Do nedavno, šampioni u ovoj kategoriji bili bi
CYNIC'S WORDBOOK
NAKED LUNCH
MINDSWAP
BILL, GALACTIC HERO
LES CHANTS DE MALDOROR
JUSTINE, MISFORTUNES DE VIRTU
etc.
Medjutim!
Prošle nedelje otkrio sam knjigu koja se mora gustirati natenane, inače može da izazove prskanje stomaka, trajnu deformaciju lica (ako hocete da izgledate kao Joker...) i kidanje glasnih žica.
Nehumano!
Zove se Bizarre books, potpuno je autentična, i sastoji se od najluđih naslova i imena autora u istoriji pisane reči.
Pozajmiću opis da se ne bih ponavljao: From unintended double entendres (Making It in Leather) and astonishingly specialized subjects (Great Locomotive Boiler Explosions) to weird books on sex (Sodomy and the Pirate Tradition), and religion (Hell: Where Is It?), the authors have left no page unturned in their quest. Along the way, they have also catalogued some noteworthy authors, including Violet Organ, Fernando Poo, Bishop Frediricus Nausea, and O. Hell :!:
Tu su još i : You Can Make a Stradivarius Violin, Thirty-six Reasons for Believing in Everlasting Punishment, Suggestive Thoughts for Busy Workers", "The Potatoes of Bolivia", "Who's Who in Barbed Wire", "Play with your own marbles", "Making it in leather", and "Scouts in Bondage", "A study of Liverpudlian water cocks, 1932-1955", ...
Ali!
Ovo što je ovde navedeno je više da vam da ukus, nego što je Best off ( :wink: ): najbolji fazoni kriju se u deonici sa bizarnim spojevima imena i naslova...
Enivej: koja je knjiga VAS najviše nasmejala?
Ako se ne varam, mislim da je to bila Deva kroz ušicu igle, by Efraim Kišon. Tu su negdje i Kenoove Stilske vježbe, Volterov Kandid i naravno Autobiografija Branislava Nušića :lol:
VODIC KROZ GRADJANSKU NEPOSLUSNOST, Vudi Alen :lol:
Nema nafte Mojsije - Kison
U svim pravcima - Likok
Fantasticne basne - Birs
Nazalost, sve to dosta davno. Sad, kad si me podsetio, skapirao sam da dugo, dugo nisam citao nista sto bi me tako nasmejalo :?:
Meni Predskazanja i nisu bila nesto smesna - najsmesniji pracet mi je ona parodija Magbeta, Weird Sisters ili tako nesto.
Basara S., 'Napuklo ogledalo';
pojedini dijelovi romana Henry Millera i pojedine price Ch. Bukowskog...
Daniel Harms jeste za 'nasmijati se', ali nije za 'upisati' se od istog (prije 'zagrcnuti se').
Quote from: "otaku"VODIC KROZ GRADJANSKU NEPOSLUSNOST, Vudi Alen :lol:
dobro me podseti: na
nuspojave [valjda se tako zvase? u stvari, ima barem jos jedna, ali ne secam se naslova] sam se kidao od glasnog smeha!
HVALA TI, DZIVSE Vudhausa.
JUTRO DONOSI RADOST takodje.
Montipajtonovci su od njega pokupili skoro sve svoje fazone.
Ovako; definitivno Branko Copic, Efraim Kison-i necete mi vjerovati , mrzim da se ponavljam i ispadam kao fanatik ali je tako, Kastaneda tj Don Huan je nevjerovatno duhovit, ponekad mi zaista natjera suze na oci..moram da nadjem par pasusa da ovjerim ovo sto tvrdim.
E, Branko Copic, jeste, bio mi je smesan...
nije bas za upisavanje, ali Sviftova "Guliverova putovanja" su mi izmamila osmeh par puta: recimo, ono kada se Liliputancima zapali grad, pa oni, jadni, uvate da dovlace koficama vodu, a Guliver otvori slic i sve ih pomokri. Umesto da mu budu zahvalni, oni ga proteraju. Posle, kad je dospeo u onu drugu zemlju gde je on mali, a ostali dzinovi, pa kad ga seksualno zlostavljaju kraljica i njene dvorske dame i kad Guliver sa gadjenjem opisuje kako mu, iz te mravlje perspektive izgleda zenska sisa, kako je povracao od gadjenja, a te dame ga gurale sebi izmedju grudi i ko zna jos gde. :roll:
Kishon Lisac u kokosinjcu po mogucstvu edicija Evergrin
Jerome Tri coveka u chamcu, a o psu da se i ne govori
bilo sta od Nushica
Bizzare Books! Dobar predlog, ghoule; dobar topic, uostalom.
Smijeh je nesuvislo licna i nadasve cudna stvar - u smislu, nesto sto je drugome komicno, trecemu nije. A, opet, kao obozavalac satira i narocito klasicnih distopija, koje u sebi mogu imati pregrst najsuvljeg humora, desava se da se drzim za stomak onamo gdje nekome drugome ne bi ni palo na pamet.
Semjuel Batler u svoja dva romana, "Erevon" i "Ponovo u Erevonu" obavio je posao koji cu do kraja zivota uvijek drzati kao moje omiljeno stivo, narocito zbog toga sto su izrazito nabijeni anti-klerikalizmom za sta nikada necu misliti da moze dovoljno da bude ismijano. Takodje i Haksli u "Vrlom Novom Svijetu". To je zbilja vrlina; uzeti ozbiljnu temu i samo izvrnuti cinjenice na nacin koji mnoge nece emotivno dosegnuti, a opet ostavljajuci imaginaciji na volju da se s njima rve na nezamislive nacine. "Guliverova putovanja" su jos jedan primjer, kao i Fransovo agnosticko "Ostrvo pingvina"; zato jedva cekam da se docepam njegove "Pobune andjela". Takodje me Filip K. Dik neizmjerno razveseljava, narocito u pricama - mislim da je on uz Adamsa, Harisona i velikog tipa koji je autorisao Mindswap, Seklija, najveci prvak SF komedije, ma koliko ovo nekima mozda bizarno zazvucalo; istodobno je nevjerovatno hladan, sto samo pojacava njegovu komicnu srz i misao na vecini mjesta u opusu. No, to je ono o cemu sam prvobitno i govorio - svako ima svoje vidjenje komicnog i spreman se smijati onome gdje niko ne bi vidio ni tracak humora; mislim da se po tome pitanju moze reci da se radi i o svojevrsnoj slabosti covjeka, njegovoj ahilovoj peti, trivijalno receno.
Realno gledano, vjerovatno je prvak humora ipak Tvejn. "Tom Sojer" na stranu; treba procitati njegovu knjigu o Meri Edi Bejker, o osnivacu tzv. Hriscanske Nauke. H.L. Menken je takodje o religiji pisao nevjerovatno zabavne stvari, sigurno zabavnije od Bertranda Rasela, kod koga se zbilja ne moze locirati nista zabavno per se, iako njegovu erudiciju i konciznost cisto sumnjam da neko moze dovesti u pitanje. Tu je onda Tvejnova famozna novela "The Man That Corrupted Hadleyburg". Sada kada je se prisjetim mislim da joj komika nije jaca strana (to je dio Tvejnovog zivota kada je bio i te kako ogorcen na ljudski rod; u stvari, preminuo je u takvom raspolozenju), medjutim znam da sam se svako malo smijao. I to nije ponekad lose. Tragati za humorom u ozbiljnijim stvarima; naprotiv, misljenja sam da to moze biti izuzetno relaksirajuca stvar. Zato zalim sto u tvome romanu nije bilo u mnogome vise humora, kao sto si prilicno skladno zaredjao sa njime u serijalu minijatura "Zombi 5"...
Ko se jos moze izdvojiti? Birs i Vonegat i Vudi Alen su izuzetni; glasam i za De Sada i Miraboa. Valja obratiti paznju i na Jonathana Lethema koji je napisao par dobrih uvrnutih distopija (Gun, With Occasional Music, Amnesia Moon) i jedan nevjerovatan krimic o detektivu sa Turetovim sindromom, "Motherless Brooklyn". Zatim Charles Willeford podize savrsenu stomakobolju u cetiri svoja posljednja romana o naredniku Houku Mouzliju; film Miami Blues odlican je pokazatelj koliko toga ima u prvom romanu spomenutog serijala, iako se ne radi ni o kakvoj komediji koliko o uobicajenom zivotnom poslu.
I, zbilja, mnogi se autori koriste humorom, ali to najposlije ispadne samo zabavno stivo - onaj humor o kome ja raspredam nesto je sto je doista podize unutrasnje organe. Recimo, ja sam se otopljavao od smijeha na "Americkom psihu" B.I. Elisa. Krimi price Itana Koena (jednog od Brace Koen) mogu dobro da razbude covjeka - skoro svaka sadrzi ono na sta mozemo naici u Velikom Lebovskom. A s druge strane, Teri Pracet - naprosto ne kapiram tipa niti njegovu svrsishodnost u kategoriji komicnog SF-a; samo mi je zao sto sam to saznao tek nakon 4 procitana romana o Disk-svijetu. Ova je tema, u stvari, nepregledno enormna, a izvori i spiskovi su nepresusni. Veliki je broj ljudi koji pribjegavaju humoru, ali, za moj pojam, malo je izuzetno kvalitetnih - sto ih, svakako, ne cini losim piscima, posto je humor izrazito individualna stvar, pa tako svaka rasprava sta je smijesno a sta nije mislim da je bespredmetna... Premda zbilja mislim da se svi mozemo sloziti sa time da je poprilicno tuzno kada u necijoj prozi ne naidjemo ni na zrnce makar i neposrednog humora.
Sto me dovodi do najurnebesnijeg romana koga sam procitao. Radi se o "Populaciji 1280" ("Pop. 1280", 1964) ovdje, pretpostavljam, izuzetno malo poznatog americko noir-iste Dzima Tompsona. Preveo sam tri romana ovoga covjeka i njih bi, valjda, trebala da objavi Narodna Knjiga do ljeta, nadam se; Uz spomenute knjige sam i napisao poduzi esej o tome zbunjujuce dobrom piscu jer sam mislio da bi to bilo i te kako prigodno, obzirom da se veoma malo zna o autoru.
U pitanju je namjerna "parodija" na njegov, svi kazu, najveci roman - inace vjerovatno prvi post-WWII serial killer roman, da ga tako nazovem - napisan '52, "The Killer Inside Me". Iako se ne radi o striktnom hororu, bilo je neminovno da Kim Njumen i Stiven Dzons bas njega stave na spisak najznacajnih 100 Horror Books u onoj njihovoj famoznoj antologiji.
Roman govori o zamjeniku serifa za koga svi misle da je najdosadniji i najgluplji covjek na planeti, dok on ovamo cita medicinske knjige na stranim jezicima i polako smice ljude za svoj gros. Istina, u romanu "The Killer Inside Me" (i te kako komicnom romanu, kad vec govorim o tome) u pitanju je izvjesna bolest koja tjera protagonistu da radi to sto radi, s tim da je svrsetak romana nesto sto se ne moze olako naci u danasnjem hororu, ma koliko pojedini tvrdili da on i dalje sadrzi nekog smisla.
