ZNAK SAGITE — više od fantastike — edicija, časopis, knjižara...

Jučer je na HTV-u u sklopu ciklusa novog hrvatskog filma prikazan film Crnci. Mjesecima prije, čuo sam riječi hvale i dobre kritike. Napokon sam imao priliku sam se uvjeriti.

Odmah ću reći da se radi o prilično kvalitetnom djelu. Na žalost, komorna atmosfera, izostanak klasične naracije pa i fabularnosti, odbit će mnoge gledatelje. Dakle, nije za masovnu zabavu, nije populistički.

Film govori o odredu za prljave poslove prigodnog naziva Crnci. Naravno, o ovome gledatelj zaključuje iz onoga neizrečenoga. Čitava je situacija obavijena nekom mističnošću, i taj redateljski postupak korespondira sa stvarnošću: takve strukture unutar državnih struktura presvučene su velom tajne, a van izlaze samo govorkanja. Iako mladi redatelji (dvojac Dević i Jurić), meni nepoznati, prilično su se zrelo iznijeli sa tematikom. Čak uspjeli potpuno izbaciti poslovičnu suhu formalnost birokracije koja je organski vezana za takve unutardržavne stvari, a umjesto toga film je natopljen zagonetnim, podražavajućim, od početka do kraja.

Iako u pozadini imamo obrise domovinskog rata, pa i stvarni slučaj (Glavaš i Garaža), nije prenapadno u izvedbi. Upravo je fino distancirano, a stvarnost služi kao osnova za pokretanje psihološke drame među likovima. Baš taj odmjereni spoj, građenje jedne univerzalne priče na jakim temeljima zbiljski-povijesnog, činjenično-lokalnog, garantira ozbiljnost: film si je postavio visoke standarde i uspio u tome.

Likovi su fantastično odrađeni. Isti postupak kao i kod radnje, o pojedinim akterima zaključujemo iz neprikazanog. Njihovi se karakteri pletu u nekim sitnim pojedinostima, nisu izričito formirani. Svejedno bivaju uvjerljivima, fino posloženi iz naznaka danih u tragovima.
Također je uspjelo izrađena napetost koja vlada među likovima: iako formalno članovi iste skupine, svaki od njih dolazi sa svojim partikularnim interesima, a ta heterogenost stalno prosijava. Grupa je hermetična prema vani, ali unutar nje izbijaju silnice, a redatelji su znali predočiti takvo stanje.
Zanimljivo je i uvođenje fokalizatora u skupinu: jedan od likova biva takoreći zastupnik gledatelja, jer ni njemu nije poznato o čemu se tu radi i zajedno sa gledateljem postepeno otkriva radnju, smisao.

Sve u svemu, JAKO ozbiljan film, prilično uspio i zapravo nastavlja tradiciju jakog novog hrvatskog filma.

...

u poređenju sa Porno bandom, koju nedavno pogledah te u duhu aktualne diskusije, Crnci stoje superiorno. dosljednije su provedeni u tom ozbiljnom diskursu, bez lutanja.

isto tako, mogu se vući određene paralele. recimo, jedna takva je sličan autorski postupak, katarza. i Crnci i Banda mogu biti dovedeni u vezu kao skupine marginalaca koji su otišli predaleko, koji su stigli do dna. zato oboje bivaju kažnjeni, eliminirani.
ovo pak govori o tradicionalnom pogledu redatelja, o njihovim vrijednosnim sudovima koji proizlaze iz tradicionalnog, pa i konzervativnog moralnog zakona: krivci bivaju kažnjeni, njihova prljavost ne prolazi nezapaženo već iz neke nadmoćne pozicije, 'odozgo', biva pobrinuto da oni koji su se ogrezli o ljudskost budu suočeni sa svojim djelima.

...

jeste li pogledali Crnce?
da čujemo mišljenja. cripl, meho, kišobranac i ostali...

lepo, lepo. neka izađe to sve skupa na dvd, pa onda...

nego, hoće li to u distribuciju na englesko tržište kao NIGGERS ili kao MEN IN BLACK?

hm, ima i torrent izgleda.

hehe
engleski je The Blacks

inače, zaboravio sam spomenuti lokaciju, i ovo je prilično dobro. neka ruševna, oronula zgrada, Garaža, čije hodnike pratimo iz perspektive kada se krajevi gube u daljini, ma sve djeluje prljavo, napušteno, pomalo tarkovskovska  oronula materijalnost.

svakako moram ponoviti gledanje. što ću i učiniti čim skinem jer će nakon ovog prikazivanja osvanuti linkovi, kako to uvijek biva;)

http://thepiratebay.org/torrent/5564113/Crnci_[2009]_domaci_film#filelistContainer

Sinoć sjednem u fotelju da pojedem par keksi, upalim televizor i vidim film, hrvatski neki. Mislio sam se zadržati 5 minuta, ali film me (kojem nisam znao naslov) skroz uvukao. I onda nestane struje u kući. Ntttttt. Nema veze, pogledat ću ga iznova kojom drugom prilikom, pogotovo sad kad vidim da je vrijedan pažnje.

Ja još nisam gledao ali već bezmalo godinu dana slušam samo hvalospeve o njemu,

evo ih:


Crnci

kakvo promašeno čitanje Crnaca. ghoul se totalno pogubio (makar ni prije nije baš kužio ovakve filmove).

kakvi "hardkor domobrani na braniku otadžbine", kada je iz filma razvidno da je riječ o svojevrsnoj 'kažnjeničkoj bojni', i to kažnjeničkoj u svim smislima: oni obavljaju prljave poslove, a  i sami su prljavi, tj. bivši kažnjenici koje logistika vrbuje valjda da si smanje kaznu itd.
otuda se tu našao kradljivac automobila, a ono što je ghoul vrlo slabašno shvatio je to da on sam, taj kradljivac, kaže da mu je prvi put = nije li to uobičajena priča zatvorskih ptičica? tip se želi dodvoriti Gazdi. osim toga, razvidno je i to da taj isti 'nevini kradljivac' LAŽE da je miner. što će reći, njegovim riječima se ne može tako bezrezervno vjerovati (kao što to čini ghoul u stilu naivnog pripravnika), već je taj tip ušao u nešto da se IZVUČE iz zatvora, misleći kako je to bolje, no, ubrzo uviđa da se grdno zeznuo i htio bi zbrisati iz neugodne situacije

dijalozi su naravno fenomenalni. britke replike, kratke, sa puno neizrečenog, iz čega mi onda (gledatelji) dobijamo uvid u karaktere pojedinih aktera. i to je zaista izvrsno odrađeno.
Gazda je na taj način krasno orisan; nema ništa izravno, ali tih par jezgrovitih replika odaju da se radi o zajebanom tipu koga se ostali plaše, ali i štuju; iliti rječju, strahopoštovanje

itd, da ne vodim sada polemiku sa ghoulom kada nije ovdje

...

ajde, baš me zanima što će reći ostali: jesu li Crnci izvrstan film ili "prosečan TV film" kako tvrdi ghoul (vjerojatno u inicijalnoj fazi ludila)?

kako vrijeme odmiče, i kada razmišljam o Crncima, čine mi se sve bolji - zaista vrhunski film. vidjeh negdje da je proglašen najboljim hrvatskim u posljednjih 10 godina, jel se tako izjasnio Pavičić, čini mi se on, e pa lako bi moglo tako i biti. u svakom slučaju, jedan od NAJBOLJIH filmova regije posljednjih godina (i duže)

heh, dobro je da si ti skužio da je to napisao Ghoul.

aha, nisam dalje gledao vidjevši ono "cult of ghoul"
tek sad vidjeh "objavio shozo"
u tom slučaju, shozo se totalno pogubio, a kako je on ovdje, tim bolje; možemo prodiskutirati.

