Ne čitam priče redom, nego kako me koji naslov namami pa onda komente slažem u word. Tvoju sam očito nenamerno preskočio.
Ako želiš, pročitaću je ponovo i dati svoj komentar.
svaki komentar volim da vidim, ali nemoj se siliti.
Opet se opirete buđenju? — uneo se Dejanu u lice.
Osetio je zadah cigareta, rakije i ustajalog znoja.
Džek, ovo je tipičan primer kad se ne zna na koga se rečenica odnosi. Prethodno, je narednik u fokusu, pa je on osetio... Da si hteo da radnju preneseš na Dejana, onda bi rečenica glasila: Ovaj je osetio zadah... OK?
Urađena i grafička tabela za uspomenu.
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fimg59.imageshack.us%2Fimg59%2F2563%2Ftabelafebruar.png&hash=56ac60e1abe6132b39b94fab412a9f91b370ed44)
Ok Scallope, stoji.
Štedeo sam svaki karakter, a više od toga sam pazio da nema bespotrebnih objašnjavanja od kojih pati veliki deo priča.
I ja bih isto podržao Džekovu priču - Polja umirene dece.
U ovom krugu bilo je mnogo priča koje su nosile lepu logoreju. Te su i završile u vrhu.
Međutim što se fabule tiče ,,Polja umirene dece'' je zaista nešto sa vrlo originalnom konstrukcijom.
Priča je vrlo kompleksna i nije zaslužila tako slab plasman.
Jako je zanimljivo što su deca i sama veštačka bića, a igraju se sa inteligentnim lutkama - takođe veštačkim bićima i imaju
zadatke koje moraju da obave.
Nek mi oprosti Sinlen - autor ,,Mita o nepobedivima'', ali meni nije jasni kako je neko tu priču postavio iznad Džekove u bodovanju.
Obe priče imaju iste teme. Deca - kao svemirski borci,
ali ,,Mit o nepobedivima'' je duboka naiva u odnosu na ,,Polje umirene dece''.
I ,,Mit'' je simpatičan, ali ja bih uvek uverljivoj priči dao više od puke naive.
Vidim da su u ovom krugu učestvovale dve moje poznanice: spisateljice, kojima sam pre više meseci rekao za radionicu i učlanio ih na grupu Znak Sagite.
Jedna je KAA (Ako si na facebouku Kia Kiai javi se :wink: )
A druga je moja, na žalost bivša prijateljica, Angie.
Uprkos nesporazumu i prekidu našeg prijateljstva do daljnjeg drago mi je što me je poslušala i počela da učestvuje na radionici.
Devojka je vrlo talentovana za sklapanje lepioh rečenica, ima vrlo bogatu logoreju i dobre asocijacije, kao i duhovitost.
Jedino treba da poradi na strukturi fabule i motivacionom sistemu likova, ali kad se i tu usavrši, biće ime koje obećava.
Ovo je pravo mesto za usavršavanje.
Loni, primećujem da obilato koristiš termin logoreja, toliko da već počinje da bocka oko.
E, sad sam u dilemi - dal` je to neko zezanje koje mom shvatanju izmiče, ili ne znaš za šta se termin (najčešće) koristi?
Možeš li da definišeš logoreju? :)
Pretpostavljam da ne misliš na ovo?
Logoreja predstavlja nezaustavljivu brbljivost,protok praznih i nedovoljno povezanih ili smisaonih reci.Simtom je manicnih stanja dok je u laksim oblicima karakteristicna za euforicna raspolozenja.
http://www.psihoterapija.rs/Recnik.aspx?rec=Logoreja (http://www.psihoterapija.rs/Recnik.aspx?rec=Logoreja)
Ups, ne mislim na kolokvijalno značenje (brbljanje)
već na ono žargonsko.
No u pravu si. Na ozbiljnijim mestima, kakva je ova radionica,
ne bi trebalo da ga koristim.
Ne znam kako bih najkraće oficijalno rekao da neko ima lepe rečenice.
