Snimanje ,,Neprijatelja" - Prva klapa pala na Kozari
Autor: N. Dž. | 14.10.2009.
Reditelj Dejan Zečević uprkos katastrofalno lošem vremenu snimio je u ponedeljak na Kozari prve scene za novi film ,,Neprijatelj". Više od šezdeset članova ekipe u ranim jutarnjim satima se terenskim vozilima probijalo kroz šumu na glavni objekat na kome ih je dočekala kiša, magla i brojni izazovi koje nosi snimanje na planini.
Oluja je izazvala prekid struje u krugu od 30 kilometara, a ljudima pokrivenim kabanicama koji su se borili sa vetrom laknulo je kada su agregati pokrenuli rasvetu i kada je planina zasijala. Ubrzo je snimljen prvi kadar, a reditelj je čestitao glumcima Aleksandru Stojkoviću, Vuku Kostiću i Slavku Štimcu, a zatim zagrlio celu okupljenu ekipu.
- Još samo 50 dana i zadnja klapa - našalio se Dejan Zečević.
Film ,,Neprijatelj" govori o malom inžinjerskom vodu koji je dočekao dejtonski mir u planinama, nedaleko od ruševina u borbi uništene fabrike, sa dužnošću da obezbede novonastalu liniju razgraničenja, u prisustvu posmatrača mirovnih snaga Ifora, te da očiste teren od mina, koje su, tokom rata, i sami postavljali. Svaki od njih nosi sećanja na protekle godine, i svako pokušava da se sa njima nosi na sopstveni način. U takvoj atmosferi, vod u ruševinama fabrike nalazi zazidani podrum i u njemu čoveka, koji mirno sedi za stolom, pored pepeljare pune opušaka, kao da ih je tu i čekao...
Scenario za film napisao je Đorđe Milosavljević, a produkciju potpisuje filmska kuća ,,Biberče" iz Beograda, zajedno sa ,,Balkan filmom" iz Kozarske Dubice.
http://www.blic.rs/zabava.php?id=115446 (http://www.blic.rs/zabava.php?id=115446)
Završeno snimanje filma ,,Neprijatelj"
Reditelj Dejan Zečević, autor filmova ,,Dečak iz Junkovca", ,,Kupi mi eliota", ,,TT sindrom", ,,Mala noćna muzika" i ,,Četvrti čovek", završio je snimanje novog igranog filma ,,Neprijatelj". U produkciji filmskih kuća ,,Biberče" iz Beograda i ,,Balkan film" iz Kozarske Dubice, film je realizovan prema scenariju Đorđa Milosavljevića, a premijera se očekuje tokom 2010. godine.
Radnja ,,Neprijatelja" dešava se 1995. godine i prati inženjerski vod koji je Dejtonski mir dočekao u planinama, kod ruševina fabrike gde u prisustvu posmatrača mirovnih snaga treba da obezbeđuje novu liniju razgraničenja, kao i da očisti teren od mina.
– Postoji ona čuvena filmska teorija da je svaki ratni film u suštini antiratni film. Zamisao je da ,,Neprijatelj" bude intimni autorski film koji neće dati odgovore, već pokazati kompleksnost ,,zrna sukoba" koje razara prijateljstva. Film ,,Neprijatelj" će funkcionisati kao globalna metafora, koja treba da pruži neobičan, a ubedljiv pogled na stvarnost bivše Jugoslavije devedesetih. Kao što su na prostorima nekadašnje zajedničke države zaratile dojučerašnje komšije, tako su se u ,,Neprijatelju" jedan protiv drugog okrenuli dojučerašnji saborci – ističe reditelj Zečević.
Glavne uloge u filmu tumače Vuk Kostić, Slavko Štimac, Dragan Marinković, Aleksandar Stojković, Ljubomir Bandović, Tihomir Stanić i Marija Pikić.
Film je sniman osam nedelja na lokacijama na Kozari, u Prijedoru, Banjaluci, Mrkonjić Gradu i u Beogradu. Direktor fotografije je Dušan Joksimović, scenograf Zorana Petrov, kostimograf Lana Pavlović, a muziku će komponovati Kiril Džajkovski.
U realizaciji filma, čiji budžet iznosi milion i 200.000 evra, učestvuju producentske kuće ,,Tivoli film" iz Mađarske, ,,Maksima film" iz Hrvatske i ,,Skopje filmski studio". Novi Zečevićev film podržali su Filmski centar Srbije, Ministarstvo kulture Srbije i Ministarstvo za prosvetu i kulturu Republike Srpske, a producenti očekuju rezultate konkursa Hrvatskog audio vizuelnog centra, Makedonskog filmskog fonda i Filmskog fonda Mađarske.
I. Aranđelović
http://www.politika.rs/rubrike/Kultura/Zavrsheno-snimanje-filma-Neprijatelj.lt.html (http://www.politika.rs/rubrike/Kultura/Zavrsheno-snimanje-filma-Neprijatelj.lt.html)
Zahvaljujući Dobu nevinosti, došao sam u posed trejlera i uspeo sam da ga uploadujem na YouTube:::
http://www.youtube.com/watch?v=PsU_7iHoqLI
Premijera::: februar 2011.
опс, ово добро изгледа!
Uh, ovo moze da bude OK film, ali moze i teska sitina da ispadne...
Mislim da je trejler mogao biti još bolje urađen, ali materijal obećava!
Reditelj nije ni u Četvrtom čoveku uspeo da iznese potreban saspens, a ovdje će to tek biti đavolski teško.
Ovakve filmove snimati u Srbiji je dovoljno teško i bez Vuka Kostića i Mace u glavnim ulogama.
Ne znam koliko će da insistira na tom ''Šejtanu'', jer to iracionalno će sigurno biti bezveze, neka magija, sila, šta već...
Oh, ne! Još jedan domaći film koji moram da pogledam!
Fina zamisao, ali je suck-potencijal ogroman.
QuoteFilm ,,Neprijatelj" će funkcionisati kao globalna metafora, koja treba da pruži neobičan, a ubedljiv pogled na stvarnost bivše Jugoslavije devedesetih.
(insert smajli s povraćanjem)
Ghoul je upravo umereno pohvalio Neprijatelja (dao mu je 3 ako se ne varam). Sto je rekao bih veoma ohrabrujuce za Zecevicev uspeh kod kritike ...
Quote from: Mark on 06-03-2011, 01:11:50
Ghoul je upravo umereno pohvalio Neprijatelja (dao mu je 3 ako se ne varam). Sto je rekao bih veoma ohrabrujuce za Zecevicev uspeh kod kritike ...
Gde? Na blogu? Neprijatelj je vec u bioskopima?
Kunac je dao zeki 3 od 5 na Novim Kadrovima.
Sinoć je bila press projekcija. Večeras je premijera.
Hvala. :)
Neprijatelj mi bas gleda. Ali meni se dopao i Cetvrti covek bez obzira na ripoff. :)
Verovatno će ti se onda dopasti i Neprijatelj. Da dva filma su tehnički najostvarenija od svih u Zečevićevom opusu, čak bih po tom pitanju malu prednost dao Neprijatelju. Mada, ponovo je u pitanju ripoff (doduše nešto, recimo, suptilniji) - ili kako se do prihvatljivije kaže pozajmica, omaž... Ovoga puta ripovan je, verovali ili ne, Džon Karpenter. I to (bar) tri njegova filma: Stvor, Princ tame i Duhovi Marsa. A oseća se i šmek Tatarske pustinije. I Session 9. A Cripp je na neviđeno pomenui i Katanc za bol. ;) Pa sve to uronjeno u metafiziku.
ČETVRTI ČOVEK je bio srpski Born, NEPRIJATELJ je republičkosrpski Katanac. :)
Vratija se Cripple sa premijere.
Dakle, za početak, pravo sveženje, film je finansirala Republika Srpska a nije antisrpski.
Eto nam već razloga za veselje!
Kad pises recenziju? :)
:) I ja .
Scenarista Djordje Milosavljevic I koscenarista Vladimir Kecmanovic su najzasluzniji sto ce Zeka dobiti 4. Jaku .
Scenarijo je zaista najaca karika ,ovog po meni najboljeg Zekinog filma.E sad ko je imao na koga veci uticaj to ne znam al poslednja scena bi bila ubitacna da je najbolji akter ovog ostvarenja usao za svojim djavolom u rupu.Neverovatno prirodan meni nepoznati Stojkovic Aleksandar sjajno je izneo svoju ulogu. Jedino sto skripi u pojedinim deonicama filma je Maca I Vuk Kostic koji je tanak s glumom al je vest sa oruzjem a to se jel te trazi.
Ovo je zapravo film o post ratnim strahovima. Akteri su bili hrabri dok ih sejtan ,,nosi,, u tom ratnom ludilu I sad su u tom nekom mirovnom limbu u kom se ne snalaze . Ona devojka nije slucajno samo okrzana a sve njih je ''sejtan'' odneo.
Ladno Milco dobi nagradu kakvi li su onda ostali :shock:
lilit, ti znaš da ću prvo sve tebi ispovediti :)
Ovo ostalo je recidiv pisanija Leo Straussa :)
Sutra ujutro se vidimo na kafi onda. Sad kucken s iPoda, oci mi se sklapaju. :)
:)
iPatosa :)
Evo, za početak jedno globalno leostraussovsko promišljanje...
http://dobanevinosti.blogspot.com/2011/03/neprijatelj-na-vratima.html (http://dobanevinosti.blogspot.com/2011/03/neprijatelj-na-vratima.html)
NEPRIJATELJ je dobar film.
Međutim, ono što je još važnije po meni, zapravo nije pitanje dobar, loš, zao već pitanje domena u kom je taj film realizovan.
Po meni je ČETVRTI ČOVEK uprkos svojim brojnim problemima sakrivenim iza ključnog a to je činjenica da je rip-off BOURNEa u godini kada izlazi BOURNE ULTIMATUM, što ga je automatski diskvalifikovalo, učinilo drugom ligom, pa ni ne čudi da je bolje prošao politički nego žanrovski; u suštini bio bitan film jer je jednu žanrovsku matricu akcionog trilera uspeo da izbaci u prvi plan srpskog mejnstrima.
To je do tog trenutka bilo nemoguće i što se mene tiče, kockanje na ČETVRTOG ČOVEKA kao na film koji će imati značaj nekoliko poteza kasnije bilo je riskantno, ali se itekako isplatilo u NEPRIJATELJU.
NEPRIJATELJ je daleko ozbiljniji film od ČETVRTOG ČOVEKA, na svim nivoima, i što je još važnije uspeo je da jednu žanrovsku matricu druge vrste uvede kao nešto što je mejnstrim.
Kad govorim o žanru ja o tome ne govorim kao nekom Svetom Gralu koji kao skup raznih elemenata meni prija jer ja to volim. Mislim, da, naravno, volim, i na to obraćam pažnju, ali ideja je nevezana za to - ključna stvar je da je takva vrsta filma nama potrebna, da bi kinematografija bila raznovrsnija, da bi narod imao šta da gleda. Ako imamo u vidu da je ČETVRTI ČOVEK učinio neke stvari koje su ranije bile nemoguće sasvim prihvatljivim za naš film, NEPRIJATELJ je učinio nešto slično.
U osnovi, NEPRIJATELJ se nadovezuje na LEPA SELA LEPO GORE. Ovaj film nije nastavak i može se razumeti čak iako je čovek propustio da pogleda Dragojevićev klasik, ali nemoguće je razdvojiti ih u potpunosti.
Naime, sama struktura je slična - grupa srpskih vojnika je iz nekog razloga izolovana na jednom mestu. Čak je i struktura grupe slična, tu je pitomi lokalac, ćutolg sklon kontemplaciji, urbani mangup itd.
Zatim, polje kojim se kreće idejnost filma je slična - LSLG se bavi tunelom oko koga postoji verovanje da u njemu živi Drekavac, ovde se pojavljuje enigmatični ludak koji kreće da utiče na pripadnike jedinice, dakle Drekavac lično - i u oba filma dakle imamo u najmanju ruku sujeverje da je sukob bio započet u jednom iracionalnim, mističnom korenu koji se posle raspalio.
Ono gde LSLG ima širi zahvat jeste što se on bavi ne samo kolektivnom iracionalnošću već i unutrašnjim tenzijama dvojice dečaka koji su proveli traumatično detinjstvo zajedno i on kroz tu dimenziju zapravo nudi i skraćeni kurs "istorije" jedne zemlje, dakle LSLG je u osnovi priča koja se mnogo direktnije otvara sa psihoanalitičko čitanje sa prilično direktnim seksualnim korenima zajedničkih trauma glavnih junaka.
Ovde junaci nemaju tu zajedničku "državnu & seksualnu" istoriju, imaju samo neku kratku predistoriju proisteklu iz rata. U tom smislu, LSLG je s pravom posvećen jednoj kinematografiji koje više nema jer je on zapravo ponudio skoro pa besprekoran spoj partizanskog filma u kome su kanalisani naši kolektivni dožiivljaji rata i američkog filma o vijetnamskom ratu u kome je to iskustvo ispitivano kao trauma, i lična i politička.
NEPRIJATELJ samo po sebi je najpre ratni film. Ali ne u tom širokom smislu kao LSLG odnosno nije film koji i reprodukuje i komentariše žanr već se pre svega trudi da bude u toj konvenciji. I kao takav je prilično strejt i neupljan time što se sada stvara potreba da se kroz priče o ratnim dejstvima da i neka autorova politička dijagnoza događaja.
U tom smislu, Zečević je izuzetno pošten. Globalni outlook filma jeste da rat nije udoban, jednostavan, prijatan, ali da isto tako nije ni mesto na kome se okupljaju isključivo dobri ljudi i Srbi ne bi li ih Srbi ubijali.
U ovom filmu glavni junaci su Srbi i premda se ne prikazuju srpski ratni zločini, kao u LSLG, identifikacija sa njima je manja, jer situacija nije baš za identifikaciju, pošto je teška i mukotrpna. Međutim, iako nema identifikacije, svi učesnici u ratu su prikazani kao manje-više okej, sem jednog koji je sklon tome da ga ponese emocija, ali ga s druge strane jedinica odbacuje. Mislim da je ovo dosta važan film upravo zbog toga što pokazuje da u u ratu učestvovali a) obični ljudi b) da im je bilo teško c) da ih zbog toga ne treba sažaljevati nego naprosto videti šta im se desilo.
Otud je recimo važan detalj to da junaci ovog filma uprkos tome što ih Drekavac muči, i uprkos tome što to žele, nikada zapravo ne uspeju da ga ubiju, i to iz raznoraznih razloga ali pre svega zato što se tu niko tu nije skupio da nekontrolisano ubija civile. Uvek ima neko ko će pritisnuti kočnicu.
To naravno ne znači da ovaj film zanemaruje lični faktor koji je po meni u većini slučajeva i najodgovorniji za kršenje ratnog prava, ali to pokazuje kao izuzetak a ne kao pravilo.
