Dacko, šta da kažem sem da kad nije tako, verovatno je gore. Bliska mi osoba godinama radi u osnovnoj školi i sve više besni na povećavanje suludih zahteva ministarstva uz smanjivanje para koje bi omogućile da se ti zahtevi ispune. Drugi problem su roditelji, a treći sam nastavni kadar iz koga se razbežalo sve što bilo iole sposobno a nije patilo od teškog idealizma.
Re disleksija i druge slične stvari: trenutno u srpskim školama imamo inkluziju, što je kao ideja lepo, ali bez ikakve podrške nastavnicima i učiteljima koji nisu osposobljeni a često ni voljni da se sa tim izbore, niti su im na onim čuvenim seminarima edukatori od pomoći, a koliko sam čula često ne dobijaju ni posebna učila koja su neophodna deci sa raznim posebnim potrebama, i sve to na razrede od po trideset petoro dece.
Ili kraće: aaaaargh. Škole, braćo, škole, a ne zvona i praporce!
Sada će da ispadne da opet nešto napadam Dacko i pokušavam da je isprovociram, ali ja moram ovo da kažem: mislim da treba pronaći rešenje za "žrtvu sistema". Ne mislim da je ona kriva što će njegove kolege i klijenti biti žrtve. Štaviše - kolege i klijenti podjednako su učestvovali u tome da mladić bude žrtva sistema kao i škola ili lekari, jer smo, u sistemu, svi društveno odgovorni što je sistem takav kakav je. Meni ta rečenica prosto ne zvuči pravedno.
Na primer, radila sam neke seminare o zapošljavanju osoba sa invaliditetom. Osobe sa invaliditetom su me zvale sa molbom da organizujem seminar o podizanju svesti o njihovom teškom životu. Bilo je tužno. I onda razmišljam: niko o njima ne misli, nad njima se vrši mobing, osobe bez invaliditeta ne shvataju njihove probleme, oni su žrtve sistema. Podjednako je teško njihovim poslodavcima i klijentima jer možda sporije rade, nisu podjednako efikasni i slično. I šta da radimo? da ih pustimo da crknu od gladi jer nisu 100% osposobljeni za rad?
Ne, o njima je trebalo ranije da mislimo, pre nego što smo došli u situaciju da, po Zakonu, moramo da ih zapošljavamo. Poslodavci mržnju pogrešno prenose na osobe sa invaliditetom, jer treba da se ljute na sebe što nisu ništa učinili da pomognu ovim osobama da se obrazuju, da se osećaju prihvaćeno itd. E, tako i nastavnici i lekari, klijenti i kolege treba da se ljute na sebe jer nisu ništa učinili da mladić ne postane žrtva sistema.
Takođe, ne mislim da je disleksija samo roditeljski problem. Nastavnici su predavači i pedagozi. U nekom boljem svetu, morali bi da budu obučeni da prepoznaju disleksiju, i moralo bi da postoji odeljenje koje pohađaju osobe sa problemima u čitanju.
Osoba koja odraste sa stalnim osećajem da nije voljena i koja stalno pati, počinje da osuđuje druge ljude, da se od njih distancira. To izaziva istu povratnu reakciju i uzajamne osude. A budimo fer - prva osoba možda ima veće pravo da se ljuti na svet i okolnosti, ona nije dobila ono što ogromna većina ljudi ima i uzima to što ima zdravo za gotovo. Oni koji imaju treba da vole i da ne osuđuju, čak i kada im se uzvraća mržnjom i osudom. Odrasli smo, zreli, znamo otkud tolika mržnja i frustracija u nekome.
Quote from: Jevtropijevićka on 13-06-2012, 22:17:48
Dacko, šta da kažem sem da kad nije tako, verovatno je gore. Bliska mi osoba godinama radi u osnovnoj školi i sve više besni na povećavanje suludih zahteva ministarstva uz smanjivanje para koje bi omogućile da se ti zahtevi ispune. Drugi problem su roditelji, a treći sam nastavni kadar iz koga se razbežalo sve što bilo iole sposobno a nije patilo od teškog idealizma.
Re disleksija i druge slične stvari: trenutno u srpskim školama imamo inkluziju, što je kao ideja lepo, ali bez ikakve podrške nastavnicima i učiteljima koji nisu osposobljeni a često ni voljni da se sa tim izbore, niti su im na onim čuvenim seminarima edukatori od pomoći, a koliko sam čula često ne dobijaju ni posebna učila koja su neophodna deci sa raznim posebnim potrebama, i sve to na razrede od po trideset petoro dece.
Ili kraće: aaaaargh. Škole, braćo, škole, a ne zvona i praporce!
Pa dobro, nas to sad i vrlo lično pogađa, jer nas čeka to dragoceno iskustvo đačkog roditelja, gde ne znaš hoćeš li više strahovati od toga da će neko tvom detetu gurati glavu u WC šolju, ili da će ono to raditi drugima. A obrazovanje? Dok je nama knjiga i interneta, gledaću samo da prođe kroz savremenu školu sa što manje upijenih gluposti.
Inkluzija je strahovito naporna za sve uključene, i mnogo je bolje da se deca sa posebnim potrebama (ili kako god da se to danas ispravno zove) sa ostalom decom imaju zajedničke časove samo iz predmeta gde to ima nekog smisla, recimo plesa, fizičkog, muzičkog i likovnog, da zajedno idu na izlete ili se prosto igraju u školskom dvorištu, ali nije moguće uključiti ih u redovnu nastavu – kao što mi je nemoguće da svoje petogodišnje dete, koliko god napredno bilo, kvalitetno uključim u čas koji bih držala šestacima, tako ne mogu ni ma koje drugo dete na toliko nižem razvojnom stepenu. Deca čiji zdravstveni problemi nisu u vezi s razvojem ili inteligencijom išla su oduvek u redovnu školu kad god je to moguće, obično su ih ostali lepo prihvatali, pomagali koliko je potrebno, mada su to ipak bile neke starije generacije koje se nisu izrugivale tuđim manama, što je sad sve popularnije - kao da nam je u škole uveliko ušlo ono što smo nekad s gnušanjem gledali samo po američkim filmovima o školskim klikama
Deca su samo ogledalo odraslih.
Quote from: Jevtropijevićka on 13-06-2012, 22:17:48
Re disleksija i druge slične stvari: trenutno u srpskim školama imamo inkluziju, što je kao ideja lepo, ali bez ikakve podrške nastavnicima i učiteljima koji nisu osposobljeni a često ni voljni da se sa tim izbore, niti su im na onim čuvenim seminarima edukatori od pomoći, a koliko sam čula često ne dobijaju ni posebna učila koja su neophodna deci sa raznim posebnim potrebama, i sve to na razrede od po trideset petoro dece.
Dve prijateljice mi rade kao asistenti u nastavi, sa autističnom decom. Dakle, budu sa njim(a) na času, materiju koju nastavnik zadaje oni na neki način prilagođavaju toj deci, itd, itd. E sad, na stranu to što su to dve devojke koje su završile psihologiju sa 9 zarez nešto prosekom; na stranu i to što za taj rad primaju mizernih 190 evra mesečno; ali kad mi pričaju šta se sve dešava u školi, ja ne mogu da verujem. Znači, one nemaju, što Jevtra lepo primećuje, nikakvih posebnih učila, nikakvih definisanih koncepcija rada, nego moraju same da se snalaze, da traže po internetu šta one mogu da učine. Na kraju se ta inkluzija u nastavi dece sa posebnim potrebama svela na to da su one tu samo da smiruju tu decu i ako mogu nešto da urade sa njima da ne budu toliko nemirna. Čak i nastavnici maltene na tome insistiraju.
Treba se nad ovim zamisliti....
Malo sam skrenuo sa teme, ali mislim da je to problem itekako vredan pažnje.
Ja znam za slucaj (u toku, u lokalnoj O.S.) gde je dete gurnuto u zadnju klupu, nastavnica se trudi da ga ignorise, ne moze samo kada ga maltretiraju druga deca ali i onda staje na stranu "normalnih", majka vec vise od mesec dana ne moze da ugovori sastanak sa direktorom.
