ZNAK SAGITE — više od fantastike — edicija, časopis, knjižara...

Nero Vulf je najpoznatiji američki privatni detektiv, ili bolje reći američki Šerlok Holms. Reks Stout (1886-1975) je napisao 46 romana o ovom velikom detektivu i još isto toliko noveleta. Ono što sam čitao o Vulfu, dakle sigurno prekrajane naslove objavljene u zagrebačkom 'Tragu', kao i par Vulfovih pustolovina u originalu, zvučalo je i te kako inteligentno i donekle unikatno; svakako su bile izvanredno zanimljive. Autor je tu uspio da objedini englesku literarnu ekscentričnost i američki hard-boiled. Glavni detektiv samo sjedi u fotelji i sluša ono što mu njegova snažna desna ruka, Arči Gudvin, temeljno prepričava u vezi slučaja koji se najčešće odvija preko pomoćnikove grbače.

Rejmond Čendler, koji je inače nalazio veoma malo kvaliteta u bilo čijem pisanju, prilično je cijenio Stoutove romane, dok, recimo, svojeg prijatelja Erla Stenlija Gardnera (tvorca Perija Mejsna) uopšte nije ni smatrao piscem. Stouta je takođe poštovao i Ross Macdonald. Na Wikipediji nađoh i ovaj citat P.G. Wodehouse-a o Stoutovim krimićima:         

                He passes the supreme test of being re-readable. I don't   
              know how many times I have reread the Wolfe stories, but
              plenty. I know exactly what is coming and how it is all going to
              end, but it doesn't matter. That's writing.

Ipak, pored Šerloka Holmsa i Megrea i barem meni daleko znamenitijih krimi-klasika čini mi se da nisam previše pažnje obraćao na Stouta, iako je možda i trebalo pošto su spomenuti naslovi sigurno više od tek priprostog pastiša.

Najzad, Vulf bi trebao da bude interesantan ovom podneblju zato jer je taj famozni junak u stvari rođen u ondašnjoj Podgorici (odmah pored rijeke Cijevne nedaleko od albanske granice), prije prvog svjetskog rata, u Crnoj Gori.

Stout je to objelodanio u njegovom najprivatnijem romanu The Black Mountain (1954), odnosno Crna planina (ili, doslovno, Montenegro). U tome romanu Nero Vulf, inače veoma pasivan, lijen i tajanstven detektiv od nekih 150 kg težine, i veliki gurman kao i uzgajivač orhideja, prvi put odlučuje da iziđe iz kuće i zaputi se čak na drugi kontinent kada čuje da je njegov najbolji prijatelj iz djetinjstva, Marko Vukčić sa kojim je odrastao u podnožju Lovćena, pronađen mrtav na Menhetnu.

Kako je Marko već godinama predano radio za "crnogorski slučaj", pokušavajući da preko svojih prijatelja iz Crne Gore, Hrvatske i Srbije pomogne da Crna Gora ponovo postane samostalna država i odvoji se od komunističke Jugoslavije, očito je da ga je ubio neko ko je bio protiv toga. Zato Vulf prvi put poslije Prvog svjetskog rata žrtvuje svoje ionako krhko zdravlje i vraće se u Crnu Goru u potrazi za Markovim ubicom. Od svih Stoutovih romana o Vulfu, ovaj je najmanje detektivski; pretežno je špijunsko-akcionog karaktera, ali se zato vodi kao primarni roman kada je u pitanju porijeklo Neroa Vulfa.

Ko je u stvari taj veliki detektiv? Sigurno je najekscentričniji od svih detektiva, makar onih koji još uvijek podsjećaju na ljude i nisu vremenom postali karikature manijakalnosti. Vulf govori nekoliko jezika (francuski, španski, italijanski, mađarski, albanski i srpsko-hrvatski), a isto tako dobro zna da se služi latinskim; iznad svega, naravno, najbolje barata engleskim jezikom. Za Vulfa je svaka vrsta rada kazna i prilično se antagonistički odnosi prema damama. Njegov pomoćnik je Arči Gudvin, američki doppelganger Džona Votsona, čovjek stvoren da upija sve sulude hirove svojeg poslodavca. To je jedini čovjek kome Vulf vjeruje da bude za volanom kada je u nuždi i dok je prinuđen služiti se automobilom; u suprotnom Vulf tvrdi da će prije sebi oduzeti život nego ući u taksi ili u nečijeg četvorotočkaša, a kamoli u avion. Zato je pravo čudo kako je taj fobični detektiv, u epizodi The Black Mountain, odlučio da napusti ne samo svoju kuću, nego i da otputuje na rizični put u Crnu Goru.