Rečju, ovaj film priča svoju neku priču o ratu koja je takva-kakva je ali je njegova. I to je u okvirima naše kinematografije stvar koja je vredna poštovanja. Dakle, ovo nije film koji ikome podilazi.
"Odgovor" koji nudi na kraju nije naročito efinitivan, ali je okej. No, i dobro je da ne pokušava da nam nudi globalnu sliku rata već pre jednog događaja iz koga se neke ideološke dimenzije dosta lako mogu pročitati.
A ideološka dimenzija je dosta jednostavna - dakle, ljudi u rati dostižu radnu temperaturu u kojoj postaju povodljivi, sujeverni i uzbuđeni na jedan krajnje iracionalan način usled čega kreću da se vode raznim glasinama i glupostima, i konačno, ta iracionalnost proistekla iz tenzije i straha počinje da ih ujedinjuje jače nego podela na nacije u sukobu. U okolnostima kada je potpisan mir, nestaje i poslednja veza među njima a to je nacionalna soidarnost i tada kreće raspad.
Da se razumemo, nije ova teza sad neka neverovatna i nama inače nedostupna mudrost, ali meni je zanimljivo da nam neko nudi svoje viđenje koje nije deo neke šire vanfilmske slike. Ruku na srce, ja lično u ratnom filmu obožavam širu vanfilmsku sliku :) , ali za razliku od mase domaćih filmova koji tretiraju rat pristrasno i udvorički a prave se da su objektivna priča o nekim događajima, ovaj to stvarno jeste.
Zatim, ono što je važno to je da se priči prilazi ozbiljno u smislu realizacije. Dakle, ovo je stadardna iluzionistička kinematografija kakvu odavno nismo imali pre svega po stepenu uspele pretenzije. Uz sve simpatije prema TILVI i BANDI, i činjenici da su ti filmovi zasluženo zauzeli svoje mesto ispred mnogih "strejt" filmova, ipak okosnicu jedne kinematografije čini konvencionalni narativni film koji je kod nas u krizi i koji je jako teško napraviti a da iole valja.
Zeka se dosta dobro snašao na tom zadatku. Prostora za primedbe svakako ima. Ali, u načelu ovo je film čijim se likovima i ambijentima veruje, i svakako je vratio smisao bavljenju "normalnim" filmom kod nas.
U bavljenju konvencionalnim repertoarskim filmom jako je lako ispasti glup, za razliku od ovih "alternativnijih" formi koje proističu iz koncepata druge vrste (ne kažem da je to lako, ali na kosturu jedne kinematografije to je ukras) i mislim da od pokušaja ove vrste filma poslednjih godina kod nas, NEPRIJATELJ spada u sam vrh.
Pošto se više ta vrsta filmmejkinga kod nas ni ne ceni, eto prilike da se ovom prilikom ispoštuje.
NEPRIJATELJ je film koji je po meni dosta nepravednp optužen za ripo(fo)vanje. Svakako da se koristi nekim dramskim rešenjima koja su viđena u drugim filmovima, ali prosto kako govoriti da je neko ripovao THE THING recimo ako je taj sam film rimejk jednog po sebi već neoriginalnog filma?
U redu, NEPRIJATELJ nije najoriginalniji film koji smo gledali. Ali, svakako da to ne umanjuje njegov domet na nivou celine jer ovo i nije vrsta filma koja se iscrpluje u iznenađenjima. Inovacije su nešto drugo. Ali, one su kod nas na filmu ionako dosta retke, i retko kada vezane za neki suštinski segment filma.
* * * / * * * *
Presurov trejler, posebno scena sa minom, i film bas obecava, a i glumci su falaqrcu odlicno probrani. Cim nema Kicica, Djuricka i ekipe meni srce zaigra.
Quote from: crippled_avenger on 06-03-2011, 02:04:42
Kunac je dao zeki 3 od 5 na Novim Kadrovima.
Rekao bih da bi pravo ocena bila negde oko 3+. Bar što se mene tiče. Ima tu problema, ali su u prevazi stvari koje mogu da se vole.
http://ljudska_splacina.com/2011/03/neprijatelj-2011.html (http://ljudska_splacina.com/2011/03/neprijatelj-2011.html)
Sto se tice Mace gul preteruje nikad ne potcenjujem necije glumacko umece na osnovu toga sto je isti ucesnik nekog kretenskog rialiti programa.Maca je uneo dosta humora u film I to je sasvim pristojna uloga , zaista u dve scene je malo ,pa da Maca al nista strasno sad.Vuk je il iznenadjujuce dobar il standardno los.Drago mi je sto je Zeka uzeo bosanske glumce ,nova lice doduse vecinu je pokupio sa ''Turneje''.
Slazem se za Tihomira Stanića -on je srpski Alan Rickman :)
Godine 1995. mali inžinjerijski vod dočekao je Dejtonski mir u planinama, nedaleko od ruševina u borbi uništene lokalne fabrike. Svaki od njih nosi sa sobom mračna sećanja na protekle godine, i svaki pokušava da se sa njima nosi na sopstveni način. U takvoj atmosferi, vod u ruševinama fabrike nalazi zazidani podrum – i u njemu čoveka, koji mirno sedi za stolom, pored pepeljare pune opušaka, kao da ih je tu i čekao. Otvara se "pandorina kutija"... Situacija se zakomplikuje kad među vojnike doluta i devojka, u potrazi za svojim izgubljenim ocem. Svi oni žele samo jedno: svoj život u svojim rukama.
Ovo je film o manipulaciji našim životima i strahovima. O tankoj liniji od prijatelja do neprijatelja. Ovo je film u kome nema neprijatelja.
Neprijateljstva prijatelja su obeležila čitav XX vek. Zamisao je da "Neprijatelj" bude intimni autorski film koji neće dati odgovore, već samo pokazati kompleksnost "zrna sukoba" koje razara prijateljstva. Mnogo puta je istorija potvrdila genijalnost Brojgelove slike: Slepac vodi slepca, na njoj slepi čovek vodi narod, a da oni nisu ni svesni njegovog hendikepa, već opčinjeni i srećni srljaju sa njim u propast. "Neprijatelj" funkcioniše kao globalna metafora, koja treba da pruži jedan neobičan, a ubedljiv pogled na ex-Yu stvarnost 90'tih. Kao što su na prostorima nekadašnje zajedničke države, iznenada zaratile dojučerašnje komšije, tako su se u "Neprijatelj"-u jedan protiv drugog okrenuti dojučerašnji saborci pričom "jednog ništa" koji misli da je Bog. Situacija na oko apsurdna u sebi krije suštinu ljudskih sukoba.
Preuzeto sa bloga gledamo tv
Ghoul je na svom blogu uspeo da u jednoj rečenici izvređa i mog scenaristu i glavnog glumca iz mog diplomskog filma :):
Quotečak su ove vojničine sa iznenađujućom dozom respekta prikazane (ne računajući jednu odurnu kreaturu koja izgleda kao ružnija verzija dimitrija vojnova, i koju svi opravdano nazivaju 'guzica') tako da je ovo jedan sasvim pristojan film (po)ratnog horora koji preporučujem za gledanje u bioskopu.
Ja imam sreće te se pominjem i u kritikama najboljih i u kritikama najgorih domaćih filmova. :)
važno je da se ti ni u porazu nisi ponizio ni u pobedi pogordio...
razlika između najboljeg i najgoreg filma nije u tome da li se ja pominjem u kritici, nego na kom sam sarađivao.
tako da mrkoye, poslao sam ti na PM broj ace radivojevića. i ne brini, kad snimite film, osvanuću ja u kritici već nekako...
misliš da je sprega acinog scenarija i moje režije garancija za najgori film?
zar ŠIŠANJE nije najbolji film? tako je pisalo u novinama...
Ne, ŠIŠANJE je najgledaniji film. Ali više ni biblioteka ne misli na tiraž...
Sprega tvog i Acinog scenarija je svakako garancija. Čega, to ne znam...
... pa garancija hit filma. Svakako!
Mislim da su mrkoye i Aca kao kad bi se Mel Gibson razložio na dve ličnosti, kreposni mladić okrenut konzervativizmu i razvratni umetnik okrenut na suprotnu stranu, što se sasvim moguće Melu već i desilo. :)
Quote from: mrkoye on 08-03-2011, 19:57:01
Ghoul je na svom blogu uspeo da u jednoj rečenici izvređa i mog scenaristu i glavnog glumca iz mog diplomskog filma :):
Quotečak su ove vojničine sa iznenađujućom dozom respekta prikazane (ne računajući jednu odurnu kreaturu koja izgleda kao ružnija verzija dimitrija vojnova, i koju svi opravdano nazivaju 'guzica') tako da je ovo jedan sasvim pristojan film (po)ratnog horora koji preporučujem za gledanje u bioskopu.
Uh ovo mi promaklo nisam pazljivo citala, da nisi citirao ne bih ni videla.
Ma ne bitno, pustite sad to. To je gul. Od rdje smrdi od sile prdi.
Don't hurt my locker!
http://www.popboks.com/tekst.php?ID=8346 (http://www.popboks.com/tekst.php?ID=8346)
gingerov osvrt na NEPRIJATELJ-a...
...zamajac sa likom Satane/Šejtana/demijurga koga zarobljavaju zlosrećni vojnici prerano postane datost koju glavni junaci uzimaju zdravo za gotovo, a ideja minskog polja ostaje nedovoljno potencirana kao krupna opasnost tokom filma)...
saglasan sam sa ovom konstatacijom.
Iznenađuje samo šest tisuća gledalaca "Neprijatelja". Ima neko pretpostavku zašto je film naišao na neprijateljski doček u srpskim bioskopima?
Uh, da skor na blagajnama je jeziv. Mislim da je Tuck kao distributer u defanzivi, i svi novi filmovi koji im izlaze imaju manje promocije nego ranije. Mislim da je to deo problema. Zatim, svakako, MONTEVIDEO je dosta jak i dalje, strana konkurencija je jaka, plus se pojavio "komercijalniji" domaći film malo posle što je sigurno doprinelo.
Quote from: arf on 28-03-2011, 19:55:56
Iznenađuje samo šest tisuća gledalaca "Neprijatelja". Ima neko pretpostavku zašto je film naišao na neprijateljski doček u srpskim bioskopima?
Ljudima je dosta ratnih tema, rekao bih. Videćemo kako će proći
Krugovi i
Top je bio vreo.
Ali 'Neprijatelj" je u suštini daleko manje ratni film nego triler sa demonskim elementima. Samo je okruženje (po)ratno. Čini mi se da je reklamna kampanja jako, jako loše odrađena, a uz to sumnjam da je bio dobar potez premijera na Festu.
Quote from: arf on 29-03-2011, 10:54:39
Ali 'Neprijatelj" je u suštini daleko manje ratni film nego triler sa demonskim elementima. Samo je okruženje (po)ratno. Čini mi se da je reklamna kampanja jako, jako loše odrađena, a uz to sumnjam da je bio dobar potez premijera na Festu.
Dupla istina.
Javlja mi se da ljudi ne žele da gledaju ono govedo sa Pinka i da za to još i plate.
Ako pod "govedo" misliš na živuljku koju zovu "Maca", mogu ti sofronijevski reći "grešiš sinko, ovaj silno grešiš". Maco igra sirovinu, a tako ga doživljavaju i inače u javnosti, i to mu paše ko rukavica. Da to nije malo postignuće svjedoči Vuk "Volim Uniforme i Oružje" Kostić koji je u "Neprijatelju" sebi svojstveno drven, pa to ne doprinosi filmu. O kontrer. Uz Stanića, koji je malo rečeno đavolski dobar i republičkosrpskog glumca Stojkovića, za koga sam prvo pomislio da je stvarno neki naturščik koji se umjesto uniforme zaželio filma, Maco je izgradio treći najuspjeliji lik filma. Čak i standardno dobri "Prečanin" LjubO Bandović kaska za Macom. E, da to je zanimljivo: Zar nije malo opasno za Bandu što je zaredo uloge mojih zemljaka? "Koljete li piliće" u "Rodama", pa BG Bosančeros u onoj-kako-se-zvaše-Gorčinovoj-seriji, pa opet mobilni B-čeros u "Ženskoj sa polomljenim nosem", pa sad ovdje... Divani doduše ljepše ijekavicu od pokojnog Vuka Karadžića, ali to se stručno zove "tajpkast", je l' da?
YELLOW CAB kritika:::
http://www.yellowcab.co.rs/sr/magazine/kritika/filmovi/story/3800/Kritika:%20Neprijatelj.html (http://www.yellowcab.co.rs/sr/magazine/kritika/filmovi/story/3800/Kritika:%20Neprijatelj.html)
ima li kakvih naznaka da li će i kada ovo izaći na DVDu?
jebote, u bioskopu se zadržao kraće od Huseina Bolta na 100 metara.
Sigurno izlazi. A kad... Čim nešto saznam: obaveštavam.
Danas u Sopotu ponovio nagrade iz Novog Sada, fotografija i montaža. Plus FIPRESCI.
Barem ima satisfakciju da je svuda prepoznat kao najozbiljnije urađen film.
Za srpsku kinematografiju pristojan film...A Tihomir Stanić je sjajan kao Nečastivi!!!
Quote from: Truman on 15-07-2011, 22:50:06
Za srpsku kinematografiju pristojan film...A Tihomir Stanić je sjajan kao Nečastivi!!!
Meni je isto tako delovao prilikom gledanja trailera! Ima li ovo negde da se...je li...? :oops: Ili bar da se kupi DVD izdanje?
mnogo lakše je da pitaš ima li da se kupi DVD izdanje pa poslije negdje da... je li... 8-)
Jbga. Sad moras da mi pojasnis ovu prethodnu izjavu. :?
Lakse mi je da kupim nego da... je li...?
joj bre Rosmane, uništavaš mi poentu kad moram ovako da je razmazujem i objašnjavam 8-)
1. pitaš ima li DVD izdanje
2. čim ima dvd izdanje znači da ima na rapidserbia.com
3. stoga ga... je li... 8-)
a ne tu iz vedra neba pa u rebra ima li da se... je li... ili bar dvd izdanje, kakvo bre ''bar dvd''? 8-)
Cam,TS, screener...itd su za tebe nepoznati pojmovi? Izvini zbog poente...
a šta će ti ta tri pojma kada dvd izađe?
DVD izdanje će biti zanimljivo. Imaće Zekine komentare.
ama kad će da izađe? 8-)
Quote from: Бата II Величанствени on 16-07-2011, 14:27:48
ama kad će da izađe? 8-)
Heh, eto sad si stigao i do moje poente. :)
Neko mi je rekao da je leakovao na torente?
Da. Izgleda da je procureo...
Quote from: crippled_avenger on 16-07-2011, 14:24:41
DVD izdanje će biti zanimljivo. Imaće Zekine komentare.
Ima li nagovestaja o datumu pojavljivanja?
Quote from: Karl Rosman on 22-08-2011, 18:35:56
Da. Izgleda da je procureo...
