Klub 128 organizuje tribinu sa idejom da se o Pračetu govori sa književno-kritičkog aspekta, te da se kroz pojmove intertekstualnosti, fantastike i postmodernizma definiše Pračetova poetika. Zbog obimnosti Pračetovog opusa u fokusu će biti dva njegova dela: "Wyrd Sisters" i "Witches Abroad" ("Sestre po metli" i "Veštice na putu" u Laguninom prevodu).
Tribina će se održati u prostorijama Biznis centra opštine Savski venac.
Na tribini će govoriti:dr Tijana Tropin (sa Instituta za književnost i umetnost u Beogradu)Predrag Mirčetić (asistent na Katedri za opštu književnost i teoriju književnosti)Aleksandra Milanović (apsolvent na Katedri za opštu književnost i teoriju književnosti)Moderator: Marija Stanojević(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fi60.tinypic.com%2F24awvww.jpg&hash=218d97784d1c8b0dcbb7fac2bcd74a6b6f79b382)
Ja sam tek jutros shvatio da ovo neće biti na faksu. xD
Znaš li možda koliki je to prostor?
Veze nemam, ali evo linka na njihov sajt, sa desne strane su slike: http://www.bc47.rs/sr/o-nama (http://www.bc47.rs/sr/o-nama)
Rekla bih da je manje od sale u Domu omladine, ali videćemo koliko će ljudi doći...
o gaspode, jos samo wachen pa imate i goethe-a. :)
Pa, ne mora samo Straža, možemo da uguramo i pomen Erika, čisto onako germanofilno.
prva asocijacija ne na fausta, vec kroz fantastiku na fon denikena. zamisljam se kako iz publike postavljam pitanje: jelte, a taj erik... :)
Ja sam pročitao tri i po Pračetove knjige i najstrašnije sam postao smoren; sve mi to na kraju izgleda isto; usiljeni humor i gde mu jeste i gde mu nije mesto...
Quote from: Boban on 09-05-2015, 00:54:09
Ja sam pročitao tri i po Pračetove knjige i najstrašnije sam postao smoren; sve mi to na kraju izgleda isto; usiljeni humor i gde mu jeste i gde mu nije mesto...
meni je trebalo još manje od toga da dođem do istog zaključka.
opšte obožavanje njegovih nedela jedan je pokazatelja propasti bilo kakvog ukusa u današnjoj (zapadnoj) civlizaciji.
Moram da se pridružim u trijumvirat staraca.
Ja nisam dobacio ni do pola prve.
Ali to je moja prirodna averzija prema humorističkoj fantastici.
Ne mogu tu ništa.
Kao urođena srčana mana. :cry:
Quote from: Mica Milovanovic on 09-05-2015, 08:00:28
Ali to je moja prirodna averzija prema humorističkoj fantastici.
Ne mogu tu ništa.
ja izuzetno volim trampu svesti, a dobar mi je bio i bil, heroj galaksije.
(ampak me je mlako-hladnim ostavio autostoperski vodič...)
ali ovaj pračet je toliko usiljen a jedva nešto malo plitko smešan da nemam reči.
Valja istaći da su prve knjige u Discworld ciklusu značajno slabije od kasnijih. Prva je pepuna usiljenog humora i početničkih spisateljskih slabosti (plus, Lagunin prevod je bio dosta slab, ako ga je ko čitao na srpskom). No, ako se krene od neke kasnije knjige, mnogo to bolje bude. Ja sam krenuo negde od pete (pa sam se posle vratio na prve četiri) i imao povoljnije utiske. Sa Guards! Guards! se može reći da je Pračet dostigao vrlo sofisticiran nivo humora gde ima svega, od političke satire do dirljivih a urnebesnih omaža notabilnim žanrovskim radovima (Cveće za Aldžernona, na primer).
Ne vredi... Ovo ti je kao kod nekih drugih stvari u životu kojih se sa zadovoljstvom sećam... :cry:
Mnogo su mi slatki Gul i Boban kad se ovako ujedine :lol:
Nego, moram reći da sam godinama i sama imala krajnje negativno mišljenje o Pračetu, zasnovano na smaračkom početku Boje magije i dve Mićine rečenice iz vodiča: "Jedan od onih koji se trude da im svaka sledeća rečenica bude novi štos. Neki to vole." jer sam Mićinom vodiču bezrezervno verovala...
Onda se desilo da slučajno uzmem na čitanje poznijeg Pračeta, mislim baš Guards, Guards, na engleskom, i sećam se kako sam ušla u knjigu sa ozbiljnim predrasudama da bih u nekom trenutku shvatila da ovo uopšte nije loše.
Nikome, ali nikome ne bih preporučila da s Pračetom krene od početka. Knjige o straži, knjige o vešticama, probrati nešto od ostalih... selekcija je zdrava stvar. U najboljim knjigama (npr. Lords and Ladies) čovek može samo da mu skine kapu na inteligenciji, veštini i, da, humoru. A najgore... eh, najgore.