--------Konstatacija "Opet se bode", stiže u momentu kada "bivši" narkoman pokazuje znake agresije, što može biti samo iskazana nervoza zbog neuzimanja, ali ne - ovde se implikacija lepi na apsurdan gest, tako da deluje... pa malo je reći groteskno!---------


ništa tu nije apsurdno ni groteskno, nego je čitava ta situacija organski vezana uz cjelinu. to je primjer dobro korištenog stereotipa: čovjek ne može izdržati traumatsko, pa bježi u svijet opojnih sredstava - klasični eskapizam, već toliko poslovičan u narativima koji se tiču vojske i ratnih djelovanja
upravo je ova gore navedena situacija dana za tog člana Crnaca; naravno u tim naznakama koje shozo hirono ne tumači dovoljno dobro, tj. površan je. "opet se bode" u kontekstu svega ostaloga što nam film prikazuje, govori da a)taj tip je u grupi zbog narkotik-delikata b)tip je na rubu c)on je pokretač eskalacije sukoba kojega najavljuje psihološka napetost između članova grupe u klaustrofobičnoj Garaži

-------"Ne mogu više ubijati."
"Šta?"
"Ono u garaži"
"Šta misliš - da je meni lako?"--------

također svrsishodan dijalog
dalje ocrtava psihološko stanje 'narkomana' + kazuje nešto o liku Gazde
Gazda je očito antiteza svima ostalima; on je sam, isturen, dok su ostali po ovome pitanju obuhvaćeni svi zajedno. oni su tu svaki iz svojih partikularnih interesa (smanjenje kazne npr), dok je Gazda još nešto povrh: on ima i ideološku dimenziju. on vjeruje, ili barem dovoljno vjeruje u cilj, u smisao činjenja. no, nije opet dan kao partizanski komesar iz propagandnih filmova, već je pomalo dijalektičan. upitan nad stvarima, samorefleksija "misliš da je meni lako?" tj. kako film odmiče, napetost raste, ovom je replikom namjeravano dati do znanja da se svi akteri (Gazda kao nad-akter, kao najtvrđi iz skupine, pa ako se on lomi onda...) lome u sebi, da osjećaju kako je nešto temeljno pogrešno u njihovim činima (a ti su čini, kako znamo, eliminacija nepodobnih na mučki način)

------I zašto uopšte junošu podučavaju rukovanju automatskom puškom kada su na vestima pre samo jedan sat objavili prekid vatrenih dejstava na svim nivoima? U kakvu se to oni akciju spremaju? Ko je to i gde najavio?--------

oni su hermetična skupina. istovremeno unutar, ali i izvan sustava. oni su struktura unutar strukture. spremaju se otići u akciju izvlačenja poginulih suboraca koji su završili u minskome polju. ZATO je tu novi tip, ZATO mu se pokazuje rukovanje puškom, jer je on - neophodan. naime, on se gradio kao MINER. što je samo lagao da se izvuče iz zatvora.
Gazda, kao netko tko je pomalo transcendirao norme i običaje redovitog svijeta, redovne vojske, odlučuje se za akciju bez obzira na primirje i bez obzira što mu je direktiva da ne kreće nikuda.
ne vidim što ti tu nije jasno?

--------E sad, svaki normalan komandant bi želeo...-------

radi se upravo o tome da on NIJE normalan komandant niti su oni normalna vojska
oni su jedna zatvorena grupa sa specifičnim kodeksom i internim pravilima

-------Sama autorova premisa nije u biti loša: kreirati antiratni manifest, ali je egzekucija traljava, nedorečena, mlitava---------

uopće se ne radi toliko o antiratnom manifestu (ako uopće), već o jednoj psihološkoj drami u specifičnim ratnim uvjetima
a stvar je izvedena dosljedno, pametno i uvjerljivo

opušteno... nemam trenutno vremena, ali priznajem biće mi zadovoljstvo da potučem svaku od navedenih konstatacija, i još ti kažem na par.

ali, treba odati priznanje autorima filma što su uopšte raspalili polemiku.

ma nije ovo raspaljena polemika, nego jedna divna i krasna - diskutiramo smireno ko dva fina gospona

ps - upućujem te da ponovo pogledaš Crnce i tako okaješ ovaj prvi zez; u drugom gledanju ćeš uživati, a u trećem će ti sve biti jasno;)

Planiram da gledam CRNCE danas. Bilo bi super da ima crnački film HRVATI.

e bravo.
jedva čekam tvoj osvrt.

Pogledao sam CRNCE Devića i Jurića.

Kod ovog filma dosta je teško odlučiti odakle da se počne. U tom smislu počeo bih od analize rediteljskog koncepta i rezultata koji su u tom domenu postignuti.

Dević i Jurić su definitivno ciljali da snime jedan kontemplativan film koji treba da služi gledaocu kao hrana za razmišljanje i od tog domena pa i u ostalim CRNCI su itekako par ORDINARY PEOPLEu. Sam vizuelni koncept sa sirovom fotografijom, dugim kadrovima, ambijentima koji se raspadaju, znakovitom socijalističkom arhitekturom koja sada biva rekontekstualizovana kao improvizovana kasarna, pokretima kamere koji prate junake i sl. nudi dosta potencijala za odrđenu vrstu filmski pismenog izraza. U tom smislu, CRNCI su m bili interesantniji od Perišićevog ORDINARY PEOPLE.

Dević i Jurić nude mnogo više dramskog od Perišića. Perišić postavlja infantilno pitanje kako to neko može da ubija ljude i bavi se maltene isključivo njima sa minimum intervencija u bilo kom smislu dok Dević i Jurić ipak odlaze u sfere određenog dramskog konflita. U tom smislu, njihov film je pitkiji od Perišićevog, ali ako uzmemo u obzir filmocidnu koncepciju koje su se latili, Perišićev postupak deluje skrupuloznije i hrabrije. Naime, uvođenjem dramskih scena i sukoba među likovima Dević i Jurić su razvodnili svoj koncept i ostali negde na pola puta jer ni jedan ni drugi postupak nisu ispoštovali do maksimuma.

Isto važi i za senzacionalistički kraj, odnosno početak priče, u šumi kada se stvar razrešava gotovo antički, što zaista ne liči na taj koncept filma bez priče, samo sa stanjima i nekim događajima kroz koje se iskazuju likovi.

Pomalo je čudno pomenuti THE HURT LOCKER u glibu filmova kao što su ORDINARY PEOPLE i CRNCI ali zapravo Kathryn Bigelow je najdalje otišla u formulisanju te vrste filma.

Međutim, ovi esetetski problemi su samo deo mojih nevolja sa ovim naslovom. Naime, ja imam jedan krupan zanatski problem sa njim a to je što ja zapravo nisam razumeo o čemu se radi u ovom filmu. Odnosno razumeo sam šta sad ti neki likovi tu rade i delimično šta hoće, i u manjoj meri šta su njihovi problemi ali nikako nisam uspeo da sintetizujem temu filma iz toga.

