Priča stara devet godina, za slučaj da se neki "akademski kritičar" konačno spotakne. Priča od tri strane, koju bi početnici ispričavali kroz trilogiju.
HOD DO DEPONIJE
,,Beži od mene! Dokle da ti govorim da se uvek prvo istuširaš?"
Volim njen osmeh, mrzim njen mršt.
To bajem otkako sam dobio najvažniji posao na Zemaljskoj kugli. Stalno sam praćen objektivima svih kamera i fotoaparata koji mogu bilo gde da uhvate moj obris. Znam da me i termosenzibilne kamere skroziraju dok poslušno odlazim pod tuš na dugo ribanje.
Svako jutro me strpaju u helikopter. Za nama zuji povorka sličnih letilica obeležena svim mogućim četvoroslovnim skraćenicama. Ima i drugih, sa duginim bojama i karakukama koje nikad nisam shvatio. Ne treba mi ogledalo da vidim kako izgledam; televizijski ekran i glas voditelja sve mi prikaže bolje. Na fejsbuku imam šezdeset miliona fanova, pričala mi žena. Nikad nisam otvorio nalog, moj život je u meni. Njoj sve prenosi komšinica, podozrevam da dolazi na kafu sa jakim ugovorom u džepu.
Vanzemaljci su posle jedne oblačne i kišne noći sleteli, ma, kao da su nikli, kraj Pančevačkog mosta, tamo gde je bila stara kafilerija. Blok za reforme je pokušao da se dogovori sa Amerima, Blok za promene je muntao sa Unijom, a ,,malteraši", tako zovemo večite koalicione partnere, pokušavali su nešto da izvuku i od jednih i od drugih. A, bogami, i od svih trećih koji obećavaju da će obećati. Niko od njih nije uspeo da pomeri vanzemaljce s mesta, ni vazduhom, ni kopnom, a propao je pokušaj i da se Ada Huja potkopa, pa da sve otplave niz Dunav.
Onda su, naravno, vanzemaljci progovorili svim jezicima sveta i objasnili da su se namerno spustili tu gde su se spustili i da žele da pregovaraju isključivo na srpskom i, ne znam kada i kako, pomenuli moje ime.
* * *
Prvog dana mi je teško palo da gacam po deponiji, po raskopanom, prekopanom, pa iznova zatrpanom, do narandžastosivog broda čiji je dugi, jarkocrveni nos izdaleka najavljivao gde je. Požalio sam se, kasnije, na brifingu sa Amerima, pa potom specijalnoj grupi prezidenta Oberklifhengera, a naročito Maleckovu, koji je došao lično. Sutradan su postavili platformu do broda i raselili Rome. Kontejnere su dali Japanci, a radnu snagu Kinezi. Smrdljive cipele sam bacio, tako da sam kući stigao u čarapama. Žena je rekla da mi nove kupe oni koji su me zaposlili, a promočene čarape bacila kroz prozor radoznalcima. Kasnije sam na TV video novinara koji je ugrabio moje čarape i predstavio ih svetu. Grupa sa fejsbuka je ponudila da ih otkupi, ali su šnjur odneli Japanci.
,,Nudimo Zemlji pristup Galaktičkoj Uniji..."
,,Dobro." odgovorio sam, mada ništa nisam lanuo. Svrdlali su mi po mozgu tako da nisam znao da li sam čuo i da li sam odgovorio. Kasnije su mi rekli da su senzori sve registrovali.
,,Za početak, nudimo predstavništva naše Lige kod svih vaših zajednica, kako god da ste se organizovali..."
Tek sledećeg dana sam postavio pitanje oko kojeg su se, nakon duge rasprave, složile sve zainteresovane strane.
,,Gde?"
Na brifinzima su me opširno ispitivali o svemu što sam zapazio, video ili primetio. Niko nije pitao za ogavni miris ,,na terenu", a kad sam nepitan napomenuo, pripisali su to deponiji. Žena nije primila ni nove cipele. Ionako su me žuljale; mada nisu kad su mi ih dali. Dobila ih je komšinica i otišla srećna.
Odgovor je bio prilično neočekivan, ali i razuman. Ispostavilo se da vanzemaljci ništa nisu hteli mufte:
,,Sve vaše države mogu da ponude svoje najveće deponije, a mi ćemo da ih recikliramo za naše potrebe. Vi na tim mestima slobodno bacajte svoje đubre i dalje. Kodeks Galaktičke Unije nameće nemešanje i podržavanje domorodačkih navika..."
Pregovori o listi kandidata su potrajali. Svi su želeli ambasade Galaktičke Unije na svojoj teritoriji, najveće zajednice su želele i konzulate, oni maleni makar predstavništva. Koplja su se lomila u Ujedinjenim nacijama, povlašćeni su nekoliko puta potezali veto dok se nisu dogovorili. Globalne firme za reciklažu, podržane lobiranjem banaka voljnih da investiraju u njihove projekte, imale su nešto protiv, ali nisu dobile podršku.
Ja sam se za to vreme zamajavao sa glasom vanzemaljaca u svojoj glavi, menjao najpre odeću, potom i donji veš svakodnevno, a komšinica se obogatila. Žena je tražila i dobila dodatak za kupovinu kafe i jogurta koje je kroz prozor bacala omiljenim novinarima. Meni je nabavila ekstra mirišljave sapune koji su sad nosili moj lik kao brend poruku.
Kad sam razvio definitivni spisak odabranih gradova pred okom broda, reakcija je bila neočekivana:
,,Samo toliko..."
Usledila je nova runda pregovora u kojoj su šansu dobili i Niš i Novi Sad. Ja sam tražio jednu malu, malecku kancelariju u Bikari kod Gospođinaca i dobio. Svako ima dušu, pa i ja. Zapravo, ne znam koje đubre nije dobilo svog đubretara.
* * *
,,Beži od mene! Dokle da ti govorim da se uvek prvo istuširaš?"
I, tako, opet sam pod tušem, trljam se sapunom na kome se već teško razaznaje moj utisnut lik, sa etikete šampona se gledam, onako šmekerski. Dugo traje ovo kupanje, mislim se, za svaku novu amabasadu koju vanzemaljci postavljaju širom planete sve duže. Koža mi se istanjila, primećujem kako se vene prostiru duž ruku i nogu, uz njih i neke druge, bleđe, rumenije, bubre u vlazi koja me rastače. Stopala mi lepljiva kao da će zarasti za pločice. Jebeš smrad koji vučem za sobom sa drljave deponije na koju je urastao brod vanzemaljaca. Nije to to, i ranije sam bazao po đubretu.
