Pokusavate da objavite svoju genialnu knjigu? Ne znate odakle da pocnete? Do sada ste naisli samo na nerazumevanje, odbijanje i nipodastavanje?
Dobrodosli u klub!
http://groups.yahoo.com/group/klub-pisaca/
Quote from: "lash"Pokusavate da objavite svoju genialnu knjigu? Ne znate odakle da pocnete? Do sada ste naisli samo na nerazumevanje, odbijanje i nipodastavanje?
Dobrodosli u klub!
da.
a naj gori su oni koi zamerau na nepismenos.
neznaju šta je genialnos.
Hahaha, što si grozan, Gule, čovek napravio jednu grešku i ti ga odma sarani... :lol: Ipak je ovo Internet, nauka je dokazala da čak i besprekorno otkucan tekst postaje zaražen greškama kada se pojavi na nekoj web stranici.
Vjerujem u velikog Ghoula. Njegova je riječ istine.
Jadni mali neshvaćeni... :cry:
Ma, Ghoul je car.
Quote from: "Meho Krljic"Hahaha, što si grozan, Gule, čovek napravio jednu grešku i ti ga odma sarani... :lol: Ipak je ovo Internet, nauka je dokazala da čak i besprekorno otkucan tekst postaje zaražen greškama kada se pojavi na nekoj web stranici.
ma ne, ja mu samo pomažem da se oseti još odbačenije, jer, sećate se još onomad kad sam govorio:
blessed are the meek, weak, sick, geek...illiterate... for they shall inherit my father's riget!
we all laugh uproariously over Gul's splendid joke.
you can see for yourselves, finally, that He is indeed a capital fellow!
:cry:
Quote from: "lilit_depp"we all laugh uproariously over Gul's splendid joke.
joj, što volim kad žena ume da upotrebi 'uproariously' u rečenici!
odma mi nekako toplo oko srca, a i šire.
a još što volim kad mi se nick identifikuje sa imenom glavnog osumnjičenog za trbosekova ubistva... jooj, komplimenta!
:!:
Quote from: "Meho Krljic"Hahaha, što si grozan, Gule, čovek napravio jednu grešku i ti ga odma sarani... :lol: Ipak je ovo Internet, nauka je dokazala da čak i besprekorno otkucan tekst postaje zaražen greškama kada se pojavi na nekoj web stranici.
eh ovo je živa istina
pogotovo na ovome forumu
džaba ja kuckao i tipkao
džaba sve škole i ispiti iz pravopisa i stilistike
kada zaorem tastaturu uvijek neko ključno slovo nisam dobro zaorao i post ode u eter kao nepismen :x
:idea: Hahaha! :?: :) Zabavni ste!
Ako uopste postoji neko pravilo, ona me nepismenost definitivno preporucuje kao pisca...
Enivej, ne pisu romane pismeni, nego oni koji imaju sta da kazu. Pisci su tu da pisu, lektori da budu pismeni, a ostali da se prave pametni.
Quote from: "lash"
Enivej, ne pisu romane pismeni, nego oni koji imaju sta da kazu.
Da, da... u svetu postoji jedno carstvo... Sviđa mi se ostatak rečenog, ali to tako ne funkcioniše.
Prečesto sam viđao da onaj ko je nepismen van okvira gramatičke ezoterije raspolaže ekvivalentnim potencijalom za pisanje, tj. nit' ima šta da kaže, nit' to ume da napiše.
A da i ne počinjemo oko toga koliko prilično uspešnih današnjih pisaca zaista ima šta da kaže.
Quote from: "lash":idea: Hahaha! :?: :) Zabavni ste!
Ako uopste postoji neko pravilo, ona me nepismenost definitivno preporucuje kao pisca...
Enivej, ne pisu romane pismeni, nego oni koji imaju sta da kazu. Pisci su tu da pisu, lektori da budu pismeni, a ostali da se prave pametni.
Ako je ovo trebalo da bude šala, nije duhovito.
A ako je ozbiljno, imaš dva načina da ti neko objavi "genialnu" knjigu. Jedan je da ti je neki izdavač rođak, ortak ili nešto slično, a drugi da platiš nekom izdavaču da ti objavi knjigu.
Nemojte uopste da se uzbudjujete, ionako ne pisem SF. Ovde sam (na ovom forumu) samo u prolazu i necu se zadrzavati. Imam i previse posla u zivotu da bih negde ostavio 7590 poruka.
Javicu vam kada se roman bude pojavio u knjizarama, da dodjete na promociju, na primer, bilo bi mi drago da se vidimo negde uzivo.
Taj sa 7590 poruka već ima objavljene knjige.
Quote from: "angel011"A ako je ozbiljno, imaš dva načina da ti neko objavi "genialnu" knjigu. Jedan je da ti je neki izdavač rođak, ortak ili nešto slično, a drugi da platiš nekom izdavaču da ti objavi knjigu.
Ima i treći - da se objaviš sam (samizdat tj. samobjav). Moje su mahom od takvih.
Quote from: "angel011"Taj sa 7590 poruka već ima objavljene knjige.
Ako biste mi dali nazive, rado bih procitao.
Otelo
Hamlet
Omlet
Da, Ghoul je u stvari Shaken Spears.
Quote from: "Alex"Otelo
Hamlet
Omlet
Da, Ghoul je u stvari Shaken Spears.
U stvari, jedna od Shaken Spears Sisters, poznatijih i kao Weird (Wyrd) sestrice...
S obzirom na to da si nov, da te uputim u tajne foruma.
Ako želiš da dobiješ besmislen odgovor na besmisleno pitanje, slobodno pitaj - uvek će se naći neko ko će ti smisleno odgovoriti...
Quote from: "Mica Milovanovic"S obzirom na to da si nov, da te uputim u tajne foruma.
Ako želiš da dobiješ besmislen odgovor na besmisleno pitanje, slobodno pitaj - uvek će se naći neko ko će ti smisleno odgovoriti...
Nov???
Nov u smislu da si zaradio drugu nevinost.
Famous Authors' Harshest Rejection Letters (http://www.theatlantic.com/entertainment/archive/2011/11/famous-authors-harshest-rejection-letters/248705/#slide9)
Slobodno me pokopajte ako grešim, čini mi se da je biti pisac ili crtač (ilustracija, stripova, štagod), bar u Srbiji, najveća greška koju čovek može da napravi. Pisati i crtati za svoju dušu, ok. Pisati i crtati ako od toga možete da zaradite neku kintu za neko kakvo-takvo preživljavanje, ok (manjina, debela manjina, neki promil sveta možda). Za ostale važi, u najboljem slučaju imaš sreće da te objave dobronamerni entuzijasti besplatno (nažalost, entuzijasti u Srbiji ne mogu da opstanu), u uobičajenom, moraš debelo da PLATIŠ da te objave, jer bože moj, to ti je REKLAMA. I kao da to nije dovoljno, svako ko ume da kuca po tastaturi i ima internet, tvoj je kritičar i smatra da može da se podsmeva tvom radu i trudu koji ulažeš godinama i decenijama samo da bi BAR nekog zabavio, pri tom ne tražeći NIŠTA zauzvrat, i svako ima pravo da se podsmeva ne samo tvom radu, nego i tvom polu (pogotovo ako ste žensko), nacionalnosti, stavovima, idejama, načinu realizacije, temama koje te zanimaju itd.
I onda, pisac ili crtač u većini slučajeva ispada jadna budala koja se otvorila gomili potpunih neznanaca u nadi da će neko naći nešto zabavno u tome, ili za one ambicioznije, bilo šta edukativno u bilo kom smislu, a umesto toga vrlo brzo počinje da se oseća kao prava budala (govorim iz iskustva). Sada će neko reći da svako ima pravo na svoje mišljenje i da ko ne može da podnese kritiku, ne treba ni da se bavi pisanjem ili crtanjem. Slažem se u potpunosti s tim, ostavimo lepo ovu jadnu zemlju piscima koji umeju da zarade poput Bjelice ili Radusinovićke ili one voditeljke, ne znam koje, sve pišu, ili gomili pisaca socijalnih horor romana o stanju u Srbiji, dokumentarcima o ratnim zločincima i mrtvim političarima, to je jedino što nama ovde treba.