Zatim, tema ratnog zločina i Glavaševih garaža je dotaknuta kroz dva i po dijaloga. Saznajemo da se nešto desilo u garaži zbog čega Ivu Gregurevića hoće da ostavi žena. Šta se tamo desilo? Mi koji smo senzibilizirani na to da su Hrvati zlikovci i uom gasu živimo već 20 ili 60 godina u zavisnosti od porodičnog bekgraunda naravno znamo šta je to. Znaju i Hrvati. Ali, recimo, da sam Englez koji nije imao iskustvo da mu Hrvati ubiju bližnjeg, mislio bih da su se Ivo i Emir švajsali u garaži i da narod priča tračeve o tome a ne da su provodili (ratne?) zločine u njoj...

Zaista taj motiv suočavanja sa zločinom je potpuno stavljen u drugi plan, ako ne i dublje.

Naravno, meni je kao nekome iz Srbije, slučaj garaže poznata priča koja se podrazumeva, i ne znam kako u Hrvatskoj odjekuje pomen garaže, odnosno da li postoji ta svest o zločinima iz Domovinskog rata u javnom diskursu, pa to možda na lokalnom trenu ima više smisla, ali meni je to, kako rekoh dato kao nešto sporedno i marginalno.

Zatim, likovi. Lažni miner, lopov koji je tu protiv svoje volje - to jst ne ratuje mu se ali bolje i to nego zatvor & dobrohotni narkoman kome je ratnog zločina preko glave i sad bi malo da bude dobar. Hm. Ne znam. Ne verujem nimalo tim junacima.

Vođa paravojne formacije sa bračnim problemima nažalost nije Tony Soprano, odnosno bio bi genrebenderski lik kada mu bračni problem ne bi bio vezan za zločine koji su tema filma već da oni postoje i inače.

Ko je Emir Hadžihafisbegović? Jel on neki starešina regularne vojske? Po filmu bi se reklo da je on Hrvat iz Bosne, a jasna je znakovitost te postavke u hrvatskim uslovima - ipak su to dani Gojka Šušaka i razonode.

Konačno, SPOILER ALERT, zašto se oni pobiju na kraju? Zato što je vođa koga ostavlja žena nesposoban vojskovođa i vodi ih u krug? Zato što je vikao na njih? Zato što je narkomanu dosadio rat? 

Mislim, previše je to nedoslednosti i nejasnoća da bi CRNCI bio film koji išta više od mazohističkog iskustva za kompletiste.

No, možda grešim. Ipšak, medni deluje da je ovo film koji može biti eventualno razumljiv onima koji su preživeli boravak u jedinici komandanta Ive i crnu vijetnamku čuvaju u ormanu kao lepu uspomenu.

ali nisam bio u jedinici komandanta Ive niti čuvam crnu vijetnamku kao uspomenu, i opet mi je film savršeno razumljiv.

u prvi dio tvoje analize ne ulazim, ne zanimam se previše takvim zanatskim stvarima; prihvaćam da ti ne odgovara to što nazivaš estetskim problemima

no, ovaj drugi dio je jako sumnjiv. ne zbog toga što ti se Crnci ne sviđaju, nego nastupaš iz neke neprimjerene pozicije. propagandno-pamfletski. "Mi koji smo senzibilizirani na to da su Hrvati zlikovci" ??? = što bi ovo trebalo značiti? ti si dio nekog 'mi' koje je posebno prijemčljivo na percepciju da su Hrvati listom zlikovci?
ovaj stav ti je sulud i istovremeno narušava bilo kakvu ozbiljnost, pa i suvislost daljnje analize. to je kao da si kadar promatrati na stvari jedino kroz indoktrinirane naočale; naravno da tada vidiš stvari baš tako, ali teško da možeš tumačiti situaciju onima čiji pogled nije tako okovan.

teze koje izvlačiš su nategnute, i to baš svojski: nimalo ne proizlaze iz samog teksta koji tumačiš, već su nasilno ugurane i prišivene mu, iz tvojih motiva.
tema je univerzalna, i kao takva prilično razumljiva Englezu ili pak Argentincu. baš zato jer ovo nije prvenstveno film o domovinskom ratu ili suočavanju sa konkretnim zločinom, već progovara o stanju ljudskog duha općenito. naravno da je u toj konstelaciji bavljenje konkretno-lokalnim dato sporedno; time je film veći.

ne znam jeste li vi (ti, shozo) shvatili, ali tema se može svesti na najosnovnije: ljudi bivaju bačeni u neizdržljivu situaciju, snalaze se u tome već kako umiju, i naposljetku bivaju kažnjeni za ono čega su zapravo manji ili veći kotačić. i to zaista jest tako antički, tako tragički.
jedan pogled 'odozgo' na usud, sudbu kletu - ništa revolucionarno ili epohalno, ali svakako dobro izvedeno. potpuno ravnopravno ova izvedba stoji uz slične narative, a ljudi koji imaju sklonosti ili dara za takve teme, tzv. više teme, mogu uživati ili pak zaokupiti se JOŠ JEDNIM uratkom (u već nepreglednom broju kvalitetnih djela).

Kad sam govorio o Hrvatima kao zlikovcima, hteo sam da kažem kako mi ovde, i Srbi, a pretpostavljam i Hrvati, znamo da su tokom rata činjeni ratni zločini, i da samim tim i znamo da ratni zločin kao problem može biti izvor teskobe među učesnicima nedavnih sukoba. Stranci pak, hteli mi to ili ne, znaju samo Srbe kao zločince kroz medije, i kada gledaju ovaj film ZAISTA mogu da pomisle kako junake CRNACA muči teskoba neke situacije koja je povezana za rat u globalu a ne konkretan ratni zločin.

Ni u jednom trenutku nisam rekao da su svi Hrvati zlikovci i mislim da je vrlo jasno šta sam hteo da kažem. I mislim da je vrlo jasno da govorim o slici koju je stvorila propaganda. Uostalom "senzibilizacija" aludira na to.

Naravno, potpuno je legitimno imati i teskobu rata kao temu, ali suštinski, generator teskobe u ovom filmu JESTE ratni zločin, samo što to nije jasno. Jedno je kada se film kreće u sferi neizrečenog ali na neki način čitljivog, a drugo je kada se kreće u sferi neizrečenog koje ostaje neiskazano i na druge načine.

CRNCI su film koji je razumljiv na nivou bazičnog narativa samo onima čije je predznanje toliko da na pomen garaže znaju konkretan kriminalni akt. Takvih ima, ali ti su se već suočili sa zločinom.

Što se teme teskobe i neizdržive situacije tiče, ja ne znam šta je ovim junacima neizdrživo. I to bez namere da zvučim cinično.

Narkomanu više ne prija heroin kada ode da se bocne iza kuće pa ga baci, kao što posle baci i amblem jedinice? Ne znam da li su ti gestovi uopšte uverljivi u ovoj vrsti filma, mene podsećaju na bacanje značke u DIRTY HARRYju, imaju tu neku visoku dramsku stilizaciju i potpuno su neprimereni tobožnjem realizmu ovog filma. Isti taj narkoman posle u napadu šekspirijanskog ludila ubija komandanta kako bi valjda uklonio jezgro svoje traume, da bi potom digao ruku i na sebe? To je sve patetično i nelogično. Moglo bi da prođe na filmu. Ali u nekom drugačijem filmu.

Komandanta Ivu grdi žena jer je počinio ratni zločin. I nesposoban je vojskovođa. To je isto onako prilično tanko kao tema ali hajde, ima tu neke istorijske istine jer je dosta ekipe iz paravojnih formacija zaista bilo neobučeno.

Onaj jedan kao reakciju na to što mu je brat nastradao uzme i i udari kolima u zid. Mislim, pazi, to je debilno. To je van svake diskusije moronski. Složićemo se oko toga.