"Populacija 1280" je varijacija na "The Killer Inside Me", takodje govori o prevrtljivom serifu, medjutim, ovdje je akcenat stavljen na bolesni humor opervazen teksaskim drawl-om i umotanim u nevjerovatnu kompoziciju recenice u doba WWI, s tim sto je Tompson zamamno dobar psiholog; ono cemu se smijemo prevashodno su zivi karakteri - a ne slapstick - jer je taj autor do kraja zivota radio u miksu regionalnog realizma Vile Kater i takozvanog palpa (sada vec uveliko pravca za sebe) tipicnog za 30-e i 40-e godine proslog vijeka, a narocito vezane za romane Dzejmsa M. Kejna i Cestera Hajmsa. Isto tako, protagonista ovog puta nije nikakav bolesnik, naprotiv; osim sto je najveca ljencuga za koju ste ikada culi (good ole Big Lebowski je za njega jedna prepotentna nistarija!) samo je i te kako siguran da ga je Bog poslao bas u tu vukojebinu kako bi bio serif citavog zivota i ubijao samo uboge i pokvarene, ali samo njih.
Citati Tompsona (koji je inace pretezno pisao o nenormalnim ljudima u prvom licu) je kao da se nalazite zatoceni u protiv-raketnom sklonistu sa raspricanim manijakom koji je isto tako ima ulogu da pali sirene za vazdusnu uzbunu. Stoga doista preporucujem ovog pisca svima koji ga se mogu domoci na engleskom jeziku, narocito romana "Populacija 1280" - po mome misljenju vjerovatno najpakosnijeg i najurnebesnijeg romana ikada napisanog.
Onima koji nisu u prilici da citaju na engleskom, jedino ostaje da se ponadamo da ce "Populaciju 1280" objaviti Narodna Knjiga u bliskoj buducnosti (zajedno sa jos dva njegova naslova: "The Killer Inside Me" & "The Getaway") i da ce u njemu uzivati nista manje nego koliko ja, sto se takodje moze podvesti pod jedan od nezaboravnijih provoda u zivotu. Jer ako je ikada postojao nasljednik autora kakav je bio Robert Luis Stivenson, to je u XX vijeku sigurno onda bio Big Jim Thompson.
Ako izuzmemo Copica iz ranih dana:
1. Svet po Garpu - Dzona Irvinga...
2. Kishon...
Meni nekako ne leze fantasy i SF pokusaji da me nasmeju, osim
Vogegata, mada to je ipak neka druga vrsta humora...
trippe, voleo bih da se cesce oglasis ovde pokojim pisanijem.
obozavam Dickov humor, narocito u Galaktickom iscelitelju keramike.
Tven se jos uvek dobro drzi [uostalom, 'mizantropi' su uvek najduhovitiji ljudi], Nusiceva Autobiografija je nesto sto sam 3-4 puta citao i glasno se smejao kao mladji [verovatno bih i danas, jer stvarno ima dobrih fazona], a Mirboa sam tek nedavno kupio [ako mislis na Torture garden]...
u mom romanu sam morao da se naprezem i suzdrzavam, krajnje svesno braneci se od intruzija humora, jer sam procenio da u tom kontextu humor [u vecim kolicinama] nije potreban, i cak moze da narusi atmosferu koju sam pokusavao da gradim. mada, cini mi se da ce ga biti vise u II delu.
hvala na preporuci za Populaciju= will check it out!
Quote from: "Freja"Ovako; definitivno Branko Copic, Efraim Kison-i necete mi vjerovati , mrzim da se ponavljam i ispadam kao fanatik ali je tako, Kastaneda tj Don Huan je nevjerovatno duhovit, ponekad mi zaista natjera suze na oci..moram da nadjem par pasusa da ovjerim ovo sto tvrdim.
kad se pas pomokri na njega, a on uzvrati istom merom? :!:
i kako se planine tresu dok jedan od carobnjaka prdi :mrgreen:
Raj Loriga, :oops: Najgore od svega
Izvinjavam se malopredjasnji pogresno postovan reply...
Quote from: "Freja"i kako se planine tresu dok jedan od carobnjaka prdi :mrgreen:
eh, nothing works so well as fart jokes... :roll:
CrAven: znam da me volis, i da si na ivici slepila od gledanja 6 filmova dnevno, i da na oci ne vidis od srece zbog K. BigAndLow= ali, promashio si svoje coshe= i dok fanovi nestrpljivo cekaju tvoje najnovije presude iz nesFesti na uobichajenom mjestu, tih ih frljash ovde, medju smijeshne knjige.
malo vise discipline!
sta bi starac Zosima rekao na ovo?
Quote from: "ghoul"Quote from: "Freja"i kako se planine tresu dok jedan od carobnjaka prdi :mrgreen:
eh, nothing works so well as fart jokes... :roll:
E... al' stvarno... sve ostalo manje-vise, al' fart jokes na mene uvek pale. Ne znam zasto, ali svaki put mi budu smrtonosno hilarious.
A ja volim Pratchetta. Al' samo u originalu.
Teri Pračet.
Psihopatak Vojislava Despotova.
Quote from: "Mica Milovanovic"Ako izuzmemo Copica iz ranih dana:
1. Svet po Garpu - Dzona Irvinga...
Film i nije nešto preterano smešan, koliko su pratili knjigu (ako si gledao)??
Što se teme tiče, Pratchett.
Što se teme tiče, Nušićeva autobiografija i Kvaka 22. Mada i Gargantua i Pantagruel nisu daleko.
Ali...za bašbaš UPIŠAVANJE
Nova Pantologija, Stanislav Vinaver.
80 godina kasnije i dalje aktuelno, naročito napušavanje Politike sa identičnim argumentima. Da ne pominjem prepreve Crnjanskog.
Ma genijalno!
Kakvo je to lenjo forumašenje?
Nedovoljni ste! :(
Spomenuli ste samo naslove i šta...?
Ne budite lenji vec opišete o čemu se u tim knjigama radi! :?
Jedna i po recenica kao rezime - minimum.
Da je meni na pemet pala ova tema iza svakog preporucenog naslova dao bih i kratak rezime i citat tog, najsmešnijeg dela.
Kako biste da ste da ste reklamoteri?
NOMEN EST OMEN :lol:
sapientis sat :wink: 8)
'Primena SIMPLEX metode u poslovanju svinjgojske farme' (ovu ne treba ni citati - sam naslov je dovoljan).
QuoteFilm i nije nešto preterano smešan
Ne mogu ti reci, nisam gledao film G.R. Hilla, a i ne znam kako bi ova vrsta uvrnutog humora mogla da se prenese na platno, a da to ne bude
previse bizarno...
sto se tice Gargantue i Pantagruela: sjajno!
jutros mi je za doruckom pala na um jedna od omiljenih replika otuda, pa sam se cerekao u trpezariji punim ustima ko kreten.
elem, razgovaraju 2 prijatelja o potencijalnoj neveri supruge jednog od njih, koja je ostala sama kod kuce.
njen muz umiruje ovog drugog: "Ko je nju po danu video, neće vrat lomiti da joj se obnoć prikrade.''
inače, Vinaver je car- ne verujem da su na francuskom imena onih jela koja se navode toliko smešna kao njegovi prepevi.
Nije za upishavanje od smeha, ali evo jedan lep primerak crnog humora iz novele 'Apt Pupil' koju trenutno citam (kada Denker tj. Dussander ide u azil da uzme psa i razgovara sa upraviteljem):
'It's a city ordinance,' Dave said. 'Can't have dog-packs running the streets.'
'You shoot them.'
'No, we give them gas. It's very humane. They don't feel a thing.'
'No,' Mr Denker said. 'I am sure they don't.' :evil:
"Gargantua i Pantagruel" je, zbilja, jos jedna nevjerovatna stvar za Upisavanje. Inace, Fransoa Rable, autor toga behemota, odrastao je na farmi konoplja koju je, pak, njegov otac naslijedio. A vlastito profesionalno znanje o uzgoju marihuane opisao je u nekom od poglavlja III knjige "Pantagruela", samo sto je on tu drogu krstio u pantagruelion, ili nesto slicno.
Mi nismo bolesni by Ratko Radunović.
Kod mene bez konkurencije.
'Platform', Michel Houellebecq; roman prije toga: 'Atomised'.
Nije bas za mijenjanje pelena, a zbog smijeha prilikom citanja, ali je svakako zabavno djelo...
u definitivno na prvom mestu seklijeva trampa svesti deformisano lice od smeha sve vreme dok sam je citao samo mi je bilo bezveze sto je tako kratka pa kako sam je zavrsio uzeo sam opet da je citam od pocetka :?:
a onda i autobiografija branislava nusica, vecina kisonovih, tri coveka... me na pocetku stvarno razvalio od humora al' onda mi se nekako razvukao mnogo
a nije bas za upisavanje ali drzi kez sve vreme - smrt i druga iznenadjenja od benedetija
ovo je iz knjige koja me je inspirisala za ovaj topik [vidi prvi post]:
These names are completely genuine and have been corroborated
in the catalogues of the British Library and in the American
National Union Catalog, as well as other authoritative
sources.
Ole Bagger
Stanka Fuckar
Gottfried Egg
Dr F.P.H. Prick van Wily :!:
Baron Filibarto Vagina d'Emarese
A. Schytte
Mme J.J. Fouqueau de Pussy
Simon Young-Suck Moon
Tit Wing Lo
Jerry Stahl-PLAINCLOTHES NAKED
Zavera budala od Dzon Kenedi Tula,plakao sam od smeha.Prvoklasna mizantropija.
Autor:
Džon Kenedi Tul (John Kennedy Toole) rođen je u Nju Orleansu 1937. godine, a umro 1969. godine. Diplomirao je engleski jezik na Kolumbija univerzitetu i predavao na Hanter koledžu Univerziteta u Luizijani i Dominikanskom koledžu u Nju Orleansu. Za Zaveru budala (A Confederacy of Dunces), svoj jedini roman, dobio je Pulicerovu nagradu za prozu.
Knjiga:
Tulov najveći domet je glavni lik, sam Ignacije Rajli, intelektualac, ideolog, neradnik, besposličar, proždrljivac, koji bi u čitaocu trebalo da izazove gađenje svojim neviđenim nadimanjem, gromoglasnim prezirom i ratom jednoga protiv svih – Frojda, homoseksualaca, heteroseksualaca, protestanata i raznih krajnosti savremenog doba. Zamislite propalog Tomu Akvinskog, prebačenog u Nju Orleans, odakle kreće u ludu pustolovinu kroz močvare do Državnog univerziteta Luizijane u Baton Ružu, gde mu ukradu kariranu jaknu dok sedi u toaletu za osoblje, savladan neizmernim stomačnim tegobama.
U svakom slučaju, evo vam Ignacija Rajlija – izvanrednog aljkavca, ludog Olivera Hardija, debelog Don Kihota, izopačenog Tome Akvinskog, sve u jednom liku – u žestokoj pobuni protiv celog savremenog doba, ležeći u flanelskoj pidžami u zadnjoj spavaćoj sobi u ulici Konstantinopolj u Nju Orleansu, koji između napada nadutosti i podrigivanja pogrdama ispunjava na desetine svezaka na male linije.
Uz oklevanje, može se upotrebiti reč komedija – mada ovo jeste komedija – jer to samo upućuje na smešnu knjigu, a ovaj roman je mnogo više od toga. Sjajna, izazovna farsa falstafskih razmera bio bi najbolji opis; commedia bi bila bliža.
