Ovih dana se po fejsbuku prozivaju za bukčelendž. Razmiljao sam šta su meni "najbolje" knjige, ali mi iz glave nisu izbijale neke kojih se najradije sećam. Pa, evo:
Manfred Michael, Timpetill, grad bez roditelja;
Prosper Merime, Mateo Falkone i
Kurt Held, Družina riđokose Zore.
Kuriozitet je da je Merimeova priča iz 1829.
Nikolaj Nosov - Vitja Maljejev
Roald Dal - Deni šampion sveta
Majk Draskov - Svemirski Gusar
je 'l treba da prozovem sledećeg?
plutonija,
bambi,
dečaci pavlove ulice
Tim "Lavlje srce" - Vuković
Tajanstveno ostrvo - Vern
Knjiga o džungli - Kipling
hajdi
robinzon kruso
hajduk u beogradu
i ona prokleta DESETICA ivana cankara.
Diznijevo sveznanje (http://www.kupindo.com/Romani/21062413_Diznijevo-Sveznanje-1-2-3)
Magareće godine
Tajanstveno ostrvo
ako se tema odnosi samo na prozu, onda su ovi top-3
Quote from: Ghoul on 09-09-2014, 12:08:23
plutonija,
bambi,
dečaci pavlove ulice
a ako i non-fiction dolazi u obzir, onda
reci ŠTA je
reci GDE je
reci ZAŠTO
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fwww.ceger.rs%2Fimg%2F55483870&hash=80673868ab1e7ef782d4a8d406f407be1cac9848)
Dima (tatko), Nastasijević, Ćopić
Mato Lovrak - Snowpiercer u snijegu
Branko Ćopić - Orlovi rano lete
Džek London - Bijeli očnjak
Žil Vern - 20.000 milja pod morem
Ih, zaboravila sam ''Bijelog očnjaka'', to sam obožavala!
Inače, sviđale su mi se i knjige sestara Bronte: ''Orkanski visovi'', zbog sjajne, pomalo horor atmosfere, i ''Džejn Ejr'' - onaj deo u sirotištu, ljubavna priča koja dolazi kasnije me udavila.
Quote from: Ghoul on 09-09-2014, 12:08:23
plutonija,
bambi,
dečaci pavlove ulice
Nego, reci ti nama uz koju si se knjigu prvi put stvarno prepao?
i ja sam volio Bronte-ovke, dodao bih Profesora kao solidni romančić, nego ne znam dokle se računaju ove knjige, pošto je topik ''čitamo kao klinci'', koja godina je završetak klinaštva
gutao sam i Bafalo Bil serijal, ne znam što mi je to trebalo
Quote from: kimura on 09-09-2014, 12:44:53
Nego, reci ti nama uz koju si se knjigu prvi put stvarno prepao?
NAJVEĆE SVETSKE SABLASTI I DUHOVI
Bato, ti si još klinac. Slobodno piši sve što ti padne na um. Pa, i Bufalo Bil serijal.
pa dobro, ako ti si ti bio klinac 1830-tih godina, onda sam ja svakako još klinac 8-)
Jan Bibijan. Ima nešto na mescu i zaboravih kako se druga zove.
A o serijalu Tarzan u 12 knjiga, onako debele, sa platnenim ojačanjem i ilustracijama gde Tarzan davi lava i da ne govorim. Zadnja, čini mi se, beše o njegovoj deci.
Vojo Terić - Abar. Odlična knjiga.
Doduše, dopalo mi se i ono "11 ooo buzdovana" ali ne mogu se setiti pisca a mrzi me guglati.
Voleo bih da vidim ko je do deset godina pročitao sestre Bronte. Tu računam i Kimuru i tebe. Šta si ti čitao? Profesora Baltazara? Bre, bar da si pročitao Ježevu kuću, Branka Ćopića!
Quote from: ALEKSIJE D. on 09-09-2014, 12:59:29
Jan Bibijan. Ima nešto na mescu i zaboravih kako se druga zove.
A o serijalu Tarzan u 12 knjiga, onako debele, sa platnenim ojačanjem i ilustracijama gde Tarzan davi lava i da ne govorim. Zadnja, čini mi se, beše o njegovoj deci.
Vojo Terić - Abar. Odlična knjiga.
Doduše, dopalo mi se i ono "11 ooo buzdovana" ali ne mogu se setiti pisca a mrzi me guglati.
Apoliner.