Čudno, na torentima ga nema...
ma to je neko pomješao sa Neprijateljem iz 1965. godine...
film je procurio na divx, a kako čujem, večeras se daje na rtsu.
to je prava prilika da se baci pogled na moj rivju:
http://ljudska_splacina.com/2011/03/neprijatelj-2011.html (http://ljudska_splacina.com/2011/03/neprijatelj-2011.html)
Tihomir Stanic je igrao sjajnog Mefistofelesa u Faustu, kad nas onomad, mislim u 4. gimnazije, vodise u pozoriste da ga gledamo.
Dusu dao za takve uloge, iako su ipak ove dve ipak dosta razlicite, po onome sto sam video od Neprijatelja.
Ово је бре одличан филм.Чак ни оно говедо није успело да га упропасти.
Fotografija je užasna.
Quote from: sodomizer on 01-03-2012, 02:48:07
Fotografija je užasna.
A zašto je užasna, po meni a ja sam niko i ništa, fotografija je odlična, u potpunosti prati tematiku i radnju filma, što je i poenta dobre slike, a ne da je sve lepo i šareno.
pogledao sam još jednom film bez problema, svakako jedan od boljih filmskih uradaka u recentnoj srpskoj kinematografiji.
ponovo sam pročitao i gulovu kritiku, i za oko mi je zapala informacija je da je scenarista Neprijatelja potpisnik filmova kao što su "Nebeska udica", "Nataša", "Jesen stiže dunjo moja", ... meni je priča u Neprijatelu sasvim OK, pa se postavlja pitanje da li je scenarista posle niza gluposti ubo pravu stvar, ili su i prethodni njegovi scenariji bili pristojni, samo je Smoki (pošto ih je uglavnom on režirao) uspeo da ih upropasti.
Da, da... Dobar film. Ljudski dobar.
Fotografija je sasvim okej, ne razumem skepsu. No, 100 ljudi... Znate već kako to ide.
Što se RTS premijere tiče, kapiram da je mnogo ljudi tek zahvaljujući njoj otkrilo film. Velika većina je oduševljena. Čuo sam bar 20-ak pozitivnih komentara pošto je film prikazan na TV, nijedan negativan. Osim ovde, na ZS-u.
Ja ga nisam uspeo pogledati na velikom platnu, al sam se obradovao sinoćnoj premieri na rts tolko dam sa skratio šetnju psima. (ne puno)
nego, utiska sam da je sinoć na RTS-u zvuk bio užasan (možda je do mog provajdera kablovske televizije), ne sećam se da je u bioskopu bilo ikakvih problema te prirode.
Quote from: Barbarin on 01-03-2012, 18:52:36
Ja ga nisam uspeo pogledati na velikom platnu, al sam se obradovao sinoćnoj premieri na rts tolko dam sa skratio šetnju psima. (ne puno)
Znači, psi su trpeli zbog
Neprijatelja... Moraćeš da im to nadoknadiš. :)
Meni je bio ok, sbb ns.
Danas jesam, bilo su na livadi slobodni i divlji.
Quote from: tomat on 01-03-2012, 17:04:22
pogledao sam još jednom film bez problema, svakako jedan od boljih filmskih uradaka u recentnoj srpskoj kinematografiji.
ponovo sam pročitao i gulovu kritiku, i za oko mi je zapala informacija je da je scenarista Neprijatelja potpisnik filmova kao što su "Nebeska udica", "Nataša", "Jesen stiže dunjo moja", ... meni je priča u Neprijatelu sasvim OK, pa se postavlja pitanje da li je scenarista posle niza gluposti ubo pravu stvar, ili su i prethodni njegovi scenariji bili pristojni, samo je Smoki (pošto ih je uglavnom on režirao) uspeo da ih upropasti.
Užasna je zbog retardinarog blura ili šta je već ono sranje koje su primenili na slici. Sve je zrnasto, a imam original dvd... nije ovo The Long Goodbuye i Altman pa da mogu da se zezaju... sve je muljavo i to me nervira u pm. I ono debilno psovanje na svaka 2 minuta bukvalno... srpski film all the way. Da nema Tihomira Stanica ne bi bilo ni tračka svetlosti u ovom umetničkom crnilu.
Quote from: Kunac on 01-03-2012, 17:10:41
Da, da... Dobar film. Ljudski dobar.
Čuo sam bar 20-ak pozitivnih komentara pošto je film prikazan na TV, nijedan negativan. Osim ovde, na ZS-u.
Začudila bih se da je drugačije.
Film je za "nase" uslove odlican rip-off slicnih filmova na istu temu! (pleonazam? :) ). Ako uzmemo u obzir Zonu mrtvih, i TT sindrom i....ko zna sta jos. Jos od premijere ga jurim po netu kako bih se argumentativno *urcio pred inozemenim drugarima. xjap
haha, ovaj film je polusmiješan pokušaj da se kroz američke new wave cvikere razumije balkanski lonac. Ovo kao da nije snimala osoba koja je rođena na ovom prostoru i bar koliko-toliko upućena u narodni folklor i religiju, već je stvar odrađena tipično američki uz minimum razumijevanja i maksimum klišea.
No, možda i napišem nešto na blogu pa da ne dužim...
Quote from: Бата Животиња on 04-03-2012, 17:23:32
haha, ovaj film je polusmiješan pokušaj da se kroz američke new wave cvikere razumije balkanski lonac. Ovo kao da nije snimala osoba koja je rođena na ovom prostoru i bar koliko-toliko upućena u narodni folklor i religiju, već je stvar odrađena tipično američki uz minimum razumijevanja i maksimum klišea.
No, možda i napišem nešto na blogu pa da ne dužim...
Ti sigurno mislis na onaj drugi film o kome je Ghoul vec dao svoje cenjeno misljenje na chetnikoizrabljivackom sajtu?
Jesi li gledao:
Deathwatch
http://www.imdb.com/title/tt0286306/ (http://www.imdb.com/title/tt0286306/)
The Bunker
http://www.imdb.com/title/tt0252963/ (http://www.imdb.com/title/tt0252963/)
ili...ima jos jedan koji se cak desava u Bosni, ali ne mogu da se setim. Opljuvao sam ga negde ovde poodavno.
@ sodomizer Gde ima da se kupi original DVD?
Quote from: Karl Rosman on 04-03-2012, 18:50:04
Quote from: Бата Животиња on 04-03-2012, 17:23:32
haha, ovaj film je polusmiješan pokušaj da se kroz američke new wave cvikere razumije balkanski lonac. Ovo kao da nije snimala osoba koja je rođena na ovom prostoru i bar koliko-toliko upućena u narodni folklor i religiju, već je stvar odrađena tipično američki uz minimum razumijevanja i maksimum klišea.
No, možda i napišem nešto na blogu pa da ne dužim...
Ti sigurno mislis na onaj drugi film o kome je Ghoul vec dao svoje cenjeno misljenje na chetnikoizrabljivackom sajtu?
Jesi li gledao:
Deathwatch
http://www.imdb.com/title/tt0286306/ (http://www.imdb.com/title/tt0286306/)
The Bunker
http://www.imdb.com/title/tt0252963/ (http://www.imdb.com/title/tt0252963/)
ili...ima jos jedan koji se cak desava u Bosni, ali ne mogu da se setim. Opljuvao sam ga negde ovde poodavno.
ne, mislim upravo na ovaj Zečevićev film. Doduše, ima jedna dobra caka koja Ghoulu kao i uvijek promiče, što može da film učini zanimljivijim nego što jeste.
Quote from: Barbarin on 04-03-2012, 20:28:02
@ sodomizer Gde ima da se kupi original DVD?
Ja ti toplo preporučujem da ako ti je baš stalo do dvd formata, a ne ripa, da ga downloaduješ sa crne berze i time bojkotuješ autora ovog sprdanja sa filmskim medijem.
Ako ti je ipak stalo do fizičke kopije:
QuoteDVD filma "Neprijatelj" sa specijalnim dodatcima (film o snimanju filma, komentar reditelja...) mozete kupiti od danas u ovim prodavnicama:
- "Dallas", Sremska 2, BGD
- "Pergament", Dvorana Doma Sindikata, BGD
Od ponedeljka, 27. februar 2012, u:
- Pumpe: OMV, EKO, INTER MOL, NIS (sirom Srbije)
- Aerodrom "Nikola Tesla", BGD (6 prodavnica)
- "DIS hipermarketi" (10 gradova u Srbiji)
- "Big Bang", Trzni Centar Usce, II sprat, Beograd
Za sve one kojima ni jedna prodavnica nije blizu ili su u inostranstvu, orginalni DVD mozete kupiti u On Line internet shop: www.dvdzona.co.rs (http://www.dvdzona.co.rs)
Jedinstvena CENA DVD-a: 299 dinara ili 4.99 eura ili 6.74 dolara
Hvala na odgovoru.
evo da objasnim i doktoru neke stvari... 8-)
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2F2.bp.blogspot.com%2F-w8-rt56SbAk%2FT1QHlBKottI%2FAAAAAAAAAiU%2FYuYeY9gPNIE%2Fs320%2FNeprijatelj_3.jpg&hash=cecc9ed2b92b713973e6cd3b60c228046253d009)
NEPRIJATELJ (2011) (http://camerapolitica.blogspot.com/2012/03/neprijatelj-2011.html)
Albedo kaže "jedno društvo koje sebe smatra racionalnim objašnjava nečije ponašanje koristeći kategorije iracionalnog"... a zapravo se radi o obrnutom slučaju: jedno iracionalno društvo (srpsko) amortizira tamne mrlje racionalizacijama. Od Lepih sela do Neprijatelja provlači se klasična srpska teza "ko nas bre zavadi". Kriv je Drekavac iz Tunela i kriv je Šejtan iz Podzemlja, i ribice su krive, samo ne Srbi koji su zatečeni, začuđeni, upitani i naivni.
U Neprijatelju se nije daleko odmaklo od Lepih sela; ponovo su tu šaljivdžije, koji, premda u nemogućoj situaciji, zarobljeni, opkoljeni nevidljivim neprijateljem (opet!), bolje reći opkoljeni svijetom, junački ustraju i obavljaju svetu misiju. Svijet se urotio protiv Srba, a oni ostaju usprkos svemu. Ovoga puta neće biti samo smiješne strane povijesti, ostat ćemo pošteđeni životnih ispovijedi aktera i njihovih razloga kako su se tu našli (uostalom, to ionako znamo iz Lepih sela: svi su oni kul dečki koje su životne okolnosti okupile u junačku družinu). Jasno, Neprijatelj dolazi nakon Crnaca, pa treba inkorporirati i taj pristup: iako su šljavidžije, radi se o ozbiljnoj stvari (naime, ratnim traumama) pa treba proći katarzu. Ipak, koliko god bilo mučno, koliko god akteri bili izranjavani životom i iskustvom, mora se kroz sve to proći srpski, biti kul do kraja tako da i kad te kolju posljednja rečenica bude nešto kao: "Koji si ti lik."
Koji si ti lik. Izrečena u kontekstu filma i situacije u kojoj su se obreli (a svi su oni likovi), izjava zvuči totalno sumanuto i tjera te da se smiješ, dok bi te istovremeno autor nahodio da plačeš. Da li da se smiješ ili da plačeš, to je ta tipična srpska podvojenost i autor nije načistu treba li se nad ratom smijati ili plakati.
Ali koliko god relativizirali racionalizacijom, pa upirali prstom u Drekavce i Sotone koji čuče u tami spremni da svakog časa iskoče, samo inzistiranje na takvim narativima ukazuje na problem – na dubljoj razini tišti taj problem krivnje. Za sada je kvaritelj, huškač i zavodnik detektiran po mračnim tunelima i zapuštenim tvorničkim podrumima, ali to je početak (zanimljivo, da se Drekavac i Demon uvijek nalaze u propalim socijalističkim zdanjima; Srbi, koji su se tobože kleli u Jugoslaviju, napokon se odriču tvorevine, još nekako potmulo, nesvjesno). Konačna će se katarza doseći kada se Drekavca prepozna na "događanjima naroda", na Gazimestanu i u prašnjavim arhivima SANU.
Sve u svemu, Neprijatelj je još jedna dopadljiva laž (lepa sela i dalje lepo lažu), gdje smo svi zajedno 'prepoznati' kao bacani amo-tamo mračnim silama. Svi smo pomalo krivi i svi smo pomalo ludi, pa čak možemo zajedničkim snagama oduprijeti se iskonskom neprijatelju, ali tako da, naposljetku, Srbi imaju misiju i, štoviše, spašavaju čitav svijet herojskom žrtvom. Zazidali su Šejtana (koji se, gle čuda, samo onako pojavio među onima drugima, među Muslimanima). Dakako, nije propušteno reći da se nacionalnosti mogu prepoznati, recimo po broju; a tko je prodoran neka odgoneta broj Zvijeri. Jasno, po broju 6 se prepoznaju – Hrvati.
Srbi nemaju izbora doli ustrajati i nadati se da stiže Danica – Jutranja Zvijezda Preporoda.
Pingvin po običaju promašuje, Bata po običaju poentira - Nisu zazidali Šejtana. To je kvaka.
ne poentiraš, jer autor nam ničim ne sugerira da je Šejtan žena (ako na to ciljaš). čitav film je koncipiran tako da je potpuno jasno koga autor podmeće za Šejtana i nema tu ništa suptilno.
postoji jedan jedini detalj kada se žena dovodi u vezu sa Vragom, a to je kada ga Filozof pokuša ubiti, pa pogodi ženu. ali to je, u usporedbi sa čitavom pričom kakva nam se nadaje, zaista sitničarija, pa je tvrditi da je u ovom filmu Vrag = žena neosnovana igrarija.
ama kakav crni šejtan, kad lepo kaže da je hromi daba!
inače, u ovom gornjem učitavanju i pipanju po mraku, pingvin je, predvidivo, napipao više i smislenije od uobičajenih nepovezanih batinih trućanja.
ipak, za najpreciznije objašnjenje NEPRIJATELJA najpametniji će potražiti tek-izašli FILAŽ br. 6 i tu se obavestiti u mom tekstu o tome šta je i kakvo je to zaista.
Ghoul, hajde skupi pola skrupule pa ne smaraj sa time ''čitajte u filažu'', koji moj to ima sa ovom raspravom? Ili učestvuj ili ne učestvuj, nemoj da mi prodaješ maglu, filaže i slično, nekorektno je, retardirano i njanjavo. I da, jeb'o te copyright! 8)
Quote from: PingvinPatuljak on 08-03-2012, 20:28:37
autor nam ničim ne sugerira da je Šejtan žena
The name Danica means morning star.
In Latin, from which the English word is derived, Lucifer (as a noun) means "light-bearer" (from the words lucem ferre). It was the name given to the Morning Star, i.e. the planet Venus when seen at dawn.
khm 8)
ozbiljni ljudi objavljuju na ozbiljnim mestima, a dečica i amateri kenjaju po forumima.
dakle, ne dajte se ometati mnome u ovoj vašoj 'raspravi'... 8-)
јао, јадни мали изврнути гул...
