Okačiću ovde isečak iz "Klaustrofobične komedije" Dušana Kovačevića. Koga mrzi da čita, može da preskoči i spusti se dole direktno do mog pitanja.
"MILICIONER: Šta radiš to, Savo?
SAVA: Skupljam stari hleb. Za svinje.
MILICIONER: Držiš svinje?
SAVA: Ne držim, izdržavam ih. Posle prodaje izdržavaju one mene... Tako, izdržavamo se.
MILICIONER: Hm... Mala ti plata, Savo.
SAVA: Mala... Pomažem sina, kćerku, sestru, brata i majku.
MILICIONER: Puno ih je.
SAVA: Nije njih puno, moj Vule, nego je mene malo. Da me ima više, bilo bi mi lakše. A njih hvala bogu, nikad previše.
...
MILICIONER: Da... a ja mislio da bacaš đubre, pa se baš obradovao što te vidim.
SAVA: Pre pola godine sam prestao da plaćam komunalno. Kad su me tužili, rekao sam sudiji: Neću da plaćam, jer ja nemam šta da bacim... A malopre se nešto mislim da sam, ipak, pogrešio. Morao bi da im plaćam, ali ne zato što ne bacam, već za ono što uzimam... A tebi je malo krivo što vidiš da skupljam hleb?
MILICIONER: Jeste... I da znaš, ima da ti pomognem... Ima da pređeš da radiš kod mene. Nećeš ti meni da prekopavaš tuđe đubre.
SAVA: Sve zavisi, moj Vule, šta je đubre... Jedan moj komšija, inače baš gospodin čovek, krenuo uoči Nove godine da baci đubre. Lift se zaglavio, a ovi što ga odglavljuju otišli na doček. Kad su ga oslobodili posle dva dana, čovek pojeo sve što je poneo da baci.
MILICIONER: Đubre?
SAVA: Bilo đubre dok nije ogladnio. Sutradan, po zaglavljivanju, počeo da prebira po kesama: ovo još može da se jede, ovo nije đubre, ovo jeste, ovo nije... Prvi dan. Drugi dan sve pojeo. Našli ga s praznim kesama. Još se izvikali na njega: Što si pošao da baciš kad nije bilo za bacanje! Vozaš se iz luksuza! Morao čovek da se izvinjava što je dva dana proveo u liftu i jeo đubre.
MILICIONER: Da... svega ima.
SAVA: A jedan moj komšija, pesnik, kad je čuo ovo, rekao mi je: Znaš, Savo, neko jede đubre u zaglavljenom liftu, a većina u zaglavljenoj državi. Veli, dok nam ne odglave državu, siti ćemo se najesti đubreta."
_____________________________________________________________________ ______
Ovde gore je jedan izuzetno zanimljiv, britak, oštrouman, svež i suštastven dijalog. Ipak, jasno je da deluje i neuverjlivo, u kontekstu nekog stvarnog dijaloga. Teško da bi neko, uživo,tako brzo dolazio do tako duboko promišljenih i inteligentnih rečenica i izjava u toku običnog dijaloga gde se samo ređaju rečenice. Tako da se tu negde gubi ta vrsta autentičnosti. Svest da je to ipak neko uzvišeno umetničko delo, pre nego realni isečak situacije (dijaloga) iz stvarnog života, samo skrojen i postavljen da istovetan kao tamo na ulici, dočara umetnikove težnje.
E sad, koliko je to dobro u sklopu neke knjige ili priče sa, recimo, urbanom fantazijom? Ja nekako prirodno težim više principu što uverljivijeg dočaravanja situacija koje bi se odigrale, znači gde neko ne stigne odmah da smisli najbolji odgovor, ili se zbuni i ostane zatečen iako je možda u pravu ili inteligentniji sagovornik, itd. Dakle, kako balansirati između toga da dijalog zaista bude ubojit i da ima umetničku vrednost, a istovremeno da se ima utisak da bi to i stvarno moglo baš tako da se odigra? Ili je možda potpuno loše obazirati se na taj momenat autentičnosti kao u RL, pri pisanju fantastike?
edit: pojma nemam zašto se ovaj formatting ovako sjebao, ništa ja nisam čačkao oko toga
Eksplicitnost i umetnost ne idu zajedno.
Eksplicitnost se koristi u filozofskim diskursima, u esejima, kritikama, itd.
U umetnosti, gradi se slika koja govori "nemuštim jezikom" - igrom, ritmom, prevarom, trikovima, spadalicama, zagonetkama.
Razlog zbog čega eksplicitnost u umetničkom delu izgleda neuverljivo jeste taj što to takođe izgleda kao pravdanje, objašnjavanje, reklamiranje - kao da autor hoće nešto da proda ili nametne po svaku cenu. To neposredno narušava autoritet "autora" i izaziva nepoverenje kod publike.
Quote from: Lord Kufer on 15-12-2013, 13:24:24
kao da autor hoće nešto da proda ili nametne po svaku cenu. To neposredno narušava autoritet "autora" i izaziva nepoverenje kod publike.
ti si ovdje opisao gornji, "izuzetno zanimljiv, britak, oštrouman, svež i suštastven dijalog".
tj, ovo gore je gotovo kič.
inače, djelo uopće ne treba biti "realni isečak situacije ... iz stvarnog života", ta vrsta naturalizma vodi u krajnjoj instanci do apsurda.
djelo, tj. raditi treba uvijek i jedino - dobro... a "realnost", uvjerljivost, ljepota, zanimljivost će onda pridoći.
Dramski dijalog nije najbolji primer kako se literarni dijalog gradi. Postavljeni dijalog se više sastoji iz poruka autora, a literarni mora više da insistira na gradnji likova. Poruke mogu i treba da postoje, ali su u drugom planu. Što napisa Kufer, eksplicitnost je uvek na uštrb uverljivosti.
banujte chagra, otvara previše topika na kojima moram da pametujem 8)
inače, Kufer je u pravu samo do pola, pošto naspram eksplicitnosti postoji namjerno zagonetno, hermetično poigravanje koje ničemu ne služi, a povrh toga je glupo i površno
eksplicitnost je pornografska a hermetizam je vudu i horoskop
a negdje između bi bilo ok
Ovaj ''tvoj'' dijalog zvuči kao niz ne baš smešnih viceva sa tezom. A ja volim smešne viceve. Kod smešnih mi ne smeta teza.
Osmehnula sam se tek na ovo :
Quote from: Chgr on 15-12-2013, 13:14:26
edit: pojma nemam zašto se ovaj formatting ovako sjebao, ništa ja nisam čačkao oko toga
I to je sva moja emotivna reakcija.
Quote from: Chgr on 15-12-2013, 13:14:26
Ovde gore je jedan izuzetno zanimljiv, britak, oštrouman, svež i suštastven dijalog. Ipak, jasno je da deluje i neuverjlivo, u kontekstu nekog stvarnog dijaloga. Teško da bi neko, uživo,tako brzo dolazio do tako duboko promišljenih i inteligentnih rečenica i izjava u toku običnog dijaloga gde se samo ređaju rečenice. Tako da se tu negde gubi ta vrsta autentičnosti. Svest da je to ipak neko uzvišeno umetničko delo, pre nego realni isečak situacije (dijaloga) iz stvarnog života, samo skrojen i postavljen da istovetan kao tamo na ulici, dočara umetnikove težnje.
E sad, koliko je to dobro u sklopu neke knjige ili priče sa, recimo, urbanom fantazijom? Ja nekako prirodno težim više principu što uverljivijeg dočaravanja situacija koje bi se odigrale, znači gde neko ne stigne odmah da smisli najbolji odgovor, ili se zbuni i ostane zatečen iako je možda u pravu ili inteligentniji sagovornik, itd. Dakle, kako balansirati između toga da dijalog zaista bude ubojit i da ima umetničku vrednost, a istovremeno da se ima utisak da bi to i stvarno moglo baš tako da se odigra? Ili je možda potpuno loše obazirati se na taj momenat autentičnosti kao u RL, pri pisanju fantastike?
iz tvojih pitanja da se zaključiti kako si intimni dodir sa književnošću imao tek u poznijem životnom dobu, što barem donekle objašnjava tvoju iskrenu zabezeknutost nad bazičnim literarnim alatkama, i to od one bazičnije, da ne kažem prostije (to u smislu jednostavnosti, ne vulgarnosti) vrste.