Quote from: scallop on 09-09-2014, 13:02:15
Voleo bih da vidim ko je do deset godina pročitao sestre Bronte. Tu računam i Kimuru i tebe. Šta si ti čitao? Profesora Baltazara? Bre, bar da si pročitao Ježevu kuću, Branka Ćopića!
pa zato sam i upitao dokle se ovo računa, naravno da nisam čitao Bronteovke u 4. razredu osnovne škole. Tad sam 12. put čitao Vlak u snijegu!
1. Vinetu;
...
...
4. Kroz pustinju i prašumu;
5. Magareće godine
Quote from: Ghoul on 09-09-2014, 12:54:01
Quote from: kimura on 09-09-2014, 12:44:53
Nego, reci ti nama uz koju si se knjigu prvi put stvarno prepao?
NAJVEĆE SVETSKE SABLASTI I DUHOVI
Mene je isprepadao ''Vij'', a moj brat se postarao da me taj strah ne prođe brzo.
Inače, volela sam i ''Tarasa Buljbu'', ma Gogolja uopšte.
1. Kroz pustinju i prašumu
2. Bijeli očnjak
3. Knjiga o džungli
4. Vinipeški vuk
5. Put u središte zemlje
6. Junaci Pavlove ulice
8. Orlovi rano lete
9. Družba Pere Kvržice
10. Vlak u snijegu
11. Šuma Striborova
...a kao slikovnica nenadmašna je Ježeva kućica
Sestre Bronte sam čitala kada mi je bilo dvanaest godina, ali ja to računam u detinjstvo.
Inače, kao i mnoga deca, gurala sam se da izgledam, delujem i mislim starije. Knjige za decu sam zavolela (i počela da cenim) tek kao starija.
Quote from: kimura on 09-09-2014, 13:14:01
Sestre Bronte sam čitala kada mi je bilo dvanaest godina, ali ja to računam u detinjstvo.
Inače, kao i mnoga deca, gurala sam se da izgledam, delujem i mislim starije. Knjige za decu sam zavolela (i počela da cenim) tek kao starija.
ne može Bronte u dječju literaturu bez obzira na tvoju znatiželju u mladenačkoj dobi.
Ja sam u osnovnoj redovno gulio Serloka Holmsa, i on mi je ono naj...
tada i Enderovu Igru,
dobro Copica sam se udavio sa kompletom,
par knjiga Dzek Londona...
Procito i kroz pustinju i prasumu...
Cokoladni Rat mi je ostao u secanju, pre par dana sam vido da ima i film i skin'o i odgledo...
Pa, to znači da je Bata u pravu :evil: (oh, stvarno sam to napisala!)
Treba utvrditi da li pominjemo knjige koje smo mi voleli ili je reč o knjigama koje želimo da preporučimo - recimo našoj deci ili nekoj deci za koju želimo da budu lepo vaspitana i ne guraju nos kojekuda?
Quote from: Mica Milovanovic on 09-09-2014, 12:16:38
Tim "Lavlje srce" - Vuković
:-| :-| :-|
Sad mi pade na pamet i "Brik i kompanija". (ne mogu da se setim pisca)
knjige koje smo voljeli... xlove5
edit: odgovor kimuri
kimura, svaki pravovjerni pasionirani čitač knjiga, gura nos tamo gdje mu jest i nije mjesto. inače nije pravi čitač... :)
je l u Bioskopu u kutiji šibica glavni lik ima malariju?
inače, kao klinac sam dobar deo knjiga (između ostalog, dve od tri koje sam naveo) po preporuci emisije Knjiga je da se čita. greota što tako nešto ne postoji više.
Ja sam preporučio potomstvu Bukovskog... Zabelješke starog pokvarenjaka i Priče običnog ludila. Fino i lagano da upoznaju svet oko sebe.
Skalop je bio napredno dete kad je pronašao Merimea. :)
Elem, knjige koje sam po nekoliko puta čitao:
Magareće godine
Orlovi rano lete
Tarzan (onih pomenutih 10 knjiga)
Vinetu
Doživljaji kapetana Korkorana (ko još zna ovo KADOK izdanje?)
Ostrvo s blagom (i naravno, Povratak na ostrvo s blagom)
Svaku knjigu do koje bih došao iz predivne serije Bajke naroda celog sveta...
Quote from: ALEKSIJE D. on 09-09-2014, 13:43:14
Ja sam preporučio potomstvu Bukovskog... Zabelješke starog pokvarenjaka i Priče običnog ludila. Fino i lagano da upoznaju svet oko sebe.
i ja. milion nijansi sive...