Quote from: Melkor on 14-06-2012, 00:43:49
Ja znam za slucaj (u toku, u lokalnoj O.S.) gde je dete gurnuto u zadnju klupu, nastavnica se trudi da ga ignorise, ne moze samo kada ga maltretiraju druga deca ali i onda staje na stranu "normalnih", majka vec vise od mesec dana ne moze da ugovori sastanak sa direktorom.
A gde to?
Quote from: Melkor on 14-06-2012, 00:43:49
Ja znam za slucaj (u toku, u lokalnoj O.S.) gde je dete gurnuto u zadnju klupu, nastavnica se trudi da ga ignorise, ne moze samo kada ga maltretiraju druga deca ali i onda staje na stranu "normalnih", majka vec vise od mesec dana ne moze da ugovori sastanak sa direktorom.
Šta bi po tebi trebalo da radi nastavnica - da prevaspitava tridesetoro dece? Da se pravi kako je vrlo normalno da "dete sa posebnim potrebama" uključi ravnopravno u časove "dece bez posebnih potreba". To je licemerno.
Dobro, sada znamo šta ne treba da radi, ali šta TREBA da radi? To je ključno pitanje ovde.
Ubi nas srpsko, selektivno, tumačenje demokratije. :-x :-x :-x
Quote from: Midoto on 14-06-2012, 00:53:02
Quote from: Melkor on 14-06-2012, 00:43:49
Ja znam za slucaj (u toku, u lokalnoj O.S.) gde je dete gurnuto u zadnju klupu, nastavnica se trudi da ga ignorise, ne moze samo kada ga maltretiraju druga deca ali i onda staje na stranu "normalnih", majka vec vise od mesec dana ne moze da ugovori sastanak sa direktorom.
Šta bi po tebi trebalo da radi nastavnica - da prevaspitava tridesetoro dece? Da se pravi kako je vrlo normalno da "dete sa posebnim potrebama" uključi ravnopravno u časove "dece bez posebnih potreba". To je licemerno.
Vidiš, i Midoto ima pravo. Pre neki dan sam sreo u autobusu jednu učiteljicu koja je govorila koliko je teško raditi sa decom koja su, ako ništa, ono na granici. Kaže da većina roditelja, na predlog odlaska kod psihologa skače na nju i tužakaju je direktoru, tvrdeći da su njihova deca posve normalna čeljad. I šta ona da radi?
Ali, na stranu to, meni je bila fascinantna njena rečenica: "A šta je sa ono dvoje-troje dece koja su prepametna za svoj uzrast? I njima bih trebala organizovati nešto, da napreduju ako mogu, jer su i oni deca sa posebnim potrebama."
Kad kažemo "
deca sa posebnim potrebama", često zaboravljamo da postoje i deca koja su posebna na pozitivan način.
Da se ne pravimo svi blesavi. Da ne očekujemo od nastavnika da "objasni deci" kako je sasvim prirodno da dete koje ne može da preskoči kozlić, nauči note, uradi zadatak iz matematike, napiše odličan sastav iz srpskog - treba da ima "isti" tretman kao dete koje će zbog toga imati smanjenu ocenu. Možda da krenemo od objašnjavanja roditeljima da njihova deca prosto nemaju jednake šanse kao ona koja su, da ne preterujem - obdarena, već - bez smetnji.
Ja nekako mislim da je teže deci sa posebnim potrebama nego deci sa posebnim potrebama. Prvi su oštećeni za ceo život, drugima daš stipendiju.
A kada govorimo o posebnosti na pozitivan i negativan način... Ne znam, to je meni već vrednosna odrednica koja automatsku prednost daje "pozitivno" posebnim.
Sve je to meni zamena teza.
@Midoto
Quote from: Midoto on 14-06-2012, 01:10:23
Da ne očekujemo od nastavnika da "objasni deci" kako je sasvim prirodno da dete koje ne može da preskoči kozlić, nauči note, uradi zadatak iz matematike, napiše odličan sastav iz srpskog - treba da ima "isti" tretman kao dete koje će zbog toga imati smanjenu ocenu.
A zašto da ne? Zašto
deci ne objasniti da nemaju svi jednake mogućnosti i šanse? Zašto
deci ne razvijati empatiju umesto surovosti?
Quoteali kad mi pričaju šta se sve dešava u školi, ja ne mogu da verujem. Znači, one nemaju, što Jevtra lepo primećuje, nikakvih posebnih učila, nikakvih definisanih koncepcija rada,
Perine, zar se te koncepcije rada ne uče na fakultetu?
Empatija je jedna stvar, a kazna i nagrada su druga (ocene). Deca su prirodna bića i nisam sigurna da im to treba totalno ubijati.
Quote from: Midoto on 14-06-2012, 00:53:02
Quote from: Melkor on 14-06-2012, 00:43:49
Ja znam za slucaj (u toku, u lokalnoj O.S.) gde je dete gurnuto u zadnju klupu, nastavnica se trudi da ga ignorise, ne moze samo kada ga maltretiraju druga deca ali i onda staje na stranu "normalnih", majka vec vise od mesec dana ne moze da ugovori sastanak sa direktorom.
Šta bi po tebi trebalo da radi nastavnica - da prevaspitava tridesetoro dece? Da se pravi kako je vrlo normalno da "dete sa posebnim potrebama" uključi ravnopravno u časove "dece bez posebnih potreba". To je licemerno.
Licemerni su nadležni koji se prave da inkluzija može da se sprovede tako stihijski. Ne samo da ne može nego se umesto željenog cilja stvara opšti animozitet između dece, roditelja i nastavnika. Pretpostavljam da se u mnogo čemu deca i roditelji dece sa posebnim potrebama sada nalaze u gorem položaju nego ranije.
Ako se želi tolerancija, integrisanje dece u zajedničko društvo itd, mora na tome da se radi planski i sistematski a ne ovako. U školi za koju ja znam nisu angažovani ni defektolozi ni dodatni psiholozi za rad sa decom ili makar sa nastavnicima. Na seminaru nastavnica krene sa konkretnim pitanjima "a šta u ovoj situaciji, ili u ovoj" i edukatorka ne ume da joj odgovori. Pa naravno da se onda neće snaći i naravno da će patiti najviše deca.
Quote from: Midoto on 14-06-2012, 01:20:10
Empatija je jedna stvar, a kazna i nagrada su druga (ocene). Deca su prirodna bića i nisam sigurna da im to treba totalno ubijati.
Ne znam šta znači "prirodna bića". To mi je previše apstraktno. :) Ako se misli na "prirodna selekcija, najjači opstaju" fazon, tek sam onda protiv koncepta "prirodna bića". :)
Ostajem pri mišljenju da deci treba da se objašnjava da ne mogu svi da imaju jednak tretman jer nisu svi jednaki. I da treba da pomažu, umesto da se rugaju. I da im se tako razvija solidarnost i empatija.
Za inkluziju je potrebna motivisnost i ljubav prema ljudima, nadljudska upornost. To, nažalost, retko ko ima. A iz kanalizacije u kojoj smo, nikada se nećemo izvući drugačije nego besplatnim radom i besplatnom ljubavlju. Treba ulagati u budući dobitak. Ali koga to interesuje, ako postoji mogućnost da nije on taj koji će dobiti?
tako je, prirodna bića su nešto apstraktno, a solidarnost, empatija i inkluzija nisu. Bravo.
Quote from: D. on 14-06-2012, 01:17:03
Quoteali kad mi pričaju šta se sve dešava u školi, ja ne mogu da verujem. Znači, one nemaju, što Jevtra lepo primećuje, nikakvih posebnih učila, nikakvih definisanih koncepcija rada,
Perine, zar se te koncepcije rada ne uče na fakultetu?