...da, ZAVERA BUDALA (A CONFEDERACY OF DUNCES), odlichan izbor, vrhunska literatura, nikada nasmejanija mizantropija, sjajna trivija about it, tuzna sudbina autora i dosta vesht prevod na srpski jezik i fin, slikovit, topao i rechit pogovor Vokera Persija...
...svaka pohvala na izvrsnom ukusu!!
*** shteta shto su propali planovi za ekranizaciju u produkciji Drew Barrymore!
Phillip Seymour Hoffman, dugo vremena pominjan kao tumach glavne uloge, bi bio prava mera
...moj predlog broj 1-PIČKE-Huan Manuel de Prada( izdanje-Umetničko Društvo Gradac,2000)
...zbirka kratkih pricha, u neku ruku leksikon, neki od naslova:
-NAGOVEŠTAJ PIČKE
-VIOLONČELISTKINJINA PIČKA
-KODIRANA PIČKA
-PIČKA MESEČARKE
-PIČKA PRIVATNE PROFESORICE
-TRBUHOZBORKA
-PIČKA TRAVESTITA
-PIČKA EKVILIBRISTKINJE
-TUBERKOLOYNA PIČKA
-PIČKA U MENOPAUZI...
...moj predlog broj 2- TRČANJE SA MAKAZAMA Ogastena Barouza( izdanje-Draganić, 2004)
...vratolomno konstruisani fiction-faction,vrhunac američkog, savremenog, histerično-realističnog romana...2006. je donela i uspelu ekranizaciju(Joseph Cross,Annette Bening, Alec Baldwin, Brian Cox, Jill Clayburgh, Joseph Fiennes, Gwzneth Paltrow( na srecu, jako, jako kratko!), Evan Rachel Wood, Gabrielle Union)...
...moj predlog broj 3- do sada, nažalost, neprevedeni pulp minjon THE G STRING MURDERS neprevaziđene Gypsy Rose Lee...
...manje-više citat: " She had red hair and she grew a character to go with it!!!"
Ephfraim Kishon
Branislav Nušić
Woodhause
Jerome K. Jerome
Art Buchwald
SF: Schekley
Connie Willis
Izvan kategorije: president Bush Jr
U jebote topic resurrection.
Meni kad vidim naslov teme (i kako to da se Ghoul uvek prvi seti ovakvih naslova??), prvo pomislim na KNJIGU Forest Gamp. Jedan od retkih dobrih prevoda u Narodnoj Knjizi, knjiga je pisana u prvom licu samog Gampa i nema strane na kojoj se ne zaceniš od smeha. Plus, knjiga je mnogo, mnogo bolja od filma, ma šta ko pričao o samom filmu. Ja naprosto mrzim kad se iz neke knjige koja se adaptira izbace jedni fazoni a smisle neki sasvim levi i relativno dosadni u odnosu na originalne... al jebaga...
Prevod Forest Gampa je bio zabavan, ali je knjiga negde na pola počela da smara.
Ne znam, meni je super do kraja i MNOGO više mi se sviđa kraj u knjizi nego u filmu. "Normalniji" mi je nekako. Jedino što je meni išlo na živce pomalo bilo je ono konstantno "meni se piški".
Naravno da ti je normalniji :)). Meni iz istog razloga njie smiješna, već nekako.....životna, sa plusevima i minusevima.
Pa to i jeste život, a ne trčanje oko sveta...
Bora Cosic:
Uloga moje porodice u svetskoj revoluciji
...MEIN KAMM(MOJ ČEŠALJ) Efraima Kišona, smehotresni, a promišljeni remix Hitlerove pisanije, a donekle i neponovljivog RONDA Kazimježa Brandisa... mala, ali ključna intervencija- Jevreji su zamenjeni ćelavcima!!!
...afera Puzigaće, seljani koji na njivu polaze sa obaveznom ljubičastom kravatom, hipoteka na kuću gradjana bujne kose koja biva potpuno ukinuta ukoliko je bankar ćelav, ženski potomci četvrtćelavaca i uverenje/krilatica-"legalite et fraternite pobeđuju chauvete".... and so much, much, much more
Лесь Подеревянский, Гамлет, або Феномен датського кацапiзму.
Interesantno da sva djela ovog autora postoje i kao zvučni zapis u interpretaciji autora. Ovo stvarno treba ćuti!
Recimo, opis grba:
На гербі зображено ведмедя. В одній руці у ведмідя молоток, а в другій - балалайка. Це символізує працелюбність і незакомплексованість тварюки.
A da prevedeš? :(
A onda više nije smješno. Čak i kad čitaš nije tako smješno kao kad čuješ, a kad prevedeš - grb kao grb, na grbu je medved, u jednoj ruke mu je čekić, a u drugoj balalajka. Što simbolizira radišnost i nezakompleksirovanost bestiji.
HAHAHAHAHAHAHHAHAHAHAHAHAHAHAHAHAHAH
:P
a kako to da se medved kaže vedmed na ruskom? zvuči kao da se neko zezao... :P
Quote from: "zakk"a kako to da se medved kaže vedmed na ruskom? zvuči kao da se neko zezao... :P
Koji ruskio te spopao, u ruskom nema slova i. Ovo je moj materinski jezik.
Moraću da ti verujem da je smešno :(
Quote from: "Mica Milovanovic"Moraću da ti verujem da je smešno :(
Evo, pokušaj tu (http://www.lib.ru/ANEKDOTY/hamlet.txt) malo čitati u originalu, ja mislim da ćeš barem koliko-toliko razumjeti.
a kako to da se medved kaže vedmed na tvom maternjem? zvuči kao da se neko zezao...
Quote from: "zakk"a kako to da se medved kaže vedmed na tvom maternjem? zvuči kao da se neko zezao...
Nemoj se praviti kacap... :wink:
Poslednja knjiga koju sam procitao a da me je naterala da se upisam (skoro, skoro bukvalno :) ) je ADRIJAN MOL - ORUZJE ZA MASOVNO UNISTENJE od Sju Taunzend. Cela knjiga je urnebesna a recenice poput " 'Vino?' Rekla je to kao da sam joj ponudio svezu svinjsku krv." i "Pogledali su me kao da sam im rekao da mi pridrze mladunce foke dok ga ja ubijem motkom." su mi ulepsale zivot. I + je autorka sposobna da se zeza i na svoj racun - ~glavnog sporednog~ lika je oslepela, u isto vreme kada je i sama izgubila vid od posledica dijabetesa...
A ~must-have~ knjiga :) !!!
Ima par plitkih knjizica koje mi padaju napamet, na primer 'Decko iz susedstva' , cita se za dva sata i vristis od smeha.
Ako je nekome do toga kako se zivi u Bocvani i di kvazidetektivske lagane price , onda Mekkol Smitova 'Prva damska detektivska agencija', koja ima x nastavaka.
Joseph Heller. God knows. David, onakav kakav je verovatno bio, rečima pisca Catch-22. Igrao mi brk sve vreme.
Evo, sada sam ponovo procitala predloge za "da crknes od smeha knjige". Je l to nema Moskva Petuski Venjke Jerofejeva, ili mi se cini?
Ovo nisam citao
MINDSWAP
BILL, GALACTIC HERO
a vidim da je davno objavljeno kod nas. Vi ,sto se bavite izdavastvom & prevodjenjem, znate li mozda da li neko ima nameru da objavi ove knjige ?
prve dve sf knjige koje su mi pomogle da shvatim koliko humora moze da se ubaci i u sf. Malo malo pa naletim na njih u nekoj zabacenoj kutiji na sajmu. Nije tesko naci ih, uglavnom kostaju po 100 din. Ali obavezno gledajte po prasnjavim kutijama, niko ih ne izlaze ovako!
povodeom jednog drugog topica prolistah nanovo o'rourkeove
give war a chance
i
all the trouble in the world
(odlomak gdje se predlaze da vijetnam promijeni naziv svoje valute (dong) je legendaran)
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fwww.punk-disco.com%2FCovers%2FKASSETTEN%2FKASSETTEN%25202%2FKong-Dong-1.gif&hash=7d398f34569a7e3b37c603bcfc3af4f8f709912a)
Zaboravismo 'Djavolov recnik'
E da, par stripova mi je bilo zdravo smesno (bolesno smesno=''Preacher''), znaci Agent X i prethodni brojevi Deadpoola dok je pisala Gail Simone. Vristao sam. Isto vazi i za "Hitman: Ace of Killers" i prvi trade, G. Ennis .
o'rourke - eat the rich, price o albanskim piramidama
Quote from: ... on 18-04-2009, 15:20:46
Zaboravismo 'Djavolov recnik'
Ma Ghoul ga prvog spomenuo, kao cinikov rečnik, ali to je ista knjiga.
Ne znam, možda ja imam iščašen smisao za humor, ali smejala sam se svo vreme dok sam čitala Bernhardove STARE MAJSTORE . Dobro, većim delom je to bio kiseo i gorak smeh, smeh od koga ti se grlo steže, na korak do plača...ali bilo je spontanog kikota ....evo nekih citata iz knjige:
Najveća želja Burgenlanđana jeste da stupe u bečku policiju, rekao je onomad, što mi se nije posrećilo, jer sam bio suviše slab, zbog fizičke nesposobnosti.
Ali, ja sam ipak čuvar u muzeju stare umetnosti, i tako, državni službenik. Uveče, posle šest časova, rekao je, ne zaključavam zločince nego umetnička dela, zaključavam Rubensa i Belota..
...nikad u svom životu nisam pročitao ni jednu jedinu knjigu, moj se postupak čitanja sastoji u visoko obdarenom prelistavanju, dakle onako kako kako to čini neko ko više voli da lista nego da čita, naime ko lista desetine, ponekad i stotine stranica pre nego što će pročitati jednu od njih; Moji roditelji su me rodili i kad su videli ono što su učinili, prestravili su se i najradije bi opozvali ono što su učinili. A pošto nisu mogli da me gurnu u svoju kućnu kasu, sunovratili su me u mračnu rupu detinjstva iz koje nisam više izlazio za njihova života.Neke Kafkine priče su me takođe naterale na suze od smeha. UMETNIKA U GLADOVANJU I SEOSKOG LEKARA sam jednom čitala u busu ,kikotala se ko blesava....ali još i smešniji je bio čovek koji je sedeo preko puta mene. Kad je čuo kako se cerim, bacio je pogled na korice knjige i kad je video šta čitam...hehehe....taj izraz lica me posle zasmejavao do kuće.
Svucite ga, pa će onda
da izleči. Ako ipak
ne izleči, ubijte ga!
On je lekar, samo lekar.
pa da, bernhard je a laugh riot, a MAJSTORI naročito - od tih 4-5 knjiga koje sam mu pročitao, ta mi je najbolja.
inače, poznata je činjenica da je kafka svoju prozu okupljenim prijateljima čitao kao neku vrstu stand-up performansa, a naročito PROCES, koji je izazivao salve smeha.