Robison Cruso
Tom Soyer
Tri mušketira
Čiča Tomina koliba
Quote from: varvarin on 09-09-2014, 13:43:48
Skalop je bio napredno dete kad je pronašao Merimea. :)
Istina. Ne znam zašto bi ''Orkanski visovi'' tražili veću zrelost od ''Karmen''?
Inače, na samo početku sam volela bajke i narodne priče. Nasradin-hodža mi je bio omiljeni lik :)
kimura, ne radi se tu o većoj zrelosti, već htejdoh reći, da neke od nabrojanih knjige naprosto nisu pisane za djecu.
Ni Dima nije pisao za decu i, pravo da ti kažem, meni sad ne bi bilo mrsko da čitam neki njegovu knjigu. To računam kao vrlinu. A deca i tako iz knjiga za odrasle uzimaju samo ono što im je dostupno.
Da, da, svi ste bili zreliji u klinačkim godinama. Naročito Aleksije sa Bukovskim. :!: Možda grešim, ali mislio sam na knjige koje su nas navek odvalile kao klince. Na primer, Timpetill me je zapečatio jer sam u tim godinama pomalo razmišljao da bi bilo zgodno kad nas ne bi na svašta upućivali roditelji. Mateo Falkone jer nisam mogao da zamislim koliko je teška izdaja i sebe i porodice, a Družina riđokose Zore, jer je knjigu o deci sa Jadrana, o lovu na tune i tako to, pisao jedan Nemac. Razlog što se nešto zanavek upiše u sećanje je krajnje neopipljiv.
jes, i Tom Sojer!
zaboravih na njega
inače, kad tomat već spomenu kako popularisati knjige, tako kao klinac 3-4 razred sam gutao jednu dnevno i vraćao u biblioteku, da se radnica žalila mojoj mami kako ''vaš sin dolazi svaki dan''!
tako su bibliotekarke uništile moj čitalački zanos i prešalto sam se na TV kao i svi normalni ljudi
Ja još imam komplet knjiga ''Lastavica''. One su obeležene kao ''knjige za lektiru'', a čega sve tu nema: od knjige o životinjama Vere Čapline ''Moji vaspitanici'', koji sam čitala deci od četiri i pet godina, do priča Isaka Samokovlije, koje su više nego ozbiljne. Teško je povući crtu.
i ja imam komplet Lastavice, al neki drugi, pošto nema ništa od toga
moj je imao Lovraka, Londona, Posljednji Mohikanac, odatle sam i krenuo
imao je Ludvig Ren - Crnac Nobi, nije ni čudo što sam poslije čitao o Kunta Kinteu
Naravno, Bato, i Tom Sojer!
Da li je iko od prisutnih muških čitao serijal od šest knjiga Karla Maja Iz Bagdada za Stambol ?
Ni od toga nisam mogao da se odvojim... A dešava se, delom, u našim krajevima (!)
Quote from: kimura on 09-09-2014, 14:02:53
Ni Dima nije pisao za decu i, pravo da ti kažem, meni sad ne bi bilo mrsko da čitam neki njegovu knjigu. To računam kao vrlinu. A deca i tako iz knjiga za odrasle uzimaju samo ono što im je dostupno.
pravo da ti kažem, ja ne smijem ni reći što sam pročitala u klinačkoj dobi. ne bi niti navađala.
od Maja pročitah sam malo vesterna o Vinetuu i Ol' Šeterhendu, nisam čačko dalje
računa li se onaj Ninja serijal što je izlazio? e to sam guto kao klinac
Možda ti nedostaju neke knjige, Bato. Ja imam te koje pominješ.
Dobro me podseti na Kuntu Kinte! I ta mi je baš ostavila utisak. Znam da je po njoj urađen film, ali ga nisam gledala.
Quote from: scallop on 09-09-2014, 14:13:31
Razlog što se nešto zanavek upiše u sećanje je krajnje neopipljiv.
Meni su se pomenute priče Isaka Samokovlije urezale zato što se, pored socijalnog momenta (tendenciozno podvučenog u predgovoru), bave problemima tradicije, porodičnim i unutrašnjim okovima - sve teme koje su mi, kao detetu gajenom u slobodi, bile daleke.
mož' se gleda kao film, al valjda je mini serija
http://www.imdb.com/title/tt0075572/ (http://www.imdb.com/title/tt0075572/)
nisam gledao, al roditelji jesu i još kupili knjigu, imam je i danas
nego sad guglam Ninja serijal, ispade da je Derek Finegan u stvari pseudonim nekog Crnogorca Brane Nikolića, znači to tek sad saznanjem
Tabasko Pit je u stvari nikšićki pivopija!