Što se crtača tiče, ko je uspeo napolju, uspeo je. Ostali mogu da se slikaju (i bukvalno), da se manu ćorava posla i posvete svom zanatu za koji su se školovali (jer od crtanja SIGURNO ne žive), a puštanje ilustracija i stripova online ili izdavačima je samo za one koje lepo zabole za tuđe mišljenje i koji uopšte nemaju ni najsitnijih ambicija ili tripuju da su famozno dobri ilustratori (divim se takvim ljudima, najiskrenije).
Ne znam čemu klub odbačenih pisaca (da, i ja sam se učlanila) kad bi to bila neka većina, skoro pa svi.
Quote from: Bilja on 24-01-2012, 11:15:45
Svako ko ume da kuca po tastaturi i ima internet, tvoj je kritičar i smatra da može da se podsmeva tvom radu i trudu koji ulažeš godinama i decenijama samo da bi BAR nekog zabavio, pri tom ne tražeći NIŠTA zauzvrat, i svako ima pravo da se podsmeva ne samo tvom radu, nego i tvom polu (pogotovo ako ste žensko), nacionalnosti, stavovima, idejama, načinu realizacije, temama koje te zanimaju itd.
Zasad sam eskivirao jedino zajebanciju oko pola (valjda zbog toga što je ovo leglo potentnih mužjaka), a sve ostalo mogu da potpišem, al' oma.
Pa opet, ne osećam se promašenim. Ceo taj cirkus me u stvari ludo zabavlja...
U vezi pisanja, da parafraziram Marka Tvena (ne sećam se tačno kako je to rekao): "Svaki pisac je budala. Pišem knjigu 2 godine i na kraju, svako može da je kupi za 2 dolara." I da dodam svoju misao: i svako misli da može bolje.
U vezi crtanja, nedavno sam rešila da se povučem iz opticaja kao crtač. Ono što sam mogla povući sa neta, povukla sam, ono što nisam ostalo je tako kako jeste. Postoji vreme kad shvatiš da je svaki dalji trud besmislen.
Kakav je sad ovo defetizam??? Valjda se stvara najpre zbog radosti stvaranja? Ovo ostalo je ipak neki drugi nivo koji može ali ne mora da bude bitan. Nije baš da iko ovde na Sagiti živi od pisanja/ crtanja a reakcije neznanaca i kritike ljudi sa Internet konekcijom su valjda nešto što je prirodan deo današnje povijesne zbiljnosti i to tek ne treba nikoga da potresa.
Biljo, neko ti nedavno stao na žulj ili ti se skupilo?
Pa za pisanje se još držim nekako iako sad mogu da "objavljujem" samo online na blogu, sto je frustrirajuće, ali nisam jedina, a uz to volim da pišem, pa koliko god da je nekom to loše.
A za crtanje mi se baš nakupilo. Ja sam ovaj desni.... xtwak
To sa blogom nije loše, u principu dolaze uglavnom oni kojima se dopada to što pišeš.
Quote from: Bilja on 24-01-2012, 11:15:45Slobodno me pokopajte ako grešim, čini mi se da je biti pisac ili crtač (ilustracija, stripova, štagod), bar u Srbiji, najveća greška koju čovek može da napravi.
samo u slučaju da je netalentovan(a) za crtanje i pisanje, kao ti.
Quote from: angel011 on 24-01-2012, 14:03:59
To sa blogom nije loše, u principu dolaze uglavnom oni kojima se dopada to što pišeš.
Ludilo je kad vidiš šta ljudi upisuju u google, tj kako su došli do sajta. To je najbolje. Čisto sumnjam da svi čitaju, većina dođe slučajno guglajući "gole ženske" ili tako nešto.
Heh, Ghoul je kačio kako sve ljudi stižu do njegovog bloga. xrofl
gradja pauka
crtezi sa 2 lica
stop nasilju nad zenama crtez
crtezi covjeka
golotinje
smesni stripovi
gobleni (??????)
itd
hm
U poslednjih nedelju dana:
spisateljica mirjana novakovic
dreamsongs
ivana
ivana blog teorija zavere xrofl
milakovic ivana
perin ivana
vitgenštajnov sinovac
Mesec dana:
ивана бајић
decak
crne mačke
ivana milakovic
kosingas
spisateljica mirjana novakovic
trcanje
bella sumrak baby :-|
beogradski sajam
da li je umro tito :-|
Quote from: Ghoul on 24-01-2012, 14:10:33
samo u slučaju da je netalentovan(a) za crtanje i pisanje, kao ti.
A ko je tebi rekao da si relevantan (čitaj: talentovan) da daješ sud o nečijem talentu?
Quote from: Bilja on 24-01-2012, 12:17:21
U vezi crtanja, nedavno sam rešila da se povučem iz opticaja kao crtač. Ono što sam mogla povući sa neta, povukla sam, ono što nisam ostalo je tako kako jeste. Postoji vreme kad shvatiš da je svaki dalji trud besmislen.
:( S obzirom na to koliko ima ljudi koji napuste crtanje, mogao bi da se otvori i neki ''Klub odustalih stripaša''.
Quote from: Giovanni Larsson on 24-01-2012, 22:29:00
:( S obzirom na to koliko ima ljudi koji napuste crtanje, mogao bi da se otvori i neki ''Klub odustalih stripaša''.
Bilo bi previše članova... xdrinka
Quote from: lash on 03-03-2007, 19:10:54Javicu vam kada se roman bude pojavio u knjizarama, da dodjete na promociju, na primer, bilo bi mi drago da se vidimo negde uzivo.
Još nije bila promocija? Ili lash nije javio?
Nemojte odmah da krenete da me pljujete, ko po običaju, ali...
Zar ne bi mogli napraviti neki oblik digitalnog zapisa od tekstova, crteža ili već radova koji bi bili prevedeni na engleski jezik, te klub odbačenih pisaca ( u Srbiji ) pronadje nekog agenta u inostranstvu i to mu pošalje, pa šta ako on može to negde da udene. To im i jeste posao.
Ovako se sve svodi na "sam svoj majstor" u zemlji u kojoj se svako pia a gde sam ja tu i koliki je moj deo.
Logično da nijedan izdavač neće pristati da štampa bilo koga ko je nepoznat, naprosto to je rizik. Više se isplati da mu platite sve troškove i da vam ondaa on publikuje delo pod svojim nazivom a o vašem trošku.
Nije moj savet iz mog plitkog mozga, već sa sajta BBC-radia o načinu na koji primaju tekstove uz veliku verovatnoću da će tekst uopšte pročitati.
Slično je i sa izavačkim kućama.
Uz to, uvek imate varijantu samoorganizovanja i samizdata više lica - skupite se , namaknite neku kintu, daje sebi nekakav zajednički imenitelj kao što su to činili dadaisti, nadrealisti, zenitisti u početku ,Medijala u početku pa šta se ispili iz toga.
Okupljanje na netu, kao krajnje nepouzdanom obliku zapisa, nestabilno je i neprivlačno, barem većini ljiudi.
Naravno, to je moje mišljenje sa kojim se većina neće složiti.
Evo, ja ću da se složim. Potpuno.
Aleksije, ja se u potpunosti slažem s tobom, čak rekla bih da je ovo prvi put da je neko rekao nešto zaista pametno na tu temu.
Velika većina online klubova pisaca, crtača, strip autora i sl. svodi se samo na to: net klub autora nečega i ništa više. Poneki forumčić, poneko možda okupljanje uvek u gradu nastanka kluba, za šta većina članova iz ostalih gradova nema živaca, vremena, para ni motiva da se pojavi, i to je to. Zapravo, nikakve koristi, izvinjavam se ako se neko uvredio.
A da li ste se nekada zapitali koliko je broj ljudi u Srbiji koji bi mogli da žive od pisanja?
Evo amaterskog pokušaja da se odgovori na to pitanje. Boban sigurno ima mnogo tačnije podatke, pošto znam da se bavio analizom tržišta.