Филаж је млатомуђење које чак нема никакву научну вриједност, мада није ни важно што нема, колико је важно да ја више знам о филму него ти о политикологији, јебига, неко иде широко а неко уско, а чак ни у филму не можеш да ми солиш памет, евентуално у тој јадној области коју покушаваш да поткрепиш др титулом.
Тамо гдје требам да будем објављен ја сам објављен, у то не мораш да бринеш, то су ипак неке научне области за разлику од овог твог.
надам се да си бар научио да у филму има Шејтана 8) и да је Бата то јасно доказао
Quote from: Ghoul on 08-03-2012, 20:32:56
ama kakav crni šejtan, kad lepo kaže da je hromi daba!
pa da, lijepo kaže da je Hromi Daba, a isto tako lijepo biva prepoznat, sukladno običajima i tradiciji ili pak obrazovanju strane koja ga prepoznaje, kao 1.Šejtan 2.Demon 3.Demiurg. nije potrebno mnogo pameti pa zaključiti da nam autor tog krivca i drekavca podmeće, u različitim inačicama od kojih je najpoznatija - Vrag.
...
eh, filaž, ma tko to uopće čita. daj ti lijepo i ljudski ovdje kaži što imaš, pa da vidimo...
Quote from: Бата Животиња on 08-03-2012, 20:39:00
In Latin, from which the English word is derived, Lucifer (as a noun) means "light-bearer" (from the words lucem ferre). It was the name given to the Morning Star, i.e. the planet Venus when seen at dawn.
da, samo što ova konotacija nema veze sa našom pričom (onakovom kakva nam je dana)
ako već tražimo značenjske slojeve u imenu Danica, onda sam skloniji tumačenju da se ovdje barata Danicom-narodnom-obnovom; ona nam je dana kao praktički jedini pozitivan lik (i to naravno prepoznaje drugi pozitivan lik, heroj koji se žrtvuje i koji jedini nije obuzet Vragom -osim, pred sam kraj, kao žrtva za spas Danice- poručnik) i kroz nju se daje nada.
uostalom,
"Danica je istaknuti lik narodnog pjesništva i slavenske pretkršćanske mitologije, opažajno vezan za
osvit.
...
Slično mjesečevu periodicitetu, Daničina najava danjeg svjetla u folkloru i učenosti asocira preporod i razdanjenje.
"Danica horvatska, slavonska i dalmatinska" bio je naslov književnog priloga "Novinama horvatskim" (1835.), najvažnijem kontinentalnom časopisu hrvatskog narodnog preporoda."
у претхришћанској митологији ни Луцифер нема конотације које имају везе са овом филмском причом, Луцифер прије хришћанства није никаква негативност, а као што сам показао то је термин који означава Даницу. Не знам шта се кобељаш из чисте чињенице.
С друге стране, ликови оптужују Дабу да је враг, шта то мене брига кад ем он тврди да није враг, ем Даница јесте синоним за врага, ем војник на крају пуца у њу а не њега.
Но, драго ми је што је тај Филаж већ изашао, можда и погледам ту гулову бруку.
ne znam da li shvaćaš, u filmu Neprijatelj se pojavljuju dva lika: Vrag i Danica.
ako si već zapeo za termin Lucifer, onda da, Danica=Lucifer kao lučonoša, kao osvit, kao onaj koji preporađa.
uz to, postoji i Vrag (kao Iskonski Neprijatelj, kao Šejtan, kao Demon, kao Daba, kao Zlo).
drugim riječima, tu su i Lucifer (ako baš hoćeš) i Vrag. Lucifer = Danica = ona cura; Vrag = tip koji se pojavio iz mračne zazidane prostorije.
između ova dva lika, naši akteri biraju Vraga, bivaju obuzeti Vragom i propadaju... ali jedan lik, najbolji i najjači od njih, vođa, okreće se Luciferu-Danici i žrtvuje se e da bi spasio posrnuli "nebeski narod". on nema izbora, to je veliko srpsko-antičko finale; katarza kroz najboljeg. samo što je to, na širem planu, lažna katarza, još jedna "lepa seoska laž" budući da u stvarnosti Ratko Mladić nije zvan Guzica (kako je to lijepo autor osmislio i domislio te vrlo spremno bacio nam pred noge jednog filmskog guzicu), nego je zvan Heroj.
Сутра купујем ДВД па ћу да видим како ми се чини на друго гледање,дал ће ми бити још бољи или мање добар,шта ми је промакло,шта сам погрешно учитао..
Ево шта Зечевић каже о филму,између осталог и на тему Станићевог Дабе.
Quotenterview with
Dejan Zečević • Director
April 28, 2011
Deconstructing genre
After a docu-fiction, a horror film, a comedy and a thriller, the Serbian director has decided to mix genres in a movie about the Bosnian war: The Enemy.
by Vladan Petkovic
After docu-fiction hit The Boy from Junkovec, Serbia's first slasher horror TT Syndrome, camp comedy Little Night Music and thriller The Fourth Man (in the vein of The Bourne Identity), Serbian director Dejan Zečević decided to mix his genre sensibilities in the Bosnian war-related story The Enemy.
Cineuropa: Lately a number of Serbian films have been shot in the Republic of Srpska and more are coming. Why do you think this is happening?
(The article continues below - Commercial information)
Dejan Zečević: First of all, there are funding sources there. Second, a part of the corpus of themes that currently preoccupy Serbian filmmakers concerns the war in Bosnia so it's also a chance to use the right locations for shooting. My film takes place there, in that period with those kinds of characters, so we decided to shoot there. Then we found a local co-producer [Tihomir Stanic's Balkan Film] who managed to get finances from the fund of the Republic of Srpska.
Usually genre war films are set during a war itself. Why did you choose for your film to take place seven days after the end of the war?
The absurdness of removing your own land mines was interesting to me for the beginning of the film. Also, the set-up in which the characters have an increased wish to leave the place since the peace treaty has been signed serves the story. The situation in which they have to stay there longer than expected creates additional tension and anxiety. Second, the idea of creating conflict out of nothing wouldn't work if the story were happening during war operations. Also, I didn't want to make a literal war film.
The characters seem to crack one by one. How did you choose in which order that happens?
I didn't want the audience to be sure when exactly the problems have started, but for them to slowly develop. The characters like the sniper or the religious soldier are clearly more susceptible to that kind of influence, and some of them don't crack at all and just use the situation to their own advantage. I wanted different characters to crack through different mechanisms.
The character found in the factory is never fully determined – he could be the devil or God, a demon or the "demiurge", the creator of the world.
There was a bit of a discrepancy between the original script and the film. In the script, he was much more clearly the devil. But during script development with [co-screenwriter]Djordje Milosavljevic, I was more interested in what was happening to the group of characters and I was leaning towards the idea of him being a sort of a mirror in which they would see their own flaws, and project them onto him. I think it's a basic human need to have a projection of good and evil in someone else, to have a leader or a hero or a god, so that's why I didn't want that character to be fully determinable.
The Enemy is simultaneously an arthouse and genre film, it clearly has elements of both.
As a moviegoer, I always easily notice the difference between arthouse cinema and genre films. In the first five seconds I can tell what kind it is, just by the feel of it. I have to admit that I find that very annoying. The Enemy is somewhere in between. It has the feel of a genre film, but also provides something to think about. Those kinds of films used to be much more present, like in Hollywood in the 70s.
I like genre but I also like to deconstruct it and use it to stronger effect. I am very happy that I had the chance to make that kind of film, it's very personal to me. All my films are, up to a point, a realization of childhood dreams, but this one particularly so. That's why it's possible I'll never completely adapt to arthouse or typical commercial fare, but as long as I can make the kind of films I like, I'll be happy. It can be a problem because festivals and audiences may not know how to classify it, where to put it, but that's irrelevant to me compared to the fact that it's the film I always wanted to make. And every film that has some value finds its audience, the people that are supposed to see it.
Cineuropa
U filmu Neprijatelj sam video sve što je potrebno za dobar film - osim scenarija. Odličan je Tihomir Stanic zaista, i Zecevic je sjajan reziser, i pogodili su lokacije, scenografije, ma sve je postavljeno bas kako treba, ali dzabe kada ovde nema price vredne pomena - da ja sad treba da prepričam nekome šta se i kako i zašto izdešavalo i šta je bila poenta Neprijatelja - ne bih umeo ... Steta.
Quote from: PingvinPatuljak on 08-03-2012, 21:33:23
ne znam da li shvaćaš, u filmu Neprijatelj se pojavljuju dva lika: Vrag i Danica.
ako si već zapeo za termin Lucifer, onda da, Danica=Lucifer kao lučonoša, kao osvit, kao onaj koji preporađa.
uz to, postoji i Vrag (kao Iskonski Neprijatelj, kao Šejtan, kao Demon, kao Daba, kao Zlo).
drugim riječima, tu su i Lucifer (ako baš hoćeš) i Vrag. Lucifer = Danica = ona cura; Vrag = tip koji se pojavio iz mračne zazidane prostorije.
između ova dva lika, naši akteri biraju Vraga, bivaju obuzeti Vragom i propadaju... ali jedan lik, najbolji i najjači od njih, vođa, okreće se Luciferu-Danici i žrtvuje se e da bi spasio posrnuli "nebeski narod". on nema izbora, to je veliko srpsko-antičko finale; katarza kroz najboljeg. samo što je to, na širem planu, lažna katarza, još jedna "lepa seoska laž" budući da u stvarnosti Ratko Mladić nije zvan Guzica (kako je to lijepo autor osmislio i domislio te vrlo spremno bacio nam pred noge jednog filmskog guzicu), nego je zvan Heroj.
не изврћи Пингвин, у филму постоје Луцифер и Хроми Даба, не Луцифер и враг.
Луцифер је пагански назив за Даницу и хришћански назив за ђавола.
Хроми Даба је словенски бог Дажбог, по научнику Чајкановићу врховни бог у паганских Срба, а касније декодиран у православљу у облику Светог Саве.
ako nemaš ništa jače prigovoriti sjajnoj interpretaciji koju sam stavio, predlažem da pređemo na još jedan zanimljivi film. čini se da su 2011. najzanimljivija djela bila koketiranje sa ratnom temom; rat služi kao kulisa oko koje se onda grade priče koje su zapravo dosjetke; u Neprijatelju se domislilo Vraga kao sinonim za ljudsku prljavost i iskvarenost (i to obavezno univerzalno - svi smo takvi!).
ali tek je pravi dragulj film Josef, koji kroz jedan krležijansko-domobranski motiv polaže čitavu stvar na dosjetku o Josipu Brozu Titu, pa zapravo cijeli film izgleda bizarno kada se pogleda što se sve tu zapravo prikazuje e da bi se kakti poentiralo antititoistički i valjda šire, antijugoslavenski. Tito i Hitler se dovode u istu ravan, i to doslovno, oba se nalaze u istoj kamionskoj prikolici, a tu je, dakako, i Thompson.
скинуо сам филм али још нисам погледао
а твоја интерпретација Непријатеља је нетачна, то је сасвим јасно.
Не можеш да дефинишеш Даницу онако како је народни фолклор дефинише, кад тај исти фолклор ни Луцифера не дефинише негативно као ђавола.
Филм Непријатељ није утемељен у фолклорној већ хришћанској конотацији, и није у реду да у случају Данице користиш једну а у случају Лицифера другу врсту конотације.
дакле, рачунаћу да је то неки хрватски облик неприхватања сопствене грешке, јер ти ниси ни покушао да објасниш посљедњу сцену а тврдиш да ти је интерпретација сјајна.
www.brutalashell.com/.../abertoir-2011-revie (http://www.brutalashell.com/.../abertoir-2011-revie).
Review by Keri O'Shea
It's probably fair to say that, for those who form part of a prospective audience, not many of us know too much about the country of Serbia. So, when trying to estimate the efficacy of a movie which purports to be 'an allegory about Serbia', we're already in dangerous territory. If we know so little about the political situation of a country, how the hell can we estimate whether or not a film works as an allegory? If we don't know that much about what we're looking at – and let's be fair here, Balkan history and politics is incredibly complex – then how can we be sure we're 'getting it'? The plain fact is that for most of us, we can't. Our lack of knowledge about Serbia leaves us wide open to good old-fashioned exploitation by claims about the deeper meaning behind, let's say, a film about violent pornography, which purports to have a deeper significance. That is all I am going to say, or need to say on a certain other Serbian film and its 'allegories' because it's been eclipsed by another Serbian film which really does work on several levels, and really does tell us something coherent and unique about its country of origin. One of the darkest, cleverest films I've seen for a long time, and my favourite movie at this year's Abertoir Horror Festival, I bring you The Enemy (Neprijatelj).
It is a few days after the end of the Bosnian War in 1995: no conflict ends neatly when peace is declared, of course, and a small unit of Serbian military engineers has been charged with removing an expanse of their remnant landmines along the Serbian border. It is a laborious, difficult task and will most likely keep them away from home for a long time. They also perform a sweep over what remains of a nearby town, and in a disused factory they find – apparently walled in – a middle-aged man. Despite being left in the dark without food or water, possibly for days, he is calm and polite – and even seems, somehow, as though he was expecting them.
They take the man back to their camp (in a ruined farmhouse near the site of operations) but any mystery surrounding him only increases; he refuses food and water, and subsists only on cigarettes. He dodges questions about his identity, and seems to take an ironic pleasure in the disconcerting effect he has on the men. Soon enough, his presence seems to have a catalytic effect on them; with him there, pre-existing cracks in their relationships are wrenched open, and the men start to refuse to be alone with their smirking guest. To do so spells trouble. In an effort to ascertain who he is and what he was doing, some of the men return to the factory – where they find a glut of dead bodies, and encounter some still-hostile Bosniak Muslims who react with terror when they reveal they released the man. He is, one of the Bosniaks claim, the Devil incarnate. The presence of a young woman who arrives at the camp – her former home – insistent that she must wait for the return of her father adds to the atmosphere of unease and tension there, and an escalating sense of chaos-in-waiting.
Is the man truly the Devil? The film really holds out on that score, and his low key performance maintains an ambiguity which never feels like a cop-out. At the end of it all, you could feel one way or the other about this film, seeing it as supernatural, or even not, and adopting either stance would not weaken your enjoyment. All of the performances here are incredibly strong, with razor-sharp dialogue which allows you to engage with realistically-crafted characters with whose plight you can empathise. These guys are exhausted, under immense strain, and charged with the difficult job of removing their own mines from their own border. Some of them are obviously damaged, some of them impatient to see their families, but what is certain is that spending time with their strange visitor alienates them from each other and breaks them down irreparably.
The whole film is a testament to unease. The tentative position of the unit on the edge of a minefield, surrounded by a bleak landscape which hides immense danger, also reflects the internal dynamic of the group, especially at the point when they are destabilised by their new arrival. Every man here is gradually, systematically estranged from his peers and the profound loneliness of their predicaments sustains the slow-burn feeling of dread throughout.
