ZNAK SAGITE — više od fantastike — edicija, časopis, knjižara...

Pingvin Patuljak je rekao: '' Isprazne floskule, zbroj općih mjesta i besmisleni manirizam. Najkraće, film je  - lutanje. Lutanje kroz etiku, žanrove, ideje, ideologiju''.

I to jeste suština filma. To se vidi u raznim ''progresivnim tumačenjima'' koji potpuno ignorišu ono što je patuljak rekao o perverziji kod Žižeka – ona nije subverzija. Štaviše, perverzija se kod Lakana piše pere-version, odnosno ''verzija Oca'', čime se šalje poruka da perverzija ne samo da nije revolucionarna već je apsolutno konzervativna, ostaje vezana za označitelj. Ako je omladinska banda samo verzija oca onda je ona već izgubila svoju mladost.

Dejan Ognjanović tvrdi da je riječ o ''mračnoj odiseji u srce tame'', iako ovo nema veze ni sa Odisejom niti sa Apokalipsom sada (čak i taj vojnik u filmu je Srbijanac, što je smiješno jer u ratu nisu ni učestvovali, ali to se ponavlja još od filmova kao što je Tamna je noć ili Apsolutnih sto, iako su ti ''ratnici'' ljudi koji ne postoje, što je posebna priča o srbijanskoj provincijalnoj svijesti kao takvoj, koja se plaši da uvede likove bosanskih Srba, čast izuzecima Lepih sela i Ubistva s predumišljajem), i u najboljem slučaju je porno verzija Easy Rider-a. Naime, ista ta tema ''lutanja'' na koju je Patuljak ukazao nije odmakla od Easy Ridera. ''Crvenovrati'' koji diskriminišu putnike, plaše se njihove ''kontrakulturalnosti'' (koja je samo pere-version) i na kraju ih ubijaju, nisu napredovali baš ni malo, iako je Easy Rider film star 40 godina. Misle da je pornografizacija napredak.

Dalje, Ognjanović tvrdi da je Srbija jedno takvo mračno mjesto ''gde se čak i Eros nalazi u službi sveprisutnog Tanatosa'' iako je spoj Erosa i Tanatosa apsolutno fenomen razvijenih zapadnih zemalja. Primjer: Top Gan. U tom filmu Eros jeste u službi Tanatosa, kao što je u čitavom američkom sistemu slučaj (vidi Daglas Kelner-Medijska kultura). U Srbiji, naprotiv, Eros nikad nije u službi Tanatosa (to između ostalog znači rađanje djece da bi ratovala za ''veliku'' Srbiju, odnosno seks služi državnim interesima. Ognjanović ne shvata da je upravo razmišljanje o državi koja treba da služi (fukoovskom) seksu (životu, novcu, putovanjima, integracijama) – Eros u službi Tanatosa), već je Tanatos u službi Erosa, riječju: pere-version.

I sam Ognjanović na drugom mjestu kaže: ''pazi, ako ćemo strogo, film ima ozbiljnih oscilacija u tonu, od zajebancije do ozbiljnosti, ali ne na dobar način, ili bar ne uvek i svuda. npr. u pomenutoj sceni s testerom - onaj se kao gadi nad tim što radi, pa onda kad odseče glavu i drvo viče timbeeeer i kliberi se, a sekund zatim povraća... dok reditelj viče DO JAJA, DO JAJA - usklik, btw, koji ga čini strašno klinačkim i neozbiljnim likom...'' To ''do jaja'' je Tanatos u službi Erosa, ne može biti jasnije nego upravo na ovom primjeru.

Ta perverzija pokušava da se predstavi kao ''nova estetika'' koja ''razbija ravnodušnost''. Međutim, ne postoji nijedan relevantan autor koji će perverziju smatrati subverzijom, to nije ni Žižek, ni Bodrijar, ni Fuko da je živ. Pornografija jeste sistem, ona je upravo hičkokovska stvar – snimajte ljubavne scene kao scenu ubistva i scenu ubistva kao ljubavnu scenu. U Bandi je Tanatos savršeno ušao u službu Erosa.