Narodna biblioteka je 2006 uradila istraživanje tržišta knjige u Srbiji i došlo se do činjenice da samo 45% od reprezentativnog uzorka od 1000 ljudi starijih od 14 godina je kupilo jednu knjigu u prethodnoj godini. Prosek kupljenih knjiga za tih 45% je bio 8,6, ali da uzmemo zbog lakšeg računanja 10.
Dakle, kad odbacimo one mlađe od 14 godina za koje stariji kupuju knjige dođemo do oko 5,8 miliona ljudi, što znači da imamo godišnje oko 26 miliona kupljenih knjiga. Da zaokružimo na 25 miliona, pošto smo ranije malo preterali. Od toga su prema istom istraživanju oko 55% knjige domaćih autora. Što znači da imamo oko 14 miliona kupljenih knjiga koje su napisali domaći pisci (svih vrsta: beletristika, tehničke knjige, rečnici, enciklopedije, dečje knjige i sl.). Od toga, oko 4% su polovne knjige, ali to ćemo zanemariti...
Ako je prosečna cena knjige oko 500 dinara dobijamo oko 7 milijardi prometa u kupljenim knjigama.
Od tih 7 milijardi pisci mogu dobiti u proseku oko 5%, što znači da svi pisci knjiga u Srbiji mogu godišnje dobiti oko 350 miliona dinara.
Sad je diskutabilo koliko je potrebno za normalan život danas u Srbiji, pa se u to ne bih upuštao, ali kad se sve sabere, teško da bi više od dvesta-trista ljudi moglo komotno da živi danas u Srbiji od pisanja, ma koliko da sam pogrešio u pojedinim stavkama ove računice...
:-| :-| :-|
Budući da ja volim svoje računice, onda ćemo ovako. Računaćemo da neko može da živi od pisanja ako su mu prihodi 1000 evra mesečno, onda je to 12.000 evra godišnje, a pretpostavićemo da se može napisati jedna knjiga godišnje. Ako je optimistički autorski honorar 10% onda tiraž mora da vredi 120.000 evra. Ako jedna knjiga ima prodajnu vrednost od 8 evra, onda tiraž ima 15.000 knjiga.
Dakle, ako pisac piše jednu knjigu godišnje, ako ima pouzdanog izdavača koji će mu platiti knjigu, ako se prodaju sve knjige u tiražu od 15.000 knjiga, onda može da živi od pisanja. Sad prebrojte koliko pisaca u Srbiji može da živi od knjige. :mrgreen:
Ta cifra se može prepoloviti, ali je velika i u jednom i u drugom slučaju...
Koja cifra?
Cifra od 1000 evrića mesečno, pa sa njom i sve druge. 500 evra je dovoljno za goli život.
Pa ovde ne govorimo o golom životu... Govorimo o normalnom životu.
I 10% od cene knjige je za 99% pisaca misaona imenica, i ovde i napolju!
Jel' ovo sad večernja revija želja ili zaista postoji neki pisac žanrovske literature u Srbiji koji zarađuje 1000 EU mesečno od pisanja?
Kunac, govorili smo o decent life. Goli život je nepoželjan. Moje brojke su minimum optimizma za jednog pisca. Stvarnost je mnogo gora.
Stipane, ti bi istu poziciju za žanrovske pisce. Ako te baš zanima, negde krajem osamdesetih sam od pisanja zarađivao nekih 30% moje institutske plate. Sad zarađujem isto koliko i ti. :cry:
Quote from: scallop on 25-01-2012, 19:55:19Goli život je nepoželjan.
Mnogi bi dušu prodali za 500 evrića mesečno... :) Velika je oskudacija.
To za dušu mi je poznato. Ali, ne znam koliko se dobije. Manje od 500?
Evo upravo sam čuo da je štampano dodatnih 100.000 primeraka Lauševićeve knjige. Cena 500 dinara. Pretpostavljam da već u prilici da dobije 10% cene.
Ako je i 5% biće tu za nekoliko godina pristojnog života...
Eto, sad si uzeo goli život sedam domaćih pisaca. Izem ti konja na viljušku.
Uzeo je taj živote dvojice... Bukvalno.
Biljo, čini mi se da kapiram kako se osećaš.
Nisam siguran šta da ti kažem, mogu samo da opišem kako sam otprilike formirao moj stav o tome.
Prvo, odustao sam od bilo kakvih očekivanja. Kada sam počeo, objavio sam neke priče, potom je došla zbirka, i odmah sam pomislio ''ok, budi vredan, sledeća stavka: roman!''. E, već ta stavka malo teže ide, tako da sam ja u jednom trenutku i ja prilično skenjao.
Ali, onda sam nekako prelomio da je kod nas veoma teško bilo šta objavljivati, a zarađivati još teže (da ne kažem, super-teško, Mićine procene su solidno otužne). Isto tako, ne verujem da sam novi Balard ni Elis. Ja sam samo tip koji piše, jedan od gomile istih.
Zato sada nalazim zadovoljstvo u stvarima koje su mi dostupne: šaljem priče na konkurse, pa kada nešto prođe, srećan sam. I dalje šaljem rukopise dužih dela izdavačima, ali se trudim da imam što manja očekivanja. Kao i ti, pišem na svom sajtu/blogu, i drago mi je kada me ljudi čitaju, makar to bile neke zajebancije o Pižonu i domaćoj fudbalskoj reprezentaciji ili porodici Kardašijan. Učestvujem u radionicama ovde, trudim se da poboljšam zanat, a pri tome volim i da se takmičim.
Prestao sam mislim ''da li će od ovog svega nešto biti?''. Jer, pa, već je bilo, i zahvalan sam na tome, koliko god to bilo malo, i drugim osobama, sigurno savršeno nebitno. Ako bude još toga, super-kul! Ako ne, pa, pišem zato što volim sve vezano sa tim, iako mi proces često uopšte nije sličan stvarima u kojima inače uživam.
I verujem da ću uvek pisati, zato što, ne znam kako to da bolje objasnim, to je ono što radim.
Ne znam da ti to pomaže, ali to su moja razmišljanja o tvom (i mom) problemu.
Kunac, 500 evra je dovoljno za stan i hranu za jednog čoveka... i ništa više od toga. No, ako živiš kod roditelja i ne plaćaš kiriju i mesečnu režiju onda je to OK.
Pre deset godina, pisci klase Kapora i Pavića mogli su da računaju da će za svoje nove knjige dobiti po 3000 DEM.
Sada je za 99% pisaca u Srbiji suma od 3000 evra po knjizi misaona imenica.
Konac, koliko si ti dobio od prodaje svog romana do sada?
Btw, uobičajen autorski procenat za domaće pisce je 13%. Naravno, postoji mogućnost da je Laušević prodao prava za fiksnu sumu, ili da je za njega taj procenat veći.
Ali zašto pričamo o Lauševiću? Je li on književnik?
Je li on idol čijim putem treba ići?
Pa i Šešelj prodaje svoje knjige u sumanutim tiražima.
I Mira Marković je imala stotine hiljada tiraža.
Misliš da će Cecina autobiografija da bude slabije prodavana?
Je li Naomi Kembel dobila za knjigu "Labud" u Britaniji milion funti pa su svi propištali zbog toga?
Hajde da zanemarimo javne ličnosti koje koriste pisanu reč da rasvetle neke događaje iz svoje prošlosti koje zanima veliki broj ljudi.
Koliko je pisaca koji su izvorno pisci i koji se pisanjem bave, da mogu da žive od toga?
Misliš da Albahari može da živi od pisanja? Ili Mirjana Novaković? Ili Svetlana Velmar Janković? Ili Vladimir Arsenijević?
O čemu mi pričamo ovde?
Ja sam za prijvaljenih 2000 primeraka "Poslednjeg Srbina" dobio praktično 1000 evra.
A da se prodalo i deset puta više, opet bi to na nivou dve godine ispalo oko 400 evra mesečno, dakle, zajebancija.
Sve će to narod pozlatiti... :)
Quote from: Boban on 26-01-2012, 02:18:47
Ali zašto pričamo o Lauševiću? Je li on književnik?
Je li on idol čijim putem treba ići?
Pa i Šešelj prodaje svoje knjige u sumanutim tiražima.