Knjiga koje me takođe do suza zasmejava i koja je skroz uvrnuta ( uvrnutija, ali i slična ALISI U ZEMLJI ČUDA ) puna apsurdnih situacija....je TREĆI POLICAJAC. Ma to je jedna mentol bonbona od knjige (nije za mentole, ako ste to pomislili, sram vas bilo, nego osvežavajuća ). Nažalost, od Flann O' Brien sam samo ovo pročitala. Evo nekih citata :
Druga de Selbijeva mana bila je njegova nesposobnost da razlikuje muškarce od žena. Nakon jedne čuvne prilike kada mu je grofica Šnaper bila predstavljena, de Selbi je o njoj dao laskave izjave kao što su "taj čovek", "taj kulturni stari džentlmen", "vispreni stari momak" i sl. Grofičine godine, njen intelektualni nivo i stil njene haljine mogli bi donekle opravdati ovakvu grešku kada se radi o nekome ko ima problema sa vidom, ali plašim se da se isto ne može reći za druge situacije kada su mlade prodavačice i konobarice na javnom mestu bile oslovljavane sa "dečkići." Na retkim mestima gde spominje svoju misterioznu porodicu, on sopstvenu majku naziva "vrlo otmenim džentlmenom", "čovekom strogih principa" i "pravom muškarčinom".
Budući da je ljudska egzistencija samo halucinacija koja u sebi sadrži sekundarne halucinacije kao što su dan i noć (ova druga je, u stvari, samo nezdravo stanje atmosfere uslovljeno nagomilavanjem crnog vazduha ), pametnom čoveku ne priliči da bude zabrinut zbog prividnog primicanja halucinacije nejvišeg stepena poznate pod imenom smrt.
Jesi li potpuno siguran da nemaš ime?
Stoprocentno.
Da nije Mik Beri?
Nije.
Karleman O' Kifi?
Ne.
Ser Džastin Spens?
Nije.
Kimberli?
Ne.
Bernard Fen?
Ne.
Džozef Po ili Nolan?
Nisam od tih.
Rozenkranc O' Daud?
Ne.
Da nije O' Benson ?
Nije O' Benson.
Skrač?
Ne.
Lord Bred ?
Taj nisam.
Neverovatna parada optužbi i poricanja- rekao je.
Ne zovem se ni Dženkins- udostojio sam se primetiti
Rodžer Mek Hju?
Rodžer nikako.
Da nije O' Konoj ?
Nije O' Konoj.
U tom slučaju ostao je veoma mali izbor imena- rekao je.-Jer samo bi crnac mogao imati ime koje se razlikuje od ovih što sam izrecitovao. Ili crvenokožac. Da nije Birn?
Erik Ajdl - Put za Mars
Teri Pračet - Straža! Straža!
Teri Pračet - Oružane snage
Branko Ćopić - Orlovi rano lete, Slavno vojevanje, Bitka u zlatnoj dolini, Magareće godine....
flen o brajen je na samom vrhu moje MUST READ liste.
ja sam nedavno procitao NA RECI KOD DVE PTICE, nije bas za upisavanje , ali izmamljuje osmehe. danaske sam posudio TRECEG POLICAJCA. je l' to sve sto je od flena o brajena kod nas prevedeno?
btw. kad vec pominjete kafku, ima li gde da se pazare CELOKUPNE PRIPOVETKE u izdanju Mono & Manjana?
...Mono & Manana pakovanje Kafke potraži u BeopOlisu, ili još bolje - kod samih izdavača (Gospodara Vučića 245), a Rad je pre desetak godine u ediciji Reč i misao objavio sjajni i kvalitetno prevedeni roman Flena O'Brajena - ARHIV IZ DALKIJA...
gingeru, fala lepo. potrazicu. :!:
p.s.
ghoule, jesi li pazario knjigu (ZAVERA BUDALA :: Dzon Kenedi Tul), sto sam ti je onomad preporucio? tu knjigu, ne treba niposto propustiti.
Hehehe...danas sam upravo postala ponosni vlasnik ARHIVA IZ DALKIJA Flena O' Brajena. Bacam se odmah na čitanje ( iako sam planirala da čitam ČOVEKA BEZ SVOJSTVA ) Ako je upola dobar kao TREĆI POLICAJAC, uživaću u čitanju. :lol:
Hehehe...pazi ovo:
Posvećujem ove stranice
mom Anđelu čuvaru,
uveravajući ga
da se ja samo šalim
i upozoravajući ga
da se postara
da ne bude nikakvog nesporazuma
kad odem kući.
ADL: nisam stigo ni da pomislim na te knjiške BUDALE od nekih 3-D budala... :(
Quote from: Ghoul on 20-07-2009, 20:46:39
ADL: nisam stigo ni da pomislim na te knjiške BUDALE od nekih 3-D budala... :(
Hmm....imam utisak da je Ghoul ovde mislio na mene. Možda i grešim, ali šta da radim, prepoznala sam se... :(
ti nisi 3-D budala.
ti si at best 2-d, cyber, virtual budala. mala.
Quote from: Ghoul on 21-07-2009, 22:29:22ti si at best 2-d, cyber, virtual budala. mala.
Skoro da mogu da čujem Ghoula kako peva: Volim te, budalo mala...
:D
(rekoh, da preduhitrim Corneliusa i reagujem)
samo ti pevaj: ko peva, zlo ne misli.
PS: vilja, očito je da još nisi ušla u sve suptilnosti mog diskursa, pa ti zato opraštam pretpostavku da bih ja jednu ženu mogao da nazovem - budalom.
na žene obično primenjujem sledeće termine (zavisno od kontexta i zasluge, dakakao):
glupača
kokoš
lujka
ćurka
fufica
kurveštija
pizdurina
hodajuća banka sperme
uskovitlana srž svekolike gnjusi
itsl.
Quote from: Ghoul on 21-07-2009, 22:51:41
PS: vilja, očito je da još nisi ušla u sve suptilnosti mog diskursa, pa ti zato opraštam pretpostavku da bih ja jednu ženu mogao da nazovem - budalom.
na žene obično primenjujem sledeće termine (zavisno od kontexta i zasluge, dakakao):
glupača
kokoš
lujka
ćurka
fufica
kurveštija
pizdurina
hodajuća banka sperme
uskovitlana srž svekolike gnjusi
itsl.
Suptilno... I koja sam ja od gore navedenih?
Hm, pa pretpostavljam da prvih pet epiteta sleduju ženi dok je ne upozna, dok drugih pet sleduju nakon što je upozna; neka me Ghoul ispravi ako grešim...
vilja, ne smaraj. rekao sam ti već koja si.
Quote from: Ghoul on 21-07-2009, 22:29:22ti nisi 3-D budala.
ti si at best 2-d, cyber, virtual budala. mala.
+smaračica. velika.
Konačno sam pročitala ARHIV IZ DALKIJA i mogu da kažem da je knjiga prevazišla moja očekivanja, dakle sjajna je, na momente čak urnebesna..E sad, kad bih je uporedila sa TREĆIM POLICAJCEM, a nekako mi se poređenje samo od sebe nameće, nema tu one ironije i uvrnutosti, ne u tolikoj količini....ali zato je pitkija, lakša za čitanje ( između ostalog, i zato što nema toliki broj fusnota kao u TP ) , možda za nijansu zabavnija. Ipak, meni se TP više dopada, pročitala sam je tri puta do sada...Kako god, ARHIV IZ DALKIJA je knjiga koja takođe mami da se jednoga dana ponovo pročita....U slučaju da se dvoumite da li da čitate ili ne, evo nekih citata da vam olakšaju odluku:
-Priznajete da ste bili raspusan i ispušten mladić?
-Za paganina i nisam bio najgori.Pored toga, možda je to bilo ono irsko u meni.
-Irsko u vama?
-Da, moj otac se zvao Patrik. A on je bio pravi seronja.
-Da li priznajete da vam starost ili boja kože nisu bili bitni kada je bila reč o snošaju?
-Ništa ja ne priznajem. Molim vas nemojte zaboraviti da mi je vid bio slab.
-Da li su vaši obredi parenja bili heteroseksualni?
-Heterogluposti! Nema nikakvih dokaza protiv mene sem onih koje sam sam napisao. To je previše neodređeno. Čuvajte se te vrste glupiranja. Ništa crno na belo.
-Jeste li vi crnčuga?
-Ja sam Rimljanin.
-Ja nešto mislim da je to vaše rimsko ime afektacija ili maska. Vi ste poreklom Berber, rođen u Numidiji. Ti ljudi su bili ne-belci. Bliži ste Kartagini nego Rimu, a u vašem latinskom se oseća punski uticaj.
-Civis Romanus sum.
-Danas se ljudi u vašoj postojbini nazivaju Arapima; Arapi nisu beli.
-Berberi su bili plavokosi belci, s divnim plavim očima.
-Svi pravi Afrikanci, uprkos mešavini rasa na tom kontinentu, u izvesnojmeri su crnci. Oni su potomci Nojevog sina Hama.
-Ne smete prevideti afričko sunce. Bio sam čovek koji veoma lako pocrni.
-Kao što rekoh maločas- besno zalaja Haket - Petar je bio gori vašljivko i ulizica, izvršio je svoju nisku perfidnost pošto je Juda izdao svog gospodara, i nije dobio ništa sem zahvalnosti za posao koji je obavio. Da, gospodine! Slučaj nestalog svedoka. Juda je možda i imao dobru i časnu nameru, kako je to smatrao De Kvinsi. Petrovo ponašanje je bilo podlo i kukavičko,a prva mu je briga bila sopstvena koža. Da, to je jedna stvar na kojoj ću raditi.
-Na čemu?
-Na rehabilitaciji Jude Iskariotskog.
Quote from: ginger toxiqo 2 gafotas on 20-07-2009, 20:11:19
a Rad je pre desetak godine u ediciji Reč i misao objavio sjajni i kvalitetno prevedeni roman Flena O'Brajena - ARHIV IZ DALKIJA...
ima je u beoizlogu, cijena 205 dinara. smesno. :!:
Viljo, hvala ti za sjajne preporuke! Obje ove knjižice lete na moju listu knjiga za čitanje! :!:
Quote from: Alexdelarge on 20-07-2009, 20:33:29ghoule, jesi li pazario knjigu (ZAVERA BUDALA :: Dzon Kenedi Tul), sto sam ti je onomad preporucio? tu knjigu, ne treba niposto propustiti.
kupio sam je pre neki dan – trenutno je na akciji u KLIJU, ako odete kod njih, možete je kupiti za samo 270 din!
i to valjda važi još samo danas (četvrtak).
na prelistavanje deluje odlično.
a kad videh naslov originala shvatih da sam ja ranije nešto čito ovoj knjizi...
Boris Vijan, pri čemu ja za razliku od Ghoula, razlika u ukusu očigledno, mislim da je Pljuvaću na vaše grobove odlična knjiga :|
GENERATION P od Viktora Peljevina, ranije sam citao, sad sam je malo listao, pa se setio ovog dela - ideja za reklamu. :!:
Ulica malog vijetnamskog sela, izgubljenog u dzungli. U prvom planu - za zemlje treceg sveta tipicna radionica "Najki" - to saznajemo sa table Nike sweatshop No 15679030 iznad vrata. Naokolo se uzdize tropsko drvece, zvoni komad sine okacen na ogradu umesto zvona. Na ulazu u radionicu stoji Vijetnamac sa kalasnjikovom, na sebi ima maskirane pantalone i crnu kosulju, koja podseca na film Lovac na jelene. Krupno: ruke na automatu. Kamera ulazi na vrata, i mi vidimo dva reda radnih stolova, za kojima sede radnici okovani lancima. Prizor nas tera da se setimo veslaca galije iz filma Ben hur. Svi radnici su u neverovatno starim, ofucanim i pocepanim americkim vojnim uniformama. To su poslednji americki vojni zarobljenici. Na stolovima isped njih - patike "Najki" u raznim fazama proizvodnje. Svi zarobljenici imaju kovrdzave crne brade i grbave noseve. (Ova recenica bila je dopisana olovkom izmedju redova - ocigledno se Maljuta nije dosetio kada je tekst odstampan) Zarobljenici su necim nezadovoljni - oni prvo , tiho mrmljaju, zatim pocinju da udaraju nedovrsenim patikama po stolovima. cuju se krici " Trazimo sastanak sa americkim konzulom!", "trazimo da dodje komesar UN". Neocekivano se zacuje automatski rafal u plafon, i buka momentalno prestaje. Na vratima stoji Vijetnamac u crnoj kosulji, u rukama drzi automat koji se dimi. Pogledi sviju koji se nalaze u prostoriji - uprti su u njega. Vijetnamac nezno prelazi preko automata, zatim upire kaziprstom na najblizi sto na kojem se nalaze nedovrsene patike, i govori na losem engleskom :Just do it! Glas spikera: "Najki. Dobro pobedjuje!"