Draga D., moj udžbenik iz OPŠTE PSIHOPATOLOGIJE deli mentalnu retardaciju na debile, imbecile i idiote, homoseksualizam još svrsava u bolest, a o samoj mentalnoj retardaciji (tako definisanoj!) govori na 5 strana. Ne spominju se nikakve tehnike. Bre, ja sam išao na psihijatriju 15 dana za ove 4 godine fakulteta ( i to sam psihijatriju odabrao sam!) i za tih 15 dana sam naučio više o šizofreniji, sumanutim idejama, destrukciji ega i ostalom nego za 4 godine fakulteta. A udžbenik prema kojem učim je iz 1980te godine. Zar stvarno misliš da smo mi spremni za rad sa autističnom decom, ili sa decom sa posebnim potrebama, čim napustimo fakultet? Da eto, imamo teoriju u malom prstu, pa hajde, primenite to? To meni izgleda kao da si sve što si pročitala negde u udžbeniku, čim si to videla, znala si šta je, kako je, šta treba uraditi, kako lečiti, i to sve lepo primenila za tili čas i izlečila ljude kao kad mahneš čarobnim štapićem.
Kažem - učimo po udžbenicima starim 30-40 godina, imamo malo prakse, i hteli ne hteli, moramo na neki način i samoinicijativno da radimo i učimo nove stvari. Mislim da je to što te devojke rade hvale vredno, i hvale vredno je što se trude da odrade svoj posao skroz profesionalno (iako primaju MIZERIJU od plate) i žele da pomognu i POMAŽU, a ti odmah osipaš drvlje i kamenje po tome da su to "učili na fakultetu i da im, bože moj, ne trebaju nikakva učila (ma šta će im!!) i da se koncepcije rada tek tako primenjuju iz teorije u praksi, pa to svako zna odmah da radi i primenjuje, mislim, išle su na fakultet za to."
O, bože, sa mnom mora da nešto nije u redu, čim mi se uvek upisuju zle namere. :lol:
Gde vidiš drvlje i kamenje? Gde? :lol: Pitala sam lepo, nisam pretpostavila da treba odmah da znate praksu, nego sam pretpostavila da imate teorijsku potkovanost i da ne treba sve da tražite po netu.
Sa druge strane (nije drvlje i kamenje!!!), ako ste svesni da su vam udžbenici stari i pogrešni, uvek ostaje mogućnost dodatne edukacije u biblioteci, na Internetu, sa mentorima (ako se već nema para za stručne seminare), na praksama, volontiranjima itd. Nismo mi tu da fakultet ima pasivan uticaj na nas, već da mi imamo aktivan odnos prema njemu. Čini mi se. :)
Nego, da se razumemo, znam ja da one žele da pomažu. Samo sam istakla da to "traženje po netu" pripada konceptu celoživotnog učenja i da je sasvim normalno i zahteva se u poslu kakav je psihologija. :)
Za loš rad i divljanje na času su najviše krivi roditelji. Malo tu šta nastavnik može da ispravi za tih par časova nedeljno, a može i da se desi da zbog toga uđe u sukob sa roditeljima, a ovi (upravo ovi što su izbezobrazili decu) jedva čekaju tako nešto, pa je za nastavnike to uzaludna borba i ne može čovek ni da ih krivi što su odustali od ispravljanaj krivih Drina.
A deci sa posebnim potrebama nije mesto među normalnom decom, em zbog gradiva koje nikako ne mogu da savladaju, em zbog loših socioloških uslova, jer nema šanse da se drugim klincima objasni da ne treba da ih maltretiraju zbog toga.
Ima šanse, naravno. Treba biti uporan i treba da ti je stalo. :)
@jevtropijevićka - Mene najviše nervira što se sva deca (i obična i neobična) konačno osećaju rđavo, dok se neki politikant oseća izvanredno - zato što je propisao da se deca sa posebnim potrebama ravnopravno uključe u nastavu. A tada - cvrc, dobija političke poene što ulaže u školu za darovitu decu! Što, onda, i u takve škole ne ukopi decu sa posebnim potrebama?
@D - Prirodna bića: trku na 400 m dobija najbriži; stvarno nije fer što neko ne može da trči, ali - tako je to. Znaju klinci ko može da bude maneken i nema te empatije koja bi im objasnila da to može da bude i neko ko uopšte nije lep i zgodan, ali bismo se svi radovali da jeste. Valjda je prirodno da isto razumeju i kada je um u pitanju. Nemamo svi iste šanse. Zašto je tako teško reći ono što svi znamo?
Quote from: D. on 14-06-2012, 01:47:21
Ima šanse, naravno. Treba biti uporan i treba da ti je stalo. :)
Da, da :roll:
Quote from: Midoto on 14-06-2012, 01:47:37
@D - Prirodna bića: trku na 400 m dobija najbriži; stvarno nije fer što neko ne može da trči, ali - tako je to. Znaju klinci ko može da bude maneken i nema te empatije koja bi im objasnila da to može da bude i neko ko uopšte nije lep i zgodan, ali bismo se svi radovali da jeste. Valjda je prirodno da isto razumeju i kada je um u pitanju. Nemamo svi iste šanse. Zašto je tako teško reći ono što svi znamo?
Nije teško reći, to je najlakše, zapravo. :) Teško je postići da se onaj koji ne može da trči oseća dobro sam sa sobom. :)
Ne, nego je teško postići da se drugi osećaju sa njim dobro :)
Drugi se, u našem sistemu vrednosti, sa njim osećaju dobro već kada ga omalovažavaju i ponižavaju. Ne zamenjujmo teze. :)
Quote from: D. on 14-06-2012, 01:43:21
Pitala sam lepo, nisam pretpostavila da treba odmah da znate praksu, nego sam pretpostavila da imate teorijsku potkovanost i da ne treba sve da tražite po netu.
Sa druge strane (nije drvlje i kamenje!!!), ako ste svesni da su vam udžbenici stari i pogrešni, uvek ostaje mogućnost dodatne edukacije u biblioteci, na Internetu
Nego, da se razumemo, znam ja da one žele da pomažu. Samo sam istakla da to "traženje po netu" pripada konceptu celoživotnog učenja i da je sasvim normalno i zahteva se u poslu kakav je psihologija. :)
Izvukla si se poslednjom rečenicom. :lol:
Elem, to devojke i rade, dakle, edukuju se preko neta, preko nekih organizacija, seminara i ostalog.
Možda je moj kratki fitilj izazvan još nekim stvarima, prvenstveno magijskim mišljenjem većine naroda da su psiholozi ti koji mogu popraviti stvari, koji treba samo da pucnu prstima i da klijenta prođe problem. Takođe, sa praksom sam završio pre neki dan i ZGROŽEN sam stanjem psihijatrijske klinike u mom gradu; kancelarija devojke koja mi je bila mentor i koja radi kao klinički psiholog prokišnjava, psihijatrijska klinika je smeštena u staćare, to jest u nekakve barake, zid kuhinje, to jest skroz na dnu je OLJUŠTEN, unutra smrdi od vlage, a čitav taj reon je ograđen ogromnim drvećem i nekakvim korovom i živicom, da to izgleda kao cigansko naselje. Mislim, ako se država prema psihičkom životu čoveka odnosi tako, šta mene ovde čeka? Šta NAS ovde čeka?
I onda se pitaju što mladi ljudi žele da odu odavde....
Quote from: D. on 14-06-2012, 01:55:37
Drugi se, u našem sistemu vrednosti, sa njim osećaju dobro već kada ga omalovažavaju i ponižavaju. Ne zamenjujmo teze. :)
To je zato što se oni ne osećaju dobro sa samim sobom, znači njih treba naterati da se oni osećaju dobro sa samim sobom, da bi se ljudi sa posebnim potrebama osećali dobro sa njima, a samim tim i sa samim sobom :)
Ekstra, možemo ovako do sutra :mrgreen:
Mentalna higijena je nazapostavljenija oblast psihologije na ovim prostorima. I sve za šta je potreban trud i dugotrajno ulaganje ovde ne raste. Grabi šta možeš i gazi preko leševa, koga briga šta će sa drugima biti sutra.
A mentalna higijena može da preokrene ovo društvo za 180 stepeni. I to u samo jednoj generaciji.
Dr00de, ništa te ne razumem, a i nisam sigurna da želim. Već kada se pojavi misao da neko treba da bude ostavljen da umre na kiši zato što ne može da hoda, ja se uznemirim.