,,Dokle ću da te čekam?" čuje se njen glas iz sobe.
Znam, leži u krevetu i čeka me. Čistog i opranog onako kako me je godinama imala. Pre nego što su joj zasmetale cipele, pre nego što je počela da poklanja moje čarape komšinici, pre nego što je počela da baca kafu i jogurt novinarima, pre...
Pre nego što sam počeo da izbegavam da dođem u krevet. Ne mogu takav da se smestim uz nju i prepustim se zagrljajima. Zato sad trljam svoje telo do iznemoglosti, odugovlačim dok ne prestane da zove, dok ne usne sanjajući da sam došao. Ne mogu, neću, jer nikako ne uspevam da uklonim jarko rumenilo sa vrška koji mi izmiče iz ruku, šalje nemuštu poruku kao sa pramca vanzemaljskog broda. Sutra ću i sebe ostaviti na đubrištu.
Jer, volim njen osmeh, mrzim njen mršt.
Ako je stara 9 godina znači da si na Radionicu davao već napisane priče... :)
BTW, po novim teorijama bebe se gotovo više i ne kupaju.
Ne znam kako ovi naši izrastoše toliki, a mi ih trljasmo, i trljasmo, i šamponirasmo, svakog svakcijatog dana... :(
Quote from: Mica Milovanovic on 13-01-2020, 13:27:57
Ako je stara 9 godina znači da si na Radionicu davao već napisane priče... :)
BTW, po novim teorijama bebe se gotovo više i ne kupaju.
Ne znam kako ovi naši izrastoše toliki, a mi ih trljasmo, i trljasmo, i šamponirasmo, svakog svakcijatog dana... :(
Većina mojih kratkih priča je sa Radionice 2011., pa ako je osam i po, ne zameri. Važnije je šta sam sve tada zgužvao na samo 6000k. Sve je danas izuzetno aktuelno i moj cilj je da se prepozna.
Što se tiče štroke, štroka je zdrava jer nam daruje imunitet. Kao klinac koji je nekim petkom mogao kod tetke koja je imala kadu, u Mišarsku gde je bilo javno kupatilo ili u lavor ili korito u dvorištu dobro znam kako ide sa štrokom.
Više bi me zanimalo šta bi mogao da kažeš o samoj priči.
2012. Kim Stanley Robinson je te godine napisao roman 2312.
Radije bih od tebe čitao novi roman nego staru priču... :)
Da, to za imunitet navode kao razlog. Ja sam pre za kupanje...
Quote from: Mica Milovanovic on 13-01-2020, 15:37:45
2012. Kim Stanley Robinson je te godine napisao roman 2312.
Koji ti je cilj da me pomeriš za godinu dana? 2012. je bilo manje aktuelno?
Ama, šalio sam se... vidiš li smajliće...
Ponekad ne znam jesmo li na istoj strani. Ova priča je test, pa se sprdaj sa nekim drugim. A, za ozbiljno, ako ovoj priči nešto nedostaje, argumentuj.
Priča ima potencijal ali mi je nekako mlaka. Čini mi se da bi trebalo da u njoj bude nešto životno uverljivo, lično, bar deo detaljno opisan, a ne samo opšti odraz loše stvarnosti. Ne vidim neki ozbiljan odnos među ljudima, problem koji se rešava na sf način.
Dobro. Ja sam generalno mlak pisac. Više računam na ganglije nego na nadbubrežnu žlezdu. Možete li da navedete neku priču po vašem ukusu?
ne znam na koju priču mislite, ali ako bih mogao da kažem nešto što je staro onda priče Kliforda Simaka ili npr Reja Bredberija, sve je na izgled mlako, ali suštinske stvari, Ili i Zoran Živković ili možda Damir Mikuličić. U stvari dobra sf je isto što i ono što nije sf a dobro je. Iste životne stvari ali u sf-u možete da sučelite stvari na nov drugačiji način i da na sf način problem rešite. Forma je samo ukras, veoma važan, ali sam po sebi nedovoljan. Pozdrav
Hvala na savetu. Mlad sam pa ću naučiti.
evo pa i vi ocenite mene, pozdrav https://fantasticnivodic.com/zvono/
Razmatrao sam dve-tri opcije o čemu smo potegli dijalog, ali se na Okamovom sečivu uvek dogodi najverovatnije. Pročitao sam priču i ako je prva, moglo bi se opet pokušati. Ovde znaju da nikad ne savetujem brzo odustajanje. Istovremeno se nadam da će vas AVKF dobro savetovati.
U tekstu ima mnogo toga za ispravljanje, a mene zanima ima li u njoj priče. Nema je. Ako je pominjanje odlaska sa Zemlje pre kataklizme jedina veza sa SF-om, onda je premalo. Mnogo zgodnija priča bi se mogla napisati sa panchlajnom u kome bi siroti Grigorije saznao da je uz novu planetu pazario i večni život.
vidiš ti kako se ova mlađarija dovija da im neko relevantan pročita priču. I nadaju se da će dobiti pozitivno mišljenje. Nadaju se da svi oni koji su ranije ukazivali na propuste greše...
Quote from: Boban on 01-02-2020, 21:19:46
vidiš ti kako se ova mlađarija dovija da im neko relevantan pročita priču. I nadaju se da će dobiti pozitivno mišljenje. Nadaju se da svi oni koji su ranije ukazivali na propuste greše...
Nemoj tako. Seti se svojih konkursa u LK. Imali su solidan žiri i veče za komentare. I Gatalica ti je učestvovao.
Kakvo je to jarko rumenilo sa vrška koje mu izmiče iz ruku? Može li neko da mi objasni? I kakvu to nemuštu poruku šalje? Kapiram da ti vanzemaljci smrde, ali ne razumem što je to bitno i šta se desilo na kraju.
mac, nadam se da nikada nećeš pokušavati da čitaš nijedno moje delo...
Mogao sam i fotografiju da stavim, ali ja nisam "neko" koga je tražio Mac.
Mda, a posle vam nije jasno što se ne čita više..
Quote from: mac on 03-02-2020, 01:33:23
Mda, a posle vam nije jasno što se ne čita više..
Sad ne mogu ispraviti. Moje su priče kao onaj kruzer od 16 spratova, deset vidiš, a za još šest ima da kopaš. Ali, pogodilo se, moj izdavač cedi tiraž i ne ubija se od marketinga.
