Poll
Question:
Biram pet priča
Option 1: Naslov - D.
votes: 11
Option 2: Čekajući zeleno svetlo - Perin
votes: 6
Option 3: Rekvijem za dvoje - Mandragora Dragon
votes: 5
Option 4: Ostati gladan - D.S.B.
votes: 2
Option 5: Treća kuća s leve strane - Plut
votes: 9
Option 6: Nad pustinjom - Hrundi
votes: 11
Option 7: Sačuvajbožeisakloni - Tesla
votes: 3
Option 8: Uslov - Miljan
votes: 4
Option 9: Šejn - shayn
votes: 2
Option 10: Udvaranje - Skalar
votes: 5
Option 11: O Lenki Peri i Kuriji - Steva
votes: 4
Option 12: Pokojnikove ruke - Saturnica
votes: 8
Option 13: Okušljali su se na Sušičkom i govorili odvratne reči - Red Sonja
votes: 1
Option 14: Tako je govorio tata - Džek svih zanata
votes: 11
Option 15: Zabavan rat - Ivica
votes: 3
Option 16: Belosneška Mcenskog okruga - Viman
votes: 3
Option 17: Drmusanje - scallop
votes: 11
Uobičajeno paralelno glasanje:
1. Naslov (http://www.znaksagite.com/D/2012/2012_06_01.pdf)
2. Čekajući zeleno svetlo (http://www.znaksagite.com/D/2012/2012_06_02.pdf)
3. Rekvijem za dvoje (http://www.znaksagite.com/D/2012/2012_06_03.pdf)
4. Ostati gladan (http://www.znaksagite.com/D/2012/2012_06_04.pdf)
5. Treća kuća s leve strane (http://www.znaksagite.com/D/2012/2012_06_05.pdf)
6. Nad pustinjom (http://www.znaksagite.com/D/2012/2012_06_06.pdf)
7. Sačuvajbožeisakloni (http://www.znaksagite.com/D/2012/2012_06_07.pdf)
8. Uslov (http://www.znaksagite.com/D/2012/2012_06_08.pdf)
9. Šejn (http://www.znaksagite.com/D/2012/2012_06_09.pdf)
10. Udvaranje (http://www.znaksagite.com/D/2012/2012_06_10.pdf)
11. O Lenki Peri i Kuriji (http://www.znaksagite.com/D/2012/2012_06_11.pdf)
12. Pokojnikove ruke (http://www.znaksagite.com/D/2012/2012_06_12.pdf)
13. Okušljali su se na Sušičkom i govorili odvratne reči (http://www.znaksagite.com/D/2012/2012_06_13.pdf)
14. Tako je govorio tata (http://www.znaksagite.com/D/2012/2012_06_14.pdf)
15. Zabavan rat (http://www.znaksagite.com/D/2012/2012_06_15.pdf)
16. Belosneška Mcenskog okruga (http://www.znaksagite.com/D/2012/2012_06_16.pdf)
17. Drmusanje (http://www.znaksagite.com/D/2012/2012_06_17.pdf)
A evo i svih priča u jednom Word fajlu, ko tako više voli: www.znaksagite.com/D/2012/jun2012.DOC (http://www.znaksagite.com/D/2012/jun2012.DOC).
Da se podsetimo šta je bio zadatak: PROMENA RUTINA Glavni lik godinama ili decenijama (sve vreme) ide na isti način (od kuće do posla ili štagod drugo što se upražnjava svakodnevno u dugom periodu). Jednog dana odlučuje (ili ga okolnosti na to primoraju) da bitno promeni svoju trajektoriju.
I naravno događa se nešto nesvakidašnje i zanimljivo, što treba da bude okosnica vaše priče.
Glasa se za pet priča, s tim da prva dobija 3 poena, druga 2 a preostale tri po 1. Glasa se slanjem privatne poruke na nik glasanje2012 (http://www.znaksagite.com/diskusije/index.php?action=pm;sa=send;u=5074.) Glasanje se obavlja tako što u tekst poruke upišete pet priča po redu, prvo onu kojoj dajete 3 poena, pa 2 i tri po jedan. Nema potrebe da pišete imena priča, samo redne brojeve, da bi se lakše posle sravnjivalo. Rok su tri dana, dakle, u 2.00 noći sreda na četvrtak stižu rezultati. Do tada molim bez ikakvih komentara, aluzija, natuknica i svega ostalog što bi moglo da utiče na druge učesnike i regularnost glasanja. Rezultati elektronskog glasanja biće vidljivi tek kada se završi glasanje.
Glasanje završeno... poruke su ovde: www.znaksagite.com/D/2012/jun2012-glasanje.htm (http://www.znaksagite.com/D/2012/jun2012-glasanje.htm)
Možete se prepustiti užitku komentarisanja.
Hajde da i ja jednom sračunam rezultate. Nadam se da nikoga nisam oštetila (pazila sam), pa otvaram sezonu komentarisanja.
Inače, jako čudno glasanje u ovom krugu. Mnogo je priča dobilo trojke, mnogo dvojke; a čudno je što su iste priče dobijale ili trojke/dvojke ili kečeve/ništa. Sve osim pobedničke priče.
1. Naslov - 9 + 11 = 20
2. Čekajući zeleno svetlo - 6 + 6 = 12
3. Rekvijem za dvoje - 7 + 5 = 12
4. Ostati gladan - 3 + 2 = 5
5. Treća kuća s leve strane - 7 + 9 = 16
6. Nad pustinjom - 15 + 11 = 26
7. Sačuvajbožeisakloni - 7 + 3 = 10
8. Uslov - 3 + 4 = 7
9. Šejn - 3 + 2 = 5
10. Udvaranje - 12 + 5 = 17
11. O Lenki Peri i Kuriji - 7 + 4 = 11
12. Pokojnikove ruke - 14 + 8 = 22
13. Okupljali su se na Sušičkom i govorili odvratne reči - 2 + 1 = 3
14. Tako je govorio tata - 24 + 11 = 35
15. Zabavan rat - 2 + 3 = 5
16. Belosneška Mcenskog okruga - 2 + 3 = 5
17. Drmusanje - 10 + 11 = 21
1. Tako je govorio tata
2. Nad pustinjom
3. Pokojnikove ruke
4. Drmusanje
5. Naslov
6. Udvaranje
7. Treća kuća sa leve strane
8. Rekvijem za dvoje
8. Čekajući zeleno svetlo
9. O Lenki, Peri i Kuriji
10. Sačuvajbožeisakloni
11. Uslov
12. Ostati gladan
12. Šejn
12. Belosneška Mcenskog okruga
12. Zabavan rat
13. Okupljali su se na Sušičkom i govorili odvratne reči
Quote from: D. on 22-06-2012, 19:13:31
... pa otvaram sezonu komentarisanja.
Мешчини да у овом кругу и неће бити нешто пуно коментара... Испуцало се то још пре гласања у оним глупим тучама :x .
Pa, neko je morao da počne.
Meni je zanimljivo da sam dao poene za četiri od pet prvih priča. Muka je što su sve udarale u diple. Zapravo, nisam video krug sa više patetike. Imam još nedoumica, ali da se zagrejemo malo.
Pa hajde, scallope, rekli ste da ćete ovog puta biti sadržajniji? 8) :lol:
Quote from: scallop on 22-06-2012, 20:02:32
Meni je zanimljivo da sam dao poene za četiri od pet prvih priča.
Pa za jednu i niste mogli jer je vaša. 8)
NAD PUSTINJOM-Tri boda. Jako lepa priča, suptilna nijansa humora zajedno sa tugom, usamljenošću i dubokom prazninom daje priči jedan sanjalački, bezvremen ton. U 6000k sa tako malo likova, od kojih je jedan magarac, uspela je da kaže dosta toga. Ova priča je fantastična na način koji bi bio prihvatljiv i čitaocima van žanra, čini mi se. Lično, meni je prilično iznad većine priča u ovom krugu.
TAKO JE GOVORIO TATA- U ovoj priči o propasti sveta i apokaliptičnoj civilizaciji uspešno su spojeni humor, jeza i ironija. Kratko i efikasno. Mogla bi biti pozitivan primer za dosta sličnih, ali neuspešnih, priča koje su sledile taj trag. Dva boda.
DRMUSANJE- ,, Na kraju sam spoznao da je briga konačni oblik ljubavi i potonuo u to uverenje''. Da, valjda je tako- kad prođu mladost, lepota i požuda, a ostane briga, onda je valjda to to, iskrena ljubav. Nekada se priča zavoli i zbog samo jedne rečenice, a meni se u ovoj desilo upravo to- nenametljivo je saopštena jedna velika životna mudrost, ili istina, kako već ko gleda. Inače solidno napisana, lepo teče priča.
OSTATI GLADAN-Koliko je uverljivo ili ne, da se diskutovati, ali meni ova priča postavlja neka teška, interesantna pitanja, o kojima je lakše ne misliti...u borbi između gladi i morala, ko pobeđuje ? da li opstanak i najosnovniji životni porivi i funkcije, mogu odneti prevagu nad emocijama, odnosima između roditelja, dece, muža, žene ? Gde je granica borbe za opstanak i postoji li uopšte crvena linija, koju čovek ne bi prešao pa taman crko ?
USLOV-Počela je interesantno, zanimljiva priča o bolu i usamljenosti. Međutim kako odmiče, popuštala je, padala u uobičajena rešenja alkohola i tableta. Predvidljivo. Ipak u nedostatku boljih, dao sam joj bod i peto mesto.
Hvala, A. :)
Nisam imao vremena da isčitam priče sem prve, i toj priči sam dao glas, jer je jedna od najboljih priča što sam pročitao na radionici.
Veoma dobro, lep stil, opičeno, podsetilo me na Palahnjuka. Čestitke autoru na prelepo izvedenoj priči.
Quote from: D. on 22-06-2012, 20:10:00
Pa hajde, scallope, rekli ste da ćete ovog puta biti sadržajniji? 8) :lol:
Ja ne mogu da budem sadržajniji. 8)
Najviše me muči jedna priča koja je za divno čudo prošla bolje nego što sam očekivao. Naime, priča Treća kuća sa leve strane je mogla da prođe mnogo bolje. Pokušaću da skrenem pažnju kako su dobro postavljena oba lika, ali i kako su slabo iskorišćena.
Koliko drame i žučnih reči na ovom topiku, a sad kad je glasanje obavljeno, niko ni da bekne.
Ma da, svi bi da se zajebavaju, a kada treba da se zapne i radi, svi se noge 'fataju.
Evo mojih nekoliko komentara, ostali slede jerbo sam u opštoj asinhronizaciji sa slobodnim vremenom. Živi sam primer da se sve može kada se zapne. Večinu priča sam čitao sa mobilnog :)
Naslov –Zanimljiv pristup. Greške u tekstu bodu oči. Karakterizacija maglovita.
Čekajući zeleno svetlo –Nabrajanje na početku od pokušaja pravi pismeni izveštaj umesto proznog dela. Sama priča već viđena.
Rekvijem za dvoje –Tužna pesma povijene grane? Njihove reči dobuju u njenom srcu kao kamenje i zemlja iz lopate po drvetu kovčega? Grob je ćutao? Zar kamenje zna da dobuje i zar grobovi u default režimu rada pevaju i pričaju sve u 16? U pokušaju da izgradi atmosferu, autor je preterao sa tim. Što je još žalosnije, autor i jeste uspeo da je izgradi, tako da mu spomenuti kičeraj dođe peti točak. Inače, lepa priča koja je zagazila patetikom al' joj ista ne smeta.
Ostati gladan – prenatrpan uvod u priču sa suvislim detaljima. Autor pokušava da nam iscrta svet a uopšte nema potrebe sa tim. Kao što se karakter gradi tokom priče, tako može i seting. Prosečno pripovedanje sa neodrživost takvog društva. Kad tad će se svi međusobno prožderati a kada se razmisli, takvo društvo verovatno jede mrtvorođene bebe a i ono posle kiretaže. Mislim, kad već jedu svoje rođene, mogu i nerođene. Odvratno, morbidno i loše postavljeno. Da je autor ljudovinu turio na crnu berzu, ono kao svi je krkaju al' je zabranjena zakonom, priča bi imala zdrave osnove i bila bi ekstra.
Treća kuća sa leve strane –Ne vidim priču, ne vidim fantastiku (odmah na vratima priče, prva rečenica, me uveri u to.) Vidim suvislosti i bespotrebna objašnjenja, nespretan iskaz i arčenje karaktera. Sve to, taj segment otrgnut iz duže, prave priče se mogao iskazati mnogo kraće a samim tim efektivnije i lepše.
Nad pustinjom –E ovo je već nešto. Uprkos što ne vidim fantastiku u ovoj priči (usputni elementi iste ne igraju ulogu, suvišni su) mnogo mi se dopada. Slike su lepo dočarane a karakter sasvim dovoljno definisan i to bez prepričavanja i guranja svega u prvi pasus.
Lepo.
Ovaj Džek se uvek uobrazi. Zato u sledećem krugu uvek napiše mnogo lošiju priču. Kada bi učio iz grešaka, imao bi stabilan, a ne toliko varijabilan kvalitet. :)
Quote from: Anomander Rejk on 22-06-2012, 23:47:57
Koliko drame i žučnih reči na ovom topiku, a sad kad je glasanje obavljeno, niko ni da bekne.
Ja ću, naravno. Za dan, dva.
A ljudi su se iscrpeli pre glasanja. Videlo se to. Toliko o tome da o pričama nije raspravljano. :roll:
Džek, bilo bi zgodno da ono šta iz jezika ne znaš ne komentarišeš. Dobovanje je zvuk bilo čega šta pada na čvrstu podlogu. Kad bacaš grumenje zemlje na kovčeg spušten u raku - dobuje. Ja sam istu rečenicu označio da mi se dopala.
Ne kontam zašto bih se uobrazio, date komentare sam sam pisao odmah nakon čitanja, kao što uvek radim. Komentari su iskaz moje subjektivne impresije nakon čitanja rada. Bilo bi glupo da delo doživljavamo isto; onda bi bilo dovoljno da jedan od nas napiše komentare i to bi bilo to.
Scallope, uz dužno poštovanje znam šta je dobovanje; nisam izdvojio jednu reč nego celu rečenicu. Ako tebi zvuči lepo, meni ne zvuči, deluje mi rogobatno i mnogo patetično. Kao što rekoh, ne mora svima da se dopadne isto.
Eto zašto me mrzi da pišem komentare, ne može čovek u miru da kaže ono što mu ne štima, naročito ako je kontra mišljenju drugih i ako je iskren.
Kako god, ostali slede kad stignem, ne damo se obeshrabriti :)
NASLOV-Ovo je priča o pisanju. Bilo je u ovoj priči potencijala za bodove, ali usput ih je negde pogubila. Slike jake, gotovo filmske. Više liči na pozorišni komad, nego priču. Negde ipak gubi nit koju je imala od početka. Na trenutak zaintrigrira, a onda plamen zgasne. Sve u svemu, ipak pozitivan utisak.
ČEKAJUĆI ZELENO SVETLO- Prilično stara i neoriginalna ideja, ništa novo. Ova priča me je ostavila ravnodušnim i u izrazu, i idejno. Puno nabrajanja, objašnjavanja, nespretnih izraza.
REKVIJEM ZA DVOJE-Dosadna, neoriginalna, patetična priča.
TREĆA KUĆA S LEVE STRANE- iovako, to se piše odvojeno. U ovoj priči se ništa ne dešava. Nema priče, što se pokušava nadoknaditi građenjem neke salaške atmosfere, što takođe ne uspeva.
ŠEJN- Zanimljiva pričica, mada kraj donekle kvati utisak. Nepretenciozno je napisana, lagana, to joj je svakako plus, ali nije odmakla sa više od solidnog. Mogao se autor još potruditi.
UDVARANJE- Neka zafrkancija na račun muškog roda ? Dobro, može proći, ali važi kao i za Šejna, ništa više od solidnog, ne vidim neku motivaciju, cilj, suštinu priče...
O LENKI, PERI I KURIJI- Pošto je izdvojena u zaseban topik, autor obelodanjen pre glasanja, dakle prekršila sva moguća pravila, odbijam je komentarisati. Ako su ostali autori mogli čekati, mogao je i autor ove priče. Ako se dobijaju pundravci i ne može se izdržati desetak dana do glasanja, preporučujem upražnjavanje joge ili nešto slično.
POKOJNIKOVE RUKE- Priča je napisana tehnički korektno, vidi se ruka profesionalca u njoj ali nešto mi fali. Ako je autorica na koju sumnjam, a sumnjam zbog ijekavice, sličan problem sam imao i u prošloj njenoj priči. Vidi se da zna zanat, ali nešto mi tu fali, neka vatra, spisateljska strast, mašta, previše mi je to nekako stegnuto i uštogljeno. A možda se samo privikava na novu sredinu, i treba vremena da se razmahne...