1969. godine William S. Baring-Gould napisao je i drugu od svojih fiktivnih biografija (prvi naslov iz 1962. bila je biografija Šerloka Holmsa), koja je sigurno utrla put Filipu Hozeu Farmeru da nekoliko godina docnije stvori svoju ekstenzivnu biografiju Tarzana, Tarzan Alive: A Definitive Biography of Lord Greystoke (1972), gdje takođe citira ovoga autora.

Knjiga W.S. Baring-Goulda iz 1969. zove se Nero Wolfe of West Thirty-fifth Street i pruža nam podatke da je Nero Vulf u stvari nelegitimni sin Šerloka Holmsa i Irene Adler (heroina A.K. Dojlove prve kratke priče o Holmsu "Udruženje riđokosih").

.....A to je inače komad teorije iz Guldove biografije o Holmsu da su Sir Percy Blakeney (the Scarlet Pimpernel), August Dupin, Sherlock & Mycroft Holmes, Professor George Edward Challenger, Raffles, Tarzan, Korak, Doc Savage i njegov drugar Monk Mayfair, Ludwig Horace Holly, Nero Wolfe, Lord Peter Wimsey, Lord John Roxton, Denis Nayland Smith, Richard Wentworth (the Spider), Kent Allard (the Shadow), G-8 i "Bulldog" Drummond svi bliski rođaci. Od devetnaestorice koji su ovdje popisani – bilježi Filip Hoze Farmer u Tarzan Alive – neka se upamti da trinaestorica imaju sive oči.

Za kraj vrijedi napisati da je Reks Stout napisao prvi krimić o Vulfu u svojoj 48. godini, odnosno 1934. godine. Roman se zvao Fer-da-lance. Posljednji roman o Vulfu je izišao 1975., u godini autorove smrti, i zvao se A Family Affair.

Evo spiska onoga za šta znam i što manje-više imam od Stoutovih naslova publikovanih kod nas (nekim stvarima sam uspio nakačiti godinu nastanka i originalni engleski naslov tamo gdje ih nije bilo), mada mislim da ima još štošta toga što je od Stouta objavljeno ovdje. Ako neko zna još podataka, neka ih upiše.   

   1.   Posuđen taksi, Roto-roman, Vjesnik, Zagreb, sveska br.78
   2.   Poziv na ubistvo, X-100 nova serija, Dnevnik Novi Sad, sveska br.18
   3.   Bitka za bika (Some Burried Ceasar, 1939), Trag br. 37
   4.   Previše žena (Too Many Women, 1947), Trag br. 44
   5.   Sudbonosna večera, Trag br. 48
   6.   Smrt glumca ("Curtain Line", noveleta, 1955), Trag br. 109
   7.   Slučaj stegnutog šala, Trag br. 148
   8.   U krilu obitelj (A Family Affair, 1975), Trag br. 238
   9.   Pumina ubojstva (The Mountain Cat Murders, nije roman o Nero Vulfu), Trag br. 243
   10.   Zlatni pauci (The Golden Spiders, 1953), Trag br. 247
   11.   Nezvani gosti (The Doorbell Rang, 1965), Trag br. 256
   12.   Smrt ljubavnice, Trag br. 262
   13.   U najboljim obiteljima (In the Best Families, 1950), Trag br. 267
   14.   Ipak je nitkov (And Be a Villain [?], 1948 ), Trag br. 278


         par najosnovnijih linkova o Stoutu i Vulfiju:

         http://www.nerowolfe.org/htm/links/links.htm

         http://en.wikipedia.org/wiki/Rex_Stout

         http://en.wikipedia.org/wiki/Nero_wolfe