Šta to znači? Tanatos je protivan Erosu u npr. već spomenutom Fight Clubu. Iako je Fight club jedna muška protošovinistička priča, Tanatos služi da se razbije Eros, da se uništi ''lijepo lice'', da se bogatašima prodaje njihovo salo kao sapun, da se rasturi sve a da se ne jebe ništa. To ne znači da je Fight club nešto specijalno revolucionaran; to samo znači da Banda definitivno nije revolucionarna. Ona se ''uplašila'' Tanatosa. Mlad i zdrav kao ruža nije. Što reče komentator sa Nasdvoje – Banda ima ''moć potencije evnuha''.

Crippled Avenger je ovdje spomenuo rad Bojana Baće, a upravo tu je bar jasno da je subverzivan Tanatos a ne Eros. Monstrum u hororu nikako ne može predstavljati Eros, on je, kako sam Baća kaže, ''trag'' Realnog, a Realno je antagonizam, borba! Ne bjekstvo, ne potucanje po srpskim selima ili oralno zadovoljavanje konja. Horor je odavno urban, odavno je ušao u grad, a Banda se 40 godina nakon Easy Ridera (iako nije horor) bavi ''Crvenovratima'', vraća se nazad, pokušava da napravi granicu između ''mentalne provincije'' i ''kontrakulture''. Banda pred palanku postavlja ogradu zato što palanka navodno postavlja ogradu (?). Zvuči glupo jer jeste glupo. I dalje imamo muljanja Radomira Konstantinovića.

Šta uopšte znači kad neko napiše da se palanka ''plaši bizarnog i čudnog'', da se ona štiti od toga i stavlja pod tepih? Jedno sigurno ne znači – da je u palanci Tanatos u službi Erosa. To su de sadovske lažne dileme. Lijepo su još Horkhajmer i Adorno u Dijalektici prosvjetiteljstva napisali da je de Sadova perverzija druga strana medalje – Adolfa Hitlera. Možda oni i vole da spominju Adolfa svuda gdje im padne na pamet, ali jedno je sigurno: de Sad je prizivao perverziju kao način da se razbije palanačka patrijarhalna porodica koja smeta opšte-društvenim interesima (to eksplicitno tvrdi u Filozofiji budoara), i nametne nova, u našem slučaju porno-porodica (sam Đorđević o bandi govori kao o porodici) koja je samo posrednik ka savremenom hitlerjugendu, Tanatosu u službi Erosa. Kada se Miloš u Srpskom filmu brani od Vukmira, on se brani od Tanatosa u službi Erosa. Kada se palanka brani od Tanatosa u službi Erosa, to se naziva ''mentalitetom provincije''!

Palanka bar zna šta hoće i šta neće (u njoj su stvari razgraničene kao i Fight clubu). Banda ne zna. Banda miješa stvari. Crippled Avenger piše: ''Meni je mnogo bitnije da li film u svojoj suštini ide do kraja. A kad kažem suštini, mislim na fundamente filmskog izraza s jedne, odnosno psihologiju i ideologiju sa druge strane''.

Banda u svojoj suštini ide do kraja – kraja poraza. Istog onog poraza iz Easy Ridera, apsolutno istog. Na kraju puta nema ničega, a krivi su crvenovrati, ili bar oni sa plavim kapicama. Čovjek mora da se prisjeti Žižekove tvrdnje da su Hičkokove ''Ptice'' bez ptica samo jedna edipovska priča o majčinom sinu i njegovoj impotenciji, raspolućenoj seksualnosti između majke i djevojke. Banda bez crvenovratih i policije ne daje nam ništa, ona apsolutno zavisi od ''mračnih retrogradnih snaga'', a šta bi Banda mogla da napravi, za šta je sposobna, šta želi – to nismo vidjeli. Jer je suština ove ideologije da se ide do kraja poraza. Pobuna balavurdije koja će kazati da je mogla mnogo više da je plavokapi i crvenovrati nisu spriječili. Bez njih, banda nema smisao, ona je apsolutno ništa bez njih, čak ni edipovska priča.