Za Batu:
U onom serijalu Iz Bagdada za Stambol, pošto je Vinetu poginuo, Old Šeterhend se vraća u Evropu, on je glavni junak... :)
Quote from: Pizzobatto on 09-09-2014, 14:18:00
kao klinac 3-4 razred sam gutao jednu dnevno i vraćao u biblioteku, da se radnica žalila mojoj mami kako ''vaš sin dolazi svaki dan''!
Jesi l' ti to bio krhke gradje kad nisi mogao jos koju da poneses?
heh, ma valjda nije ni moglo više da se iznosi, u odjeljenju za odrasle su i danas 2 max, a bila mi usput biblioteka, ma samo ti zaebavaj, mogo sam vola da ponesem! 8-)
ja sam čitao nešto što je čisti vestern bio, ali se ne sjećam naslova. Reko bih da je u Americi radnja smještena, ko će ga znati sad, al pamtim da se lik zvao Šeterhend, to jest bio je hrvatski prevod, jer nije ni prevođeno ime. Toga se jedino sjećam, Vinetu se isto spelovao sa W
Da bude jasno, Karl Maj je uglavnom uvek sebe stavljao kao glavnog junaka & protagonistu svojih pustolovnih romana, a Old Šeterhend je samo nadimak koji je on dobio na američkom zapadu. Ali i kada ide po Africi ili bliskom istoku, to je i dalje isti čovek.
Karl Maj je bio folirant, koji nikada nigde nije bio. Po uverenju nemački nacionalista kome su svi pozitivni likovi bili Nemci. Dobar je za čitanje u njaranijem detinjstvu, kasnije, ostavlja otužan ukus.
da, i ja pročitah negdje da je to on sve izmislio, to jest da nikad nije bio u Americi
btw, omiljeni Hitlerov pisac :)
Dobro, to se zna. Mislim, to da nigde nije bio a pisao o silnim dalekim zemljama. Meni je uvek bilo sjajno što je on u svojim romanima smeštenim na američki zapad intenzivno insistirao na tome da "stvarni" život na tom zapadu nema veze sa romansiranim petparačkim romanima koji su u to vreme bili popularni i da je pravi zapadnjački život bio to što on opisuje. Sjajan lik :lol: Činjenica je da mu je većina pozitivnih likova bila nemačke nacionalnosti ali meni je i to bilo zanimljivo jer je razbijalo anglosaksonsku monolitnost vezivanu za vestern u mom nekom sistemu prepoznavanja. Mnogo gore od toga je bilo prilično rasističko pisanje o manjinama, pre svega nativnim Amerikancima, koje, čak i kad ih je (poput Vinetua i njegove porodice) opisivao kao vrhunski plemenite divljake, nije mogao a da ne predstavi kao ontološki inferiorne.
Al dobro, bilo so deca, šta smo mi tad znali... Zabavan je bio.
sad tražim, i sve čekam kad ispadne da je i ovaj Din Blekmur, koji je pisao o Bafalo Bilu, u stvari neki Balkanac...
ne mož se ništa naći, Dean Blackmoore kao pisac
Moje kasnije razočaranje nije umanjilo moju ranu euforiju pisanjem Karl Maja. Ta, negde oko 1960. sam pisao scenario za strip Šace Hecla "Vinetu". Međutim, to što je morala da nastrada Nšo Či jer se zaljubila u Old Šeterhenda je krajnji nacizam i dobro je što si to primetio. Ništa bolje nije ni moje kasnije mišljenje o Sjenkijeviću, koga sam progutao do balčaka. Poljski nacionalizam se hranio na njemu. Kad se danas obrušavamo na Stevu Jakovljevića ili njegovog epigona Ćosića zbog srpskog nacionalizma treba komparativno ukazati da nacionalizam u literaturi nikom nije bio stran. IpAK, dečja (omladinska) literatura bila je naša zvezda vodilja, deca danas nemaju gotovo ništa. Osim te iste literature uz koju smo rasli.