Dušan Kovačevć je komediograf, što znači autor je dela namenjenih pozorištu, što dalje znači da su to dela koja izvode glumci na pozornici, što dalje znači da je u pitanju drugi medij oltugedr. Povrh toga, Dušan Kovačević je satiričar (i to od one populističkije sorte, ali ako, dobar je u tome i to treba ceniti) a satira je, jelte, književni oblik koji podrazumeva podrugljivo plasiranje autorskih komentara na sijaset društvenih, moralnih i političkih prilika i okolnosti. Satira je stoga alatka preko koje autor stvara sliku nastrane, izobličene stvarnosti, i to kroz kroz jedno ili više različitih sredstava koja mu stoje na raspolaganju: aluzije, alegorije, parodije, ironije, sarkazma, groteske i karikature. A jednom kad to znaš, odgovor na aporično ti pitanje će se skoro pa sam kasti. :?:
Quote from: Chgr on 15-12-2013, 13:14:26
Ovde gore je jedan izuzetno zanimljiv, britak, oštrouman, svež i suštastven dijalog. Ipak, jasno je da deluje i neuverjlivo, u kontekstu nekog stvarnog dijaloga. Teško da bi neko, uživo,tako brzo dolazio do tako duboko promišljenih i inteligentnih rečenica i izjava u toku običnog dijaloga gde se samo ređaju rečenice. Tako da se tu negde gubi ta vrsta autentičnosti. Svest da je to ipak neko uzvišeno umetničko delo, pre nego realni isečak situacije (dijaloga) iz stvarnog života, samo skrojen i postavljen da istovetan kao tamo na ulici, dočara umetnikove težnje.
E sad, koliko je to dobro u sklopu neke knjige ili priče sa, recimo, urbanom fantazijom? Ja nekako prirodno težim više principu što uverljivijeg dočaravanja situacija koje bi se odigrale, znači gde neko ne stigne odmah da smisli najbolji odgovor, ili se zbuni i ostane zatečen iako je možda u pravu ili inteligentniji sagovornik, itd. Dakle, kako balansirati između toga da dijalog zaista bude ubojit i da ima umetničku vrednost, a istovremeno da se ima utisak da bi to i stvarno moglo baš tako da se odigra? Ili je možda potpuno loše obazirati se na taj momenat autentičnosti kao u RL, pri pisanju fantastike?
edit: pojma nemam zašto se ovaj formatting ovako sjebao, ništa ja nisam čačkao oko toga
Meni se ipak čini da ti grešiš u postavci. Kao da ne postoji ništa između krajnje banalnog, repetitivnog i dosadnog dijaloga koji je (navodno) autentičan i visokoparnog i "nerealnog" kojim autor iznosi svoje ideje i briljantnost.
Odnosno: postoje i u životu britki, duhoviti i pametni sagovornici, zlo bi bilo da nije tako. A postoje i književni/dramski/filmski dijalozi koji deluju životno a opet su vrhunska umetnost. Osećam da ti dugujem i primer, pa evo.
Andžej Vajda u knjizi "Film zvani želja" prenosi vrlo kratak, sveden i krajnje životan dijalog, a opet vrhunski po umetničkoj vrednosti:
Oficir: Koliko ti je godina?
Dečak: Sto.
Oficir (šamara ga): Koliko ti je godina?
Dečak: Sto i jedna.
Dečko ne filozofira, ne kaže ništa što ne bi mogao bilo koji ulični deran na njegovom mestu, a sve je rekao. To je dobar dijalog. :)
Za mene je odsustvo dijaloga neoprostivo.
U tom slučaju sve se svodi na duge deskripcije kojima nije vičan svako.
ja najviše volim unutrašnji monolog, dok se dijalog obično svodi na nepotrebno brbljanje.
Ovu dvojicu gore pomešati, možda se nešto i dobije.
Quote from: PTY on 15-12-2013, 14:21:51
iz tvojih pitanja da se zaključiti kako si intimni dodir sa književnošću imao tek u poznijem životnom dobu, što barem donekle objašnjava tvoju iskrenu zabezeknutost nad bazičnim literarnim alatkama, i to od one bazičnije, da ne kažem prostije (to u smislu jednostavnosti, ne vulgarnosti) vrste.
Dušan Kovačevć je komediograf, što znači autor je dela namenjenih pozorištu, što dalje znači da su to dela koja izvode glumci na pozornici, što dalje znači da je u pitanju drugi medij oltugedr. Povrh toga, Dušan Kovačević je satiričar (i to od one populističkije sorte, ali ako, dobar je u tome i to treba ceniti) a satira je, jelte, književni oblik koji podrazumeva podrugljivo plasiranje autorskih komentara na sijaset društvenih, moralnih i političkih prilika i okolnosti. Satira je stoga alatka preko koje autor stvara sliku nastrane, izobličene stvarnosti, i to kroz kroz jedno ili više različitih sredstava koja mu stoje na raspolaganju: aluzije, alegorije, parodije, ironije, sarkazma, groteske i karikature. A jednom kad to znaš, odgovor na aporično ti pitanje će se skoro pa sam kasti. :?:
Može se reći, mada sam ja i još uvek prilično mlad :) Čitam oduvek, ali razmišljanje o procesu koji stoji iza onog što čitam mi jeste relativna novost. Inače potpuno je diletantska priča (kao što se da primetiti), pa mogu da razumem da je vama sa stručnijim znanjem to suva bazičnost.
A taj dijalog sam naveo samo kao primer jer mi je bio pri ruci. Nije moja dilema nastala nakon čitanja konkretno tog dijaloga, pa da odatle izvire zabuna. A ti si se u drugom pasusu okomio konkretno na ovaj dijalog i konkretno na Duška Kovačevića, što mi zapravo i ne pomaže previše. Verovatno je moja greška, vidim da su se i neki drugi obrušili na razlaganje dramskog dijaloga.
Ipak, uzevši iz svih vaših odgovora po nešto zapravo mi i jeste nešto jasnija ova problematika.
Quote from: Chgr on 15-12-2013, 16:18:20
Quote from: PTY on 15-12-2013, 14:21:51
iz tvojih pitanja da se zaključiti kako si intimni dodir sa književnošću imao tek u poznijem životnom dobu, što barem donekle objašnjava tvoju iskrenu zabezeknutost nad bazičnim literarnim alatkama, i to od one bazičnije, da ne kažem prostije (to u smislu jednostavnosti, ne vulgarnosti) vrste.
Dušan Kovačevć je komediograf, što znači autor je dela namenjenih pozorištu, što dalje znači da su to dela koja izvode glumci na pozornici, što dalje znači da je u pitanju drugi medij oltugedr. Povrh toga, Dušan Kovačević je satiričar (i to od one populističkije sorte, ali ako, dobar je u tome i to treba ceniti) a satira je, jelte, književni oblik koji podrazumeva podrugljivo plasiranje autorskih komentara na sijaset društvenih, moralnih i političkih prilika i okolnosti. Satira je stoga alatka preko koje autor stvara sliku nastrane, izobličene stvarnosti, i to kroz kroz jedno ili više različitih sredstava koja mu stoje na raspolaganju: aluzije, alegorije, parodije, ironije, sarkazma, groteske i karikature. A jednom kad to znaš, odgovor na aporično ti pitanje će se skoro pa sam kasti. :?:
Može se reći, mada sam ja i još uvek prilično mlad :) Čitam oduvek, ali razmišljanje o procesu koji stoji iza onog što čitam mi jeste relativna novost. Inače potpuno je diletantska priča (kao što se da primetiti), pa mogu da razumem da je vama sa stručnijim znanjem to suva bazičnost.
A taj dijalog sam naveo samo kao primer jer mi je bio pri ruci. Nije moja dilema nastala nakon čitanja konkretno tog dijaloga, pa da odatle izvire zabuna. A ti si se u drugom pasusu okomio konkretno na ovaj dijalog i konkretno na Duška Kovačevića, što mi zapravo i ne pomaže previše. Verovatno je moja greška, vidim da su se i neki drugi obrušili na razlaganje dramskog dijaloga.
Ipak, uzevši iz svih vaših odgovora po nešto zapravo mi i jeste nešto jasnija ova problematika.
Uh, vidi, najpre izvini zbog tona u mom prethodnom postu - to uopšte nije bilo mestu, a nije mi čak bila ni namera, tek sam naknadno shvatila da mi je taj tekst natopljen vitriolom, potpuno bez potrebe, pošto zaista nisam mislila ništa loše. Isprovociralo me nešto sasvim levo, bez ikakve veze sa tvojim pitanjem, pa se zato zaista izvinjavam. Najozbiljnije.
Pitanje ti jeste malko konfuzno, recimo, to je kao da si pitao zašto Dalijeva Galatea nije anatomski ispravna kad je očigledno portret njegove žene pa još k tomu i u renesansnom maniru. Otud sam htela da ti skrenem pažnju kako u pitanju spajaš dve potpuno različite stvari, otud konfuzija i u razmevanju samog pitanja i u odgovaru kao takvom.
Ali okej je sasvim da pitaš, znaš već kako mudri ljudi kažu - nema glupih pitanja, postoje samo glupi odgovori. U to ime, izvinjavam se zaista, bio je to jedan od mojih glupljih odgovora.