Ona je klasični ''obrazac pobune'', možeš da se buniš ali unutar obrasca. Ako se slučajno pobuniš protiv obrasca-pobune biće belaj. Banda savršeno prati obrazac postavljen još u Easy Rideru, pokušaj, budi cool, ''pobuni se'', pokaži da ti je stalo ali da te budale sputavaju, i na kraju umri mlad ili se zaposli. Samo da ti ne padne na pamet neka pozitivna slika ili politička reforma. Ne možemo, kako to crippled avenger želi, da ''apstrahujemo mladalačku potrebu autora da bude cool'' kad se ta ''potreba'' ponavlja decenijama, kada je to u stvari ''obrazac pobune'', Žižek bi rekao i da je sinthome, pa neka Baća objašnjava šta to znači...

Neko je spomenuo da je Banda u stvari ''srpska Paklena Pomorandža''. Pa ima li boljeg primjera služenja sistemu? Gdje završava Aleks nego u naručju premijera? Kao državni činovnik. Tanatos u službi Erosa!

Reakcije na SRPSKI FILM i PORNO BANDU pokazuju da Novi srpski film ima "bolju" publiku od onoga što su procene ili moći autora i mislim da je dobro što ovakva promišljanja i reakcije uspevaju da podignu letvicu stepen više kad su već sami filmovi uspeli da se istaknu u okvirima svoje kinematografske konkurencije.

Činjenica je da mladi autori u Srbiji sada zapravo tek otkrivaju politiku, i kao stvaraoci, i kao ličnosti jer Srbija tek polako izlazi iz perioda polarizacije i poltičkog opredeljevanja baziranog na nemanju izbora odnosno "spasavanju žive glave" i različitih političkih strategija straha. U tom smislu, ja mislim da još dugo nećemo imati priliku da vidimo naročito sofisticirane političke filmove kod nas, osim možda kod starih majstora poput Žilnika.

Kao neko ko je unutar kinematografije mogu da posvedočim na koliki otpor među autorima nailaze radikalne političke koncepcije i koliko sve ostaje na nivou, mahom importovanih opštih mesta, često potpuno neautentičnih konflikata koji su preslikani iz stranih filmova a sve zbog toga što se u Srbiji zapravo još nisu formirali istinski politički stavovi i još uvek postoji grč ranijih okolnosti.

Još su gori slučajevi kao što će recimo biti ŠIŠANJE gde se film podvrgava bukvalno dnevnoj-stranačkoj politici i lokalnim pilićarskim obračunima.

Otud crvenovrati i plavokapi, EASY RIDER i paradigme iz nekih prošlih vremena, politički korektna politička nekorektnost i sl.

Pa ipak, činjenica da u ovim okolnostima, uzevši sve političke naivnosti u obzir ipak imamo film poput BANDE da ga gledamo i o njemu diskutujemo je već velika stvar, a čini mi se da ćemo morati da pričekamo do sledećeg filma koji će nositi ovoliku energiju, pa makar i delimično pogrešno usmerenu.

E sad, s druge strane, kako sam primer FIGHT CLUBa kaže, ni u svetskim okvirima političke agende filmova nisu uvek nepogrešivo koncipirane i teorijski besprekorne. Albedove primedbe su mahom na mestu, ali koliki broj filmova može da se podiči time kako uspeva da se izvuče iz takvog politički-filozofskog seciranja.

Tome bih dodao i pitanje, kom korpusu zapravo pripada BANDA, jel ona art house ili žanrovski (ne u repertoarskom ali svakako shock cinema smislu) film. Ovo pitanje postavljam iz prostog razloga što ako je gledamo iz žanrovske/shock cinema vizure (premda mislim da to nije pravi pogled) ona je i više nego ideološki sofisticirana čak i ako bi smo kao paradigmatične uzeli američke 70s filmove. S druge strane, ako je gledamo kao art house (što je definicija kojoj sam ja bliži) ona pripada ipak samoj filmskoj margini/undergroundu, nema neku široku mogućnost indoktrinacije publike (koju je EASY RIDER recimo imao), nema neku specifičnu kontrakulturnu težinu u Srbiji na samom terenu (više u medijima) i u tom smislu ne mora ni da ima istinski prevratnički-revolucionarni potencijal i ima pravo na zablude. 

Ako film već ima pravo na zablude, zašto je uopšte na margini?
Fight club je mainstream zabluda koja je manja zabluda od Bande na margini.