Moments of wrestling with personal faith only underscore the element of isolation in the plot. The concept introduced in the film of the 'Demiurge' is incredibly important to how the film hangs together; the Demiurge, an ancient idea of a force which fashions the material world, like a craftsman, is mentioned several times as relating to The Enemy's mysterious man. The fact that he was found in a factory is therefore very telling, and the idea of a malevolent manipulator of the earthly plain also feeds into the plight of the men – Bosniak and Serb both – and relates to the situation in the war-scarred countries who took part in the conflict. Does the faith of any of the participants protect them from the situation around them, or does it lay them wide open to harm? In an uneasy peace, and when the simple presence of a stranger can jeopardise everything, what are faith and friendship anyway? As the men become remote from one another, all of this is called into question.
In no way, shape or form a standard war movie, The Enemy is a clever, subtle story about self-reflection and doubt. This is a powerful psychological story which really has something to say.
Није згорег поновити, интерпретација која не објашњава сцену на брду кад умире Вук Костић није конзистентна нити темељна интерпретација. Све је то бајно-сјајно, али ако та сцена није објашњена него се узима као некаква случајност, поигравање са сценаријем итд... то су произвољна гуломуљања, а не комплетна објашњења. Интерпретација мора бар да покуша да нађе смислен одговор шта ће та сцена у том филму.
Kao najmanje stručan pored svih prisutnih, kad ste se već dali u pravu, ozbiljnu analizu likova i njihove simbolike u "Neprijatelju", morao bih da primetim par sitnica:
1. lik Stanića, ma kako se on zvao ( sam sebe zove Hromi Daba, srpsko pagansko božanstvo), filozof ga zove Demijurg, musliman Šejtan, srbi Demon itd. trebalo bi, ali samo trebalo, da bude simbol koji, na žalost nije do kraja razvijen niti je samom reditelju i scenristi bilo jasno kako da ga definišu. Naime, on je taj koji oživljava "vaskrsava" ženski lik. U jednom trenutku ga definišu kao Boga, tako da se postavlja pitanje da li je Bog stvorio ovaj svet ili je to delo đavola...
2. ženski lik dolazi "da vidi kuću koju je njen otac stvorio" a koja je razorena. I sad, pošto je sve našla spaljeno izvikala se i ishisterisala, malo zalutala u minsko polje, ona, videvši sve spaljeno, razoreno i zasrano ide dalje. Nju ubijaju (greškom?) ali je ponovo oživljavaju...
3. radnja se dešava u Bosni, dakle tamo gde si bogumili, kao vid katarske jeresi, bili aktivni za vreme Svetog Save, a njihova ideja i jeste da je materijalni svet stvorio đavo dok je duhovni svet stvorio Bog, pri čemu su ljudi "samo sablje u borbi duha i materije".
Nisam nešto siguran kako Djavo može da vaskrsava ljude ili bilo koga.
I deluje mi kako su i scenarista i reditelj samo natrpali različita simbolička značenja, po principu: ete vam ga pa nek svako vadi šta hoće, možda i nadje neko značenje.
Meni je fotografija o.k. nešto me asociralo na "Stalkera", ali sam film mi je previše prozračan i prazan. U stvari, predugačak pa ispada pretanak, kao da je lastiš razvukao preko svake mere.
Ali, naravno, moje mišljenje je kao i kod svakog drugog: svako ga ima ko i dupe...
И мени је остало нејасно то око Вуковог одласка и погибије.Видећу на друго гледање, јер као што рекох,на много детаља нисам обратио пажњу, а овде готово сваки лик и поступак имају неку симболику.
http://blueprintreview.co.uk/2012/01/abertoir-horror-festival-2011-part-2/ (http://blueprintreview.co.uk/2012/01/abertoir-horror-festival-2011-part-2/)
This is a slow-burn wartime horror that gently and very subtly builds up an atmosphere of impeding doom and it's not long before it sucks the audience into its creepy central premise. More of a psychological horror film than all out gore-fest it rewards its viewer's patience with a satisfying and creepy conclusion. Recommended.
http://www.electricsheepmagazine.co.uk/news/2011/10/27/raindance-2011-hits-and-misses/ (http://www.electricsheepmagazine.co.uk/news/2011/10/27/raindance-2011-hits-and-misses/)
The Enemy
Serbia offered another interesting take on the conflict with The Enemy, a horror-tinged thriller set a week after the end of the Bosnian war. The film opens with a brilliant credits sequence that starts in total darkness; sounds are heard, then light shines through, revealing that a wall is being broken down, and a man appears, smoking calmly, inside the dark cavity. He is rescued and taken back to the Bosnian soldiers' isolated headquarters in an abandoned house. Naming himself only as Daba (a nickname connected to the fact that he limps), he is an odd character who smiles enigmatically at everything, smokes and never seems to eat, unnerving some of the most unstable soldiers, who start to believe he may be a malign, supernatural being. As the soldiers wait impatiently for the order to go home, paranoia, distrust and superstition fuel a dangerously rising tension. Filming in muted, almost monochrome colours, director Dejan Zečević creates a convincingly claustrophobic atmosphere, although the unnecessary, overly verbose literary and religious references weaken the narrative. The film is most successful in the way it uses horror elements to comment on the absurdity of war; the narrow perspective of the soldier, who only sees his corner of the war and not the bigger picture; and the idea that the enemy is inside, which is particularly powerful in the context of the Bosnian war. Remaining ambiguous to the end, The Enemy offers a great take on the figure of the interloper, whose mere presence reveals hidden feelings in the other characters and changes the dynamics of the group. VS
Quote from: Бата Животиња on 08-03-2012, 22:27:25
јер ти ниси ни покушао да објасниш посљедњу сцену а тврдиш да ти је интерпретација сјајна.
ali kako nisam???
objasnio sam, samo što si ti zapeo u isključivost, tj. samo i jedino tupiš sa svojim čitanjem (koje, usput, sadrži previše rupa, ma čitavo je propuh, jer ne objašnjavaš ženski lik kakvog gledamo tokom cijelog filma usporedo sa muškim likom koji konkurira za Vraga. poveži ova dva lika u smislenu cjelinu, a ne sad inzistirati na vlastitoj nepogrešivosti na temelju pomaknute igrarije sa jednom scenom).
dakle, ako (me) nisi dobro razumio, rješenje posljednje scene glasi:
Filozof pokuša ubiti Vraga i profula; naime, on više nije u stanju eliminirati Vraga budući je već stao na njegovu stranu, već je povjerovao u njegovu moć - Filozof je već bivši, jer je široko otvorio dušu i pustio u nju Šejtana, i pustio u nju Šejtana.
autor se ovdje dosjetio dramaturškom vrhuncu, pravoj antičkoj tragediji: glavni lik, heroj poručnik, nema izbora. on je nužno pušioničar, jer ne može uraditi sintezu Općeg i Pojedinačnog: ili mora zgriješiti prema Općem (srpskom društvu) ili prema Pojedinačnom (vlastitoj osobi). kako sam dao smjernice da se u Neprijatelju radi o još jednoj šarenoj laži, o suočavanju sa neuralgičnim točkama nedavne povijesti i ublažavanjem te traume, jasno je da u toj konstelaciji poručnik bira Opće i zanemaruje partikularnost, tj. vlastitu osobu ili drugim riječima, prihvaća žrtvu (koja je ionako neminovna = to je tragična pozicija).
kako on čini žrtvu i bira Opće (srpsko društvo)?
Filozof nije dostojan protivnik Vraga, pa je potpuno normalno da ne uspijeva; ali, na neki način, i on ima udjela u Općem kroz hegelovsko lukavstvo uma: ubivši Danicu omogućuje poručniku da položi finalnu žrtvu.
naime, poručnik u tom trenutku igra finalni čin: priznaje moć Vragu, tj. i on mu se prepušta u zamjenu za Daničin život. Danicu, koju je prepoznao kao Osvit, kao Novu Snagu potrebnu za Opće.
kako je iz narativa razložno da svi koji su povjerovali u Vraga, ujedno su mu široko otvorili dušu kako reče pjesma i svi bivaju uništeni. ostali likovi su to učinili iz svojim malih partikularnih pozicija, jedan jer želi kući, drugi jer želi spasiti guzicu od vojnog suda, treći za obitelj itd., međutim poručnik... poručnik ne. kako sam gore objasnio, on polaže žrtvu zbog Općeg.
i premda mi to ne vidimo, možemo smatrati da je i on skončao, da je uništen. ali njegova žrtva valja.
to je smisao Neprijatelja i njegovo patriotsko čitanje.
Pingvin, neće biti da je ''srpsko društvo'' kada su muslimani podjednako pogođeni u filmu, podjednako razumiju problem i nude podjednako falično rješenje problema. ne postoji nikakva razlika između srpskog i muslimanskog tretiranja Dabe.
Osim toga, ne objašnjavaš posljednju scenu, jer moraš da dokažeš da Danica ne bi napustila poručnika i Dabu da nije bila pogođena, to je tvoje lutanje u mraku sa šta bi bilo kad bi bilo pričom, nemaš nijedan dokaz da bi Danica ostala sa poručnikom da nije pogođena, ona ni u jednom trenutku nema nikakav eksplicitan razlog da ode a da nije čak ni saznala šta joj je bilo sa ocem.
A patriotsko čitanje mora da uzme u obzir da je Hromi Daba vrhovno pagansko božanstvo u Srba, dakle samim žrtvovanjem Dabe zarad Bosne, Jugoslavije, Evrope napušteno je ''srpsko društvo''. U patriotskom čitanju Daba ne može biti neprijatelj.
Dakle, imaš dvije činjenice koje ne uspijevaš da osporiš: 1. Razlog da Danica kao ljudsko biće ode ne postoji. Može da ode samo ako nije ljudsko biće; 2. Činjenica da Dažbog u folkloru nije neprijatelj.
Quote from: PingvinPatuljak on 09-03-2012, 16:40:31
Filozof pokuša ubiti Vraga i profula; naime, on više nije u stanju eliminirati Vraga budući je već stao na njegovu stranu, već je povjerovao u njegovu moć - Filozof je već bivši, jer je široko otvorio dušu i pustio u nju Šejtana
i da dodam još nešto: niko od učesnika nikad nije pucao na đavola, već je gotovo uvijek bilo sasvim suprotno, većina likova se suprotstavljala saborcima, napadala njih, ubijala ih ili ginula, da bi odbranila samog Dabu. A svima njima se spočitava upravo da su stali na ''njegovu stranu'', i kao što se jasno vidi svi su sasvim suprotno učinili od filozofa. Oni koji su i pokušali da ga ubiju bili su odgovoreni od toga.
Dakle, sam pucanj na vraga nikako nije mogao da bude nemoguć do kraja filma, pa da onda odjednom to neki od vojnika može učiniti, već je to moguće u svakom trenutku.
čekaj, sad ćemo do besvijesti se preganjati oko sitnica? postavit ćeš ama baš svako pitanjce na svijetu, pa da odgovorim i razložim film bez ostatka, do apsolutne analize?
postavio sam zanimljivu tezu, dao smisleno tumačenje cjeline, ali preko svega prelaziš i želiš što? da matematički precizno izvedem rješenje svih rješenja. ma daj.
mislim, mogu ti odgovoriti na sva pitanja, ali čemu. možemo li ikada uopće stići do kraja?
evo, da ti ugodim:
1.Danica ne odlazi kao ljudsko biće, već kao simbol. simbol preporoda.
2."Dažbog u folkloru" nema krucijalnu važnost u filmu kako nam je predočen i tako ga analiziram; pa valjda je očito da se autor svim tim Dabama, Demonima i Šejtanima koristi samo kao simbolima drevnog neprijatelja, da svi oni predstavljaju zapravo Vraga ili ako hoćeš Zlo.
znači, ne radi se o tome što Dažbog predstavlja u folkloru, već što isti taj lik predstavlja u filmu.
Quote from: PingvinPatuljak on 09-03-2012, 21:25:47znači, ne radi se o tome što Dažbog predstavlja u folkloru, već što isti taj lik predstavlja u filmu.
TOUCHE!!!
pingvin je održao još jednu lekciju iz analize filma - nešto što je bati potpuno nepojmljiva i nedostižna kategorija.
Prva i osnovna stvar koju bi dr trebao da zna jeste da u lingvistici postoji znak i značenje, i da je još Rolan Bart dokazao da značenje ne postoji u znaku. Možete tu da ubacite Deridu koji tvrdi suprotno, ali on tvrdi da istina ne postoji, pa vam ne može pomoći.
Značenje se dobija kada znak dobije svoj kulturni kod (narodski rečeno prevod), a kulturni kod nije znak/film već, zamislite, kultura/folklor/religija. Van kulturnog koda ne mogu da postoje druga značenja. Filmski znak je samo jedan kvadrat na čitavoj kocki značenja, dakle samo djelić kulturnog koda.
To bi i neko ko je navodno doktorirao na poetici trebao da zna. Jest da je ta poetika u odnosu na semiologiju kao tricikl u odnosu na formulu 1, ali ipak bi dr trebao da zna.
Mislite o tome, nemojte i ubuduće da me smarate sa jednim kvadratom na kocki, pogotovo kada jedan od vas koristi i Hegela, koji čak i ne pripada tom kvadratu, a spočitava meni istu metodologiju.
Quote from: Бата Животиња on 10-03-2012, 00:10:05ipak bi dr trebao da zna.
a životinja bi trebalo da zna da je ispravno reći - 'trebalo'.
a pošto jednom doktoru ne priliči da priča sa životinjama, ostaviću batu životinju da se kiseli u svojim nesvarenim pomijama bez daljeg osvrtanja na njih.
Meni ovo ne izgleda kao pomije. Jesu li to neke pomije iz viših sfera?
Pomije su samo jedan kvadrat na čitavoj kocki značenja.
Quotea životinja bi trebalo da zna da je ispravno reći - 'trebalo'.
a pošto jednom doktoru ne priliči da priča sa životinjama, ostaviću batu životinju da se kiseli u svojim nesvarenim pomijama bez daljeg osvrtanja na njih.
SMRADU odvratni, intelektualna kukavice, doktore za klovnove, JADNIČE, sve ćeš da nalupetaš samo da izbjegneš činjenice, no evo ti:
QuoteIzdanje udzbenika gramatike srpskog jezika iz 1992., (prvo izdanje 1989.) autora Z. Stanojcica i Lj. Popovica, koji se koristi na Filoloshkom fakultetu u Beogradu ovako to definishe:
"Teritorijalno-dijalekatsko raslojavanje ogleda se u morfologiji, tvorbi rechi i sintaksi, kao i u rechniku (leksici).
... Ovo raslojavanje je ostvarivanje opshteg srpskohrvatskog knjizhevnog standardnog jezika, govornog i pisanog, sa posebnostima koje su vezane za razlichit istorijski razvoj naroda koji govore istim jezikom i chiji je zajednichki knjizhevni jezik zasnovan na narodnim govorima novoshtokavskih dijalekata od Vukove reforme i ilirskog pokreta do danas."