Quote from: D. on 14-06-2012, 01:51:59
Quote from: Midoto on 14-06-2012, 01:47:37
@D - Prirodna bića: trku na 400 m dobija najbriži; stvarno nije fer što neko ne može da trči, ali - tako je to. Znaju klinci ko može da bude maneken i nema te empatije koja bi im objasnila da to može da bude i neko ko uopšte nije lep i zgodan, ali bismo se svi radovali da jeste. Valjda je prirodno da isto razumeju i kada je um u pitanju. Nemamo svi iste šanse. Zašto je tako teško reći ono što svi znamo?
Nije teško reći, to je najlakše, zapravo. :) Teško je postići da se onaj koji ne može da trči oseća dobro sam sa sobom. :)
Koje dete se oseća dobro kada uloži mnogo više truda nego vršnjaci, vrlo je pristnojno, čak nečujno, a često ne može da zasluži ni dvojku? Ili drugo dete: uradilo je duplo više nego ono prvo dete, a samo zato što je pametnije - dobilo je keca, dok su onom "glupom" poklonili dvojku i još ga pohvalili?
Perine, pomiriš se sa činjenicom da je tvoje samo da prepisuješ ksalole i bromazepame i biće ti ok :evil:
Edit: Ček ti si u stvari psiholog, ova priča o psihijatriji me odvukla na tu stranu, znači vi ne prepisujete recepte? (kako mi reč "prepisivanje" sad zvuči neskladno ovde)
Ok ništa onda, jel ima neki psihijatar ovde treba mi nešto :lol:
@ D.
Ma ni ja više ne znam šta pričam xrotaeye
Quote from: Midoto on 14-06-2012, 02:01:29
Koje dete se oseća dobro kada uloži mnogo više truda nego vršnjaci, vrlo je pristnojno, čak nečujno, a često ne može da zasluži ni dvojku? Ili drugo dete: uradilo je duplo više nego ono prvo dete, a samo zato što je pametnije - dobilo je keca, dok su onom "glupom" poklonili dvojku i još ga pohvalili?
Nisam sigurna da razumem i ovo? Da li je prvo dete iz primera dete sa posebnim potrebama? Ako jeste, ono ne oseća da nije zaslužilo dvojku. Bar nastavnik treba da se potrudi da ono to ne oseti na ružan, već na motivišući način.
Sve je stvar motivacije učenika. Nekome je poklonjena ocena motivator i tako treba da bude predstavljena. Nekome je motivator jedinica. Ako mu se tako predstavi.
Drugo dete, koje je uradilo duplo više, a opet dobilo keca - ne zvuči kao dete koje nema problem, zar ne? :)
Nema problem, ali nije naučilo tu lekciju. Zašto misliš da je jedinica automatski znak za problem? Moje mišljenje je da problem imaju oni koji smatraju da jedinica nije za đaka.
Ali zašto bi se to dete osećalo loše ako je jednom dobilo jedinicu i ako zna da kada nauči dobija zasluženo bolju ocenu?
Rekli ste ovako, Midoto: dete radi duplo više i dobije jedinicu. Niste rekli - dete ne radi ništa (tj. nije naučilo lekciju). :)
Lično iskustvo: imala sam drugaricu u OŠ koja je imala vrlo mali IQ. Radila sam sa njom danima, ne bi li dobila dvojku iz matematike. Bila je vrlo ljubazna i tiha. Ona se osećala grozno, jer je sve vreme znala da je gluplja od drugih; ja sam se osećala grozno, jer nisam mogla da joj pomognem; moj drug se osećao grozno, jer je imao istu ocenu kao ona; nastavnica se osećala grozno, jer nije mogla da joj da veću ocenu, mada je želela.
Da, niko da mi odgovori - zašto onda deca sa posebnim potrebama ne idu i u škole za darovitu decu? Ako možemo da prenebregnemo razliku u jednom stepeniku, što ne bismo mogli i u drugom? Možda bi se i tamo osećala zadovoljno sama sa sobom.
QuoteOna se osećala grozno, jer je sve vreme znala da je gluplja od drugih
Zato što joj je tako natuknuto. Čovek može da se nauči da bude zadovoljan sobom. Drug se osećao grozno zbog svog nerada, jer tvoja drugarica je zaslužila tu dvojku, čim je danima radila, a nastavnica joj nije poklonila.
Dvojku je trebalo predstaviti kao uspeh, ne kao muku. :) Osećanje je bitno.
:cry: :cry: :cry:
Šta se dogodilo sa pravopisom?
Braćo i sestre, ja sam za sve kriva što sam prva pomenula inkluziju. Zače, kad i ako ovo budeš čitao, kad ti prođe festival, kumim te, prebaci ovo u neku drugu temu.
Uostalom, svako ima neki talenat. Treba pronaći taj talenat kod svakog deteta sa posebnim potrebama i razvijati mu samopouzdanje na osnovu podstrekivanja razvijanja tog talenta. Ma kako sitan on bio. :)
Quote from: Midoto on 14-06-2012, 02:19:56
Lično iskustvo: imala sam drugaricu u OŠ koja je imala vrlo mali IQ. Radila sam sa njom danima, ne bi li dobila dvojku iz matematike. Bila je vrlo ljubazna i tiha. Ona se osećala grozno, jer je sve vreme znala da je gluplja od drugih; ja sam se osećala grozno, jer nisam mogla da joj pomognem; moj drug se osećao grozno, jer je imao istu ocenu kao ona; nastavnica se osećala grozno, jer nije mogla da joj da veću ocenu, mada je želela.
'Vako kažu u pomenutom udžbeniku:
"
Debili su sposobni za šablonske poslove.
Mogu i školu da završe, tim prije što roditelji i nastavnici imaju prema njima protektivan stav." (IQ 50-70)
Užas. :x :x :x
Quote from: Jevtropijevićka on 14-06-2012, 02:25:18
:cry: :cry: :cry:
Šta se dogodilo sa pravopisom?
Ode mast u propast!
Ali smo stvarno skrenuli sa teme...sorry Jevtro, evo neću više dok se tema ne prebaci u poseban topik.
Gomenasai.
Ma lako će zakk da prebaci temu. :)
Vraćam se temi :)
Šta ako dete na testu napiše:
Gorski vijenac je napisao petarpetrovićnjegoš? Računa li se u grešku, pola greške, ili sve u redu?
A šta kad ti dođe seljak, pokaže na određeni deo tvoje glave i kaže:
"Hej, šta ti je to u u'u?"
Je l' to srpska reč sa tri u?
Quote from: D. on 14-06-2012, 02:24:04Drug se osećao grozno zbog svog nerada...
Ne pratiš na satu, D. Drug se osjećao grozno zato što je imao istu ocjenu kao i ona glupača.
@Jevtra
Ne budite baš takav birokrat... :)
Quote from: Vampirella on 14-06-2012, 02:34:19
Ne pratiš na satu, D. Drug se osjećao grozno zato što je imao istu ocjenu kao i ona glupača.
O, dođavola, naježila sam se od ove izjave. I to od transfera blama.
Recimo, vampirela, da ti od sveg srca želim da nikada nemaš problema sa svojom decom. :)
To ti nije pitanje sa testa. Zvanično, čovek iz Ministarstva na dnevniku RTS obrazlaže da je odgovor prihvatljiv, dok zvuči kao ispravan, tj. tada se ne gleda pravopis. Druga stvar bi bila da si pitao:
Hejštatijetouuu
(Ne moraju ni navodnici, ni interpunkcija.)
:)
Htedoh da ispadnem šaljiv, ali vidim da mi ne ide. Stoga, laku noć! xjap
Laku noć (ja sam se nasmejala). :)
I ja, ali meni ide još slabije. Laku noć.
Quote from: D. on 14-06-2012, 02:35:44Recimo, vampirela, da ti od sveg srca želim da nikada nemaš problema sa svojom decom. :)
Hvala, ali problema će uvijek biti.
Usput, nisi shvatila što sam htjela reći. A možda nisam to dobro rekla. Laku noć.
Meni je zasmetalo ono "glupača", ništa drugo nisam ni videla. :)
Laku noć.