Jevtra objasnila, kako i dolikuje.
Samo da kažem da je Guards! Guards! prvi roman koji sam pročitao na engleskom. :lol:
sad me jevtra razocarala. :cry: pratchettov rad najbolji je persiflage fantastike (sic!) ikad.
Nisam do sada čitao Pračeta. Ali, posle par komentara sigurno hoću. Ne razumem zašto se sa fantastikom ne može družiti uz osmeh.
Neprirodno bi bilo da se svakome sve sviđa.
Meni je i Autostoperski vodič skup nekoliko desetina bravuroznih humoroidnih scena i beskrajno mnogo svega i svačega, češće nezanimljivog nego zanimljivog.
Što se Pračeta tiče nisam ja seo i pročitao tri i po knjige, nego mi je dolazio pod ruke u raznim razdobljima, bilo je tu mnogo dobrih preporuka ozbiljnih ljudi... uzalud.
Quote from: Jevtropijevićka on 09-05-2015, 11:10:55
Mnogo su mi slatki Gul i Boban kad se ovako ujedine :lol:
Quote from: Boban on 09-05-2015, 14:01:13
Meni je i Autostoperski vodič skup nekoliko desetina bravuroznih humoroidnih scena i beskrajno mnogo svega i svačega, češće nezanimljivog nego zanimljivog.
tačno tako!
A meni je TRAMPA SVESTI u jednom periodu bila omiljena!
To sa Pračetom nema nikakve veze, al' čisto da dopunim ovo nezdravo slaganje sa svima :)
Sećam se kakav je utisak na mene ostavio Pračet kada sam ga otkrio sa nekih dvanaest - trinaest godina.
Istina, sada kada prelistavam Boju magije ili neke te prve knjige, vidim da je humor blago usiljen, svet labavo izgrađen i da generalno to nije knjiga koja bi me danas oduševila da je otkrijem... Ali zato bih ostao uskraćen za neka Pračetova remek - dela koja je kasnije stvarao. Humor, klasična kombinacija britanskog apsurda i daglasovštine može nekome da bude smešna a nekome da smeta, ali neke od tih priča zaista su neprevaziđene a pojedini likovi su mi zauvek ostali zacementirani u srcu. Dobar je Pračet, čak je i omogućio Gejmenu da napiše solidnu knjigu (zezam se... Mada stvarno nisam čitao Gejmenovi knjigu koja bi mi se svidela).
Quote from: scallop on 09-05-2015, 12:37:29
Nisam do sada čitao Pračeta. Ali, posle par komentara sigurno hoću. Ne razumem zašto se sa fantastikom ne može družiti uz osmeh.
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fwww.biznis.ba%2Fthumbnail.php%3Ffile%3Dpivo_921155608.jpg%26amp%3Bsize%3Darticle_medium&hash=407d1d19c59a48f2571db15b97d0d9a68e09abf2)
sad pomalo i mene brine ovo slaganje oko pratchetta. hocemo li dobiti koju sliku sa tribine? da vidimo te zagorovce fantastike.
Sve dečurlija sa smera opšte književnosti. <3
dok ne dobijemo izvjestaj pristupimo junacki: uobicajena tribina, iz publike zov avanture (nestanak struje), moderacija odbija neizbjezni poziv, nijekanje, lucidno-inicijalni san - potvrda izabrane, rusenje treme, podjela na saveznike i neprijatelje, povlacenje u meditaciju, priprema za presudnu bitku, prodor u najcrnju tminu, bitka, pobjeda, nagrada (povratak struje), preobrazaj, trijumfalni povratak s mikrofonom.
Bilo je vrlo zabavno, barem meni, a nadam se i ostalima, sagovornici upućeni i ljubitelji istovremeno - idealna kombinacija. Organizatorke su se krajnje ozbiljno pripremile, moderatorska pitanja su bila smišljena i pametna (nadajmo se, i odgovori), izveštaj Nevidljivog imate ovde: http://sfpisb.blogspot.com/2015/05/pracet-u-biznis-centru.html (http://sfpisb.blogspot.com/2015/05/pracet-u-biznis-centru.html)
(Struje nije nestajalo, ali ni od trofeja-mikrofona ništa.)
QuoteU pomalo neočekivanom ambijentu (Biznis centar opštine Savski venac), održana je tribina o nedavno preminulom piscu Teriju Pračetu, u organizaciji Kluba 128 (udruženje studenata opšte književnosti i teorije književnosti Filološkog fakulteta Univerziteta u Beogradu). O Pračetu - tačnije o intertekstualnosti, postmodernizmu i fantastici - na primerima dva romana "Sestre po metli" i "Veštice na putu", razgovarali su dr Tijana Tropin (sa Instituta za književnost i umetnost u Beogradu), Aleksandra Milanović (apsolvent na Katedri za opštu književnost i teoriju književnosti) i Predrag Mirčetić (asistent na Katedri za opštu književnost i teoriju književnosti).