OKUPLJALI SU SE NA SUŠIČKOM I GOVORILI ODVRATNE REČI- Neuspeo pokušaj. Ni humora ni ozbiljne priče. Pola priče potrošeno na neuverljive dijaloge.
ZABAVAN RAT-Solidna akciona pričica, ništa više od toga. Moglo se više poraditi na osmišljavanju, pogotovo završetka priče.
BELOSNEŠKA MCENSKOG OKRUGA- Retko naporna i dosadna priča. Nek mi autor ne zameri, ali zaista je tako.
SAČUVAJBOŽE I SAKLONI-I u ovoj priči manje više slični nedostaci i mane kao i u ostalima.
Sve u svemu, nisam baš oduševljen krugom. Nadam se da se niko od autora neće ljutiti i kritiku shvatiti lično. Nije bog zna šta, ali ne da mi se duže komentare pisati.
Naslov - premda sam joj dala 2 boda, sad mi je žao što nisam i 3! Predivne rečenice, dobar ritam, a slike jasne i fantastične. Možda nisam stručnjak za analizu tekstova, pa bih ipak voljela znati o kojim se greškama u pristupu ovdje radi? Ako nije problem...:)
Još jednom sam je pročitala, ne mogu reć ništa drugo nego da sam u svakoj napisanoj riječi uživala...
Čekajući zeleno svijetlo - pomalo naivno i pomalo već viđeno. Ništa novo i drugačije. Semafori s antiduhovnim sistemom? :?: :?: :?:
"...Plitko dišem. Urlam iz sveg glasa..."...svakako bi autoru preporučila prije nego li napiše ovakve dvije rečenice, da to i isproba. Plitko disati i vrištatai!! To je jednostavno nemoguće. Znam da su u pitanju duhovi, ali oni i tako ne dišu i vjerojatno im respiratorni sistem ako ga uopće imaju, ne funkcionira na način kao kod ljudi. Dakle, da bi se vrištalo, i te kako se mora snažno udahnuti...:)
Rekvijem za dvoje - Rekvijem patetike, bio bi bolji naslov. Sve što sam imala reći o ovoj priči već je rekao Džeki. Jedino bi još dodala, da će se Stipan sad zamisliti, jer je upravo bačen s trona kralja patetike! Svu sam je zacrvenila, i bilo bi predugačko da je sad seciram ali ipak... nikako da shvatim zašto gospođa iz priče kašlje?
Bilo mi je iznimno teško još jednom je iščitavati...
Kralj je mrtav!!!
Popijmo u to zdravlje! xcheers
Treća kuća s leve strane - kratko i jasno, ne razumijem je ili je nedorađena kako treba.
Quote from: Mad Dog on 23-06-2012, 10:38:41
Kralj je mrtav!!!
Popijmo u to zdravlje! xcheers
...ja ću sad na kavicu...:)...a onda na sterb038
1. Naslov
Još jedna postmodernistička smaračina o "priči u priči". Sad, nije da nema ritam i radnju u najavi, ali je prilično raspršena i nepovezana. Nepovezanost u celinu pogotovo je vidljiva na kraju - kraj je, zapravo, novi početak, tako da pravog, efektnog kraja i obrta nema.
Sad, nije da imam nešto mnogo da kažem o ovoj priči, ali ni ona ne govori mnogo, tako da - ostaviću je onima koji su za nju glasali da je komentarišu bolje nego ja.
2. Čekajući zeleno svetlo
Ovo je mogla da bude horor priča kakvu davno nismo videli na radionici. U početku je sve tu: misterija, jeza, sat koji otkucava, stripske scene.
"Čekam, čekam, čekam" je odlična, odlična, odlična rečenica za pojačavanje utiska nadolazećeg problema i izgradnju atmosfere. Iz ove priče početnici treba da uče oneobičavanje radnje. Sve počinje normalno, nema znakova fantastike ni u dalekoj najavi. Rutina, što je i bio zadatak. Oneobičavanje počinje sitnim signalima koji se postupno pojačavaju, i to na autentičan način. Autor nas prosto uvlači u sitiaciju, da se i sami zamislimo na semaforu koji prebacuje svima, osim nama. Kako bizarno!
E, sad, tu postoji problem verodostojnosti, mada ne nužno. Samo da je autor objasnio ZAŠTO se junak ne usuđuje da pređe na crveno? Mora da postoji razlog zašto čeka zeleno, zar ne? Mislim, meni se jako dopada uvrnuta situacija u kojoj junak MORA da čeka zeleno, ali istovremeno mora da postoji i neki nagoveštaj ZAŠTO, jer ću se ja, od trenutka kada spoznam šta junak radi, neprestano pitati ZAŠTO to radi. Tu me je priča, ujedno i izgubila. Tačnije - tresnula o patos, nakon što me je uzdigla među oblake. Mislila sam da ću joj dati tri poena i nahvaliti je kao jezovitu priču kakvu odavno nisam čitala. Ali duhovi?? Kakvo kliše rešenje za genijalan početak. :(
E, sad, da se razumemo - meni čak ni duhovi ne smetaju, ako su situacije izvedene autentično, ili da junak na originalan način saznaje da je duh. No, to se ne dešava ("antiduhovni sistem"??). Mislim, ima tu nekog dalekog humora, ali je nestrpljivo izveden. Autor je momentima humora morao da prida veću pažnju da bi uspeli i da ne bi izgledali kao kliše.
Poslednja rečenica je duhovita. :lol:
Ako se ova priča prepriča malo zrelijim jezikom, može da bude genijalna. Veliki potencijal u njoj.
Čekajući zeleno svetlo je priča koja mi je bila toliko poznata da sam je našao u svojoj arhivi. Pisac dupetom nije mrdnuo dve godine da bi je pomakao s mesta. D. je potpuno u pravu kad napiše da priča koja te digne ne sme da te tresne na patos. Mnogo bubne.
Za Naslov sam već napisao da bi pisac morao konačno i definitivno odustane od od pseudorodne politike, kojom u priči dobijemo jedino činjenicu da se u istom stanu žene peru i vrše nuždu, a muškarci ne. Takođe, repetiranje prodaje duše đavolu je isto tako idejno deprimirajuće i bajato, kao i "antiduhovni sistem" prethodne priče. Priče na Radionici moraju da sadrže i napor da se dostigne originalnost.
Htela sam nešto da napišem, pa sam editovala. U vezi sa treskom na pod. U pravu je scallop, kao što je mnogo puta u pravu. :evil:
3. Rekvijem za dvoje
(B će mi platiti što moram duplo da iščitavam priče sada :-x ).
Morala sam da proverim da li sam glasala za ovu priču. Strašno bih se ljutila na sebe da nisam. Ovo je potcenjena priča u krugu. Mislim, postoji i varijanta u kojoj mislim da zaslužuje i prvo mesto u krugu (imam različite tokove mišljenja :mrgreen: ).
Ono što je ovu priču gurnulo na sredinu tabele je samo za nijansu pojačana patetika. Možda i malo isforsirana, jer da je iskrena - pučanstvo bi to prepoznalo. Samo malčice previše tehnike, a malo manje emocije i voila - sredina tabele za nešto što je, u stvari, odlična priča! Ja bih je objavila da imam nekakvu uredničku moć negde, ali avaj. Tu sam gde sam i ni makac dalje.
Elem, rečenice su lepe, smislene (ovo je pisao vimen, a možda nam se i Hrundi malko menjao pa napisao "mekšu" priču). Stvaraju autentičnu "grobljansku" atmosferu (ko voli da šeta grobljima kao ja, zapaziće neobičnu tišinu i mir na groblju, iako je, recimo, na svega par desetina metara put; Novo Groblje u Beogradu, na primer). E, takvu atmosferu stvara priča i to zahvaljujući mudrom kontrastu sa uličnom bukom i ljudima koji ne obraćaju pažnju na junakinju.
Ova priča u potpunosti odgovara na zadatak, a sf element je fantastičan, dostojan Politikinog Zabavnika (tu bih, malo izmenjenu, objavila ovu priču). Sasvim suptilno, savim lagano i lepršavo, ova priča vodi do horor kraja, koji je provučen nečujno, neprimetno, kao tiha jeza u letnji sumrak na planini. Njih dvoje se uzeše za ruke. Već zamišljam kako bi Bob nacrtao ovu scenu i to mi se dopada. Veoma. Bravo za autora i jedna poruka: sledeći put oslobodi emociju. Veština nauštrb emocije donosi lažnu patetiku. Iako je ovde nema mnogo, ima je dovoljno da iziritira stene.
Edit: eh, da, brate daviš sa opisom njenog stanja. To skrati.
4. Ostati gladan
Auh. Teška je ovo tema za nevešto pero, moja je presuda. Ima tema koje izgledaju tragikomično ako nisu napisane veštom rukom osobe sa jakom imaginacijom za detalje i pripovedanje. Nažalost, autor ove priče još uvek nema ni jedno ni drugo.
Ova priča zahteva ono što se zove "svet u pozadini", svet koji neće biti vidljiv u priči, ali čija pravila tečno i jasno funkcionišu u zapletu. Zato je bilo veoma bitno da pisac sedne, osmisli svet u koji želi da smesti priču, osmisli pravila funkcionisanja i sa takvom idejom napiše priču.
Ovako ima previše logičkih rupa (koje su drugi već primetili), a priča, na kraju, ispada pomalo naivna, iako hrabra.
Rečenice su kliše. Pročitati opet samo prvu i drugu rečenicu i biće jasno o čemu govorim. Ima li drugačijih kišnih oblaka osim "teških i tmurnih"? Čime su zakrčene prepune ulice ako ne ljudima (pleonazam)?
Hajd što mi je motivacija junaka potpuno neuverljiva (ne zavideti srećnima i bogatima? a ti jedeš ljudsko meso da bi preživeo? pa gde toga još ima na kugli zemaljskoj?). Junak je, tako, ili glup ili je verski fanatik, što se kod mene često svodi na isto (zavisi od nivoa fanatizma).
Dakle, priča nasilno postavlja uslove za zaplet (nelogična motivacija, nerazrađeni detalji funkcionisanja sveta) i priča odmah pada na testu... svega.
Pregažena? Na ulici? Kakva banalna smrt majke. I opet nameštena za zaplet. Ne, ne i ne!
Diskutabilna je i njena želja da je pojedu i muževljev lak pristanak na to. Pa mislim, ako pocrkaju bez jednog obroka u kojem jedu svoju majku, onda i treba da je pojedu! Ali oni ne bi pocrkali bez tog jednog obroka, pa je kraj prosto smešan.
Znam da je autor želeo da napiše ozbiljnu priču, sa ozbiljnom temom, ali šta mu mogu što sopstvenu priču nije shvatio ozbiljno. Sigurno ne može da očekuje da je i drugi drugačije tretiraju.
5. Treća luća, ovaj kuća, sa leve strane
Dobar naslov. Možda najbolji u krugu. Misteriozan zaplet. Šteta što ostaje misteriozan do kraja. Njuz fleš: rasvetlite zaplet do kraja, inače niste napisali priču već halucinaciju!!!
Ovo je priča sa snažnim potencijalom za snažno identifikovanje sa glavnim junakom, pa zašto onda treće lice? Zašto?? Prvo lice odlično bi istaklo stanje anksioznosti i stalne napetosti u kojem se nalazi junak. Zašto nam autor brani da upoznamo junaka?
Rečenice... hm. Ne vidi se tu neki autntičan stil, mada to nije nužno loše. Neposredno, ne zavlači, ne patetiše, ne pokušava da flertuje sa čitalaštvom, ne kenja i ne filozofira. Ima, doduše, čudnih rečeničnih konstrukcija, poput ove: "Zašto ga baš sada pred kućom nije bilo?" Škripi, zar ne? Čitate li naglas svoje priče na koje ste ponosni?
Elem, ovu priču pročitala sam jednom. Dva puta sam kraj. To ne valja. Znači da je nisam skontala i da je priča nešto od mene sakrila. Na kraju sam bila u fazonu "koga, bre, briga za starca i klupicu?!". Ni to ne valja.
Imam snažan osećaj da je autor imao sasvim ok zaplet u glavi, ali je, usled "šahovskog slepila" zanemario činjenicu da čitaoci ne mogu da mu čitaju i misli. Samo priču, samo ono što je na papiru/ekranu.
Čitajte svoje priče objektivnim očima ili dajte nekome da ih čita, pre nego što ih pošaljete u krug.
Nad pustinjom - Još jednom sam je pročitala. Mrzim kad i po drugi put nakon čitanja ostanem bez teksta, jer niti imam veće zamjerke, niti znam što bih ovdje kritizirala. Može biti da mi je zasmetala neka sporost u odvijanju radnje. I konačna predvidljivost samoga kraja. Mislim, sudbine su im bile već na početku određene. Sve ostalo, čini se da je korektno. Zašo onda nisam dala bod? Vrag će ga znati!
Prilično se slažem. Postavljeni likovi su protraćeni potencijal. Razrešenje je banalno.
Pardon, mislio sam na Treću kuću...
Nad pustinjom mi previše miriše na Koelja. Ne volim Koelja jer je folirant. Ipak, dao sam bodove, jer uzaludnost zadatka vodonoše ostavlja utisak. Da zamislimo vatrogasca koji nikad nije imao priliku da gasi vatru. Ili policajca u gradu gde nema kriminala.
6. Nad pustinjom
Jaooooo, kada priča počne sa "ova priča, ova povijest, čovek o kojem je reč u ovoj priči", a da nas autor ostavlja u mraku u vezi sa tim KO, dođavola, pripoveda priču, mi idu na živce. Volela bih da mi autor odgovori na ovo dugačko pitanje: zašto?? Zašto je ovako počeo priču?
Ček, ček... ta mizantropija, ljubav prema životinjama zbog mizantropije, lepe rečenice...pa to je... Hrundi?? Pa, Hrundi, brate, samo si nastavio ispraznu nit koju si započeo sa onim nebuloznim pečurkama. Počeo si da pišeš rečenica radi (a lepe su ti rečenice, nema šta), a da zanemaruješ sadržaj i zaplet.
Ok, lepa je to veza između magarca i konja, ovaj - čoveka. Bla, bla, bla, mučimo se, pustinja, skapavamo, mremo, gledamo u zvezde, pustinja oko nas, pustinja u nama, od pustinje smo načinjeni. Kraj.
Kapiraš na šta mislim? Može od toga da se pravi priča, ali odnos koji stvaraš između likova, onda, mora da ima cilj i svrhu. Mislim, kapiram je ja. Prijatelji na putu u besmisao. Čekajući Muhameda. Smrt, britka kosa, ide nam u susret. Ali meni nije bilo dovoljno. Nije me čak ni dojmilo kao druge, jer me podseća na nekog smarača koji je izgubio volju da se bori. Ja volim borce.
Sačuvajmebožeisakloni - e a sačuvaj me Bože rečenica u ovoj priči. I viška zamjenica, što bi rekao scallop. Pa onda, malo prezent pa malo perfekt...evo primijera
..."Slova su mu igrala pred očima i kolena su mu klecala. Ispustio je knjigu koja se treskom susrela s podom.
Drugi tresak je dolazio iz pravca vrata, gromogolasno kucanje.
...ili ovako...Slova mu zaigraše pred očima i kolena mu klecnuše. Ispusti knjigu koja s treskom padne na podom.
Drugi tresak dođe iz pravca vrata uz gromogolasno kucanje....itd. Ne volim, i mislim da nije dobro mijenjati vremena tokom priče. I tako dok sam se borila s tim stvarima, nemam pojma što je pisac htio reć...:)
D....ja idem sad na... sterb038...a ti samo nastavi niz....ja ću posli...:)....baš ti ide, bolje nego meni...:D
Važi. Hoću i ja na kupanje!!! :cry:
Quote from: D. on 23-06-2012, 16:38:25
Važi. Hoću i ja na kupanje!!! :cry:
...jbt, koji zvizdan je ovdje...za popizditi....buć!
Samo, mislim da to nije Hrundi.
Nema veze. Iskoristila sam priliku da ga malo pljucnem. :lol: :evil:
Sačekaj do pred kraj.
7. Sačuvajbožeisakloni
Bila sam u nedoumici da li da istom "rečenicom" iz naslova prokomentarišem priču, ali ću, ipak, biti malo opširnija.