I na kraju, šta je poenta filma, a ovo je film koji mora imati poentu jer u protivnom ovako koncipiran pretenciozni isečak iz života nema nikakvog smisla? Oni koji razumeju shvatiće da ratni zločin počinjen u garaži ume da te progoni kasnije? Oni koji ne razumeju pomisliće da su pripadnici hrvatskih paravojnih formacija teško podnosili monotoniju ratnog života?

No, bottom line je sledeći. I u tom smislu ja se mogu na određeni način složiti sa tobom:

CRNCI jesu film koji je koncipiran tako da gledalac ima svoje misli i kontemplacije dok film traje. Meni lično, kao gledaocu i profesionalcu, film kao forma je zaista bitniji od vanfilmske kontemplacije dok ga gledam. U tom smislu CRNCI jesu neka vrsta hipnotičkog iskustva koje svakog gledaoca "pukne" na različit način. Očigledno je to film koji je pravljen pre svega za one koje film kao forma ne zanima previše, ili su spremni da ga potpuno asptrahuju. I tebe je lepo "pukao" probudio ti je neke misli. I to je u redu. Ali, to su tvoje misli i način na koji ih povezuješ sa filmom proističe iz tvog subjektivnog iskustva. CRNCI naprosto nemaju isti efekat na svakoga. I to je legitiman postupak.

Ono što u tom postupku nije dobro jeste što film na kraju potpada pod uticaj antičke dramaturgije a ne koristi njene zakonitosti pre toga i onda postaje banalan i nekonzistentan. Ako imaš antičko razrešenje MORAŠ imati i antički razvoj priče do te tačke.

ajde ovo je već bolje. iako si prvotno formulirao izrazito propagandistički, ali pustimo to...

ne znam zašto ti inzistiraš na isticanju Hrvati-Srbi?
ja to uopće nisam tako doživio, a čini mi se da ni redatelji nisu imali namjeru istaći baš to. jasno, neki tekst mora poći od nečeg pozitivnog, nečeg egzistirajućeg da bi uoće nešto tvrdio, ali onda se dalje plete priča već po nahođenju autora. ovdje je platforma domovinski rat, no sve ono bitno u filmu je odmaknuto od tih historijskih okolnosti. čak do te mjere da mogu reći da ovo nije film o domovinsom ratu, zločinima, sukobu itd.

generator napetosti je zaista zločin; ali ne neki konkretni događaj, čak nije ni najvažnije to što je ratni zločin makar tekst koristi rat da bi dočarao jednu ljudsku dramu. ovdje se može apstrahirati i od rata i od konkretnog, e da bi se izvukla situacija u kojoj jedna grupa ljudi biva dovedena do ruba. do psihološki napete situacije i 'pucanja'.

ovo pak je razvidno iz samog filma te nije potrebno predznanje o Garaži: neupućeni gledatelj prisustvuje silnicama koje izbijaju iz likova shvaćajući da su oni izloženi nekom traumatskom iskustvu; gledatelj zna da se nešto događa, nešto zastrašno a čiju odgovornost snose članovi grupe. uostalom, taj pomišljeni gledatelj je dio ovoga svijeta, gdje je već povijesna okolnost da je on upućen u 'prljavu stranu rata'; on je već toliko dijalektički razvijen da barem hvata konture predočene situacije.

dakle, nije uopće nužno da svatko bude upućen u slučaj Garaža; dovoljno je da vidi kako nešto remeti ravnotežu unutar grupe, a da je to 'nešto' upravo ono što oni sami čine.

da je situacija neizdrživa pojedinim članovima grupe, također je razvidno iz filma. ona je utoliko tragička, jer situacija u kojoj su se obreli nadilazi njihove moći. dvije strane su se sukobile, pa je svatko, htio-ne htio uvučen u sukob i to po svom nacionalnom ili vjerskom identitetu; to je pak nešto što mu je imanentno rođenjem i malo toga on može učiniti po tom pitanju.
e sad, koliko su oni sami pridonijeli, jesu li mogli birati drugačije (npr. da ostanu u zatvoru ili slično), jesu li birali lakši put (koji vodi u pakao), to su pitanja koja lebde. u svakom slučaju, u jednom trenutku dolazi do slamanja, situacija za njih postaje neizdrživa i oni bi drugačije. kaju se, možda nije vrijedilo tako se prodati, zanemariti ljudskost i činiti strašne stvari, e da bi 'bolje' prošli u životnim okolnostima.

film posjeduje taj egzistencijalistički smisao, i što je najvažnije, nije to traljavo odrađeno, nije samo tako nabacano, nego je solidno duboko.

poante u onom romantičarskom smislu - nema. ali nije to presudno. malo što u postmodernitičkim i u svemu post-vremenima, ima neke jasne poante.
poanta je rezultanta svega ovoga tu spomenutoga; film meni ima smisao i to je dovoljno.

e sad, naravno da moja doživljavanja nisu tuđa i da drugi doživljavaju različito.
u toj točki, ako hoćemo ići do kraja, do ivice, više ni nema komunikacije - nema razumijevanja.
no ovdje svatko priča o svom doživljaju, pa tako i ja.
ako se ne možemo nikako sporazumjeti, onda ostaje ono što drugi kažu (drugi, izvan naše suprotstavljene priče): a ti drugi kažu da je film kvalitetan, zapažen na festivalima itd.

meni zaista nije dovoljno to što je film pokupio nagrade na par festivala. možda mu to dođe kao neka refernce za potencijalni kvatiltet, ali u konkretnom slučaju, ovo može biti vetar u leđa autorima samo ako su pametni, vispreni i mudri... u suprotnom, lako mogu pomisliti da je ovo nešto epohalno i ulete u niz traljavih ostvarenja; kao što su Crnci u svojoj srži.

složićemo se da su nam vizura i senzibilitet različiti; a bogami i ukus.

međutim, svako ko se umetnošću bavi, ili participira samo kao neutralan posmtrač, jednostavno mora da od nje potražuje uvek nešta novo ili više; ili barem, ako to svakako nije jedinstveno ili originalni, onda barem tračak inventivnosti.

tako dolazimo do citata "opet se bode!"
mislim zaista - šta sad? to je scenaristi prvo palo na pamet?
evo mu besplatan savet, šta efektivnije zvuči:
"Šta je; opet te svrbe vene?"
"Kriziraš, mišu narkomanski?"
"Je li? Želiš da se iglicaš, al ti frka, slabiću?"
...

i tako dalje.
i to sve mnogo ima više smisla; ovako deluje kao da im je ideja ujutru pala na pamet, a scenario je sastavljen do večeri.

da ne ulazimo opet previše u dramske manjkavosti. ne može se iz rudimentarnosti crpeti kontemlativnost, i tražiti skriveni konteksti.

crnci su na početku delovali na osnovu jasnih smernica, ali su već posle prve izgovorene fraze krenuli stranputicom iz koje se nisu izvukli.

Nije pitanje subjektivnog doživljaja nešto o čemu se ne može polemisati samo zato što je subjektivan jer naprosto, kako sam već gore konstatovao, ovo je film čiji su akcenti i intervali tako i raspoređeni da gledalac svojim ličnim sadržajem ispuni te intervale. Film ti daje nadražaj u kratkoj situaciji a tvoj zadatak kao gledaoca je da interval do sledećeg akcenta ispuniš svojim mislima. To je koncept filma.

Hajde da analiziramo te nadražaje? Koliko su oni konzistentni. Na koji nas način oni funkcionišu.

Evo, ja ću prvi.