Prvo je Aleksandar Milanović iznela neke interesantne podatke o proučavanju Pračeta u svetu - Amerikanci su do sada objavili najviše teoretskih radova, Nemci imaju nekoliko doprinosa, a Englezi - samo jedan! No, postoji i nekoliko knjiga sa objavljenim eseijima o Pračetu, no svakako da kritika definitivno nije posvetila dovoljno pažnje ovom piscu.
Tijana Tropin je iskoristila priliku da doda kako kod nas ima interesovanja, pre svega kod mladih kadrova na novosadskom univerzitetu, tako da nas od njih očekuju ozbiljniji radovi iz oblasti fantastike.
Zatim je priča prešla na "pračetov termin" - white knowledge (belo znanje), nastalao
na osnovu čuvenog "belog šuma" (white noise), koje, u najkraćem, ne zahteva učenog čitaoca da bi se kretao kroz intertekstualnost teksta. Moglo bi se reći da je tu pre reč o prepoznavanju kulturnih referenci.
Dva pomenuta Pračetova romana - "Sestre po metli" i "Veštice na putu" su odličan primer kako se pisac koristi intertekstualnošću, ali iako se koristi nekim postmodernističkim postupcima, dr Tijana Tropin smatra da ga ne možemo svrstati u postmodernizam. Sa njom se složio Predrag Mirčetić uz napomenu da zapravo ne bi dobili ništa više na vrednosti ako bi Pračeta proglasili postmodernistom, kao i da ne bi ništa izgubio na vrednosti ako to ne bi bio.
Potom su usledile priče o "magiji i glavologiji", tako bliskoj vešticama, igranje sa narativom (što bi moglo da definiše Pračetovu poetiku), ali i činjenicu da bi stil i jezik u Pračetovim delima morali da budu podrobno analizirani kako bi se videlo koliko je tu zapravo pisac bio jedinstven.
Pračet u Biznis centru (http://sfpisb.blogspot.de/2015/05/pracet-u-biznis-centru.html)
ne znam zasto, nekako sam stvorio sliku o glamuroznijoj predstavi; pratchett.
Quote from: zosko on 09-05-2015, 23:31:44
dok ne dobijemo izvjestaj pristupimo junacki: uobicajena tribina, iz publike zov avanture (nestanak struje), moderacija odbija neizbjezni poziv, nijekanje, lucidno-inicijalni san - potvrda izabrane, rusenje treme, podjela na saveznike i neprijatelje, povlacenje u meditaciju, priprema za presudnu bitku, prodor u najcrnju tminu, bitka, pobjeda, nagrada (povratak struje), preobrazaj, trijumfalni povratak s mikrofonom.
hahahhaha, da sam znao da su tribine tako zabavne i uzbudljive, češće bi ih posećivao:D
Pračeta definitivno vredi čitati od Morta do Oružanih snaga. Ima i tu totalnih podbačaja, poput Piramida ili Pokretnih slika, ali i, s obzirom na brzinu kojom je štancovao knjige, iznenađujuće dobrog humora. Sve pre toga, a naročito nakon toga, bolje je propustiti.
E, Mort je super. Pokoja knjiga sa Rinsvindom i Prtljagom, takođe. Meni se najviše dopala trilogija o Naomima-Kamionci, Krilci, Buldožerci. Međutim, posle nekoliko pročitanih Pračetovih knjiga, stao sam. Jednostavno je postalo monotono-sve knjige su počele da liče jedna na drugu, iste priče, isti junaci, isti štosevi. U jednom momentu jednostavno nisam mogao više da ga čitam, i sumnjam da ću mu se vratiti.
Quote from: neomedjeni on 11-05-2015, 10:18:41
Pračeta definitivno vredi čitati od Morta do Oružanih snaga. Ima i tu totalnih podbačaja, poput Piramida ili Pokretnih slika, ali i, s obzirom na brzinu kojom je štancovao knjige, iznenađujuće dobrog humora. Sve pre toga, a naročito nakon toga, bolje je propustiti.
Ja bih to pre pomerio na od Wyrd Sisters pa do Jingoa, mada ima i par dobrih stvari posle njega.
Sasvim legitimno. Sam sam granice postavio u skladu sa svojim (ne)ukusom. Mort mi je vrlo draga knjiga, dok sam nakon Men at Arms istinski uživao čitajući jedino Feet of Clay. Ali sasvim je moguće da sam nepravedan prema nekim od tih knjiga.
Realno, The Last Hero je poslednji odličan Pračetov roman. Nakon toga su osrednji do loši do tragični. Podserijal o Tifani Ejčing donekle ispada iz te šeme zato što je it's own thing, ali na neki način i nije Pračet. Odnosno, nema ambiciju ka pračetovskoj visprenosti na koju se većina njegovih najboljih romana oslanja. Čak se pitam u kojoj meri ih je on pisao, a u kojoj meri mu je neko pripomagao. Na primer, ćerka.
A Boban i Gul su jedna strana iste medalje :D