Dođavola, svakakve ideje padaju na pamet ovim našim radioničarima, ali popovi u rokenrol biznisu? I nedostaje tu neka vezivna nit između sredine i kraja. Nije dobro odrađen prelaz. Grub je, odsečan i nasilan.
Nemam neke naročite zamerke na rečenice. Možda previše prideva, ali kada nedostaje atmosfera izgrađena spisateljskom veštinom, onda idu pridevi.
Kviz pitanje - šta je mana sledeće rečenice: "Poluglasno promrmljavši"???
Glasno promrmljavši?
Evo šta sam ja zapisao:
E, sad – sve je rokenrol! Ovo je pristojno napisana priča, ali – sa tezom. To kvari dojam. Malo mnogo nepotrebnih zamenica. Ipak, nešto mi se dopalo. Kao što neko iz rokenrola ode u manastir, tako može i obratno.
Uglavnom se preklapamo, a?
@Epi, nataknem te na jogu, kupusna kamenčino.
Gde su komentari, šta je ovo? Na ivici sam da napravim frku!
Sačuvajbožeisakloni – Šta je sa vama ljudi, zar se tako gosti dočekuju? Ako mislite čitaoca vezati za vaš pokušaj, barem ga animirajte da vam ostane u kući, ne da pobegne.
Nisam neka picajzla od gosta ni čitaoca, al' me naslov iziritirao sve u 16. Bez veze. Mnogo bi bolje zvučalo rastavljeno, kako bog zapoveda. Alo bre, u pitanju je naslov, ne upravni govor. Onda, onako nadrndan od naslova me dočekaju ,,beli prazni zidovi" koji i nisu prazni jer nakakve senke igraju po njima.
Autore, to su moji utisci, ne znače da su i ispravni. Idemo dalje.
Sama priča mi je mlaka i klizi van fokusa. Karakterizacija ne postoji, nisam upoznao junaka. Kraj bled, nedorečen. Pripovedanje je dobro ali bi moglo biti mnogo bolje. Sve u svemu, prosečan rad sa standardnim manama.
Uslov – Ono što je autor zamislio nije uspeo da nam prenese. Slutim šta je hteo ali –cvrc. Nije mu se dalo zarad mnogo suvislih detalja, mnogo smornih prepričavanja. Zar je bitno za radnju razlog njegovog razvoda, trudnoća njegove bivše itd? Tako se karakter ne gradi. Tako se samo čitaoc tera da čita suvislost, da gubi vreme i na kraju volju za daljnim čitanjem.
Da je uspela, bila bi među boljim pričama. Ovako sam dobio mnoštvo informacija o karakteru, a karaktera ni na vidiku. Nema ono malo duše koje pisac treba da usadi u svoj karakter. Odličan primer kako se to radi je ona dileja što vodi magarca po pustinji u priči Nad pustinjom. Samo jednom rečenicom mu je autor poklonio dušu i upoznao me sa njim.
Pripovedanje ispod proseka, treba poraditi i na tome.
Još jedan detalj iz priče Nad pustinjom
,,Šta je, Abase, snago moja, da nisi bolestan?"
Ova rečenica, majstorska, me definitivno kupila. Tom rečenicom autor je zaokružio karakter i dao mu ono malo spomenute duše.
Saturnica je otišla na kupanje, a i ti si negde nestala. Ja sam mislio da te ovoga puta pratim. Ako is spremna za Uslov, ja jesam. :lol:
Evo, Džek jeste.
Priča Uslov me je priterala da je pročitam nekoliko puta. Stalno mi nešto nije bilo jasno i jedva sam spojio silne krajeve u celinu. Dakle, trebalo je da bude triler, ali, eto, nije ispao triler. Strpan je i horor, ali nije horor. Nije mi bio jasan uslov. Koji uslov? Sve zajedno mi je ostalo nejasno, a puklo mi je pred očima tek poslednjim čitanjem. Pisac nas je svesno ili nesvesno slagao. Negde na sredini priče, kad smo saznali da je otpušten zbog nestalog ženinog ljubavnika stoje i reči - ni za šta. Na kraju, saznajemo da to nije tačno i da narator jeste ubio i u svom dvorištu sahranio ženinog ljubavnika. Sad će, opet, neko da se javi i objasni da je to dozvoljeno u svetu u kome se dešava ova priča, ali za mene definitivno nije. Dosta rečenica je moglo biti jednostavnije napisano, ali da bi sve postalo prihvatljivo priča bi morala da bude duplo duža, čime se obelodanio i glavni defekt - pisac je zagrizao više nego što može da stane u usta.
Samo da razjasnim nešto. Vele da slučajnosti ne postoje al' ja velim da postoje. D. je vrisnula i zapretila a ja napisao svoje impresije koje se i komentarima zovu na dve priče.
Izjavljujem da nisam video pretnju, da smo verovatno oboje kucali u isto vreme i da me njena pretnja, ili podvriskivanje nasmejalo.
Toliko, idemo dalje... :)
Quote from: scallop on 24-06-2012, 00:13:45
Saturnica je otišla na kupanje, a i ti si negde nestala. Ja sam mislio da te ovoga puta pratim. Ako is spremna za Uslov, ja jesam. :lol:
Ma, ja sam tu, ali mi se sad ne komentira, uzivam citajuci vas. Sve dok ne dodete do moje price. A ona budem tek podvrisnula...malo.
Samo se ti nadaj. Ima da te preskočim.
Quote from: scallop on 24-06-2012, 00:46:45
Samo se ti nadaj. Ima da te preskočim.
Hvala.... :lol:
8. Uslov
Da li je ovo Lilita? :)
Sada sam u procepu. Ne bih da budem stroga kao sa prethodnim pričama, ali me utisak nakon čitanja na to vuče. Mislim, ukoliko je u pitanju iskusniji autor, imala bih svašta da kažem.
Jeste ideja uvrnuta, ali ovde se opet vraćamo na tragikomične izvedbe teških tema. Ovo je jedna od takvih. Scallop je već primetio da je nerazumljiva. To je zbog lošeg vođenja priče (neiskustva u pisanju?) i činjenice da, opet ponavljam, čitaoci ne mogu da čitaju autorove misli.
Prvo lice je dobar izbor, donekle vadi priču. Onaj kome se u prethodnim komentarima rekla da je trebalo da bira prvo lice (Treća kuća...), treba da se ugleda na mudrost ovog autora.
Rečenice su ok, tu i tamo poneki kliše: "Narastajući bol mi razara utrobu".
Iako mi tu nešto nije jasno, priča me nije izazvala da je pročitam opet. Izvedba je ritmički ravna, rečenice kratke, neposredne, ne igraju se, ne lepršaju.
Izgleda da moram da ponovim. Rečenica:
(cit.) Najuren sam s posla za koji sam školovan ni za šta, osim što sam, možda, bio loš muž.
je katastrofa za priču. Narator nas - laže. E, baš nas je iznenadio poentiranjem - slagao sam vas.
Ima tu i za ispravljanje, stil je drvenast i nategnut, ali, kritična je i prepunjena čaša, preliva se.
Nije Lilit.
A zašto morate da ponovite? :) Nisam rekla što i vi da se ne bismo ponavljali... Slažem se sa vama.
Da bi se ti bunila. :evil: I ja se slažem sa tobom. xcheers
Хајде, Д. дај даље критике. Волим тебе да читам, јер умеш увијено да оплетеш. Иако си ме саранила (или ћеш ме тек саранити) :x , опраштам ти све xcheers .
Horror Bishke - Horror Strah Uzas Kraj (http://www.youtube.com/watch?v=lRfyJWVRdS8#)
Radim i nedeljom (imam kurs, doduše - ne držim ga ja). Kritikovanje nastavljam posle 12h. :)
Quote from: D. on 24-06-2012, 11:21:00
Radim i nedeljom (imam kurs, doduše - ne držim ga ja). Kritikovanje nastavljam posle 12h. :)
А да би се духови узбунили и вода узбуркала тј. да би сујета аутора, као рањена гуја у процепу, цикнула до неба, молим те, дај да буде "масовна сарана" :!: xrofl
Horror Bishke - Masovna Sarana (http://www.youtube.com/watch?v=P9pjPIiUTVY#)
ŠEJN
I ovu priču sam morao ponovo da pročitam. I opet mi nije jasno zašto smo na kraju dobili dodatno objašnjenje objašnjenog. Kao i u Uslovu i ovde je žena zatrudnela sa nekim drugim. Ovoga puta sa šefom. I ne opisuje se biblioteka nego sto i lampa na stolu. Nepotrebno. Ima i jedna nepismenoća koja me je ubila u pojam - šef je ušao u crnog mercedesa!!! Mislim da je ovo novi učesnik u Radionici i, ubuduće, moraće više da se potrudi.
Šejn- Sama priča, iako već viđena, mi se sviđa. Običan, mali čova kome podsvest podilkani usled svakodnevne rutine pa napravi cirkus u svom neposrednom, imaginarnom okruženju. Obrt neočekivano šablonski, horor vizije i predskazanja come true. Mnogo suvišnih detalja koji ne trebaju priči, autor htede da nam opiše seting umesto da seting opiše kvalitet autorovog izraza. Pripovedanje mora da bude mnogo bolje a priči dobra generalka, ako se misli pričom zvati.
Ostalo je Scallop napomenuo, ne bih da ponavljam.
Ipak, lep pokušaj, hrabar ako je autor početnik na radionici; priča koju je zamislio a nije realizovao jeste mnogo kompleksna i zahteva opis karaktera do dubljeg psihološkog nivoa, na nešto mora da ide težište koje u ovom obliku ne postoji. Takođe smatram da je 6 milja K za takav poduhvat malo.
Ljudi, shvatite da se pružamo koliko smo dugi. Nemere svanuti pre zore, niti se roman natrpati u 6000 slovnih mesta.
(mada to sam ponekad činim) :)
Udvaranje- Ovaj uradak me oduševio autorovom imaginacijom, kao i pojedinim banalnostima koje, ako su pravilno servirane, obožavam. Jeste da prava priča ne postoji, nisam video pančlajn ni neočekivani završetak, no ipak ima nešto u njoj što ne mogu da dokučim a što mi se dopalo.
Kićenje rečenica i opisa koje sam kritikovao u jednoj prethodnoj priči ovde je savršeno leglo. Iako me to smara u drugim pokušajima, ovde začudo nije. Lepe kompozicije i nizanje istih, uz spomenute kvalitete su mi pružile zadovoljstvo čitanja i zato sam joj dao tri poena.
Karakterizacija i interakcija dvoje vinovnika priče je lepo izbalansirana, seting nenametljivo prezentovan. Spomenutim banalnostima se briše gruba nit između suvislih i bitnih objašnjenja u ovom pomalo fantazmagoričnom i irealnom pokušaju koji je, po meni, uspeo sve u 16.
Bravo, autore.
Džek, ja bih Udvaranje opisao kao deset zgodnih načina da se vidi osoba kojoj se jedanaest godina udvaramo. Ta udvaranja još kojekako, ali, završnica... Daj, molim te, opiši mi te karaktere koje si video. Muškarca još vidim kao upornog radoznalca, ali žensku nisam video. Nevidljiva je. :lol: Znam ja da su te privukli patetika i obline. xrofl xrofl xrofl
Jok Scallope, obline su bile nevidljive a kada su postale vidljive, pripale su patetićnom Bentu, tako da niš' od toga. Što se tiće karakterizacije i patetike, možda si u pravu ali samo delimićno. Pazi, Bent se uvaljuje gospođici nedodirljivoj 11 godina. Nigde u priči ne stoji da ima drugih žena u tom svetu a koji se sveo na zamak. Možda jadan konta "daj šta daš, makar i na neviđeno."
Na kraju mu se upornost isplatila, a itekako isplatila ako sam u pravu sa tim, da drugih žena nema. Spominje se služavka koja ima svoju ulogu. Sumnjam da je Bent apstinirao tolike godine :)
Ma, meni se ova uvrnuta i luda priča dopala radi tih banalnosti, prikrivena zajebancija sve u 16, a dobro znaš da to volim. Momenat koji me definitivno kupio je onaj kada Bent ostaje bez doručka. Takođe znaš da u mojim pričama junaci krkaju, rekoh ti jednom da gladnog čoveka ne možeš oživeti, nemere gladan da animira čitaoca :)
Ne branim ja tvoje pravo da ti se dopadne, ali mi je sumnjivo kad se pozoveš na karakterizaciju. Onda pomislim da ni ti sa karakterizacijom nisi raščistio, pa mi dođe neugodno.
Kod priče Okupljali su se na Sušičkom i govorili odvratne reči imam samo jednu poruku, jer mi se čini da već drugi put imamo priču sa kojom ne uspevam da se izborim. Molim autora da pokuša da nam napiše par jednostavnih priča u kojima bismo mogli da prepoznamo elemente koje očekujemo na Radionici.
Za priču Tako je govorio tata već sam dao kraći komentar, a čini mi se da sam je stavio na prvo mesto. To prvo mesto ne znači mnogo nego samo da je priča zadovoljila većinu očekivanja. Napisao sam da bih više voleo da ju je onako kljakavu bar poljubio i da mi je zasmetalo što su za nuklearnu katastrofu krivi Rusi. Ni u ovoj našoj, nešto boljoj situaciji, ne znam kome je tata sve rekao i on bio poslušan.
Ostao sam dužan da odgovorim na tvoj upit o karakterizaciji, mislio sam da sam sve u vezi toga rekao u prethodnom postu.
Elem, karakteri su razrađeni taman toliko koliko treba za ovu priču; sa onim balansom između vinovnika sam to naglasio ali očito nejasno.
Da mu se dalo malo više po karakterizaciji, izgubila bi se atmosfera irealnog u celom tom cirkusu. Ovako je (ne)dato čitaocu taman koliko treba. Bent može biti najveći magarac na svetu, očajnik ili nema izbora. Njegovi postupci nisu baš toliko fokusirani na nevidljivu; doručak mu je itekako važan. Autoritet je, očito, čim su pohitali da mu spreme drugi. Šale koje prosipa pred neviđenom i ideje koje mu padaju na um takođe govore dosta o njemu, ali ne sve. Taman koliko treba.
Okupljali su se na Sušičkom mi je skroz nejasno, isprva mi se činilo da je neka parodija ili zajebancija na račun radionice, a za Tako je govorio tata nisam video naznaku da su za belaj krivi rusi?
To što je nije poljubio sam shvatio da mu je ćale lik pre apokalipse koji ne da sinu (koji ne zna za bolje, zdrave) da se pandža sa mutantima i bolesnima. Ipak, ko će ga znati šta je autor mislio dok je pisao Tatu...
Najpre, da ne ispadne da izmišljam:
(cit.) ...dok oni dilberi leta '62 nisu postavili rakete na Kubu...
To sa nevidljivom dragom je OK, ali kad bih ti ja postovao sekvencu iz jednog mog teksta o tipu koji se tušira sa nevidljivom curom - duhom, video bi da to može da bude i sočnije.
Citat je na mestu, no ipak kazuje da je to razmišljanje tate, a ne naratora. Ipak, sovjeti jesu hteli da postave rakete na Kubu, i doveli svet na ivicu nuklearnog rata. Lično i personalno, trebali su. Ako jedna suverena zemlja dozvoli drugoj da postavlja na svojoj teritoriji šta hoće, ima da postavlja. Nisu rusi krivi što je Kuba tako blizu amerike :)
Drugo, Kosmet je i dalje naš a ti isti ameri postavljaju tamo šta i kako žele. No, nije tema globalna politika, nego deo iste u funkciji priče.
Nemoj da zameriš taji, Scallope, vidi to sa njegovog aspekta. Svet je otišao dođavola, žena mu je umrla u skloništu prilikom porođaja malog Đurkana, sve manje dece se rađa i u njemu se ustoličilo beznađe. Nasuprot Đuro koji ne zna za bolje a kome je za 44 godine dojadila monotonija i rutina (i Pašina kobila :)) isecka taju na komade da bi nešto promenio; on nju ne vidi kljakavu, on u njoj vidi promenu.
Beznađe se toliko ukorenilo u njihovom malom svetu da ubistvom nije ništa postigao; tajo je ipak još uvek tu :)
Dakle, Đuri i samoj priči nije bitno ko je pokrenuo propast. ona je tu i neumitno završava svoj pohod.
Tako je govorio tata a Džek je tako skontao priču.
xcheers
Eh, sve je važno. Zašto je narator pomenuo da je Đurkanov tata to rekao? Da potroši 25 slovnih mesta? Možda sam ja sitničar, ali, ovako kondenzovana priča služi Radionici da naučimo da sve pretvorimo u hintove. Vodonoša reče magarcu "snago moja" i eto karaktera. U Uslovu ili Udvaranju ili u većini priča, ubiše se od karakterizacije i ćorak. Na sitnim detaljima dobijemo ili izgubimo čitaoca.