No nešto drugo je tu u pitanju, a to je ta definicija ''dobrog, mirnog i prijatnog života''. Ona je kod kritičkih mislilaca odavno ideološki konstrukt, dok je za Bandu - maltene revolucionarna ideja.

A taj ''dobri život'' je malograđanska stvar par excellence. Nemoguće da je malograđanština ''na margini''.

Naravno, to je posljedica palanačkog utemeljenja filma i same Srbije, koji bi bukvalno glasio ''da ne bi ponovo stajali u redovima za mlijeko, da nas ne bi jebali - hajde da izaberemo bolji život''. A tu nema ničeg ''banditskog''. To je ''zdravorazumska'' malograđanština.

Za mene je veliki problem koliko je u stvari ovo moralizatorska priča, koliko se plaši monstruma o kojima Baća govori.

Prvo što mi pada na pamet (pored besmislene pornografizacije) jeste zaokret nakon predloga da snime snaf film za pare - sam izbor žrtava je potpuno pogrešan. Sve to pokazuje strah od stvarno angažovanog horor filma.

Kako bi to uopšte nazvao... ima kod Ernsta Bloha jedan naziv za Hamleta - ''onemogućeni reformator''. Čitava drama je u tome što on razmišlja biti ili ne biti, isto kao i Banda.

vrlo zanimljivo, mada nisam siguran da baš najbolje razumem ovo o "dobrom, mirnom i prijatnom životu".

Retki su oni koji Hametu osporavaju status ultimativnog remek-dela. Poznato je da ambivalentnost ume da bude odlicno iskoriscena u umetnickim delima. Tako je i u Bandi. A sto se malogradjanstine tice, mislim da sam kraj Djordjevicevog filma jasno govori o njegovom stavu prema tom pitanju.

eto ga taj Fight club, uvijek mi prvi pada na pamet, glavni lik bježi od ''dobrog života'' i useljava se u neku straćaru.

U početku čak misli da je neko drugi zapalio njegov stan i želi da ga renovira i da se vrati starom dobrom prijatnom životu, a na kraju se ispostavlja da je sam zapalio stan.

Banda nikad nije imala taj stan i zato ga želi. A to neiživljeno malograđanstvo je ono što je Norton prošao a Banda (ili Srbija) nije.

U tom smislu Banda nije subverzivna, samo patetična.

Maltene socijalni film.

--------------

QuoteRetki su oni koji Hamletu osporavaju status ultimativnog remek-dela.

Ja mu to ne osporavam, osporavam njegovu revolucionarnost. On je, da budemo pošteni - guzonjin sin. Ima svoje misli i fantazije, kontemplira o svemu i svačemu, svojoj duši ako ubije ili ne ubije i tome slično, ali ubija tek kad i sam zna da umire od otrova.

Prije toga se ne usuđuje da prvi udari. U tome je poenta ''onemogućenog reformatora'', on je slabić kao i svi guzonjini sinovi. Pitate se zašto se ništa u čitavom svijetu pa ni u Srbiji ne mijenja? Pa zato što je Hamlet naša sudbina.

Od Hamleta do Bande se nije promijenila jedna te ista psihologija ''suviše ljudskog''.
Hamlet je Zločin i kazna bez zločina. Ono što je potrebno srpskom filmu je Zločin i kazna bez kazne. Bez tog preseravanja o savjesti, humanosti itd... Da je osvetio oca na početku ne bi ni bilo Hamleta. A pitanje je zašto nije osvetio oca na početku?

QuoteA sto se malogradjanstine tice, mislim da sam kraj Djordjevicevog filma jasno govori o njegovom stavu prema tom pitanju.

Oni su već ubijeni, isto kao i Hamlet. Čitava poenta je da je njih Srbija, pogotovo ''ruralna Srbija'' psihički uništila, da oni jadni ne mogu da izdrže njenu monstruoznost i okončavaju svoje živote. Još jednom se ponavlja psihologija slabića.

kapiram ja tezu, nego bih voleo da razjasnim gde se u bandi vidi želja za dobrim životom i ko je želi i da vidim kako se to uklapa u tvoju tezu. nekako mi nejasno sve to, voleo bih konkretnije objašnjenje, na konkretnoj filmskoj materiji.