I Mira Marković je imala stotine hiljada tiraža.
Misliš da će Cecina autobiografija da bude slabije prodavana?
Je li Naomi Kembel dobila za knjigu "Labud" u Britaniji milion funti pa su svi propištali zbog toga?
Hajde da zanemarimo javne ličnosti koje koriste pisanu reč da rasvetle neke događaje iz svoje prošlosti koje zanima veliki broj ljudi.
Koliko je pisaca koji su izvorno pisci i koji se pisanjem bave, da mogu da žive od toga?
Misliš da Albahari može da živi od pisanja? Ili Mirjana Novaković? Ili Svetlana Velmar Janković? Ili Vladimir Arsenijević?
O čemu mi pričamo ovde?
Ja sam za prijvaljenih 2000 primeraka "Poslednjeg Srbina" dobio praktično 1000 evra.
A da se prodalo i deset puta više, opet bi to na nivou dve godine ispalo oko 400 evra mesečno, dakle, zajebancija.
Možda sam to ranije pominjao, ali nisam siguran da igde u svetu pisci žive od pisanja, sa izuzetkom malobrojnih zvezda. Američki žanrovski bestseleri su reda veličine 10 000 primeraka u tvrdom povezu. Odlično prodavani pisci su oni koji meke poveze prodaju u tiražima od 30-35 k. Doštampavanja posle nema. Jedan tiraž, i to je sve. Gotovo svi pisci sa kojima sam pričao, pa čak i neke zvezde tipa Eriksona, imaju svoje day jobs. Kako postižu da rade i da pišu onolike knjižurine - ne znam, ali od pisanja zapravo ne žive. Imaju neki drugi izvor prihoda, a ovo im dođe kao dopuna.
Sa druge strane, i tamo su biografije političara, pevaljki i raznih tv lica najprodavanije.
Inače, mislim da je tvojih 2k prodatih primeraka PS zapravo sasvim solidan uspeh, uzevši u obzir da je to jedno polovina tiraža najprodavanijih epskih fantastika u Srbiji.
Шешељ и Марковићева нису пример из простог разлога што они своје књиге углавном нису продавали. Странке наштампају, па деле, уваљују или ако продају, продају као неку врсту чланарине. Већина Шешељевих књига заправо су доказни материјал са суђења и његови одговори и коментари. Мада их сви знамо по смешним насловима (што је доказ да је Шешељ осим српског Менсона заправо и српски Сет Патнам), та најупечатљивија одлика биће заправо једнога дана камен спотицања јер ће бити мука озбиљном аналитичару, историчару или правнику, да с пуном озбиљношћу цитира делове "Хашког бајрамског прасета" и "Галског пицопевца Жака Ширака". Али то је тај српско-издавачки приступ, ако накалемиш бомбастичан наслов, причаће се о томе, мада сам уверен да већина и не зна садржај - не мислим овде само на Шешељеве књиге.
Мада није да се уопште не чита, ето пре неки дан у локалној мењачници сисата плавуша нос не вади из "Рингишпила", што је ваљда књига неке од тих нових модерних пишкиња. И онда размишљам, можда би се данас и могло живети од писања, али неке инстант шунд литературе која ће можда једнога дана доживети ревалоризацију као што доживљавају серијали у Луну и Хејзију. Цена штампе је пала у односу на време кад су настајали Лун и Хејзи, па би и издања могла бити за нијансу боље опремљена. Само, контам, треба убости жицу и продавало би се ко алва и то по киосцима. "Константиново раскршће" је доказ да овде добро пролазе квазисторијске и квазиконспиратолошке приче, да се осмисли неки серијал у високопрофилним убиствима по Србији, рецимо... Од Баџе преко Аркана па до Ђинђића, нека белосветска замлаћивања, познате личности у фантастичним заплетима, секс, убијање, крљање, завере... Жешћи клифхенгери на крају сваке књиге... Па то би могло да се ради у бескрај. Ко је спреман да се замлаћује с таквом врстом писања (не мислим да би морао да покрива баш ове теме, то ми је само пало на памет) могао би рецимо да исповрти две књижице месечно и зарађивао би много више од хиљаду евра. "Влашка магија" у два тома, тешко срање од књига, продавала се по киосцима. Тираж - 10.000 ако се не варам.
Рекао бих да тако нешто уопште није неоствариво и ако неко искористи ову идеју, нека ме спомене у захвалницама. 8)
Додатак. Проверио.
"Влашка магија 1" - 20.000 комата. :shock:
Двојка - 10.000.
A šta je Laušević?
Ja sam pomenuo Šešelja zato što je na stolu bio laušević kao primer uspešnog književnog dela od koga pisac zarađuje.
13% koje pominje NF su opet rezervisani za zvezde.
Pri tom, pitanje da li je to bruto ili neto, jer izdavač na honorar mora da plati 42% državi, pa baš bih voleo da vidim koji bi izdavač uspeo da se pokrije kada mu prodajna mreža uzima 40%, a honorari dosegnu skoro 20%, a gde su troškovi proizvodnje same knjige i održavanje celog sistema.
Nebitno, neki procenat gore-dole, pisac da bi živeo od pisanja mora postojano (godinama, decenijama, ne jedne sezone) da prodaje 1000 primeraka mesečno.
Ja stvarno ne vidim više od deset ljudi u Srbiji koji mogu da maštaju o takvom ishodu.
A "Vlaška magija" se prodaje po 300 dinara, dakle 30000 VM je 90000 evra, realnih 7% neto za pisca je 6300 evra, dakle, na godišnjem nivou 500 evra mesečno.
OK, izdavač je prošao bolje, ali koliko izdanja mora da ima izdavač da ubode hit.
Pogledajte Lagunu, pa oni imaju manje od 100 naslova prodatih preko 1000 primeraka.
Лаушевић је у линији (не кажем у рангу јер ништа од тога нисам читао) Алимпићке и осталих из "расписале се даме" категорије. Бар ја то тако видим, нека ме неко исправи.
Али покушавам да кажем да можда тржиште сазрева за неку модернију варијанту "Рото романа", чак и у овим кризним условима, а 2012. биће канал и то дубок. Говорим о књигама које би гађале читаоце "Света".
Bila je ona...fuck, ne mogu da se setim, per par godina bila najprodavanija knjiga Sajma...recimo: Ispovesti Kol-gerle ili tako nesto to je na kraju otislo u jal 10k jal 100k primeraka, kako god, previse. Komentarisali smo to ovde ali nema sanse da nadjem gde.
Quote from: Boban on 26-01-2012, 03:41:38
Pogledajte Lagunu, pa oni imaju manje od 100 naslova prodatih preko 1000 primeraka.
Pretera ga. Imali su 100 naslova prodatih u preko 1k primeraka još dok sam im ja radio na štandovima. Sem toga, svi izdavači lažu o prodaji kao pseta.
Znaš da volim malo da preteram; ali ne puno.
Za poslednjih osam godina odštamapli su 2 miliona primeraka knjiga... kada to podeliš sa 1500 naslova... matematika je neumoljiva.
Drago mi je da je topla voda konačno otkrivena. Jedino bih dodao da bezbedonosnu nišu u izdavaštvu čine kontrola tiraža i prodajnih lanaca. Lako je realizovati Džonovu ideju o palpu kad bi postojale te kontrole. Kiosk izdavaštvo postoji i u ovom trenutku, ali je dostupno samo onima koji je imaju.
Quote from: Melkor on 26-01-2012, 04:07:04
Bila je ona...fuck, ne mogu da se setim, per par godina bila najprodavanija knjiga Sajma...recimo: Ispovesti Kol-gerle ili tako nesto to je na kraju otislo u jal 10k jal 100k primeraka, kako god, previse. Komentarisali smo to ovde ali nema sanse da nadjem gde.
Па, да. То се тражи, политика, секс, убиства. Рецимо, серијал еротских трилер романчића у којима је главна јунакиња проститука у српском тзв. "џет-сету" која своје доживљање гарнира са размишљањима о својој околини, међуљудским односима... Желела је да буде певачица, има везе с мафијом. У трећем делу контактира је мистериозни човек из неке службе... И ето хита! Дејан Лучић пише слично, али су му издања... "преозбиљна". Рецимо, у колико су примерака досад продати "Владари из сенке"? Е, исто то само палпичније.