Quote from: Plut on 13-02-2012, 20:32:17
Džek, nemoj da si ljut, svako doživljava i tumači (pa i komentariše) na drugačiji način. I sam si rekao da čitaš priče kao čitalac i da ako te ne uhvati na prvu džaba sve. Nemoj sad zamerati drugima ako misliš da se niko udubljivali koliko misliš da tvoja priča zaslužuje. Različiti sentimenti, drugačiji doživljaj.
Mene je Anomander prijatno iznenadio u ovom krugu.
Zahvaljujem Plut. Inače ijekavicu u priču nisam ubacio iz nekog inata ili radi podsećanja, prosto mi se činilo da se uz ekavicu neće moći iole dobro izneti, kad sam već ubacio Trešnjevku i stihove iz refrena pesme Flash.
Čestitao bih debitantima na lepom startu :) .
Svideo mi se i Hrundijev eksperiment.
Quote from: Loni on 13-02-2012, 21:47:18
Ne znam kako bih najkraće oficijalno rekao da neko ima lepe rečenice.
"Taj-i-taj ima lepe rečenice", ili "taj-i-taj ima veoma lepu rečenicu", ili kažeš šta ti je konkretno u tim rečenicama lepo. Recimo. :)
Nego, ne misliš na kolokvijalno značenje, nego na žargonsko? :lol:
Anomandre, moram nešto da ti priznam, ali nemoj da se ljutiš.
Već treći put mi se dešava da, kad dođem do tvoje priče budem ubeđen da ih je pisala ženska osoba.
Ne znam zašto. Kao da priče odišu nekom majčinskm toplinom i podsećaju na stil nekih spisateljica (kvalitetnih, da ne bude zabune).
I novembarska i decembarska i ova priča kao da su emotivno prepitome.
Znamo da si ti muškarčina. Ali kao da imaš i neku crtu u sebi koja ne nosi onu tipičnu mušku energiju (konkretnost i emotivnu suzdržavnost).
Da li je to primetio još neko?
Ma, mislio je na rečitost, lako pisanje. Nije mislio na trtljav. xrofl
PS. Ne misli ni ovo što je sad iznad mog posta. Samo je - logoreičan.
Lele Loni, pa zar na D-teritoriji da sipaš polno obojene metafore?!
Neki ljudi nikad ne nauče...
Šta bi, Džek? Pa zar nisi ti branio svačije pravo da komentariše kako hoće? :lol:
Stojim na raspolaganju da svačiju priču analiziram dublje, potražite me preko pm-a.
Inače, nisam glasala jer sam u svakodnevnoj jurnjavi i umesto da bolesna dane provodim u stanu, provodim ih napolju. Tako je i sa ovim kratkim analizama - nisam imala vremena za bolje i dublje, što ne znači da i dalje neću ako me fino zamolite. :)
Ne ljutim se Loni, svako ima svoje viđenje. Nisam imun na emocije, pa ni romantik-patetik varijante, koje se trudim da svedem na razumnu meru. I kad čitam, volim knjige u kojima su likovi predstavljeni sa snažnim emocijama, možda to i nesvesno prenosim i na svoje pisanje.
Mac, u mom svetu postoje ljudi kojima je odmah oprošteno. Imam neke lične kriterijume za to. Loniju je oprošteno, ne pitaj me zašto. :lol:
Ali da se zna - ne postoje muška i ženska pisma. Tačka.
Да...постоји само мушки и женски рукопис. :)
Quote from: Anomander Rejk on 13-02-2012, 22:07:06
Ne ljutim se Loni, svako ima svoje viđenje. Nisam imun na emocije, pa ni romantik-patetik varijante, koje se trudim da svedem na razumnu meru. I kad čitam, volim knjige u kojima su likovi predstavljeni sa snažnim emocijama, možda to i nesvesno prenosim i na svoje pisanje.
Meni su tvoje priče manifestacija pitomosti i nežnosti.
Duboke emocije koje blago manifestuju.
Potpuno netipično za muškarce s Balkana.
No dobro. Da neko uzme delo Agate Kristi, a ne zna kog je pola autor, u tolikoj konkretnosti i odsustvu emocija, nema šanse da bi pomislio da je žena pisac.