Pozdrav :)
Ma u redu je :)
I da, jasno mi sad da sam (tj. na koji način sam) konfuzno postavio stvar, ali na kraju smo se ipak razumeli.
Počeo sam s pitanjem zašto se udala za njega.
- Volela sam ga - odgovorila je.
- Znači, sada ga ne voliš.
- Nisam rekla da sam ga prestala voleti - odgovorila je.
- Rekla si: 'volela sam ga'. Nisi rekla: 'volim ga'.
- Uvek se hvataš za reči i sve izvrćeš do neverovatnog - protestovala je Marija. - Kad sam rekla da sam se udala jer sam ga volela, nisam htela da kažem da ga sad ne volim.
- Ah, onda voliš njega - kazao sam brzo, kao da želim da je uhvatim u grešci u vezi sa izjavama datim pri ranijim ispitivanjima.
Ćutala je. Izgledala je utučena.
Ernesto Sabato Tunel
Ma, ni romantičari nisu tako loši.
Iz Igoovog romana VANDEJA SE BUNI, scena na stepeništu kule, noć, predah u borbi: onaj na vrhu i onaj na dnu stepenica poznaju se od ranije, i na suprotnim su stranama.
"To si ti, gore?
Jesam.
Šta imaš u ruci?
Pištolj.
A u drugoj?
Svoja creva."
Pitanje opravdano, ali postavka primera loša.
Pitanje se odnosi na prozna dela, a primer iz dramskog teksta. Funkcija dijaloga u dramskom tekstu (koji predstavlja neku vrstu operativnog, početnog akta predvidjenog za nadogradnju) ima ideju skraćivanja puta do karakterizacije, do prenošenja informacija i sl. kao što ranije kursadžije lepo objaniše.
Dijalog u prozi funkcioniše potpuno drugačije. Ima i drugačiji smisao (počesto) mada postoje dela potpuno ili većim delom sastavljena od dijaloga napr. Poljubac žene pauka ili Top je bio vreo. (nisu žanrovska, izvinjavam se).
Imam utisak da ti tražiš "recept" po principu kratke lekcije iz nekog kursa kreativnog pisanja, a to je , plašim se pogrešan put. Ne postoji receptura malo ovog malo onog pa ga smućkaj i to šta očekuješ: hit?
Možda i tako može. Možda se to uči a ne oseća i ne sluti kako treba da uradiš, jer ako je ovo drugo, to je talenat a vremenom dođe i zanat. Pošto se naučiš na greške.
Imao i ranije pitanje oko početka priče, romana, čega li. Kako pecati čitaoca. Zavisi šta hoćeš.
Recimo:
Žika i Maša vode ljubav. Raspališ tako. Žestoko. Biraš hoćeš porno početak ili erotiku ba... E sad ti se račva stvar. Hoćeš kontarverzu? Maša je muško. Hoćeš šok: Maša je majmun i u pitanju je romansa čuvara zoo vrta i majmuna u kavezu. Sad se stvar širi: razdvojensot, patanja, sve elemstni uskraćene ljubavi. Hoćeš SF? Komuniciraju telepatski. Uz to daš mu ga po mistici kako se u beogradkim lagumima nalazi ko zna šta, recimo alhemiski san, kament mudrosti. Tu imaš mogućnost da opisuješ i Beograd i Kalemegdan i ZOO vrt i odnose primata i pričicu o kamenu filozofije, upleteš tajna društva, neke peripetije i ko zna šta još u tom algoritmu može da ti iskoči... Nakucaćeš knjižuljak od 500 strana očas posla dok sve opišeš.
Naravno, dijalog može biti provokativan. Žika objašnjava Maši ćemu sve može poslužiti banana. Ne bih sad razrađivao tu vrstu telepatskog dijaloga koji se vodi izmedju dva primata, gde bi sve bilo jednostavno pošto se Maša služi prostim reečenicama, grešakama u rečima a Žika je malkice inteligentan i koristi prostoproširene rečenice, ali te lišava obaveze objašnjavanja "dopreše Mašine misli" ili "promrmlja Žika". Ne bi ni zbunilo čitaoca a zavisno od tvog strpljenja takav dijalog može pojesti i do 10-15 stranica romana.
Čist postmodernizam...
Zauzmi ugao gledanja i raspali bez prevelikog razmišljanja kod prve verzije. Posle doradi, ali pre toga prouči i Kalemgdan, ZOO vrt, lagume i napravi "istraživanje" kako to rade ozbiljni pisci.
Ima da teče sve ko ladna voda.
Mislio sam da smo se složili da nije zgodno imati previše dobre dijaloge. Međutim, nije zgodno imati ni premalo dobre dijaloge. Jednostavno, nije dobro ni Lonijevo mišljenje dramaturga - ništa bez dijaloga, kao ni Alekxdelargeovo - samo unutrašnji monolog. Dijalog je jedan od književnih alata, kao i niz drugih koje pisci upotrebljavaju, i najvažnije je da je funkcionalan u priči. Znači da pisac koristi niz metoda da ispriča svoju priču, da je dobro i zanimljivo ispriča, te da realizuje motivaciju koja ga je podstakla da tu priču zapiše. Dijalog, kao i narativ, ispunjava svrhu da čitalac bude uveden u priču, kroz nju vođen i da ne dozvoli da se čitalac izgubi u čitanju.
Da se vratimo na deo dijaloga koji je postavio Sintetik. Kakav god bio on mora da unese u priču nešto novo, nešto što će upotpuniti našu predstavu o likovima u dijalogu ili dodati važan element za priču. Pa, šta saznajemo iz tog dijaloga? Za mene je to informacija da je ispitivač drkadžija koji voli da maltretira ljude oko sebe, a da je ženi, Mariji, pun torbak takvih, ali se pred njima povlači. Ako to već nije bilo rečeno i ako nema tu ulogu u priči, onda je dijalog bez veze i suvišan.
Varvarinov primer, očigledno ga je mrzelo da potraži nešto bolje, poentira na crevima. Mislim da su važniji delovi poređani negde oko tih nefunkcionalnih redova.
Budući da za mene dijalog i narativ moraju biti podjednako funkcionalni, dijalog koristim za promenu ritma u priči, za opuštanje od narativa ako je bio naporan, pa i da se zabavim ako je to moguće.
Ubice on Mariju posle. Opsesivan je i paranoican. Ko nije? Plus je slikar. Jbg.
Quote from: ALEKSIJE D. on 16-12-2013, 12:16:47
Imam utisak da ti tražiš "recept" po principu kratke lekcije iz nekog kursa kreativnog pisanja, a to je , plašim se pogrešan put. Ne postoji receptura malo ovog malo onog pa ga smućkaj i to šta očekuješ: hit?
Možda i tako može. Možda se to uči a ne oseća i ne sluti kako treba da uradiš, jer ako je ovo drugo, to je talenat a vremenom dođe i zanat. Pošto se naučiš na greške.
Samo da odgovorim da se ne zanosim pravljenjem hitova i do sad neviđenog, genijalno jebačkog dela koji će biti prekretnica u književnosti :) Više to pišem za sebe, a moji najluđi snovi idu najdalje do toga da jednog dalekog dana, eventualno, iz svog džepa izfinansiram štampanje nekog malog broja primeraka.
Nego imam milion nekih nedoumica i pitanja u vezi sa ovim spisateljskim zanatom. Čitajući druge, i razmišljajući o tome šta je piscu moglo biti u glavi tokom pisanja, dosta toga intuitivno slutim. Ali to je nedovoljno, potrebno mi je da mi neko naglas objasni to sve, kako bih iz podsvesne slutnje to doveo do svesnog alata, jer tek tako mogu i da zagospodarim time. Zato se obratim vama prekaljenim znalcima, i evo, uvek bude korisnih odgovora. :)
Aleksije, 'teo neko da ti čestita nagrade za dramu i roman, a ne može jer ti je na ignore.
Ma, kad bih sebe stavio na ignore i jezik pod katanac a prste u kinesku klopku bilo bi lepo.
Čestitke ko da sam primio. Hvala.
Nego, Chgr, lepo ti lezi u krevet, nabavi par olovaka i jedno pet risova papira, zaključaj se u sopče sa dovoljno vode i udri ko Marsel Prust. Nije se on baš mnogo opteretio sa svim dilemama koje tebe muče. Ovako, upašćeš u situaciju Kamijevog junaka iz "Kuge", koji dvadese godina birka i merka početak romana, prepravljajući stalno početnu rečenicu (od koje nije dalje odmakao) a koja glasi otprilike "Grofica je izjahala u pet popodne ..."