Pa čestitam Džekiju!...znači Tata je tvoj?...toliko nahvaliti i objasniti priču, a ne dodijeliti joj niti jedan bod, može značiti samo to?...ne?... ;)
:x
Nismo još otkrili autore. Ja to lupam o zid Džekove kuće, ne brini. :)
Quote from: D. on 24-06-2012, 20:34:51
Nismo još otkrili autore. Ja to lupam o zid Džekove kuće, ne brini. :)
Pa znam da nismo, ja samo malo lupetam unaprijed...gušt mi je nagađati...:)
Drmusanje - Nakon svih pomalo čudnih i nejasnih priča u ovom krugu i to začinjenih papanjem ljudskog mesa, LJUBAVNA za kraj. Majstorski napisana, stil prepoznatljiv. Baš mi je legla fino...dobro!
Zar nisam udelio Tati bodove? Sad proverih, nisam fakat. Sigurno su mi se priče koje sam bodovao više dopale. U Tati mi je zasmetala Đurina letargija, njegove 44 godine i samo pripovedanje koje je moglo mnogo bolje jer sam video nekoliko nezgrapno napisanih rečenica. Da li je Tata moj? Ne bih znao da kažem, verovatno nije. Svaki krug dobijem amneziju, ne mogu da se setim šta sam pisao. Rekoše mi da je Šejn moj konj za trku :shock: , nisam siguran, rezultati će uskoro pa će biti sve jasno.
QuoteNismo još otkrili autore. Ja to lupam o zid Džekove kuće, ne brini.
Nemoj glavom. Zalupaj novim patikama i oznojenim Jelenkom sa grejpom. Može i šerpa sarme pride a ako ne i palačinke će biti dovoljne.
Odoh sada da besedim sa Anomanderom u nekoj NS bašti, da tračarimo Radionicu i dajemo bodove telima koja budu gazila u štiklama kraj astala...
xcheers
Belosneška Mcenskog okruga - netko će valjda biti ljubazan pa mi rastumačiti radnju u ovoj priči...
Malo se pravimo važni sa znanjem i poznavanjem svega i svakoga. Sad smo na Šostakoviču. Sledeći put ćemo o Konfučiju ili Hošiminu. :mrgreen:
Quote from: scallop on 24-06-2012, 21:01:12
Malo se pravimo važni sa znanjem i poznavanjem svega i svakoga. Sad smo na Šostakoviču. Sledeći put ćemo o Konfučiju ili Hošiminu. :mrgreen:
Scallope, uzeo su mi riječi iz usta, nego, nisam se usudila izreći ih na glas... xremyb
Nego, šta je sa komentarima. Ja sam preskočio tvoju. Za sada. xfrog
Pa zar upravo ne komentiram?...doduše skromno al ipak....:)
scalllop, saturnica, scallop, saturnica, scallop, scallop, Džek, Džek, D., saturnica, D., saturnica, scallop, Džek, scallop, Džek, saturnica...
17 priča?
Quote from: D. on 24-06-2012, 21:07:49
scalllop, saturnica, scallop, saturnica, scallop, scallop, Džek, Džek, D., saturnica, D., saturnica, scallop, Džek, scallop, Džek, saturnica...
17 priča?
a dobro onda, nemojmo više ni mi, kad već nema ni drugih...
Kako smo žnjeli, tako i sejemo.
Meni je ostao Zabavni rat. Za sutra? Dok se ostali ne pokrenu? Neki su komentarisali samo priče koje su bodovali. Rekli smo da je to rđava praksa. Komentar je potrebniji slabije plasiranim pričama. Ako nas je Džek sredio, onda mu svaka čast na amneziji. :lol:
Da dopunim. I D. je zaribala na osmoj ili devetoj priči. Izgleda da više voli da se nateže po drugim topicima. :mrgreen:
Zabušavam malo.
O Lenki Peri i Kuriji- O iskazu sve naj. Originalno i samo Stevi svojstveno. Za ostalo pogledati topic sa njegovom pričom, da se ne ponavljam.
Pokojnikove ruke –Sasvim lepo pripovedano, bez neke bitne zamerke, ali pripovedano –šta? Ceo 6K set karaktera ispucan da se opiše njena patetična usamljenost kroz dupli handshake sa mrtvacom koji se sjargao niz padinu?
Mislim da bi priča mnogo bolje funkcionisala da je pisana sa kraja na početak, kao, držim slučajnog mrtvaca za ruku, a evo kako je to bilo. Takođe, da bi pokušaj bio priča, trebalo je (opet velim, po meni) ispisati uzrok njene usamljenosti, ako već imamo tako banalno-morbidnu posledicu.
Sve u svemu, lepo pripovedanje sa malo slabijom pričom.
Okupljali su se na Sušičkom i govorili odvratne reči – Mislim da je ovo čisto izrugivanje, doduše simpatično, Radionici. Ima zanimljivih momenata, i zanimljivo pripovedanje koje ipak u pojedinim momentima smara prenatrpanim rečenicama. Možda nekome ne deluje tako, al' lično preferiram jednostavnije rečenice. Ne vidim priču, možda je i ima al' ne u mojim očima.
Džeki... :)...s obzirom da ne volim biti patetična i da u svojoj priči vidim svakakve druge nedostatke ali nju ne, može biti da mi se i omaklo. Izgleda da ni tebi previše ne smeta kičerajska patetika iz Rekvijema kao ni ova moja, patetična samoća. :lol:
U dva kruga Radionice dobila si ukupno šest bodova od mene, a ja patetiku ne mirišem. Ako je tvoja priča patetična, onda samo nastavi tako. Inače, u potpunosti delim Scallopovo mišljenje u vezi tvog pisanja.
Saturnice, ovde se otvara vrlo zgodna dilema. Ako se dobro sećam, i Mića je video priču o usamljenosti, ali i brojne nedostatke u rukopisu, koje ja nisam video. Ali, nisam video ni dovoljno osmišljenu priču. Cic! Kao što se obično dešava kod dobrih priča, drma ih neki mali nedostatak koji se da podesiti ili ukloniti. Malo teže se povezuje cura koja vadi vrše i držanje pokojnika za ruke. Potezao sam ja i mreže i parangale, a bogami i vrše i znam dobro priču o žuljevima. I o čemu razmišlja takva osoba. Mnogo čvršće se stoji na zemlji i palubi. Ti si odabrala takvu motivaciju za otvaranje sanduka, da je prirodno da svi prepoznaju patetiku. Zato sam napisao da mi je priča u priči malo tanka. Naravno, poenta stoji mnogo čvršće, ali loš momenat je već prošao. Jesmo li se razumeli?
Quote from: scallop on 25-06-2012, 11:13:25
Saturnice, ovde se otvara vrlo zgodna dilema. Ako se dobro sećam, i Mića je video priču o usamljenosti, ali i brojne nedostatke u rukopisu, koje ja nisam video. Ali, nisam video ni dovoljno osmišljenu priču. Cic! Kao što se obično dešava kod dobrih priča, drma ih neki mali nedostatak koji se da podesiti ili ukloniti. Malo teže se povezuje cura koja vadi vrše i držanje pokojnika za ruke. Potezao sam ja i mreže i parangale, a bogami i vrše i znam dobro priču o žuljevima. I o čemu razmišlja takva osoba. Mnogo čvršće se stoji na zemlji i palubi. Ti si odabrala takvu motivaciju za otvaranje sanduka, da je prirodno da svi prepoznaju patetiku. Zato sam napisao da mi je priča u priči malo tanka. Naravno, poenta stoji mnogo čvršće, ali loš momenat je već prošao. Jesmo li se razumeli?
...aha...:)
Quote from: Miljan Markovic on 25-06-2012, 11:11:26
U dva kruga Radionice dobila si ukupno šest bodova od mene, a ja patetiku ne mirišem. Ako je tvoja priča patetična, onda samo nastavi tako. Inače, u potpunosti delim Scallopovo mišljenje u vezi tvog pisanja.
...Miljane hvala...:)
Evo gde su otišli moji bodovi:
07 — SAČUVAJBOŽEISAKLONI – 3 boda – Veoma zabavna priča koja mi se najviše dopala u ovom krugu. Opičeno, na početku implicira horor atmosferu, pa nekakav psihološki triler, i na kraju se vrlo elegantno izvlači u totalnu zajebanciju. Polupan miks ideja, ali koji funkcioniše za mene u potpunosti. Mislim da me privlači kako vodi čitaoca, odmah ga zainteresuje, i ima u sebi te mini obrte koji drže pažnju.
06 — Nad pustinjom – 2 boda – Sjajno napisano, iako, nisu mi (kao ni u priči 07) baš najjasniji elementi fantastike, osim ne baš svakidašnjeg okruženja, likova i njihovih odnosa. Lik magarca je vrlo dobro zamišljen, i funkcioniše, za mene, kao ogledalo čoveka u priči. Melanholično, ali ne na onaj agresivan, nametljiv način koji me uvek odbija i obično postaje tvrda patetika. Tužno i mirno, i veoma dobro.
04 — OSTATI GLADAN – 1 bod – Ovo je dosta trapavo napisano, ali mi se čini da prepoznajem jasan nagon da se ispriča celovita priča. Iako ima šok-elemente sa kanibalizmom, ali se ne trudi da šokira, već prenosi svoje zamisli o prirodi ljudskih odnosa u isčašenom društvu, bar kako ih ja tumačim, dobro i jasno. Stilski daleko od upečatljivog, ali za mene kompletno. Uz malo korekcija, malo smanjivanja kanibalskog momenta, mislim da bi ovo mogla da bude mnogo bolja priča.
05 — TREĆA KUĆA S LEVE STRANE – 1 bod – Potpuno suprotno od 04 priče, ovde je stil veoma kul, sve je polirano i glatko se čita, zanatski dobro postavljeno (lik 1. i lik 2), tenzija raste, očekuje se kulminacija, ali onda bude nekako ništa. Moguće je da priču nisam dobro razumeo. U svakom slučaju, pala mi je za oko u ovom krugu.
08 — Uslov – 1 bod – Ovo mi deluje kao vrsta priče koja bude u većini krugova – zbunjen, izbezumljen tip koji ima devojku-čudovište. Horor i psihološka tortura, sve nekako standardno, ali opet, sasvim OK, i za mene bolje od većine priče u ovom krugu. Verovatno zato što ne pokušava da bude previše grandiozna, i drži se svog lika.
Udvaranje - zanimljiva priča koja vuče čitaoca napeto do kraja. Ipak, imam jednu zamjerku a odnosi se na taj ženski lik u koji je muškarac 11 godina zaljubljen. Osim što djeluje pomalo opsesivno, voljeti nekoga toliko dugo, a da ti ljubav ne bude primjereno uzvraćena. Voljela bih znati u što se muškarac točno zaljubio, jer ako je ta žena nevidljiva, znači da fizički atributi sigurno nisu u pitanju. Ma bilo bi blesavo i da jesu i da ljubav pozicionirana samo na to, toliko traje. Znači da mora biti nešto drugo! E sad, što je to drugo i da li je to pamet, ili nešto čak treće, pisac se mogao malo više potruditi da se s tim upoznamo...jesam li u pravu, ili mudrujem bezveze...?
Meni prija što u komentarisanju forsiraš dijalog a ne monolog. Na ovoj Radionici postoji uvrnuta potreba učesnika da čitalac sam prokljuvi šta su zamislili. Moguće zbog toga što su svi u jedinstvenom procesu, ali pisac mora voditi računa da čitaoci, oni drugi kojima ćemo se jednom obratiti sa pričama, baš i nisu jednodušni u spremnosti da se založe za priču. Tako, uglavnom, saznamo kako, ali ne i zašto.
QuoteAko se dobro sećam, i Mića je video priču o usamljenosti, ali i brojne nedostatke u rukopisu, koje ja nisam video.
Evo već od prve rečenice jezik škripi:QuoteMoja priča počinje onog trenutka kad se na cesti, ispred mene, iznenada prepriječio kombi pogrebnog poduzeća, što nisam držala dobrim znakom.
Već prva rečenica je potpuno nepravilna. Dacko bi verovatno bolje umela da kaže šta sve tu ne valja, ali ima i nesrećnog mešanja vremena, ponavljanja "moja" "mene", itd.U celoj priči zareze stavljaš gde ti se svidi, a ne gde treba. Ritam rečenica nije dobar. Quote Možda iz dosade ili čega već[/size], napokon sam uzela pokojnikovu ruku među svoje
[/size]
Ovo ti ne treba. Namećeš čitaocu...
Generalno nisi dosledna u pripovedanju. Moraš se odlučiti da li pripovedaš iz vizure relativno neuke žene, pa se možda može razumeti nizanje jednostavnih i ne previše mudrih rečenica na početku ili iz vizure žene koja je sposobna za ovakva razmišljanja:[/font]
QuoteBiti mrtav, možda samo znači imati svezan jezik za svijet živih, ništa drugo. Kao što i biti živ možda samo znači imati gluhe uši, za jezik mrtvih. Trećeg nema.
[/size]Meni je ovo lepo, ali mi nekako ne ide uz pripovedača koji do tada samo niže ono što je video, i to relativno jednostavnim rečima.[/size]Priča je, kao što sam rekao, zanimljiva, ali zahteva dosta rada na ujednačavanju stilova i, pogotovu, lekturi.[/size]
Ja sam do sada mislio da su samo žene sklone beskrajnom naterivanju na topicima. Izvinjavam se ženama.
xrofl
Pa pošto nisi vid'o, reko' da ti otvorim oči... :(
Da mogu da se naljutim, sad bih se naljutio... xyxy
Quote from: Mica Milovanovic on 25-06-2012, 14:47:11
Da mogu da se naljutim, sad bih se naljutio... xyxy
xjap
xremyb
Više ljudi je pročitalo moju priču, ne samo na Radionici, već i neki moji poznanici koji se također bave pisanjem. Najzanimljivija su ona mjesta u priči gdje su se ljudi zajednički složili da ne valjaju. Jedno od tih zajedničkih je baš taj početak " Moja priča počinje..." ( promijenila sam ga ). Drugo je gomilanje zareza, priznajem s njima nisam baš sva svoja, ali tome služe lektori. Treće je upravo to, da li je žena obrazovana ili ne. Odlučila sam se na kraju za poluobrazovanu čudakinju koju je čovjek u kapsi odveo u neki njen svijet i razmišljanja... Neke rečenice pa i cijele pasuse sam izbacila zamijenila novima....itd, da ne nabrajam sad...:)...nema razloga za ljutnju, sve je OK!
Quote from: saturnica on 25-06-2012, 10:53:49
Džeki... :)...s obzirom da ne volim biti patetična i da u svojoj priči vidim svakakve druge nedostatke ali nju ne, može biti da mi se i omaklo. Izgleda da ni tebi previše ne smeta kičerajska patetika iz Rekvijema kao ni ova moja, patetična samoća. :lol:
Verujem da nisi htela da zglajzaš u patetiku, al' u mojim očima jesi. Ne mnogo, sasvim malo i to na samom kraju. U stvari, njen postupak nagoni na takav kont.
Slike koje oslikavaš rečenicama a koje se lepo vide samo u tvojoj imaginaciji mi ostali ne vidimo, ili vidimo iskrivljeno. Znači da ih nisi oslikala dobro i to je generalni problem svih nas pisaca u pokušaju.
Imaš lep dar za pripovedanje i ne sumnjam da ću uživati u tvojim radovima. xcheers
Tako je govorio tata –pogađam ko je autor i ako sam u pravu, ovaj put se potrudio sve u 16. No, ima nekoliko nezgrapnih rečenica a i blaga doza patetike, prikrivena banalnim humorom koji pred kraj prelazi u bizarnost, isijava iz pokušaja. Zaista, lik ima 43 godine i sluša sve što mu govori tata? Smešno.
Zabavan rat – Prvo, u ovom pokušaju ne vidim rutinu. Ako je predatoru zabava rutina, onda rutina prestaje da bude rutina. Podrazumevam da se rutinom zove nešto što se svakodnevno radi bez trunke zabave, nešto što se otaljava preko klinca i prihvata zdravo za gotovo.
Takođe, ima mnogo nezgrapno napisanih rečenica a bogme i nedoslednih. Snajperski metak se ne čuje, iznad glave, nego se čuje fijuk kada već daleko odmakne tako da nema šanse da (pod uslovom da ima nekakvo punjenje a pravi snajperski meci, tj zrna na njima nemaju punjenje jer su dodatno balansirana za manju parabolu i stabilniji let) se čuje dolet zrna pa da eksplodira iznad tintare. Može samo eksplozija da se čuje.