Скалопе, овде се причало ко од писаца може да живи од писања. "Наглас" размишљам да је таквих данас мало, али да би могло бити више, само не попуњавају слободно место на тржишту. Можда грешим, додуше, можда то место и не постоји. Али чини ми се да постоји.
Jel' ti, jedva budan, meni objašnjavaš o čemu ste noćas naklapali? Ta, Mića i ja smo započeli sa "računicama". I, složio sam se sa tobom. Mogli su tako nešto da izvedu i Boban i Tardis, Umberto Eko je dao smernice u "Fukoovom klatnu", ali ne mogu da kontrolišu prodajni lanac i imaju neku "puzajuću" marketinšku strategiju u kojoj žedan nikad ne stigne do vode. U toj našoj domaćoj fantastici se fatalno ispoljava još jedna od najgorih srpskih karakteristika: ne mogu da se dogovore o zajedničkoj akciji. U tu vreću ne mogu da se slože ni dva roga, jer bi svako da bude "gazda u svojoj kući".
Quote from: Boban on 26-01-2012, 02:18:47
Ali zašto pričamo o Lauševiću? Je li on književnik?
Je li on idol čijim putem treba ići?
Pa i Šešelj prodaje svoje knjige u sumanutim tiražima.
I Mira Marković je imala stotine hiljada tiraža.
Misliš da će Cecina autobiografija da bude slabije prodavana?
Je li Naomi Kembel dobila za knjigu "Labud" u Britaniji milion funti pa su svi propištali zbog toga?
Hajde da zanemarimo javne ličnosti koje koriste pisanu reč da rasvetle neke događaje iz svoje prošlosti koje zanima veliki broj ljudi.
Koliko je pisaca koji su izvorno pisci i koji se pisanjem bave, da mogu da žive od toga?
Misliš da Albahari može da živi od pisanja? Ili Mirjana Novaković? Ili Svetlana Velmar Janković? Ili Vladimir Arsenijević?
O čemu mi pričamo ovde?
Ja sam za prijvaljenih 2000 primeraka "Poslednjeg Srbina" dobio praktično 1000 evra.
A da se prodalo i deset puta više, opet bi to na nivou dve godine ispalo oko 400 evra mesečno, dakle, zajebancija.
E vidiš BObane, na tome će domaća "književnost" naposletku da ostane, na Šešelju, na Lauševiću, na Ceci, na Seki i raznim "Grabljivicama", "Sponzorušama" i sl. Baš zbog toga što se ti ljudi plaćaju, a ostali ne, čak su srećni (ostali pokušaji pisaca) ako ne plate za pripremu za štampu sopstvene knjige. Pošto su svi ostali koji pokušaju da pišu instant odbijani od strane svih izdavača (pogotovo naše drage Lagune koja prihvata samo "najveći kvalitet" ali može i Radusinovićka, nije problem, samo da je javna ličnost), u najvećem broju slučajeva ulažu u pripreme za štampu, neplaćeni su i dodatno diskreditovani i usput blatantno ali "simatično i duhovito" javno izvređani od strane osoba poput Ognjanovića, ja ne vidim nikakav razlog da se postane i ostane pisac u smislu da knjige i objavljuješ.
Quote from: ivica on 25-01-2012, 22:36:14
Biljo, čini mi se da kapiram kako se osećaš.
Nisam siguran šta da ti kažem, mogu samo da opišem kako sam otprilike formirao moj stav o tome.
Prvo, odustao sam od bilo kakvih očekivanja. Kada sam počeo, objavio sam neke priče, potom je došla zbirka, i odmah sam pomislio ''ok, budi vredan, sledeća stavka: roman!''. E, već ta stavka malo teže ide, tako da sam ja u jednom trenutku i ja prilično skenjao.
Ali, onda sam nekako prelomio da je kod nas veoma teško bilo šta objavljivati, a zarađivati još teže (da ne kažem, super-teško, Mićine procene su solidno otužne). Isto tako, ne verujem da sam novi Balard ni Elis. Ja sam samo tip koji piše, jedan od gomile istih.
Zato sada nalazim zadovoljstvo u stvarima koje su mi dostupne: šaljem priče na konkurse, pa kada nešto prođe, srećan sam. I dalje šaljem rukopise dužih dela izdavačima, ali se trudim da imam što manja očekivanja. Kao i ti, pišem na svom sajtu/blogu, i drago mi je kada me ljudi čitaju, makar to bile neke zajebancije o Pižonu i domaćoj fudbalskoj reprezentaciji ili porodici Kardašijan. Učestvujem u radionicama ovde, trudim se da poboljšam zanat, a pri tome volim i da se takmičim.
Prestao sam mislim ''da li će od ovog svega nešto biti?''. Jer, pa, već je bilo, i zahvalan sam na tome, koliko god to bilo malo, i drugim osobama, sigurno savršeno nebitno. Ako bude još toga, super-kul! Ako ne, pa, pišem zato što volim sve vezano sa tim, iako mi proces često uopšte nije sličan stvarima u kojima inače uživam.
I verujem da ću uvek pisati, zato što, ne znam kako to da bolje objasnim, to je ono što radim.
Ne znam da ti to pomaže, ali to su moja razmišljanja o tvom (i mom) problemu.
Ivice, u potpunosti razumem tvoj stav i sama sam prošla kroz skoro identično iskustvo. Pisanje za novac? Apsolutna utopija, osim ako nekim čudom se ne transformišem u novu folk zvezdu ili bar voditeljku nekog gledanijeg kanala. Objavljivanje a da ne moram da platim za pripremu za štampu? Takoreći idealna opcija i jedina prihvatljiva jer novca nemam, ali čak i to postaje utopija u poslednje vreme. Šta onda preostaje? Kao što si i napisao, vrlo mala očekivanja, pisanje za sopstvenu dušu i zato što volim, ne povlađujem pisanjem NIKOME (može Ghoul da me proziva koliko hoće, ja ću to od sada shvatati kao kompliment), pisanje kada i dok u tome uživam, i objavljivanje na jedini način na koji je to moguće, online, pa ko hoće da čita, mora ipak bar malo da se potrudi. Očekivanja više nemam, rukopise više ne šaljem (kome?), pišem kad imam ideja, uglavnom ne na konkurse jer pišem kad mi se piše i o čemu mi se piše, pa mi pisanje za zahtev obično ne ide (osim u retkim slučajevima). Pisanje me smiruje, a ako neko hoće da čita to što sam pisala, pa super, dobiće pdf ili doc za dž, nije problem.
Imam svoj posao da preživim a pisanje za novac ostavljam našim dragim folk zvezdama, voditeljima, političarima i ratnim zločincima. Njima to najbolje ide.
Što se crtanja tiče, to je tek shit na kvadrat ali tu ako si talentovan, bar imaš neke šanse, doduše ne baš za normalan život, ali bar nešto slično tome (a ako si jako dobar, kao npr Josić Goran i više od toga, zasluženo). S obzirom da sam primila oko milion i po dokaza da taj talenat NEMAM vraćam se onom od čega sam i krenula i trebala da ostanem na tome. Da crtam kao terapiju protiv anksioznosti i stresa i da se osećam bolje. Čim sam počela da guram te ilustracije i stripove u javnost, efekat smirivanja i osećaja da mi je lepo dok crtam počeo je da teži nuli. Nakon što je iz jedne kompaktne gotove ex-yu knjige antologije stripa američki izdavač bukvalno izbacio samo i jedino moj strip, bilo mi je jasno da u stripu ja više nemam šta da tražim. Serijal poniženja koji sam doživela nije vredan da se izgubi lični mir. Bolje da budem solidan programer, nego da budem neplaćeni i večito poniženi crtač.
Stvarno si pala u gadnu depresiju, čak te pomalo i razumem
Ponekad mi dođe da batalim svaku pomisao o pisanju kad me neko ismeje, posebno ako je to neko koga cenim.
