Nedavno sam upao u veliku raspravu s Radmilom oko ovog pitanja. Naime, on mi mnogo zamera konkretno u Slobodanidi što jedan od likova često i očigledno laže. S njegove tačke gledišta to je varanje čitaoca. Ja sam to glatko odbacio, međutim, već nekoliko dana razmišljam malo o tome i pokušavam da se prisetim nekih knjiga gde pozitivni i pošteni likovi lažu. Zaista ima mnogo klasičnih knjiga u kojima niko ne izgovori niti jednu laž. Da li je to konvencija... nepisano pravilo? Da li uvođenje laganja u ponašanje likova dodatno zakukuljuje odnose i radnju, osim ako nije krimić i ispitivanje u policijskoj stanici? U mom slučaju, lik koji u prva dva poglavlja oko iste stvari dvaput nedvosmisleno laže na različite načine treba da kaže čitaocu da je istina sigurno nešto treće. Ja sam to tako zamislio, ali Radmilo me ubeđuje da je to zapravo obmana i jeftino zafrkavanje čitalaca.
Dakle, kakva su vaša iskustva oko laganja junaka u knjigama (ili filmovima, svejedno) i kakav je vaš odnos prema tome... pomaže li vam to da bolje ocrtate neki lik ili se osećate obmanuti?
smeju, ali poželjno je da se do kraja te laži razotkriju kao takve tj. da ih je ovaj svesno izneo kao laži, a ne iz neznanja ili zablude.
a i valjalo bi videti motivaciju za to.
Evo, Bobane, i sad pokušavaš da izvrneš istinu. Ono što sam ti zamerio je da tvoji likovi lažu ne zato što su skloni da to čine, nego da bi pisac obmanuo čitaoca. Muka mi je od saglasja sa Ghoulom.
kleveta... moj lik u prvoj situaciji laže sve prisutne da ne bi otkrili da poznaje dotičnu devojku, a drugi put laže novinarku da je zavede na pogrešan trag.
Ja zaista ne vidim da je neka laž u funkciji obmane čitaoca. Sem toga, u ovom konkretnom slučaju, potpuno je jasno da čovek laže i da je lagao prvi put. Čitaocu je jasno da laže i treba da počne da razmišlja o tome šta stoji iza svega, nikako da se duri kao snaša na salašu i traži da se odmah prestane sa nedoličnim ponašanjem.
Uživaj u tome. xfrog
Pitanje može biti i još šire.
Recimo sme li glavni junak (obraditi sve junake romana je besmisleno) da bude izraziti negativac?
A ako je već takav sme li da dočeka srećan kraj?
Quote from: Loni on 02-01-2015, 23:22:15
Pitanje može biti i još šire.
Recimo sme li glavni junak (obraditi sve junake romana je besmisleno) da bude izraziti negativac?
A ako je već takav sme li da dočeka srećan kraj?
Loni, odma' da si zatvorio kantu sa benzinom!
Quote from: Boban on 02-01-2015, 22:45:25
kleveta... moj lik u prvoj situaciji laže sve prisutne da ne bi otkrili da poznaje dotičnu devojku, a drugi put laže novinarku da je zavede na pogrešan trag.
Ovo je trenutak kad Boban pokušava da slaže sve na forumu (one koji nisu čitali roman). "Svi prisutni" u prvom slučaju su trojica službenika našeg lažova sa kojima on ćaska u dokolici. Test koji bi pokazao da li je opravdano da pisac to učini je da isključimo iz knjige taj detalj. Ništa se u romanu se ne bi promenilo. Ono šta ćemo saznati saznali bismo i bez toga, još gore je da ono što nismo saznali neće nigde biti napisano. Drugi slučaj, "laganje u drugom poglavlju" ukazuje da bismo, u istom testu, zaključili da je celo poglavlje izlišno. Zaključak bi bio da je ZStefova opaska o dodatnih 300 dobrih strana sasvim opravdana.
Nije mi bila namera da se ovde priča o laganju u Slobodanidi, nego da to bude povod za raspravu o dopuštenosti laganja u knjigama uopšte. Od strane junaka.
Ali Radmilo džara gde ne treba pa će se opet obznaniti da nije shvatio napisano, jer je upravo korelacija laganja u ta dva poglavlja ključna za razumevanje romana. Elem, prvo laganje šefa u prvom poglavlju je iznudica situacije jer sa devojkom na koju je nabasao jedan od službenika nije upoznat nijedan od nižih službenika. U tom trenutku, čitalac ne zna da šef laže. U drugom poglavlju, čitalac se susreće sa laži koja potire prvu laž i daje zbir da su obe izjave lažne (obrnuta Aristotelova logika), dakle, pametnom i pažljivom čitaocu je to signal da mnoge stvari nisu onakve kako izgledaju, da mnoge zvanične izjave nisu tačne, te da postoji čitava pozadinska dimenzija na koju treba obratiti pažnju.
Laž kao sastavni deo ljudskog ponašanja treba da bude ravnopravno uključena u gradnju literarnog teksta.
Nemoj ništa da menjaš u romanu. Sjajan je i neponovljiv. Svi, a naročito ja, samo su spodobe ljubomorne na tvoje postignuće. Dok sam čitao, uzdisao sam: "Oh, kako je to napisao!!! Zašto ja ne mogu?"
Iskrenost je glavni stub svakoga lika. Koliko je u stanju da bude iskren prema sebi, prema drugima i prema Bogu? Ako je bas iskren i posten onda je interesantno sta ce se dogoditi u prici sa tim njegovim postenjem i iskrenoscu u svetu zacinjenom lopovima i lazovima.
Znaci, ako hoces da ti prica bude pikantna - ZACINI JE!
Na kraju, da bi neko bio apsolutno iskren, morao bi pre toga da spozna apsolutnu istinu. Da li to uopste postoji?
P.S Al sam pametan. Uzas. Ma zasto da ne lazu? Mada, znas onu -u lazi su kratke noge. Lagati treba samouvereno i kratko. Ne komplikovati. Najteze je popamtiti sta si sve lagao i koga.
Quote from: Ghoul on 02-01-2015, 22:12:06
smeju, ali poželjno je da se do kraja te laži razotkriju kao takve tj. da ih je ovaj svesno izneo kao laži, a ne iz neznanja ili zablude.
a i valjalo bi videti motivaciju za to.
Reče čovek koji je omažirao Henrija Džejmsa i ostade živ. :evil:
tu nema nikakvog laganja. :roll:
nepouzdani narator je nešto sasvim drugo od ovoga o čemu se bobi raspituje. 8)
Obrati pažnju da nisam rekla Okretaj zavrtnja nego Džejms (a i to pod uslovom da pretpostavimo kako deca ni u jednom trenutku ne lažu guvernantu ;) ) Ali ako pogledaš malo šire, npr. Ambasadore ili Šta je Mejzi znala, setićeš se koliko se tu širokogrudo laže na sve strane, često bez eksplicitnih objašnjenja zašto i bez crtanja realnog stanja.
Ili ako se pomaknemo malo bliže sadašnjosti i stignemo do Nabokova... pa "nepouzdani pripovedač" u Bledoj vatri dobija ozbiljno drugačije značenje, da ne pričamo o nepouzdanim pripovedačima koje lažu drugi likovi pa je teško proceniti šta, kad i kako. (francuski novi roman ftw)
sad će boban da pomisli: kad je mogo hendrik đems, što da ne mogu ja?!
neće; bobanu nije potrebno da stalno nekog omažira; ima svoj sopstveni izraz i odraz.
bio si laik i amater, i laik i amater ćeš i ostati.
pisao si i pisaćeš, a o pisanju ništa shvatio nisi, niti ćeš.
šta ti vredi svo znanje, priprema i shvatanje kada nemaš jednostavan, prost, elementaran talenat da budeš pisac.
a šta tebi vredi ubeđenje da imaš "talenat" kad to što zapravo imaš nije dovoljno ni da sročiš jednu iole koherentnu, smislenu i relevantnu priču?
Quote from: Ghoul on 03-01-2015, 17:36:37
sad će boban da pomisli: kad je mogo hendrik đems, što da ne mogu ja?!
Ma hajde. Ne bih se ja nešto ni javljala sa odgovorom na ovako retoričko pitanje da mi ne postaje sve smešnije oko čega se ljudi na ovom forumu kače i šta jedan drugom zameraju kad je pisanje u pitanju (a i inače). I to, jelte, iskusni čitaoci/pisci. Protokol je razrađen toliko da svaka rasprava o književnosti u poslednjih godinu-dve može da se predstavi sa "Aj da preskočimo ovo što konkretno nije u redu i da se koncentrišemo na potpuno sporednu stvar koja pritom ne mora da bude pogrešna ni po kojoj osnovi, a ionako ćemo za tri posta preći na lično vređanje i oftopikovanje!!!!1"
Možemo da nađemo bilo koji topik na kome je neko eventualno postavio ozbiljnu kritiku neke knjige (bilo pozitivnu bilo negativnu) i da gledamo kako se dalji tok svodi na ponavljanje ova tri koraka...
Ako misliš da i ti nisi tome doprinela, grdno se varaš. Želela bi da budeš priznati teoretičar a diskvalifikuješ neko delo u dvokoraku jer imaš tu sreću da poznaješ pisca; toliko nemaš svesti i samodiscipline da stvari sagledaš iz nezavisnog ugla.
Quote from: Jevtropijevićka on 04-01-2015, 12:35:10
Ma hajde. Ne bih se ja nešto ni javljala sa odgovorom na ovako retoričko pitanje da mi ne postaje sve smešnije oko čega se ljudi na ovom forumu kače i šta jedan drugom zameraju kad je pisanje u pitanju (a i inače). I to, jelte, iskusni čitaoci/pisci.
a što se ne javi nedavno kad me jedan "iskusni čitalac/pisac" optuži za plagijat?
i kako uopšte ozbiljna lica napisati odgovor na ovako postavljeno pitanje kao na ovom topiku?
suzdržao sam se od zajebancije u prvom postu samo zato što mi ponekad naprosto bude žao bobana i njegovog tolikog neznanja o hobiju kojim se povremeno bavi (pisanje).