E pa fino, hajde bar jedan od svih tih ljubitelja ledenih bregova da mi objasni šta sam to čitao.
Dok ne tražiš direktno, ja ne mogu da objašnjavam. Danas mi je Kimura za jednu pesmicu Branka Radičevića rekla da je još u trećem stihu najavljeno poentiranje. Tako je i u mojoj priči.
Ja sam mislio da pisci ne vole da objašnjavaju ono što su napisali, i zato nisam pitao direktno tebe. Ako si voljan, onda molim te objasni mi šta se na kraju desilo. Junak prolazi kroz neku metamorfozu? Penis mu menja boju? Stvarno ne razumem poentu.
I ovde ne tražim onaj deo ledenog brega koji je ispod vode. Ne, ja gledam u ono belo iznad vode, i čak ni to ne razumem.
Ima još dosta vremena do poluvremena Super Bowla.
U drugom pasusu je opisano kako izgleda vanzemaljski brod. Kako teku pregovori gubi cipele, čarape, lepi se za ploćice dok se tušira. Sam sebi je ogavan, ali ispunjava svoju misiju. To je jednostavna linija priče, kako Boban zapoveda. Prava priča je antiglobalistička i, pre svega, ljubavna. Još ju je D. tako okarakterisala. Ima još, ali možda je dosta.
Ali zašto ja, čitalac, treba da znam da junak gubi stvari i lepi se za pločice? Šta da radim s tom informacijom?
Narandžastosivi brod sa dugim crvenim nosem mene ne asocira ni na šta posebno. Šta je značenje tog opisa?
Predviđam da su male šanse da ostaneš strpljiv i staložen do trenutka kada ja kažem "aha, sad razumem". Jer predviđam da prosto nećeš moći da mi objasniš to što meni treba. Predviđam da će morati neko treći da uleti, da meni to dobro objasni.
Recimo da ta narandžastosiva treba da me asocira na naše kamione za odvod đubreta. Gosti su nekakvi galaktički đubretari, ali ne treba mi boja broda da mi to kaže. Oni i sami kažu da hoće zemaljsko đubre. Ali kakve to veze ima krajem priče?
možda tebi ne može da se objasni?
možda tvoj matematički mozak naprosto funkcioniše drugačije?
Ma neće.
"do narandžastosivog broda čiji je dugi, jarkocrveni nos izdaleka najavljivao gde je."
(https://scontent.fbeg1-1.fna.fbcdn.net/v/t31.0-8/s960x960/27625022_10212652255714090_4416258215208862314_o.jpg?_nc_cat=102&_nc_ohc=5vrfkAXMsDAAX--lGED&_nc_ht=scontent.fbeg1-1.fna&oh=3cf9de684b0bacbb7868923a57c18c84&oe=5ED3BED9)
Ako nešto nismo raščistili, osveženje sa Pahekovom ilustracijom za OKO ZA DRUGI SVET.
Takav sam kakav sam, a kome nisam prihvatljiv neka ne skače sa mnom.
Ni ta slika mi ne pomaže da shvatim priču i njenu poentu. Dakle, traži se bar jedan od ljubitelja scallopovih ledenih bregova da mi objasni šta se tu desilo.
Pa desilo se ili će se desiti seks. Oni su muž i žena, tako to nekako ide u braku. Uglavnom, jedna fina ljubavna priča.. 🙂
Naprotiv, neće se desiti seks. Junak čeka dok žena ne zaspe, jer ima neki problem. Kakav problem, pitam ja tebe? Ali ako si mislila da će se desiti seks, verovatno ni ti sad ne znaš. Možda kad bi ponovo pročitala, ali sa razumevanjem ;)
QuoteKakvo je to jarko rumenilo sa vrška koje mu izmiče iz ruku?
Zar je moguće da jedan muškarac postavi ovo pitanje? xuzi
Ne budi tako pesimističan, u mojoj glavi u toj priči koja nudi djelomično otvoren kraj, desit će se. I daj se saberi, ne voliš pisca i to je to. Istina zna on biti neizmjerno naporan, ali za ovu priču ide mu kapa dolje, a ti pričaj što hoćeš..
I nisu priče matematičke formule s točnim i jedinim ispravnim rješenjem. Nešto čitatelj i sam učitava. Sve je to u redu, i sve je ispravno iz te pozicije.
Pa brate, ti si me ovde poslala. Rekla si ako ne razumeš onu prethodnu, a ti pročitaj ovu koja je super jasna. Nije jasna. Voleo bih da ja učitam, ALI NE ZNAM ŠTA!
Nije tačno da ne volim pisca, niti sam za takvo uopštavanje. Samo ne razumem šta sam to pročitao. Traži se neki treći ljubitelj ledenih bregova.
Quote from: Mica Milovanovic on 03-02-2020, 11:45:48
Zar je moguće da jedan muškarac postavi ovo pitanje? xuzi
Znači jeste penis. Šanse da će tu pasti neki seks su sada sve manje. Okej, kakvo je to izmicanje iz ruku u pitanju? Zašto je taj vršak rumen? Da li je neki vanzemaljac nagnao junaka?
Mac, oprosti što sam te poslala, mislila sam da ćeš razumjeti.. 🙄
U redu, ovo ti sve radiš namjerno, dosadno ti je, zar ne?
Neizmerno sam zadovoljan što je Mac pročitao obe priče. Svako čitanje je sevap za pisca. Drago mi je što Saturnica oseća priču, žene uvek prepoznaju ono šta muškarci ne vide. Nažalost neće se dogoditi. Kao i uvek, muškarci u izboru između univerzalnog i ličnog zakasne sa odlukama.
Mićo, tebe sam već upozorio da se ne zajebavaš sa mnom. Nastavi sa čitanjem "Pas i kontrabas" ako ti je spolovilo jedino šta vidiš u mojoj priči.
Demonstriraću svoje današnje dobro raspoloženje: umetnost ne deluje samo u jednoj ravni, logičkoj. Da je tako, verujem da bi ova i svaka priča bila savršeno bliska i razumljiva čitaocu kao što si ti, Mac. Imaš romane koji se mogu ispričati i objasniti u jednoj jedinoj rečenici, ali kad čuješ tu rečenicu neće biti isto kao da si roman čitao. Isto tako, jedna rečenica, ako je u pitanju aforizam, može da bude sadržajnija od romana. I manje razumljiva. Što bi rekao moj drug iz škole kad je pokušao da čita Kanta: znam sva slova, ali nemam pojma šta je napisano.