Meni lično u toj vrsti kontemplativnog filma ne odgovara ta vrsta on-the-nose kauzalnosti u smislu da se oni na kraju (početku) pobiju. Time nam autor nameće razrešenje, i to razrešenje koje je u svakom smislu poenta i to upravo romantičarskog tipa. Mislim njihova smrt ima pre svega simboličku vrednost. To je vrlo antički. U savremenom poimanju tragedije, pa hajde da kažem i poimanju ove vrste filma, oni bi morali da nastave da žive, jer i gledaoci moraju da nbastave da misle. To je Perišić daleko bolje ukapirao radeći ORDINARY PEOPLE. Pošto u filmu nema identifikacije u emotivnom smislu već se situacija postavlja kao povod za kontemplaciju, junaci o kojima kontempliramo moraju imati otvoren kraj, naprosto zato što je i mišljenje gledalaca, kod svakog različito, stvar koja je otvorena. Smrt na kraju kao antički potez je po meni ogromna slabost ovog filma.

Drugo, lupanje kola kao akcenat. To je duboko besmisleno. Tu situaciju verovatno ni policijska istraga ne može da razmrsi. U kom pravcu je film hteo da nas gurne u toj situaciji?

a meni je opet taj antički momenat, u smislu nekog patosa prišivenog životu, zanimljiv. na razini općeg stava, mogu to razumjeti - nije ni tako naivno.
u svakom sučaju, tragički završetak nije slabost filma (a kamoli ogromna).

je li poanta "krivci uvijek bivaju kažnjeni za zlo koje čine" ili ona nije tako jasno formulirana (usprkos sudbini likova), ostaje na gledatelju da prosudi.
po meni, film je odmaknut od takvog vođenja, nema idealistički pristup koji bi se slijevao u završnu konkluziju. onda bi imao i idealizirane likove, romantičarsko crno-bijele te ne bi ni bio komorne atmosfere, hermetične atmosfere, kontemplativne.

ipak i ovakva vrsta filma naposljetku mora imati nekakav završetak; autori su se odlučili za onakav. svejedno ne bih to nazvao nekom poantom, iako sam već (u uvodnom postu) ukazao na mogućnost čitanja u tom pravcu - i Crnci i Porno banda se mogu po tome pitanju dovesti u vezu, u istu ravan: ipak zbog toga malo tko tvrdi da ova dva filma imaju takvu romantičarsku poantu.

likovi iz filma, kao i film sam - imaju otvoren kraj. nastavljaju živjeti u ekstradijegetskom svijetu i to u ovakvim polemikama. njihovoj smrti mi možemo učitati simboličku vrijednost, a što je ona realno - nije sasvim jasno. u tom smislu, stvari su otvorene. i film je na taj način građen. ne sa jakom fabulom, ne sa nekim zaokruženim događajem čija bi egzistencija bila iscrpljena u samoj filmskoj priči koja bi tendirala ka nekoj završnoj poanti.

ovo sa autom; osobno mi je bezveze kao reakcija čovjeka na neku situaciju. ali ne vidim da je duboko besmisleno: postoje ljudi koji shvaćaju stvari fatalistički.
dakle, ta situacija nema unutrašnju proturječnost, ne sadrži logičku nemogućnost.
ne znam zašto ste se uhvatili te scene, budući da ona nije nimalo ključna za razumijevanje filma; ona je beznačajna ili barem jednako značajna kao bilo koja druga.
ovako mogu jedino misliti da je shozo to izvukao proizvoljno, iz nekog razloga u njegovoj psihi, a ti si se samo imitirajući dohvatio.

je li ta scena pridonosi filmu na bitan način? podiže ga? srozava?
ni jedno ni drugo.
autori su tako orisali jednog tipa; vjerojatno su mogli i bolje.

mogu to analizirati kao dodatak portretu grupe koja je dovedena do ruba; koja počinje pucati u psihičkoj rastrojenosti.
tako ovaj udara autom u zid (nesvakidašnji događaj, reakcija čovjeka u nesvakidašnjoj situaciji, čovjeka koji je izglobljen, psihički raskliman); onaj drugi se "opet bode" (eskapizam u svijet opojnih sredstava opet kao reakcija rastrojenog čovjeka).

shozo, "opet se bode" je upravo britko jebački i puuuno svrsishodnije, te i estetski uvjerljivije u spornome filmu. baš su te kratke replike i zapriječeni dijalozi, kao da ih nešto pritišće pa riječi jedva izlaze - izvrsne.
a i pašu uz vojničku estetiku, uz minimalističku pozadinu, uz nagriženu materijalnost.
ovi tvoji primjeri idu uz neke urbano-pozerske narative, tipa Rane, a osobno mi ni tamo ne odgovaraju. općenito mi ta srpska pomama za vicom, za kulerskom zajebancijom, nije po ukusu.
jednostavno, u Hrvatskoj ne postoji taj beogradski, čak bih rekao pozerski, sleng, a ako budeš u prilici slušati ovdašnji pristup, uvidjećeš da se po tom pitanju bitno razlikuju.
nešto u tom smislu je napomenuo Polimac u onome tekstu (sa drugog topika), a vidljivo je u kinematografijama ove dvije zemlje: srpsko je više okrenuto populistički, više je otvorenije, dok je hrvatsko nekako komornije, pa i često sa usiljenom ozbiljnošću.
tako, "kriziraš, mišu narkomanski" nije u duhu hrvatske tradicije ni folklora, a svakako ni tipova koji dolaze iz te sredine, iz svjetine, a pitanje je koji su uopće njihovi kulturološki i intelektualni dometi: oni nisu tamo da bi tebe zabavljali dosjetkom niti da se literarno izraze; oni su sirovi tipovi i pričaju sirovo (rekao bih, dosta uvjerljivo).

hm, aj ovako: još uvek mi nisi odgovorio na najveći problem tog čuvenog "opet se bode".

ko je tu glup? ovaj vispreni konstatator, jer je doneo bedan zaključak na osnovu agresivne reakcije, ili bivši, sadašnji narkoman zbog svog provaljivačkog čina? mislim, jes vojska ne sija od britkog intelekta, ali bre, ne moraju da vređaju i gledaoca.

kao prvo, ako je nastavio da se drogira (a očigledno je u pitanju heroin!), zašto i čemu agresivan akt ka suborcu? pa valjda bi trebao da sija od zadovoljstva zavaljen u krevetu, a ne da se busa... ako se "opet bode"? znači umesto konstatacije, valjda je efektnije postaviti neko cinično pitanje?

gde je tu dijaloška britkost, kada imamo na delu dramaturšku rupu, veću od one u kalkuti.

ako se film oslanja na čitanje između redova, i gledanja šire slike, te onih kontembalitnih finesa koje ne vidimo i koje nam se nameću u pozadini, šta ćemo sa ovim:

ne mogu više
šta?
pa znaš, ono u garaži?

mislim, stvarno, bolje bi bilo da su Crnci nemi film, lakše bih vario ove neuverljive sekvence. zašto se uopšte potencira ova "garaža"(mene ne interesuju ratno-politički konteksti, već isključivo dramsko-psihološki), i ovime se na direktan način, ponov, vređa gledalac, jer su likovi pre samo par minuta prošli kroz krvopljusnu prostoriju, a kamera je to i revnosno zabeležila... nije valjda da se likovi toliko među sobom ne razumeju?