Quote from: D. on 14-06-2012, 02:45:01
Meni je zasmetalo ono "glupača", ništa drugo nisam ni videla. :)
Ponekad je i kontest bitan... Prije nego što zauzmeš obrambeni stav.
Sad stvarno laku noć. Od ovoga nema vajde. :)
Sad sam ozbiljan.
Od pravopisa do psihologije.
Ponižavanje dece tvrdnjom da ako nisu sposobni da pišu, zbog lošeg obrazovnog sistema, imaju mentalnih problema, stvarno je preterano.
Iz većine stavova proizilazi kako su deca kriva a sistem se prilagođava. To je naopako sagledavanje stvari. Obrazovni sitem luta pepisujući rešenja koaj su pod znakom pitanja upravo u zemljama gde se i primenjuju. Deca koja su ili hiper aktivna ili drugačija po ponašanju, što se ne bi moglo staviti ni pod jednu kategoriju bilo kakvog duševnog ili psihičkog pormećaja, moraju biti uklopljena u dati sistem, tzv. inkluzija. Princip koji se primenjuje naopak je: sva druga deca se svode na nivo, zamišljeni, problematične dece. Dakle, kriterijum pada. Umesto da se deci koja imaju problem (dovoljan je jedan u odeljenju) pomogne, ide se na to da kriterijum za sve druge se spusti na nivo "problematičnog".
Pisanje je rezultat toka misli. Red u rečenici-red u razmišljanju.
Iščitavanjem nepismenih tekstova, haosa u razmišljanju, aminovanjem toga, unižavaju se generacije.
Problem je u onima koji predaju. Od dece se traži da u školu dodju, u prvom razredu sa poznavanjem slova i tsl. Zanemaruje se postupnost i metodičnost.
Dakle, ne lupetajte i ne dovodite do toga da će rešenje biti davanje lekova smiriti decu.
Nemojte biti prestrogi. Zar se nikom od vas nije dogodilo da pocnete da pisete tekst na ćirilici, pa nastavite na latinici?
Naletite na mernu jedinicu koju napišete latinicom i nastavite automatski da pišete na latinici?
Ja u 95% slučajeva nisam ni svestan kojim pismom pišem.
Quote from: Mica Milovanovic on 14-06-2012, 10:18:23
Nemojte biti prestrogi. Zar se nikom od vas nije dogodilo da pocnete da pisete tekst na ćirilici, pa nastavite na latinici?
Naletite na mernu jedinicu koju napišete latinicom i nastavite automatski da pišete na latinici?
Мени не. :)
Meni nije, jer ne koristim ćirilicu od trećeg osnovne.
Dobro, korostio sam kad je moralo, poput svakog drugog pismenog iz srpskog. :lol:
Море, увео бих ја њу као обавезну и вама филолозима, па само да пуца! :mrgreen:
Ćirilica je službeno pismo, po Ustavu Republike Srbije.
Obavezni ste da ga znate. Ono što nervira to je sistem "Pokondirena tikva", gde je u Srbiji znak pameti da se koristi strani jezik kao znak učenosti ("noblesa"). Samo što je francuski zamenio engleski jezik.
I vi, sami, gospodo na ovom forumu raspalite kopiranje engleskih tekstova, ne bi li dokazali svoju pamet. "Ja čitam, gledam i sanjam na engleskom, bre!"
To se proteže kroz svu našu komunikaciju.
Uvesti obavezu upotrebe ćirilice, štampati knjige na ćirilici, sve natpise po mogućstvu na ćirilici, kao što je u alternativnoj Srbiji - Rpublici Srpskoj.
Radite vi u Serbiji šta god 'oćete, ali u Vojvodini je latinica apsolutno ravnopravno pismo i nikakva obavezna upotreba ćirilice ne dolazi u obzir ni pod razno!
Ljudi poput Aleksija ne shvataju da su upravo oni najveći neprijatelji ćirilice, u smislu da su njihovi stavovi ti koji je najviše ugrožavaju.
Quote from: Aleksije D. on 14-06-2012, 10:56:27
Ćirilica je službeno pismo, po Ustavu Republike Srbije.
Obavezni ste da ga znate. Ono što nervira to je sistem "Pokondirena tikva", gde je u Srbiji znak pameti da se koristi strani jezik kao znak učenosti ("noblesa"). Samo što je francuski zamenio engleski jezik.
I vi, sami, gospodo na ovom forumu raspalite kopiranje engleskih tekstova, ne bi li dokazali svoju pamet. "Ja čitam, gledam i sanjam na engleskom, bre!"
To se proteže kroz svu našu komunikaciju.
Uvesti obavezu upotrebe ćirilice, štampati knjige na ćirilici, sve natpise po mogućstvu na ćirilici, kao što je u alternativnoj Srbiji - Rpublici Srpskoj.
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fi47.tinypic.com%2Fjt402d.jpg&hash=a0e1a4e7966bcd90381be201e7b5084e83c717e2)
Quote from: Midoto on 14-06-2012, 00:53:02
Quote from: Melkor on 14-06-2012, 00:43:49
Ja znam za slucaj (u toku, u lokalnoj O.S.) gde je dete gurnuto u zadnju klupu, nastavnica se trudi da ga ignorise, ne moze samo kada ga maltretiraju druga deca ali i onda staje na stranu "normalnih", majka vec vise od mesec dana ne moze da ugovori sastanak sa direktorom.
Šta bi po tebi trebalo da radi nastavnica - da prevaspitava tridesetoro dece? Da se pravi kako je vrlo normalno da "dete sa posebnim potrebama" uključi ravnopravno u časove "dece bez posebnih potreba". To je licemerno.
Za početak, ne bi trebalo da staje na stranu siledžija. A ni da ga ignoriše, može makar nešto da mu da da radi.
Quote from: Stipan on 14-06-2012, 11:02:55
Radite vi u Serbiji šta god 'oćete, ali u Vojvodini je latinica apsolutno ravnopravno pismo i nikakva obavezna upotreba ćirilice ne dolazi u obzir ni pod razno!
Реци то судовима у Воши у местима где нема превише мањина! :mrgreen:
Quote from: Aleksije D. on 14-06-2012, 10:56:27
štampati knjige na ćirilici, sve natpise po mogućstvu na ćirilici
Kakve veze ovo ima sa sudovima, molim te?
Чим кажеш "обавезна употреба" ја гледам ширу слику! :)
Btw, već imamo posebnu temu za ovo, onu Bobanovu. :lol:
Рече Ђапе после две-три старне хард кор офтопичарења :mrgreen:
Jest', pamfleti o štampanju knjiga na ćirilici i o svim natpisima na ćirilici baš spadaju u dečije probleme...
to i jesu dječiji problemi, oni i uče ta pisma.
A Srbi ne štite ni ostale važne stvari, pa što bi štitili jezik. Bolje da koriste tuđe pismo, tuđ jezik, čitaju tuđu književnost, onda će postati posebni, samoizražajni, riječju individue.
Quote from: Stipan on 14-06-2012, 11:39:51
Jest', pamfleti o štampanju knjiga na ćirilici i o svim natpisima na ćirilici baš spadaju u dečije probleme...
ja to interpretiram kao vaš offtopic, dakle NIJE DO MENE :evil:
Stipane, bez uvrede, ali ti se ponašaš po onoj narodnoj "poturica gori od turčina". Sebe doživljavaš na način koji je meni čudan. I ćirilica je "ravnopravna" sa latinicom u nekim drugim zemljama, ali je nigde nema. Tvoj stav "Vi u Srbiji", predstavlja, u najmanju ruku, nešto grozno. Ne znam koje si nacionalnosti i ne interesuje me, ali ako ti doživljavaš Srbiju kao nešto što nije tvoja država, onda si u problemu.
Ovo ima veze sa decom.
Ljudi sličnih shvatanja svoju decu tako vaspitavaju : mi ovde, oni tamo, a mi smo bolji, evropejski nastrojeni. To dete poraste i eto ti problema u njegovoj glavi.