Najprostijim jezikom: ako ne razumeš ovu priču ili Scallopovo pisanje uopšte, znači da on nije pisac za tebe.
edit: vidim da ti je Saturnica već rekla manje-više isto.
natjerali ste me da procitam skalopa... bah.
elem, ne bih rekao da prica previse metaforicna, a kritika je aktualnih trendova preslikanih na vanzemljake. junak se prosto propederisao "za pristup" i osjeca se prljavo. kao nin-ova ekipa, izbor srb-predsjednice i sl. samo sto se ovi ne osjecaju prljavo.
Au, al' si težak. Ne može čovek da se našali među prijateljima...
Ovu priču smo odavno komentarisali... Još na konkursu, ako se dobro sećam.
Lepa priča, po mom ukusu...
Kad je Bog delio talente, svom Nebeskom narodu je podario inat.
Za zaklete protivnike dijaloga i osnivače ideja o korišćenju likova u različite svrhe.
Novinara Džonatana Pardona sam prisvojio zbog dijaloga:
"I'm journalist Jonatan Pardon..."
"What?"
"Mr. What, I have a question."
Kratka priča o stvaranju svetova:
ZRNO
Optičko sočivo trepće pod Pardonovim sklopljenim kapcima. Snima crno. Nagađa šta je oko njega, gde se uopšte nalazi, pokušava da mrdne šakama na kojima leži. Samo je zagrebao noktima po podu. Iver mu se zabio pod nokat. Drven pod. Informacioni blok se formatira, oblikuje poruku i prenosi na stranu gde se su ga uvezali kao jagnjeći kukureč i kurvinski gurnuli sa Borivojem kroz membranu kraja sveta. Ovo će biti najvažnija kolumna koju si ikada napisao. Zapamtio je šta je rekao vođa ekspedicije Tarembuh, cereći se.
,,Ja sam podmetnuo palubu...", odnegde šuška Borivoje, ,,uplašio sam da ne tresnemo..."
,,Palubu? Na brodu smo...?"
,,Nisam stigao da načinim celu... 'Santa Marija' je tako... komplikovana..."
,,Drvo je drvo. Znači, nije kraj svemira..."
Informacioni blok počinje da slaže, ali usporava, zaustavlja se. Pardon je zbunjen.
,,Nemoj da šalješ... Ja sam napravio palubu... Ne bi trebalo... da bude bilo čega, ovde..."
Pardon se opušta, otvara oči i mrak zamenjuje mrak. Borivoje možda i nije sa njim, glas koji čuje ne mora da bude stvaran. Prelaz preko granice svemira jeste vrhunac njegove karijere.
,,Jesi li ti zaustavio emitovanje...?"
,,Izgleda da jesam... Izvini..."
,,Zašto?"
,,Zato što te ometam..."
,,Ma, zašto si zaustavio? Treba da javim sve što uočim..."
,,Paluba 'Santa Marije' se ne važi... Rekao sam ti, već... Važilo bi se ako uočiš da išta na ovoj strani postoji..."
,,Pa, dišem..."
,,Dišeš vazduh sa palube 'Santa..."
,,Da, sa palube 'Santa Marije'... A, šta ti dišeš...?"
,,Ali, Džonatane, ja sam u čipu na tvom reveru...! Ali, ako želiš..."
,,Ne bi mi smetalo, ovde... Ako možeš da poneseš malo svetla..."
,,Ne, ne pominji svetlo..." Borivojev glas je uzrujan toliko da preko usana oseća pritisak dlana. Borivojev? pita se Pardon. ,,Svetlo je okidač i da je ovde bilo 'Zrno'... ne bismo mogli da zaustavimo..."
Dlan se neodlučno povlači. Pardon hvata za doručje, pruža drugu ruku uz rukav košulje, sve do okovratnika, otkopčan je, napipava naboran podbradak, pa obraz, nije se brijao bar četiri dana...
,,Ne pipaj me, Džonatane..."
,,Borivoje, dogovor sa Tarembuhom je da mi budeš pri ruci..."
,,Ali, ne bukvalno..."
Informacioni blok ponovo slaže, Borivoje blokira...
,,Čekaj, Borivoje... Mi treba da utvrdimo da li je sa ove strane bezbedno, da bi nam doturili 'Zrno' na ovu stranu... pa da ti... Zašto me ometaš?"
,,Nismo utvrdili da li je bezbedno..."
,,Kako da utvrdimo ako ti stavljaš daske..."
,,Da ne tresneš..."
,,Obezbeđuješ vazduh za disanje..."
,,Da se ne ugušiš..."
,,Nećeš da uneseš malo sve..."
Ovoga puta se šaka zalepi za Pardonova usta kao šamarčina.
,,Ne pominji mi..."
,,Kakve to veze ima sa 'Zrnom'? Ono je sa druge strane. Tek treba da javimo..."
,,Nervozan sam..."
Senke polako izlaze iz zatamnjenja, Pardon sad oseća navez i ogradu na leđima, crno i malo manje crno se razdvaju po ivicama rukava koji sigurno ima neku boju, kontrasti se povlače ka licu koje je video samo na ekranu, lice starca koji je trista pedeset godina proveo zazidan u svoj deo virtuelnog sveta ispravljajući rukopise, koga su prepoznali kao nosioca matričnog bita za dekompresiju ,,Zrna" i izvukli ga uz obećanje da će mu dati telo i bezbedno mesto za miran život. Koj' će mu kurac takvo telo i takav život, a može da stvara svetove i bez njih?
,,To nije bilo pristojno..."
,,Znaš šta mislim?"
,,Znam. A mogao bih i ja da pomislim... Kog vraga traži ovaj glupi novinar, koji nije... koji nije... koji nije ni pomislio šta ga čeka sa ove strane..."
,,Eh, oštro si mi odbrusio...", Pardon ne uspeva da zaustavi cerenje.
,,Nikad mi nije išlo da budem prost..."
Pardon oseća kako pritisak popušta. Borivoje je ustao sa poda i zagledan je preko ograde u daljinu. Slika dobija i plave tonove. Uskače u starčev pogled i vidi pučinu u daljini. Uspravlja se i ima osećaj da nešto titra duboko dole. Oh, napravio je i more, misli.
,,Dobro, Borivoje, kako ćemo otkriti da ovde ima nečega?"
,,Tebi nisu rekli...?"