To znachi da je u (i)jekavici oduvek bilo, a i sada je, sasvim pravilno reci:
trebao sam doci
dok u novoshtokavkoj* varijanti shumadijsko-vojvodjanskog dijalekta, koji je postao osnova srpskog knjizhevnog jezika ekavskog izgovora ova rechenica mora da glasi:
trebalo je da dodjem.
i na kraju, sve i da pišem smrad sa slovom T ostaje jedna jedina istina da ti o Bartu i semiologiji POJMA NEMAŠ!
Ćao, ćao, puši kurac 8)
Quote from: Бата Животиња on 10-03-2012, 02:31:58
Ćao, ćao, puši kurac 8)
životinja bilo, životinja ostalo.
ali doktor - nikada!
:D
moguće, moguće, samo dok ja dođem nadomak pete decenije života mogao bih i 4-5 doktorata da napišem a ne jedan
no ostaje fakat, smrdo mali, a to je da si ti naglasio važnost ''predstavljanja'' u analizi filma , i sada pokušavaš da izbjegneš čist argument na najbijedniji način. ''Doktore''.
Barta u ruke pa na čitanje.
joj albedo, gubiš se u sporednome
od svega izrečenoga u posljednjim postovima, jedino si u pravu kada ghoulu spočitneš da je mjesto polemike ovdje.
ghoule, ako ovdje ulaziš u raspravu, onda se valjda ovdje stavljaju argumenti. ili si izgubio logiku ili hrabrost kada si bio u emigraciji; čuli smo te već, znamo foru, mi smo forumski anonimusi a ti si veličina pa valjda trebamo primati tvoje mudroslove 'odozgo', ex cathedra.
ali avaj, sam sebe poričeš, jer te privuku obične forumaške anonimne albedovske i pingvinovske analize. i onda nalikuješ šiparici, bi-ne bi. ima onaj lijepi obični narodni anonimni izraz: jebala bi se, a da ne uđe.
ukratko, stav ti je pogrešan
albedo pak je u elementu kad se primi Barthesa, a ne zna da su još stari Egipćani uklesali u kamenu u Abu Simbelu: "tko ne zna reći ništa o stvari, pričat će o sasvim desetome".
i tako je Neprijatelj dekodiran time što je Roland Barthes dokazao da značenje ne postoji u znaku.
film - Neprijatelj
kritičar - albedo
recenzija - Roland Barthes je dokazao da značenje ne postoji u znaku.
Ajde dobro, zanimljiv prikaz filma. Da se usereš od smijeha, slično kao kad tip onome koji ga zakolje kaže: Koji si ti lik.
Šteta što sam autor nema pojma o Barthesu, označitelju i označenome; stavlja označitelj Hromi Daba, a pridaje mu označenik Vrag. Roland Barthes se prevrnuo u grobu, jer Roland Barthes je potpuno ušao u balkanski folklor, tj. kulturni kod i Roland Barthes tvrdi da Hromi Daba označava prijatelja, tj. Hromi Daba označava Dažboga koji u folkloru nije neprijatelj. Izvan folklora, tj. kulturnog koda ne postoje druga značenja i autor filma mora biti subordiniran kocki značenja, kaže Roland Barthes. Kako je došlo do toga da autor počini kvadraturu kruga i postavi film na kvadrat značenja umjesto na kocku značenja, pita se Roland Barthes.
I ne zna se tko će se domisliti prvi, je li Roland Barthes je li albedo te izaći iz kvadrature kruga kocke značenja.
A što ako svi ti mudraci ne bijahu uopće mudri, rekao je maestralno Nietzsche u Sumraku Bogova.
Zaista, zar Rolandu Barthesu i Albedu nije palo na pamet da označitelj Hromi Daba nema jednog isključivog označenika? A što ako svaki označitelj ima pluralizam značenja? Kada izreknem označitelj Tito, što sam u stvari označio? Najvećeg sina naših naroda i narodnosti? Međutim, Josef kaže drukčije i tvrdi da je to jedan izrod. Roland Barthes kaže da označitelj dobije prijevod u kulturi, i to je baš točno, pa je Tito dobio masu prijevoda u našoj kulturi, folkloru, čak i u religiji.
Možda Roland Barthes razumije sve ovo, pa je dao pitijsku definiciju "značenje ne postoji u znaku". Možda je autor filma bolje razumio Barthesa nego Albedo, pa je stavio označitelj, a budući da u njemu ionako nije sadržano značenje, on mu ga pokušava prišiti kulturnim kodom, tj. filmom.
Prvo i osnovno kod Hegelovog filozofskog sistema jeste da podsistemi, pa i posebne naučne discipline, ''usitinu ne znaju ono što misle da znaju''. Bez toga ne postoji Hegelova misao, niti je potrebna ovoj planeti.
Ti pokušavaš da je spustiš u mulj, zaboravljajući da Hegel insistira na distanci.
Kakav bre Tito, to je nov znak, a šta mus e pokušalo prišljamčiti je takođe za diskusiju, samo ne ovu.
Ako autor npr pokuša da nalijepi đavolji označitelj na Dabu, ili još bolje, ako filmski likovi to pokušavaju da urade, oni ''uistinu ne znaju ono što misle da znaju''. To je Hegel, sve ostalo je Pingvinovo karikiranje Hegela.
Daba jeste prijatelj, Srbi ga prepoznaju kao neprijatelja uistinu ne znajući ono što misle da znaju, i dok oni maltretiraju sopstveno opšte, srpsko društvo, zatvaraju ga, optužuju itd... partikularno, ono odbačeno, ono što je ''palo'' postaje njihova istina, koju oni, bar po Hegelu, uistinu ne znaju.
Kod tebe Pingvine nema tog hegelovskog momenta i zato gubiš u ovoj raspravi. Pričaš tu nešto o Bartovom označitelju, a nijednu riječ nisi rekao o činjenici da u ovom filmu igraju Filozof, Lik, Guzica, Daba, DANICA! Arhetipovi, momak, čisti kulturni kod prije komunizma, samim tim i prije hrvatske nacije. Možemo se mi zajebavati sa Titom i sličnim novorijekom, arhetipovi ne mogu da se mijenjaju. Mogu samo neki hrvati da usitinu ne znaju ono što misle da znaju 8-)
aaaahaahahahahaha, sjajno, mislim da ti je ovo najbolje do sada, svi ćemo umrijeti od smijeha, čak i scallopu je ovo smiješno, a ghoul će morati priznati da ne trućaš nego pišeš potpuno razložno i nadasve razgovjetno.
naravno, nitko ne zna što misli da zna, pa ni redatelj ne zna što je rekao filmom, tj. on misli da je rekao jedno a zapravo tvrdi nešto sasvim drugo, a ti si to prepoznao dekodiranjem kulturnog koda, jer si savršeni poznavatelj kulture, folklora i religije.
dobro je da si rekao ovo
Quote from: Бата Животиња on 10-03-2012, 13:33:21
Daba jeste prijatelj, Srbi ga prepoznaju kao neprijatelja uistinu ne znajući ono što misle da znaju
jer to ne znači ništa drugo do DA SAM DAO ISPRAVNU ANALIZU FILMA, tj. onoga što nam je u filmu prikazano, samo što, po tebi (i jedino po tebi), ne bi smjelo biti tako pokazano, tj. to je pogrešno prepoznavanje ili bolje rečeno nerazumijevanje folklora, kulture i religije i uistinu savršeno neznanje onoga što misli da se zna.
sad, sviđa mi se tvoje luđačko prešaltavanje iz semiotike u esencijalizam i inzistiranje na pitanju "što je u stvari Daba?", ali mi ovdje, na topicu Neprijatelj (D.Zečević), na pdf-u domaći film, razgovaramo upravo o filmu i analiziramo film i ja sam shodno tome dao prikaz filma.
može biti da je sve to što je u filmu prikazano i što sam tumačio upravo tako kako je prikazano potpuno pogrešno, da bi značenje likova trebalo biti poptuno drukčije i zapravo je možda redatelj trebao snimiti jedan sasvim drugi film, da, sve to možda stoji. slobodno piši Zečeviću i izloži mu svoju teoriju kako je sve pogrešno prikazao, pogrešno prepoznao folklor, kulturu i religiju. zahtijevaj da Daba bude prikazan kao prijatelj i da se film zove Prijatelj.
ti znaš da je Daba prijatelj, a svi gledatelji vide da je on prikazan kao neprijatelj, jer ih autor tako nahodi i sada, ako društvo prihvaća da stvari tako stoje, još uvijek postoji mogućnost da si u pravu iako nemaš nijednu referentnu točku za koju se možeš uhvatiti budući da izvan ljudskog društva nema više relevantnih kriterija. možda si Bog, a možda si luđak, ja to ne znam, iako je veća vjerojatnost da su pojedinci koji izlaze izvan svih okvira mentalni bolesnici.
Film je podsistem. Šta je u njemu prikazano za jednog Hegelovca nerijetko jeste pogrešno predstavljanje zvano lukavstvo uma.
Šta je htio autor je irelevatno, ako je htio baš ovo što pričam odlično, ako je Dabu htio da okarakteriše kao neprijatelja, još bolje!
Šta je autor htio da kaže pripada znanju podsistema zvanog film. To je podsistem koji uistinu ne zna ono što misli da zna. Lukavstvo uma.
Možeš ti to nazvati i ludilom, samo što si onda Hegela nazvao ludakom.
Ovdje je naravno najveći problem što si ti Hegelovo lukavstvo uma iskoristio samo za scenu gdje filozof puca u Danicu, on je prevaren ovo-ono, potpuno obuzet vragovom magijom blablatruć.... a nisi imao muda da ga iskoristiš za čitav film. Imao si kad si govorio o Srpskom filmu, tad je Miloš mogao da uistinu ne zna ono što misli da zna, tad je lulkavstvo uma vladalo nad čitavim filmom, a sad su Pingvinova muda nestala. Zapitaj se zašto.
Quote from: Бата Животиња on 10-03-2012, 14:31:37
ako je htio baš ovo što pričam
Ovdje je naravno najveći problem
najveći je problem što uopće nije jasno što ti pričaš
ako ti nije jasno čitaj iz početka, i tako nekoliko puta, šta da ti radim
postoji jasan označitelj DANICA, film se zove NEPRIJATELJ što je takođe antičkog porijekla (Hebrew: הַשָּׂטָן ha-Satan, "the opposer") i ne vidim zašto bi se film pozivao na antičko značenje riječi Sotona i na moderno značenje riječi Danica, kao što ti činiš.
Antičko značenje riječi Danica je Lucifer, antičko značenje riječi Neprijatelj je Sotona. Jesam li i naslov filma ja izmislio?
Ako ti to nije jasno ne mogu ti pomoći. Ako to ne uvažiš ne možeš ni sebi pomoći.
okej, nema više Barthesa, Hegela...
sad je sve jasno, a onaj koji je pobrkao redove si ti. ne ja.
dakle, antičko značenje riječi Danica je Lucifer, a antičko značenje riječi Neprijatelj je Sotona. odlično, dobro je da i ovako obilznim putem potvrđuješ moju inicijalnu tezu (sve kroz Barthesa i Hegela i antiku) = ako to nije najklasičniji slučaj lukavstva uma u povijesti sagite, onda ti "uistinu ne znaš ono što misliš da znaš".
kvaka je u tome (i tu leži tvoja pogreška) što, antičkim očima gledano - Lucifer nije Sotona!!!
"U grčkoj mitologiji, Lucifer (grč. Eosforos ili Fosforos) bio je sin boginje jutarnjeg rumenila i zore Aurore i Titana Astreja. Smatran je personifikacijom zvjezde Danice."
"U kršćanskoj mitologiji postao je "gospodar pakla", u koji je bačen zbog pobune protiv Boga."
naravno, kao i obično, brkaš stvari, u ovom slučaju brkaš dvije mitologije (a druge optužuješ za vlasititu grešku - klasična projekcija), dok sam ja savršeno dosljedan na svim razinama i po svim mitologijama:
1. antički - Danica je jutarnje rumenilo i zora, lučonoša, Lucifer = prijatelj = pozitivan lik; tip koji se pojavljuje iz tame, podruma, podzemlja = neprijatelj = negativan lik
2. kršćanski - tip koji se pojavljuje iz tame, podruma, podzemlja je Sotona, on je Vrag = neprijatelj = negativan lik; Danica je jutarnje rumenilo i zora, osvit, preporod = prijatelj = pozitivan lik
znači, odluči se. ili ćeš gledati film antičkim očima ili ćeš gledati kršćanskim, a ne da ti je jedno oko antičko drugo kršćansko pa si razrok, što nije dobro ni po Hegelu ni po Barthesu.
Интервју са Венером из Непријатеља.
GLUMA NAM JE U KRVI
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fwww.altcine.com%2Fpersonsphoto%2Fphoto%2FPikicMarizaProfile.jpg&hash=68d77d6aadeba6982b9e7aa33d151c22ea14349d)
Kada sam primila poziv, mislila sam da me neko od prijatelja zeza. Dugo mi je trebalo da "svarim" tu informaciju da sam ja, student tada prve godine Akademije umjetnosti, pored mnogih školovanih glumica, dobila ulogu.
Nakon Nataše Ninković, Trebinjke o čijem uspjehu u Beogradu ne treba trošiti riječi, čini se da još jedna Trebinjka, za sada još uvijek stidljivo, kuca na vrata velike glumačke scene.
Kada je prije nekoliko godina Marija Pikić dobila zlatnu masku na Festivalu festivala za ulogu Dulčineje u predstavi "Don Kihot", mnogi su, zlonamjerni, pomislili da je ova nagrada u Marijine ruke došla slučajno.
No čini se da je tek tada počelo glumačko uzdizanje ove mlade glumice. U pozorišnom amaterizmu napravila je prve prave korake, a kada je počela da studira na Akademiji umjetnosti u Banjaluci, bilo je jasno da će se glumi ozbiljno posvetiti.
Marija se našla među poznatim glumačkim imenima kao što su Slavko Štimac, Vuk Kostić, Tihomir Stanić i Ljubomir Bandović, na snimanju filma "Neprijatelj" Kasting za izbor glumice za jedini ženski lik u filmu održan je u Beogradskom dramskom pozorištu, a konkurencija je, prema Marijinim riječima, bila zaista velika. Odluka reditelja Dejana Zečevića da baš nju izabere za Mariju bila je iznenađenje.
Bila si jedini ženski lik u filmu i najmlađi u ekipi, kako su tekli dani snimanja, da li je bilo naporno?
- Ekipa je bila zaista super. Svi su bili složni. Bilo je malo nezgodno na presjeku sa dnevnih u noćna snimanja. Umor bi nas prije sustigao, ali smo se adaptirali i na to. Svaka prepreka je zanimljiva na svoj način.
Prijavila si se za kasting na kome je bilo mnogo glumaca. Da li si bila iznenađena kada si čula da ćeš igrati u filmu "Neprijatelj"?
- Iznenadila sam se, naravno. Kada sam primila poziv, mislila sam da me neko od prijatelja zeza. Dugo mi je trebalo da "svarim" tu informaciju da sam ja, student tada prve godine Akademije umjetnosti, pored mnogih školovanih glumica, dobila ulogu.
Koju ulogu imaš u ovom filmu?