Loše napisano, mnogo škripi al' sasvim upotrebljivo uz jače intervencije. Priča kao priča već viđena (Predator kog spomenuh, na primer) zabavna i pitka, al' loše ispisana. Motiv mi je nejasan, al' dobro.
Belosneška Mcenskog okruga- Šta me ovo snađe? Strpljivo ću stajati u redu za javno objašnjenje priče jerbo me mnogo kopka.
Drmusanje –Lepo i tečno pripovedanje. Slutim ko je autor priče i ako sam u pravu, ne iznenađuje kvalitet iskaza.
Rutina i promena se tek naziru ali su itekako prisutni. Lepa priča uglavljena u pravi SF okvir. Ne znam kako mi je promaklo da joj dam bod, verovatno što je poslednja na listi pa sam je pola obnevideo. Neka mi autor oprosti.
E tako, završio sam sa svojim komentarima. Znam da nisam toliko stručan u tome kao drugi, al' me to ne zabrinjava mnogo. Moji afiniteti su stvaranje svetova kroz pisanje, ne njihovo poboljšanje.
Sve što sam izrekao nije stručno mišljenje, nego moja impresija datog dela. Akcenat na moja. Možda sam u pravu a možda i nisam a ako sam ponekog povredio svojom kritikom apsolutno me zaboli za to jer sam se zaista trudio da budem fin, objektivan i iskren. I naravno da podmažem mehanizam koji pogoni Radionicu.
Opet, nit' patika nit' sarme a o palačinkama mogu da sanjam. Ipak, sa velikim entuzijazmom i radošću u srcu očekujem milost ostalih autora priče, da me obdare svojom mudrošću kroz svoje komentare. Navalite ako boga znate.
:)
Моји коментари не могу никога начинити бољим писцем, јер су плод личних афинитета обичног читаоца, па су као такви лишени и помисли на стручност. Иако се своде на "допада ми се - не допада ми се", ред је да их дам.
НАСЛОВ
Једина замерка се односи на логику у причи коју јунакиња прича на почетку: онај ко каже и пише авијон, камијон, бијо, купијо и сл. сигурно не зна ништа о грињама, о бездушном самокажњавању, а поготово не би знао филозофирати о томе.
Врло добра прича.
ЧЕКАЈУЋИ ЗЕЛЕНО СВЕТЛО
Кад сам на крају приче открио непостојећу реч "сморити", све похвале сам заборавио.
РЕКВИЈЕМ ЗА ДВОЈЕ
Није ми јасно како чудесне бравуре снега и блата могу сведочити о нераскидивој повезаности света живих и света мртвих.
Ово ми је на крају сасвим неразумљива прича. Да ли је он некако дошао из света мртвих, па постао нераспознатљива гомила? Да ли се то само причинило путницима?
ОСТАТИ ГЛАДАН
Не знам шта је аутор желео постићи са светом у ком се легално купује и једе људско месо. То не бива. Ако би и дошло до тога, врло брзо би се неко досетио да не мора куповати, него да једноставно може убити дебелог комшију, рецимо мене - пресело му дабогда, и јести масноће до миле воље бесплатно. И онда то нико и ништа не би могли зауставити. А тек завршетак приче - деца једу мајку! Иако мислим да је аутор намерно ишао на варијанту згражавања нас читаоца, ипак морам да му поставим једно питање: "О, ауторе, какве ли ти снове сањаш, побогу?".
ТРЕЋА КУЋА СА ЛЕВЕ СТРАНЕ
Ова ми се прича баш допада, али не не контам сасвим ту везу између главног лика и старца. Иначе, прича је читљива, лако се прати.
НАД ПУСТИЊОМ
Баш ме занима како то да необразовани и вероватно неписмени водоноша и магароводац зна да сваког јутра згасне звезда именом Денеб Алгеди? Можда би на ово моје питање он мудро рекао: "Да, да, то је најсјајнија звезда у сазвежђу Јарца, звана још и козји реп, а, узгред буди речено, поштована будућа покољења, имате све то на Википедији, па се можете правити паметни до миле воље."
Сваке вечери се враћао у дашчару постиђен. Десетлећа су минула, а никог никад није напојио. Колика је то количина стида? Ко планина! Умро би под њом.
Под урмашицом њих два седе и чаврљају, а магаре пребира по сену. Какво црно сено? То је оаза у пустињи, а у пустињи нема зиме и снегова, па да се лети коси трава, суши у сено и одлаже у појате за зиму. Ту је трава увек нешто као свежа.
Никад да наиђе караван, а има се дувана за лулу за лулом. Добро, у тој оази расте дуван, па га он суши и пуши.
"Абас махну офуцаним репом и, мада му би мрско, закаска." Е, кад магаре закаска, човек мора да трчи поред њега. Нешто не верујем да је овај стари водоноша био способан за трчање.
САЧУВАЈБОЖЕИСАКЛОНИ
Аух, рокенрол свештеници. Давно, у младости-детињству гледао сам у сеоском биоскопу филм "Диско поп", о неком попу који је возио моторчину и ђускао у дискотеци. Ово ме некако подсетило на тај филм, па ме не би изненадило да је аутор ове приче времешан попут мене, па се и сам присетио тог филма и добио инспирацију за ову причу. Ако је аутор млад, онда само да му кажем да је некад давно неко направио филм о споју популарне музике и цркве, па нема потребе за још једним сличним промашајем.
УСЛОВ
Она пребира по рикнама књига... На теми о Некрономикону 2 било је кратко и поучно предавање о рикнама. Да није случајно ова реч улетела у причу са те теме?
Она је тамо неком несрећнику појела лице... Да није случајно из Мајамија и од оног манијака што је јео бескућника улетело допола поједено лице у ову причу?
Није ми се допала ова прича, зато што ми личи на покушај хорора, који је остао само на покушају.
ШЕЈН
Па, онако, могло је и без Шејна.
УДВАРАЊЕ
Ништа посебно.
О ЛЕНКИ, ПЕРИ И КУРИЈИ
Нећу коментарисати ову причу јер се аутор обелоданио пре времена.
ПОКОЈНИКОВЕ РУКЕ
Ништа посебно.
ОКУПЉАЛИ СУ СЕ НА СУШИЧКОМ...
Неко је коментарисао да се то аутор мало спрда са радионицом. Не мислим да је тако. Ово је покушај да се на папир стави психоделија, рецимо, Пинк Флојд музике. За сада је то само покушај. Сигуран сам да ће неки наредни радови бити успешнији.
ТАКО ЈЕ ГОВОРИО ТАТА
Ово је сасвим ОК прича. Иако гледамо кроз очи младића, итекако се осећа да је главни лик тата тј. родитељска брига за дете, нагон родитеља да своје дете сачува од свих зала и опасности које вребају у свету, какав год он био.
ЗАБАВАН РАТ
Волим тако те ратнохушкачке и адреналинскомамеће приче. Ал не волем кад би писац да буде ангажован писац, па покушава да буде визионар са визијама за три следећа дана. У овој причи ми скоро све штима, до задњег пасуса, кад тај, ко је и шта је већ он, каже свом штитоноши (?) да му је превара са телефоном баш пријатно разбила рутину. Аман-заман, па куд баш тако наивно склепаном и на силу углављеном реченицом да се додвораваш задатку, о, пишче (никад нећу рећи пишкињо).
БЕЛОСНЕШКА...
Допала ми се прича. Само да је мало више пасуса, јер они дуги помало даве. Свиђа ми се како аутор барата причом и искривљује стварност, прилагођавајући је идеји да себе као жену угради у то време и неке можда познате догађаје. Мало латинског, тек да се покаже начитаност (или посета неком сајту са изрекама на латинским), но, не бих рекао да баш смета, иако не користи причи. Једино што не видех промену рутине, ал ајде добро. Уосталом, код већине прича не видех рутину, а камоли промену исте.
ДРМУСАЊЕ
Ништа не разгаљује душу као ладно пиво у ове вруће дане и добра спејс летачина. Добро написано, вуче читаоца кроз себе, помало и за нос вуче, јер ми се чини да аутор искусно и намерно ређа догађаје, тако све и да хоћеш не можеш престати са читањем. Ех, да је више оваквих прича. Било је ту добре инсипрације за писање и то се осети у свакој реченици.
Ubacio sam i imena pisaca u pokušaju...
Ah, ipak sam napljuvala pravog Hrundija. 8-)
Bravo, Džek.
9. Šejnnnn
Hajde da se pravim da nisam videla ko je šta pisao. Kada sam napljuvala Plut i Miljana, da i svi ostali dobiju po zasluženu i ravnopravnu porciju.
Ovaj autor ima talenat da osmisli radnju. I to dramu. Mora još da nauči da je opiše uverljivo i zanimljivo.
Nije mi jasna paralela sa pesmom Šejn. Ovaj lik je ubica. Čak ni antiheroj. Ni simpatični negativac. Samo ubica. Koji laže svoju ženu o mogućnostima da ima decu. O čemu je ova priča? Jel trebalo da saosećamo sa glavnim junakom? Jel trebalo da ga žalimo što ga je žena prevarila, zatrudnela sa drugim? Moglo je i to. Samo da nije lagao ženu (ko ulazi u brak, a ne kaže ženi da ne može da ima decu, je kreten).
Motivacija junaka škripi, njegovo psihičko stanje nije dovoljno uverljivo. Ako želiš da opišeš lika koji prelazi granicu ludila, opiši ga iz prvog lica, uđi u njegovu dušu.
Imajte na umu da kada junaka gradite iz trećeg lica, automatski ga udaljavate od čitalaca. To funkcioniše samo kada imate razlog za distancu ili ste dobri pripovedači.
Ovo je prepričana priča. Nema pripovedanja, nema atmosfere, nema identifikacije sa likovima. Iako je neposredna i lako se čita.
10. UdvaranjePa, hajde da kažem da je ovo najbolja Skalarova priča dosad. Što ne znači da zaslužuje mesto na kojem je. Rekvijem je, recimo, mnogo bolja priča sličnog sadržaja.
QuoteСпецијални маскирни огртач већ је био исцртан белом шва љ -
ском кредом на позадини великог комада броката истог као у њеној
соби и спреман за кројење, кад су га дворске даме упозориле да
Хермину у спаваћој соби чувају четири леопарда, којима је у ин -
стин кте урезано да од заласка до изласка сунца могу појести све
што им падне под канџе, с тим што је Хермина изузета из менија.
Dođavola, jel ovo jedna rečenica? :-x Pojma nemam šta si ovde rekao. Možda bih i imala da sam se udubila, ali mene ovo odbija. Dok pročitam drugi deo rečenice, zaboravim o čemu je bio prvi. Skratiti rečenice, ne povezivati ih sa "koji", "kojima" i sl. Zamara i nije lepo.
Zaplet je ok. Tenzija se polako diže. Problem je što se diže taman toliko da ne očekujemo "Ženo moja, mužu moj" banalan kraj ( :-x ). Wtf? Pa ja sam priču čitala jer sam očekivala da on nju zezne? Ili ona njega, svejedno?
Ima tu blagog humora, nije da nema. Kraj sve kvari. Koga zanima srećan kraj u sf-u?
12. Pokojnikove rukeO ovoj priči se dosta govorilo, pa ću, potpuno nefer, da skratim svoj komentar.
Autorka ima talenat za uvrnuto i da ni od čega napravi priču. To je redak talenat, i treba da ga razvija. Takođe, autorka taman pusti dovoljno emocije u priču da ne bude (previše!) patetično, a opet jezovito i uverljivo.
Za realizaciju ovog prvog talenta potreban je drugi kao preduslov, a to je talenat za pripovedanje. Ovde ga ima, inače nas ne bi držala priča koja, zapravo, nema zaplet ni klasičan rasplet.
Kraj je duhovit i tužan istovremeno, pun pogodak.
Tu i tamo višak u rečenicama:
QuoteMožda iz dosade ili čega već, napokon
sam uzela pokojnikovu ruku među svoje. Bila je to muška ruka.
Jedna lijepa muška ruka. Desna. Sa zlatnim pečatnjakom na prstu. Ne
treba ni naglašavati da je bila hladna, ali zato osobito njegovana. Nokti
sređeni, prsti mekani, bijeli i dugi. Gospodska ruka, bez sumnje. Kad ja
umrem, moja sigurno neće tako dobro izgledati. Svatko će znati da sam
jednom plela mreže, dizala vrše i imala posla s udicama. Ni smrt s nje
neće moći otjerati miris ribe.
Dok sam ga tako držala za ruku,
Samo tako nastavi. I sledeći put opiši neki zaplet.
13. Okupljali su se na nekom mestu i govorili odvratne reči
Dobar naslov, ostalo nisam zapamtila, a ne čita mi se ponovo.
Autorka previše u svom tripu, a premalo brine za čitaoca, da bi i mene bilo briga za priču. Izvinjavam se, zaista.
14. Tako je govorio tata
Evo jedne tople ljudske i duhovite priče. Džek je konačno našao teme koje mu leže. Gubitnici, jadnici, nesrećnici, slabići. Ali ozbiljno. Džek zna da im uđe u dušu i misli, ima posebnu inspiraciju kada ih opisuje i to radi sa iskrenom emocijom.
Dobro, kraj je malo diskutabilan, ovde smo navijali da junak oženi Ankicu. Zato smo i navijali da se reši ćaleta (ups!). Malo patetičan, ali da se oprostiti. Ako ništa drugo zbog sasvim ljudske doslednosti u sopstvenom kukavičluku i strahu od života.
I dobar naslov.
Vidite li prednost pisanja iz prvog lica kod sličnih tema (usamljenost, bolest, stanje svesti, psihoze, neuroze, nedoumice, preispitivanje itd.)? I saturnica i Džek su tu profitirali.
Hvala Scallope, Stevo xcheers
Ne kontam zašto su moji junaci u ovoj priči gubitnici? Ceo svet klizi u nestanak, Đuro je to na ličnom planu samo ubrzao. Ankica je snažan motiv toga. Za Đuru je spasenje i svetionik, za tatu podsetnik prošlosti, kataklizme i uzaludnost nastavljanja života. Takav kontrast ih je neumitno doveo do lopate po leđima i seckanje sekirom.
U takvom svetu ne postoje gubitnici, ni dobitnici, ni jadnici ni srećni. Takav svet je mrtav od početka preživljavanja, tj, ispaljene prve rakete.
Namera mi je bila da prenesem tu poruku kroz jedan težak emocionalni odnos između oca i sina, i njihovu interakciju sa ostatkom sveta. Jeste da je 6 miljaK premalo za to, i zato priče zovemo pokušajima ali nadao sam se da ću kroz humor koji provejava (pokušao sam) prikriti uspeh ili neuspeh mog nauma.
Drago mi je da vam se priča dopala i hvala svima koji su mi udelili bodove.
Uopšte se nisam nadao takvom plasmanu, naročito ne sa tolikom razlikom naspram drugog mesta.
Čestitke Džeku. Bravo i za Hrundija ; ovo je posle Magelana ko zna koja po redu njegova priča koja mi se baš dopala. Generalno nisam pobornik filozofija varijanti, ali Hrundi ima žicu, dar da uđe pod kožu čitaocu.
Lepo što nam se i Perin vratio. Konačno i jedna meni prijemčiva Scallopova priča :).
Malo su nam dame zakazale ovaj krug. Malo više. Odavno mi se nije desilo da sam sve poene udelio muškima.
Quote from: Anomander Rejk on 26-06-2012, 07:36:13
Odavno mi se nije desilo da sam sve poene udelio muškima.
:-D
Bravo Džek! :-| :-| :-|
Dakle, bravo za Tatu i Džekija...asti ga, kako sam samo proniciljiva bila xrofl, jedan bravo i za mene!
A sad moja omiljena priča "Naslov"....bila sam u velikoj dilemi da li javno obznaniti nepoznatom autoru i reći mu da je s ovom pričom dobio i moje srce, ali kao da sam slutila da iza nje stoji žena, pa mi se bacanja srca osobi ženskog spola učinilo, bezveze.....u svakom slučaju BRAVO D!!!!!!!, dobila si još jednu obožavateljicu...:)
Dobro jutro, Džek. Kafu čekam, pijem samo kozju surutku i čudom se čudim. (Žena sinoć stavila nešto za skidanje kamenca na kuvalu, pa umalo da popijem kafu s tim). Alo, bre! Tvoja priča je dobra zato što se Đuro priklanja erosu u tanatos okolnostima i batrga da dođe do svoje lične sreće, a ne zbog okolnosti u koju si turio priču. Zato i ne valja kraj: pobeđuju okolnosti, a ne Đurkan.