Quote from: Ghoul on 06-08-2009, 01:12:36
Quote from: Alexdelarge on 20-07-2009, 20:33:29ghoule, jesi li pazario knjigu (ZAVERA BUDALA :: Dzon Kenedi Tul), sto sam ti je onomad preporucio? tu knjigu, ne treba niposto propustiti.
kupio sam je pre neki dan – trenutno je na akciji u KLIJU, ako odete kod njih, možete je kupiti za samo 270 din!
i to valjda važi još samo danas (četvrtak).
na prelistavanje deluje odlično.
a kad videh naslov originala shvatih da sam ja ranije nešto čito ovoj knjizi...
neces se pokajati sto si je kupio. obecavam.
...pune dve godine su moji sapatnici sa klase na vežbama prevođenja iskapali nad fragmentima tog sjajnog teksta, naravno, uz superviziju onog čiji prevodilački potpis ovo, srpsko izdanje u konačnici i nosi...
...a moj ovonoćni predlog je izuzetna proza Bore Ćosića napokon, kako je prvobitno i bilo zamišljeno, među koricama jednog izdanja - PRIČE O ZANATIMA i ULOGA MOJE PORODICE U SVETSKOJ REVOLUCIJI, verovatno i najduhovitije štivo u književnostima južnoslovenskih naroda...tu je i detaljna bio-bibliografija, kao i malena, friškija Ćosićeva napomena uz PRIČE O ZANATIMA... kod izdavača (LOM) po ceni od samo 400 dinara...
Evo jedne izuzetne knjige : OBJAVA BROJA 49 Tomasa Pinčona. To je nešto najluđe, najkomičnije, najbolje što sam u zadnje vreme čitala. Ne preterujem, ko je knjigu čitao zna o čemu pričam, ko nije....saznaće kad pročita ( ako - nije opcija).Toooliko satire, urnebesnog humora i paranoje na jednom mestu...milina jedna. Suze mi same krenu (od smeha, naravno) kad se prisetim nekih scena iz knjige, kao npr. kad Baby Igor (Mecger) zavodi Edipu u onom motelu...Neću da spojlujem, ovo je MUST MUST MUST READ. Sad, evo nekih citata, čisto da vidite da ne preterujem u pohvalama..
U međuvremenu, u sobi za mučenje, kardinala primoravaju da krvari u putir i posveti svoju krv, ali ne Bogu već satani. Takođe mu odsecaju nožni palac, koji zatim mora da drži kao hostiju i da kaže:" Ovo je moje telo," na šta oštroumni Anđelo primećuje da on prvi put govori istinu posle pedeset godina sistematskog laganja. Sve u svemu, prava antiklerikalna scena, možda zamišljena kao malo uzdarje puritancima toga doba (što je beskoristan gest s obzirom na to da oni nisu odlazili u pozorište, koje su zbog nekog razloga smatrali nemoralnim).
"Vi, znači mislite," reče Edipa, "da oni pokušavaju da vas odvedu u Izrael i da vam sude kao Ajhmanu?" Psihoanalitičar je nastavio da klima glavom. "Ali zašto? Šta ste radili u Buhenvaldu?" "Radio sam," reče Hilarijus, "na eksperimentalno izazvanom ludilu. Jevrejin oboleo od katatonije isto je što i mrtav Jevrejin. Liberalni SS krugovi smatrali su da je to humanije."
"Ako hoćete da prodajete polovne stvari," posavetova on Edipu, "onda se raspitajte šta se traži. Ove sezone to su puške. Baš mi je danas pre podne bio jedan tip koji je kupio dvesta komada za obuku svojih momaka. Mogao sam da mu prodam i dvesta poveza za ruke sa svastikama, ali nisam imao dovoljno, do đavola".
"Svastike u vladinim viškovima?", reče Edipa.
"Ma jok", on joj zaverenički namignu. "Imam jednu fabričicu izvan San Dijega", reče, "i imam tuce crnčuga koji prave te poveze. Začudili biste se kako se ta stvarčica prodaje. Platio sam oglase u dva-tri nedeljnika za curice, a onda sam morao da unajmim još dvojicu crnja samo za sređivanje pošte"
"Kako se zovete?", zapita Edipa.
"Vintrop Tremejn", odgovori nadahnuti preduzimač, "ili kraće, Viner. Znate šta, sada sklapamo ugovor s jednom velikom firmom za gotovu odeću u Los Anđelosu, hoćemo da vidimo kako bi išle SS uniforme na jesen. Spajamo to s reklamama povodom povratka u školu, idemo najviše na veličinu 37, znate, dečiji brojevi. A sledeće sezone možda ćemo da izbacimo modifikovanu verziju za dame. Kako bi vam se to dopalo?"
... u medjuvremenu sam nabavio i procitao BIL, HEROJ GALAKSIJE od h.harisona i TRAMPA SVESTI od r.seklija, knjige koje je ghoul naveo u postu kojim je pokrenuo ovaj topik, a koje su potom nahvalili i drugi forumasi. zbilja, ovo je zaista mega- giga- ultra smesno & zabavno , knjizice malog formata, ali veoma ucinkovite u stimulaciji i lucenju povecih doza serotonina i dopamina. ovo stivo je pouzdano sredstvo za podizanje nivoa raspolozenja. knjige su relativno lako nabavljive, svako malo ih ima na aukcijama na limundo.com. ko nije citao, neka ispravi nepravdu, odma'; ovo je grehota propustiti.
btw. da li je nesto od ovih autora jos prevedeno kod nas i je l' to bar upola upisavajuce od smeja kao ove dve knjizice?
Quote from: Perin on 19-07-2009, 02:11:08
Erik Ajdl - Put za Mars
Branko Ćopić - Orlovi rano lete, Magareće godine....
I second that. I dodajem, ako nisu vec pomenute, sve knjige Gradimira Stojkovica. Uguravanje zice u bezicni telefon-priceless.
Lorisens-Dali i ja. Ima par stvarno pis momenata. Kao npr. kad Dali predlaze da se film o njegovom zivotu projektuje na Mesec. priceless.
KAKO UPOKOJITI VAMPIRA od pekica. upravo sam prelistavao neke delove, ranije obelezene kao smesne...
zamisli da si naucnik kome se ugledni krematorijum obraca za tehnicku pomoc. problem cije se resenje trazi je kako najbrze, a uz najmanje troskova, spaliti sto vise ljudskih tela. nema nikakve sumnje da bi prihvatio zadatak uveren da pomazes opstem napretku. zapoceo bi posmatranjem na licu mesta, a onda presao na eksperimentisanje. drugog nacina da se utvrdi najefikasniji metod spaljivanja nema. posao bi od logicke teze da sva tela ne gore jednakim intenzitetom, da su neka zapaljiva a druga rezistentna na vatru i da se izmedju granicnih slucajeva nize bezbroj varijeteta. (ako se zeli njegova industrijska primena, proces uvek mora biti jednostavan) istrazivanja i eksperimentisanja ce te odvesti do zakljucka da tela staraca gore bolje od tela mladih osoba (na to te je navela analogija sa suvim i zelenim drvetom). da debeli gore brze nego mrsavi, zene brze nego muskarci, a da su deca u tom pogledu negde po sredini skale: deca, naime, gore brze od odraslih muskaraca, a tek nesto sporije od odraslih zena. idealno zapaljivo telo je prema tome, les stare debele zene. ove kategorije predodredice tehnologiju procesa, vrstu i kolicinu potpaljivaca, kao i sve tehnicke okolnosti spaljivanja. cista spekulativna logika+ laboratorijski opiti= maksimalan rezultat.
razmisljajuci i eksperimentisuci na taj nacin, stavljen pred zadatak da u najkracem roku, uz deficit u nafti i drvetu, spali ojko 700.000 jevreja ugusenih u gasnim komorama treblinke , strucnjak za kremiranje, izvesni gospodin herbert floss morao je da nadje nacin kako da se posao obavi, a da ne traje stotinu godina i da ne pojede sve poljske sume i celokupnu ratnu zalihu nemacke nafte. cistim umstvovanjem, a potom i opitima, dosao je do genijalnog zakljucka da je proces najjeftiniji ako se zapaljivim telima prepusti da pale ona na vatru rezistentna . rezultat su bile piramide leseva, koje su se pri vrhu zavrsavale mrsavim muskarcima, a pri dnu zenama - deca su bila u sredini - dok su na tle bile polozene naslage starih debelih gospodja. dnevni ucinak je bio skoro 10.000 leseva.
posao gospodina flossa je u najvecem stepenu intelektualan. cinjenica da je obavljan u nepovoljnim istorijskim okolnostima principijelno ne oduzima nista od njegove vrednosti.
procitao sam jos jednu knjigu za uriniranje od smeha. u pitanju je PORTNOJEVA BOLJKA od filipa rota. knjigu sam posudio iz gradske knjiznice, izdavac je mladinska knjiga (1990 god.). ne znam da li je kod nas neko objavio, nisam je vidjao po knjizarama, al' rado bih je posedovao.
u knjizi je rec o alexander-u portnoy-u, tridetesttrogodisnjem jevrejinu, koji se na psihoterapijskoj seansi ispoveda svom psihicu (u vidu monologa, posto psihic prvi put bekne na kraju knjige) o raznim zgodama iz razlicitih perioda svog zivota. inace, taj lik, portnoy, je opsednut seksom. da bih vam predocio o kakvom formatu seksualnog manijaka je rec, reci cu vam da voli sise vise i od harvija. takodje, taj portnoy, iako mladac zavidne karijere, nikako da uspe da se izbori sa autoritetom svoji posesivnih roditelja, tj. majke...
izvrsno! :!:
...jos malo o stvarima smehovnim. ghoulov prikaz knjige ZAVERA BUDALA. znao sam da ce mu se svideti. :!:
http://ljudska_splacina.com/2011/05/zavera-budala-dzon-kenedi-tul.html (http://ljudska_splacina.com/2011/05/zavera-budala-dzon-kenedi-tul.html)
p.s.
inace, u medjuvremenu sam visokoobdareno prelistavao i cosiceve PRICE O ZANATIMA, koje su podjenako smesne kao i ULOGA... koju sam citao u par navrata.
...dobra vest za ljubitelje BARNIJEVE VERZIJE, još jedne maestralne knjige kojoj je svakako ovde mesto, napokon se pojavio dobar rip ekranizacije...