Quote from: Boban on 04-01-2015, 12:41:08
Ako misliš da i ti nisi tome doprinela, grdno se varaš. Želela bi da budeš priznati teoretičar a diskvalifikuješ neko delo u dvokoraku jer imaš tu sreću da poznaješ pisca; toliko nemaš svesti i samodiscipline da stvari sagledaš iz nezavisnog ugla.
Ma hajde, Bobane, mani se navlakuša, vidiš da ne pale, pogotovu sad kad sam se upravo vratila sa grudvanja sa decom :lol: xremyb
Quote from: Ghoul on 04-01-2015, 14:15:57
a što se ne javi nedavno kad me jedan "iskusni čitalac/pisac" optuži za plagijat?
Nisam blesava da se mešam u tvoje i Skalopove razmene dragosti na potpuno proizvoljne teme, a bogme ni neophodna xremyb Javi se kad te neko ozbiljno bude optuživao za plagijat.
Budući da se ovde ozbiljno mimoilazi istina, ponoviću svoj osnovni komentar "Zavodnika":
Quote from: scallop on 25-04-2014, 00:33:00
Ne znam ko je izmislio komentarisanje knjiga domaćih pisaca fantastike i horora na ovom forumu, ali znam da je toliko nezahvalno da od komentara nema fajde ni pisac, ni komentator. Ili se zameriš piscu ili se zameriš onima koji ne cene pisca. Razmere su takve da već drugi dan razmišljam šta mi je trebalo da podržim Ghoulovo nastojanje da realizuje izdavanje svog novog romana. Dobro, u redu je podržati domaće pisce. Posebno ako ih niko izdavački ne podržava. Šta treba da očekuju pisci sa manje spisateljskih ostvarenje, manje iskustva sa izdavačima i sa manje umeća u pisanju, ako samizdatu pristupa i Dejan Ognjanović?
Ispostavilo se da je kao odgovor na moju podršku stigao i roman "Zavodnik". A, kad dobiješ knjigu red je i pročitati je. Pa, potom i komentarisati. Gde? Na ovom našem forum gde je to izuzetno rizično. Da bude gore, nemam ni neko cvetno iskustvo ni sa njegovim prvim romanom "Naživo". Jeste, sve sam uradio da bude diskretno, komentar sam poslao e-mailom, ali autorska povređenost nije istrpela diskreciju, pa je rekomentarisao moj komentar na svom blogu, gde je posedovao sva prava da bude u pravu.
Malo sam se preispitivao oko moralne obaveze da budem i čitalac, na forum su stigla i prva mišljenja onih koji su pročitali. Puno hvale, prebacivanja da se priča rano okončala (to mi dođe kao dobar kompliment), ali i nisu neki komentatori od reputacije. Jedino me alarmira da jedan čitalac smatra da je "Naživo" bio bolji. Kuku mene ako je u pravu. Uto navale i ženski komentatori visoke reputacije, ali se uhvatiše Henri Džejmsa i njegovog romana Odvrtanje Zavrtnja ili tako nekako, što me baci u razmišljanje da li treba da pročitam još jednu knjigu? Kad pomenuše i Andrejeva dignem ruke od visokoobdarenog pametovanja i odlučim da u Tulsi ipak pročitam knjigu. Činjenicu da su i obe čitateljke "Naživo" stavile ispred "Zavodnika", nekako sam smetnuo sa uma.
Kad čitate neku knjigu ne morate da je volite ili ne volite, ne mora da bude vaša šolja čaja, jogurta ili čaša šljivovitasoka. Ne mora da bude ni deo vašeg omiljenog žanra, ali mora da bude dobro napisana ili prevedena. Ništa ne može toliko da naudi knjizi nego neuređen tekst ili loš prevod. Dejan nije briljirao kao urednik i lektor Dejanu Ognjanoviću. Jevtropijevićkina napomena o slabom lektorisanju teksta je vrlo popustljiva. Primer koji je ponudila ukazuje na samo jedan tip omaški. Takve omaške su prisutne kod svih pisaca, doteruju i sami svoje tekstove, pa se ponešto provuče, ali kod Ognjanovića postoje i namerne omaške, koje svesno razmešta po tekstu i nisam siguran da li je to u redu kad se tiče horora. Naime, Dejan nesrazmerno utrpava u tekst odrednice koje podsećaju čitaoca da se radi o horor pripovedanju. Na neke od takvih sam se nasmejao. Recimo:
"Sa sitnih divljih šljiva kraj puta popadali su najzreliji plodovi, mnogi od njih zgaženi, mesa razdrljenog po tlu ili raskomadanog kljunovima ptica."
Toga ima od početka do kraja, pa ću navesti još samo jedan primer:
,,Lahor mi tad donese zadah truleži, prepoznatljivi smrad mesa u raspadanju. Tražim pogledom u okolnoj travi mogući izvor toga i kročim nekoliko koraka dalje. To mora da su ostaci hrane koju su šumske zverke razvukle dalje odavde i upola pojele. Ono što na kraju u rastinju krupnije je od toga. Po raskomadanom mesu i pregriženim koščicama već gmižu crvi. Pregršt raščerupanog krzna i prilično cela glava, mada bez ušiju, ukazuju da je to donedavno bio divlji zec. Sad tu leži samo hrpica pokvarenog mesa u poodmakloj fazi truljenja. Izvadim maramicu iz džepa i prislonim je uz nos udaljavajući se."
Moram da priznam da je poslednja rečenica iz citata urnebesna
.
Deskripcioni deo pripovedanja u celini je preobiman i često vapijuće suvišan. U delu koji opisuje sam Zavodnik i kako je ograđen imamo sledeće rečenice:
,,Silazim dublje u zelenkasti polumrak i ponovo me obuzme atmosfera ovog mesta. Deluje mnogo udaljenije od ljudi, Čak i sa svim tim delima njegovih ruku okolo: sa pravilnim zidovima od kamena, sa stepeništem, platformom, betonskim koritima... Te zapuštene rukotvorine, usred ove divljine, okružene divljim kupinama, delom pokrivene puzavicama i mahovinom, samo još više naglašavaju odsustvo čoveka. Primaknem se i vidim da kupine još nisu zrele."
Opet urnebesna rečenica na kraju pasusa i sve više sam ubeđen da se autor s nama sprda.
Na ovom mestu bih mogao da završim sa narativnim delom, da se sam narator (o njegovom delu zlodela prema romanu više su napisali drugi čitaoci) ne upušta u beskrajna tolkovanja o sebi, svom statusu, studijama, usavršavanju i ko zna kojim još učitanim osobinama, da definitivno okreće protiv sebe čitaoca, što je nedopustivo za roman u kome autor preume odgovornost da u prvom licu ispripoveda svoju priču. Negde oko polovine čitanja odlučio sam da potpuno zanemarim ,,Nepouzdanog naratora" i moram da priznam da mi je prihvatanje knjige kasnije bilo lakše. Sklon sam da budućim čitaocima savetujem isto: ,,Čitajte kao da nema Profesora."
Što se tiče samog rukopisa, on je tečan, a pojedine sekvence su čak bravurozne. No, sličan zaključak sam imao i za ,,Naživo", pa se može smatrati da je Dejan mnogo bolji kad je opušten nego skoncentrisan. Ustvari, to nije tipično samo za njega, nego za domaće pisce uopšte. Ili ih na takav pristup navedu urednici većih izdavača. Stisnu se da negde ne izgreše, pa dobijemo rukopis ko domaći zadatak.
Budući da je za mene preduslov dobre priče dobra karakterizacija likova i pošto nam narator nema snažnu pokretačku moć, preostaje nam baba Grozda, kao antagonist i nosilac radnje u celini. Dobro je primećeno da se efikasno otima iz namenjene uloge, pa ne bih imao mnogo da dodam. Meni je zasmetalo što je u finalu romana, zbog potreba odabrane scenografije, ispala iz radnje priče i svedena na pratnju unuke. Bilo je tu još dobrih rešenja koja su mogla da dovedu roman do kulminacije. Upravo zbog dodatnih manipulacija likovima, ni par unuka nije imao onu samostalnost koju ovakve priče iziskuju. Svi drugi manje važni likovi nisu uticali na priču, osim u meri koja im je namenjena: da u datom momentu nastupe sa informacijama koje treba da ispovrte.
Na kraju, uz svo moje neiskustvo kada je horor pripovedanje u pitanju, ostajem zapitan da li ovakva postavka priče može da generiše saspens na nivou romana? Jednostavno, hororična rešenja duž priče nemaju težinu koja bi prave ljubitelje održala u kontaktu. Loši snovi, sumnje u mraku i senkama i povremene lascivne naznake slab su podsticaj za jezu ili trnjenje u kostima.
Sve ostalo su naknadne tlapnje.
Nisam čitao Zavodnika, ali ovih nekoliko rečenica koje si naveo su do bola tragično spisateljski smešne i neuke. Pa tako gradi atmosferu devojčica iz sedmog osnovne... ponašanje junaka je kako mali Perica zamišlja da se radi u takvim situacijama (stavljanje maramice preko nosa, komično zastajkivanje i zagledanje iza žbuna kao u filmovima Stanija i Olija). Na osnovu ovih izvadaka verujem da je cela knjiga sličan jad i beda, a takve trivijalije zaista nisu za čitanje u zrelom dobu.
Pola onih koji glorifikuju Ghoula zapravo se plaše njegove reakcije, a druga polovina slobodno neka se ubroje u mentalno zaostale.
Quote from: scallop on 04-01-2015, 17:08:44
Budući da se ovde ozbiljno mimoilazi istina, ponoviću svoj osnovni komentar "Zavodnika"
E, ovo se zove silovanje foruma. Agresivno i bespotrebno.