,,Rekli su da ćeš ti znati..."
,,Ne bi ti se dopalo..."
,,Šta se meni ne bi dopalo...?"
,,Kako bih ja... mogao da saznam... da ima nečega..."
,,Kako...?"
,,Pa, da sve isključim..."
,,Nestao bi brod...?"
,,I vazduh... Mislim... sve što uključuje... ono što ti zoveš... život..."
,,Ja bih...?"
,,Puk'o... da budem otvoren..."
,,Jebote, pa oni su ludi...!"
,,A ti si blesav što si pristao. Meni je svejedno..."
,,Pa..."
,,Mogao bih ja to... jako kratko... tek da te žacne... par milisekundi, na primer..."
,,A, jel' može u nanosekundama...?"
Pardon je imao na umu duže pregovaranje, ali nešto trepnu, jedna suza mu prsnu iz oka i... on je obrisa rukom.
,,Prazno... Nema ničega...", oglasi se Borivoje.
,,Čega nema...?"
,,Proverio sam... Ta suza... koju si obrisao..."
,,Isključio si, a da se nismo dogovorili...?"
,,Dvesta pedeset nanosekundi. Već si počeo da bubriš... i curiš..."
Pardon se nadao da Borivoje ne vidi kako dodiruje pantalone. Požurio je i da se oglasi:
,,Jel' sad mogu da pošaljem poruku?"
,,Možeš... ali..." Poruka se formatirala i otišla. Nestrpljiva do bola. ,,Mogao si da pitaš šta će biti posle..."
,,Mogu i sad da pitam. Dok oni proture 'Zrno'. Nemaš pojma koliko sam kinti zaradio ovom porukom. A, tek posle..."
,,Nisam siguran u to posle... Ni kako ćeš da naplatiš..."
Pardonu poče da se po glavi vrzma neodređena sumnja.
,,Kako to misliš?"
,,Oni ne znaju, a mene niko nije pitao."
,,Zar ne treba da otpakuješ bit 'Zrna', da iz njega izvučeš ceo novi svet? Da otvoriš nove prostore sa nedirnutim prirodnim bogatstvima koja bi nam dala novu životnu energiju?"
,,Pa, da. Ali... svaki put kad se novi svemir otvori... stari se... isključuje..."
Oplata broda omekša, iskrivi, kao da neko gura prst kroz nju, a onda, nešto kvrcnu i sve ponovo bi drvo. Sa njihove strane, u visini grudi, lebdela je pločica i Pardon se zapita: Zašto su je nazvali 'Zrno'?
,,Jer je toliko dovoljno za zrno života..."
,,A, šta će biti sa nama?"
,,Mislim da će nam biti... vrlo komotno...", nasmeši se Borivoje.
,,Onda, daj malo to osvetli..."
Lebdeći čip se sjuri u Borivojeve grudi...
I bi svetlo.
Dopadljivo! I dobra pokazna vežba kako se skoro isključivo dijalogom može ispričati priča. Prva rečenica mi nije sjajno legla i ceo taj prvi deo: sočivo koje trepće ispod kapaka je verovato namerno kontradiktorna slika ali onda se u narednij rečenici kaže "snima crno", pa ja i dalje mislim da je to sočivo radi a ne njegov vlasnik a onda sledeća rečenica pominje mrdanje šakama itd. što znači da više ne pričamo o sočivu nego o Džonatanu a da taj prelaz nije bio "prirodan". Naravno, možda je sve to namerno da se čitalac prenese u tu tamu i konfuziju u kojoj je i protagonista.
Druga stvar je na kraju: "Lebdeći čip se sjuri u Borivojeve grudi..." Ovde pretpostavljam treba da piše "Lebdeći čip se sjuri u Džonatanove grudi..." jer je Borivoje čip?
Pre svega, drago mi je što si pročitao. Dobro je imati primedbe. Sočivo koje snima je u oku Džonatana, pa su i šake Džonatan. Neki bajati SF bi sve tehnički objasnio, a na 6000k nemam ni potrebu i želju. Ustvari, čitava priča je karakterizacija dva lika. I pomalo Big Bang.
Moguće je pretpostaviti da je Borivoje "čip u reveru", ali Džonatan jasno traži puno prisustvo Borivoja, pa čip postaje Borivoje, tako da druga polovina binarnog čipa može da se sjuri samo u njegove grudi. A i lepšije je da se zamisli.
"Zrno" se verovatno loše plasiralo na Radionici, a integralno je deo "Folder: Baba Vanga Case". Meni je inspirativno što je upravo ta priča bila najinspirativnija jednoj od žešćih kritika UNAZAD (previše dijaloga).
Ova priča (mislim na ''Zrno'') je zamka. Naivan čitalac računa da će kada dođe do dijaloga predahnuti, a ti mu sve vreme tražiš punu pažnju. xrofl
Moj brat, obožavalac Zagora, Bleka i Leslija Eldridža, imao je običaj da prelista roman pre čitanja, pogleda gustinu teksta i rasopred pasusa, pa da odbaci one bez dijaloga uz komentar: ovaj će da me uguši svojim razmišljanjima.
Quote from: Kimura on 20-02-2020, 13:18:33
Moj brat, obožavalac Zagora, Bleka i Leslija Eldridža, imao je običaj da prelista roman pre čitanja, pogleda gustinu teksta i rasopred pasusa, pa da odbaci one bez dijaloga uz komentar: ovaj će da me uguši svojim razmišljanjima.
Možeš li mi nešto detaljnije reći o Zagoru i Bleku i dijalozima?
Šta da kažem?
Možda je trebalo da pomenem dramu kao primer de se priča može ispričati isključivo pomoću dijaloga, ali ne znam što bih ovde isticala tu nespornu činjenicu?
Slučajno sam se setila nekih lenjih čitalaca koji računaju da će se na dijalozima odmoriti, a ono ništa... Moraju pažljivo čitati i dumati do kraja.
Ne razumem zašto se razmatra kritika tipa ''mnogo likova'', ''previše dijaloga''. Isto tako za strip možeš reći da je malo teksta, a mnogo slika. Autor je, međutim, odabrao upravo taj izraz, pa ko voli nek izvoli. Navedene reči verovatno skrivaju najobičnije nedopadanje koje se, kao i dopadanje, ne može rasčlaniti ni racionalno objasniti. Zato je autoru takva kritika neupotrebljiva. U istu kategoriju spada i ono Bobanovo da ima malo događaja, a previše misli i unutrašnjih preživljavanja. Šta da učiniš sa tim?