Barneys Version 2010 iNTERNAL READNFO BDRip XviD-iLG
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fimg.sceper.eu%2Fthumbs%2Fbarneysver.jpg&hash=2f71297b4d01bb0c494e9d91aa8c445ba8c81d15)
http://www.imdb.com/title/tt1423894/ (http://www.imdb.com/title/tt1423894/)
Knjiga ,,Čudo u Poskokovoj Dragi'' Ante Tomića biser je komične literature.
U dalmatinskoj vukojebnoj planini živi dedo Jozo, zatucani udovac sa 4 sina. Vaspitavani u divljaštvu, Jozo i sinovi su prototip srpskog dede, koji zove decu u filmu ,,Ko to tamo peva''.
Jozo i sinovi naplatioce za struju doživljavaju kao hajdučiju i lome im noge... Autentično je njihovo shvatanje države, domovisnkog rata, žena, samog života...
Ima tu previše i prenaglašenosti, ali komična literatura ne može se zamisliti bez toga.
U Srbiji roman je izdala izdavačka kuća ,,Rende''.
Quote from: Lom on 16-05-2011, 10:49:22
Knjiga ,,Čudo u Poskokovoj Dragi'' Ante Tomića biser je komične literature.
U dalmatinskoj vukojebnoj planini živi dedo Jozo, zatucani udovac sa 4 sina. Vaspitavani u divljaštvu, Jozo i sinovi su prototip srpskog dede, koji zove decu u filmu ,,Ko to tamo peva''.
Jozo i sinovi naplatioce za struju doživljavaju kao hajdučiju i lome im noge... Autentično je njihovo shvatanje države, domovisnkog rata, žena, samog života...
Ima tu previše i prenaglašenosti, ali komična literatura ne može se zamisliti bez toga.
U Srbiji roman je izdala izdavačka kuća ,,Rende''.
Jes', dobar roman skroz. :|
Ante Tomić je pisao knjigu po kojoj je snimljen odlični film Što je muškarac bez brkova. Jel neko to čitao?
...naravno. To mu je najbolji rad dosad. Pored puta, NIŠTA NAS NE SME IZNENADITI je Rajko Grlić ekranizovao u KARAULU...
Ljosa - "Pantaleon i posetiteljke"!
Davno sam je čitala, ali je to jedna od knjiga gde moraš da se zagrcneš od smeha. Ljosi su, pre te knjige, zamerali da je suviše ozbiljan, te je on napisao "Pantaleona".
Ideja je sjajna - Pantaleon je potpuno posvećen vojsci, angažuju ga da napravi puk prostitutki i smanji broj silovanja seljanki po vreloj, peruanskoj zabiti. On se potpuno predaje poslu i carski ga odrađuje.
Quote from: Midoto on 20-06-2011, 14:56:48
Ljosa - "Pantaleon i posetiteljke"!
Davno sam je čitala, ali je to jedna od knjiga gde moraš da se zagrcneš od smeha. Ljosi su, pre te knjige, zamerali da je suviše ozbiljan, te je on napisao "Pantaleona".
Ideja je sjajna - Pantaleon je potpuno posvećen vojsci, angažuju ga da napravi puk prostitutki i smanji broj silovanja seljanki po vreloj, peruanskoj zabiti. On se potpuno predaje poslu i carski ga odrađuje.
...nisam čito, al' vidim da je laguna ove godine objavila
Pantaleon i posetiteljke u starom prevodu.
odlomak: http://www.laguna.rs/odlomak.php?id=1673 (http://www.laguna.rs/odlomak.php?id=1673)
Ima je i po bibliotekama, čini mi se.
Quote from: DUNADAN on 29-02-2004, 18:43:15
Jerome Tri coveka u chamcu, a o psu da se i ne govori
apsolutni favorit
Quote from: Rommel on 19-07-2011, 05:51:42
Quote from: DUNADAN on 29-02-2004, 18:43:15
Jerome Tri coveka u chamcu, a o psu da se i ne govori
apsolutni favorit
Ja ovo kod lokalnog klosara u zamunu kupila za 200 dindzi i to neko idanje 1980 znanje evergrin.
Procitala bih rado i ''Zaveru budala'' a to po ovim knjizarama na brdu nigde nema ,e sad videcu jos na sajmu ,ukoliko ne pronadjem, bilo bi mnogo lepo ako je neko rad da proda, pozajmi, il baci dojavu gde provereno ima, sve moze,plizzzzzzzzz :)
Quote from: Agota on 16-10-2011, 19:35:26
Quote from: Rommel on 19-07-2011, 05:51:42
Quote from: DUNADAN on 29-02-2004, 18:43:15
Jerome Tri coveka u chamcu, a o psu da se i ne govori
apsolutni favorit
Ja ovo kod lokalnog klosara u zamunu kupila za 200 dindzi i to neko idanje 1980 znanje evergrin.
Procitala bih rado i ''Zaveru budala'' a to po ovim knjizarama na brdu nigde nema ,e sad videcu jos na sajmu ,ukoliko ne pronadjem, bilo bi mnogo lepo ako je neko rad da proda, pozajmi, il baci dojavu gde provereno ima, sve moze,plizzzzzzzzz :)
Zaveru budala već neko vreme tražim bezuspešno. i Clio sam kontaktiraju, kažu da nemaju više primeraka. u bazi Beopolisa, kao i u Platoovoj bazi stoji da imaju knjigu na stanju, ali sutra malo. jedino mi nije jasno zašto ne srede stanje u bazi ako je već nema, nogo stoji tamo i ljudima daje lažnu nadu.
kao jedinu šansu vidim sajam, nadam se da se među lihvarima neće proneti glas da je knjiga tražena jer će je u tom slučaju prodavati za dosta stotona dinara.
Quote from: Agota on 16-10-2011, 19:35:26
Quote from: Rommel on 19-07-2011, 05:51:42
Quote from: DUNADAN on 29-02-2004, 18:43:15
Jerome Tri coveka u chamcu, a o psu da se i ne govori
apsolutni favorit
Ja ovo kod lokalnog klosara u zamunu kupila za 200 dindzi i to neko idanje 1980 znanje evergrin.
Procitala bih rado i ''Zaveru budala'' a to po ovim knjizarama na brdu nigde nema ,e sad videcu jos na sajmu ,ukoliko ne pronadjem, bilo bi mnogo lepo ako je neko rad da proda, pozajmi, il baci dojavu gde provereno ima, sve moze,plizzzzzzzzz :)
Ako
Zaveru ne nađeš na sajmu, mogu ja da ti je pozajmim.
Netochka Nezvanova ozbiljno racunam na tu pozajmicu,ako ne nadjem na sajmu.
Hvala od srca,eto zasto volim ovaj forum :)
Quote from: Agota on 17-10-2011, 12:27:41
Netochka Nezvanova ozbiljno racunam na tu pozajmicu,ako ne nadjem na sajmu.
Hvala od srca,eto zasto volim ovaj forum :)
Nema na čemu. Ja sam je već dvaput pročitala, a i skoro svi moji prijatelji (oni sa dobrim ukusom ;)).
Ko voli Pračeta, svideće mu se i A. Lee Martinez
http://www.amazon.com/Nameless-Witch-Lee-Martinez/dp/0765354586/ref=sr_1_9?s=books&ie=UTF8&qid=1318935399&sr=1-9 (http://www.amazon.com/Nameless-Witch-Lee-Martinez/dp/0765354586/ref=sr_1_9?s=books&ie=UTF8&qid=1318935399&sr=1-9)
http://www.amazon.com/Company-Ogres-Lee-Martinez/dp/0765354578/ref=sr_1_3?s=books&ie=UTF8&qid=1318935399&sr=1-3 (http://www.amazon.com/Company-Ogres-Lee-Martinez/dp/0765354578/ref=sr_1_3?s=books&ie=UTF8&qid=1318935399&sr=1-3)
Vladimir Vojnovič-Kapa
Jaroslav Hašek-Povijest stranke umjerenog napretka u granicama zakona
Quote from: sleep on 13-02-2012, 13:27:34
Jaroslav Hašek-Povijest stranke umjerenog napretka u granicama zakona
uuu, ovo dobro zvuči - ko je izdo i kad?
Zagreb : Globus, 1986?
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fwww.euromarket.rs%2Fpub%2Fcatalog%2F12689917611487_kratki_i_cudesni_zivot_oskara_vaa.jpg&hash=6c5f956c6edec5b9a2ac6339ab368e29e475d81b)
Quote from: Ghoul on 13-02-2012, 13:33:14
Quote from: sleep on 13-02-2012, 13:27:34
Jaroslav Hašek-Povijest stranke umjerenog napretka u granicama zakona
uuu, ovo dobro zvuči - ko je izdo i kad?
Pa da, kako kaže zakk, postoji samo to hrvatsko izdanje. Verujem da se može naći u antikvarnicama za male pare, a bilo je toga i na kupindu.
pazi, pazi, pa ovo ima i onlajn!
http://www.4shared.com/get/0pfbHZW3/hasek_jaroslav_-_povijest_stra.html (http://www.4shared.com/get/0pfbHZW3/hasek_jaroslav_-_povijest_stra.html)
a ko tako više voli, na knjižara kom ima za samo 1177 din.
Tamo su uvek neke nebulozne cene za stare knjige, ništa mi nije jasno...
Još jedna dobra: Eden fon Horvat-Večiti malograđanin
Quote from: sleep on 13-02-2012, 13:27:34
Jaroslav Hašek-Povijest stranke umjerenog napretka u granicama zakona
Evo jedan mali deo:
"Posle nje Drobilek je volio švelju. Obasipao ju je pažnjom, pa ju je u dobroti i poštenju bez loše primisli, pozvao na izlet, te na mesto sastanka stigao s velikim paketom pod rukom.
' Što to nosite?' upitala je djevojka dražesno se smiješeći, kad su se ukrcali na parobrod koji je plovio do izletišta 'Zavist'.
'Reći ću vam u šumi, ovdje je previše ljudi' odvratio je Drobilek gledajući je odano u oči.Napokon su stigli u šumu i sjeli na mjestu skrivenom od ljudskih pogleda, Drobilek se priljubio dragoj ljubavi i nježno rekao: 'Zlato imam dva para gaća i dvije košulje; imam i konac. Gaće su se rasparale na prorezu, košulje imaju rupe na laktovima.
Zlato zakrpajte mi ih' Okrećući se, oduševljeno je kliknuo: 'Pogledajte kako ptice lijepo pjevaju! '
Pričajući nam o tome, Drobilek uvijek s uzdahom dodaje: 'Znate da mi je rekla- đubre? Nestala je prije nego što sam joj mogao predati gaće i košulje? Što je ženska zamišljala kad sam joj rekao da se uvučemo u grmlje?'. ''
nije baš za upišavanje od smeha, ali u nedostatku upišavajućih, vredi pročitati ( btw.gingerova preporuka).