Kritika stoji tamo gde ste je prvo postovali i ne ponavljajte je u pokušajima da se nametnete kao autoritet za istinu. Niti ste objasnili zašto je "rečenica urnebesna" ni zašto ste pomislili da se "autor sprda sa čitalaštvom". Subjektivni utisak da autor previše priča o sebi je samo to - subjektivni utisak i važi samo za vas i samo je vas autor "okrenuo protiv sebe".
Nažalost, ispustili ste (ili niste?) da citirate "bravurozne" delove romana, kao i da date primer "boljih rešenja", što bi vašu kritiku, zapravo, načinilo relevatnom.
I, za kraj:
Quote
Na kraju, uz svo moje neiskustvo kada je horor pripovedanje u pitanju, ostajem zapitan da li ovakva postavka priče može da generiše saspens na nivou romana? Jednostavno, hororična rešenja duž priče nemaju težinu koja bi prave ljubitelje održala u kontaktu. Loši snovi, sumnje u mraku i senkama i povremene lascivne naznake slab su podsticaj za jezu ili trnjenje u kostima.
Ako ste neiskusni kada je horor u pitanju, kako biste znali koja "rešenja duž priče nemaju težinu koja bi prave ljubitelje održala u kontaktu"?
Biće da ste ipak neiskusni, a nije vam bilo dovoljno da ovu "kritiku" postujete jedanput, pa ste je postovali i drugi put. Takođe će biti da na radionici niste naučili kako se argumentovano analizira priča/roman, pa zato i upadate samom sebi u stomak.
Da ne bude zabune, ne branim Gula. Svoje mišljenje o nekim njegovim pričama sam već dala i ne pada mi na pamet da ih citiram.
xaxa, jadni Gul, spao je na to da ga brani stvor o kome je izrekao nestvarno ružne stvari u prošlosti, ali sada, otkad ga podržava, vera mu zabranjuje da ga džara.
Eto, na ovom jednostavnom primeru vidimo kako Gul funkcioniše i kako pridobija publiku za svoje interese.
Ali nije on jedini izrekao nestvarno ružne stvari o meni. I ti si. Sa tom razlikom što Gul ima više kičme da od ružnog počne i da se ružnog pridržava. Ti si, sa druge strane, bez takvog integriteta. A u ovo vreme beskičmenjaštva čovek mora da ceni integritet, makar ga i Gul ispoljavao.
Možeš da se smeješ do mile volje i koristiš manipulativne metode naučene od svog prijatelja, ali Gul ovde nikoga nije "pridobio", niti se ovde uopšte radi o Gulu. Molila bih te da svoje protivnike diskredituješ na druge načine, moja je volja malo čvršća od "pridobijena za nečije interese".
Stav sam promenila, to da. Dobro je menjati se ponekad. Probaj, možda nećeš morati toliko da hvališ samog sebe, već će te i neko drugi pohvaliti kao "neshvaćenog", "jedinstvenog" i "autentičnog".
Ja samo ne mogu da gledam silovatelje kako siluju naokolo. Priroda mi nalaže da se suprotstavim.
Quote from: Boban on 04-01-2015, 17:47:57
Nisam čitao Zavodnika, ali
ali ipak volim da lupetam o knjizi koju nisam čitao, isto kao što je jedan drugi "iskusni čitalac/pisac" lupetao o "plagijatu" dela koje nije čitao, ali mu ga neko na forumu prepričao.
Quote from: Boban on 04-01-2015, 18:16:16
kako Gul funkcioniše i kako pridobija publiku za svoje interese.
moji "interesi" se brane na malo ozbiljnijim mestima. 8)
na onim mestima odakle su tvoj neuki pokušaj romana smesta odbacili kao nevredan... :evil:
ma važno je da D. nije više kokoška otkad govori pozitivno o tebi... ali ne očekuješ valjda da mi je potrebno više od nekoliko pasusa tvog spisatreljskog tumaranja da shvatim koliko si kao pisac nalik osnovnoškolskoj devojčici?
Pa ti ne čitaš sopstveni forum. Pre samo nekoliko postova Gul me je uvredio.
Ne govorim pozitivno o Gulu, govorim negativno o scallopovoj kritici.
Još neki pokušaj manipulacije?
Quote from: Boban on 04-01-2015, 18:46:57
da shvatim koliko si kao pisac nalik osnovnoškolskoj devojčici?
o, tugo i nepravdo! kako li te onda boli što je ova "osnovnoškolska devojčica" prišla NIN-u mnogo bliže nego tvoje neshvaćeno, nabeđeno remek-delo, odbačeno već u prvom krugu? :-D
zapravo, ne boli nimalo. Ne postoji nijedna ovozemaljska, onostrana, izvančulna, izmaštana, prividna ili umišljena dimenzija ičega na čemu bih ti ja zavideo.
Šta ima da te boli? I Dexa se kvalifikovao.
Quote from: Boban on 04-01-2015, 19:12:29
zapravo, ne boli nimalo.
kad to kaže osoba sa očiglednim VUČIĆ-SINDROMOM, onda svaku izjavu moramo čitati i tumačiti obrnuto od izrečenog.
ali nema veze, bobi, nastavi da se tešiš da si ti jedinstven, originalan, hrabar, super-talentovan, samo što to niko ne vidi.
sad vidim jednu od glavnih spona koja te je tako dugo vezivala za glupaču: zastrašujuće samozavaravanje "na svim zamislivim nivoima" koje je ona tako dugo potpirivala svojim šiparičkim udivljenjem i svima-sem-tebi degutantnim izlivima obožavanja.
Quote from: Ghoul on 04-01-2015, 19:20:54
ali nema veze, bobi, nastavi da se tešiš da si ti jedinstven, originalan, hrabar, super-talentovan, samo što to niko ne vidi.
Aj' da bude objektivni. Vide mnogi.
Quote from: Ghoul on 04-01-2015, 19:20:54
vidim jednu od glavnih spona koja te je tako dugo vezivala za glupaču: zastrašujuće samozavaravanje "na svim zamislivim nivoima" koje je ona tako dugo potpirivala svojim šiparičkim udivljenjem i svima-sem-tebi degutantnim izlivima obožavanja.
Ma nije to bilo obožavanje. Ne obožavam ja. Samo ljubav i lojalnost. Biće da to nije zaslužio i biće da sam bila naivna i šiparica. Svaki put me prevare slabići. Damn, mnogo sam dobra.
pa eto, videla je D.
al sad više ne vidi.
tj. tek sad je progledala. :-D
tako to biva kad čovek, u bolesnoj potrebi da mu neko titra znate-šta, pothranjuje mažoretkinje. :) :evil:
od miljenice do "stvora"... tako mu to ide kod psihotika sa VUČIĆ-SINDROMOM!
preokret, očas posla, preko noći: juče radikal, danas sns, ali sve je to BOBAN THE MESIJA.
Al možda bi i ti, Gule, mogao da nam odgovoriš kako je to kada te neko strpa u isti koš sa Deksom? :)
Šta tu ima čudno? Southern comfort sindrom...
Preturajući po nekakvim teorijskim spisima koje su pisali umni ljudi naletim na sledeće:
Pitanje da li književnost govori istinu lako bi moglo da se okonča pozivanjem na moderno poimanje književnog dela kao fikcije da tokom istorije (teorije) književnosti ovo pitanje nije dobilo vrlo različite i međusobne suprotstavljene odgovore koje možemo podeliti u dve ili čak tri velike grupe:
– književno delo ne govori istinu, dakle, laže (Platon);
– pitanje istine/laži u književnosti je irelevatno, čak besmisleno (Ingardenovi quasi-sudovi ili polazišta Barta, Kristeve, Rifatera i Pola de Mana);
– književno delo iako ne govori istinu na način (prirodnih) nauka, filozofije i drugih oblasti duha, ipak saopštava neku istinu (Aristotel ili teorija proze H. Džejmsa i Vulfove).
Quote from: Boban on 02-01-2015, 21:58:06
već nekoliko dana razmišljam malo o tome i pokušavam da se prisetim nekih knjiga gde pozitivni i pošteni likovi lažu. Zaista ima mnogo klasičnih knjiga u kojima niko ne izgovori niti jednu laž. Da li je to konvencija... nepisano pravilo?
Ima ona pojava, ne znam joj službeni naziv (ako i postoji)- kad se tokom pisanja upadne u onaj dramaturški okvir razmišljanja, pa se zaglibi i zanese u tome, do mere da se stvori jedna vrsta iščašenja od stvarnog života.
Sve mora (ne mora, ali je generalno pravilo) da ima svrhu! Svaki pasus, rečenica. Sad, i u tome ima manjih ili većih fanatika, ali konsenzus uglavnom postoji.
Šta će ti ovaj pasus?! Ne donosi ništa novo, ne uznapređuje zaplet, ne razvija karaktere, odnose, ništa! Ne stvara nikakvu novu vrednost! Sve bi isto bilo i da kompletno izbrišeš tu scenu, priča ne bi trpela! Što je logika kojom se, naravno, postižu određene bitne stvari, ali se dosta gubi na autentičnosti.
Sećam se da sam se kao mlađi uvek pitao, što se bre ni u jednom filmu ne desi da, dok glavni likovi šetaju zaljubljeno, neko od njih se malo spotakne o neku džombu na trotoaru? Ali ne jer bi to predstavljalo nekakav bitan momenat koji će da pokrene nešto u radnji i što će kasnije da bude referencirano kao značajno, nego prosto jer se dešava da se ljudi ponekad spotaknu. To je sve. Ili, zašto niko ne kija? Ne jer je to precizno potrebno kao npr. početna naznaka neke ozbiljnije bolesti koja se kasnije razvije. Ne, nego jer prosto, u životu, ponekad čovek nasumice kine, i na tome se završi. Što toga nema u filmovima? Itd, itd...