Dobro se izdrmusala na konju kada je sjahala da piski. Toliko joj se piskilo da nije ni primetila da odmah tu sa one strane ograde jedan crnac crta grafit. Crnju je iz kreativnog zanosa prenuo zubor njenog pisanja. Kada je zavrsila i zbunjeno ustala trazeci sa cim da se obrise pogledi su im se susreli. U nju je gledao mladi misicavi crnac. Takav primerak nikada do sada nije videla. Tata joj nije dozvoljavao da se druzi sa ulicarima.
Vidi se kako si studirao Kamija, tj. i roman i dramu. Mada se nešto opsećam gde je bilo reči o cveću, mirisima koje htede pisac uhvatiti, podrhtavanju tela žene i sklada konjskog klasa itd. E, to sve u prvoj rečenici, i uz to da se čitalac odmah primi dela...
Quote from: Miljan Markovic on 16-12-2013, 13:49:33
Aleksije, 'teo neko da ti čestita nagrade za dramu i roman, a ne može jer ti je na ignore.
Zamisli, i mene je turio na ignor. Čudan neki čovek... (https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fwww.pic4ever.com%2Fimages%2F129fs916747.gif&hash=17cb386a410ee88c2ad2f685788080a4cc5e63d1)
Quote from: Chgr on 16-12-2013, 13:36:48
Quote from: ALEKSIJE D. on 16-12-2013, 12:16:47
Imam utisak da ti tražiš "recept" po principu kratke lekcije iz nekog kursa kreativnog pisanja, a to je , plašim se pogrešan put. Ne postoji receptura malo ovog malo onog pa ga smućkaj i to šta očekuješ: hit?
Možda i tako može. Možda se to uči a ne oseća i ne sluti kako treba da uradiš, jer ako je ovo drugo, to je talenat a vremenom dođe i zanat. Pošto se naučiš na greške.
Samo da odgovorim da se ne zanosim pravljenjem hitova i do sad neviđenog, genijalno jebačkog dela koji će biti prekretnica u književnosti :) Više to pišem za sebe, a moji najluđi snovi idu najdalje do toga da jednog dalekog dana, eventualno, iz svog džepa izfinansiram štampanje nekog malog broja primeraka.
Nego imam milion nekih nedoumica i pitanja u vezi sa ovim spisateljskim zanatom. Čitajući druge, i razmišljajući o tome šta je piscu moglo biti u glavi tokom pisanja, dosta toga intuitivno slutim. Ali to je nedovoljno, potrebno mi je da mi neko naglas objasni to sve, kako bih iz podsvesne slutnje to doveo do svesnog alata, jer tek tako mogu i da zagospodarim time. Zato se obratim vama prekaljenim znalcima, i evo, uvek bude korisnih odgovora. :)
E, za to ti treba još jedno 20-30 godina života. Pri tome, treba sve vreme da vežbaš, da čitaš, da se konsultuješ, svađaš po foruma, naknadno promišljaš...
Pisac prvo mora da razjasni sebi problem o kojem želi da piše, a ne da svoja premišljanja stavlja na papir. To obično rade početnici i to je deo koji je nezaobilazan - naime, to je ogledanje, tekst je ogledalo, u nejmu vidimo i ne vidimo sebe.
Pogrešno je misliti da je pisanje samo zanat koji se može izučiti pa onda klepati bescelere svakih pola godine. Pisci bestselera, kao Klejvel ili Ladlam recimo, sigurno su sakupili dosta iskustva u životu i o životu, pa su imali o čemu i da pišu, a uz to su uvežbali i dobar način da se to uobliči tako da bude zanimljivo drugima.
Kufer, ne plaši narod.
Tek sad vidim gde je ovo temica u okviru književne radionice.
Povlačim sve, ali sve što sam napisao i molim administratora da, ako je moguće, obriše ili samo moje postove baci u djubre gde im je i mesto.
Chgr, zanemari sve što si od mene pročitao jer ti to ne vredi ništa, i pored moje dobre namere koja bi te u pakao odvela.
Ništa ne fali onome šta si savetovao. Jedino ti je pasus o Žiki i Maši kao da ga je mali Đokica zamislio.
Njih dvoje su kasnije otisli u Dansku. Tamo su imali svoj sou. Pare su namlatili. Shvatili su da je nesto trulo u drzavi Srbiji.
I niko se ne zapita, od svih vajnih pisaca SF-a, otkud telepatske sposobnosti majmunu? I rešenje se dalo naslutiti od ovog mog sinopsisa, al slabo vi to razrađujte...
Pa, kad si već navro da pomogneš, daj nam odgovor na pitanje "zašto" majmunu telepatske sposobnosti, a lako ćemo posle za "odakle". "Zašto" je najčešće pitanje u domaćoj fantastici koje ostaje bez odgovora. Nalupetati se ne znači da je nešto fantastika. Upravo suprotno. Ako pisac ima priču koju želi da prenese čitaocima i ako je fantastika pogodna za njeno literarno ostvarenje, pisac mora da se naoruža pripremom koja će ga u najvećoj meri poštedeti čitalačkih pitanja "zašto". Ne kažem da se mogu unapred naći svi odgovori, ali broj pitanja na koje će čitaoci morati da nađu svoje odgovore ili da odbace knjigu, mora da bude jako mali. "Praćakanje" pisca da usput objasni neobjašnjivo je krajnje pogrešno. Na udici mora da bude čitalac, a ne pisac. Sad, ko ovo ne razume neka ne čita. Ionako se nikada ne piše za sve.
U lagumima se nalazio akumulator orgonske energije. Kamen mudrosti, koji im je omogucavao da govore bez reci. I njega su poneli u Dansku. Ostavili su Srbe da na miru uzivaju i da na svom jeziku lepo pricaju i pisu po Vuku.
Rudolf II Hasburški nastojao je doći do kamena mudrosti, stvorenog uz alhemijske postupke, koji su, jelte kao što reče Branko Kockica, preteča kvantne fizike i hemije. U tim svojim istraživanjima otkrio je kako je već stvoren navedeni predmet čudnih svojstava i sakriven negde u beogradskim ruševinama. Istu stvar načuo je i Sulejman Veličasntveni, te kad osvoji Beograd naredi da se isti razruši, kao fol da ne bi ponovo bio teško osvojiv. U stvari, radilo se o Šlimanovskom iskopavanju i pretragi za lapis philosophorum. Rudolf pokrene akciju osvajanja Kuće ratova, povervivši rabotu bratu Mateji. Medjutim, turski sultan poveri kontranapad Sinan paši Goraninu, kobajagi se praveći više zauzet svojim haremom, tako da je Sinan paša imao za cilj da drži Kuću ratova pod vlašću padišahovom dok se kamen ne nadje. Slučaj je hteo da je kamen uzidan u jedan od prostalih zidova tvrđave, te kada je došlo do bobardovanja Beograda 6 aprila, od šuta koji je kasnije krošćen za zidanje, našao se tu i mali kamenčić, uzidan u kvez sa majmunima. I, gle, Maša je obožavao baš tu, na tom ćošku gde je stajao obli kamičak tirkizne boje da sedi! Kada je došlo do prolaska asterioida SJH3234L pored Jupitera, jak signal uslovljen sastavom asterioda, doveo je do reakcije u kamenčiću, koji je uticao na pinalnu žlezdu, kao i na pons i žuljevito telo, te stvorio mogućnost odašiljanja energetskih talasa prema Žiki, koji je baš, u tom trenu, čistio kavez...
Ostalo nadogradite sami sa svojom neizmernom maštom i erudicijom, nakon opsežnih priprema. Ja ovolko, na brzinu, improvizujući...
Ajde... Crnom Gruji je kamen midrosti sa neba pao... Čemu toliko komplikacija?
Rekli smo SF, mora imati neko naučno obrazloženje. I drugo, kako napisati roman od 500 strana ako omlatiš sve u 6000 karaktera? Kod Gruje pade kamen šta kako i odakle, nikog nije briga. Ovde imaš i edukativni momenat. Istorija, bato, istorija. Pa sve to ukukuljeno, zamumuljeno... Da vidiš samo kako bi skočila poseta pred kavezom sa majmunima: svak bi gledao boju kamenja.
A oni ga, što reče Sintetik, odneli u Dansku.
Znači, odgovor na zašto je slučaj. Ne pije to vodu. Folira vas Aleksije, a Stipan je meni rekao da ne voli pripremu. Sintetika ćemo sačekati da nam iz Danske javi svoj odgovor na zašto.
Kakav slučaj? Majmun samo preksače jednu fazu evolucije. Pitanje je zašto postoji kamen mudrosti? Ko ga je stvorio? A to bi već bilo za ono, roman nastavak, gde se objašnjava kako je alhemija poreklom iz Egipta, kao trag zaboravljenog znanja, kada se sistem piramida koristio poput akceleratora za prodor u medjusvemir, paralelnu dimenziju, za stvaranje predmeta koji služe za transfer energija koje primate, kao što su mamuni treba da pretvore u čoveka, roba vanzemaljaca...