Bato, neko je ovde pomenuo kao omiljenog pisca u detinjstvu Majka Draskowa, a to je naš drugar iz LK Milan Drašković, Fipa se ubijao romanima o nindžama, Slobodan Čurčić i Grada Hejzi sa trilerima, da ne govorim o Lunu. Iz tzv. "stare garde" u domaćoj fantastici nema ko nije odradio bar jedan SF pod pseudonimom.
da, ali Bafalo Bil ima 15-20 romana, a Ninja 150 brojeva!
mislim, to je full time job
Da, da, Sjenkjevič je takođe bio jako prijemčivo štivo tamo negde oko mog stupanja u pubertet i nema nikakve sumnje u to da se to lepo čitalo i ostavljalo dubokog traga. Quo Vadis je bio knjiga koja je uspela čak i meni - intenzivnom ateisti & neverniku - da proda zanesenost iskrenog hrišćanskog verovanja, a njegove knjige o poljskim junacima sa mačem u jednoj i ognjem u drugoj ruci su svakako i pisane sa ciljem podizanja poljskog nacionalnog entuzijazma u vreme kada su se u Evropi gradile savremene nacije i ja sam to rado i sa uživanjem čitao jer je Sjenkjevič umeo da isprede dobro postavljenu priču sa jasno podeljenim ulogama negativaca i pozitivaca, da sve postavi na ubedljivu istorijsku pozadinu a da ipak ispiše tipičan roman o herojskoj fantaziji i tako. Lepo to beše.
Ima Sjenkijevič jedniu grozomornu pripovetku (odlično napisanu, naravno, grozomornu u drugom smislu) o preosetljivom dečaku, sinu poljskih plemića, koji se razboleo i umro od jada što ne može da se istakne u nemačkoj školi i tako učini ponosnom svoju sirotu majku, udovicu, nezaštićenu ženu!
Ja sam tu pripovetku čitala kao devojčica i naoko to je sasvim štivo za decu, mada... recimo da zahteva zrelost i ktitičnost odraslog čoveka.
Zaboravila sam kako se priča zove, priča je domaći učitelj koji pomaže dečaku (a potajno je zaljubljen u mamu, razume se) i pati zajedno sa njim.
Quote from: scallop on 09-09-2014, 16:11:22
Bato, neko je ovde pomenuo kao omiljenog pisca u detinjstvu Majka Draskowa, a to je naš drugar iz LK Milan Drašković, Fipa se ubijao romanima o nindžama, Slobodan Čurčić i Grada Hejzi sa trilerima, da ne govorim o Lunu. Iz tzv. "stare garde" u domaćoj fantastici nema ko nije odradio bar jedan SF pod pseudonimom.
ne bih baš mogao reći da mi je omiljeni pisac, pošto sam jelte samo tog gusara pročitao, ali me je svakako privukao SF-u. verovatno je to i prvi SF roman koji sam pročitao, mada se gotovo ničega ne sećam.
a setio sam se i knjige Žurka koju je napisao Milenko Maticki, to je bio hit!
Ma, lepo je da si počeo od Draskowa. Voleo bih da neko tako pomene "Galaktički tunel" od Angelakisa.
A Matičkog sam poznavao, izlazili smo u kafanu zajedno par puta. Jedino, on je bio jako dobar novinar, a čini mi se da je napisao samo tu knjigu.
Quote from: kimura on 09-09-2014, 14:32:57
Možda ti nedostaju neke knjige, Bato. Ja imam te koje pominješ.
ja imam samo plave Lastavice (Veselin Masleša), od drugih boja ništa
Pojedinci od "leptiriću šareniću" i " bio jednom strašan lav" stigli do Hitlera i sociološke analize nacističkih moralnih pojmova sa osvrtomna nacionaliam u Poljskoj koja će potvrditi Urbisov stav kako su konc logori bili mogući zbog tamošnjeg antisemitizma ...
Da se vratimo "Ježevoj kućici" i "Noge na vrancu, glava u klancu"
Dobro, onda nam ti objasni kako je tebe kao klinca dojmio Bukovski.
Quote from: Pizzobatto on 09-09-2014, 18:59:56
Quote from: kimura on 09-09-2014, 14:32:57
Možda ti nedostaju neke knjige, Bato. Ja imam te koje pominješ.
ja imam samo plave Lastavice (Veselin Masleša), od drugih boja ništa
Moje su u svim bojama.
Nije mene. Već sam omatorio za Čarlsa kada mi je dopao šaka. To dajem kao preporuku osnovcima. Mada, pogrešno postupam. Oni već sve znaju šta je čika pisao.
Plutonija je odlična, što reče Gul.
Prva koju sam samostalno kupio beše: M. Šeli "Frankeštajn" čini mi se ona Plava ptica. Nakon toga "Glas gospodara" koji ič tada razumeo nisam pa "Ja sam legenda".
Ja sam kao klinjau 1. osnovne u nasoj biblioteci nabaso na nekakve spojene komplete Djordja Lobaceva...
Biblioteka pa ima strip! JOj!
A pre toga se zadojio sa Alan Fordom, i ostalim svim mogucim Lunov magnus itd serijalima...