Što se te tvoje ravnopravnosti tiče, u Subotici sam imao sudjenje, okrivljeni, branilac (ja) i oštećeni smo bili srbi a tužilac, sudija i zapisničar Madjari. I štrika sudjenje samo tako na madjarskom! Dok se nisam pobunio, jer mi, gospodo draga, nismo nacionalna manjina! Da li je to ta tvoja ravnopravnost?
Quote from: Aleksije D. on 14-06-2012, 12:59:10
ali ako ti doživljavaš Srbiju kao nešto što nije tvoja država, onda si u problemu.
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fcosgan.de%2Fimages%2Fmidi%2Ffrech%2Fc042.gif&hash=8cb1749af451f5c9a49801622f67284452009829) (http://www.cosgan.de/smilie.php)
Jes' vid'o budale?
Jesam. On ga opet mrsi :evil:
Aleksije, jel' to lupetanje kod tebe nasledno?
Na tvoju žalost, to je jedna od misterija koje slabi umovi ne mogu da shvate.
Dakle ipak nisi skont'o dal' je nasledno, il' si crna ovca u familiji...
Stipan je danas zapeo da se s nekim zakači.
Bingo!
:evil:
Biće kako su te kao malog tukli u glavu tvoji bjelopoljci, videvši kakvog su blavora stvorili. Odatle i posledice. A moguće kako si u poznom detinjstvu. oko 21 godine piškio u krevet pa te ismevali drugari u kasarni, poreklom iz Srbije.
Sve to su dečiji problemi.
Odrasti.
Koji kreten! Kod vas u ustanovama zatvorenog tipa sve se svodi na probleme odrastanja?
Mi smo na sigurnom. Slobodnjaci poput tebe jure usamljene babe po salašima i pakuju roditelje u najlon kese po kontejnerima.
Pošto nisi odgovorio, ono za upišavanje je, dakle, tačno.
Nego, Subotičanu sa nesrpskim imenom, koje je odraz tvoje želje da budeš nešto drugo jer se tako ne zoveš, šta ima novo u Bjelom polju? jesi skoro izeo malo smočenog kačamaka kad te uvatio taki bjes, pišče u pokušaju i nacionalono pogubljena individuo?
Da nisi zatvoren tamo di jesi, pomislio bih da si načisto prolup'o...
Zašto nije čudno što se tema "problemi sa decom" svela na poslednjih nekoliko postova? :roll:
Dođavola, ovo je tema o stvarnoj deci.
Pa i mi smo, valjda, nečija deca? Ovo ti je divan primer kako izgleda emocionalno nezrela osoba bez izgradjenog identita, koja traga za nekim smislom u životu, sklanjajući se pod plašt drugačijeg, makar to bilo i planačkog vidjenja Vojvodine.
Lečenje kompleksa iz mladosti, dok mu u jedra duva prijatelj kome u potpisu ispod slike stoji moto K und K monarhije, te složno jedan drugom mrse muda i viču "izdrži, izdrži". Hrabre se ko deca u obdaništu.
Stvar lošeg vaspitanja, složićete se. To je trebalo šibom, vrbovom po turu, kad se bilo malo i vadili slinci iz nosa te jeli, a ni sad nije kasno, samo treba govnjiva motka.
Quote from: Aleksije D. on 14-06-2012, 12:59:10
...sam imao sudjenje, okrivljeni, branilac (ja) i oštećeni ...
Čekni der, ti si advokat? Auu! Siguran si da bi u komori gledali blagonaklono na tvoje konjisanje po forumu?
Bio sam. :-D
Po "nadahnutom" govoru, jasno se vidi i zašto više nisi.
Pazi ovako, psihopato, govnjiva motka ima dva kraja...
Ah, ti večiti problemi sa decom. Muškom, mahom. :roll:
Kažem ti ja. Samo malo ih čačneš i odmah se dure.
Potpuno se slažem sa Aleksijem D. Odluka da se na ovom forumu bude normalan, kosi se sa potrebom šalabajzera da se bude drugačiji. Onaj ko nije u stanju da se na ovom topiku bavi školom, problemima dece i problemima sa decom neka se uklone.
Quote from: Mica Milovanovic on 14-06-2012, 10:18:23
Nemojte biti prestrogi. Zar se nikom od vas nije dogodilo da pocnete da pisete tekst na ćirilici, pa nastavite na latinici?
Naletite na mernu jedinicu koju napišete latinicom i nastavite automatski da pišete na latinici?
Ja u 95% slučajeva nisam ni svestan kojim pismom pišem.
Meni se nije dešavalo ovo da ne primetim da sam promenio pismo pa da nastavim na drugom, ali sam tamo od 5. razreda kada se krenulo sa engleskim i latinicom baš brkao slova i bilo mi je teško da menjam pismo tako lako, pa sam prešao skroz na latinicu.
Da li smatraš da učenje samo jednog pisma decu čini uskraćenom za čitav spektar novih saznanja? Učenje dva pisma, kao i dva jezika, podstiče mentalni razvoj kod deteta.
Pa sad ne znam, mislim ne znam koji je to spektar novih saznanja koji ne može da se predstavi ćirilicom/latinicom.
Meni je drago što znam oba pisma, ali iz praktičnih razloga koristim latinicu.
Kad bi dobio tekst na ćirilici a da je nisi učio, kako bi ti bilo? Postoje stare knjige štampane isključivo ćirilicom. Učenici u Hrvatskoj ne uče ćirilicu, šta misliš kako čitaju neke knjige? To što se forsira latinica, te radi stranog jezika, te radi izdavača koji žele veće tržište, to je u redu. Ali aminovati da deca ne moraju da poznaju dva pisma ili da mogu da greše radeći (malo jedno malo drugo), to nije dopustivo.
Aleksije, zamisli svet u kome Srbi više ne znaju ćirilicu. Šta je tu problem?
"Nisu više Srbi"™
Ni mi nismo oni Srbi koje je Arčibald Rajs zavoleo. Nećemo više nikad ni biti.
Nama ne idu ovi mali lokalni ratovi. Videćeš kad dođe neki svetski. Tad briljiramo...
Ja mislim da bi nam svanulo samo kad bismo se vratili na glagoljicu.
http://glagolitic.com/ (http://glagolitic.com/)
Хех, бек ин д дејс сам знао да напишем своје име на глагољици...тј. знам и сад, ал` нећу :)
Quote from: Aleksije D. on 14-06-2012, 15:39:55
Kad bi dobio tekst na ćirilici a da je nisi učio, kako bi ti bilo? Postoje stare knjige štampane isključivo ćirilicom. Učenici u Hrvatskoj ne uče ćirilicu, šta misliš kako čitaju neke knjige? To što se forsira latinica, te radi stranog jezika, te radi izdavača koji žele veće tržište, to je u redu. Ali aminovati da deca ne moraju da poznaju dva pisma ili da mogu da greše radeći (malo jedno malo drugo), to nije dopustivo.
Neke knjige da, ali današnja deca skoro pa i ne čitaju knjige. Nisam za izbacivanje ćirilice, ali mi se čini da njen nedostatak ne bi bio veliki, jer je već dosta potisnuta latinicom. Mislim da hrvatska deca nemaju uopšte problema zato što ne znaju ćirilicu, a kome treba tih par knjiga naćirilici uzeće i naučiti je.
A svakako da je nedopustivo da deca pola pišu latinicom, pola ćirilicom.
Quote from: Father Jape on 14-06-2012, 16:11:53
Ja mislim da bi nam svanulo samo kad bismo se vratili na glagoljicu.
http://glagolitic.com/ (http://glagolitic.com/)
тја, не ради са ћирилицом :(
Већ смо окапали над ћирилицом. Тада сам био против искључивости ћирилице. Само зато што сматрам ћирилицу националним богатством, а не националним условом. Сада ћу рећи да су два писма национално богатство, а не отежавајућа околност.
Quote from: Dr00d on 14-06-2012, 16:26:15
Nisam za izbacivanje ćirilice, ali mi se čini da njen nedostatak ne bi bio veliki,
Ма да, кад је незнање било чега био недостатак, па још и велики? :roll: И то још читавог писма... Ево, погледајмо само по форуму. Незнање? No problem.