Upravo čitam knjigu ''Ponedeljak počinje u суботу'' braće Strugackih koja mnogima neće leći, pošto je čista fantazija, ali meni se veoma dopada.
''O sličnim slučajevima sam negde čitao i sad sam se setio da mi je ponašanje ljudi koji su dospeli u analogne okolnosti bilo neuobičajeno, iritantno loše. Umesto da do kraja iskoriste privlačne perspektive, koje su se ukazale srećnim slučajem, oni se plaše, gube i žure da se vrate u svakodnevicu. Nekakav junak je čak preklinjao čitaoce da se drže podalje od zavese koja deli naš svet od nepoznatog, plašeći nas duhovnim i fizičkim povredama. Još nisam znao kako će se stvari dalje odvijati, ali sam bio spreman da se sa entuzijazmom upustim u njih.''
E, ja sam ovaj lik. Oduševiće me samo dizanje zavese pred novim stvarima, ali znam da mnogi vole i priznaju jedino poznat i oproban postupak.
Kad pogledam mantru "mnogo likova", ne mogu da se uzdržim "anegdote":
Letos mi je deo porodice bazao po SAD, pa navratili i do Santa Fe, New Mexico. Neko u radnje. neko na krkanje, a moj sin odjezdi da nađe kuću Džordža RR Martina. Kao svaki pravi poklonik zna mu adresu. Nađe kuću, slika je, zagleda je. Onda shvati da slika pogrešnu kuću, da je prava kuća prekoputa, da ga Đole možda gleda kroz prozor i da će možda izaći i pitati ga šta misli o njegovim knjigama. Zamislite da se sve odvija baš tako. Da li bi mu moj sin rekao: "Bre, pisac, imaš mnogo likova!"?
Mogao bi to da mu kaže kada bi hteo. Ne bi bila prevelika laž. Ali koncept čitavog Martinovog serijala je da je život jeftin, i svako može da umre u svakom trenutku. Zato tu treba mnogo likova da bi imao koga da ubijaš, a da se pritom do kraja ne bi znalo ko će da pretekne. Ako nemaš takav koncept onda ti ne treba toliko likova koliko ih Martin ima.
Quote from: scallop on 21-02-2020, 13:54:17
Da li bi mu moj sin rekao: "Bre, pisac, imaš mnogo likova!"?
Čini mi se da bi to onda bile u suštini dve potpuno različite zamerke.
Jer kod Martina nije problem što ima puno likova u priči, mada ima i on toga, nije da nema, ali nije toliko bitno. Martinu se najviše stavlja na dušu da ima previše POV (Point of View) likova, tj. likova iz čije se perspektive priča iznosi.
Mac, ti ne čitaš moje knjige, a imaš mišljenje.
Mislim da ni Linkin ne čita moje knjige.
Kako da dokažem da u mojim knjigama nema mnogo likova?
Quote from: scallop on 21-02-2020, 14:04:27
Mislim da ni Linkin ne čita moje knjige.
U onome što sam čitao (Oko za drugi svet), nema (po mom poimanju) puno likova.
Definitivno ni blizu koliko kod Martina.
Možda sam viđao više i kod Šekspira.
Nečitači me ne brinu, oni postoje samo kad troluju. Ni čitači me ne brinu, još se nisu žalili. Brinu me domaći pisci koji trn u svom oku ne vide.
Dok se pametovalo o UNAZAD, FB me je podsetio na moje pametovanje iz LETOPISA O SVEMIRSKIM CIGANIMA - TABOR NA KIDISU, sa svim dokazima da je lenjivizam bolji od lenjinizma.
Ako je džaba da pišem nije džaba da prepisujem. Moja teorija lenjivizma iz priče FRANKO ISPORUKA. Ustvari, tražio sam deo o germinativnim narodima, ali me je odmah počelo da mrzi.
FRANKO ISPORUKA
Jedina slaba tačka moje teorije da je nerad pravi pokretač progresa ljudske rase jeste dosada. Tu začkoljicu sam, u raspravama sa prijateljima o genezi čovečanstva, uvek vešto zaobilazio, sipajući argumente o neospornosti potrebe umne životinje da se sa što manje napora domogne svega onoga što joj je potrebno za život. Na tom prvobitnom planu sam i najjači.
Zašto je čovek sišao sa majmunske evolutivne grane? Spoznao je da je kretanje lakše od veranja i protezanja za poslednjim plodom na drvetu. Susedno, još neobrano drvo, nudi svoje plodove uz manje napora. Kako smo postali stočari? Pametnima lov nije bio u krvi. Jednostavnije je naviknuti nejake mladunce divljači na sebe i zadržati ih u svojoj blizini dok ne zakrče creva. Slično je bilo i sa ratarstvom. Ko bi zaludno sakupljao semenke i korenje po šumama i proplancima, derao svoju odeću po trnju i oštrom kamenju? Prevrneš malo zemlju i zakopaš semenke.
A kad smo već kod odeće, i ona postoji da bi se izbeglo mukotrpno seljakanje ka toplijim krajevima. Da nas je ka civilizaciji povela vrednoća, kako to neki uporno pokušavaju da dokažu, još bismo sve teglili na sopstvenim leđima, a točkovi i kola bi ostali za neku drugu, civilizacijski potencijalnu vrstu.
Ako mislite da mi je teže da u svoju teoriju uklopim tekovine kasnijih civilizacija, varate se. Telefon, televizija i videokont uštedeli su nam odlaske do poznanika i raspitivanja o novostima u svetu; prevozna sredstva, od zaprežnih kola do interplanetarnih letelica, oslobodila su nas pešačenja i plivanja. He, he... i letenja.
Danas su putovanja Galaksijom zamorna i pored svih skraćivanja klizanjem duž prostornih iskrivljenja. Siguran sam da neki mudrijaš upravo sada naporno radi na trenutnim prenosnicima i pitanje je vremena kada ćemo prostim lupanjem po QWERTY tastaturi moći da zamenimo dosadno veče u kući raspojasanom pijankom u nekom primamljivom ćumezu sazvežđa Strelca.
Zadrti radoholici će na ovom mestu ispaliti svoj poslednji argument: odakle onda toliko zadovoljstvo i ispunjenje rezultatima svog napornog rada? Eh, u ovoj sintagmi pogrešan je akcent - bitni su rezultati, a ne naporan rad. Stara poslovica u mojoj, korigovanoj verziji, glasi: 'Uradi danas da ne bi morao sutra.' Mala, ali drastična razlika, zar ne?