Šta znam, prošao sam baš gadne odgovore na svoje rukopise i svaki sam propatio, pa nastavio kao da ništa bilo nije.
Nikada ni dinara nisam dobio za pisanje, ali svaki dan kad sam negde objavljen ili dobro prošao na konkursu doživeo sam kao mali praznik.
Hvalospevi na moja pisanija su se obično završavali sumom kojom bih trebao da učestvujem u sufinansiranju štampe.
Nekako sam postao sklon da pozitivne kritike posmatram sa rezervom, zahvaljujući mutivodama.
I eto, igram se na radionici, učestvujem na konkursima, piskaram po blogu. Šta mi više od toga treba?
Quote from: Boban on 26-01-2012, 02:18:47
Ali zašto pričamo o Lauševiću? Je li on književnik?
Je li on idol čijim putem treba ići?
Uuuuuuuu al smo sujetni ,pa sta ako nije knjizevnik ,i Džoan Ketlin Rouling je kolko znam bila cistacica a sad je bogatija od engleske kraljice.I treba.
Sta kao, Lausevic nije skolovan da bude pisac ,sta sad on ima da pise :roll:
Nije on filozof ,nije Andric ,niko i ne ocekuje to od njega ,imao je covek potrebu da napise knjigu.
Sad smo ljubomorni na jednog tragicara. Mrzim te predrasude bilo pozitivne ,bilo negativne ,a vise je negativnih jer je ovo zapravo fenomen ''knjiga sa kioska''
Ne, Agota. Brkaš stvari.
On nije napisao roman, on je prepričao svoj život.
I kada Ceca bude ispisala svoju ispovest, to će biti najveći megahit u Srbiji.
Ako misliš da ja njima zavidim na tiražima, onda ne znam šta da ti kažem, jer ja stvari nikada ne posmatram izdvojeno.
I samo kažem da takve slučajeve ne možemo da potežemo kao primer da eto neko dobija velike pare od pisanja.
Roulingova nema veze s tim. Ona je napisala zabavnu knjigu za uzrast koji je tu knjigu prihvatio.
Ona je pisac, a Laušević nije.
Nema to veze s kioskom, ja sam odrastao u vreme kada su se u roto romanima na kioscima prodavale knjige poput "Dvojnika" Dostojevskog i nemam nikakvu predrasudu prema tome, ali činjenica je da ta prodajna mreža ima svoja pravila i da ih zanimaju samo teme i osobe o kojima se piše u "Skandalu", "Svetu" i eventualno u "Gloriji".
Agota, do sada nisam imao prilike da se osvrnem na tvoja mišljenja, ali ovo što si napisala mene izbacuje iz rasprave. Naprosto ne mogu da razumem kako se izvlači takav stav iz konteksta. :-x
Nisam baš nešto siguran da je Laušević uopšte napisao tu knjigu, ali saglasan sam sa Agotom. To što je neko pevaljka, voditeljka, glumac ili seljak ne čini tu osobu ništa manje niti išta više piscem od nekog inženjera, profesora ili karabinjera.
A i nije mi jasno zašto su svi ogorčeni na odbijanje iz Lagune. Zar u onoj areni na Sajmu nema još velikih izdavača? Eno ga Kreativni centar, pa Službeni glasnik, Geopoetika, Klio, Alnari (koji bi trebalo da je u Areni, ali namerno neće da uđe), Mono i Manjana, Čarobna knjiga (koja je na putu da postane veliki izdavač...). Dakle, nije Laguna baš sve i svja u srpskoj beletristici. I, da se razumemo, Laguna je značajan izdavač samo u domenu beletristike, jer je tako od početka postavljena. Da nije fantastika neka visoka književnost? Nije. Reč je samo o još jednoj vrsti komercijalne književnosti, namenjene osobama koje na voditeljke i pevaljke gledaju na zapavo isti način na koji obožavaoci rečenih gledaju te osobe - to jest, na nas.
Uostalom, ne treba odustajati. I ta Roulingova, pa i Bučer i sijaset drugih trenutno sjaktavih zvezda fantastike godinama odbijani su i odbijani godinama pre nego što su napokon objavljeni. Na kraju, ne mislim da je pisanje nešto za šta je nužno potrebno objavljivanje. Ja pišem i ne objavljujem, sa izuzetkom ono malo pesama. Meni je pisanje ispoljavanje potrebe da izbacim iz sebe ideju koja mi se mota po glavi, koja raste i preti da mi prekipi iz ušiju kao testo, samo ako je ne izbacim iz sebe. Za to mi nisu potrebni ni izdavači, ni publika.
ma koja bre Ceca,jer ti stvarno verujes da je ona u stanju i da preprica svoj zivot ,najiskrenije ako ona napise autobiografiju DOBRU ja cu joj skinuti kapu,nemam problem s tim .
Teže od Lauševića je definisati Jelenu Bačić Alimpić i uspeh njene knjige (najprodavanija u Laguni).
Žena ipak ima završen smer za jugoslovensku književnost pa se ne može reći da nije školovana spisateljica.
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fi135.photobucket.com%2Falbums%2Fq125%2FLoni011%2Fjbaringispil.png&hash=aba858655a94c374f0ba8aafef9cc0b021ce579c)
Pisanje, objavljivanje i uspeh su samo naizgled u uzročno posledičnom nizu. Formalno obrazovanje još manje. U nekom konačnom nizu pisac ne mora da bude ni pismen (u bukvalnom smislu), kao Homer ili Filip Višnjić.
Jedino se nadam da će Nightflier do ponedeljka da ozdravi, pa da raspravimo kako velika lova i pristup masovnim medijima od bilo čega može da napravi bestseler i dobije svoju ciljnu grupu.
Pa da, ali kada se priča o (kvalitetnim) romanima, misli se na ukupan doprinos elitnoj kulturi. Postoji razlog zašto se visoka kultura zove "elitna". Ne mogu svi da je razumeju, autentična je, autorska i nedostupna većini iz duhovnih ili cenovnih razloga.
Pomenuti (visokotiražni) romani pevačica, glumaca i ostalih "hit-mejkera" deo su masovne kulture, a često i kiča i šunda. Postoji bitna razlika između ove dve vrste kulture, i tu nema mesta ljubomori ili da se pomisli da je neko ljubomoran, jer svako od "pisaca" i pisaca zna za koga i za gde stvara...
Tu postoji jedan paradoks: delo iz elitne kulture ne može da ima visok tiraž i da se dopada većini, jer bi u suprotnom podilazilo ukusu i vrednostima većine (a vidimo kakav je ukus i kakve su vrednosti pink većine u Srbiji), a to je već masovna kultura (kič, šund).
D. molim te, nemoj da doprinosiš daljem rasplinjavanju ionako propalog topika. Ti si prva koja pominješ "kvalitetne romane" i "elitnu kulturu". To je jednakovredno kao i pominjanje druge strane margine gde su, na primer, turili Lauševića koji je sigurno "čovek jedne knjige". Da si bolje upoznata sa činjenicama, onda bi znala da je topik pokrenula Bilja koja ima "prvu knjigu", ali se spoplela na drugoj. I Ivica ima tu "prvu knjigu", ali se ništa nije promenilo u njegovom statusu. Kao ni kod Lauševića, ni kod bilo koga drugog prva knjiga ne znači drugu knjigu. O tome bismo mogli da razgovaramo. O plaćenoj knjizi da i ne govorimo.
Quote from: scallop on 26-01-2012, 12:35:45
Pisanje, objavljivanje i uspeh su samo naizgled u uzročno posledičnom nizu. Formalno obrazovanje još manje. U nekom konačnom nizu pisac ne mora da bude ni pismen (u bukvalnom smislu), kao Homer ili Filip Višnjić.
Jedino se nadam da će Nightflier do ponedeljka da ozdravi, pa da raspravimo kako velika lova i pristup masovnim medijima od bilo čega može da napravi bestseler i dobije svoju ciljnu grupu.
Gotovo da sam ozdravio. Zapravo, sada moram na preglede koji će voditi do operacije, tako da ću moći da dođem.