Kad autori koncipiraju priču, razmišljaju "na nivou defaulta", i uzimaju u građu isključivo ono što je potrebno zapletu. Od toga se polazi i na tome završava. Nema prljavštine, distorzije, nenužnih fragmenata, patrljaka i viškova stvarnosti, ne, sve je to odstranjeno i svedeno na klot fabulu, savršeno ispeglano i posloženo pod konac, nešto kao smooth jazz. To čak ide do te mere da je odmicanje od te logike zapravo žanr za sebe (https://en.wikipedia.org/wiki/Mumblecore).
Što objašnjava mnogo toga, između ostalog i ovo sa laganjem, i mislim da je Boban u tom smislu na odličnom tragu sa ovim:
QuoteDa li uvođenje laganja u ponašanje likova dodatno zakukuljuje odnose i radnju, osim ako nije krimić i ispitivanje u policijskoj stanici?
Dakle kada je laganje potrebno kao važan, integralni deo same priče, njega ima i može se zapravo često sresti. Međutim budući da autori dominantno razmišljaju na opisani način, zaista se stiče utisak da postoji neka vrsta nepisanog pravila o nenužnom laganju. Ali jednako koliko i o nenužnom saplitanju, kijanju, crkavanju akumulatora, eksplozivnoj dijareji, i sl.
Sećam se u nekom filmu (http://www.imdb.com/title/tt0292644/), lik obavlja veliku nuždu, gledamo ga kako briše zadnjicu toalet papirom, i kako i baci pogled na papir, da vidi treba li još da briše. To nikad pre ni posle nisam video, čak ni ne doprinosi zapletu. Dešavaju se takve stvari na filmu ponekad, ali mora čovek da obrati pažnju, da mu takvi dragulji ne promaknu.
Ako se dobro sećam, u Wendersovom Alice in den Staden ima scena gde baja kaki, i obriše dupe, s tim što je Wenders išao na naturalizam pa je pokazao i kako kaka izlazi iz dupeta... To isto mislim da nije imalo dramsku funkciju.
Mislim da ova tema od začetka nije išla u pravcu kojim je trebalo da ide. Naravno da likovi smeju da lažu, ali ne sme autor da laže čitaoca. Svakodnevne omaške u događanju su isto tako poželjne, one doprinose uverljivosti i nisu dobar primer.
Mogli bismo u najnovijem krugu štavionice, ako ga bude, da isprobamo kako izgleda kada autor laže čitaoca. Meni zvuči dozvoljeno i kul. xdrinka
Apsolutno je nevažno kako tebi zvuči.
Pa ako je nevažno samo vama, onda je i to nevažno. :lol:
Quote from: Meho Krljic on 29-10-2015, 18:49:04
Ako se dobro sećam, u Wendersovom Alice in den Staden ima scena gde baja kaki, i obriše dupe, s tim što je Wenders išao na naturalizam pa je pokazao i kako kaka izlazi iz dupeta... To isto mislim da nije imalo dramsku funkciju.
Child of God - isto, samo se brise prljavom granom (i to "nazubljenim" delom). A lisca i snega koliko hoces. Legenda.
Glavni junak moze sve - zato je i glavni. Pitanje je da li zeli ili ne, i da li dovoljno zeli i sto mu je naj/vaznije.
Kada laže, glavni junak više nije glavni.
Quote from: D. on 01-02-2016, 19:32:43
Kada laže, glavni junak više nije glavni.
OK, Hamlet nije glavni lik, on je stvarno poludio :x
Ovde se ipak misli na pripovedača, tj. junaka iz čije vizure čitalac čita radnju, pa se štivo svodi na laganje čitaoca, u stvari. U tom smislu, glavni junak koji laže, momentom kada mu se laž otkrije, za čitaoca, metaforički, više nije glavni. Kao i u životu što nam se dešava da kada otkrijemo da neko laže - izgubimo poverenje. Naslov teme zavarava.
Da li sam ja napisao GLAVNI junak?
Naslov ne zavarava, D. nego razmatra jednu dimenziju koja je mnogima ovde izvan dosega...
Ako je dobar odrađen lik u dobroj književnosti (ne trivijalnoj) onda je laž sastavni deo kao i sve druge osobine.
Ako naši junaci nikada ne lažu onda to nije verodostojna književnost nego imitacija života i parafraza onoga kako mali Perica zamišlja stvari.
Quote from: Boban on 02-02-2016, 15:31:51
Da li sam ja napisao GLAVNI junak?
Naslov ne zavarava, D. nego razmatra jednu dimenziju koja je mnogima ovde izvan dosega...
Ako je dobar odrađen lik u dobroj književnosti (ne trivijalnoj) onda je laž sastavni deo kao i sve druge osobine.
Ako naši junaci nikada ne lažu onda to nije verodostojna književnost nego imitacija života i parafraza onoga kako mali Perica zamišlja stvari.
Мени је више занимљиво што се ти узбуђујеш (улазиш у расправу) када и сам знаш да си у праву. Шта има ту више да се филозофира... Мени је најважније да лик има нешто што му је важније, важније од њега самог, и да није слаб, све остало произлази из те 2 карактеристике.
Pa topik je bio reakcija na neke usmene rasprave; nekoliko puta sam se sreo sa zameranjem što mi lik u knjizi ponekad slaže; kao, to nije moralno. Ljudi lažu, ali likovi u knjigama ne smeju da lažu.
pitanjei je delovalo izlisno, a.onda sam poceo da citamtemu... rekao bih da glavni likovi svakako mogu i moraju da lazu, ako im je to u prirodi, kaodeo karaktera. samo mislim da pisac ne sme da laze citaoca jer, ipak, citalac dobrovoljno prihvata da suspenduje nevericu, i u tom odnosu, mislim, ne sme biti lazi, jerbo zasto bi dozvolio nekpga da te vodi kroz pricu ako ce da te zajebava. ali, da jedan lik laze druge likove, pa cak i na taj nacin da dpvede citaoca u zabunu, to je, cjenim, sasvim u redu
Quote from: Scordisk on 02-02-2016, 17:03:11
pitanjei je delovalo izlisno, a.onda sam poceo da citamtemu... rekao bih da glavni likovi svakako mogu i moraju da lazu, ako im je to u prirodi, kaodeo karaktera. samo mislim da pisac ne sme da laze citaoca jer, ipak, citalac dobrovoljno prihvata da suspenduje nevericu, i u tom odnosu, mislim, ne sme biti lazi, jerbo zasto bi dozvolio nekpga da te vodi kroz pricu ako ce da te zajebava. ali, da jedan lik laze druge likove, pa cak i na taj nacin da dpvede citaoca u zabunu, to je, cjenim, sasvim u redu
Па сваки писац зајебава и што је већи писац боље зајебава због неког већег циља! Ако тако гледаш свака прича је лаж...
pa da, to ne sporim, ali pravi pisac te majstorski zajebava, a ja ovde laganje vidim, jer to je, jelte, svet koji je pisac stvorio, i na koji citalac pristaje i prihvata kaotakav, da ne daje informacije koje ce.biti protivurecne (unutar tog zamisljenog knjozevnog svetaili sistema)
Ako te pripovjedač obmanjuje do samog kraja to mora biti majstorski urađeno da ne bi izgledalo kao vještačko održavanje saspensa. Mene je to na filmu često nerviralo. Na pamet mi pada film Identitet, gdje su ti pred kraj potpuno iznevjerena očekivanja. Znači legitimno. Što se junaka tiče, glavni lik, lažov na lažovima, a meni jedna od najdražih drama- Ričard III, mada on laže likove ne čitaoca.
Ovaj topik ima pogrešan (zlobnik bi rekao sugestivan) naslov.
Naravno da junak u romanu sme da laže. Može da napriča ono što pas s maslom ne bi pojeo. Silna dela, pogotovo drame, komedije, upravo laganju i paralaži mogu zahvaliti svoje postojanje, neko već reče da je svaka priča laž - otkud onda ovo pitanje? Čitajući topik opazila sam da čitaoce posebno buni kad laž izriče glavni lik, recimo onaj koji nam je ujedno i izvor svih informacija. Kao kad Krićanin veli da svi Krićani lažu. Verovali ili ne, meni to uopšte ne smeta. U logici ne valja i ne može, ali u književnosti valja i može. I glavni junak sme da slaže.
Pisac, međutim, ne sme da laže. Nijednu reč. Najbolje bi bilo da i ne prećutkuje, nego da se lepo ispovedi kao pred - birajte autoritet koji vam je po volji.
Ponovo sam uzela LOGOR KONCENTRACIJE i još razmišljam o ovoj knjizi. Pisanje u prvom licu je rizik. Ponekad prijemčivu i potencijalno interesantnu priču pokvari upravo pripovedačev glas. Ili se u glas zaljubimo kao ja u Diša. Ipak, ne gubim iz vida da Saketi, na primer, nije sam Diš, sve vreme osećam i znam da nije. To je jedan od nivoa spisateljske veštine koji je prenebegnut kroz priču o ''laganju''.
''Slobodanida'' ima više glasova, ali sad ne bih mogla da izdvojim neki od njih kao glavni. Možda je tu nedoumica ko nam zapravo priča priču veća nego pitanje da li pojedini likovi lažu.
Naravno, govorim o jednoj od prvih verzija knjige. Konačnu Poslednju nisam videla. :lol:
Naravno da je naziv teme pogrešan. Namerno. Kasnija rasprava je besmislena.
Ali nije pogrešan. Dajte, ljudi, dopustite da i neko drugi ima svoje viđenje nekih stvari.
Radmilo ima često običaj da zameri što protagonista u delu laže. Slobodanida je jedan primer, jer tamo ima strašno mnogo laganja, praktično polovina likova polovinu vremena lažu, ali zar nas Vučić ne laže sve vreme. Svaka politička priča podrazumeva veliku dozu obmanjivanja.
U Slobodanidi su te laži toliko očigledne da zapravo služe kao upozorenje čitaocu da sve mora da prima s rezervom i da mora da uključi mozak.