Pre četiri godine sam na FB stavio sliku jedne opsesivne vile u SAD. I rečenicu na engleskom:
Marlend Mansion, near Ponca City, OK, is my obssesion. Every history, in fact, is not a question of message, but perception.
UNAZAD se već ozbiljno kuvao.
Evo, danas opet imam prosvetljenje, dešava mi se to povremeno; elem, inicijalna kapisla je krenula od podsećanja na tvoju razradu teze da je čoveka stvorila želja za neradom a ne rad.
Možda bi mogao iz svega što si dosad napisao da izvučeš ovakve delove koji literarno posmatrano zvuče kao popovanje, ali sakupljeno zajedno mogu postati zanimljiva zbirka mislotvorina, tkz. radmilizmi... Mislim da bi se toga nakupilo za jednu knjigu i eto, smatraj da sam naručilac. Pare kao i dosad ne očekuj ni da ćeš da dobiješ ni da ćeš da daješ, ali možda upravo to bude izdanje po kome će te znati u XXII veku.
Quote from: Boban on 03-03-2020, 11:05:38
Evo, danas opet imam prosvetljenje, dešava mi se to povremeno; elem, inicijalna kapisla je krenula od podsećanja na tvoju razradu teze da je čoveka stvorila želja za neradom a ne rad.
Možda bi mogao iz svega što si dosad napisao da izvučeš ovakve delove koji literarno posmatrano zvuče kao popovanje, ali sakupljeno zajedno mogu postati zanimljiva zbirka mislotvorina, tkz. radmilizmi... Mislim da bi se toga nakupilo za jednu knjigu i eto, smatraj da sam naručilac. Pare kao i dosad ne očekuj ni da ćeš da dobiješ ni da ćeš da daješ, ali možda upravo to bude izdanje po kome će te znati u XXII veku.
nas-rofl
da li to znači DA, NE ili MOŽDA?
Znači NIKAD. Izdao si sve u šta sam uzaludno želeo da poverujem. Radim sa osobama sa karakterom, a ti si na beznadnom nivou deficitaran. Ti ceniš podatne, a ja to definitivno nisam.
ja cenim podatne?
pa dokle ćeš mene da optužuješ za sopstvene manjkavosti?
daj jedan primer gde sam ja protažirao podatne u odnosu na one druge...
Čim počneš da tipkaš vidljivo je da si uzrujan. Gde su pozitivni komentari tvojih "romana"? Recimo, Mićin, koji se jedva usudio da pohvali UNAZAD? Ili neki drugi koji se šunjaju po ZS, a ne smeju da napišu šta misle. Koga nisi pljunuo a da se pozitivno izrazio o mom pisanju? Bolji sam od tebe u svim elementima pisanja i možeš jedino da budeš smešan.
Pročitala sam sve što je Boban ikad napisao.
Boban je odličan pisac iako je (postao) guzica od čoveka. Mislim da su neki stilovi pisanja neuporedivi.
Quote from: Ksenija Atanasijević on 03-03-2020, 17:40:32
Pročitala sam sve što je Boban ikad napisao.
Boban je odličan pisac iako je (postao) guzica od čoveka. Mislim da su neki stilovi pisanja neuporedivi.
Kad sam pomenuo podatne, mislio sam na takve.
Pre mislim da ste mislili na članove svoje klike jer ja nemam ništa objavljeno kod Bobana. Slobodna sam kao ptica. :)
Moja klika je moćna i sve vas "slobodne kao ptice" ćemo da zatremo. xrofl xrofl xrofl xrofl xrofl
Vaša klika ne ume i/ili ne sme ni da verbalizuje misao o pročitanom delu. :)
Quote from: Ksenija Atanasijević on 03-03-2020, 18:06:00
Vaša klika ne ume i/ili ne sme ni da verbalizuje misao o pročitanom delu. :)
Kod mene nema cile mile. Samo cile.
Quote from: scallop on 03-03-2020, 17:22:26
Čim počneš da tipkaš vidljivo je da si uzrujan. Gde su pozitivni komentari tvojih "romana"? Recimo, Mićin, koji se jedva usudio da pohvali UNAZAD? Ili neki drugi koji se šunjaju po ZS, a ne smeju da napišu šta misle. Koga nisi pljunuo a da se pozitivno izrazio o mom pisanju? Bolji sam od tebe u svim elementima pisanja i možeš jedino da budeš smešan.
Mića je šest meseci tražio reči da te ne uvredi iznoseći mišljenje o Unazad... na kraju je odlučio da odbaci sve primedbe i samo opiše tih nekoliko pozitivnih stvari koje je iščeprkao. Samo je kukao: "Joj, ubiće me radmilo..."
Gde je njegov komentar o tvojim veličanstvenim romanima? Kod mene je nešto "iščeprkao".
pa i vrapci znaju da mića ne voli moje pisanje...
Očigledno je retrogradni merkur odradio svoje. :(
Quote from: Boban on 03-03-2020, 18:40:21
pa i vrapci znaju da mića ne voli moje pisanje...
Pametni vrapci. Stvarno, ko je tebe ubedio da ti lepo pišeš? Nemoj samo da ispadne da sam ja taj. Ima se utepam.
Quote from: Boban on 03-03-2020, 11:05:38
tkz. radmilizmi...
Jedan radmilizim od pre tri godine:
Važnije je biti ispravan nego aktuelan u pisanju. Aktuelnost prođe.
najvredniji delovi tvog pisanja su zapravo ta razmišljanja o običnom i neobičnom na tvoj specifičan način... zapleti i raspleti u koje si to utkao su ovakvi i onakvi i bez njih se može. Mislim da bi jedna ovakva knjiga bila prava esencija svega što si dosad napisao... svakako će jednog dana to ljudi uraditi, prekopati po svemu i izvući pa kao što sada Bernarda Šoa pamte po izjavama i doskočicama a ne po romanima i dramama. Propuštaš priliku da sam budeš kreator svoje zaostavštine...