Moram da se zahvalim Anomanderu što mu se konačno jedna moja priča prijemčila. Moram da se zahvalim i Skalaru, jer prvi put dobijam komentar o čitanju onako kako sam priču napisao. Primetio je da je priča u čitavom tekstu i da sam sve rasute klikere pokupio. Stevi neću da se zahvalim, jer mislim da se vadi. Ustvari, više mu ne verujem.
Quote from: scallop on 26-06-2012, 09:24:55
Stevi neću da se zahvalim, jer mislim da se vadi. Ustvari, više mu ne verujem.
A pa da, poznat sam po dupeuvlačenju. Misli ti šta oćeš, a ako ti godi, i veruj u to.
Druga rečenica ti je dvosmerna.
Прича Дрмусање је толико очигледно твоја да сам чак и ја провалио :)
Џеки...хехех...у мом крају врло често име за...пса :)
Едит. Улетео Стева...увек неко улети :)
Quote from: Savajat Erp on 26-06-2012, 09:38:15
Прича Дрмусање је толико очигледно твоја да сам чак и ја провалио :)
Џеки...хехех...у мом крају врло често име за...пса :)
....hm, a mene asocijaca na ime Jack, vuče na junaka iz filma Titanic.... :lol:
И на Џеки О. :)
Dobro, vimenu i Hrundiju se da oprostiti što nisu glasali ni komentarisali. Tu su dugo.
Šejna i Teslu bi neko trebalo da obavesti da bi bilo fer da se oglase, ako ne glasovima :roll: , a ono bar komentarima. Sonja verovatno ima ispitni rok.
I da - žene uopšte nisu utanjile. Ima ih 4, a 3 su u prvoj polovini tabele. To što im vi niste udelili poene, ne znači ništa.
Edit: hvala, saturnice.
Quote from: saturnica on 26-06-2012, 09:41:19
Quote from: Savajat Erp on 26-06-2012, 09:38:15
Прича Дрмусање је толико очигледно твоја да сам чак и ја провалио :)
Џеки...хехех...у мом крају врло често име за...пса :)
....hm, a mene asocijaca na ime Jack, vuče na junaka iz filma Titanic.... :lol:
"My favorite song motherfucker
I don't like to admit it
is a Celine Dion song
from the movie Titanic.
"Every night in my dreams,
I see you...I feel you..."
Every time I hear that fuckin shit
a tear comes to my eye.
Why the fuck did Leonardo Di Caprio have to die?"
Quote from: Miljan Markovic on 26-06-2012, 10:56:02
Quote from: saturnica on 26-06-2012, 09:41:19
Quote from: Savajat Erp on 26-06-2012, 09:38:15
Прича Дрмусање је толико очигледно твоја да сам чак и ја провалио :)
Џеки...хехех...у мом крају врло често име за...пса :)
....hm, a mene asocijaca na ime Jack, vuče na junaka iz filma Titanic.... :lol:
"My favorite song motherfucker
I don't like to admit it
is a Celine Dion song
from the movie Titanic.
"Every night in my dreams,
I see you...I feel you..."
Every time I hear that fuckin shit
a tear comes to my eye.
Why the fuck did Leonardo Di Caprio have to die?"
....Miljane???...što je bilo?...jel i tebe neke asocijacije čudne gone...:D
:)
''Zabavan rat'' je moja - hvala svima na glasovima i komentarima!
Džek, svaka čast i čestitke. Lepa ti je priča. :)
Plut, i ti bojkotuješ radionicu? :lol:
Ima ih koji je bojkotuju?! :shock:
Ma ne, nisam imala vremena, samim tim ni volje, da ponovo čitam priče kako bih ih komentarisala. Ostali samo tragovi, a to nije za komentarisanje. Zato bolje da ćutim, a ako stignem, nešto ću i napisati.
Ma da, ovo čekanje ubija volju za komentarisanjem. Osim što se gubi vreme na ponovno čitanje. :roll:
Ti gubiš toliko vremena naokolo, da sumnjam u riknulu volju za komentarisanjem. Sinoć mi Boban kaže: "Koji vam je vrag? Kroz 20 godina niko neće pitati da li se 15 ili 10 dana kasnilo sa radionicom, osim ako ne sjebete radionicu."
A ja pitam Plut otkuda da je više ne zanimaju dodatne informacije o njenoj priči? Ako nema bojkota.
Ja sam, zapravo, komentarisala više i dublje od svih, pa i vas, scallope. Ostalo mi je još nekoliko priča. Svaku treba da pročitam ponovo i da napišem ne baš kratak tekst. To ume da umori. Dakle, ne gubim vreme, nego se odmaram. :)
@scallop
Ko kaže? Naravno da me zanimaju, ali sam naučila da budem strpljiva i čekam svoj red. Ti si najavio, nije mi promaklo, a ja čekam.
Važno je da D. može dublje od mene i ja to ne sporim. Ja sam površinski plivač. Sećam se da me je moj prvi mentor u naučnom istraživanju pok. Jova Perkučin učio da i u pisanju naučnih radova postoji politika, da je vrlo slična plivanju i tada sam dobio prvu lekciju da metafore nisu strane ni u nauci . "Pisanje naučnog rada vam je, kolega, kao plivanje. Tamo gde se jako dobro snalazite i imate sve podatke, plivate prsno ili, čak, leđno. Tamo gde treba brzo stići do cilja zaplivaćete kraul ili baterflaj. A, tamo, gde je čupavo, treba i zaroniti." Zanimljivo je da mi je ovaj savet više koristio u naučnoj fantastici nego u nauci. Zato se, D., i ne čudim što su tvoji komentari dublji.
Što se tebe, Plut, tiče, napisao sam da si bolje postavila likove nego što si ispisala priču. Nisam za nju glasao u javnom glasanju, ali nisam propustio da joj dam glas u tajnom. Eto, mislim da si savršeno postavila tipa koji ima tajnu i starca kome je preostala jedino radoznalost u posmatranju i pozdravljanju onih koji prolaze kraj njegove tarabe u sokaku, ali da si ofrljacnula razrešenje priče. Ponekad je strašno važno dobro zaposliti likove koje smo angažovali. Imala si bezbroj dobrih puteva, a ti si otišla autobusom. Da sada radimo na boljoj priči, tražio bih da mi osmisliš bar pet drugih, aktivnijih rešenja.
U prevodu, vi imate sve podatke i znanje i zato plivate površno ili čak leđno. Ja nemam pojma i zato ronim. :lol: :lol: :lol:
Plut ima dobru postavku, misterioznu atmosferu. Još jednom je napravila sličnu grešku u priči. :)
U pravu si scallope, kod razrešenja sam se najviše i pomučila. U prvoj verziji je bilo jedno drugo, ali je odbačeno pa usledilo ovo. Činilo mi se da u ovo malo karaktera bolje da zaobiđem događaj i pozabavim se ukratko njegovom posledicom. Doduše, meni se dopadaju priče u kojima me pisac vuče i vuče i na kraju... ništa. Nije baš da je ništa, ali nema ne znam kakve spektakularnosti. Ako sam uspela da objasnim šta sam htela reći. Ne kažem ni da sam uspela u naumu.
Javljam se sa tudjeg racunara, posto sam ostao bez neta. To je ujedno i razlog sto nisam komentarisao, ali imam sve otkucano i to cu negde sredinom jula da zalepim. Bez izmena naravno. Julski krug propustam mada je tema story of my life. Svako bolje svima.
јунска табела
E, da, vidi, zaboravila sam ovog Mandragoru, a nahvalila sam mu priču.
Quote from: D. on 26-06-2012, 14:42:12
U prevodu, vi imate sve podatke i znanje i zato plivate površno ili čak leđno. Ja nemam pojma i zato ronim. :lol: :lol: :lol:
Ti bi, D., bila dobra prevodilica kad ne bi učitavala svoje verzije, odnosno, kada bi znala razliku između površinskog i površnog plivanja.
Šalila sam se. xremyb
Quote from: Boban on 26-06-2012, 00:57:48
Ubacio sam i imena pisaca u pokušaju...
Gde ?
OVDE: :)
Tako je govorio tata - Džek svih zanata
Nad pustinjom - Hrundi
Pokojnikove ruke - Saturnica
Drmusanje - scallop
Naslov - D.
Udvaranje - Skalar
Treća kuća s leve strane - Plut
Rekvijem za dvoje - Mandragora Dragon
Čekajući zeleno svetlo - Perin
O Lenki Peri i Kuriji - Steva
Sačuvajbožeisakloni - Tesla
Uslov - Miljan
Ostati gladan - D.S.B.
Šejn - shayn
Belosneška Mcenskog okruga - Viman
Zabavan rat - Ivica
Okupljali su se na Sušičkom i govorili odvratne reči - Red Sonja
hvala :)
Scallope, kada bolje razmislim, u pravu si u vezi okolnosti. Ceo dan sam se vraćao na to. U skoro svim svojim radovima, okolnosti su te koje vode moje junake. Možda zato volim da za junake uzimam luzere; oni nisu takvi jer nemaju hrabrosti da se suoče sa životnim izazovima, nego ih splet okolnosti uvodi u vrzino kolo. Ne mogu se setiti nijednog svog ozbiljnijeg rada u kome nije tako. Mitar i Radenko opet nisu luzeri, ali ih splet okolnosti navlače na to.
Splavari takođe; mali ljudi koji ne mogu da savladaju obične životne probleme, ali itekako rešavaju svetski belaj jer su ih opet okolnosti naveli na to.
Kontao sam da napravim Đuri hepi end (prve rečenice priče su naknadno dodati) al' sam slutio da će da smrdi na kliše i šablon, ono, da svaka storija mora imati hepi end kao u bajci. Zla veštica iseckana a Ivica i Marica go home.
Kultni film Love Story nema hepi end, iako sve okolnosti ukazuju na to, ono kao ljubav pobeđuje sve, našla krpa zakrpu, srodne duše i ostali hiper epiteti ljubavne krmenadle, al' mlada na kraju umire sve u 16.
I šta nam ostaje? Jedna predivna ljubavna priča koja trajno ostaje u sećanju.
Da nije umrla, bila bi prosečna ljub-ljub drama. Možda bi se on za godinu dana propio, počeo je tući a ona se švalerati okolo, ko to zna... ovako, priča je zaustavljena u pravom momentu, da ostane zapamćena.
Nadam se da si razumeo šta sam hteo tom paralelomn da kažem.
Možda jednostavno volim da u priči dopustim okolnostima da vode junake, da ih tako izgradim da se oni jadni ništa ne pitaju.
:)
Tako je govorio tata - Đurin tajo
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fxn--undiseo-9za.com%2Fwp-content%2Fuploads%2F2012%2F02%2FRetrato-3D-09.jpg&hash=688d864e07bcb168357b3be31b8d0255d1bd6994)
xrofl xrofl xrofl
Džaba ti nada. Ništa nisam razumeo. Karaktere postavljaš u zadate okolnosti da se suoče sa njima. Ako napraviš luzere, naravno da će da puknu. Ako napraviš nepremostive prepreke, naravno da ih neće savladati. Sad ću ja tebe da pitam da li razumeš. Tvoji junaci ima da sviraju u instrumente koje si im dao, ali, brate slatki, ti si dirigent. Da je Đurkanovo jajce bilo malkice veće otkačio bi on i tatu duha, ali, ti si mu dao mala jaja. Mnogo mi se više dopada kad je onaj u "Neki to vole vruće" stavljen pred nepremostivu prepreku, mirno zaključio da niko nije savršen. To šta mu je Džek Lemon posle objasnio i da li se zbog toga propio je neka druga priča. Kapiš? Imao si toliko mogućnosti, a ti Đuri dao rumunjsku štranjku da se besi! I nije tačno za tvoje priče. Koji ti je, pa, propo?
Gde bre mala jaja, pa treba stisnuti petlju pa iseckati taju na komade. Doduše, u trenutku afekta.
Neću da branim svoju priču; više ljudi ovde mi je šapnulo što ubih Đuru. Kriv sam, jesam ga naterao na štrik, al' opet se ovde javlja stari problem svih PuP-ova (pisaca u pokušaju):
U jednom prethodnom postu rekoh šta sam hteo da poentiram a ispade nesrećna ljubavna priča u postapokaliptičkom setingu. Dakle, ono što pokušajac vidi i pokušava da oslika, ne vide čitaoci.
Što se tiče mojih junaka-luzera, nekoliko osoba mi je to imputiralo, da "radim" uglavnom sa takvima :)
Ovako je i taju džaba krknuo. Da je mrtvom taji pokazao šipak i pozvao ga da gleda kako će uzeti Ankicu, pa se ispostavi da je Ankicin mutantski defekt što joj je piša ko sunđer, pa ima gde da cedi, ali ne i gde da Đura dokaže taji... E, onda bi mrtav taja mogao da se ceri, a sinak da oplete onu filmsku: "Nobody's perfect!"
A tvoj jedini luzer u pričama bio je onaj što je mrtav u priču ušao, pa se vozao autom dok definitivno nije majkao.
Tako je govorio taja je od moje malenkosti dobila 2 boda ne toliko zbog price nego zbog toga kako je prica ispricana (napisana). Sto se pak same ideje tice jako mi se svidela ona u prici Cekajuci na zeleno svetlo, ali su recenice u prici nekako suvise jednostavne. Nema neke dubine, nema dobrog opisa likova, toga kako se likovi osecaju, ne mogu da se u pricu "uzivim". Nekako nisam mogla da osetim ni naratora koji hoda ulicom kao duh niti onu staricu koja mu ukazuje na novu realnost. Mislim da bi Perin trebalo da poradi malo vise na opisu likova, da ih malo bolje oboji emocijama..ne znam ni sama kako. Svejedno vidi se da se Perin trudi i zaista mu/joj zelim sve najbolje u buducem pisaniju. Ideja za pricu je kao sto rekoh iako ne nova zaista zanimljiva i sa puno potencijala da se razradi i dovede na neki visi nivo. Uopste nisam neki kriticar, niti znam da pisem dobro ali volim da citam i volim kad me knjiga/ prica proguta, uvuce u taj drugi svet. Secam se moje nastavnice srpskog u srednjoj skoli, visoke, krupne,goropadne zene, dubokog glasa, kojeg su godine pusenja kojekavih krdza obojile nekim promuklim tonom , kako mi kroz smeh kaze :" ***iceva Vi ste jedan obican seronja. Knjiga se cita sa strane, sta ste se uvukli u knjigu." Mozda sam stvarno seronja i izvinjavam se ako jesam, ali eto to je bila moja skromna kritika.
15. Zabavan rat
Uh, Ivice, znamo da voliš military sf, ali je ovo daleko od zabavnog rata. Štaviše, priča teče poprilično monotono, a to ne valja kada se opisuje rat (? ne valja nikada, zapravo, ali rat samo podvlači monotonost). Ne znam kako si uspeo da smoriš scenama akcije, možda prostim nabrajanjem onog što junak vidi iz prvog lica, ali zaista je em smorno, em konfuzno.
Ništa ja nisam razumela ono sa sms-ovima. Da sam se udubila, verovatno bih razumela, ali me priča nije povukla da je pročitam sa pažnjom. Prvo lice, u tvom slučaju, je loš izbor jer ti iz njega samo ređaš ono što junak vidi, ali ne i ono što oseća. Ta ti komponenta nedostaje i zato ti priča izgleda isprazno.
Možeš ti mnogo bolje:)
P.S. oTpuzati, a ne oDpuzati.
16. Belosneška Mcenskog okrugaEvo je je još jedna potcenjena priča u krugu. Jasno je da je lepo i pismeno napisana, te sadrži određenu dozu emocije, ali zašto je onda tako slabo prošla?
Rekla bih da je to jer previše zahteva od svog čitaoca. U krug, u krug, u krug i stalno u krug, postiže kontra efekat. Umesto da nam zavrti um, što je ono što je autor, verovatno, želeo da postigne, ono nam bode oči i izgleda pretenciozno i nametljivo.
Inače, meni se priča dopala. Pojma nemam što je tako loše prošla. Kada pišemo trip priče, doduše, moramo da se potrudimo da ne budu baš haotične.
Sad, možda će da izgleda da malo zakeram sada, ali evo:
QuoteČešljanje, jer moj Dimitrije
od svih delova tela najviše voli svoju kosu i način na koji mu šiške
padaju na čelo. To se vidi kad svira. Kad diriguje. Kad zamahne glavom
zadovoljan sopstvenim učinkom
Mislim da ovde nisu potrebne zamenice. Tekst je ionako prezasićen visokoritmičnim nabrajanjem reči, događaja, rečenica... U krug, u krug, u krug (lep je taj ples, da je iskorišćen jednom recimo, da ne dosadi), da je neophodno da rečenice budu oslobođene viška.