Ajde, ima tu ideja i za pet hit knjiga! Samo mi fali Draža, Tito, Sloba, Ranković i svi ostali koji tragaju za tim predmetom. Ne bi tu ni Hoking promakao a ni Tesla sa ili bez zaveštanja i dece...
O Konstantinu i da ne pričamo.
Dok su putovali za Dansku u avionu nisu mogli da sede zajedno. Majmun je morao biti smesten ispod u tovarni prostor namenjen za zivotinje. To im i nije toliko smetalo jer su sve vreme razgovarali. Kamen je bio u zikinom dzepu. Zracio je energiju. Dok su preletali Svajcasku ta energija je uznemirila cestice koje su se u tunelu u Cernu kretale svetlosnom brzinom. Bas ih je uznemirila. Uskopistile su se i napravile crnu rupu koja je u tom trenutku progutala veci deo Evrope i otisla u svemir. Zikin i Masin avion je za dlaku izbegao crnu rupu i sleteo u Dansku koju je srecom katastrofa mimoisla. Posto nisu znali jezik, a elektronski mediji nisu funkcionisali zbog smetnji koje je prouzrokovala crna rupa nisu mogli da saznaju da li je i Srbija stradala sa ostalim zemljama. Ipk sreli su neke zemljake gastarbajtere koji su im objasnili da je jedino Srbija prezivela od drzava iz tog regiona ali da se sada Srbi pitaju kako da postanu deo Evrope kada je to sada samo jedna ogromna praznina?
zamisli samo da je svega nestalo, sve je popapala crna rupa, maša i žika su i dalje u zraku, avionu ponestaje goriva, gdje dakle sletjeti? ali ne muči to ljude u avionu, već glad. netko se sjeti majmuna, počinje drama na letu 202...
Već je King to obradio na sličan način. Moramo biti originalni, je l te... Kako drugačije napraviti dobru priču? Eto, originalne su ideje o nekim tajanstvenim predmetima za kojima svi tragaju, o vampirima, skokovima kroz vreme tamo amo, o magiji, o istoriji koja se mogla desiti a nije ili se desila u nekom paralelnom svemiru. To su sve original situacije, do sad nekorišćenje ni u svetskoj ni regionalnoj fantastici. Zato se treba truditi, dati onaj, kako se ono zove, moždana oluja na ingliškom jeziku, pa šta ispadne.
Uz stručne, dobronamerne komentare i usmeravanje koje doprinosi književnom kvalitetu i oljoj žanrovskoj određenosti a ima za cilj prosperitet domaće sf scene ...
Pošto ne dobijam odgovor, a nesuvislosti se umnožavaju, predajem se. Sad još da nadrljate tih 500 strana i da se prijavite Laguni ili nekoj još većoj filijali za plasiranje bestselera. Ima Dexi samo je malo laguna da u njima svi proplivaju.
Telepatsko pisanje romana! Zanimljivo xfrog
Mi smo svi ovde zanimljivi da je to bolno za zdrav razum. Zato je potrebno biti nezdrav i bezbolan. Po mogućstvu bez razuma.
Nadam se, sad ozbiljno, kako je Chgr uvideo koliko je besmisleno tražiti bilo kakav odgovor zašto i kako se nešto radi. Od budalaštine napraviš zezanciju. I onda neko to uzme za ozbiljno. Zato, ne haj za sve što ti je rečeno nego udri po osećaju.
Pogrešićeš, to ti je sigurno. I utešno.
Quote from: scallop on 17-12-2013, 12:57:48
Znači, odgovor na zašto je slučaj. Ne pije to vodu. Folira vas Aleksije, a Stipan je meni rekao da ne voli pripremu. Sintetika ćemo sačekati da nam iz Danske javi svoj odgovor na zašto.
A mislim zasto Scallope. Nije to bas lako objasniti kroz pricu. Bezuslovna unikatna ljubav izmedju Mase i Zike je pokrenula bezuslovnu energiju iz kamena koja je u nihovom slucaju znacila medjusobne telepatske moci. Za Evropu je vec znacila propast jer u Evropi nije bilo balansa bezuslovnoj energiji iz kamena u vidu bezuslovne ljubavi. Eto. Kamen je vekovima, eonima cekao da se takva ljubav dogodi i da on onda oslobodi svoju bezuslovnu energiju kao poklon najcistijoj bezuslovnoj ljubavi.
Ti si, Sintetični, zapeo da uništiš Evropu (bez Danske), pa to ti je. xrofl
Može to i bez kamenja, ali ne bez ljudi i majmuna.
Što neko ne okači neku priču da malo čitamo?
Quote from: kimura on 17-12-2013, 14:23:20
Ti si, Sintetični, zapeo da uništiš Evropu (bez Danske), pa to ti je. xrofl
Može to i bez kamenja, ali ne bez ljudi i majmuna.
Što neko ne okači neku priču da malo čitamo?
...može i bez kamenja i bez znamenja, ali ne može bez "bezuvijetne"..
Jeste! Kamen je stigao iz svemira, tražili ga Habsburgovci i Osmanlije, otkrio ga majmun, a završio u Danskoj. Pomislite samo - mračne noći, crne zastave i kamen mudrosti? Koliko tu neoprostivo dobrih dijaloga može da se udene!!!
Ma kakva priča Kimura, i bez njih umemo da se nalupetamo do mile volje,
O, brzino, o mladosti koja juriš, bezglavo srljaš u nove avanture, ne obazireš na detalje ! Da, da, na tebe mislim Stipane! Čitaj pažljivo. Ovamo pišeš roman u dve ruke i četiri oka i pet piva, i promiče ti suština preduvertire koja je uzeta od maga, gurua genija ugostiteljestva iz Švicarske Eriha fon Denikena. Nije kamen došao iz svemira. Zaboravi film. Ovo je literatura lebarnik ti tvoj!
Vnzemaljci su došli i hoće roblje. Nema ko da radi. oni neće. Oni su gospoda, nešto kao Mišković, beko i tako to. I onda naprave piramide, to ti je neki akcelerator samo mu fale metalni delovi. I tu stvore nešto što liči na kamen a ima za cilj manipulisanje genima živih bića enegijom iz podsvemira, tj. paralelnog svemira. I stvore od majmuna čoveka. To objašnjava kako to da se priamide pojaviše u kamenom dobu tek tako. I to objašnjva kako je majmun postao telepata. I postavlja pitanje za 8 deo romana šta je bio onaj asteriod koji pomenuh a mrzi me da mu gledam broj. Ponovni dolazak vanzemaljaca? I gde su sleteli? U Dansku?
Quote from: ALEKSIJE D. on 17-12-2013, 13:59:01
Mi smo svi ovde zanimljivi da je to bolno za zdrav razum. Zato je potrebno biti nezdrav i bezbolan. Po mogućstvu bez razuma.
Nadam se, sad ozbiljno, kako je Chgr uvideo koliko je besmisleno tražiti bilo kakav odgovor zašto i kako se nešto radi. Od budalaštine napraviš zezanciju. I onda neko to uzme za ozbiljno. Zato, ne haj za sve što ti je rečeno nego udri po osećaju.
Pogrešićeš, to ti je sigurno. I utešno.
Da mislim da je to verovatno suština, mada ostaje nada, šta znam. :) Čak i ako ništa drugo ne ispadne, zanimljivi ste mi da vas čitam i ovako, makar. :)
U brodovima koji su krstarili kosmosom u potrazi za zlatom su se oglasili alarmi. Nestao je najveci rudnik zlata. Evropa! Majmunice ciji se mozgovi koriste za kompjutersku obradu podataka su bile uznemirene.
- Prorocanstvo se ostvaruje - pomisli Zara dok je smirivala majmunice. - Energija tvorca je oslobodjena. Amerika je sledeca.
A da l' bi mogli da se vratimo na temu - dijalog, , bez majmuna i Danske, i navedemo, recimo... neki dijalog koji smo pročitali pa rekli AUH!
Vidiš, baš sam našao jednu priču našeg poznatog autora, koja je gotovo cela od dijaloga. Vrlo rado bih to, makar parče, okačio ovde, ali se bojim gde bih time povredio autorska prava dotičnog. Dok se mi ovde zezamo sa svojim budalaštinama, kačenje ozbiljnih autora, publikovanih u nekim časopisima, makar bili i pdf okačeni na netu, makar oni bili i sa ovog foruma, može imati nesagledive posledice.
Zato je bolje naći nekog mrtvog klasika i njega obesiti. Neće se ljutiti. I obavezno naš. Nikako stranac, jer se onda radi o prevodiočevom delu, interpretaciji.
Dakle, dobrovoljac, domaćeg autora SF-a, ali pokojnog. I to dijalog, strogo.
AUH!