Šta je? Još se niste razbežali?
Da se pridružim pozitivno iznenađujućoj zabavi - Epi je napravio pun krug, vratio se na Kaktus, koji je bio dobra priča u nagovaštaju. Naravno, ta jebena patetika, iznova i iznova. Emocije se, možda teško ali ipak, daju kanalisati bez termina "anđeli" i rečenica "Anđeli su oduševljeni Čupkovom pojavom. Posebno Tea, koja jedva čeka da ga zagrli, i uroni lice i ruke u njegovu gustu dlaku". Ovo je patos prouzročen nepažljivim izborom reči; podrazumeva se da dete voli da uranja lice i ruke keru u gustu dlaku - otkriva se topla voda a emocije spuštaju na nivo roto romana. "Gusta kovrdžava kosa i vesele okice kazuju nam da smo pred bićem iz bajki", gusta, kovrdžava, vesele...iz bajki - ne može i ne može na 14 reči u rečenici. Pogotovo ono "iz bajki", to je dno dna. Nije preliv od čokolade neg od šećerne table. "Nije bilo nikakve pripreme, napete i jezive atmosfere kakva se gradi u horor romanima", besmisleno.Ali ja sam uživao u priči :!: Već sam pomenuo Smogovce, trevljen je taj štimung. Filmski kran i baršunasti glas naratora je odradio svoje. Ma koliko priča nema svoju priču, ona meni sasvim fino dočarava neku do sivila zaboravljenu uspomenu, prepunu rupa i nelogičnosti, priča je živa. Zato mi je drago što je Epijeva, nek se zakači i ne pušta to što je nabo. Naravno, bilo bi lepo videti malo jači vokabular i manjak bespotrebnih gomilanja opisa.
edit - a od ovog "font, size..." ću pritresu da dobijem :-x :-x :-x
edit No.2. - glee! nestalo posle edita. Al je nauka uznapredovalaa! :!: :!: :!:
Da, Prvi tramvaj ima finu osećajnost...
Quote from: D. on 13-02-2012, 22:06:29
Šta bi, Džek? Pa zar nisi ti branio svačije pravo da komentariše kako hoće? :lol:
Stojim na raspolaganju da svačiju priču analiziram dublje, potražite me preko pm-a.
Inače, nisam glasala jer sam u svakodnevnoj jurnjavi i umesto da bolesna dane provodim u stanu, provodim ih napolju. Tako je i sa ovim kratkim analizama - nisam imala vremena za bolje i dublje, što ne znači da i dalje neću ako me fino zamolite. :)
Ako i jesam, to ne znači da podržavam omalovažavanje priča koje mi se ne dopadaju što si ti u ovom slučaju uradila a 'vamo zagovaraš neki fidbek, komentarisanje i tra la la. Deder, urazumi se, dođi sebi... :)
Meni se baš dopala ta "nepodnošljiva lakoća" u Tramvaju: kao iz bajki, kovrdžava kosica (mada bi trebalo - kovrčava)... Priča ne umara, nego teče, meka je, udobna i topla (ali sa "europejskom" distancom).
Quote from: Midoto on 13-02-2012, 22:57:42
mada bi trebalo - kovrčava
ja sam mislio da je kovrdžava pravilno. može li neko sa sigurnošću da potvrdi šta je ispravno?
Zagrepčani govore - kovrčava. U tom smislu bi trebalo promeniti.
Quote from: Midoto on 13-02-2012, 22:57:42
Meni se baš dopala ta "nepodnošljiva lakoća" u Tramvaju: kao iz bajki, kovrdžava kosica (mada bi trebalo - kovrčava)... Priča ne umara, nego teče, meka je, udobna i topla (ali sa "europejskom" distancom).
Priča je dobra do granice da osvaja na prvu loptu. Ima šmek, ima štimung i poslužena je musaka od pirindže - s mesom u tragovima. Krecavo (eto, nije kovrdžavo :evil: ), tanko, crno, nogice, rukice - kad se besomučno lopataju, a deca su u pitanju, postaje najsigurniji put do patetike.