A ni taj visoki ritam, koji drži tokom čitave priče, nije dobar. Dopustiti čitaocu odmor od tripa. Leto je.
17. Drmusanje
Kul 8)
D, znam da se neces sloziti sa mnom ali, nije isto komentirati pricu sada, kada se imena znaju, ili dok se moglo samo nagadati. Vrlo si obazriva i ljubazna prema ovom autoru. Vidi se da postujes i cijenis njegov rad. Ali, ne da je prica pismena, nego je i izrazito pismena i naglaseno intelektualizirana. Rezlutat glasanja je takav kakav je!Nema niti tvoga glasa dodanog za ovu kako kazes dobru pricu. Ja je ne bih bila u stanju prepricati. Nemam pojma o cemu se tu radi. Mozda jednostavno nije moj nivo. Nemam pojma tko je zakazao, autor ili radionicari.
Mislim na Belosnesku...:)
Savetujem oprez ako ćeš da me optužuješ da nisam objektivna. Takođe savetujem da uvek jasno napišeš zašto uopšte protestvuješ protiv nečije kritike. Nije mi jasno zašto mi zameraš?
Ja sam za Belosnešku glasala u tajnom glasanju.
I da, priča mi se dopala. Koga briga za vimena? On je arogantan, često grub i neuviđavan. No, sjajan analitičar je, pa mu praštam sitne (?) ljudske mane, koje imamo svi. Ovog puta okliznuo se na svoju aroganciju. Sa jedne strane. Sa druge, ovo jeste potcenjena priča. To ostavljamo na dušu nama glasačima.
O ljubavi, jasno.
Ehehehe:)
Komentarisaću kasnije, obećavam. :lol:
Quote from: saturnica on 27-06-2012, 15:54:32
D, znam da se neces sloziti sa mnom ali, nije isto komentirati pricu sada, kada se imena znaju, ili dok se moglo samo nagadati.
Naravno da je tako. Ovo je poslednja faza kruga Radionice u kojoj se komentar ne suočava više samo sa pričom nego i sa autorom. Zato Boban otvara nikove priča nekoliko dana posle glasanja i prvih komentara. Ovoga puta svi kasnimo, pa izgleda čudnije nego obično. Imamo nekoliko autora vrlo izgrađenog stila, ali i sa nedostacima zbog izrazite pesničke naravi i određene mere viška samopouzdanja. Koji eufemizam! Zato često ne dobijemo celu priču.
To je savremena priča, pisci koji donose nove i autentične stilove. I vreme je bilo za svežu krv. 8-)
Belosneška je zanatski ispolirana, pretenciozna i besmislena priča.
Prazna k'o napuklo zvono.
Vimen ima sjajnih priča, ali ova nikako ne spada u tu kategoriju.
Čitaoci nisu budale i sa razlogom je pozicionirana tamo gde jeste.
Ma vi samo ne razumete vimena. 8-)
Ima boljih naravno, ali i ova je dobra. Zamalo da dobije bodove i u porukicama od mene.
Zašto misliš da ga ne razumem? Nejednom sam glasao za njega.
Ova priča je podbačaj i to svakom može da se desi.
Uopšte nije podbačaj. Samo niste imali strpljenja za nju. Priča ima sjajan kraj, najbolji u krugu.
O.K., to može biti tvoje subjektivno mišljenje.
Većina misli drugačije, sudeći po glasovima.
Većina nije imala strpljenja.
I kada su glasovi bili apsolutno merilo za bilo šta?
Uporno teraš svoje, tvrdoglavo kao i obično, i moram priznati da mi je to simpatično.
Pa ipak, Belosneška ne valja i bilo bi dobro da Vimenu to bude jasno.
A, kad je bilo merilo šta ti umisliš? Jednostavno je: Vimen vrlo teško donese razumljivu priču, a Hrundi ima priču, nikako da ga promašim sa glasovima, ali u njegovim pričama stalno ima nešto falš.
Pardon, ovo je bilo za D. :roll:
Quote from: D. on 27-06-2012, 16:06:52
Savetujem oprez ako ćeš da me optužuješ da nisam objektivna. Takođe savetujem da uvek jasno napišeš zašto uopšte protestvuješ protiv nečije kritike. Nije mi jasno zašto mi zameraš?
Ja sam za Belosnešku glasala u tajnom glasanju.
I da, priča mi se dopala. Koga briga za vimena? On je arogantan, često grub i neuviđavan. No, sjajan analitičar je, pa mu praštam sitne (?) ljudske mane, koje imamo svi. Ovog puta okliznuo se na svoju aroganciju. Sa jedne strane. Sa druge, ovo jeste potcenjena priča. To ostavljamo na dušu nama glasačima.
D, nemoj svaku riječ koja ti se uputi, a kontra je tvojega mišljenja, osjetiti kao napad na tvoju osobnost, jer to nije.
Ne da je vimen sjajan analitičar, već je genijalan. To nema veze s ovom pričom. Podcijeniti ili ne razumjeti, dvije su različite stvari. Ako ti se ova priča dopala, i ako si je u potpunosti shvatila, eto, skidam ti kapu, svaka čast!... xjap
Ja bih u svakom slučaju voljela da si to učinila prije obznanjivanja imena, a ne kasnije. Ništa drugo...:)
Pusti to Saturnice. Ne isplati se.
Poznajem D. duže nego ti.
Quote from: scallop on 27-06-2012, 19:16:02
Vimen vrlo teško donese razumljivu priču, a Hrundi ima priču, nikako da ga promašim sa glasovima, ali u njegovim pričama stalno ima nešto falš.
Uh, ovo prosto nije fer i ja ne mogu da se složim. Žao mi je. Njih dvojica su najbolji pisci na radionici (ne računajući vas) i ovo su prejake reči. Ubiće nas.
Objasniću vimenovu priču kasnije. Sada žurim, nažalost.
Baš ću crknem ako se ne složiš. :!: Ne mož' biti ferije. Jest' grublje nego za neke druge manje savršene, ali, prema svecu i triper. :evil: Da, i požuri, da ne stigneš. xremyb
Njih dvojica nisu najbolji pisci na radionici.
Posle ovakve izjave, jasno je da sam pogrešio što sam na trenutak pomislio da se vraćam ovamo.
Stvaraj ti svoje idolopokloničke svetove koliko ti duša 'oće, Stipan u toj igri neće učestvovati.
Molim te D, nemoj je objasniti vec je kao i ostale price jednostavno prokomentiraj. Alergicna sam na price s kodom. Ako nisam u stanju sama je procitati i pri tome uzivati u vlastitim desifriranjuje ne trebaju niti to za mene cinit drugi. Jebiga, to je vise nego frustrirajuce.
Jos jednom molim vimena neka oprosti na ovom ispadu s moje strane. Nije upereno protiv autora. O njemu i njegovim sposobnostima kao autoru, piscu i kriticaru imam najbolje misljenje. xremyb
Quote from: Mad Dog on 27-06-2012, 20:46:56
Njih dvojica nisu najbolji pisci na radionici.
Posle ovakve izjave, jasno je da sam pogrešio što sam na trenutak pomislio da se vraćam ovamo.
Stvaraj ti svoje idolopokloničke svetove koliko ti duša 'oće, Stipan u toj igri neće učestvovati.
...bas me briga tko je najbolji...bespredmetno je razgovarati o NAJBOLJEM!
A šta si ti mislio, Stipane, da si ti najbolji? Suspregni sujetu, molim te.
Quote from: D. on 27-06-2012, 20:24:22
Uh, ovo prosto nije fer i ja ne mogu da se složim. Žao mi je. Njih dvojica su najbolji pisci na radionici (ne računajući vas) i ovo su prejake reči. Ubiće nas.
Ovo je jako diskutabilno. Mislim da bi trebalo da se ogradiš dajući ovakve izjave. Hrundi i Vimen su neosporno više nego dobri, ali, na žalost, meni njihovo pisanje nikada nije bilo toliko fascinirajuće koliko je, možda, tebi. Scallopa izuzimam iz ovoga, on ne može da se poredim ni sa jednim radioničarem iz mnogo razloga i na mnogo nivoa.
Recimo, meni se jako sviđa tvoje pisanje i posebno sam srećan što se Radionici pridružila Saturnica. Njeno pisanje mi se izuzetno sviđa. Tako da, sve je to individulano.
Nisam mislila da su jedini najbolji, i nigde to i ne piše. Htedoh reći da su među najboljima, ali sam žurila. ;)
Brz i sreću preskoči. :)
Istina. :)
Quote from: D. on 27-06-2012, 22:31:27
Nisam mislila da su jedini najbolji, i nigde to i ne piše. Htedoh reći da su među najboljima, ali sam žurila. ;)
Класика - каже нешто, а кад је притисну, кад јој се учини да је забрзала, онда се вади, као, нигде не пише, нисам то експлицитно рекла, нисам то мислила, журба и те ствари xrofl.
Не ради то, мислим на вађење. Рекла си шта си рекла, и шта те боли брига дал још ко дели твоје мишљење, стани иза њега непоколебљиво. Твоје мишљење је само твоје и не дај да га.
А ови које си похвалила, нека те воде на пиво и ћевапе. xcheers
Pa istina je da sam mislila da su među najboljima. Njih su napadali, pa sam njih branila. Ali tu su i drugi, ranije sam ih već isticala, tako da niko i ne može da pomisli da mislim da su ova dvojica apsolutno najbolji.
Ko vam je kriv kada ne znate da me čitate. 8)
Na ostalima je da se potrude da budu među najboljima. :)
Quote from: D. on 27-06-2012, 22:48:21
Ko vam je kriv kada ne znate da me čitate. 8)
Не фолирај се :x, упадаш све дубље и нећеш се моћи извадити :x.
Auh, svi bi da budu najbolji na ovoj radionici. 8-)
Quote from: D. on 27-06-2012, 22:53:43
Auh, svi bi da budu najbolji na ovoj radionici. 8-)
Не вређај. И онда се чудиш кад почну да те гризу са свих страна.
Quote from: D. on 27-06-2012, 22:31:27
Nisam mislila da su jedini najbolji, i nigde to i ne piše. Htedoh reći da su među najboljima, ali sam žurila. :wink:
Da su jedini najbolji bili bi najboljiji. Mislim da se ovde pravi velika i štetna greška. Kao što postoje različiti segmenti priče, tako je i uspešnost različita u različitim segmentima priča. Hvaliti jedan na uštrb nekog drugog je loše, jer Radionica služi da
kompletiramo pisca. U proteklih godinu i po sigurno smo dobili preko deset kompletnih priča, ali ne mogu da kažem da smo dobili kompletnog pisca. D. neće moći da nađe nijednu moju primedbu na stil pomenutih (da ih ja više ne pominjem), ali, gotovo svaki put na konstrukciju i potpunost priča. Neprincipijelno hvaljenje sigurno nas neće dovesti do boljih priča. Džek nam je u ovom krugu ubedljivo odneo prvo mesto, ali sam baš njega pritisnuo primedbama. Kakvi smo pisci uvek se nešto može naći.
D. je opet odvalila biser i nadam se da je ostala živa.
Dakle, ko je onda najbolji pisac na svetu? I da li uopšte može da postoji takva prestižna titula?
Zamislimo da postoji. Najbolji pisac na svetu bi se satrao od pisanja, jer bi se samo on čitao. Drugi pisci bi odumrli usled samoubistva, gladi i alkoholizma jer njihove radove niko ne bi više čitao, imaju svog najboljeg. I onda najbolji pisac na svetu ne bi imao referencu od čega i od koga je to bolji. Ali nema veze, narod ga obožava a u školama se njegova dela bubaju napamet.
Dakle, ko bi mogao da bude najbolji pisac na svetu? Po meni, to je Meša Selimović. Ako je i po vama, onda imamo winner-a, živeo Meša, ostali krepajte od muke.
Po vama, ipak nije? Naravno da nije...
Kao što je apsurdno da postoji najbolji pisac na svetu, tako je apsurdno da postoji i u Radionici. Svaki pisac koji je savladao (donekle) zanat ima nešto svoje koje se nekom dopada a nekome ne. Svako ima svoje čitaoce i svoju publiku.
Ne postoji univerzalni ukus, samim tim to isključuje postojanje najboljeg.
Uguravaš nam svoju ličnu afekciju i subjektivni kont. Imaš ukusa, ali imaju ga i drugi.
:)
Pa Hrund i vimen jesu najbolji. I neprepoznati. Šta ćeš. Takva je sudbina genija. :)
Quote from: D. on 27-06-2012, 23:01:40
Pa Hrund i vimen jesu najbolji. I neprepoznati. Šta ćeš. Takva je sudbina genija. :)
Е, сад ћу да цитирам један потпис:
"Možda ste vi u pravu, ali se ja sa time ne slažem."
Наравно, нећу рећи ко је по мом мишљењу најбољи, јер ако кренемо са тим, за десет минута ће пасти крв, а сутра ће се наставити јурњава и тражење по граду. Олади мало, драга Д.
А можда ти и уживаш у томе да узмутиш воду, а? xfrog
Vratite se stranicu unazad i vidite šta sam rekla o Hrundijevoj priči, pre nego što nastavite da me optužujete da sam subjektivna.
Quote from: D. on 27-06-2012, 23:06:17
Vratite se stranicu unazad i vidite šta sam rekla o Hrundijevoj priči, pre nego što nastavite da me optužujete da sam subjektivna.
Нек Хрунди врће страницу уназад, његова је прича. Мене не интересује шта си ти рекла, јер знам шта сам ја рекао. И стојим иза тога. Коме се не свиђа, нека не чита. Рекох ти да би требала да станеш иза свог мишљења, а не да се сад на све стране шириш не би ли нам објаснила зашто га имаш. Имам га и ја, па не правим од тога циркус. Имају га многи. Реци, бре: најбољи су и тачка. Па да причамо о чему другом. Можда ће неко и нешто паметно касти...
Najbolji su i tačka. :)
Quote from: D. on 27-06-2012, 23:17:08
Najbolji su i tačka. :)
Тако, брате, пардон, сестро! :D
Ако се икад сретнемо, имаш од мене пиво и ћевапе! xcheers
xcheers
Ау, ала би ваљало да тема једне радионице буде: Пиво, ћевапи и лук. Лесковац би се раширио за час до Ориона :!:
napokon ADSL :)
Hvala na glasovima i komentarima
trudim se :)
Eh, kada bi se još trudio i da komentarišeš priče...
Možda oće, sad kad je dobio ADSL. :)
Mislim da je Tesla iz druge rodne grupe. :lol:
Quote from: Anomander Rejk on 28-06-2012, 15:56:55
Možda oće, sad kad je dobio ADSL. :)
Ne verujem. Kupiti mufte kajmak umidŽe pod kožu. Takvi su mi na nišanu, a imam i muftara-detection device u tintari, tako da ih identifikujem u sekundi.
No, nadam se da grešim, i ako sada predložim sledeće rizikujem sve u 16 da ispadnem bezobraznik onaj bRezobrazni, al' neka bude tako.
Elem, spremiti komentare unapred i objaviti ih nakon objave autora. Komentare na priče muftaša ukloniti i zajebavati ih u full-u, zahtevati najponiznija izvinjenja i obećanja da neće više biti bRezobrazni (al' u habuzenzeu)
Tak nakon inicijacije iz muftaša u
normalne učesnike, objaviti im komentare pa da se tresu od miline i meraka.
:)
Naslov- zamršena radnja, ne mogu reći da sam sve razumeo, ali dobro napisano. Mislim na sklop rečenica itd.
Čekajući zeleno svetlo- tri boda je zaslužila prva polovina priče, druga malo zakazala ali dobro.
Rekvijem za dvoje- lepi opisi, ali nekako je sve usporeno, umara, nema radnje.
Treća kuća s leve strane- bod. Dobra priča, sve je o.k
Nad pustinjom- pisanje je dobro, Hrundi zna taj deo, ali neke fraze pozajmljene od Kočića ubijaju orginalnost.
Sačuvajbožeisakloni- dve trećine priče deluju mi kao neko veliko nabrajanje, trebalo je to bolje uklopiti, ali ipak živeo rock and roll.
Uslov- Dobra priča, zaboravio sam na nju inače bi joj dao bodove, mnogo priča mi se dopalo ovaj krug.
Šejn- bod. Podseća me na jednu epizodu Dosijea X i samo to je dovoljno za bod, međutim dobra je priča, hrabro napisan s obzirom na konzervativne stavove većine ovde.
Udvaranje- baš me iznenadi ta lepota na kraju. Dobra je priča, ali nije po mom ukusu.