Nije dovoljno da je autor pokojan. Mora da bude davnopočivši, jer autorska prava ne zastarevaju smrću, već se prenose na naslednike.
I? Koga vešamo? Zar niko ne čita domaće pisce? Zar nema mrtvih domaćih pisaca SF-a? Svi pisci SF-a su živi? Zar samo prevodi? Ili u originalu, kao što jer vrhunskim intelektualcima na ovom forumu, se čita?
Pobogu, imamo ovde istoričare, znalce SF-a u ovoj našo ničim izazvanoj postojbini! Zar teoretičari ne mogu da se spomenu nikog satrulog od pre 50 tak godina?
Niko?Ništa? Cvrčci u daljini...
ĐANK BALJEZGARIJE
- Da li si ti nihilista?
- Nisam. Šta ti je to? A da li se ti sećaš one što ti je gurala čarape u usta i vibrator u bulju?
- Marš džukelo. Tebi je popušila.
- Jeste. Tu na malom krevetu. Nisam je puštao na jebodrom.
- Posle je pričala kako nije imala šta da puši. Haaha,ha,ha!
- Šta je smešno, perverznjaku matori?
- Jebo te matori.
- Vadi dop čiča!
- Jebo te čiča.
- Nije mi ništa!
- Jel' si ti normalan?
- Vidi! Stvarno mi nije ništa.
- Svašta.
- Stondiraš i praviš mi zazubice. Hiljadu dinara sam ti dao. Majki jadnoj od penzijice sam uzeo. Daj prijatelju svome. Daj. Alo. Na šta to liči? Jel ti mene čuješ? Ma nisam ni osetio. Evo. Ništa. Pogledaj! Pogledaj!
- Ne udaraj me. Beži!
- Razbio si se, a meni ne daš. Sram da te bude. Gde ti je etika Rasti? Rđo jedna. Krvi si došao da mi se napiješ. Lepo ti, a? Mene ko jebe. Šta će keva da mi kaže ako uđe i vidi kako stondiraš?
- Presekla me ova vutra.
- Kako mene nije? Što si takva pička? Sediš tu i gledaš kako patim. Daj. Vadi čoveče. Daj. Oćeš sad da tih tvojih pedeset kila kože i kostiju bacim kroz prozor? A?
- Bolje drži dijetu. Medvedu.
- Nemoj da te medved jebe! Budi čovek! Daj dop! Ajde. Daj. Molim te.
- Kakav dop? Odakle mi? Nije to pasulj.
- Nije pasulj? Dabogda se zadavio sa...sa...sa onom hrskavicom iz pasulja. Dabogda ti u dušnik zapela. Dabogda ti se u sinusima zaglavila.
- Hrskavica iz pasulja? Misliš mali jadac iz zrna?
- E to. To!
- Sad moram onaj pasulj kući da bacim. Što kuneš, babo jedna?
- Sa'ćeš ti u Mekišku. Šta te briga? Pomfrit, koca, hamburgeri. Imaš i za Malboro. Dosta si pušio moj. I vutru si mi poduvao. Kako možeš tako? Reci drugu svome. Hajde Rasti! Reci!
- Šta da ti kažem slone jedan?
- Reci kako si me zajebao. Reci kako si mi kurac uvalio. Daj taj dop više! Šta se praviš lud?
- Rek'o sam ti da dop nije isti kao juče. Nije to pasulj.
- Opet pasulj. E, pa sad bi ti ga u bulju gurao.
- Nisam ti ja diler budalo. Jurc'o sam po gradu i don'o ti na noge. Budi zahvalan Momčilo. Reci hvala.
- Hvala ti Rasti što si mi uzeo pare. Hvala ti što si duvao moju vutru.
- Hteo si raketu da lansiraš. To košta. Jebiga sad - nije poletela dovoljno visoko. Ubi se.
- Tebe ću da ubijem! Tebe ću da ubijem!
- Beži bre! Nemam dopa. Stvarno misliš da imam? Odakle mi? Kažem ti - nema više!
- Daj pare. Vrati mi moje pare!
- Kakve pare?
- Hiljadu dinara kojih sam ti dao.
- Uozbilji se.
- Ozbiljan sam.
- Koji je tebi kurac Momčilo? Sa čime bi se drogirao da ti nisam doneo? Ne daj Bože da sam pao - strpali bi me na pet godina. Kao iz pičke.
- Ti u Boga veruješ?
- Naravno.
- U kog Boga ti veruješ?
- Šta te briga?
- Kakav je taj tvoj Bog? Kakav je taj Bog lopova i pljačkaša? A Rasti? Kakav je?
- Pun ljubavi.
- Kako?
- Bog pun ljubavi.
- On tebe voli?
- Da.
- Pomaže ti da me pljačkaš?
- On i tebe voli.
- Što onda meni ne pomaže da tebe pljačkam?
- Nisi tražio.
- Kako da mu tražim?
- Zovi ga mobilnim.
- Molim?
- Zovni ga i reci mu šta ti treba.
- Nemam broj.
- Nema on broj.
- Pa kako?
- Samo uzmeš mobilni i pričaš.
- Šta?
- Kaži mu da hoćeš da pljačkaš.
- Ne smem to da mu kažem.
- Pa šta ćeš onda da mu kažeš?
- Da neću da pljačkam.
- Ne smeš da lažeš Boga Momčilo.
- E, 'ajde beži. Dosta si stondirao. Jel'ćeš da ti obučem džemper?
- Skloni se. Sam ću.
- Dosta mi je više smrdljivih dilera i njihovih Bogova punih ljubavi. Hoću dop.
- Da nisi ti ipak nihilista?
- Ne znam, ja znam da kada uzmem pola svoje doze...
Ja sam bio ubeđen da je pisac tih baljezgarija riknuo negde tokom prve godine radionice, dakle pre samo trideset meseci. Takođe sam verovao da smo ga uterali u korektno i dobro pisanje.
Prica se da je otisao u dzunglu. Kao onaj tigar u Life of Pi.
Quote from: scallop on 18-12-2013, 12:26:16
Ja sam bio ubeđen da je pisac tih baljezgarija riknuo negde tokom prve godine radionice, dakle pre samo trideset meseci. Takođe sam verovao da smo ga uterali u korektno i dobro pisanje.
...pisac je ipak posegnuo za cijelom dozom(vidjeti zadnju rečenicu baljezganja), a to mu ne čini dobro... :)
Dobro i lose su relativni pojmovi. Sve zavisi sa koje tacke gledista posmatramo. Sve je stvar izbora i mudrosti da se isti napravi. A mozda je sve to sudbina. Cudni su putevi Gospodnji. Kako si Saturnice?
Tvoj dijalog je đubre sa bilo koje strane.
Quote from: SuperSynthetic on 18-12-2013, 14:00:03
Dobro i lose su relativni pojmovi. Sve zavisi sa koje tacke gledista posmatramo. Sve je stvar izbora i mudrosti da se isti napravi. A mozda je sve to sudbina. Cudni su putevi Gospodnji. Kako si Saturnice?
A što ti misliš o naslovu ovog topika? Kako to, nečega što je predobro, može biti previše? Da ne kažem kako ne kužim kome i što bi se radi te iste izvrsnosti, trebalo opraštati?
eto, vidiš i sam kako sam, zbunjeno, svejedno, hvala na pitanju...:)
E, ova Saturnica...
Stipane, mogla bi da pita mene, pa da joj objasnim.
Quote from: scallop on 18-12-2013, 15:57:20
Stipane, mogla bi da pita mene, pa da joj objasnim.
može scallope, čekam objašnjenje...:)
Gledala si kauboje sa pokrpljenim dupetom u američkim filmovima kad citiraju čuvene pisce, pesnike ili političare? Jednostavno, dijalog može da bude "pametan", ali samo onoliko koliko i lik koji u njemu učestvuje. Dijalog služi da upotpuni priču i da je učini čitljivijom. Nikako da pisac pokazuje koliko je on pametan. Znači, dobar dijalog nije i prepametan dijalog. On je samo prirodan i funkcionalan.
Nisam ni mislila kako dobri dijalozi moraju biti ne znam kako pametni. Već kako kažete, funkcionalni. I dalje mislim, ako se osvrnem na sam naslov, da za nešto što je dobro, ne možemo reći da ga je previše. Onda nije bilo dobro, bez obzira na ne znam kakvu mudrost provučenu u njima.
Za izostanak navodnika na "previše" se obrati Chgr. Sam je izjavio da je mlad.
Quote from: saturnica on 18-12-2013, 16:21:56
Nisam ni mislila kako dobri dijalozi moraju biti ne znam kako pametni. Već kako kažete, funkcionalni. I dalje mislim, ako se osvrnem na sam naslov, da za nešto što je dobro, ne možemo reći da ga je previše. Onda nije bilo dobro, bez obzira na ne znam kakvu mudrost provučenu u njima.