Alo, majstore! Ja jesam kreator svoje zaostavštine. Svejedno mi je ko će kopati. Pardon, nije mi svejedno, ima tu i lične zlobe. Ovo je vreme kad arheolozi kopaju i okamenjena govna. Izvuku neku kintu zastupnici svega i svačega. Recimo, otkrili da su nam preci uglavnom jeli povrće. Našli u drevnim neopranim šerpama od gline. Godi veganima. Bre, u to vreme meso su jeli oni koji su znali da ulove. Sa roštilja a ne iz šerpi.
ne razumem zašto se ovoliko koprcaš... moje ideje i predlozi su uglavnom genijalni; škripim u realizaciji, ali ti bi bio najbolji da iz sveg svog pisanja izvučeš ono što treba da se pamti. Ne nadaj se da će neko za sto godina čitati Unazad ili Grbovnika... Misli malo na daleku budućnost, pusti sumornu svakodnevicu da leluja sama za sebe.
Quote from: Boban on 04-03-2020, 11:30:10
moje ideje i predlozi su uglavnom genijalni;
Vidi, ovako. Ima pola godine kako mi je Uroš bekapovao sve na FB. Dostupno mi je sve, ali što bih ja to radio? Istovremeno u svojoj genijalnosti uspeo si da devastiraš preko 300000 pregleda mojih zapisa o kulinarstvu i nekoliko zapisa o našim putovanjima po SAD. Tinypic ti crkao i nisi obezbedio zamenu. Izgleda da je neophodno da ti prvo zamenim klimavu stolicu na kojoj sediš. Nudim ti drvo da se uhvatiš za njega. Ono neće pasti.
Kakve ja imam veze sa Tinypic-om? pa svako bira sajt na kome će da kači fotografije. Jebote, imam toliko greha koje sam načinio, nema potrebe da mi dodatno pridodajete stvari koje nemaju veze sa mnom.
To sa slikama se da lako ispraviti, ako ti imaš te fotografije pod istim imenima, podignu se negde i samo se prelinkuje u postovvima što ja mogu kao administrator da uradim lako i onda se sve povrati.
(https://i.ibb.co/H2pDMyg/58-A5481-B-ED12-4431-92-B3-87-E4-CE5940-A5.jpg) (https://imgbb.com/)
Da nisi igrao onu buljavu u "Nevinost bez zaštite"?
Ne znam zašto okolišim i ne napišem da si me izdao i zloupotrebio po svim mogućim stavkama. Objavljivao si moje priče kad god i gde god ti je zatrebala dobra priča. Često nisam ni znao da si nešto objavio u Monolitu, Znaku Sagite ili negde drugde. Dobro se sećam tvoje genijalne ideje da objavimo enciklopedijski kuvar, pošto si genijalno sastavio Pellaprat za Alnarija. Uopšte nisam primetio da si u njemu slagao fotografije, a recepte prikupljala Sandra. Onda ja, kao poslednji kreten, dovučem gomilu knjiga o kuvanju iz SAD, da bih shvatio da ti je genijalnost izvetrela. Organizuješ promociju SPIRIDONA, a na njoj promovišeš svoju verziju mojih eseja o fantastici.
Kad sledeći put nasednem, a ne mogu da kažem da neću jer si mi prirastao trajanjem, treba me trtiti. Imaš dežurne nametnike, pa će završiti posao.
tebe ozbiljno nagriza senilnost. A ja sam zaista najveće zlo koje je snašlo ovo podneblje.
Moje izdavaštvo nikada nije bilo uređeno... ukaže mi se prilika da objavim npr. Monolit 6 u velikom tiražu kod tada dobrostojećeg distributera (2000 primeraka) i ja rešim da ubacim domaće autore i uzmem najbolje s konkursa što već nije bilo obuhvaćeno drugim knjigama (tvoju i Jakšićevu) i sada saznajem da je to tebi izazvalo višedecenijsku patnju.
Što se kuvara tiče, ono za Alnari, pre svega rađen je kuvar i znao si da sarađuješ na kuvaru, a naziv Pelaprat dodao je izdavač kao što je i moje Živosahranjene PoslednjeSrbizovao. Pričali smo o enciklopediji hrane tada i to je bio projekat koji je trebalo ti da izneseš i da bude tvoje praktično autorsko delo, ali finansijer je odustao od te ideje.
Na promociji Spiridona okupila se reprezentativna grupa poštovalaca tvog lika i dela (svi predsednici kluba Lazar Komarčić osim jednog) koji o tebi i tvom radu sve znaju. Hvaljen si i kovan u zvezde do te mere da je bilo degutantno. I opet si nezadovoljan. Stalno si nezadovoljan, stalno mi ostali ne uradimo ono što ti smatraš da treba da uradimo, a vrlo često donosiš ishitrene i pogrešne zaključke i uglavnom na štetu drugih. Ja sam kriv što se javni servis u Americi za kačenje fotografija ugasio, tj. kupio ga je neko da neutrališe mogućnost besplatnog kačenja slika. Mogla bi se napraviti poveća knjiga šta si ti sve drugima zamerio a da oni uopšte nisu krivi.
Kad si ti nevin, ja sam još neviniji. Ne postoji srećan pisac. Često mi se dešavalo da se zaklinjem da neću dozvoliti da u tvojim godinama, pardon, mojim poznim godinama, pišem mračne priče kakve su u svojim poznim godinama pisali Tven ili Sjenkijević. Što se tiče senilnosti, još nisi susreo mozak koji tako dobro radi. Šta ja mogu da smislim ti već dvadeset godina ne možeš. To želim da potaknem i svakodnevno plaćam ceh.
Evo jedne priče koja se upravo zakovitlala. Srbin živi usamljen na divnom imanju, ima šumu svih svih zasada iz rodnog kraja, pripada mu obala povelikog jezera gde je zapatio mladice i klenove. Pati jer je nekih četrdeset kilometara daleko od rodnog Beograda. SF po potrebi. Sve se dešava u Mejnu, SAD.
Da ne otežem, prva sela kraj Beograda su Rim, Beč, Mančester i Mt. Vernon. Stalno se organizuju litije do Providensa i groba Lavkrafta, tamo gde je Ghoul iša na poklonjenje.
poklonio se praznom kamenu, pošto lavkraft uopšte nije tu sahranjen... probali jednom neki da ga iskopaju, dovukli mehanizaciju i otišli tri metra u dubinu i okolo i nikakvih ostataka nije bilo.Verovatno je to bila Lavkraftova ideja ili onih koji su ga sahranjivali da se stvori utisak da uopšte nije umro nego prešao u neku drugu dimenziju.
Eto gde ti pukneš. Čim se pomene Ghoul.
Nisam pukao nego imam posla pa sam bio drugde. Nisam ja zaludni penzioner...
Vezivao si pertle po dečjim vrtićima?