- Igram Danicu, djevojku vojnički vaspitanu, koja je kao jako mala ostala bez majke, a kojoj je otac nestao u toku rata. Kada se na kraju rata vrati kući, u njoj zatiče grupu vojnika. Veoma je temperamentna, naučila je da se brani od svega
Kako je bilo raditi sa Dejanom Zečevićem, da li je zahtjevan kao reditelj?
- Svi su u ekipi divni ljudi, raspoloženi da mi daju savjet kad vide da ga trebam ili kad ga sama tražim. Nisam ih doživjela kao pritisak i opterećenje, već kao, u okviru cijelog projekta, priliku da naučim od svakoga ponešto.
Do sada nisi imali filmskog iskustva, a odmah si "bačena u vatru" jer igraš pored Slavka Štimca, Tihomira Stanića, Vuka Kostića. Da li je to bilo opterećenje ili podstrek za rad?
- Jako je teško ostati u kontinuitetu sa nastavom i snimati. Zato se, između ostalog, ne praktikuje da studenti bilo šta rade do treće godine. Moj profesor glume Željko Mitrović to mi je omogućio i veoma sam mu zahvalna za dozvolu da steknem i ovo iskustvo.
Takođe su mi podrška i moji prijatelji sa klase na Akademiji umjetnosti. Bez njih devetoro ne znam šta bih radila! Sve ih obožavam! Ali posebnu zahvalnost Tiki Staniću koji mi je pomogao u mnogim tehničkim detaljima. I svi ostali su bili sjajni.Posljednja predstava koju sam radila bila je prije upisa na Akademiju umjetnosti u Banja Luci jer, kao što sam već rekla, ne radi se ništa prije treće godine.
Kao izuzetno mlada osoba, vjerovatno imate velike planove koji su prioritetni?
- Pa nemam nikakve planove. Polako. Neka sve ide svojim tokom. Prvo da završim Akademiju umjetnosti...
Da li je u glumačkom svijetu teško biti glumica i da li Vam je neko u porodici bio glumac?
- Kažu da je teže biti glumica nego glumac. Do sada nisam osjetila tu razliku. Radimo istim tempom, bavimo se istom materijom. Moja sestra od tetke, Ana Mazalica, je glumica. Radi u Dječijem pozorištu Republike Srpske. Gluma nam je nekako u krvi.
Je li studiranje naporno?
- Da znate da jeste. Imamo naporna predavanja i vježbe i ujutro i popodne, ali snalazimo se.
Neki
profesori su skloni da kažu da više vole da budući glumac dođe bez iskustva i da ga oni oblikuju i formiraju a ne da dođe skoro pa formiran?
- Istina je, ali Akademija pruža ogromne mogućnosti za napredovanje. Ja koristim svaki trenutak i mislim da se glumac formira tokom čitavog glumačkog vijeka a ne za četiri godine studiranja
To znači da u Banja Luci postoji neki "trebinjski klan"?
- Pa da znate da postoji. Tu je Ana, njen muž Duško, on jeste iz Krajine, ali znate onu "odakle si, odakle ti je žena", tu je Snežana Štikić, ima nas dosta. Hahaha...
R.MI
http://www.glastb.com/index.htm (http://www.glastb.com/index.htm)
Quote from: PingvinPatuljak on 10-03-2012, 17:15:14
naravno, kao i obično, brkaš stvari, u ovom slučaju brkaš dvije mitologije
pošto film ne miješa dvije mitologije?
optužuješ mene za nešto što film čini, hajde saberi se.
sabirem se, sabirem se. porađam dosad najbolji rad o Josefu sa šireg kulturno-povijesnog stajališta, a istovremeno me razdiru pitanja o isusovcima, Loyoli, katoličanstvu, misticima, Davidu Straussu, Renanu, Unamonu, Papiniju, Maritainu i Adrianu Tilgheru i utjecaju čitavog tog kolopleta na hrvatskoga Kristuša. ne znam u kakvoj su vezi te dvije stvari, ali čim mi se javljaju simultano, očito da tu ima nešto, jedino što očito još uvijek nisam dosegao stupanj znanja da u te pojave gledam kao u otvorenu knjigu.
Najjaci domaci rad jos od...od...jbmliga...nije ni bitno uglavnom Zečević je KONAČNO objasnio kako se snima dobar film, sa sve glumcima koji iako nisu svi Bosanci a i ovako su jako debilasti i prizemni ljudi (logično mislim na Vuka) pokidaše tu ulogu, a još i proper izgovoriše taj bosanski, što do sad retko kome ako ikome uspelo. Dakle što se tiče verodostojnosti, tj. onoga na šta najviše obraćam pažnju kada su filmovi u pitanju, a posebno tu mislim na skroz realne i žive dijaloge, ovaj rad je ispunio sva očekivanja, a Zečević se promoviso u dojaja autora sa potencijalom nesagledivim, jer ako on ovo ovako moze da snimi, on može "normalan film" da snimi handy kamerom iz zajebancije, tek onako, usput.
E sad, pošto ja baš i nisam fan TT Sindroma, dakle taj trash slešer uz svo poštovanje ka entuzijazmu mladih ljudi koji su ga budžili, a vel'ki sam fan dokumentarca KRIK, koji je možda prvi PRAVI dokumentarac snimljen u Srba, onda naravno JUNKOVCI i to ludilo, i naravno Četvrtog Čoveka kao prikaza kako mož se uradi relativno komercijalan film koji puca na tu neku sivu masu u principu, mogu da zaključim da se Zečević pokazo na svim poljima, i da sad može da snima šta god mu volja. Bravo, bravo, bravo!
Naravno omiljeni lik pa i ko glumac, mi je ovaj Aleksandar Stojković, koji je pravi onaj Bosanac iz B. Krajine, kolko sam skonto radi se o okolini Banjaluke (neka Harvi ili Ygg kažu ako grešim) jer to je i taj specifičan naglasak (koji on jedini nosi u filmu), ta neka jbmliga, ma bre kao da je prenet duh onog OK dela naroda sa tog prostora u taj lik Coleta, jer logično i tu ko i u svim drugim krajevima ex-YU sa posebnim osvrtom na ove srpske delove, ima kretena svih vrsta i rasa i niko nije imun ma kolko ja idealizovo neke krajeve. Znači taj lik Coleta je pojasnio kako je TREBAO da izgleda svaki srpski oficir pa makar i nikako ne podržavo bilo koji oblik vojske, rata i sličnih sranja. Nažalost, to tako u većini slučajeva nije bilo, ali ti svetli primeri, taj mentalitet, to je možda jedini moral koji ja poštujem , al' zaista se oseća taj JNA bekgraund ma koliko to sad smešno zvučalo ali nije da nije bilo takvih ljudi.
Tihomir Stanić - odličan, bez kurčenja, ali svaki potez na mestu, od 100 ih napravio možda 3 pogrešna, Slavko Štimac - na svoju ruku ali autentičan i UVEK profi, Sirovina, pa Sirovina je realno tu BOG, šta drugo reći, Maca - višak kao i uvek, ali čak i on se potrudio da mu ga malko dadne, pa nije ispo baš tolki smor ko u npr. "Kod daidže Idriza" gde čovek uporno spamuje film, i ono, jedini lek za njega je da mu se skroz, ali skroz izbaci taj Rajvosa element "gradske raje" i da bre pokuša da konačno odglumi nešto drugo a ne samog sebe, jer ja kontam da je jedini razlog što se taj jaran tu pojavio, ta tužna istina da u Bosni nema dobrih glumaca, tj. ima jedan pravo dobar i to je to, naravno mislim na Emira Hadžihafizbegovića (Mustafu Nadarevića ne računam) koji iako oboleli nacionalista kida te uloge po fimovima (ARMIN moj favorit), dok su Hrvati tek kanal za sebe, ali ta kinematografija i nije za neku posebu analizu, nit iole vredna pomena.
Znači jako sam zadovoljan NEPRIJATELJEM te ću ga postaviti na gićblo sa sve engleskim titlom jer mi nekako drago da sam vido nešto što konačno valja u celini, i oću da to vidi i što više stranaca! E da, čak me film neodoljivo podsetio na gotivne korejance G.P. 506 i R-Point, ali naravno pure uncut serbian style, yeah! :D
Quote from: PingvinPatuljak on 09-03-2012, 21:25:471.Danica ne odlazi kao ljudsko biće, već kao simbol. simbol preporoda.
Upravo, skroz se slažem sa Pingvinom, jer ako ste primetili, a jeste, to je prvi put da se Danica osmehnula u celom filmu, i pokazala kolko je zapravo lepa, tj. kolko liči na Joan Jett iz rane faze! :)
A VIDIM I DA SE NEKO LAGANO PONOVO OPUSTIO, I IZ ONOG FAZONA "DOBAR SAM I FIN" PONOVO POKAZAO SVOJE RUŽNO LICE I POČEO DA VREĐA LJUDE, OVOG PUTA NE MENE ALI DOĆU I JA NA RED tj. DOŠO SAM BETWEEN THE LINES al' nećemo o tome sad, PA POŠTO IZ PRETHODNOG ISKUSTVA KADA SAM ISPAO PIČKA I NISAM SE SOLIDARISAO SA NAPADNUTIM LJUDIMA, SVE VERUJUĆI NA REČ OVOJ LAŽOVČINI PO DIFOLTU, OVIM PUTEM GA UPOZORAVAM: NASTAVI TO DA RADIŠ...SLOBODNO NASTAVI...IZ BEOGRADA SE SLEDEĆI PUT NEĆEŠ VRATITI PA MAKAR TI OLUPO TU MALU PIČKU O KALDRMU PRED SVIM PRISUTNIM ZAJEDNIČKIM PRIJATELJIMA, NE ZANIMA ME VIŠE NIŠTA, IMA SA SVIMA DA SE POSVAĐAM AL' TI ĆEŠ DA STRADAŠ...O DA, O JEA! DAKLE, IMAŠ ŠANSU DA SE SMIRIŠ, DAO SAM TI JE VEĆ VIŠE PUTA, DAĆU TI JE OPET, NIJE PROBLEM, ALI NASTAVI...I NEĆEŠ SE VRATITI...
DAKLE, NE VREĐAJ I NE PONIŽAVAJ LJUDE DA NE BI I SAM BIO POVREĐEN, JER TAKVIMA SE JEDINO NA TAJ NAČIN IZGLEDA MOŽE STATI NA REP! ULOVIĆU TE LOVINO, ZNAČI ŽRTVA SI...I TO SKROZ LEGITIMNA META! ZNAČI, NE GLEDAJ ME TAKO NOĆAS I NE LJUUUBI ME VIŠE...
Ko je kome ovde Neprijatelj? I zašto??
Quote from: Son of Man on 12-03-2012, 11:40:36
Najjaci domaci rad jos od...
xcheers
Сигурно један од три најбоља српска филма од распада земље.
Мени се толико допао да сам први пут купио један оригинални ДВД.
На друго гледање ми је још бољи, јер ми је први пут доста тога промакло,па самим тим и отпадају примедбе да неки карактери нису довољно развијени,да неке ствари нису објашњене,да постоје рупе у сценарију.Једини озбиљан проблем те врсте је што су одређене сцене могле боље драматуршки да се реше па би самим тим и поруке које се шаљу биле јаче,а филм још узбудљивији.
ДВД има супер додатак у оквиру кога Зечевић преко целог филма коментарише како је,зашто и шта снимано,(од почетне идеје па до реализације),а мени је нарочито било занимљиво објашавање техничких аспеката снимања.Сигуран сам да би ово било интересантно посебно људима који студирају режију.
Енивеј,нажврљаћу ових дана мало опширније на тему Непријатеља.
Quote from: Son of Man on 12-03-2012, 11:40:36
Naravno omiljeni lik pa i ko glumac, mi je ovaj Aleksandar Stojković, koji je pravi onaj Bosanac iz B. Krajine, kolko sam skonto radi se o okolini Banjaluke (neka Harvi ili Ygg kažu ako grešim) jer to je i taj specifičan naglasak (koji on jedini nosi u filmu), ta neka jbmliga, ma bre kao da je prenet duh onog OK dela naroda sa tog prostora u taj lik Coleta, jer logično i tu ko i u svim drugim krajevima ex-YU sa posebnim osvrtom na ove srpske delove, ima kretena svih vrsta i rasa i niko nije imun ma kolko ja idealizovo neke krajeve. Znači taj lik Coleta je pojasnio kako je TREBAO da izgleda svaki srpski oficir pa makar i nikako ne podržavo bilo koji oblik vojske, rata i sličnih sranja. Nažalost, to tako u većini slučajeva nije bilo, ali ti svetli primeri, taj mentalitet, to je možda jedini moral koji ja poštujem , al' zaista se oseća taj JNA bekgraund ma koliko to sad smešno zvučalo ali nije da nije bilo takvih ljudi.
Апсолутно.Станић је покидао, али је ипак Стојковић свима био откровење,јер људи су убеђени да је лик натуршчик, а не школовани глумац,толико је био уверљив као официр Војске РС.И пази сад ово,Пикси јесте профи глумац(изабран за најбољег у РС прошле године), али је истовремено био и борац у војсци РС.Кад се те две ствари споје, није ни чудо што је био тако аутентичан.
Пикси је из села Кљевци,а Марија(звезда Даница) из Требиња.
Да,мени је осим снажне антиратне поруке и најјачи утисак то што су по први пут после Лепих села,на домаћем филму реално приказани српски војници.
Баш сам написао Пиксију на његовој фејсбук страни да од Марша на Дрину и Бановић Страхиње није на домаћем филму виђен такав српски витез.Али што је најјаче,то је тако са стилом урађено да ни највећи српски непријатељи не могу да кажу-Цоле је идеализован и самим тим имагинаран српски официр,таквих војника није било међу Србима.
Jel znaš ti anegdotu sa Piksija i Ratka Mladića?
@SIMKE - pošto si platio DVD i ima li ga još ikako? :!:
I da, koja su ti ta druga dva filma na listi od raspada zemlje?
A Piksi je možda i iz severne Bosne (ne znam gde mu dođu ti Kraljevci?) al' džaba mu sve kad se vidi da je stasao u BL, kontam da je verovatno srednju i fax završio tamo, dakle iz keca u kec :)
Сине,ДВД је 300 кинти и стварно се исплати.Прво јер овај филм стварно вреди имати са квалитетним снимком,плус тај редитељев коментар је врло занимљив за погледати,а ту је и мејкинг оф.Има и енглеских титлова.
Ја га купих у оном двд шопу у Дому синдиката,и већ сам навукао ортака који га је одгледао да и он купи.
Па осим Непријатеља и Монтевидеа, ту су још и Анђели 1,Лепа Села и Црна мачка, бели мачор
Иза бих додао још и Порно банду и Ране.
Дечак из Јунковца,Дајана и Мејд ин Србија су ван конкуренције као документарци.
Осветниче,причај анегдоту,шта чекаш?!!
:!:
Ček ček, Monttevideo ti valja?