Quote from: scallop on 26-01-2012, 13:24:16
D. molim te, nemoj da doprinosiš daljem rasplinjavanju ionako propalog topika. Ti si prva koja pominješ "kvalitetne romane" i "elitnu kulturu".
Pa da, ali ja samo ne bih da se mešaju babe i žabe ovde. Topik je propao jer ne postoji razgraničenje pojmova.
Tiraži romana iz domena mas kulture veze nemaju sa tiražom i prodajom romana iz domena elitne kulture. Ne može da se priča o Bobanovim ili vašim romanima, na primer, u istom kontekstu kao i o Lauševićevom zbog pomenutog paradoksa (inače, pročitala sam nekoliko prvih strana Lauševića - verujem da je on pisao, prepričavanje, jednostavan jezik, nikakva književna vrednost).
Što se tiče Ivicine ili Biljine ili bilo čije prve knjige, opet u kontekstu moje izjave: da su bile namenjene masi (makar i onoj žanrovskoj), našle bi svoj put. Da su bile namenjene "eliti", književna zajednica bi ih prepoznala makar kao duhovno vredne, uvrstila u biblioteke i slično.
Pisanje se ne plaća? U Srbiji se ništa i niko ne plaća. Osim raznih Lauševića. :lol:
Čovek jedne knjige? Kao što je Boban više puta rekao, bolje jedna ali
vredna. Duhovno, naravno.
Neplaćanje u Srbiji je preduslov uspešnog biznisa. Ne samo u izdavaštvu. Drugo pitanje je objavljivanje knjige uopšte i tu ne bih upotrebljavao prefiks "elitni", jer se ne radi o elitnom. Ako bih izbegao sve neprincipijelne prideve, onda bi "dobra knjiga" bila pravi izbor.
"Jedna, ali vredna" formulacija ne vredi ništa. Naravno, ako u priču ulazimo sa stavom da takav pisac ima nameru i da zarađuje od pisanja. Najbolji primer je "Cveće za Algernona", jedna ali vredna i nikad više. Pamtimo priču, ali ko još zna da je piscu prezime Kejnz? Ili, nije? Ko zna? Reproduktivnost je konačan test i zato razumem Bilju, ali i Ivicu. Ali, i Bilja mora da razume. Dobila je priliku, a većina je ne dobije, i nije je iskoristila. Možemo da raspravljamo i o tome, ali mislim da joj se ne bi dopalo. Na drugoj strani, Ivica razume. Prvu knjigu ne uzima kao konačno rešenje i vredno radi dalje. Muka je što većina onih koji veruju da im je mesto na srpskoj literarnoj sceni, mejnstrim, žanr, palp, svejedno, pokušavaju da to izvedu prečicom. Nadrljaju roman od 500 strana i misle da će se neko oko toga otimati. Ja sam nekada verovao da je 20 objavljenih priča i jedan roman rešenje i - šipak. Taj plod je najčešći na našoj sceni. Trebalo bi da bude jasno zašto se toliko trudimo oko Radionice.
Elitna i masovna kultura klasični su termini iz sociologije.
Misli se na uslovno elitno, a zapravo za manji broj ljudi.
Ja sam prvi put pao na nekom ispitu na fakultetu iz sociologije. Ni ti nisi položila. Radi se o margini i medijalnom kriterijumu. Odoh ja da bućkam po radionici.
Ta šta vam ja mogu, tako su me učili. Priznajem da "elita" i meni zvuči jako loše. Ali znamo o čemu pričamo, pa da se ne raspravljamo oko termina. :)
Jedini elitista ovde je - Meho. Ne navaljuj. :lol:
Quote from: Mica Milovanovic on 25-01-2012, 20:40:26
Evo upravo sam čuo da je štampano dodatnih 100.000 primeraka Lauševićeve knjige. Cena 500 dinara. Pretpostavljam da već u prilici da dobije 10% cene.
Ako je i 5% biće tu za nekoliko godina pristojnog života...
''Poučen'' Žarkovim iskustvom, načuh, i Darko Šarić piše knjigu ''TONA PROĐE AL' KILO NIKAKO...''
Sve je više novih, svežih snaga....
Quote from: Loni on 26-01-2012, 12:17:53
Teže od Lauševića je definisati Jelenu Bačić Alimpić i uspeh njene knjige (najprodavanija u Laguni).
Žena ipak ima završen smer za jugoslovensku književnost pa se ne može reći da nije školovana spisateljica.
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fi135.photobucket.com%2Falbums%2Fq125%2FLoni011%2Fjbaringispil.png&hash=aba858655a94c374f0ba8aafef9cc0b021ce579c)
Ovo kao da se zajebava... Da nije u pitanju, ipak, parodija?
Meni liči na Mirjam, ali je Mirjam bila bolja i moderna.
Quote from: Boban on 26-01-2012, 00:02:02Konac, koliko si ti dobio od prodaje svog romana do sada?
SVILEN KONAC (http://www.youtube.com/watch?v=bVIDWGIIE6o#)
QuotePamtimo priču, ali ko još zna da je piscu prezime Kejnz?
Ne zna niko osim tebe pošto se čovek preziva Kejz... :(
MirJam nikada ne bi upotrebila reč "kur**". A, bogme, ni "drolja"... :))))
Vidiš? Povukao me je onaj Kejnz zbog koga je došlo do stagflacije šezdesetih godina, čiju doktrinu je zamenio Hajekov neoliberalizam, zbog kojeg ovih dana u okolini Davosa jašu konje.
Kunac, zato sam i napisao da je Mirjam bila bolja. Ja do kur** nisam ni stigao, nego, čim sam premerio dužinu majčinog monologa...
Da, da... Naravno. Scallope, odlično smo se razumeli. Milica Jakovljević je sasvim pristojan pisac, svedok svog vremena. Nije sad to neka visoka književnost, ali u okviru ljubavnog žanra je sasvim funkcionalna, ima nekoš šarma. Ovo što piše Jelena Bačić Alimpić je, u najmanju ruku, degutantno.
Koga zanima kako su majka i ćerka pobegle od posesivnog čoveka, evo i dalje... :roll:
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fi135.photobucket.com%2Falbums%2Fq125%2FLoni011%2Fjba2.png&hash=95e18861cf2295f09612edfe717171da8d6750bb)
Krajnje eksplicitno, doslovno i školski.
Počela sam od prvog celog pasusa JBA odlomka, al' na po monologa odustala. Do kur** (tako se to sad piše?) nisam stigla, al' mi "Kurvo!" upalo u oko. U stvari, pa nisam drugo ni očekivala. Zdravo jako bih se iznenadila da mi se odlomak učinio zanimljivim. Ali nisu li i knjige ostalih sličnih autorki (moguće i autora, ali mi ni jedan takav sada ne pada na pamet) takve?
Edit: to ja o prvom odlomku, drugi neću ni da pokušam.
A, da nas poštediš?
Kakve veze psovke imaju sa bilo čim? Psovke ne kvare roman, niti ga čine "jeftinim", niti lepo i kulturno izražavanje bez psovki čini remek delo.
Quote from: Stipan on 26-01-2012, 10:45:01
Stvarno si pala u gadnu depresiju, čak te pomalo i razumem
Ponekad mi dođe da batalim svaku pomisao o pisanju kad me neko ismeje, posebno ako je to neko koga cenim.
Šta znam, prošao sam baš gadne odgovore na svoje rukopise i svaki sam propatio, pa nastavio kao da ništa bilo nije.
Nikada ni dinara nisam dobio za pisanje, ali svaki dan kad sam negde objavljen ili dobro prošao na konkursu doživeo sam kao mali praznik.
Hvalospevi na moja pisanija su se obično završavali sumom kojom bih trebao da učestvujem u sufinansiranju štampe.
Nekako sam postao sklon da pozitivne kritike posmatram sa rezervom, zahvaljujući mutivodama.
I eto, igram se na radionici, učestvujem na konkursima, piskaram po blogu. Šta mi više od toga treba?