Recimo, u prvom poglavlju onaj tip Boža ima bliski susret i razgovor sa osobom za koju pri narednom pojavljivanju tvrdi ne da ne postoji nego da nikada nije čuo za nju. Ako to čitaocu nije alarm da tu nešto ili ništa ne valja, onda je čitalac retardiran i ne treba mi.
Ne vredi ti. Vučiću verujemo taman toliko koliko i tvojim lažovima u Slobodanidi. Zato je roman tako i prošao. Nisi nikog uhvatio za ruku da ga provedeš kroz knjigu. Šteta. Osnovna ideja je jako dobra, ali muka je mene poslušati.
U filmu RAŠOMON svi lažu.
Čak i navodni objektivni posmatrač sa strane laže, i on ima svoje razloge.
Tako da ni na kraju ne znaš sve o događaju. :lol:
Uspeh romana nema nikakve veze sa ovim što sam pisala. Uspeh postižu mnogo reklamirane, ponekad sasvim besmislene stvari.
Kad ti zamena teze ne uspe, Bobane, to ne znači da ti je sagovornik retardiran nego da ti finta nije uspela. Junak sme da laže. (To ni Radmilo ne može da zabrani xrofl ) Pisac ne sme.
U SLOBODANIDI laži ne prave nikakav problem, dopusti da svako čita kako želi i ume. I tako ćeš teško naći dva slična čitanja. Meni je u celoj toj knjižici najvrednija satirična crta (Scallop gleda i vidi druge stvari), ali ne ona dnevnopolitička, potrošna, nego zaljubljenost u prošlost i opsednitost pravim ili domaštanim istorijskim veličinama. Kod nas se to shvata isuviše ozbiljno, malo ko je i pomislio da se naruga.
Zahvaljujem, Varvarine. To je dobar primer, mada sam htela da se setim nekog književnog dela. Možda ''Opasne veze''. Tu likovi malo lažu, a malo iznose svoja iskrena (i sasvim suprotstavljena) viđenja događaja. Rezultat je odličan.
Quote from: Kimura on 23-07-2019, 13:36:15
Junak sme da laže. (...) Pisac ne sme.
Može li malo pojašnjenje za ovo? S obzirom da pričamo o fikciji, dakle o izražajnoj formi koja je praktično estetizovana laž, šta zapravo hoće ovim da se kaže?
Ako staviš znak jednakosti između laži i fikcije, teško da ćemo se razumeti. :lol:
Poigravanje sa tačkama gledišta, traganje za istinom, šta god, nipošto ne sme da ugrozi tečnost čitanja. Kada postoji previše mesta na kojima čitalac zastaje i počne da se premišlja šta se zaista događa, to je odmah znak da nešto najbolje ne funkcioniše u tekstu.
Quote from: varvarin on 23-07-2019, 13:31:32
U filmu RAŠOMON svi lažu.
Čak i navodni objektivni posmatrač sa strane laže, i on ima svoje razloge.
Tako da ni na kraju ne znaš sve o događaju. :lol:
Rašomon nije film o laganju nego o tački gledišta. Niko ne laže.
Quote from: Kimura on 23-07-2019, 13:48:05
Ako staviš znak jednakosti između laži i fikcije, teško da ćemo se razumeti. :lol:
Pa već se ne razumemo (tj. ja ne razumem šta podrazumeva iskaz da pisac ne sme da laže) pa zato i pitam za pojašnjenje. Svestan sam ja da je taj neki sveti ideal književnosti (bar po nekim tumačenjima) da prezentuje istinu kroz izmišljene/ izmaštane narative, pa pitam gde se u tom nekom kontekstu smešta ideja da pisac ne sme da laže.
Quote from: Kimura on 23-07-2019, 13:36:15
Meni je u celoj toj knjižici najvrednija satirična crta (Scallop gleda i vidi druge stvari), ali ne ona dnevnopolitička, potrošna, nego zaljubljenost u prošlost i opsednitost pravim ili domaštanim istorijskim veličinama. Kod nas se to shvata isuviše ozbiljno, malo ko je i pomislio da se naruga.
Meni je najsmešniji Vuk Karadžić na igranci.
Ako je gledaocu RAŠOMONA, na primer, veoma stalo da sazna istinu o tome šta se tačno dogodilo, ostaće uskraćen i veoma nezadovoljan. Ostali će uživati u filmu. I to ne zato što ljudi, u principu, vole da ih lažu. Naprotiv.
Quote from: Mica Milovanovic on 23-07-2019, 13:49:23
Poigravanje sa tačkama gledišta, traganje za istinom, šta god, nipošto ne sme da ugrozi tečnost čitanja. Kada postoji previše mesta na kojima čitalac zastaje i počne da se premišlja šta se zaista događa, to je odmah znak da nešto najbolje ne funkcioniše u tekstu.
Da li u SLOBODANIDI postoji taj problem?
Quote from: Meho Krljic on 23-07-2019, 13:45:45
Quote from: Kimura on 23-07-2019, 13:36:15
Junak sme da laže. (...) Pisac ne sme.
Može li malo pojašnjenje za ovo? S obzirom da pričamo o fikciji, dakle o izražajnoj formi koja je praktično estetizovana laž, šta zapravo hoće ovim da se kaže?
Bez obzira što si banalizovao fikciju, fantastika pretpostavlja uverljivu priču. Ako nije uverljiva, nijedna laž joj neće pomoći. Likovi smeju da lažu, tako ih čitalac memoriše u čitanju, ali čitav tok priče mora da bude uverljiv. U trilerima je uvek prisutno zavođenje čitaoca na stranputicu, ali čitalac zna da je u pitanju stranputica. To što je ovo vreme prevaranata na bilo koju temu ne znači da prevari verujemo, možda je preispitujemo, ali rezultat je uvek isti. Ko nasedne naseo je, ko ne nasedne nije.
Pa, da, ali to je kao da kažeš "Ko zna znaće, ko ne zna neznaće". Mislim, ne govori ništa o transformativnoj moći proze/ fikcije/ fantastike.
Hoću da kažem, to da li je delo "uverljivo" nije odgovor na pitanje šta znači da pisac ne sme da laže. Uverljiva laž je i dalje laž - ali šta to znači u kontekstu proze?
Da li je ideja da pisac ne sme da laže ta da piše samo onako kako veruje? Samo onako kako može da priča iz sopstvenog iskustva? Samo onako da se svetonazor koji se nazire iz njegovog pisanja ne dovede u kontradikciju sam sa sobom u okviru jednog književnog dela?
Quote
Quote from: Mica Milovanovic on Today at 12:49:23 (http://www.znaksagite.com/diskusije/index.php?topic=14275.msg724298#msg724298)Poigravanje sa tačkama gledišta, traganje za istinom, šta god, nipošto ne sme da ugrozi tečnost čitanja. Kada postoji previše mesta na kojima čitalac zastaje i počne da se premišlja šta se zaista događa, to je odmah znak da nešto najbolje ne funkcioniše u tekstu.
Da li u SLOBODANIDI postoji taj problem?
Zanimljivo pitanje. Ne znam. Nisam mislio na Slobodanidu kada sam ovo pisao. Ova diskusija poklopila se sa čitanjem novog romana Jana Mekjuena Mašine kao ja. Mekjuan me je "kupio" još sredinom osamdesetih kada sam, potpuno nespreman, naleteo na njegov sjajan prvenac Betonski vrt. Mekjuan je jedan od onih pisaca koji intelektualnost svoje proze, angažovanost, nikada ne stavlja u prvi plan. Njegovi romani "teku". Čitalac ne primećuje okretanje stranica. To je veliko umeće...
Quote from: Meho Krljic on 23-07-2019, 14:11:38
Da li je ideja da pisac ne sme da laže ta da piše samo onako kako veruje? Samo onako kako može da priča iz sopstvenog iskustva? Samo onako da se svetonazor koji se nazire iz njegovog pisanja ne dovede u kontradikciju sam sa sobom u okviru jednog književnog dela?
Danas baš sve banalizuješ, Meho.
Mićo, hvala na preporuci. Veoma cenim kada nas pisac ne napada ličnim uverenjima i angažmanom.
Ja to više volim da tumačim kao da pružam jednostavne potencijalne teze o kojima dalje može da se raspravlja. :lol:
Butt seriously, i dalje nisam siguran šta znači to o čemu pričamo. Kao što gore već pomenusmo, književnost nije dokumentaristika, dakle ne bavi se tačnim prenošenjem "istine" već korišćenjem fiktivnih slika može da ima ambiciju da oslika istinu u nekom njenom dubljem, trajnijem, simboličkijem obliku. E, u tom nekom smislu, šta znači da pisac ne sme ili ne treba da laže?
Najpre, čitava ova priča postoji zbog Bobanove odbrane da ima pravo da laže čitaoca. Odnosno, radi se o SLOBODANIDI. Ne znam da li si ga čitao, ali na kraju ne znamo o čemu je priča. Vidim da i Mića izbegava taj roman i prevrće ka drugom piscu. To je uvek znak da nešto nije u redu.
Fikcija pretpostavlja nedoslednosti. I dokumentaristika prelazi granice tačnosti. Budući da sam pisao niz priča i romana, svesno sam prelazio granice tačnosti, ali tek kad bih dostigao granicu uverljivosti. Ne znam koliko sam puta ponovio da pisac najpre realizuje svoju motivaciju, a prevara čitaoca je loš motiv. Iz svega što sam napisao navedi mi jedan motiv da prevarim i ja ću priznati greh.
Postaviću strogo naučno. Valjda se ne sporimo da sam se bavio naučnim istraživanjem?
Sve do 2% greške je nauka. Od 2% do 50% je fantastika. Preko 50% je spekulativna fikcija. Može da bidne, ali najverovatnije da nije. Ako u tim opsezima govorimo spreman sam da nastavim.