BAOL JEDNA MIRNA REŽIMSKA NOĆ (http://www.znaksagite.com/diskusije/index.php/topic,4345.msg258652.html#msg258652)
u timbuktuu sam otišao do anus gasove pijace polovnih robova da vidim šta može da uradi za mene oko trampe.
gas je izleteo napolje i odmah krenuo sa svojom žvakom: ah, sahib li. sam alah te šalje! imam nešto za tvoje dupe, mislim, sporednu uličicu. tek pristiglo. jedan jedini vlasnik, i uz to doktor. jedan od onih na brzaka i površno, dva-pua-nedeljno. a ovaj je mlad i neiskusan. u stvari, on govori bebećim jezikom, obrati pažnju!
ti to senilno baljezganje nazivaš bebećim jezikom? moj deda je dobio triper od njega. pokušaj još jedanput, gasi.
ne svića ti se? šteta. pa, svako ima svoj ukus, kažu. evo ovde imam jednog stopostotnog pustinjskog beduina s pedigreom koji ide unazad sve do proroka. provali njegovo držanje. takav ponos! takva vatrenost!
dobro sređena spoljšnost, gas, ali ne i dovoljno dobra. to je albino mongolski idiot. slušaj, gasi, imaš posla sa najstarijim pederom u gornjem ubangiju i zato se urazumi. zavuci ruku u svoju jamu za sakupljanje masnoće i izvuci najlepšu barabu koju imaš na ovom moljcima pojedenom bazaru.
u redu sahib li, ti želiš kvalitet, zar ne? kreni za mnom, molim te. evo to je to. šta ja tu još da pričam? kvalitet govori sam za sebe. znaš imam ovde puno pažnje nedostojnih kupaca koji žele da vide kvalitet, a onda vrište zbog cene. ali ti znaš i ja znam da se kvalitet visoko kotira. u stvari, u to se kunem prorokovim kurcem, ja gubim novac na ovako kvalitetnoj robi.
aha. ima naštelovanu kilometražu, ali odgovaraće. je l može probna vožnja?
li, za ime boga, ja ne vodim javnu kuću. strogo gledajući, u ovoj rupi dobijaš paket. zabranjeno je konzumiranje na licu mesta. mogao bih da izgubim dozvolu.
nemam nameru da ostanem bez centa s jednim od tvojih rukotvorina rekondicioniranih na bazi selotejpa i univerzalnog kućnog lepka na 150 km od najbližeg suka. pored toga, otkud znam da to nije žensko?
sahib li! ovo je etička pijaca!
jedanput su me tako prevarili u marakešu. jedan građanin mi je uvalio jevrejku transvestita kao abisinskog princa.
ha, ha, ha, pun si šaljivih pričica, je l tako? kako ti se ovo čini: ostani u gradu večeras i isprobaj ga. ako ga ne želiš, ja ću ti ujutro vratiti novac do poslednjeg pijastera. pošteno?
ok, nego koliko možeš da mi daš za ovog lulu-efendija? u savršenom je stanju. tek je prošao remont. ne jede mnogo i ništa ne govori.
isuse, li! ti znaš da bih ja odsekao svoje desno jaje za tebe, ali kunem ti se u maminu pičku, neka padnem i ostanem paralizovan i neka mi otpadne kurac ako te mešane produkte nije teže pokrenuti od džankijevih creva.
preskoči žvaku. koliko?
gas je stao ispred lulu-efendija s rukama na kukovima. smeškao se i tresao glavom. oblilazio je oko tog dečaka. onda mu je prišao i pokazao prstom na jednu malu, donekle nateklu venu iza kolena. pogledaj ti to, rekao je još uvek se smeškajući i tresući glavom. a onda je nastavio da oblilazi oko njega...ima i hemoroide. tresao je glavom. ne znam. zaista ne znam šta da ti kažem. zini klinac...fale mu dva zuba. gas je prestao da se smeška. sada je govorio priguženim, uvićavnim tonom, poput vlasnika pogrebnog zavoda.
biću otvoren prema tebi, li. imam pun pijac ovakvog materijala. više bih voleo da zaboravim na ovaj produkt i da ugovorim keš za onog drugog.
šta da radim sa njim? da ga valjam na nekoj gradskoj ulici?
mogao bi da ga povedeš sa sobom kao rezervu. ha, ha...
ha. koliko možeš da mi daš?
pa...nemoj da se ljutiš... dvestra pijastera. gas se naglo daje u beg da bi izbegao moj gnev i podiže ogroman oblak prašine u dvorištu...
QUEER, barouz
nema smeha do staroga bila... :D xrofl
Iljf i Petrov-Zlatno tele
...poslužio sam se slikama na kojima su ženke glumile doktore dijagnostičare, a mužjaci im olakšavali posao razmećući se toplomerima. razmišljanje o drugim lekarskim dijagnostičkim pomagalima, meraču krvnog pritiska i stetoskopu, navelo me je na nekoliko spekulacija o seksualnoj selekciji kod ljudi. ukratko ću ih izložiti, iako priznajem da ih i sam smatram više dopadljivim nego uverljivim. prvo, teorija o tome zašto su ljudi izgubili kost u penisu. ljudski penis u erekciji može biti tako čvrst i krut da ljudi u šali izražavaju skepsu da unutra nema nikakve kosti. a u stvari, mnogi sisari i imaju ukrućujuću kost , bakulum ili os penis, koja im pomaže da održe erekciju. štaviše, ta je kost česta kod naših rođaka primata; ima je čak i naš najbliži rođak šimpanza, iako se mora priznati da je vrlo mala, i možda je na putu evolucionog gašenja. čini se da postoji tendencija da se os penis kod primata smanji; naša vrsta, uz još dve vrste majmuna, sasvim ju je izgubila. i tako, mi smo se ratosiljali kosti koja je našim precima olakšavala da im penis bude zgodno krut. umesto toga, potpuno se uzdamo u sistem hidrauličnih pumpi, za koji prosto moramo smatrati da je skup i okolišan način obavljanja posla. a opšte je poznato da erekcija može i da omane - na nesreću , da upotrebimo najblažu reč, po genetički uspeh nekog mužjaka u divljini. a šta je očigledan lek? kost u penisu, naravno. zašto ona ne evoluira kod nas? jednom da ni biolozi "genetičkih ograničenja" ne mogu da vrdaju s onim " oh, neophodna varijacija nije mogla da se pojavi". doskora su naši preci imali upravo takvu kost, a mi smo se svim silama trudili da je izgubimo. zašto?
erekcija se kod ljudskih bića postiže isključivo krvnim pritiskom. nažalost, ne bi se moglo reći da je tvrdoća erekcije ekvivalent doktorovog merača krvnog pritiska kojim bi se ženke mogle poslužiti da procene mužjakovo zdravlje. ali, ne vezujmo se toliko za metaforu s meračem krvnog pritiska. ako bi, iz bilo kog razloga, neuspešna erekcija bila čulno opaziva rano upozorenje na neke oblike lošeg zdravlja, onda bi jedna verzija teorije bila tačna. dovoljno je da ženke imaju pouzdan instrument za dijagnozu. pri rutinskim kontrolama zdravlja doktori ne primenjuju test za proveru erekcije - više vole da vam kažu da pokažete jezik. ali neuspešna erekcija poznata je kao rano upozorenje na dijebetis i neke neurološke bolesti. mnogo češće je posledica psiholoških činjenica - depresije, anksioznosti, stresa premora, gubitka samopouzdanja i sličnog. ( u prirodi, zamišljamo da su mužjaci koji stoje nisko u "redosledu kljucanja" pogođeni na taj način. neki majmuni se koriste penisom u erekciji kao znakom pretnje.) nije neverovatno da su ženke, uz prirodnu selekciju koja je istančovala njihovu dijagnostičku umešnost, uspele da iz tonusa i držanja penisa napabirče svakojake pokazatelje mužjakovog zdravlja, i krepkosti s kojom se on nosi sa stresom. ali, nekakva kosti bi tu bila na smetnji! svako može da ima kost u penisu; tad ne mora ni da bude posebno zdrav ili jak. stoga je pritisak selekcije od strane ženki primorao mužjake da izgube os penis, jer tek tada istinski zdravi ili jaki mužjaci mogu da pokažu krutu erekciju, i tek tad ženke mogu da donesu neometenu dijagnozu.
ovde ima mesta izvesnom osporavanju. moglo bi se postaviti pitanje kako su ženke koje su nametnule pomenutu selekciju znale da li je ukrućenost koje su osećale od kosti ili od hidrauličnog pritiska. uostalom, i pošli smo od zapažanja da se ljudska erekcija može osetiti kao kost. no sumnjam da su se ženke dale nasamariti tek tako. i one su bile podvrgnute selekciji, u njihovom slučaju ne da izgube kost, nego da steknu sposobnost prosuđivanja. a ne zaboravite, ženka gleda isti penis i kad nije u erekciji, a kontrast je krajnje upadljiv. kosti ne mogu da splašnjavaju ( iako, priznajemo, mogu da se uvuku). možda je upravo upečatljivi dvostruki život penisa i jamstvo autentičnosti hidrauličnog reklamiranja...
sebični gen, ričard dokins
U prvom postu spomenuta Justine, takodje od Markiza - tekstovi u kojima folira da nije napisao jednu od svojih knjiga i jos dodatno moralise-osudjuje na temu. Markiz je stvarno Best of the Best.
eh, koliko je samo monarhija straćila novca i truda da sarajevo - tu orijentalnu kasabu u kojoj su se po baščaršijskim dućanima još 1880. mogli kupiti čarobne lampe i leteći ćilimi - preobrazi u evropsku varoš! evo jednog podatka koji svedoči o početnim uspesima evropeizacije! već 1890. godine u sarajevu je punom parom radilo četrdeset i pet servisa za pranje dupeta sagrađenih o državnom trošku, za potrebe bogatih muslimana kojima običaji nalažu strogu higijenu analnog otvora, a koji su bili isuviše lenji da greju vodu, da je usipaju u ibrike i da sami sebi peru dupeta. a pogledajte današnje sarajevo! ni jednog jedninog servisa te vrste. pranje dupeta je prepušteno ličnoj inicijativi. to na prvi pogled može izgledati nevažno, ali upamtite - država koja i o tome ne vodi računa ne treba da računa na prosperitet.
anđeo atentata, s.basara
knjige za upishavanje od smijeha ili stripove, u multimedijalnom duhu sve vise zamjenjujem novim hobijem koji nikad ne podbaci: citanjem net-prezentacija.
nema te knjige koliko je ovo genijalno i pouzdano, ne zauzima nista prostora, uvijek dostupno, uvijak aktualno, nikad dosadno.
zadnje prije spavanja, prvo nakon budjenja. slozio sam kolekciju od nekoliko foldera, primjeri.
vrhunska satira/ironija
https://twitter.com/mmilicadv/with_replies
...
priroda
https://twitter.com/billyjane/media
...
tupadzije
https://twitter.com/VladanBa/with_replies
https://twitter.com/mango_on_diet/with_replies
...
prelistavanje od cca. 10min na dnevnoj bazi produzi zivot za desetak godina, nikad me nista nije uz toliko minimalan trud redovno i pouzdano nasmijalo do suza.
ps. za kolekcionare: skupljam srbiju i susjede, mijenjam tupadzije za prirodnjake ili satiricare u omjeru 8:3:1, ponude na pm.
repriziro sam autobiografiju od nušića. ova knjiga mi je u top 10 knjiga za upišavanje od smeha.
Дискусију су отворили моји родитељи на тај начин што је отац понова изјавио: "Тај ће на вешалима свршити!" и што је мајка понова рекла: "Што га нисам задавила чим је цикнуо, него сам још задојила разбојника!"
Гости су, разуме се, као што је и ред, утешили са неколико речи ојађене родитеље. Тако, на пример, наш комшија, иначе бакалин, рекао је: "Мало је несташан, али то не мари. Ето ја, на пример, док сам био мали, крао сам где сам што стигао, па ево данас сам газда и ништа ми не фали. Све је то у божјој руци!" Прота је са своје стране потврдио то наводећи као пример свога мезимца: "Нема му више од три и по година, тако псује бога као да је свршио поткивачку школу. А ја, ето што кажу, нисам опсовао бога све док нисам ступио у богословију. И молим вас, то је свештеничко дете, па ето тако. Ал' таква су данашња деца, напредна су и бистра, па морамо с тим да се измиримо!"