O Lenki Peri i Kuriji- ne volim dijalekte i jedva sam razumeo o čemu se radi, da ne napominjem kako je naporno za čitati.
Pokojnikove ruke- bolji kritičari od mene su dovoljno rekli o ovoj priči.
Okupljali su se na Sušičkom...- ludnica prava, kao deo Top Liste Nadrealista. Autor je verovatno napisao onako kako je zamislio, kome se svidelo, dobro je, a kome nije, ništa strašno.
Tako je govorio tata- dva boda. Dobra ideja, volim alternativne stvarnosti.
Zabavan rat- priča je o.k ali nešto mi tu nije potpuno.
Belosneška Mcenskog okruga- pokušao sam čitati, ali ne razumem ništa. Pitam se kako bi tek široke mase čitale ovo.
Drmusanje- dobra priča, sve je na mestu, međutim nisam ljubitelj takvog stila zato nisam dao bodove.
Hmm...nisam znao da sam tako nezgodan kritičar...
Ma, ti si sasvim zgodan kriticar. Kratko i jasno.
Prevazišao je i vas. :lol:
Mene nije teško prevazići. Opleteš bilo šta i onda sve ubeđuješ da je to pametno. Najuporniji je najpametniji.
:lol:
alo mrmoni crkla vam nešto početna ?!?
zeleni sagitaš u pelenama pomerio se udesno , mislim
zavisi , ako gledamo iz njegove perspenktive onda je otišao levo
skrenuo je, enivejz
skrenuo s uma
najviše mi se dopalo udvaranje u ovom krugu ako izuzmemo do sramote banalan naslov
I kraj, Red Sonja. I kraj.
Skrenuo je trooki kad je Boban trpao nove knjige u police. Skrenuli su još neki, ali ne znamo na koju stranu. Položi li ti svoje ispite?
Evo, ispravio sam. :lol:
Quote from: RedSonja on 01-07-2012, 19:28:33
skrenuo s uma
najviše mi se dopalo udvaranje u ovom krugu ako izuzmemo do sramote banalan naslov
Што јес-јес, ова мала црвенокоса баш зна шта је добра прича! :!: Стрикан би се поносио тобом!
Хвала. xcheers
1.ne zovem se sonja, a ispite sam dala
2.nema na čemu skale
:oops:
Čitam neke tekstove o naprednim građevinskim materijalima i naiđem na ovaj prikaz mogućih budućih nebodera: 99051849 (http://www.youtube.com/watch?v=2SY7qp-chyk#ws) Veoma slične sam stvorio u mašti dok sam pisao o ,gornjem gradu, utočištu bogatih, u priči iz ovog kruga.
Pomenuo si, ali nisi pisao o "gornjem gradu". Pisao si o međusobnom jedenju ljudskih leševa. U prikazanom hipotetičkom gradu, postoji donji grad, u kome se sigurno ne jedu.
Tačno je, pisao sam o ,donjem gradu, i situaciji jednog društva pred kolapsom. I dalje verujem, i pribojavam se da je sličan scenario moguć.
U svakom slučaju, naježio sam se malo gledajući animaciju koja asocira na moju jezivu i stilski nedorađenu priču.
Edit:
Ups, postovah u pogrešnom topiku. Post prebaćen tamo dže treba :)
Posle ovoliko vremena, moram da pitam nešto (sasvim nezavisno od procene kvaliteta): da li je Belosneška zbilja alternativna istorija ili se meni prividelo? Vidim da to niko nije pominjao, a ni autor se nije oglasio. Molim za mišljenje, a po mogućstvu i autorsku intenciju. ;)
I ti ćeš sad početi da izmišljaš argumente?
Ovo nije argument, već pitanje. Pristojno i uz ogradu. Mojih argumenata neće biti ni dobrih ni loših, kao ni do sada.
Prividelo ti se.
Kasnim, ali bolje ikad. Ovo sam napisao još u junu, ali je oteglo pa sam ostao bez neta.
12. Pokojnikove ruke-Evo šta mi govori ova priča. Tebi super ide pisanje o bilo čemu, koječemu, pošto svet sagledavaš iz neke svoje, tebi svojstvene, originalne, perspektive (i nisam rekao uvrnute pošto ne mislim da je tako). Zahvaljujući tome priča ume da razveseli i malo rastuži, što znači da upravljaš emocijama čitalaca, ima tu ,,gotike mrtve neveste"(soundtrack-Phantasmagoria), a i spontanog naginjanja ka nečemu višem. Dakle, piši što više o nesvakidašnjem svakidašnjem, gde si lik koji proživljava i iz tih svojih beležaka, kasnije, izdvajaj najjače.
2. Čekajući zeleno svetlo-Pa nije loša ideja. Iz rutine življenja u rutinu smrti. Ipak, koja je svrha antiduhovnog sistema semafora? Da se duhovi ne šetkaju previše, da ostanu zarobljeni u svojim kućama i beskonačnom ponavljanju jednog te istog? U tom slučaju bolje bi bilo da ga je već prvi semafor vratio nazad, a o tom doživljaju temeljnije. Baka bi isto imala veću težinu da je to neko koga je pre znao pa sad ne može odmah da se seti, pa se seti da je odavno mrtva. A i ,,Šesto čulo" ga malo kolje. Itt.
1. Naslov-Epifanija u baru me je podsetila na film ,,Acid house". Postupak smenjivanja naratora je zanimljiv, oseća se veština autora. Postoji jaka emocija koja je prikrivena, nenametljiva. Smeta mi stereotip: mužjak je, naravno, morao da bude ljakse, a ženka cvet feminizma. Grinje što se gaje kao lek protiv sanjanja su poetične. One su trebale da budu glavna fora, a ne kupoprodaja duše.
4. Ostati gladan-mi se skroz sviđa, iako sam naslutio šta će biti: zbog naslova i štednje za kolač i ,,zaista je bila posebna". Žulja me malko ime ,,junaka". Ali je sve ostalo na mestu.
5. Treća kuća s leve strane (Last house on the left?)-Jao, šteta. Super mi je išlo, to sa kerčetom je odlično, pa ravničarski ,,born to be wild", arhetip misterioznog starca, spontano nastajanje nedostajućeg prijateljstva i sve do samog kraja. Tu se nešto nije odigralo kako treba. Starac je čekao dok su mu pljačkali kuću, a kad je to registrovao prijavio je bajkera? Tako nekako ispada. Bolje nešto drugo.
9. Šejn-Potka mu nije loša, ali da bi mi se iole svidela imalo bi toliko toga da se promeni da bi to bila neka druga priča.
6. Nad pustinjom-Sviđa mi se kako je ovo napisano. Lep stil, fino baratanje raspoloživim znanjem, ne ulazim u to da li je posrkano sa gugla, neke knjižice, ili je deo lične duhovne baštine. Međutim, očekivao sam nešto, ali ništa.
7. Sačuvajbožeisakloni-He, fora. Nije loše. Čitalac je uljuljkan i onda ga drmne. Sad baš Alice Cooper mu je preterano. Ima boljih primera iz lokalne sredine, nego malo je poznato pošto nam je rock skrajnut. Najpoznatije je izdanje sa tekstovima vladike Nikolaja Velimirovića...Ko ne voli Bjesove ići će u pakao.
10. Udvaranje-Lepa priča. Mnogo mi se sviđa kako je napisana. Ideje samo vrcaju, svet se kroz radnju otkriva u svoj svojoj lepoti i snazi, jednako kao i narastajuće očekivanje konačnog viđenja. Sve je savršeno, mada ima po neka stvarčica za sitničarenje, ali da ne kvarim. Ono što mi nije leglo je kraj. Očekivao sam, a i ko me šiša, nešto žešće.
11. O LENKI, PERI I KURIJI-Da, zna se da je Stevina. On je objavio, ali mnogo šta se i inače sazna pre nego što se završi glasanje. Za neke priče se otkrije ko je autor, a za neke iskliznu sugestije. Ja stvarno ne mogu da pratim šta se sve napisalo na forumu, od monitora me brzo zaboli glava, ali da nije slučajno nekome palo na pamet, a sigurno jeste, da se uvede pravilo predizborne ćutnje između objavljivanja priča i završetka glasanja?
Što se same priče tiče, ona je naravno dobra. Nije mi bilo lako da je razumem i uložio sam napore. Priča ima književnu vrednost i nešto me je tu potsetilo na Gintera Grasa. Ja nisam stručan da kažem zašto, jednostavno sam osetio.
13. Okupljali su se na Sušičkom i govorili ružne reči-Da, to je to. Forum je rutina, loši odnosi dovode postepeno do emocionalnog naboja koji može da izazove katastrofalne posledice. Sakriveni smo iza svojih avatara i može nam se da zarad zakrpa sopstvenih ega blatimo jedni druge umesto da pružamo podršku koja nam je više nego potrebna.
14. Tako je govorio tata-Zanimljivo. Postapokalipsa u nas. Dijalozi i naracija su super. Ipak to sa duhom mi je već viđeno iks puta. Npr. Bogdan Diklić kao tata? Nego, ovo me lično pogodilo i ne mogu da budem objektivan, ni u dobru, ni u zlu. Ugh, taj superego.
15. Zabavan rat-Kao Gausova raspodela. Počinje bledunjavo, a onda narasta (to ne smeta) i onda se srolja (to mi smeta). Ako bi se šejtan zamenio nekim drugim, originalnijim rešenjem, bilo bi mnogo bolje.
16. Belosneška Mcenskog okruga-Otkud Staljin sred balova, zamkova i sluga? Možda glavna junakinja može da putuje kroz vreme kako bi ganjala Dimitrija? Muzika je vodi? Nadahnuto, ali čemu?
17. Drmusanje-Neosporiva je stručnost autora u pisanju ,,tvrde" fantastike, a ona se ovde nameće kao lekcija. Ipak, umešnost u pisanju zahteva i veći domet priče, emociju koja može da dobro uzdrma, kao npr. u prethodnom krugu. Ova je bila na leru.
8. Uslov-Šta mu je sve pojela? Unutrašnje organe, ili lice, ili i jedno i drugo? Ili je to neka metafora? Nemam pojma. ,,Gad" je zakopan u dvorištu, a ,,uslov" da i Ana nekog utepa. Zar je tolika snaga njene ljubavi da je pretvori u monstruma dovoljno moćnog da počini takvo nedelo? Majku mu. Imao sam o ljubavi daleko bolje mišjenje.
Quote from: Mandragora Dragon on 25-07-2012, 13:23:48
16. Belosneška Mcenskog okruga-Otkud Staljin sred balova, zamkova i sluga? Možda glavna junakinja može da putuje kroz vreme kako bi ganjala Dimitrija? Muzika je vodi? Nadahnuto, ali čemu?
Onoliko pičkaranje oko priče, a ti si prvi koji je ovo pomenuo!!! Hvalim te, Bože! Kroz celu priču se pominje Sankt Petersburg umesto Lenjingrad, kočijaši (1934. beše?), Lenjin piše novinske članke a bio bi mrtav već desetak godina, itd itd. Što sve u kombinaciji sa istorijski overenim detaljima o operi Ledi Magbet vrišti da je alternativna istorija u pitanju, ali... niko.
Quote from: Mandragora Dragon on 25-07-2012, 13:23:48
8. Uslov-Šta mu je sve pojela? Unutrašnje organe, ili lice, ili i jedno i drugo? Ili je to neka metafora? Nemam pojma. ,,Gad" je zakopan u dvorištu, a ,,uslov" da i Ana nekog utepa. Zar je tolika snaga njene ljubavi da je pretvori u monstruma dovoljno moćnog da počini takvo nedelo? Majku mu. Imao sam o ljubavi daleko bolje mišjenje.
Po prirodi sam jako romantičan.
Quote1. Naslov-Epifanija u baru me je podsetila na film ,,Acid house". Postupak smenjivanja naratora je zanimljiv, oseća se veština autora. Postoji jaka emocija koja je prikrivena, nenametljiva. Smeta mi stereotip: mužjak je, naravno, morao da bude ljakse, a ženka cvet feminizma. Grinje što se gaje kao lek protiv sanjanja su poetične. One su trebale da budu glavna fora, a ne kupoprodaja duše.
Zahvaljujem. :)
Nema tu muškog i ženskog. Jedan lik je alterego drugom. :wink: Ne znam zašto mnogi tu vide feminizam... Ali ako ga i ima, već je implementiran u mene i stoga nije nameran. A mislim da ga nema, nego ste nenaviknuti na jake ženske likove. 8) A fora sa grinjama jeste glavna. Bar sam ja tako zamislila...
QuotePostoji jaka emocija koja je prikrivena, nenametljiva
A ovo je retko ko primetio...
Al' ste se raspisali, na sto topika, a ni o čemu. Elem, da se osvrnem na Belosnešku, svaki Jevtrin mig je za mene zapovest.
Priča nije alternativna istorija. Alegorija je. Trebalo je da predstavi način na koji čovek traga za umetnošću i lepotom, na koji se one prezentuju u bilo kom socijalnom miljeu i način na koji je veoma jednostavno propustiti njihov pun zamah zanetošću traženjem. Time opravdavam i omnibus i bal i aristokratiju, jer ova noć u kojoj se dešava priča je jedinstvena, ona je portal, taj zamak je fiktivna pozornica za Dimitrija, ljubav prema njemu i sve što taj odnos predstavlja. (uz nezaobilazno insistiranje na plavokrvnoj strukturi umetnosti)
Za Lenjingrad sam se prevario, velika greška, neoprostiva. Tako mi i treba kad priče pišem za 2 sata. Ali jedini Josif je Staljin, a on je bio veoma živ kad je Šostakovič bio u punoj snazi. Vladimir Iljič, novinar, je slučajno poneo Lenjinovo ime.
A sad odo' da vidim kakvo je to pičkaranje bilo oko priče :)
I za D. za ono "najbolji" jedno crno srce što ga ljudi crtaju po internetima, a ja n'umem.
Quote from: vimen on 27-07-2012, 12:55:53
A sad odo' da vidim kakvo je to pičkaranje bilo oko priče :)
Nije bilo jasno o čemu je priča. Dala sam afirmativnu kritiku na nju i dobila komentar da sam subjektivna. Oko toga je bilo pičkaranje. :)
Meni su mali signali da nešto uveliko ne valja. Iz jedne rupice nastala je zjapeća pukotina. Ne može se kritikovati nešto što se, u prvom redu, čak ni ne razume.
E, da, fala za srce. :lol:
Quote from: vimen on 27-07-2012, 12:55:53
Za Lenjingrad sam se prevario, velika greška, neoprostiva.
:cry: nemam reči. nemam.
Nadam se da trenutno sa većom pažnjom čitaš tuđu poeziju nego vlastite priče. :mrgreen:
Quote from: Jevtropijevićka on 27-07-2012, 13:18:52
Quote from: vimen on 27-07-2012, 12:55:53
Za Lenjingrad sam se prevario, velika greška, neoprostiva.
:cry: nemam reči. nemam.
Reko' ja da se tu Mujo osoliti neće. I nije. Kukaj sad. :cry: :cry: :cry:
Nikad više neću povratiti veru u ljude!
(sentimentalni edit: xremyb )
Quote from: Mandragora Dragon on 25-07-2012, 13:23:48
17. Drmusanje-Neosporiva je stručnost autora u pisanju ,,tvrde" fantastike, a ona se ovde nameće kao lekcija. Ipak, umešnost u pisanju zahteva i veći domet priče, emociju koja može da dobro uzdrma, kao npr. u prethodnom krugu. Ova je bila na leru.
Mandragora, ne možemo pisati sa paketom emocija koje bi tebe zadovoljile. Ovo je priča o tipu koji prvi put u 40 godina zajedničkog života odlazi negde sam. Tvrdim da svi oni koji imaju slično, trajnije iskustvo u zajednici jesu bili "uzdrmani". Za uzdrmavanje nije potreban džombav drum, nego džombe u duši.
Eh, nađe se i kod mene poneka džomba, a ni "staž" mi nije sitan. Ponekad se zaboravim da se ne piše za mene u datom stanju, tj, da nisam ja za čitanje izabrao ovu "knjigu", ali nisam jedini. Pročitaću ponovo (pošteno, i "Deponiju" nisam skontao iz prve, ali nisam jedini), a Vi da se odmorite i oporavite.
Ma, jok. Ovde je to masovna pojava. Ne zapaze firmu Radionica, pa misle da je apoteka sa vijagrom, azotsuboksidom ili dozama za treptanje, drktanje ili suzoliptanje. Ti si dobro zapazio da radioničke priče ne biramo, nego one biraju nas, a čitamo ih da shvatimo kakve sve omaške sami pravimo dok pišemo.