Onda kontam da ti se i Zona Zamfirova svidela, pa što ne i Ivkova slava ahahaha, zezam se naravno, kontam zašto ti se svideo, veličanje onog zdravog u Srba između dva rata, a? :wink:
Па то је био само један од разлога;већ сам детаљно елаборирао зашто ми се Монтевидо толко свидо овде http://www.znaksagite.com/diskusije/index.php/topic,9090.msg295103.html#msg295103 (http://www.znaksagite.com/diskusije/index.php/topic,9090.msg295103.html#msg295103)
Зоне Замфирско је филм леп за око(Слобода у најбољем издању,сценографија,костими,српска природа..),али то му је и једини квалитет.
Ивкову славу нисам ни покушао да гледам.
Quote from: SIMERIJANAC on 12-03-2012, 15:22:51
Дечак из Јунковца,Дајана и Мејд ин Србија су ван конкуренције као документарци.
Kakva bre,Dajana
ovo da overis obavezno!!!
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fstatic.genspot.com%2Ffiles%2Fimages%2Fbonist%2F__tfmf_rxdzky45arfzksz4dmu205jy_db4e0691-14f9-4c3d-a9cb-30b0cb0cf6cd_0_510.jpg&hash=4e65f74081f5749607167b685e982cce38ab1a49)
Dobra je Shutka! :-| :-D
jedan kuriozitet:
Piksi je u jednoj emisiji na RTRS pomenuo da je njegov rođak (mislim stric) poznati hrvatski glumac Đuro Utješanović (Ferkonja iz U registraturi, Luka iz Svetionika i, konačno, Tetak iz Večernje škole).
Taj region dao je još nekoliko poznatih glumaca - npr. Uglješa Kojadinović, a i Božidarka Frajt je odatle rodom.
Iako Srbi, zbog blizine Zagreba su uglavnom tamo odlazili na akademiju.
Quote from: PingvinPatuljak on 09-03-2012, 16:40:31
Filozof nije dostojan protivnik Vraga, pa je potpuno normalno da ne uspijeva;
nešto mi pade na pamet, nemam namjeru da opet započinjem raspravu, ali upravo ovdje se saplićeš. Ti kao filozof odričeš se filozofa, smatraš da je konkretan filmski filozof zaveden, da nije dostojan protivnik Vraga, ne shvatajući da su samim tim relativizovao sopstvenu poziciju.
Nakon tvoje priče filozof po sebi jeste žrtva lukavstva uma, odnosno Pingvin je žrtva lukavstva ovog filma 8-)
A uskoro ću da pogledam i Josefa
I dobro bre, dokle ćemo da slušamo ove izmišljotine, predrasudama zagađene puke pretpostavke da ljudi kao što je Cole nije bilo, jer je u ''većini'' slučajeva vladao nekakav ''nemoral'', dobro neko nije lupio ratni zločin genocida.
Mene već počinje da zabrinjava ovo potpuno bukvalno prihvatanje džolijevske verzije istorije, kao da u VRS nije bilo časnih i poštenih vojnika, i da to nije bio ideal već ne znam šta...
a dokurčilo brate...
odgovorit ću ti na oba upisa, albedo, iako si samo jednog namjerio meni
dobra ti je prva primjedba, ali ipak - ne saplićem se. kad kažem "filozof nije dostojan protivnik vraga", onda to govorim hegelijanski. u paru filozof-ratnik, ili ako hoćeš, onaj koji misli-onaj koji djeluje, ne dovršava povijest onaj koji misli, već onaj koji djeluje. to je "fenomenologija duha". Filozof iz Neprijatelja je stupanj prije Coleta i upravo je tako urađeno; znači, hegelijanski.
Kojeve uzima Novalisa i Napoleona; Novalis se objavljuje i biva priznat u svijetu; ali njega priznaje mali broj (ljudi). on je kapela, ne crkva. s druge strane, Napoleon se nameće svima i njega priznaju svi.
preneseno na naš slučaj: Filozof je Novalis, a Cole je Napoleon. Filozof ne može dovršiti Povijest, u našem slučaju film: to radi Cole, jer on djeluje, dok Filozof samo brblja.
"Pjesnik romantičar htio je da bude Bog (i s pravom je to htio), ali nije bio u stanju da se toga poduhvati: uništava se u ludilu ili samoubistvu. To je "lijepa smrt", ali, ipak, smrt: totalan i defintivan neuspjeh."
ako ovu tezu mi ne vidimo filmovanu u Neprijatelju, sluđeni Filozof bez noge umire, onda ne znam što vidimo.
drugo,
ne radi se je li bilo ljudi poput Coleta ili ne, je li bilo časnih i poštenih vojnika, jer je to irelevantno. ta upravo si ti govorio o kulturnom kodu, folkloru i tradiciji; u folkloru i tradiciji je prepoznato da su Srbi u ratovima devedestih bili bad guys i to ti je kulturni kod. baš zato su filmovi kao Lepa sela i Neprijatelj šarene laže; dopadljive, ali ipak laži.
to je kao kad bih rekao i pravio film o opkoljenim ustašama i njihovoj drami u jednoj takvoj izdvojenoj situaciji; naravno, i ovo je moguće istinito, vjerojatno je bilo i takvih situacija, ali na općenitoj razini, ustaše su prepoznati kao loši dečki.
jasno, mogu raditi i snimati filmove kakve god želim; dokumentirati dramu ustaša ili pak Srba u tunelu. mogu čak biti ideološki nezainteresiran, nevino pričati neku svoju priču, ali svejedno, na jednoj općoj razini - radim laž.
Зека би волео да му следећи пројекат буде екранизација наше епске поезије.
Пре Непријатеља бих рекао:-Далеко било,
а сада:-Дајте човеку шансу!
QuoteDejan Zečević: Buran život "Neprijatelja"
K. JOKOVIĆ | 11. decembar 2011. 20:55 | Komentara: 0
Reditelj koji uvek snima filmove kakve bi voleo da gleda. Ne prilagođavam se trendovima, već samo sebi, svojim opsesijama i idejama
Dejan Zečević / Foto V. DANILOV
Dejan Zečević: Kad brat udari na brata
Film o ratu u čoveku
Treći zajednički film
"Neprijatelj" na Kozari
Triler na srpski način
VEĆINA filmskih umetnika smatra da su festivali danas dragoceni zato što jedino na njima filmovi mogu da (za)žive. Dokaz za to je i "Neprijatelj" Dejana Zečevića, koji je posle premijernog prikazivanja na beogradskom FESTU u februaru ove godine, nastavio da putuje. Prvo po Srbiji, potom i po međunarodnim festivalima. Pre nekoliko dana "Neprijatelja" je videla i sarajevska publika, dok je premijera u Zagrebu zakazana za 18. decembar.
Kritika i publika bila je naklonjena Zečevićevoj priči o sudbinama ljudi smeštenih na pozornicu rata, pa je i ovenčana brojnim nagradama, a reditelj u razgovoru za "Novosti" priznaje da mu je najdraža bila ona u Koreji!
- Najlepše iskustvo mi je bilo na festivalu u Busanu, najvećem u jugoistočnoj Aziji - kaže Zečević. - Posle projekcije sam izašao, poklonio se i video 150 podignutih ruku. Svi su želeli nešto da me pitaju. Shvatio sam da su ljudi koji pripadaju različitoj kulturi od moje doživeli film na način na koji sam želeo da bude shvaćen: ne kao dnevno-političko razračunavanje sa događajima iz bliske prošlosti, nego kao univerzalnu i metaforičnu priču.
- To samo potvrđuje da kad završite nešto što se može nazvati umetničkim delom, ono prestaje da bude vaše. Ta umetnost nije više u celuloidnoj traci, na platnu, nego je u onome ko je prima. Lepo je što "Neprijatelj" ne spada u autorski film, jer i u njemu, kao i u holivudskim receptima, postoji rukopis koji je poslednjih nekoliko godina veoma popularan. Ne volim, a i ne umem da se prilagođavam trendovima, jedino samom sebi.
Zečević, koji potpisuje filmove "Dečak iz Junkovca", "Kupi mi Eliota", "Mala noćna muzika", prvog "pravog" srpskog horora "TT sindrom" i krimi-priče "Četvrti čovek", ne "drži" se određenog žanra, a publici uvek da ono što joj nedostaje.
- Kod mene je kalkulacija nemoguća, jer ne mogu nikad da pobegnem od sopstvenih opsesija i ideja. Iskren sam prema sebi i bilo kakva vrsta uspeha i neuspeha ne može mnogo da me poremeti. Pravim ono što mi u određenom žanru i stilu nedostaje kao gledaocu. Ako me istovremeno to interesuje i kao reditelja, onda je "pun pogodak".
Uprkos brojnim "teorijama" da nam je dosta mraka i da publici treba dati nešto veselo, Zečević smatra da ljudi, makar i podsvesno, imaju potrebu za vrstom katarze.
- Često su filmovi koji to nude teški u samom rediteljskom štepu, pa su i dosadni i spori. Pokušavam to da izbegnem. I kad se uhvatim za tešku temu, moj stil pripovedanja ipak nudi neku vrstu uzbuđenja. Trudim se da ne budem dosadan. To je moja šifra. Ako sam zadovoljan kad sve završim, taj trenutak je toliko snažan da više nemam potrebu da se bavim određenom temom. Idem dalje, istražujem.
A u Zečevićevoj rediteljskoj fioci postoje i ljubavni scenariji.
- Kretao bih se u tom pravcu, ali imam neke želje koje su daleko od realizacije i veoma su skupe. Mnogo me zanimaju narodne epske pesme, ali to je zasad komplikovano - kaže Zečević.
OD VIJETNAMA DO FILIPINA
Zečević otkriva da su ga već kontaktirali producenti iz Los Anđelesa, kao i da je kompanija "Insomnija" prodala "Neprijatelja" za kablovsku televiziju celoj jugoistočnoj Aziji, od Vijetnama i Filipina, do Japana i Koreje.Reditelj objašnjava da se u tim, "živim" susretima često suoči i sa nekim aspektom filma o kojem nije ni razmišljao:
новости.рс
Quote from: PingvinPatuljak on 13-03-2012, 16:35:52Filozof je Novalis, a Cole je Napoleon. Filozof ne može dovršiti Povijest, u našem slučaju film: to radi Cole
Pingvin, čovjeka koji vraća priču na početak, to jest vraća Dabu među zidine, dakle praktikuje čistu cikličnost, dfinišeš kao nekoga ko je ''dovršio Povijest''? Pa sad već bauljaš u mraku. Jesi li ti pogledao početak i kraj filma, identične tačke koje zatvaraju krug umjesto da dovrše povijest?
pa da, to je srpska ciklična povijest. u offu filma možemo zamišljati kako slijedi neki novi "Daba", ponovo će Srbi otvoriti pandorinu kutiju, podivljati, uništavati i ispaštati; neki filozofi i pjesnici će završiti u ludilu i samoubojstvu, a neki praktičari će dovršiti krug... i onda ispočetka, dok ih ne ostane taman toliko da stanu pod jednu krušku.
Šljivu, Pingvin, šljivu, šljiva je kvintesencijalno srpsko drvo. Simbolički i inače. :mrgreen:
ma daj, Pingvin, ili koristi Hegela kao muško ili obuci suknjicu, nemoj da me smaraš... Ako je povijest ciklična onda si ti pogriješio u vezi Filozofa, koji je uvidio tu cikličnost i proglasio klasičan kraj istorije - negiranjem Danice. Filozof u filmu je Hegelovac, ti nisi. Suknja je za tebe 8-)
nisam ja hegelovac, ja sam hegel2, jer sam ti objasnio povijest, tj. film. u sebi sam sabrao sve stupnjeve i likove koji su se uopće mogli pojaviti u filmu i napisao njihovu povijest, tj. analizu filma. oko te osi, ti se non-stop vrtiš čas s ovim čas s onim pitanjima, što, s jedne strane pozdravljam kao tvoju glad za znanjem i učenjem od učitelja, a s druge iritira poput muhe zunzare.
hoćeš li i dalje biti u tom srpskom cirklu ili idemo dalje, da vidimo što znaš o Josefu.
ti si Hegel 2.0, jasno, a šta misli tvoj cimer Napoleon Bonaparta? 8-)
Quote from: PingvinPatuljak on 14-03-2012, 15:40:04
pa da, to je srpska ciklična povijest. u offu filma možemo zamišljati kako slijedi neki novi "Daba", ponovo će Srbi otvoriti pandorinu kutiju, podivljati, uništavati i ispaštati; neki filozofi i pjesnici će završiti u ludilu i samoubojstvu, a neki praktičari će dovršiti krug... i onda ispočetka, dok ih ne ostane taman toliko da stanu pod jednu krušku.
Ovog se i ja pribojavam...
http://www.imdb.com/title/tt1547084/ (http://www.imdb.com/title/tt1547084/)
Kolumbijski film.
Grupa specijalaca juri gerilce, dolaze na položaj koji su držale njihove snage. Objekat napušten, miniran, sve u magli i nekoj sumračnoj atmosferi... U zgradi, zazidanu, nalaze vezanu ženu...
Zvuči poznato?
Samo da pojasnim: Zečević je snimio film ranije. Ispašće neka zabuna jer sam nejasan ko po običaju.
Има ли негдје да се скине тај филм? Звучи интересантно.
Imaš torente a imaš i prevod. Ukucaj ime filma na engeskom i stavi toren u nastavku i to je to... Film traje ko gladna godina, preko 2 sata a reditelj bi malo da bude Tarkovski.
Quote from: Aleksije D. on 16-07-2012, 11:23:09
Imaš torente a imaš i prevod. Ukucaj ime filma na engeskom i stavi toren u nastavku i to je to... Film traje ko gladna godina, preko 2 sata a reditelj bi malo da bude Tarkovski.
jeste.
predugačka gnjavaža, protraćene šanse, neprijatelj je mnogo bolji.
Quote from: Aleksije D. on 16-07-2012, 09:54:13
http://www.imdb.com/title/tt1547084/ (http://www.imdb.com/title/tt1547084/)
Kolumbijski film.
Grupa specijalaca juri gerilce, dolaze na položaj koji su držale njihove snage. Objekat napušten, miniran, sve u magli i nekoj sumračnoj atmosferi... U zgradi, zazidanu, nalaze vezanu ženu...
Zvuči poznato?
Takvih filmova imas po svakavim kinematografijama...
np:proslogodisnji sa Novog Zelanda The Devil's Rock
http://www.imdb.com/title/tt1712578/ (http://www.imdb.com/title/tt1712578/)
realno, Neprijatelj nije originalan ni u jednom jedinom pogledu, čak ni u svojoj gluposti nije originalan
Quote from: Ghoul on 29-02-2012, 08:57:58
film je procurio na divx, a kako čujem, večeras se daje na rtsu.
to je prava prilika da se baci pogled na moj rivju:
http://ljudska_splacina.com/2011/03/neprijatelj-2011.html (http://ljudska_splacina.com/2011/03/neprijatelj-2011.html)
vidim da je večeras opet bio na rts-u...
dobar je Neprijatelj.