Ali ovi stripovi su bili nesto posebno, mislim, ono,Bas Celik, Biberce,Zenidbe raznih careva, azdaje itd!
Bukovskog sam prvi put cito u vojski (Zene). Leglo taman na svu onu pederaju.
Cudi me da se niko ovde ne fali da je u pubertetu cito onog Kastanedu i njegovog don Huana. ( meni bajdvej gomila gluposti nekih narkomana, al dobro, ja sam ionako primitivan,pa to ne bih preporucio nikad nikom)
Ja nikad ne procitah onog Selindzera, " lovac u zitu"....sve mi to nekako promakne...
Selindžer? Ništa mi se nije dopalo osim "Perfektan dan za banana ribe". Odgovor Bukovskog "Bludini sin" (koji u originalu jeste po naslovu aluzija na Selindžerovog Lovca u raži) mnogo mi se više svideo.
Quote from: Ugly MF on 10-09-2014, 11:15:49
Ja sam kao klinjau 1. osnovne u nasoj biblioteci nabaso na nekakve spojene komplete Djordja Lobaceva...
Biblioteka pa ima strip! JOj!
(...)
Ali ovi stripovi su bili nesto posebno, mislim, ono,Bas Celik, Biberce,Zenidbe raznih careva, azdaje itd!
Ja sam to dobio od roditelja za jedanaesti rođendan i bezbedno je reći da su mi to neki od najdražih stripova ikad. Lobačev je fenomenalno crtao (neki momenti su mogli da bez srama izađu na crtu Haroldu Fosteru) a način na koji je srpske narodne priče pretočio u fantazijske wish fulfillment pustolovine je praktično za studiranje. Najtoplije preporuke ko god to može da nađe.
ja sam čito Kastanjedu u pubertetu, gomila neviđenih gluposti
tad su mi Hese i Markes najbolje ležali
Quote from: Meho Krljic on 10-09-2014, 11:23:33
Quote from: Ugly MF on 10-09-2014, 11:15:49
Ja sam kao klinjau 1. osnovne u nasoj biblioteci nabaso na nekakve spojene komplete Djordja Lobaceva...
Biblioteka pa ima strip! JOj!
(...)
Ali ovi stripovi su bili nesto posebno, mislim, ono,Bas Celik, Biberce,Zenidbe raznih careva, azdaje itd!
Ja sam to dobio od roditelja za jedanaesti rođendan i bezbedno je reći da su mi to neki od najdražih stripova ikad. Lobačev je fenomenalno crtao (neki momenti su mogli da bez srama izađu na crtu Haroldu Fosteru) a način na koji je srpske narodne priče pretočio u fantazijske wish fulfillment pustolovine je praktično za studiranje. Najtoplije preporuke ko god to može da nađe.
Pre par dana nasao skenove i naravno, nakon ponovnog prelistavanja potvrdio sebi kolko je taj Lobacev genije.
Harlod Foster je imao gomilu ljudi koji se obuku u kostime i poziraju mu, a on radi na ogromnim tablama koje se kasnije smanjnivale. A Lobacev, iz glave i iz ruke, pokazali mu to je strip, ajd ti tako, i on ih otkinuo!
Sta ti je Ruska slikarska skola, nema zajebavanja!
kakve skenove, daj skenove
Jeste, Lobačev je tu pokazao rusku i slovensku superiornost. I ja bih te skenove da pogledam, ako nije problem :lol:
Quote from: scallop on 09-09-2014, 15:27:43
Karl Maj je bio folirant, koji nikada nigde nije bio. Po uverenju nemački nacionalista kome su svi pozitivni likovi bili Nemci. Dobar je za čitanje u njaranijem detinjstvu, kasnije, ostavlja otužan ukus.
Definitivno je mogao da bude omiljen Hitlerov pisac (usput, Hitler je voleo i film KING KONG), pa šta?
Ko nije zasuzio sa 14 godina, kad Vinetu gine, nije muško!!
I ko te tera da čitaš Maja posle četrnaeste??
Koliko se sećam, Old Šeterhend se pajta sa Indijancima, bije Kju-kluks-klanovce, mlati one što bi samo da tamane bizone i Indijance... Malo li je?
U oba relevantna serijala nigde ne insistira na tome da je Nemac, a prijatelji su mu - Indijanac Vinetu u prvom, a Arapin Halef u seriji
Od Bagdada do Stambola. Čak bi i Loni bio zadovoljan političkom korektnošću!
Sjenkjevič je kud i kamo veći nacionalista... ali sam svejedno uživao čitajući POTOP. Dobro, kao klinac. :lol:
ja Vinetua nikada nisam čitao, a sećam se da su mi neki drugari preporučivali.