И пошто су се сви сложили с тим да су данашња деца "напредна и бистра", отпочело је решавање о томе шта би најпробитачније било да будем. Седници је председавао сам прота, а у крају једном седеле су три тетке, као три митолошке парке које преду судбину, и мешале су се у свачије мишљење. Клота, она парка која држи повесмо, била је моја најстарија тетка, која је имала нечега митолошког на себи и већ по томе што је под носем имала бркове као деветнаестогодишњи младић; Хезис, она што испреда конац, необично је одговарала мојој средњој тетки, јер је она и у животу умела не само да испреда но и да мрси конце, а Атропа, она што држи маказе да одсече дужину века, моја најмлађа тетка, била је кадра и иначе скратити човеку век, те су јој маказе биле сасвим излишно оруђе.
Дебату је отпочео мој отац изјавом:
– Ја ћу њега у ковачке шегрте, па кад превије леђа, смириће се!
На ту изјаву вриснуше све три парке и одмах изнеше свака своје мишљење:
– Ја мислим, најбоље је да иде у официре, – изјавила је Клота. – Има лепу плату, има посилног и има официрску част. Командује, свира му музика и иде на параде.
– А рат? – узвикује комшија бакалин са извесним урођеним осећањем одвратности према ратовима.
– Па ако и буде рата, зашто је официр него да се завуче у канцеларију и чита депеше са бојишта. А после, рат је прилика да добије и орден! – брани своје гледиште Клота.
– Ја мислим да би боље било кад би био чиновник! – ставља свој предлог Хезис. – Не мора се бар мучити да сврши школе.
– Да, али какав чиновник, има свакојаких струка, а нису све једнаке! – упада комшија бакалин. – Ето на пример, цариник, а, то, част и поштовање. То је струка за мој рачун. Прегледа туђе ствари, хвата шверц и задржи све што се њему допада. После тек видиш: он носи шешир ухваћен у шверцу, а његова жена свилену хаљину опет ухваћену у шверцу. То признајем, то је добра струка, а добро је и поштар.
– Ох, то није ништа, – примјећује Хезис – по цео дан лепи марке, па му се језик уштирка као крагна.
– То јесте, лепи марке и гута туткало – брани своје мишљење бакалин – признајем, али му, брате, пролазе кроз руке толика новчана писма.
– Јес' али затворена писма, – упада мој теча – а ако писмо отвориш, они онда тебе затворе. Па бирај, хоћеш писмо да буде затворено или да будеш затворен. Неко мора бити затворен, онда боље да ради с отвореним парама, на пример благајник. Ето, то је добро да буде благајник.
– Благајник не може! – додаје одлучно прота. – За то треба да се роди, то је нарочити дар. По цео дан пипаш туђу пару, а не можеш да је узмеш. То је, боже ме прости, као кад неко по цео дан пипа туђу жену а не може... – и ту прота прекине своје тако сретно упоређење, јер све три парке, Клота, Хезис и Атропа, повикаше једногласно: "Ију!" пре но што је човек могао и завршити мисао.
Трећа парка, она што скраћује човеку век, била је за то да ја будем професор:
– Ништа лепше од тога! – узвикивала је она.
– Па јест! – додао је на то прота, са традиционалном пакошћу цркве према просвети. – Јест, то је добро, јер што је главно ако си професор, ти не мораш ни да знаш предмет који предајеш. Ја, на пример, не могу приликом венчања да певам посмртно опело, је л'? А професор може; дође на час рачунице па говори о хришћанској науци, дође на час цртања па говори о помрачењу сунца, и никаква власт не може томе стати на пут. А онако, лепо је бити професор, то признајем; деца му скидају капу; родитељи чија деца уче школу, љубазни с њиме, а какав год одбор да се бира, мора и професор да буде члан одбора. Па онда, има ферије; десет месеци не брине ништа, не мисли ништа и два месеца се одмара. Шта ћеш лепше!
Мајка је моја била за то да будем или доктор или митрополит.
– Доктор је одиста згодна ствар, – додаје теча. – Исплазиш му језик, наплати ти три динара; завуче ти дршку од кашике у уста, узме ти пет динара; пипне те за руку, узме ти десет динара, и то гледа на сат да не би дуже држао руку но колико треба за десет динара; а ако ти наслони уво на леђа, узме ти петнаест динара, а ако напише две-три речи, које нико под богом не може прочитати, он ти узме двадесет динара. И онда, што је главно, ако болесник оздрави, он вели: оздравио од његових медецина, а ако умре, он вели: умро од природне смрти.
И поред ових примамљивих речи за лекарску професију мајка је у ствари више нагињала да будем митрополит.
– Поштује га цео свет и сви га љубе у руку, – говорила је она. – Па онда, не ради ништа, запева који пут о великој недељи "амин", и то му је сав посао.
– Бојим се, много је жив, а митрополит треба да је смеран! – рећи ће прота, као најнадлежнији да о томе да своје мишљење.
– Па ако! – теши се мајка. – Баш ако и погреши што, мантија све то покрије!
Мој теча, онај што о докторима има добро мишљење, био је одлучио за то да будем министар.
– Ништа лепше од тога, – тврдио је он. Имаш власт у рукама па радиш шта хоћеш, а не одговараш никоме. Лакше је бити министар но берберин. Берберин прво мора знати бријати, а друго: мора пазити да кога не посече, а министар, брате, нити мора знати бријати, нити мора пазити хоће ли кога посећи, јер и ако посече, није крив.
Комшија бакалин, који је досад говорио само о туђим предлозима, тек сад стиже да изнесе своје сопствено мишљење:
– Ја бих њега у трговце, али не да буде бакалин као ја. То су ситна посла; кило пиринча четири гроша, закинеш муштерији на мери неколико грама, па шта, једва му закинеш десет и двадесет пара. А тако ти је и шећер и брашно и све остало. Метнеш у брашно мало песка, помешаш са пиринчом мало овса, додаш у кафу мало ситних шљунака, сипаш у петролеум мало воде, – што је све то, не зарадиш ни неколико динара дневно. А не вреди му ни галантериста да буде. Јер мери на метар, а муштерија оволике очи. Кад се на кантар мери, може погдешто и да се заједе, или задебљаш оловом ону страну на кантару где стављаш еспап, или удариш малим прстом, или... али на метар не можеш баш ништа, не можеш скратити метар. Него ако ће да буде трговац, да буде ангро, па кад закине, да закине ангро. А по моме мишљењу, од свих трговина је најбоља апотека. Ето, нека буде апотекар!
– Ах, апотекар! – уздахну Атропа. – То је одиста дивно! Живи међу самим парфемима!
– Дабоме да је дивно! – настави бакалин осетивши се потпомогнут. – Продаје: прашину, суво лишће, паучину и све тако нешто. Нико му не разуме еспап, може ти дати што хоће. Напише ти доктор нешто будибогснама, салватус пуртатус или поркалија омалија, а ти одеш код апотекара и он ти да шта хоће, мери како хоће и наплати пошто хоће. Шта му можеш! Не познајем еспап па, рецимо, да му приметиш: "Овај вам салватус пуртатус као да је мало прокисао" или рецимо: "Ова ваша поркалија омалија као да се ужегла". Јок, не можеш да му приметиш. А не можеш му ни цени замерити; откуд му ти знаш шта кошта. Не можеш тек рећи: "Слушајте, ви сте скупи, Мита бакалин продаје много јевтиније салватус пуртатус!"
...medicina je mogla da pronađe pristup onome što ju je naučno temeljilo samo kada bi lagano i oprezno zaobišla glavnu prepreku, onu koju su religija, moral i glupe predrasude postavljale pred sečenje leševa. patološka anatomija je živela u tami, na granicama zabranjenog, i zahvaljujući odvažnosti potajnih znanja spremnih da istrpe prokletstvo; seciralo se samo pod zaštitom nepouzdanog sumraka, u velikom strahu od mrtvaca: kad se rađa dan, kad se bliži noć. valsalva "se kradom uvlačio na groblja da bi tamo na miru izučavao napredak života i uništenja"; može se videti morganji "kako pretražuje grobove mrtvih i uranja svojim skalpelom u leševe izvađene iz sanduka". onda je došlo prosvetiteljstvo; smrt je stekla pravo na svetlost i postala je filozofski duh objekat i izvor znanja:kada je filozofija unela svoju baklju među civilizovane narode, najzad je bilo dozvoljeno da se uperi ispitivački pogled u nežive ostatke ljudskog tela, i ti su otpaci, nekada jeftini plen crva postali plodan izvor najkorisnijih istina. lepa transformacija leša: bezlično poštovanje ga je osuđivalo na truljenje, na mračno dejstvo uništenja; u odvažnosti kretnje koja skrnavi samo da bi iznela na svetlost dana, leš postaje najsvetliji trenutak u figurama istine. znanje teče tamo gde se obrazovala larva.
ovo preuređenje istorijski je lažno. morganji sredinom XVIII veka nije imao poteškoća da radi autopsije, a ni hanter nekoliko godina kasnije; sukobi o kojima pripoveda njegov biograf spadaju u anegdote i ne ukazuju ni na kakvo načelno protivljenje. klinika u beču je od 1754. imala salu za seciranje, poput one u paviji koju organizuje tiso; dezo u opštoj bolnici mođe slobodno da "pokaže na telu lišenom života promene pred kojim je veština bila nemoćna". dovoljno je da podsetimo na član 25 marlijevog dekreta "naložimo magistratima i direktorima bolnica da obezbede leševe bolnicama, kako bi mogli da održavaju vežbe iz anatomije i da bi pokazali kako se izvode hirurški zahvati". dakle, nema oskudice u leševima u XVIII veku, nema oskrnavljenih grobova niti anatomskih crnih misa; secira se usred belog dana. zbog jedne zablude česte u XIX veku, kojoj je mišle podario dimenzije mita, istorija je kraj starog režima obojila bojama srednjeg veka iz njegovih poslednjih godina, i sa razdorima iz renesanse mešala je probleme i rasprave aufklarunga.
u istoriji medicine ta zabluda ima precizno značenje; funkcioniše kao retrospektivno opravdanje: ta se stara verovanja tako dugo imala takvu moć zabrane upravo zato što su lekari morali osećati, iz dubine svog naučnnog apetita, potisnutu potrebu da seku leševe. tu je tačka u kojoj se greši, i tihi razlog zbog kojeg se ona tako često pravi: od onog dana kada je prihvaćeno da se lezijama objašnjavaju simptomi i da patološka anatomija utemeljuje kliniku, valjalo je pozvati preobraženu istoriju, u kojoj je sečenje leševa, barem u svojstvu naučnog zahteva, prethodilo posmatranju, najzad pozitivnom, bolesnika; potreba da se spozna mrtvo morala je već postojati kad se javljala briga da se razume živo. iz temelja je, dakle, zamišljena mračna zavera seciranja, crkva borbene i bolne anatomije, čiji bi skriveni duh mogao da omogući kliniku pre nego što i sam ispliva na površinu u redovnoj, ovlašćenoj i dnevnoj praksi autopsije.
RAĐANJE KLINIKE, mišel fuko