Prioni onda na kinesko i japansko pismo. A posle te čeka i arapsko...
Почетком деведесетих сестра мог другара отишла је у Кину, где је завршила студије. Било је то отприлике време Тјенанмена и ми смо се, глупа клинчадија, згражавали над тиме и мени је та одлука деловала сулудо. Сад она зна кинеско писмо и ради за астрономску плату. У мојој је причици негде поучна поента, у твојој пошалици је нема.
Quote from: mac on 14-06-2012, 15:56:34
Aleksije, zamisli svet u kome Srbi više ne znaju ćirilicu. Šta je tu problem?
Замисли свијет у коме су сви људи потпуни идиоти. Шта је ту проблем?
http://www.imdb.com/title/tt0387808/ (http://www.imdb.com/title/tt0387808/)
Иначе, оволико будалаштина мислим да нема чак ни на сто и кусур страница оног топика о геј паради. Страшно.
Evo linkovi za test sa male mature i ključ za bodovanje:
http://www.osradojedomanovic.edu.rs/prijemni%202012/Test%202%20srpski%20jezik%20ZI%202012.pdf (http://www.osradojedomanovic.edu.rs/prijemni%202012/Test%202%20srpski%20jezik%20ZI%202012.pdf)
http://www.osradojedomanovic.edu.rs/prijemni%202012/Kljuc%202%20srpski%20jezik%20ZI%202012.pdf (http://www.osradojedomanovic.edu.rs/prijemni%202012/Kljuc%202%20srpski%20jezik%20ZI%202012.pdf)
Molim upućene da mi kažu zašto iskaz "Словени су старословенски језик примили заједно са хришћанством." dete treba da obeleži kao tačan. Ozbiljno molim, pošto sam uvek verovala da su oni sa hrišćanstvom primili pismo a ne jezik.
Uradila test. :roll: Jedino pitanje na koje deca treba da odgovore tako što će nešto napisati jeste br. 15 gde se popunjava tabela, i jedina moguća greška je da se napiše "akuztiv" ili tako nešto.
:roll: :roll: :roll: I oko čega sva ta frka?
Ja sam mislio da si ti upućena u tako to više od mene... :lol: Prema mom površnom shvatanju staroslovenski je bio tadašnji književni jezik svih, ili mnogih, Slovena. To nije bio govorni jezik, dakle nikakav vernakular oni nisu primili, ili menjali onaj koji su imali. A stvaranje i preuzimanje književnog idioma podudarilo sa primanjem hrišćanstva. To jest oboje se vezuje za Ćirila i Metodija.
EDIT:
QuoteI oko čega sva ta frka?
Pa mora raja vazdan kukati kako svet ide dođavola u cegeru.
Quote from: Jevtropijevićka on 19-06-2012, 12:28:57
:roll: :roll: :roll: I oko čega sva ta frka?
Mnogo je lako. Nisam siguran da bih danas mogao da uradim test koji smo imali na prijemnom.
Ja mislim da je test samo po sebi mnogo bolji od onog koji smo mi radili. Sad još samo kada bi se suzbilo ono o čemu je ja mislim Dacko govorila, tj. varanje poteklo od činjenice da đaci sada rade testove u svojim osnovnim školama.
Auh. A moje, još površnije znanje kaže da su imali svoj govorni jezik, da je staroslovensko pismo ponuđeno onima koji su već primili hrišćanstvo i da pismo na koje se misli nema blage veze sa Ćirilom i Metodijem (glagoljica) nego sa Klimentom i Naumom. Ali, to je, prema Mehinom kredu, samo moje prevaziđeno mišljenje.
:lol:
A ja, potpuno neupućen ću reći da sam mislio da je "staroslovenski" jedno a "crkvenoslovenski" drugo (mada slično, tj, derivat) i da je staroslovenski vezan i za prethrišćanski period.
I, naravno, priča o staroslovenskom i glagoljici, ima veze sa problemima dece.
Koje dece? :lol:
Ima veze kad testovi nisu tačni. Ako ja lepo objasnim detetu da decu donose rode, a moja žena insistira na nalaženju u kupusu, onda dete lako nasedne na priču da u toj ujdurmi glavnu ulogu ima seks.
Kolko su im ovi iz NA EKS platili da ubace reklamu u test?
Kupus ili rode? Večita dilema. Moja teorija je: našili smo te u cveću, kad je pčela letela sa cveta sa cvet. Tek kad odraste (oko 19 godine), možemo preći na to da ga je rodila tetka, pa nek mu ona objasni.
Ukoliko je pohadjao veronauku, već će mu biti jasno sve nastganku čoveka i glagoljici, staroslovenskom i inim stvarima, a ako je učio gradjansko, lako će shvatiti kako ga je rodio tatin dečko i da je to okey što je tata... Znate već rimu...
Sad si pravilno shvatio dubinu diskursa po ovoj temi.
Sporo kapiram, al kad jednom utuvim u glavu, to je zacementirano. Tako i sa decom treba: tući u glavu da im se ideje što bolje usade.
BRAVO!!!
Putujmo domaće
Za razliku od one o pravopisu na završnom ispitu iz srpskog jezika, vest o ekskurzijama poročne omladine u inostranstvo nije uzdrmala duhove dežurnih kontrolora i higijeničara dečjih duša. Naime, prema nedavnom dopisu Ministarstva prosvete, učenicima trećeg razreda srednjih škola se ne preporučuje napuštanje granica ove zemlje, dok učenici završnih razreda u inostranstvo mogu ići samo ,,u izuzetnim slučajevima".
Celu stvar su navodno pokrenuli sami profesori uz argument da su ekskurzije izgubile smisao, pošto su se ,,pretvorile" u provod i kupovinu. Kao da oni nisu osobe koje bi te ekskurzije trebalo da osmisle, odnosno da im uliju ili povrate smisao. Uostalom, ako smisla u ekskurzijama zaista (više) nema, zašto ih onda organizovati u zemlji? Da bi se u (n)ovoj besmislenoj akciji ,,putujmo domaće" razbijali prozori i inventari domaćih hotela?
Stvar je zapravo puno banalnija, samo što iz nostalgije i iskrivljenog sećanja niko ne želi da je kaže naglas. Naime, a kada to ekskurzije nisu bile provod, pa su se u isti ,,pretvorile"? U kom su to utopijskom svetu učenici išli na ekskurzije da bi zaista videli ono što njihovi profesori misle da bi trebalo da vide? Koja to omladina nije zevala po muzejima i pozorištima, čekajući da se ta gnjavaža završi što pre? I zatim švercovala alkohol, zaljubljivala se, polno opštila i tako stvarala sećanja za ceo život?
Uzgred, ekskurzije je (u njihovoj modernoj formi) u obrazovanje uveo sjajni renesansni humanista i nastavnik Vitorino Ramboldini, poznatiji kao Vitorino iz Feltre. On je u 15. veku podučavao decu iz elitnih italijanskih porodica zajedno i ravnopravno sa siromašnom decom i bio je jedan od prvih modernih edukatora. Živeo je zajedno sa svojim učenicima u jednom od prvih sekularnih internata u Evropi, učionice koje je napravio bile su moderne i dobro osvetljene i u nastavni program je uključio i ekskurzije. Nema sumnje u to da su i njegovi učenici na ova putovanja odlazili sa zabavom na umu. Uostalom, Ramboldinijeva inovativna škola, sa ozbiljnim lekcijama iz grčkog, latinskog, matematike, muzike, istorije i filozofije, istovremeno je nazivana ,,Casa Giocosa" ili - ,,Vesela kuća". Zašto se naši edukatori plaše malo veselja, provoda i šopinga?
Suština ove temeljno antihumanističke preporuke za zabranu je u nečem sasvim drugom. Naime, bolest mozga izražena u toj zlomisli izraz je, prvo, ksenofobnog straha od slobodnog inostranstva i, drugo, konzervativnog straha od slobodne omladine. Uz to, siromašnijim učenicima ekskurzije u inostranstvo često predstavljaju jedinu šansu da to inostranstvo i posete. Mnogi roditelji, da li zbog nedostatka novca i/ili zbog nedostatka svesti o tome ne bi samoinicijativno poslala svoju dečurliju negde napolje, a pod pritiskom vršnjaka će to (srećom) učiniti.