I tako stižemo do pitanja: Na kojim knjigama su odrastala deca rođena pedesetih, a na kojim deca rođena sedamdesetih-osamdesetih?
Quote from: Ugly MF on 10-09-2014, 11:15:49
Cudi me da se niko ovde ne fali da je u pubertetu cito onog Kastanedu i njegovog don Huana. ( meni bajdvej gomila gluposti nekih narkomana, al dobro, ja sam ionako primitivan,pa to ne bih preporucio nikad nikom)
Ja sam na smešan načun došla do Kastanedinih knjiga. Jedan rođak mi je otišao na Sajam voljan da kupi sabrana dela Vuka Draškovića. To je i učinio, a onda je nekako zamenio ranac... sa nekim. Silno se iznenadio kad je raspakovao knjige u šarenoom omotu, pa ih je, sav rezigniran, poklonio meni. Računao je da će valjda neko i to čitati... A možete misliti kako je tek bilo onome što je hteo da kupi Karlosa Kastanedu!
Taj je danas podpresednik SPO-a i zove se Milan Komnenić.
xrofl
A možda je neko od forumaša? Ako jeste, nek' zna da nema ništa od zamene.
QuoteSad mi pade na pamet i "Brik i kompanija". (ne mogu da se setim pisca)
Berislav Kosier. Taj ima i dva SF romana - Beli potop i Jeti, snežni čovek sa Himalaja...
Ovi malo stariji od mene su mnogo hvalili njegov roman Dobar vetar, plava ptico, ali ja to nisam zakačio. Mlađi sam... :(
Ja sam onda ovde najstarija, Mićo!
Ma, ne, ne preterujmo. Moja biblioteka koja se nalazila na spratu Fontane, pored onog dramskog eksperimentalnog kazališta u koje nikad nisam kročio, nekako izgleda da nije imala tu knjigu. Inače, uglavnom sam pročitao sve što je bilo na policama. Od zida do zida...
Klasičan štreber sa minus dioptrijom, istina zaluđen i za branjenje malog fudbala, što nikako nije išlo sa cvikerima, pa su mi, u vremenima kad nije bilo plastičnih stakala, često arkade stradale. Sam bog zna kako su moji roditelji ostajali normalni, pošto sam se svaki deseti dan vraćao razbijenih naočara...
Imam jednog druga koji mi je sam tri puta razbijao naočare... Imao je dosta jak šut... :(
Ja sam zapravo čitao Dobar Vetar Plava Ptico ali nisam bio raspamećen jer sam očekivao instant klasik na nivou Družine Sinjeg Galeba, Družine Pere Kvržice i Vlaka u Snijegu a ovo je ipak pisano znatno kasnije i imalo jedan, hmmm, globalistički pristup, ako smem da tako kažem, mada naravno iz socijalističke perspektive. No, poenta je da je akcenat više bio na ideološkom predstavljanju nekakve projektovane nacionalne i rasne harmonije nego na zanimljivim situacijama i likovima koji ne bi bili tek predstavnici svojih nacija.
E pa ja se secam da sam procitao u 2 ili 3 osnovne "Rat Zvezda" !
Plava ptica izdala. Ladno na Srpsko-Hrvatskom , ( ustvari bila je samo Epizode 1 A new hope ) u vidu romana. :)
Al' se secam da mi je prijalo iako sam bio gledao film!
A niko da pomene štivo koje je obeležilo odrastanje mnogih, ccc... :idea:
Legendarnog Lesli Eldriča, Tabasko Pita i Sumiko :) .
kako bre niko, ja sam reko, i pritom saznao da je to u stvari pisao neki Brana Nikolić, pod američkim pseudonimom
Prljavo Kazalište - Sretno Dijete (http://www.youtube.com/watch?v=iPryXbaPv9c#)
E tako, sad može.
Kolko se sećam, prvi su bili čika Jova Zmaj i čika Duško Radović. Najdraži mi beše Plavi zec, čudni zec, jedini na svetu!
Žedno more, piso neki Branko Neznamkako, pamtim samo - Magarac Maga, s ostrva Paga, nestao bez traga... blablatruć... meštani ga traže a ovaj negde drema i zajebava ih, tako nekako.
Čudesni svetovi Volta Diznija - Weeeell, those were the days, my friend - prvo se (a uz palačinke je to najugodnije) odgleda Nedeljni zabavnik, obavezno se prelistaju Čudesni svetovi, pa napolje...