Da se razumemo, priča mi se sviđa, ali što sam je više čitao - pala je sa drugog sve do onih nižih i manjeplaćenih mesta...
Naj je bolje da se napiše "frčkava" i stvar rešena... :)
U pravu je Midoto za kovrčava, to mi je promaklo.
Sa Stevinim postom bih se takođe složio.
Svidelo mi se i što je Hrundi eksperimentisao, Mjesečina... je vrlo jaka priča, em dira duboko, em je jezik pripovedanja zaista moćan. Ja sam bio ubeđen da je njegova O silencia...
Ja sam bio kovrdžav pre nego što sam saznao za Zagrepčane. Niko ovde nema kovrče, da bi se kosa kovrčala. (krecava u petla kresta)
С обзиром да имамо море оних који више воле Биг Мек од добре пљеске и ћевапа са луком, оних који пате што живе у Србији и што им енглески није матерњи језик, не би ме изненадило да се сад неко од таквих јави и каже да је правилно "curly" :x.
Quote from: Džek svih zanata on 13-02-2012, 23:12:17
Naj je bolje da se napiše "frčkava" i stvar rešena... :)
Ti što pišeš za intelegentne da ćutiš - "
dete napući usne i nasloni glavu na slatko drvo. Devojčica, sedeći na ćebetu ispod krošnje, ukloni uvojak sa čela i zagleda se u Nikolu" se u mom selu zove prepričavanje :evil:
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fcosgan.de%2Fimages%2Fmidi%2Fteufel%2Ff040.gif&hash=5536506dbbc2b4a4a4a9acd2d73be51250c6c628) (http://www.cosgan.de/smilie.php)
Onda je tvoje selo negde u Andima, jerbo to nije prepričavanje. Jedna rečenica to nikako ne može da bude.
Quote from: Anomander Rejk on 13-02-2012, 23:12:54
U pravu je Midoto za kovrčava, to mi je promaklo.
Imaš i - naoča
re, ali da ne cepidlačim :)
A sada ću malo da maltretiram Plut (nema vode, ne pitaj): često imaš sjajnu ideju i onda je ofrlje odradiš. A onim ubistvom mačke i pretvaranjem iste u kucova... Pakosno.
Grrrrrrr (https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fcosgan.de%2Fimages%2Fmidi%2Fboese%2Fe060.gif&hash=01de165ffa243d6caf8127fe026227eee14f9cb8) (http://www.cosgan.de/smilie.php) preduhitrila si me! (https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fcosgan.de%2Fimages%2Fmidi%2Fboese%2Fk015.gif&hash=c9a4d78277fad92e13d4e42c4a860b5a19edec15) (http://www.cosgan.de/smilie.php)
Taman da te izazovem da mi objasniš zašto se ona deca okupljaju, kad vid nje (udarila voda u...). Tvoja priča mi je bila, ajd' da kažem, šesta u izboru, ali me nejasni ili bledi (kako hoćeš) kraj odbio.
Nemere mi mačka biti bolja od kucova, nikako. I ko kaže da sam je ubila? Samo je ostala bez repa, i odigrala svoju ulogu. Jeste. Što se tiče frljanja, ima da počnem sa šarenim bobama, pa kad se namirim i smirim, ihahaj.
Okupljaju se kao najmudriji i najbolji deo čovečanstva, da promene ono neljudsko u ljudima koji su u stanju da se gnušaju deteta. I možeš da mi pljuneš pod prozor, ali sam ja mnogo zadovoljnija ovom pričom nego prethodnom (mada je ona prošla - mnogo bolje prošla). I ne mogu sada da stavljam onog žapca što se plezi.
Ali onaj prvi deo priče Plut... oće skoči, neće da skoči... to me je, ne mogu reći iznerviralo, ali mi je nekako splasnulo
oduševljenje za priču... pred kraj ide lepše i razmahne se, ali nekako prekasno. Barem meni.
Midoto- ova priča ti je jako dobra.