Quote from: crippled_avenger on 23-05-2010, 15:58:16
Meni lično u toj vrsti kontemplativnog filma ne odgovara ta vrsta on-the-nose kauzalnosti u smislu da se oni na kraju (početku) pobiju.

meni bi ovo odgovaralo, recimo da se to desilo u 2,3 ili 5-om minutu filma; ali ne u 22-om, a film traje 75!

i opet, ako su se autoru odlučili za ovakav koncept, onda ono što sledi mora imati neverovatnu egzekutivno-dramsku težinu.

evo, slučajno mi pade na pamet serija koju sam gledao kao klinac, a koja je imala sličan koncept. wendekosov celebrity, iako je u pitanju serija, počinje ubistvom, gde mi vidimo da je samo jedan lik preživeo. ali kasnijim otvaranje razanaje se čitava paleta emocija, spletki, kontroverza, gde celokupna misterija dobije epski karakter.

crnci nisu intrigantni, i nemaju onu žicu koja bi ih učinila epohalnim u balkanskim okvirima; barem ne na onaj način na koji ih ti sagledavaš i sažimaš.

ostaje samo ono sirovo uživanje u slikama koje se ređaju, a budući gledaoci će verovatno više uživati ako isključe ton.

Quote from: Shozo Hirono on 23-05-2010, 18:10:29
hm, aj ovako: još uvek mi nisi odgovorio na najveći problem tog čuvenog "opet se bode".

ko je tu glup? ovaj vispreni konstatator, jer je doneo bedan zaključak na osnovu agresivne reakcije, ili bivši, sadašnji narkoman zbog svog provaljivačkog čina? mislim, jes vojska ne sija od britkog intelekta, ali bre, ne moraju da vređaju i gledaoca.

kao prvo, ako je nastavio da se drogira (a očigledno je u pitanju heroin!), zašto i čemu agresivan akt ka suborcu? pa valjda bi trebao da sija od zadovoljstva zavaljen u krevetu, a ne da se busa... ako se "opet bode"? znači umesto konstatacije, valjda je efektnije postaviti neko cinično pitanje?

ajd drage su mi predane polemike, pa ćemo nastaviti
ali svakako nisam za neko forsirano uvjeravanje, ne želim ti utuviti u glavu nešto a niti ti to možeš meni

i premda bi ova situacija (da si baš TI zapeo za baš TU scenu) mogla poslužiti u izradi tvog psihološkog profila, nekih tvojih strahova, nadanja, želja,
razgovarat ćemo baš o toj (ne-ključnoj) sceni
"opet se bode" i jest cinički komentar, denunciranje 'narkomana'; barem to tako shvaća izricatelj, gazdin potrčko
možeš li si predočiti svijet u kojem 'biti narkoman' biva nešto nisko, nešto pri dnu hijerarhije? e pa to je svijet tipa koji je izrekao komentar: on je poslovični ulizica, prikrpak poluge moći, u ovom slučaju Gazde. Gazdin svijet je tradicionalni konzervativni svijet, onaj patrijarhalni, a drogeraši nisu subkultura o kojoj bi on kontemplirao u vidu nekakvih građanskih sloboda.
ovo zaključujem iz načina na koji je Gazda portretiran; on se odnosi prema svojim podređenima (za koje opravdano pretpostavljamo da su kriminalci ili osuđenici) kao prema šljamu. što se njega tiče, oni su paraziti društva, talog kojim se koristi u nedostatku boljih kadrova. tj, osuđen je na njih budući je bačen na prljave poslove.
Gazda je, na ovoj etičkoj ravni, nešto poput onih upravitelja zatvora iz američkih filmova, i to onih južnjačkih: nešto kao onaj odnos iz Cool Hand Luke i sl.

dakle, kako Gazda prezire narkomane, to ovaj njegov posilni samo preuzima, oponaša.
"opet se bode" je cinički unižavajući komentar.

on to nije zaključio na temelju agresivne reakcije, nego onom svinjskom ljudskom sposobnošću za njuškanje oko zahoda: čim netko posrne, odmah se okupi svjetina da se naslađuje.

ne vidim kako se tom scenom i replikom vrijeđa inteligencija gledatelja? ovo je previše ufurano tvrđenje sa tvoje strane.

...

trenutno nemam film pa da mogu provjeriti, ali svakako ću nabaviti i eto baš kad inzistiraš, posebno ću obratiti pozornost na spornu scenu da vidim je li to tako kako sam kazao ili su tvoje tvrdnje utemeljene (makar mi je ovo, zasad, nevjerojatno; "opet se bode" kao temeljni problem Crnaca??? takvo sitničarenje simpatiziram kao fenomenologiju svijeta)

Quote from: Shozo Hirono on 23-05-2010, 18:10:29

ne mogu više
šta?
pa znaš, ono u garaži?

mislim, stvarno, bolje bi bilo da su Crnci nemi film, lakše bih vario ove neuverljive sekvence. zašto se uopšte potencira ova "garaža"(mene ne interesuju ratno-politički konteksti, već isključivo dramsko-psihološki), i ovime se na direktan način, ponov, vređa gledalac, jer su likovi pre samo par minuta prošli kroz krvopljusnu prostoriju, a kamera je to i revnosno zabeležila... nije valjda da se likovi toliko među sobom ne razumeju?

pa upravo je dramsko-psihološki dobro odrađeno: ne potencira se ratni zločin, ne potencira se da nešto strašno rade Hrvati Srbima ili obrnuto, nego se iz filma iznjedri trauma kada ljudsko biće čini zlo drugom ljudskom biću.
i to je ključno: kroz film kao da lebdi pitanje, koliko čovjek može izdržati u činjenju zla. ne odnos Hrvata i Srba, nego čovjeka prema čovjeku.

reći "ne mogu više, znaš, ono u garaži" nije razina problema o kojoj ti ovdje pričaš.
što je tu nekonzistentno?
pa naravno da se oni ne razumiju kao da su spojeni u matricu: Gazda ima jaču ideološku dimenziju od svih ostalih likova; njegova točka slamanja se nazire kao - žena.
narkoman je prije stigao do ruba, proradio superego. recimo da je on u završnoj fazi, dok je Gazda u početnoj; javlja se raspuklina u njegovom sustavu ali još uvijek gura "misliš da je meni lako?". Gazda si još uvijek utvara da djeluje iz šire perspektive, za opće dobro, za naciju, za državu - Gazdi još nije splasnula temeljna fantazma.

Quote from: PingvinPatuljak on 23-05-2010, 20:06:57

on to nije zaključio na temelju agresivne reakcije, nego onom svinjskom ljudskom sposobnošću za njuškanje oko zahoda: čim netko posrne, odmah se okupi svjetina da se naslađuje.

da, ali ova posrnula svinja se koprca u pomijama svog besa; kakva ga to kvožedna svetina okružuje: slabić i mutavac... i ko? čak ni Gazdi nije stigao da ga odruka. gde je ta gomila koja će ga čerečiti na stubu srama? deluje ovo "opet se bode" kao trula konstatacija za klince u osnovnoj da se klone droge. deco, opasna je! uzimanje heroina vam može pomutiti mozak, čak iako ste hadrcore domobran. i to mu dođe legitimno i suvislo. crnci očigledno ciljaju na osnovce, i njihovo maglovito shvatanje rata i realnosti.

i onda opet dolazimo do antiratnog manifesta, kao jedine žanrovske forme u čijim vodama crnci mogu da plivaju (ako eliminišemo onu gnusnu pamfletsku epizodicu sa kasetom), jer kao psihološkoj drami u klaustofobičnim okvirima drmusaju im se klimave noge nevešte dramske egzekucije. zabavnije bi bilo da su ostali na tragu Southern Comfort komformizma.