I sama si rekla u čemu je problem. Osvrnula si se na sam naslov koji, bez konteksta koji ga pobliže objašnjava (a nalazi se u prvom postu teme), možda i može biti tautološki konfuzan. Onda ti ga je neko dobar odavde ipak ponovo prežvakao i presložio tako da direktno rešava tvoju zabunu, i opet si samo ponovila svoje reči kako ti nije jasno, ne usvojivši ništa od toga. Tako da ne znam šta bih ti rekao.
Ja ne znam što tebi nije jasno? Moguće je da sam ja zbunjena, al' bogami nisi ni ti daleko. Moja je zbunjenost, na primjer, i započela upravo s onim komadom dijaloga kojeg si okačio na početku.
Meni je, za razliku od tebe, on sasvim ok, usprkos sugestijama i tvrdnjama da je ,,očito" kako s dijalozima nešto ne valja, kako nisu autentični i kako im nedostaje uvjerljivosti. Meni nije očito. Meni je dobro upravo ono što tebi nije.
Što ima specijalno u tome, što dva poznanika pričaju na ulici? S đubreta elegantno dođu na stanje u državi. Odlično. To što je jedan običan građanin, skupljač đubreta a drugi milicioner o kojima ljudi kao intelektualnim veličinama i nemaju baš neko mišljenje, ne umanjuje vrijednost ovoga dijaloga. Zar pričaju o fizici ili teologiji?
Ovo što si zakačio ovdje pod nazivom ,,Pisanje previše dobrih dijaloga..." nikako ne bih nazvala ,,previše dobrim" dijalogom. On je naprosto dobar, simpatičan, dovoljno da čovjeku izvuče smijehuljak na lice, i ništa više. Fino puca na stanje u državi.
Pisanje dijaloga u dramama ili romanima, nemaju veze jedno s drugim. Očito si pogriješio u odabiru primjera za ,,Pisanje previše...", o naslovu da i ne govorim.
Tako da ne znam niti ja što da ti za sam kraj kažem, osim da još jednom ponovim, ako je neki dijalog "predobar" ali se greškom našao u krivim ustima, onda ga ne možemo više nazivati dobrim, pa čak ni da ga je sam Goethe izrekao.
Kak ne kuzis? Bit ovoga topika je cista alhemija.
A da se mi vratimo pisanju telepatskog romana? Prvi deo...
Quote from: ALEKSIJE D. on 19-12-2013, 11:10:16
A da se mi vratimo pisanju telepatskog romana? Prvi deo...
...tko s kim počinje općiti telepatski?
Sinetik ima prednost. Očekujem Stipana.
Na kolegijumu u svemirskom brodu vodja eskadrile Hektor je licno naredio Zari da se satlom spusti na Zemlju i otme Masu, Ziku i kamen. U Danskoj, Masa i Zika nisu ni slutili sta im se sprema.
- Zaro, lenštino jedna dokle ćeš još da paradiraš ovuda, ne rekoh li ti da vučeš dupe na tu planetu i nađeš kamen mudrosti?
- O, moćni Hektore, žulja me sedište. Samo što ga tehničari nisu tapacirali. Čim završe hitam po kamen.
Zara slusa naredbe samo mocnoga Hektora. Znaci, Stipe, odbij! Ne spustamo se nigdje.
( o krivih li dijaloga)
Quote from: Stipan on 19-12-2013, 12:31:36
- Zaro, lenštino jedna dokle ćeš još da paradiraš ovuda, ne rekoh li ti da vučeš dupe na tu planetu i nađeš kamen mudrosti?
- O, moćni Hektore, žulja me sedište. Samo što ga tehničari nisu tapacirali. Čim završe hitam po kamen.
Boldovano je apsolutno nepismeno.
Veza izmedju sedenja na tirkiznom kamenu i evolutivnog skoka, koji zadesi nesretnog Mašu, zasniva se na stimulisanju prostate. Maša, snužden zbog slabe posete vrtu, sedeo je kamičku, osećajući tolotu gde ga probija od medjunožja do temena.
Šta je "mudjunožje", šta "teme", tad nije znao. Tek kasnije, kada su i pojmovi "gore" i "dole" našli mesta u njegovoj svesti.
Nažalost, sad dok lebdi u galaktičkoj krstarici "Knićanin i sin", sve se istumbalo, sve nestalo i gore je dole i dole je gore, i Bajaga cepa sa razglasa...
"A banane i Žike nigde!"
Poruka shvaćena, mada malo nejasna. Stipe ODBIJ!!!
Ma dobar si Stipe. Idemo dalje.
Zara je znala da ne sme srljati. Pre nego se spusti na Zemlju prvo mora neutralisati kamen i opet ga vratiti u stanje hibernacije. Kada je skovala plan Ziki i Masi je stigla ponuda velike multikompanije da za velike novce svoj sou presele u New York. Da li je to bila koincidencija?
U medjuvremenu Srbi su razmisljali kome da se prikljuce sada kada vise nema Evrope. Turskoj ili onome sto je ostalo od Rusije? Voleli su da slusaju tursku muziku i gledaju Sulejmana Velicanstvenog, a opet bila je tu i struja koja je htela sa Rusima.
Quote from: Stipan on 19-12-2013, 12:59:40
Poruka shvaćena, mada malo nejasna. Stipe ODBIJ!!!
kad je tebe jedno žensko "odbij" moglo zaustaviti? kad? u tvojim se romanima i pričama jedan sasvim drugačiji gard provlači...:) znači piči dalje i ne kenjkaj..
Sve dileme oko pridruživanja rešio bi Maša lako, samo kada bi se nekako uhvatio za sedište koje se nalazi daleko ispod njega. U jednom momentu, sinulo mu kako se treba prikloniti maloj skupini gologuzih babuna koja krešti prema nebu, videći letelicu gde se presijava pod jutarnjom svetlošću.
Misao dopre do Žike.
Blago se osmehnuvši, pomilova Mašu po glavi i promrmlja:
" Tačno. Ne bi se videla razlika izmedju nas. Stopili bi se u jednu veliku gologuzu naciju."
Ako zanemarimo da Žika nije prisutan (ne može nikog da pomiluje po glavi), nepismeno je i ovo:
" Tačno. Ne bi se videla razlika izmedju nas. Stopili bi se u jednu veliku gologuzu naciju."
Žika i Maša su bili pohlepni, novaca nikada dovoljno, i zato, odmah pristanu na veliki show, te se počnu spremati za daleki put. S koferima u ruci negdje na nekom drumu, sakriveni pod okriljem noći, Maša upita potiho, ispod glasa, svog supu(a)tnika, voliš li me Žiko?
"Molim? Što si rek'o?"
"Ništa", odgovori Maša, i pogleda na svjeteleću točku na nebu.
"Da li je to zvijezda ili...", pomisli i ukopa se na mjestu.
Žikina tragedija počivala je u tome da se nije dovljno školovao. Jedva se nekako dovukao do drugog osnovne. Izbacili ga jer je mnogo voleo mačiće. Hvatao ih na svakom odmoru i zubima im otkidao repove.
" Ah, slatka mladosti..."
Za vreme svakog odmora.
Quote from: scallop on 19-12-2013, 13:34:29
Za vreme svakog odmora.
I ne samo to. Djevojkama je baco guštere pod suknju, povlačio ih za kečke, sipao otrov za štakore u zdjelice za obrok ne bi li potamanio sve živo što se kreće. Sve dok nije upoznao Mašu. Tada je stao. Tada je počeo neki novi život. Mogli bi komodno reći, počeo je "Life of Žika and Maša"
Za ugled Chgr-u. Ovi što se ovde zajebavaju su nagrađivani pisci, a jedan je kandidat za NiNovu nagradu. :evil:
Čerez tog se i zavitlavaju...
Sa prilozima i predlozima, futurom i aoristom... Svim ostalim zgodnim detaljima zanimljivim dokonu svetu.
Bez psovanja, molim.
Ipak se nalazimo medju kulturnim delatnicima. Prosvetiteljima, tako reći...
A i deca ovo čitaju.
- Poručniče...
- Na raspolaganju, o moćni Hektore!
- Ima li vesti iz misije nalaženja kamena mudrosti?
- Baš nikakvih, o moćni Hektore.
- Dođavola! Nadam se da Zara nije upao u asteroidni kovitlac!
- Čisto sumnjam, o moćni Hektore. Nije još ni krenuo.
- Štaaa?! Još uvek mu niste tapacirali stolicu?
- Ma jesmo... I namestili sportski volan, ugradili zvučnu izolaciju, prelakirali šatl...
- Pa što ne kreće, sunce li mu žarko?!
- Žuljaju ga čizme. Već satima isprobava najnovije modele po magacinu...
Zara je zensko Stipane. Moracu malo da premontiram. Sorry.