Quote from: Midoto on 13-02-2012, 23:48:23
Okupljaju se kao najmudriji i najbolji deo čovečanstva, da promene ono neljudsko u ljudima koji su u stanju da se gnušaju deteta. I možeš da mi pljuneš pod prozor, ali sam ja mnogo zadovoljnija ovom pričom nego prethodnom (mada je ona prošla - mnogo bolje prošla). I ne mogu sada da stavljam onog žapca što se plezi.
Pljuc! Evo ga xfrog xrofl
Elem, ako si i htela ja to nisam tako doživela. Saće da me poklope mnogi, ali malo mi je patetična ova rečenica "I onda na svetu neće biti dece bez zagrljaja", a i dovodi me u zabludu, nisam u njoj videla željenu promenu koju si pomenula. Daleko od toga da mislim da priča nije dobra, da ne bude zabune, samo smatram da je mogla biti jača, izraženija, da me zgrabi. Inače, da bila mi je bolja prošla, zato sam i glasala za nju.
Anomandere, pretpostavila sam da će mnogima prvi deo moje priče biti razvučen i usporen, al' volem da pišem o tako nekim, da kažem, statičnim stanjima. Jes' da sam sve to znala, al' baš da će ovako loše proći, e to nisam očekivala. xrotaeye
Ja malo da odbranim i moju priču.
Utisak mnogih bio je da mi je ideja jako dobra,
ali da nije napisana najbolje.
Da deca mnogo pričaju u prazno.
Zapravo, jako je nezahvalno bilo pisati priču u kojoj su svi akteri deca, a odabrati da skoro cela bude u dijalogu.
Bio sam na muci kakav dijalog da stavim.
Ako dam prebogate rečenice to onda nije način na koji deca pričaju.
Ako su presiromašne, to bi moglo da prođe kao dečji govor, ali onda bi kompletan utisak o rečenicama bio bled.
A opise van dijaloga nije bilo mesta jer je dece čak petoro.
Jovan Jovanović Zmaj zaista imao petoro dece i to sa istim imenima.
Izbacivanje bilo kog od njih, kršilo bi autentičnost.
Sve u svemu, bila je to preambiciozna ideja za 6000 slovnih znakova.
Na većem prostoru moglo bi to da izgleda daleko bolje.
E, jesi se odbranio. Kao i svi ostali. Da ste proslavili kraj rasprave - jeste.
Plut, tačno je: ne valja ako moram da obrazlažem šta sam htela da kažem. Ali znam za mnogo ljudi koji su imali onaj slatko-jezivi osećaj (lepo ga je definisao Džek) kad vide bebu - da je opremljena čudnovatom mudrošću koju će roditelji pokušati vaspitavanjem da iskorene, ne bi li porasla u "normalno" ljudsko biće. Nisam htela da pišem za ovu radionicu, ali se po ovom mrazu smucalo dete (jezivo prljavo i stvarno je smrdelo), koje je pokušavalo da se zagreje u pošti, u prodavnici - i bilo isterivano na zimu. Sablaznilo me moje licemerje: kupila sam devojčici klopu u pekari, ali sam se trudila da joj ne dotaknem ruku (nisam uspela, pa sam odmah oprala rukavice).
Da, tužna slika. :(
Quote from: Džek svih zanata on 13-02-2012, 23:22:56
Onda je tvoje selo negde u Andima, jerbo to nije prepričavanje. Jedna rečenica to nikako ne može da bude.
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fcosgan.de%2Fimages%2Fsmilie%2Ffrech%2Fa045.gif&hash=e9e9935adbf726326587fea7b806c4575dac6696) (http://www.cosgan.de/smilie.php)
EL CONDOR PASA VERSION ORIGINAL UNE MÉLODIE DES INCAS (http://www.youtube.com/watch?v=i8eGnOM7YCg#)
bravo za sve ucesnike
genijalna vam je radionica i ekipa je :|
Bobane, hvala na pozivu xjap
''Promena'' je moja - hvala svima na komentarima i glasovima.