Quote from: МртавОзбиљан on 02-02-2016, 17:09:28
Quote from: Scordisk on 02-02-2016, 17:03:11
pitanjei je delovalo izlisno, a.onda sam poceo da citamtemu... rekao bih da glavni likovi svakako mogu i moraju da lazu, ako im je to u prirodi, kaodeo karaktera. samo mislim da pisac ne sme da laze citaoca jer, ipak, citalac dobrovoljno prihvata da suspenduje nevericu, i u tom odnosu, mislim, ne sme biti lazi, jerbo zasto bi dozvolio nekpga da te vodi kroz pricu ako ce da te zajebava. ali, da jedan lik laze druge likove, pa cak i na taj nacin da dpvede citaoca u zabunu, to je, cjenim, sasvim u redu
Па сваки писац зајебава и што је већи писац боље зајебава због неког већег циља! Ако тако гледаш свака прича је лаж...
tako nekako... :)
Pa, nisam mislio da pravim nikakve preporuke. Roman je zanimljiv, ali nije bez mana. Ima i problema često prisutnih kad se dominantno ne-SF pisci dohvate SF tematike. Ima Mekjuan boljih.
Sme li čitalac da laže? xrofl
Meho, zamisli da jedeš kolač od limuna. Važan je pravi odnos slatkog i kiselog da bi kolač imao dobar ukus. Tako ti je sa svim književnim delima, ne samo onima koja se obeležavaju kao fantastika.
(Nemoj sad da pitaš kako definišem fantastiku! Odmah ću da pobegnem.)
Quote from: Mica Milovanovic on 23-07-2019, 14:44:17
Pa, nisam mislio da pravim nikakve preporuke. Roman je zanimljiv, ali nije bez mana. Ima i problema često prisutnih kad se dominantno ne-SF pisci dohvate SF tematike. Ima Mekjuan boljih.
Pa, gotovo je sad! Nema povlačenja, preporuka je pala i ako mi se roman svidi svima ću da kažem ko mi ga je preporučio.
Jesam, čitao sam Slobodanidu, u dve verzije, ali tu nisam imao problem sa laganjem čitaoca - neke druge stvari su bile problematične, tj. roman je mogao da bude efikasniji ili sa manje likova ili sa jasnijim motivacijama nekih od likova.
I shvatam to što pričaš o uverljivosti, bar mislim da shvatam, odnosno, i meni je kao čitaocu intuitivno bitno da fikcija ima neku unutrašnju doslednost - od toga kako funkcioniše svet/ unviverzum, do toga kako se likovi odnose jedni prema drugima i prema situacijama - i ako je nema meni to smeta. Ali da li je to ovo na šta Kimura misli?
Što se tiče ovih procenata, sad ne znam, nisam kompetentan da kažem da ili ne ali mislim da to i nije predmet rasprave. Naime, već sam jednom potezao Zelaznijevu priču The Doors of His Face, The Lamps of His Mouth za koju je dobio Nebulu 1966. godine, kao primer da naučna fantastika nije definisana istinom, odnosno da nema nikakav moralni ili estetski imperativ da prati danas poznatu i priznatu nauku. Zelazni u ovoj priči namerno ide potpuno kontra naučnih znanja koja su bila u opticaju polovinom šezdesetih, namerno ide na jedan fini pastiš palp avanturističke proze sa kraja prethodnog stoleća i u to upliće mitološke elemente. Dakle, ništa u toj priči nije "istina" pa čak ni spekulacija ali jeste "čista" fantastika koja namerno i otvoreno ide nasuprot poznatim faktima da bi dosegla "istinitost" koja je predmet mitova. Da li Zelazni tu laže, priča istinu ili nije bitno?
QuoteNemoj sad da pitaš kako definišem fantastiku! Odmah ću da pobegnem.
Ja jednom probao i još snosim posledice. :)
Quote from: Kimura on 23-07-2019, 14:45:21
Meho, zamisli da jedeš kolač od limuna. Važan je pravi odnos slatkog i kiselog da bi kolač imao dobar ukus. Tako ti je sa svim književnim delima, ne samo onima koja se obeležavaju kao fantastika.
Važan odnos čega? Ne u slučaju kolača nego u slučaju, da bi jednostavnije bilo, fantastičnog romana. O odnosima čega pričamo tu?
QuoteNaime, već sam jednom potezao Zelaznijevu priču The Doors of His Face, The Lamps of His Mouth za koju je dobio Nebulu 1966. godine, kao primer da naučna fantastika nije definisana istinom, odnosno da nema nikakav moralni ili estetski imperativ da prati danas poznatu i priznatu nauku. Zelazni u ovoj priči namerno ide potpuno kontra naučnih znanja koja su bila u opticaju polovinom šezdesetih, namerno ide na jedan fini pastiš palp avanturističke proze sa kraja prethodnog stoleća i u to upliće mitološke elemente. Dakle, ništa u toj priči nije "istina" pa čak ni spekulacija ali jeste "čista" fantastika koja namerno i otvoreno ide nasuprot poznatim faktima da bi dosegla "istinitost" koja je predmet mitova. Da li Zelazni tu laže, priča istinu ili nije bitno?
Sva sreća da ABN nije sa nama, da ti odgovori... :lol:
Quote from: Meho Krljic on 23-07-2019, 14:49:11
Quote from: Kimura on 23-07-2019, 14:45:21
Meho, zamisli da jedeš kolač od limuna. Važan je pravi odnos slatkog i kiselog da bi kolač imao dobar ukus. Tako ti je sa svim književnim delima, ne samo onima koja se obeležavaju kao fantastika.
Važan odnos čega? Ne u slučaju kolača nego u slučaju, da bi jednostavnije bilo, fantastičnog romana. O odnosima čega pričamo tu?
Odnos izmišljotine i fakta. Smatram da fikcija treba da sadrži dovoljno realnih, svima (ili bar većini) znanih odrednica da bi se smeo upotrebiti željeni fantastični detalj. Naš um je ustrojen tako da vidimo i tražimo pravilnosti - svuda, pa i tamo gde ih nema. Ova osobina je veoma korsina u naučnim istraživanjima (jer možda pravilnosti ipak ima tamo gde mislimo da je nema), ali ponekad dovodi do apsurda. Umetnici je moraju imati u vidu i poštovati.
Zelazni je eksploatisao aktuelne mitove. Najedio sam se kad je potrošio Pilion i kentaure o kojima znam više od njega. Međutim, on nije izašao iz mogućeg, ako su mitovi nosioci istog. Složiću se samo da je literarnost presudna, jer ako se ne čita dobro bezvredno je.
Quote from: Mica Milovanovic on 23-07-2019, 14:56:31
Sva sreća da ABN nije sa nama, da ti odgovori... :lol:
Što više vremena prolazi, imam utisak da niko neće da odgovori :lol:
Ali to sa Zelaznijem je samo jedan primer koji meni pada na pamet.
Drugi nije iz domena naučne fantastike ali jeste iz nekog bliskog polja. Na primer, dakle, Američki psiho Breta Istona Elisa. Da ignorišemo da se Elis danas pretvorio u teškog ludaka, u vreme kada je on objavio taj roman, napravio je priličnu pometnju uspevši da sedi skoro tačno na sredini između literature glavnog toka i žanrovskog izraza.
A to je roman u kome pisac, reklo bi se apsolutno laže čitaoca. U smislu da se stvari koje opisuje kroz pripovadanje protagoniste u prvom licu zapravo "objektivno" ne dešavaju u svetu knjige. Odnosno da imamo tog nekog nepouzdanog pripovedača, ali taj pripovedač, protagonista, nije lažov. On, koliko se da naslutiti, ne pravi svestan čin laganja kada nam priča šta je sve radio, ali tok romana, prelasci između scena i poglavlja nam jasno sugerišu da neke stvari naprosto nisu mogle da se dese tako kako on opisuje.
E, sad, da li Elis ovde "laže" čitaoca? Ili je ovo dopušten slučaj jer ga laže kroz usta protagoniste koji, da podvučem, reklo bi se misli da sve vreme priča istinu?
Quote from: Mica Milovanovic on 23-07-2019, 14:48:05
QuoteNemoj sad da pitaš kako definišem fantastiku! Odmah ću da pobegnem.
Ja jednom probao i još snosim posledice. :)
Tako ti i treba kad voliš da budeš teoretičar a ne pisac.
Quote from: Kimura on 23-07-2019, 15:03:10
Quote from: Meho Krljic on 23-07-2019, 14:49:11
Quote from: Kimura on 23-07-2019, 14:45:21
Meho, zamisli da jedeš kolač od limuna. Važan je pravi odnos slatkog i kiselog da bi kolač imao dobar ukus. Tako ti je sa svim književnim delima, ne samo onima koja se obeležavaju kao fantastika.
Važan odnos čega? Ne u slučaju kolača nego u slučaju, da bi jednostavnije bilo, fantastičnog romana. O odnosima čega pričamo tu?
Odnos izmišljotine i fakta. Smatram da fikcija treba da sadrži dovoljno realnih, svima (ili bar većini) znanih odrednica da bi se smeo upotrebiti željeni fantastični detalj. Naš um je ustrojen tako da vidimo i tražimo pravilnosti - svuda, pa i tamo gde ih nema. Ova osobina koja je veoma korsina u naučnim istraživanjima (jer možda pravilnosti ipak ima tamo gde mislimo da je nema), ali ponekad dovodi do apsurda. Umetnici je moraju imati u vidu i poštovati.
Dobro, ja ovo tumačim slično ovome što Skalop kaže, da pripovedanje treba da ima neku obaveznu količinu uverljivosti. I kad kaže u postu iznad da je literarnost presudna, to je, mislim, najvažnija misao ovde. Jer, opet, literarnost znači da možeš da "izmišljaš" odnosno da koristiš eksplicitne neistine kao literarnu građu pošto si u stanju da od njih napraviš doslednu građevinu koja će čitaoca kupiti tim pravilnostima koje ti pominješ.
Tako da smo tu, mislim, na zajedničkom stanovištu. E, sad, u okviru TOGA, šta bi značilo da pisac laže i zašto to ne treba da radi?