Quote from: crippled_avenger on 22-05-2010, 18:49:01
Planiram da gledam CRNCE danas. Bilo bi super da ima crnački film HRVATI.

Pa dobro, ruku na srce, Srbi jesu postavili mine, ali šaliti se na račun vojnikovog vapaja za pomoć i raditi nestašluke u garaži su ipak neuporedive stvari. Odnosno, Garaža je ipak nekako konkretniji vid zločina. Ovo sa kasetom je više onako obešenjački odnos prema ozbiljnom problemu.

Uostalom, u filmu se sugeriše da Crnci planiraju da krše prekid vatre, ako se ne varam?

Ja ne bih tu kasetu uzeo kao partikularno optužujući momenat protiv Srba.

shozo, gotovo smo sve rekli o "opet se bode"
u jednu ruku je zabavno što si takav analac, pa apotekarski pedantno ustrajavaš na toj sceni, na tom opetbodenju
s druge strane pak postaje suvišno, vrtnja u krug

shvatio sam da ti se ne sviđa, da ti nije ni estetski (fali onaj beogradski kićeraj) ni etički (popovanje za osnovce) milo

meni su tvoje primjedbe na opetbodenje gotovo sulude, čak mislim da griješiš i niti ne pokušavaš promisliti eksplikacije i tokove razmišljanja koja sam dao; ne znam što više tu reći, a da ne bude ponavljanje - okej mi je ta scena, nije bedasta, nije za osnovce, ima pozadinu, može stajati čitava filozofija iza toga i nimalo ne narušava ni koncept ni radnju

možda jedina scena koja strši, ne uklapa se u komorni ton filma je baš ta - kazeta. eto, to bi bio jedini pokušaj humora, po meni suvišan, ne prijeko potreban.
jedino ako autori sugeriraju ono što je ovdje ovlaš spomenuto, da su Srbi vickasti, tako lakrdijaški skloni. a naravno, gotovo sam siguran da oni to NE smjeraju, nego su pustili jednu takvu već otrcanu foru što bi nama (gledateljima) trebalo biti tobože smiješno: "Dugo te dugo očekujem" kao humor (jer se primjenjuje u jednoj 'neočekivanoj' situaciji, parodirajući istu - meni to nije presmiješno, tj. odavno mi to nije smiješno)

Crncima nagrada Bauer na festivalu u Motovunu

http://www.slobodnadalmacija.hr/Kultura/tabid/81/articleType/ArticleView/articleId/111299/Default.aspx

http://www.index.hr/xmag/clanak/crnci-hrvatski-kandidat-za-oscara/512212.aspx

hm, cum grano solis...

http://camerapolitica.blogspot.com/2010/09/lepa-sela-lijepi-crnci.html

a Ničiji sin je još gori...

nekako si smušen ovdje
tebi ovo nije pravo suočavanje sa mračnom prošlošću, no meni Crnci nisu film prvenstveno o tome; tada bi bili samo ponavljanje Svjedoka, dakle, potpuno nepotrebni
znači, Svjedoci imaju tu dimenziju političke korektnosti (svi smo radili zločine), dok ovdje to nije tema: ta dimenzija je samo podgradnja jedne univerzalnije teme

o Lepim lažljivim selima smo već polemizirali ovdje i sve su se strane složile da se radi o prosrpskom ratničkom filmu; a ti ga uzimaš ovdje kao primjer "suočavanja sa mračnom prošlošću"???!!

preživio najjači???
čini mi se da trebaš pogledati film još jednom

i Apocalypse now je proamerički ratnički film, pa je opet prejaka kritika te iste Amerike. To dobri filmovi i čine.

Najjači preživljava, potpuno odustvo emocija, gleda u ambis i ambis gleda u njega, i mudro ćuti, ne traži odgovore jer i ne postavlja pitanja, i ne traži razloge i opravdanja. Najjači upravo u ničeanskom smislu.

Ako misliš da sam nešto propustio u vezi njega reci, ali koliko sam ja vidio on je tu najhladniji, navodno sporedan lik koji se ni u šta ne miješa, ali je ipak dio koljačke družine. I to, kako se vidi na kraju, jedini preživjeli.

slažem se da je Apokalipsa prejak film; dočim Lepa sela to ipak nisu. Apokalipsa je ozbiljan film, Sela su zajebantski kolaž.

tipa koji je preživio nikako ne doživljavam kao "najjačeg" (osim ako ne izvodimo opći zaključak da onaj tko preživi je zapravo najjači samim tim faktom - ne mislim da si baš to mislio, takvu tautologiju)
on je portretiran kao mekan, sfulan, običan, mediokritet rekli bismo; ne da bi imao "potpuno odsustvo emocija" nego se upravo grize, tj. neka mješavina grižnje i straha budući je BAŠ ON sve i zajebao: on je taj koji je učinio nešto krivo te su njegovi suborci završili u minskom polju. tako da je njegovo preživljavanje ironija, cinički moment kod autora.

kao "najjači" je dan Gazda (Ivo): on je zajeban tip. radiš paralelu njega i Gvozdena; oni su na suprotnim polovima: Gvozden je 'nesretna svijest', pocijepan, koji tek pred kraj života dolazi do 'istine'. tek na kraju shvaća da je jurio fantazmu, neke utvare bratstva i jedinstva i išao na sprovod Titu 300 km pješke. sada, na kraju puta, čini se da pronalazi istinu u srpstvu. Ivo je daleko od takvog romantičarskog sanjara: on je cinik i pragmatik, koji nadilazi poziciju 'lijepe duše' koja bi sa strane promatrala i zgražavala se nad prljavštinom svijeta. Ivo zna da radi prljav posao, da je okružen šljamom te da su mu zapravo takvi i potrebni. i on svejedno ustraje dalje, ne slama se poput njegovih podređenih, on cinički ide dalje ("misliš da je meni lako"); do samog kraja tvrd, 'obaviti zadatak', 'dužnost', nema sažaljenja za 'nesretne svijesti', za Novog koji je zalutao u skupinu. Ivo cipelari, mlati, eliminira neprijatelje ali i svoje koji su slabići, zbunjeni, nedorasli.

Srbi se bave karakterom, kao da je karakter odlučujući, a nije.
Odlučujuća je beskarakternost.

upravo to, beskarakternost u jedinog preživjelog.

Ne sjećam se da je on bilo šta zakuvao, on baš ništa nije radio u tom filmu, sem što se šetao i prisluškivao o čemu gube vrijeme ostali likovi, te žena ga ostavlja, te onaj nije miner, te je neko treći narkoman itd...

Ivo je slabić.

pa kažem ti, pogledaj još jednom i prati detalje

ovo oko Ive, nekako si nedosljedan. tvoj nastup ovdje je "trebamo zajebane tipove, srpskog ramba, eros u službi tanatosa itd". pa Ivo bi ti po tome trebao biti idol! eto, on je upravo skroz u službi države i ideologije, eros u službi aparata, do samoga kraja, ne odstupa ni milimetar.
to je to što ti išteš - pa odluči se više

e sad, druga je stvar što reče Kufer, je li to beskarakternost. je li to atomiziranje subjekta u instrument, odricanje od /navodnih/ ljudskih i osobnih sloboda i reduciranje u puki zupčanik sustava.
ili je upravo to karakter: znati da si gad, da radiš prljavu rabotu ali nadići to građansko zgražavanje i isprazno pretvaranje i prihvatiti ulogu onoga koji obavlja i takve poslove poradi 'viših interesa', društvenog dobra.

ti bi, albedo, s jedne strane s horkheimerom kritzirao takvo intrumentaliziranje uma, a s druge zajedno s machiavellijem tražio upravo te zajebane i tvrde tipove, srpske rambe.
da ponovim, odluči se više

Rambo je borac za pravdu a ne za srpstvo...

ma da, ali to je albedov san: srpski rambo...