Isto kao ti. S tom razlikom što od većih izdavača nisam dobijala ni odgovor, ni slovca, valjda nisam vredna toga da potroše vreme da mi pošalju mejl u kome mi odbijaju rukopis. Neki su poslali odgovor sa pohvalom, i kao i tebi, priloženu sumu koju treba platiti, i to su uglavnom bile manje poznate male izdavačke kuće. Od jednoh većeg izdavača na moje insistiranje da mi konačno odgovore nakon godinu dana, dobila sam vrlo grub i granično nekulturan odgovor u kome me očigledno "postavljaju na moje mesto".
Šta preostaje? pisanje za svoju dušu, ponešto od toga na blog, možda se nađe neko da mu se to svidi.
Pokušao sam na netu da pronađen koji je tiraš ostvario Ringišpil, našao sam nešto drugo. Super mi je deo u kome Vesna Vukelić Vendi objašnjava Alimpičkin tiraž: Što se tiče tiraža knjige, pa i brisoguz se štampa u milionima primeraka, a zna se koja mu je namena, baš kao i njenoj knjizi.
Biljka, očigledno nisi pažljivo čitala taj deo o psovkama...
Vendi je Ghoul srpske estrade.
Evo još: Mogu da prokomentarišem da je divan naziv knjige pošto je kod nje ringišpil i cirkus u emisijama, a ta gostovanja naplaćuje kao da radi na štajgi. Nešto u naturi, a nešto parama.
Biljo, nisam sigurna da ti što kažu da im se tvoje delo dopalo, a onda traže pare da bi ga objavili, uopšte pročitaju bilo šta što im stigne.
Tačno, i ja sam stekao taj utisak. Posebno otkad je jedan pokušao da objasni šta je genijalno u mome romanu.
Ubi me ako je taj pročit'o više od prve dve strane...
Kol'ko shvatam, oni hoće da im daš pare. I reći će ti šta god da pomisle da će te navesti da im te pare daš.
Čitajući ovaj odlomak Jelene Bačić Alimpić, razmišljam kako je Aleksije u pravu i kako bih trebalo da se orijentišem na romane o nesrećnim ljubavima, putovanjima, nesporazumima, spletkama, neshvaćenim ženama-žrtvama i razočaranim i napaćenim muškarcima. Prvi roman da mi objavi Laguna, da postanem poznata, onda da se prebacim kod Bobana, da i on zaradi nešto. I sasvim sam ozbiljna. :roll:
Nisi shvatila kako to ide... prvo moraš da postaneš poznata, pa onda da štampaš knjigu.
male su šanse da se proslaviš knjigom ako si niko i ništa u zemlji Srbiji.
Male sanse me nikada nisu plasile. Slava me prati gde god zakoracim, a trziste vapi za novom licnoscu I svezim ljubavnim spletkama. Uostalom, ti ces da me preporucis.
Gle, vec imam super ideju. Realno, takav roman napises za mesec, dva.
Orvel ima knjigu "Niko i ništa u Londonu i Parizu"... ti bi mogla da pokušaš sa "Niko i ništa u Beogradu i Dubajiu..." zanosna stjuardesa zapada za oko bogatom šeiku koji u nemoći da osvoji ledeno srce svoje izabranice, dolazi u Beograd i nudi 300 milijardi da izgradi grad na vodi, najsavremeniji na svetu ikada, po standardima XXII veka... otprilike tako nešto. U sve se meša duh Rimljanke koja je zazidana u Stambol kapiji pre 1700 godina i ona opseda stjuardesu kako bi namamila šeika u šetnju pored mesta njenog ubistva, kako bi se osvetila jer je šeik potomak nekog arapina koji ju je obeščastio u prošlosti...
Vidiš, stvarno, mogla bi da sastaviš sve one ispovesti sa bloga u formu priča. Mnogi ovde čeznu za boljim životom napolju, ali "napolju" je džungla.
Quote from: Boban on 24-01-2016, 09:11:18
Orvel ima knjigu "Niko i ništa u Londonu i Parizu"... ti bi mogla da pokušaš sa "Niko i ništa u Beogradu i Dubajiu..." zanosna stjuardesa zapada za oko bogatom šeiku koji u nemoći da osvoji ledeno srce svoje izabranice, dolazi u Beograd i nudi 300 milijardi da izgradi grad na vodi,
Čitajući tebe i Aleksija ne mogu da se otrgnem utisku da biste vi to mnogo bolje napisali od mene ili bilo koje žene. Ko zna, muškarci su možda mnogo bolji u tom žanru, ali su obeshrabreni predrasudama i osudama. Ja iskreno verujem da su muškarci preosetljivi i često emotivne drame preboljevaju mnogo teže od žena, i to baš zato što im se osetljivost brani i smatra sramotnom, pa im treba više vremena da je proventilišu konstruktivno. :(
I da - povećaj mi broj postova, ukini mi ograničenje. Kakva kontrola koju si uvek želeo. xremyb
I ja bih volela da čitam o arapskim doživljajima, koju god formu da odabereš.
Nadam se da se nećeš baviti našom slavnom prošlošću (ili svetlom budućnošću) ni na koji način, nego da ćeš recimo pisati o njihovim ženama, da bar iz druge ruke saznam kako je pod onim čadorom. Da li si neku bliže upoznala? Da li si uspela da se sprijateljiš? Da li je to uopšte izvodljivo?
Uh, kakva bi priča mogla da se napravi! Samo bez trakata i društvenog angažmana, molim te.
Nedostupne su, zatvorene i ne vole zapadne žene. Ipak, ove u Dubaiju kriju ekstreman luksuz ispod tih čadora (abaja). Markirana garderoba, parfemi, telefoni, putovanja, dadilje, spletke itd. Mogla bi tu da se sastavi lepa priča o jednoj buntovnoj ženi kojoj sav taj luksuz nije bitan i koja žudi za svojim muškarcem koji, sa druge strane, ima još pet zvaničnih žena okolo. :) Dok nju čeka kamenovanje čak i ako pomisli da ima ljubavnika. Verujem da bi to čitali i muškarci, pošto je 6+ u svakom trenutku raspoloživih žena oko njih njihov san.
Biće nešto, što da ne. Nek ide sve dođavola, dotakla sam dno. :)
Nisi gledala Sulejmana Veličanstvenog? Upravo si opisala suštinu serije i junakinju Hurem.
Pa nisam, al imam tebe da mi kazes, Aleksije. Boban me ipak najbolje poznaje, blizu je moje ideje. Bice hit i ne zezam se.
Sama si već dala suštinu čitavog plota. Nego, ozbiljno govoreći, mogla bi napisati srpsku verziju "Ponoćnog ekspresa". To, kako si izvukla živu glavu iz Dubajia.
Početak može biti i osnov stradanja: " Sedela sam u avionu i unapred se sladila prasećom plećkom koju su mi zapakovali moji posle slave. "Neka ti se nađe, tamo u tom Dubajiju, da imaš šta pregristi." Moja baka uvek misli na moje zdravlje."
Ma kakav Ponocni ekspres, ti to opet o nekoj turskoj seriji koju pratis sa pripremljenim pakovanjem maramica, priznaj, Aleksije:) Poslacu ti rukopis, cini mi se da ce mi tvoja strucna pomoc biti dragocena.
https://www.youtube.com/watch?v=O1DutbzjIwc (https://www.youtube.com/watch?v=O1DutbzjIwc)
Pokušavam da edukujem ljude, da im kažem kako je bilo filmova i romana i pre nego što se neko rodio, da nije sve Alimpićka i Bobićka, kako se neke stvari mogu i ozbiljno odraditi, da nije sve u turskim serijama, a reakcija? Nikakva.
Pa ja pokušavam da ne reagujem da ti opet ne ubodem slabu tačku, pa da se duriš nedeljama. :lol:
Ne znam šta da mislim o tvojoj edukaciji. Ovamo pohvaljuješ Stipana, koji je neki muški pandan Bobićki i Mojsilovićki, ovamo pljuješ žene koje to isto pišu (samo bez primesa fantastike, pa nam je Stipan, zbog SF-a, drag). Ja već zaključila da ti, u stvari, voliš to da čitaš, pa reko - voli čovek, šta, ne moraju svi da priznaju da su gej. :lol: xremyb
Eto ti ga sad... Stipan, pa Stipan...
Znaš, D., ti u stvari obožavaš Stipana...