Pa onda ko zna kad i kojim redom:
Pinokio
Družina Pere Kvržice
Hajduci
Pionirska trojka :oops:
Mobi Dik
Robinson Kruso
Andersenove priče - čini mi se da se baš tako zvala, imala je neku žabu na naslovnoj, enivej, nikad me ništa nije toliko skenjalo ko Devojčica sa šibicama. Mogu misliti kako je bilo devojčicama.
Oliver Tvist
Salaš u malom ritu
Džeri sa ostrva
Tarzan
Kralj prerije, ma sve te Kadokove kaubojsko-indijanske knjige kojih sam se dokopao. Bilo tu i gomila Plave ptice, Lastavice i ostale Veverice... pa da ne nabrajam.
PZ, ZS, LMS, AF... se valjda podrazumevaju.
Možda je bitan detalj da ne mogu se setim niti jedne knjige koja mi se nije dopala u to vreme. Ili stripa, ma sve može: hajduci, indijanci, kaubojci, vanzemaljci... al najbolje sam obožavo drakule. Tako sam zvao vampire, jelte.
Na papiru prvo beše Zagor protiv barona. Gutali se i svi filmovi na tu temu. Sećam se, nateram ove moje da me vode na Nose...Nosve... ma na neke drakule.
Već u prvim sekundama filma mi pala vilica i skupljo sam je dobrih nedelju dana, mnogo godina kasnije saznam da to beše Hercogov Nosferatu. Tu negde stigne i knjiga, Plava ptica. Praznik jbt. Mislim da sam je te godine pročitao tri puta. Knjiga me je ooooduuvala, a nešto sam i naučio - jedan Drakula za sebe može da kaže da je vampir, al ne može svaki vampir za sebe kasti da je Drakula :lol:
Eto, ako bi moro da odaberem šta sam najvoleo da čitam ko klinac, to je Drakula.
Tjah, nešto razmišljam, sreća te u moje vreme nisu postojale ove tutumrak sage, razni andervorldovi i ostale gadarije.
Da!!!! Cika Jova Zmaj, ne znam dete koje nije imalo onu zutu PEVANIJU. Jova Zmaj, Dusko Radovic i Grigor Vitez - moja zlatna trojka.
takodje, obozavala sam Pinokija ,ustvari ja sam imala onaj ZLATNI KLJUCIC pa se Pinokio zvao Buratino.
Andersenove, Ruske narodne bajke...
imala sam i DIZNIJEVE BAJKE ,al sam ih sve moronka iseckala i lepila u nekakvu svesku. Ipak, najvise na svetu sam volela BAJKE U SLICI Marije Paskval.
prvi naucno -fantasticni roman KARIK I VALJA
Da, ''Bajke u slici'', najlepše ilustracije! Na njima sam naučila da čitam (nisam seckala, ali sam ''vežbala crtanje'' :( ), imam ih i sada, mada su skroz zamazane i izgužvane, pošto su propuštene kroz mnoge male šake!
Quote from: Mica Milovanovic on 10-09-2014, 21:16:34
QuoteSad mi pade na pamet i "Brik i kompanija". (ne mogu da se setim pisca)
Berislav Kosier.
Jeste. Bokca mu, ja onomad mislio da je Rus! Kakve su mi sanse da pronadjem i otkupim primerak?
Pearl Buck. Moja nana je imala komplet njenih knjiga i ja sam ih sve jednu za drugom iscitala. Bila sam mala, jos u onih prvih cetri razreda osnovne skole. Najdraza mi je bila Istocni vetar, zapadni vetar.
bajke, bajke, bajke,...
potom:
Johana Špiri: Hajdi
Šarlota Bronte: Džejn Ejr
Branko Ćopić: Orlovi rano lete, Slavno vojevanje, Bitka u zlatnoj dolini ('Pionirska trilogija)
Aleksandar Dima: Grof Monte Kristo
i, naposletku: Remark, Zola, Perl Bak,...
Naravno gomilu toga što ste već nabrojali i
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fi58.tinypic.com%2F2lb2td2.jpg&hash=ed1e18c38b20a2ed360faa918c5ece38bc2478bc)
ova edicija je bila straobalna, norveške sam upamtio posebno
Vasilij Jan - Džingis kan
Mark Tven - Avanture Toma Sojera
Mihael Ende - Beskrajna priča
Branko Ćopić - Orlovi rano lete, Magareće godine
Maksim Gorki - Detinjstvo
Branislav Nušić - Autobiografija
Najlepše bajke (Bigzova antologija)
Mandrak mađioničar (Dečje novine)
1000 zašto - 1000 zato
komplet Dečje sveznanje