- Poručniče...
- Na raspolaganju, o moćni Hektore!
- Ima li vesti iz misije nalaženja kamena mudrosti?
- Baš nikakvih, o moćni Hektore.
- Dođavola! Nadam se da Zara nije upala u asteroidni kovitlac!
- Čisto sumnjam, o moćni Hektore. Nije još ni krenula.
- Štaaa?! Još uvek joj niste tapacirali stolicu?
- Ma jesmo... I namestili sportski volan, ugradili zvučnu izolaciju, prelakirali šatl...
- Pa što ne kreće, sunce li joj žarko?!
- Žuljaju je čizme. Već satima isprobava najnovije modele po magacinu...
- U oci me gledaj porucnice.
Porucnik ga stidljivo pogleda.
- Hajde sad istinu porucnice. Gde je Zara? Govori!
- Eno je u kafeteriji mocni Hektore sa one njene dve drugarice.
- O jebem vam galaksiju iz koje ste dosli da vam jebem!!!- zaurla Hektor dok je na mobilnom telefonu pokusavao da savata kameru u kafeteriji. - Svi cete kod doktora Markosa na najstrasniju obradu sinapsi i vijuga pa onda na Zemlju da radite za profit. Robovi da budete. - Posto u silnom uzbudjenu nije mogao da ukljici uzivo kameru i mikrofon iz kafeterije na svom mobilnom telefonu on ga svom snagom zavrljaci u zid. Razbio se u tisucu komada.
- Odmah da si mi pustio kafeteriju na glavni ekran porucnice. Odmah!
- Razumem mocni Hektore.
Porucnik pridje konzoli i pusti zvuk i sliku.
http://youtu.be/69mermWNac8 (http://youtu.be/69mermWNac8)
Hahahahahahah, Sinteticni, upravo sam malo prije objasnila Stipanu znacenje imena Zara, sto dakako znaci samo jedno, da ne moze nikako biti musko...:)
- Čujem, otkrili ti zloćudni tumor?
- Da.
- Šta da se radi, niko danas nije zdrav. Eto, ja na primer, sve me nešto u vratu žiga, mislim da je od jastuka, nisu to oni, perjani jastuci, kao nekad. Rekao sam ženi - kupi perjane, a ona ni da čuje. Loše spavam, sav sam kao slomljen kad ustanem.
- Ja sam...
- Znam, znam, ništa ne govori. Skupi lekovi, u vražju mater. Par dana sam bio prehlađen, da ti ne pričam koliko me je koštao aspirin, ja se lečim, onako, na svoju ruku, ne idem kod lekara. Sve je to banda.
- Mislim da...
- Šta?! Nemoj mi ništa govoriti. Sve znam. Nije meni što je gužva po tim ambulantama, nego što je gužva u prevozu. A što je tek skupo da se voziš! I vala, ima čovek utisak kao da svi u autobusima koji se voze, idu baš u ambulante. I na groblje. A ja ne volim gužvu, prljavo je, brate. I stalno stojiš, ako je na dve noge, još je i dobro. Mlađarija sedi.
- Hteo sam...
- Pa to ti pričam. Razumem te potpuno. Meni cela kuća smrdi na kiseli kupus. Provetravao sam ja, prskao parfemima, ne vredi. Imam gorušicu, znaš, ne prija mi ništa kiselkasto oko mene. Smeta mi, brate, kupus, i tačka!
- Treba reći...
- Ne, ne! Ne ustručavaj se. Kao da ne znam, ih! Rmbači ti, dok imaš leđa, ćuti, radi, čekaj bolja vremena. Ali, ja ću, bogami, da preduzmem mere. Rešio sam da tužim preduzeće, evo, pipni ovde, ama, pipni, šta se stidiš. Sve je to od arbajtovanja. Imam noćne more zbog toga i, nemoj nikom reći, ponekad i mokrim u krevet. O psihičkim tegobama neću ni da pričam.
- Zapravo...
- Čekaj, čekaj! Kao da ne znam! Sve sam video i sve sam čuo. Ali da vidiš moj slučaj. Ajde što onaj moj klipan troši sve što zaradi u kladionici, njegovo je, ali kad mi dođe pred oči pa kaže - tata, daj jednu crvenu - zadavio bih ga. Zbog njega imam povišen pritisak. A šta to znači, reci ti meni? Koliko je to visoko - visoko, a da ne bude previsoko? I tako živim, živuckam, ne dižem glavu. Da ne bude previsoko.
- Dozvoli mi...
- Pa to ne ide! Ne budi naivan. Eto, ja na primer, lepo sam predložio na kućnom savetu da se dogovorimo oko parking mesta, da se uvede neki red, da se zna ko, kada, i gde parkira. I šta se zbilo? Tuča, eto šta. Ti znaš da ja to ne volim, da sam miroljubiv čovek, da ne bih udario. A oni mene, od nekud - šljas! Evo, vidi, tu, ispod oka, sad se ne vidi, ali mislim da ću vući posledice do kraja života. Takoreći, ja sam invalid. Pa ti vidi...
- Pa...
- Hvala. Ne treba mi sažaljenje.
- Ovaj...
- Ne! Nema meni pomoći.
- A da, ipak...
- Pusti. Nego, vidi se, brate, da si bolestan. Boli li te mnogo?
- Upravo o tome hoću, sve vreme. Otkrili su mi tumor, no bio sam na operaciji, i on je izvađen. Zdrav sam kao dren.
- Pa što nisi odmah rekao? Žališ se, kukaš, zadržavaš me, kao da sam ja neki dokoni čovek. A baš mi je bilo drago što sam te sreo, posle tolikih godina. Evo, šta si uradio, nasekirao si me, ko zna šta će biti sa mnom, čir ima da dobijem. Znaš, bio si bolji čovek nekad, kada si bio manje brbljiv... ajd' uzdravlje!
- Ajd uzdravlje komsija.
- Nego nisi mi rekao koga si zaokruzio na referendumu!?
- A sto bih ti rekao?
- Nisi val'da Tursku?
- Pa necu val'da Rusiju?
- E sto te ne ubi taj tumor crko dabogda.
I tako dok su Srbi odugovlacili sa objavljivanjem rezultata referenduma svemirske sile su bile zaokupljene spasavanjem Amerike, do skora njihovog drugog, sada prvog po velicini rudnika zlata. Nisu nikako zeleli da je izgube kao Evropu koja je bila najveci rudnik zlata u Vaseljeni.
Ko god bi pogledao Zaru odmah bi se ozario. I Hektor se ozario dok je gledao nju i njene dve drugarice kako caskaju i pevaju u kafeteriji. Smirio se. Palo mu je na pamet... Svasta mu je palo na pamet ali to nije sproveo u delo. Doneo je odluku da ih sve tri posalje na Zemlju da otmu Masu, Ziku i kamen mudrosti te tako spasu Ameriku.
Žika i Maša su bili pohlepni, novaca nikada dovoljno, i zato, odmah pristanu na veliki show, te se počnu spremati za daleki put. U taxiju punom kofera, na cesti do aerodroma, pod okriljem noći, Maša upita potiho, ispod glasa, svog supu(a)tnika, voliš li me Žiko?
"Molim? Što si rek'o?"
"Ništa", odgovori Maša, i pogleda na svjeteleću točku na nebu. "Da li je to zvijezda ili...", pomisli i ukopa se u sjedalu.
U malom satlu Zara i njene drugarice su letele iznad druma u Danskoj. Detektori su pokazivali da je izvor energije kamena mudrosti ispod njih, ali pogon satla je naglo poceo da osciluje i stvara turbulencije.
- Antimaterija postaje nestabilna- rece jedna od drugarica.
- Bezimo odavde - rece Zara i usmeri satl ka Americi. - Sacekacemo ih u New Yorku. Tamo ih kamen nece spasiti.-
Antimaterija se stabilizovala te su u delicu sekunde stigle do NY. Sletele su na mali proplanak u Skarsdejlu. Tu je biokompjuter u memorije njihovih mozgova pohranio muziku, pesme, nacin oblacenja i ponasanja u NY. Bile su spremne za Big apple. Na replikatoru su napravile gomilu dolara, povezale svoje telefone na mreze lokalnih provajdera, sakrille satl u sumicu i pozvale taxi da ih odveze do grada.
Zara je imala srece i uspela je odmah da iznajmi apartman na Menhetnu u Grinic Vilidzu u Soho-u.
Jedna od dve Zarine drugarice je ostala u apartmanu da malo ispita novi ambijent, a Zara je se drugom izasla da malo procunja po kaficima.
Pri povratku, ispred ulaza u zgradu u kojoj je Zara iznajmila apartman cekalo ih je iznenadjenje.
http://youtu.be/QhoIQPiqPiA (http://youtu.be/QhoIQPiqPiA)