Sad se vraćamo na početak. ''Laž'' je loše odabrana reč, a za to se možeš žaliti samo otvaraču teme. :lol:
Quote from: Meho Krljic on 23-07-2019, 15:08:38
šta bi značilo da pisac laže i zašto to ne treba da radi?
Na stranu priča o "nepouzdanom naratoru". Ta stavka je vrhunac literarne podvale, "narator je kriv za moja sranja". U mom romanu imaš lik naratora. On je korektor sranja koja napravi pisac. Možda sam se zajebavao sa funkcijom naratora, ali on je važan koliko i pisac. Odnosno, naratorom pisac koriguje sebe. Bilo bi komplikovano da objašnjavam zašto, ali pisac ne sme da laž koristi kao sredstvo za postizanje svojih ciljeva.
Quote from: scallop on 23-07-2019, 15:19:40
Bilo bi komplikovano da objašnjavam zašto, ali pisac ne sme da laž koristi kao sredstvo za postizanje svojih ciljeva.
Pa... ja sam se tom komplikovanom objašnjenju i nadao kada sam ono pitao. Pogotovo jer, kako i Kimura kaže "laž" je reč koja je dosta nezgodna kad pričamo o fikciji, ja i pokušavam da iščačkam šta u prvom redu uopšte znači da pisac laže.
Quote from: Meho Krljic on 23-07-2019, 15:08:38
Jer, opet, literarnost znači da možeš da "izmišljaš" odnosno da koristiš eksplicitne neistine kao literarnu građu pošto si u stanju da od njih napraviš doslednu građevinu koja će čitaoca kupiti tim pravilnostima koje ti pominješ.
Uh, pa ne bih ja to nikada rekla na ovaj način! Ovde ima mnogo pisaca, sumnjam da ijedan od njih ''koristi eksplicitne neistine kao literarnu građu''. Ja sigurno ne kažem sebi: sad, pošto sam čitaoca kupila pravilnostima i detalljima iz realiteta, ima da mu uvaljam evo ove eksplicitne neistine da se puši! xrofl Ne ide to tako.
Izmišljotine, fantastični detalji ili ako baš hoćeš književne laži imaju svoje mesto, ulogu u delu. Pisci nisu mitomani (uglavnom) i ''neistinama'' pribegavaju da bi nešto izrazili na bolji način.
Ama, ti sve ovo razumeš, Meho, i sad nas malo zezaš, zar ne?
Quote from: Kimura on 23-07-2019, 15:31:29
Ama, ti sve ovo razumeš, Meho, i sad nas malo zezaš, zar ne?
ne nas, nego tebe. pokušava iz tebe izvući objašnjenje za pitanje: kako to i zašto pisac ne smije lagati, ali se ti ne daš. :)
Quote from: Kimura on 23-07-2019, 15:31:29
Ama, ti sve ovo razumeš, Meho, i sad nas malo zezaš, zar ne?
Sumnjam. Načelno se konfrontira.
Ne konfrontiram se, pitam da se pojasni jedna jaka izjava. Koju ne razumem, ne u smislu da joj intuitivno oponiram nego da ne razumem čak ni šta znači da pisac laže. Evo, i Kimura dole kaže kako sumnja da pisci koriste eksplicitne neistine kao književnu građu. Ali onda uzmeš Kafku i pitaš "Da li je postojao Jozef K? Da li se Gregor Samsa zaista transformisao u insekta?" Ili uzmeš Skalopa i pitaš "Da li je zaista otišao u SAD i tamo radio sve što je napisao u svom romanu?" Odgovor na sva ova pitanje je nedvosmisleno "ne", dakle, tehnički pričamo o "eksplicitnim neistinama". Ali da li ovo znači da ti pisci lažu? Intuitivno, moj odgovor na to je takođe "ne". Ali ne znam šta tačno onda znači da pisac laže čitaoca i kakvu to ima težinu.
Više bih volela da zezaš, Meho, ali dobro. Nedostajalo je rasprave, makar joj povod bila nezgodno upotrebljena reč.
Vratimo se SLOBODANIDI. Boža Koprivica laže i do kraja ne saznajemo zašto je slagao. Potpuno bespotrebno i nefunkcionalno. Laž radi laži. Moj Damjan Filev je imao ponudu i mogao je da otputuje i doživi sve što je doživeo. Prošao sam svim stazama i ustanovio da nema omaške. Realnost da se dogodi nije dovedena u pitanje. Znači da nisam lagao više nego što je normalno.
QuoteIli uzmeš Skalopa i pitaš "Da li je zaista otišao u SAD i tamo radio sve što je napisao u svom romanu?" Odgovor na sva ova pitanje je nedvosmisleno "ne"
Otkud znaš?
BTW. Koincidencija. Ili ne?
Moto romana
Mašine kao ja:Ali ne zaboravi, molim te, Zakon po kojim mi živimo,
Mi nismo stvorene da razumemo laž...
Radjard Kipling, "Tajni život mašina"
Ja ne mogu da učinim da neko nešto razume, ali probaću da objasnim, svesna da će ovo objašnjenje ispasti neprecizno i nepotpuno.
Kod dobrih pisaca, makar nam se obraćali iz prvog lica, čitalac lako napravi razdvajanje i nasluti da ono što junak govori nije, ne u potpunosti - glas samog autora. Imaš utisak da čuješ najmanje dva glasa i pri tome junak može i da laže, a da njegov tvorac govori istinu. Ponekad veoma jasno vidiš da autor, u odnosu na svoj junaka, ima sasvim drugačiji stav.
Quote from: scallop on 23-07-2019, 15:58:40
nisam lagao više nego što je normalno.
Kaže Krićanin. xrofl
Quote from: Mica Milovanovic on 23-07-2019, 16:04:15
QuoteIli uzmeš Skalopa i pitaš "Da li je zaista otišao u SAD i tamo radio sve što je napisao u svom romanu?" Odgovor na sva ova pitanje je nedvosmisleno "ne"
Otkud znaš?
Pa otud što, da zanemarimo naučnofantastičnost romana Unazad, on svakako nije dokumentarističko navođenje Skalopove posete Americi nego jedna njena uverljiva slika (ali ne faksimil). Pošto, kako rekosmo gore, proza nije dokumentaristika. Naravno, uzeo sam Unazad jer je tu jasno da se mešaju elementi autobiografskog sa "čistim" izmišljanjem da ne kažem proznom fikcijom, jelte, iako sam mogao da pomenem i Rašane itd.
Enivej, meni je jasno da ne pričamo o tome. "Laganje" od strane pisca se ne odnosi na to da nije prepričao neki stvaran događaj u visokom nivou detalja. Ali nisam siguran na šta se odnosi. Kimura sad objašnjava razliku između glasa autora i glasa pisca što je u redu, bitna je to distinkcija, ali me ne dovodi bliže odgovoru na to šta znači da pisac laže čitaoca i zašto je to nepoželjno.
Quote from: Meho Krljic on 23-07-2019, 16:18:43
ali me ne dovodi bliže odgovoru na to šta znači da pisac laže čitaoca i zašto je to nepoželjno.
Ručao, odspavao i još ste tu. Kad neće da prihvate uvek ne razumeju. Činjenica i laž istovremeno. Kad me lažu jer veruju da sam glup i neću primetiti, izgubili su me kao čitaoca. Jednostavno. Pisac koji uprkos laganju ima čitaoce zaslužio je baš takve. Kome je začin glavno jelo neće se najesti.
Žao mi je što ne mogu da se setim te inicijalne komunikacije između Radmila i mene oko neke scene gde je on zamerio što je protagonista lagao.
Bila je baš direktna primedba da likovi ne smeju da lažu. NIkakvo pozivanje na uverljivost i funkcionalnost, jednostavno "ne sme da laže".
Quote from: Meho Krljic on 23-07-2019, 16:18:43
Proza nije dokumentaristika.
"Laganje" od strane pisca se ne odnosi na to da nije prepričao neki stvaran događaj u visokom nivou detalja.
Ne znam da li je baš potrebno da se ovo podvlači. xrofl Kao neke hipoteze. Mislim, možda i jesu, ali ne u mom misaonom procesu.
Uopšte mi nije bila namera da definišem ''lažljivog pisca''. Nije to tako jednostavno ni kada sagovornik želi da te razume.
Malo je reći da lažu samo pisci koji ne vladaju građom za književno delo. Mnogo su mi gori oni angažovani, pisci-propovednici. Ti se najviše kotiraju na listi lažljivaca. Zatim, imaš i trgovce. Ti se drže aktuelnih tema, onoga za šta računaju da će dobro da se proda.
Mnogo je sorti lažljivih pisaca, a Boban je, ipak, pravo jagnje i ne spada u tu bagru.
Quote from: Boban on 23-07-2019, 17:52:31
Žao mi je što ne mogu da se setim te inicijalne komunikacije između Radmila i mene oko neke scene gde je on zamerio što je protagonista lagao.
Bila je baš direktna primedba da likovi ne smeju da lažu. NIkakvo pozivanje na uverljivost i funkcionalnost, jednostavno "ne sme da laže".
Šteta.
Quote from: Boban on 23-07-2019, 17:52:31
Žao mi je što ne mogu da se setim te inicijalne komunikacije između Radmila i mene oko neke scene gde je on zamerio što je protagonista lagao.
Bila je baš direktna primedba da likovi ne smeju da lažu. NIkakvo pozivanje na uverljivost i funkcionalnost, jednostavno "ne sme da laže".
Ma, bilo je Božino bespotrebno laganje njegovih službenika. Ništa nisi dobio ali je priča izgubila u povoju.
kako bespotrebno?
pa neće valjda on kao neko na vrhu lanca ishrane u Karuselu sitnoj boraniji da objašnjava sve detalje?
Quote from: Boban on 23-07-2019, 20:58:08
kako bespotrebno?
pa neće valjda on kao neko na vrhu lanca ishrane u Karuselu sitnoj boraniji da objašnjava sve detalje?