I da, prekršio sam pravila, jer sam se fokusirao samo na deo da glavni akteri moraju da budu deca, a ostalo sam zaboravio.
Ups, što bi rekli.
Što će reći da je ono gloženje tamo oko teme za mart nepotrebno. :mrgreen:
Nek je promašena tema, Ivica redovno pogađa moj ukus.
Mnogi od nas su se zeznuli pa ubacili i odraslog čoveka pored dece. Bitno je da priča valja sama po sebi,
a što je prekršila temu... eh. U zbirci priča koju jednog dana svako od nas bude izdao neće ni pisati da je postojala ta i ta tema.
Quote from: Džek svih zanata on 13-02-2012, 22:55:10
Ako i jesam, to ne znači da podržavam omalovažavanje priča koje mi se ne dopadaju što si ti u ovom slučaju uradila a 'vamo zagovaraš neki fidbek, komentarisanje i tra la la. Deder, urazumi se, dođi sebi... :)
Pa sad, rekla bih da sam u tvom stilu prokomentarisala tvoju priču. Nema ljutiš. :)
Quote from: D. on 14-02-2012, 13:14:59
Quote from: Džek svih zanata on 13-02-2012, 22:55:10
Ako i jesam, to ne znači da podržavam omalovažavanje priča koje mi se ne dopadaju što si ti u ovom slučaju uradila a 'vamo zagovaraš neki fidbek, komentarisanje i tra la la. Deder, urazumi se, dođi sebi... :)
Pa sad, rekla bih da sam u tvom stilu prokomentarisala tvoju priču. Nema ljutiš. :)
Ne lupetaj, nikad nisam nikoga omalovažavao. Za razliku od tebe ne jurim samo mane u pričama nego i lepote. Očito ne čitaš sve komentare nego samo one pisane tebi, tj, tvom radu. Da je suprotno, spoznala bi istinu. Svoj krompir uvaljuj negde drugo. Ako želiš da budeš loncu poklopac, idi u kujnu. Isus je rekao, kada su ga zaheftali za drvo –oprosti im bože jer ne znaju šta čine – a ja ću brata da nadopunim i kažem – hvala ti bože za ignore opciju a i na ženama. Bez njih bi poklopci po kujni kolo vodili.
Znaš, priče ti je lako prepoznati, a u svakoj se mogu mane pronaći. I od muve slon napraviti. Oko za oko vazda bilo a sledeći krug ide. Cirkus Colorado sve u 16 :)
Nema ljutiš :)
Eto. Vidiš da i ti omalovažavaš tuđe priče. :lol:
Izvinjavam se, ali za Laruša sam imala lepe reči? Kada napišeš lošu priču, to ću i da kažem. A ti uvek možeš da me ignorišeš.
Naravno da mi priče imaju mane... Ne krijem to. 8-)
ja sam ostala 'duzna' da komentarisem jos nekoliko prica
par sam cuvala za kraj :)
tek sad citam pravila radionice
tnx D.
i vidim da sam omasila par, izvn'te :oops:
Deca iz prestonice sveta – pocetak je sarmantan i pitak, ali sto se vise razvija prica sve mi je nejasnije, ipak svidja mi se kraj, poetski
Krokodil –iskreno, ova prica mi je po senzibilitetu najvise legla :)
ne znam zasto mi ne deluje realno dijalog dece, iako trogodisnje dete ne koristi zamenicu Ja i ovo starije kotrljaR, mozda je to prenaglaseno hmm...Svideo mi se prelazak iz fikcije u stvarnost, odlican postepen prelaz i efektan kraj. Svaka cast! Zivotna prica.
Polja umirene dece –odlican mi je onaj deo sa decom, ovo ostalo ne razumem...
Uspavanka - divna, jaka prica, emocionalna, savrsen ritam, sigurno bih glasala za nju...ja sam shvatila da je prica o odrastanju, nema ubistva, zar ne?
i Loni, divan kolaz
http://www.hellycherry.com/2013/01/jedna-pijana-noc.html (http://www.hellycherry.com/2013/01/jedna-pijana-noc.html)