Na ekskurzijama, đaci iz razreda dobijaju priliku da se nađu u jednom novom i vanškolskom okruženju, gde su bez roditelja i jedni sa drugima. I naravno da se od renesanse naovamo, na dotičnim uvek neko napije, potuče i uopšte napravi budalu od sebe i drugih. Ali, činjenica da se famozna ,,naša deca" u inostranstvu ponašaju kao krdo mustanga puštenih s lanca svedoči samo o tome da oni to putovanje doživljavaju kao jednu ,,sad ili nikad" situaciju. To jest, da im treba više, a ne manje ekskurzija u inostranstvo, te da kod kuće imaju premalo, a ne previše slobode. Društvo koje uskraćuje ili ograničava putovanja sopstvenoj deci jeste zatvorena, neslobodna, preplašena i paranoična sredina koja nema poverenja u plodove sopstvenih prepona.
Tačno je da srednjoškolska žgebad sa ekskurzije zaista neće poneti lekcije o istoriji i arhitekturi, Rafaelu ili Verdiju. Te lekcije oduvek nauče samo štreberi, a o njima se ionako najbolje uči iz knjiga, a ne iz autobusa. Međutim, sa sobom će poneti lekcije o tome da su u inostranstvu piće i hrana često jeftiniji, ulice čistije, parkovi brojniji i zeleniji, a građani bogatiji i srećniji nego što su kod kuće. I saznanje da inostrancima na glavama ne rastu rogovi, a da u njima ne kuju planove o uništenju srpskog naroda i države. Drugim rečima, ekskurzija jeste jedna socijalno subverzivna delatnost. I svaka konzervativna i autokratska sredina će takve delatnosti suzbijati. Važna obrazovna lekcija koja se ovom preporukom uskraćuje jeste ona da postoji svet i iza poslednje tarabe u našem selu. Zvuči opasno, zar ne?
Aleksej Kiišjuhas
DANAS
Quote from: Agota on 21-06-2012, 10:59:23... u jednom od prvih sekularnih internata u Evropi, ...
Čitam ovde "jednom od prvih seksualnih internata", i mislim se al su napredni bili ti Talijani :)
Politika da svi đaci idu na ekskurziju je ekonomske prirode, jer onaj ko se tu ugrađuje dobija procenat za svakog učenika. Kada bi na ekskurzije išla samo određena populacija đaka (recimo 50%) onda bi se svi trudili da upadnu u taj procenat, a ocena iz vladanja bi u startu sprečila većinu problematičnih. Oni koji ostanu u igri su oni koji ne igraju na prvu loptu, i biće dovoljno lukavi da svoje vannastavne aktivnosti sakriju od drugih, kao i dovoljno pametni da zbog svega nemaju posledice koje će im život okrenuti naglavačke.
Стварно су лаки ови тестови за осми разред. Дао сам Марету који је тек завршио први (додуше има кликер за математику) да уради тестове из математике и "освојио" је четири бода. Без икакве помоћи. У једном задатку је направио глупу грешку, да је проверио, решио би и њега. Био је веома поносан на то, писао је чак учитељу.
А онда је уз моју минималну помоћ решио још један и мислим да би без проблема решио још један да је знао шта је медијана. Рачунам да би уз још мало помоћи (није се сусретао са задацима рачунања запремине, али уме да помножи три броја) решио и још један. Колико је то? 7-8 задатака уз мало рада с једним прваком који је потпуно сам урадио четири? А учитељ му је у мејлу одговорио да има осмака који нису освојили ни четири бода. :( О чему ми даље да разговарамо, забога... Рекох већ, Маре јесте кликераш, али је пре свега дете. Катастрофа.
Да не спомињем да се у једном задатку тражи заокругљивање бројева. :roll:
Pa to da ne bi neko zaokružio olovkom.
Заокругљивање у смислу - имаш децимални, па заокружиш на цео број.
Pa dobro, to matematičari prosto koriste kao svoj termin za to, svaka struka ima poneki koji teško da bismo inače koristili kad ćaskamo. Videćeš da je tako i u raznim udžbenicima kad klikeraš još poraste. A kad se već pominju pametnjakovići, ne mogu da se uzdržim da se ne pohvalim i ja malo. Moj je klinac zavoleo igre s brojevima zato što je neviđena pričalica pa smo mu stalno zadavali razne računske zadatke kad treba da ućuti makar tek koliko da prodavačici kažemo šta nam treba ili tako nešto, i mogu da se pohvalim da smo već stigli do deljenja. Zadnji put sam ga iz štosa pitala koliko je 180 podeljeno sa 2, računajući da neće znati, ali je izračunao za desetak sekundi, onda je tata podigao lestvicu i pitao koliko je 180 podeljeno sa 3, malac je promislio, kazao da ne zna, ali da ume da podeli sa 4 i da je rezultat 45. Umeo je i da mi objasni otkud mehurići kad praznu bocu ubacimo u vodu. Kaže: to vazduh izlazi napolje zato što je lakši od vode. Dobro, sine, kako znaš da je vazduh lakši od vode? Pa da je voda lakša, svuda oko nas bile bi kapljice vode, a ne vazduh. Sinak ima pet godina. :lol:
Macova ideja da nedisciplinovani učenici ne idu na ekskurziju lepa je koliko i nemoguća, jer se u školi vrlo retko deca uopšte kažnjavaju smanjenom ocenom iz vladanja, i to samo kad baš neko čudo naprave, pa ni tad to ne važi za decu uticajnih roditelja, koja upravo i prave najviše problema. Ludovanje na ekskurzijama još je i najmanja nevolja, i mi smo divljali pa preživeli, postoje razni mnogo dublji problemi u školstvu, i tu bi pre svega trebalo da se tačno zna šta je čiji posao pa još i da postoji obaveza da se taj posao obavlja tačno kako treba, uz veću šansu da nastavnik izgubi posao ali i učenik pravo na redovno školovanje ukoliko se ne pridržavaju ključnih propisa, a ne da se opšte rasulo samo zataškava, pa se kao javnost uzbuđuje zbog tamo nekog pravopisnog rešenja u testu, što je u najmanju ruku smešno kad se pogleda koliko su nepismena razna zvanična školska saopštenja, počev od poziva roditeljima prvaka da dete upišu u tu i tu ,,Osnovnu Školu".
Quote from: Dacko on 22-06-2012, 10:27:52
Moj je klinac zavoleo igre s brojevima zato što je neviđena pričalica pa smo mu stalno zadavali razne računske zadatke kad treba da ućuti makar tek koliko da prodavačici kažemo šta nam treba ili tako nešto
:| Овакво ућуткивање је најбољи метод. Код куће можете да му утрапите неку решаваљку и онда буде миран неко време. Оба наша детета воле слагалице, и то је често ефикасно.
Moja unuka obožava ribizle. Može beskonačno da ih skida zrno po zrno. Ne voli bele. Od slova voli A, ponekad U. Zna da je to tatino slovo.
Science: It's a girl thing! - Official teaser (http://www.youtube.com/watch?v=oZtMmt5rC6g#ws)
QuoteScience: it's a girl thing! From cosmetics to chemistry, from fashion to biology, from rhythm to electronics, girls have what it takes to succeed in science. Put your lab glasses on and see science with different eyes!!!
Curious about it? Just press play, watch, enjoy comment, rate and share!
http://ec.europa.eu/science-girl-thing/ (http://ec.europa.eu/science-girl-thing/)
Subscribe !
http://www.youtube.com/user/sciencegirlthing (http://www.youtube.com/user/sciencegirlthing)
Check out our website !
http://www.ec.europa.eu/science-girl-thing (http://www.ec.europa.eu/science-girl-thing)
Stay tuned by following us on:
Science: It's a girl thing! 's Facebook:
http://www.facebook.com/sciencegirlthing (http://www.facebook.com/sciencegirlthing)
:-x :-x :-x :-x :-x