O tome se i radi. Neće sedeti s njima, neće ga ništa pitati, neće ni objašnjavati. Osim ako nećeš da slažeš čitaoca da je devojka nevažna. Znači, ne laže on njih nego ti čitaoce.
Ama, baš me briga. Samo izvoli i dokazuj dalje.
Ali ne sedi on s njima, nego su oni nabasali na njega na neočekivanom mestu. Sasvim je prirodno da razmene poneku reč.
Ti stalno imaš očekivanja od opisanih situacija i kada se to ne osvari, a to je najčešći ishod, onda smišljaš zašto ne valja.
Str.28 "U prostoriji su Boža Koprivica i njegova dva pratioca; sede zavaljeni u foteljama, ispijaju pića, Boža zvaće dugačak tompus."
Str 29 "Boža je buljio u devojku iskeženog pogleda ne trudeći se da prikrije pohlepu i raspojasane misli,..."
Toliko o laganju čitalaca u knjizi i sada čitavog ZS.
Meho, jel' sad jasno?
Ne čitate istu verziju... :)
xrofl
Kod mene na 28. strani ispijaju piće zavaljeni u foteljama. To je prva štampana verzija.
Inače, od prvog dana me fascinira sklonost ovdašnjih forumaša da se uhvate za reč, pa da se satima raspravlja o nekom detalju uz bezobzirno ignorisanje suštine.
Quote from: Mica Milovanovic on 23-07-2019, 22:58:20
Ne čitate istu verziju... :)
:x :x :x :x :x Ako ne čitamo istu verziju, onda me je poslušao pa izmenio. Mada mislim da se šegačiš.
Šegačim se... :)
Ovo je Kimurin navod.
Inače, od prvog dana me fascinira sklonost ovdašnjih forumaša da se uhvate za reč, pa da se satima raspravlja o nekom detalju uz bezobzirno ignorisanje suštine.
Pokušavam da vratim temu u početni okvir. Zamerio sam Bobanu upravo zbog ovog navoda, a on je otvorio temu da me demantuje. I tako nekoliko godina. Sad si ti kao ovdašnji forumaš, fascinirano reaktivirala temu. Ja nisam.
QuoteInače, od prvog dana me fascinira sklonost ovdašnjih forumaša da se uhvate za reč, pa da se satima raspravlja o nekom detalju uz bezobzirno ignorisanje suštine.
To ti je pitanje opstanka. Preživeli su samo oni koji su imali dobru izlaznu strategiju... Čist Darvin...
Pa šta ako sam oživela temu? Lepo se ispričasmo nakon dugog vremena. Meho ceo dan nije link bacio. (Dobro, bacio je jedan, ali jedan ko nijedan.)
Inače, slažem se da je cela tema primer hvatanja za reč. Time sam i počela - od pogrešnog imenovanja koje nas je poslalo ka raznim stranputicama, namernim nerazumevanjima ili pravim nesporazumima.
Ipak, ne bih da se zaboravi na suštinu.
SLOBODANIDA je izazvala čudne, oprečne reakcije. Čak ne vredi pričati da li se kome dopala, pošto je ovde publika specifična. Mene, međutim, zanima šta bi rekao autor sada, posle nekoliko godina. Da li je romanom zadovoljan ili bi neke stvari postavio na drugi način - suštinski, ne u detaljima.
Malopre potražim poslednju verziju i otkrijem da je stara tri i po godine.
Zatim, otkrijem da na pomenutoj strani 36 nema ničega što ovi dvoje pominju.
Postoji tačno pet verzija Slobodanide i sve su nastale u otprilike dve godine.
Dakle, redom, prva ima 160 strana, druga 198, treća 226. četvrta 232 i poslednja 244. Radmilo je čitao verziju od 232 strane, znam jer je njegov primerak sa posvetom kod mene, zabeležio je primedbe i ja sam to razmotrio, verovatno većinu uvažio.
Da, stvarno sam preterao, s tim da verzije od 160 i 198 strana nisu išle u regularnu distribuciju, samo su bile ogledni primerci.
Verzija od 226 je prodata najviše, a ove dve kasnije manje. Razlika u poslednje tri verzije je minimalna, postoji jedno dopisano poglavlje i na 5-6 mesta su neki dijalozi malo produženi, ali to ne menja mnogo. Dopisano poglavlje daje novu dimenziju i ponešto pojašnjava i zaokružuje, saznaje se sudbina Koste za kojim su mnogi plakali...
Problem sa Slobodanidom je što sam ja smislio celokupan događaj, a onda sam, birajući šta ću da uturim u knjigu verovatno prevideo važnost određenih segmenata, a možda prenaglasio druge, pa se dobila neravnomernost.
230 strana, knjiga iz 2014. godine
Ko zna koliko odudara od trenutno aktuelne verzije koju ja nisam čitala, pa nema smisla dalje da komentarišem.
Smeju li junaci romana da lažu?
A što ne bi smeli, ako je to u funkciji priče.
Za pakost, pada mi opet na pamet film, a ne književno delo: DEŽURNI KRIVCI Brajana Singera. Odlična priča - za koju se u poslednjim minutima ispostavi da je lažna od početka do kraja. Narator, koji to priča na isleđenju u policijskoj stanici, navodno je video sve kako se desilo i zna i predistoriju, jer je prijatelj ubijenog glavnog lika... A pošto napusti stanicu, detektiv bukvalno u poslednjih dva minuta shvata da je narator - glavni negativac Kajzer Sose, koji je ubio pomenutog glavnog lika, i koji se zabavlja sklapajući na licu mesta, u stanici, priču u koju je detektiv gotovo poverovao...
Sjajan film, a laž je potrebna, između ostalog, za genijalan obert na kraju.
KAJZER SOSE JE ZAKON! :lol:
Jebote! Ja u klin ti u ploču!
Ovde su bile kamare suvišnih informacija.
Skromno pokušavam da se vratim pitanju sa početka.
Scallop kaže da ovo konkretno laganje nije bilo u funkciji priče.
Radmilo izgleda nije gledao Tarantinove filmove, ali i neke rane Romerove, gde postoje višeminutni pasaži u kojima junaci razgovaraju a to nema maltene nikakvu funkciju u filmu i toku radnje sem da pokaže ležernost ili vrcavost razgovora. Duža dela trpe dosta nevažne priče koja zapravo samo gradi atmosferu. Nije to kao u minijaturi da je sve bitno, svaka rečenica. Ne piše se na isti način kratka priča i roman. Pa opet ću prizvati boga Igoa i Jadnike. Tamo ima toliko dijaloga koji doslovno ništa ne znače za radnju romana nego su eto ugodni razgovori ljudi. Ili, na kraju taj razgovor dovede do potrebne informacije, ali je garniran sa 85 nepotrebnih. Markes bi recimo izvukao samo tu kristalno bitnu rečenicu.
Vraćeno na Slobodanidu, bez pokušaja da branim tu knjigu kao neki sjajan roman, pa ljudi tamo uglavnom ništa ne rade, sede i ćaskaju i onda se tu i tamo nešto dogodi, promeni, naravno da ima dosta praznog hoda u razgovorima, namera je bila da se gradi neka atmosfera i ima dosta usputnog ćaskanja i naravno laganja, jer ljudi kad sede u kafani i pričaju lažu kao magarci.
I Boban je izmenio taj deo. Varvarin, Meho i neko treći mogu sad do besvesti i sve će biti u zoni fikcije, a ne obmanjivanja čitaoca, gledaoca ili koga god.
Quote from: Boban on 24-07-2019, 10:52:20
Radmilo izgleda nije gledao Tarantinove filmove
Ne vredi ti. Radmilo gleda i vidi sve. Ti si i od Karusela napravio kafanu. Zato ti se likovi tako i ponašaju.
Quote from: mac on 24-07-2019, 10:51:36
Scallop kaže da ovo konkretno laganje nije bilo u funkciji priče.
Programerska jednostavnost dolazi do izražaja. Bravo, Mac!
Meni se ''Slobodanida'' (u izdanju koje imam) uglavnom dopala, mada autor ovde krši sva pravila za koja se, inače, zalaže. Ja se ni za kakva pravila ne zalažem, ne obazirem se mnogo ni kad pišem ni kad čitam, ali ništa slađe nego uhvatiti čoveka u totalnoj nedoslednosti. Pa ni Igo nije cvećka, trećinu napisanog bi mogao odbaciti a da ne narušiš strukturu, samo pitanje je da li bi to bili isti romani onda. O Markesu da i ne govorim! Gomila likova, a svi se isto zovu, što reče jedan moj lenji drug.
Quote from: Kimura on 24-07-2019, 11:17:37O Markesu da i ne govorim! Gomila likova, a svi se isto zovu.
Nije istina! Neki se zovu Aurelijano Buendija, a neki Hoze Arkadio! :lol:
Quote from: angel011 on 24-07-2019, 18:57:05
Quote from: Kimura on 24-07-2019, 11:17:37O Markesu da i ne govorim! Gomila likova, a svi se isto zovu.
Nije istina! Neki se zovu Aurelijano Buendija, a neki Hoze Arkadio! :lol:
Kimura je sa Krita.
Quote from: angel011 on 24-07-2019, 18:57:05
Quote from: Kimura on 24-07-2019, 11:17:37O Markesu da i ne govorim! Gomila likova, a svi se isto zovu.
Nije istina! Neki se zovu Aurelijano Buendija, a neki Hoze Arkadio! :lol:
Ne očekuj preciznost od jedne lenčuge.
Quote from: scallop on 24-07-2019, 19:17:38
Quote from: angel011 on 24-07-2019, 18:57:05
Quote from: Kimura on 24-07-2019, 11:17:37O Markesu da i ne govorim! Gomila likova, a svi se isto zovu.
Nije istina! Neki se zovu Aurelijano Buendija, a neki Hoze Arkadio! :lol:
Kimura je sa Krita.
Nisam baš sa Krita nego iz okoline.