Srpski Rambo - Hajduk Veljko!

ja uporno ponavljam da on nije zajeban tip, jer se usro od svoje žene, ne znam koliko puta to moram da ponavljam...

To je kao reći da je Harvi Kajtel na kraju Reservoir dogs zajeban tip, pa da, on je za-jeban, neko ga je zajeb'o... i ko preživljava i odnosi sve? The professional, kao i ovdje.

Ivo koji se vrti u krug u šumi, i spašava ga govno njegovog lažnog minera, to je po tebi hrvatski Rambo? Mani me...


inače, ako nisi vidio...
http://camerapolitica.blogspot.com/2010/09/niciji-sin.html

nije se on "usro od svoje žene" nego je to u skladu sa njegovim konzervativnim karakterom: u obitelji treba vladati idila, sve se treba uklapati, skladni muž i žena, ptičice pjevaju, nebo je plavo, malograđanska idila itd. zato on pokušava izgladiti tu situaciju; ako si zaboravio, on laže ženi, uvjerava ju da je Garaža samo urbana legenda, da to ne postoji...

za mene nije nikakav "hrvatski rambo", samo kažem da je u filmu orisan kao zajeban: podređeni ga se boje, autoritaran je i ne libi se upucati ni vlastite vojnike ako su zajebali stvar

to sa drekom ti je praktički jedina dobra primjedba u tekstu. sviđaju mi se inače tvoji komentari filmova; Crnce si pokušao nešto na silu, ali ajde - barem si ubo drek
ali treba to promisliti, doraditi. nije tu stvar u spašavanju, možda bi se dalo (makar na silu, silovati) analizirati u duhu sloterdijkovog kinizma: ima nekih elemenata koji odgovaraju - pobuna odozdo; podređeni kao kinički buntovnici: ovaj sere, onaj se bode
to su sinovi u napetosti spram oca; kinizam naspram cinizma

aha, pogledat ću za ničiji sin; makar, trebam ponoviti film, slabo se sjećam, osim onako uopćeno

Quote from: PingvinPatuljak on 17-09-2010, 16:51:59
ali treba to promisliti, doraditi.

ja sam iz kamena iscijedio koliko se moglo

Quotenije se on "usro od svoje žene" nego je to u skladu sa njegovim konzervativnim karakterom: u obitelji treba vladati idila, sve se treba uklapati, skladni muž i žena, ptičice pjevaju, nebo je plavo, malograđanska idila itd. zato on pokušava izgladiti tu situaciju; ako si zaboravio, on laže ženi, uvjerava ju da je Garaža samo urbana legenda, da to ne postoji...

i Brando u Apokalipsi je oženjen. Sapienti sat.

Quotenije tu stvar u spašavanju, možda bi se dalo (makar na silu, silovati) analizirati u duhu sloterdijkovog kinizma

U filmu u kojem se spominje Nada Obrić? No way...

Quoteto su sinovi u napetosti spram oca

a to je vama napetost? Lepa Sela su tri klase iznad u Bata-Kojo napetosti.

vidio sam tekst o Ničijem sinu
ha, već ovako na prvu je sumnjiv tvoj odnos Nož-Sin čim Nož uzimaš kao nekakav kritički film, neku "raspolučenost identiteta". pa Nož je najobičniji pamflet, srpska mitomanija u najčišćem obliku!! (nije ni suptilna kao npr. Sela)

u Nožu se radi o poricanju muslimanskog identiteta, odricanju korijena - to je čisto programatski tekst "sve su to srbi"
ističeš lik hodže?! ha ha. to je tek vic; tip podmetnut da ustvrdi "istoriju", da nam (gledateljima) da uputu kako je on zapravo postao - od srpskog bića.
ajde prati tu zanimljivost: srbi uzimaju povijesnost, kakti uvažavaju "softver" (kako ste se izrazili na blogu), ali samo da bi došli do iskona, do počela - krvi. hodža je prvo bio srbin, ta krv je bila u početku. i to naglašava Nož. upravo tu se radi o prvenstvu 'hardvera', genetike.
s druge strane, hrvati daju prednost društveno-političkom. ne genetika (on ne zna što je, izgubljen je, biološki može biti i srbin), nego 'softver': simbolički je on hrvat i ne može se nositi sa novim saznanjem.

ono što ti zamjećuješ, ali ne tumačiš sasvim ispravno, je upravo ta navodna "isključivost". nije tu stvar u isključivosti, nego bi se to preciznije moglo nazvati čvrstoća ili jedinstvo. u hrvatskoj nema, niti je bilo u vrijeme domovinskog rata (tek tada je bilo fanatično jedinstvo!) takve raspršenosti, nekog lutanja kojemu su podvrgnuti srbi. zato oni pokušavaju vezati etnos nekakvim mitom, a to često ispada naivno (u postmodernim vremenima ciničkog uma); hrvati su nekako pragmatičniji, politički zreliji, što pak suprotstavljeni tabor izvana promatra kao 'isključivost'

u svakom slučaju, možda ponovim Ničijeg sina (a i Nož eventualno) pa ćemo polemizirati
nisam siguran u ovo s majkom što pričaš, a vrlo mi je sumnjivo

ps - javio ti se neki zanimljivi tip na blogu. primijeti da on sam sebe primjećuje kako ulazi u genetiku i krv, što je upravo u skladu s gornjom opaskom o srpskom mitu. potpuno se uklapa: ovamo tvrdi da njega određuje softver, ali se pomno psihoanalizira i nalazi kod sebe mitsku dimenziju. još se nešto koleba, bi-ne bi, treba li ostaviti taj komentar, ne treba = klasičan edipovac polutan?

Quote from: PingvinPatuljak on 17-09-2010, 18:29:41
vidio sam tekst o Ničijem sinu
ha, već ovako na prvu je sumnjiv tvoj odnos Nož-Sin čim Nož uzimaš kao nekakav kritički film, neku "raspolučenost identiteta". pa Nož je najobičniji pamflet, srpska mitomanija u najčišćem obliku!! (nije ni suptilna kao npr. Sela)

pa ti vidi šta je bilo sa piscem Noža i sve će ti se kasti samo...

Quoteu Nožu se radi o poricanju muslimanskog identiteta, odricanju korijena - to je čisto programatski tekst "sve su to srbi"

upravo lik Svetozara Cvetkovića to pobija. Kao i činjenica da niko nije pokrštavao muslimane u Srbiji, za razliku od Srba u Hrvatskoj.

Quoteupravo tu se radi o prvenstvu 'hardvera', genetike.

ovo je suprotstavljeno...

Quotehrvati su nekako pragmatičniji, politički zreliji, što pak suprotstavljeni tabor izvana promatra kao 'isključivost'

... ovome.



jer hardver ne može biti isključiv - genetika ne poznaje nacije, jedva da raspoznaje i rase.

Quotehodža je prvo bio srbin, ta krv je bila u početku. i to naglašava Nož. upravo tu se radi o prvenstvu 'hardvera', genetike.

prvenstvo ima - on je (i dalje) HODŽA. Nikad mu nije ni palo na pamet da prestane da bude hodža.

I tu si upao u stupicu, moj Pingvine...