Glavni lik u par navrata ukazuje da je Banda samo privremena stvar za njega. Tu i tamo čak eksplicitno govori o svojim planovima kada skupi novac, vratiće se u Beograd i sve će biti sjajno, snimaće filmove itd... šta će biti sa ostatkom ekipe njega ne zanima.

Sad da tražim baš tu scenu pravo da kažem ne da mi se. Možda je potražim.

Uostalom, uvodna scena je ''ja sam tridesetogodišnji muškarac, nezaposlen i bez kinte itd....'' Što bi bilo sjajno da su prihvatili da finansiraju moja remek djela, ali kad već nisu pokazaću im ja. Da jesu prihvatili ostao bi mali šupak iz kruga dvojke.

Ja razumem Albedovu tezu o "dobrom, mirnom i prijatnom životu". To je suština trenutnog pogleda na svet koji se omasovio kod nas a to je donošenje odluka koje će u krajnjoj konsekveci dovesti do tog ishoda s tim što različiti ljudi biraju različite puteve do tog cilja.

Zar nije već skoro deceniju u javnom diskursu naročito među predstavnicima nečega što bi kod nas trebalo da bude kontrakultura stalno prisutna neka priča o "finim i normalnim ljudima", opisuju se putovanja na mesta koja su sve sem podsticajna u nekom političkom smislu, ukratko neoliberalizam se fetišizuje kao ultimativna kontrakulturna vrednost.

E sad, mnogo je lakše biti provokativan u društvu koje živi svoje neoliberalne iluzije/snove, i biti nekonformista, nego u društvu koje je prošlo sito i rešeto a ti bi sad da zastupaš ponovni prolazak kroz sito i rešeto radi ideje.

To je uostalom poslednji put bilo svojstveno početkom devedesetih žižekovski rečeno vojno-pesničkom kompleksu i zato se oni proučavaju danas, oni su imali ideju, možda čak i jedinu koja se u proteklih pola veka ovde i pojavia a da je vredna razmatranja.

Da, Avenger je to i bolje objasnio od mene. Neoliberalizam kao kontrakulturna vrijednost.

Ali u jednom se ne bih složio, a to je da je potreban ponovni prolazak kroz sito i rešeto.

Zato i govorim o izboru žrtava.

Vi možete u filmu da kidnapujete nabeđenog debelog krimosa sa crnim džipom i 5 kila zlatnih lanaca, odvedete ga u šumu, neka ga jebe onaj obolio od side i njemu sijecite glavu ako već mislite da je to način na koji kritički film treba da se snimi.

Dakle pitanje je koga treba ubiti u filmu.


Đorđević želi da oni ostanu ''moralno čisti''. Ubijaju one koji to čine da bi obezbjedili svoje porodice, koji ionako umiru od neke bolesti ili su prosto stari, a to je kukavički pristup.

Bar u Srbiji imate koga da ''ubijate''. Eto ga Miloš Branković, i on kao i Hamlet ubija kad je izazvan, neko želi da ga predstavi kao moralno biće koje pati zbog toga što je učinio, isto kao lik iz Zločina i kazne, sve se svodi na savjest u savremenom srpskom filmu, a stvarno ne znam zašto kad imamo mnogo bolju tradiciju, i Dečka koji obećava i Mlad i zdrav kao ruža itd... što da ne i Rane, mada meni i nisu nešto.... Oni se ne prave da su moralni.

Ja to očekujem od Šišanja, to jest nadam se da to neće biti toliko rasni neprijatelj (Jevrej) koliko ''klasni''.

Nažalost, moja želja da se ŠIŠANJE pozabavi klasnom borbom nije prošla tako da je ideologija rediteljeva, čisto "peščanička" i dakle samim tim krajnje neoliberalna.

S druge strane, ja mislim da je MILOŠ BRANKOVIĆ jedini u tom novom talasu srpskog brutalizma koji je istinski politički nekorektan, iako nije konsekventan u širem ideološkom smislu, no ipak u sebi nosi istinski nekorektnu političku nekorektnost. Otud je taj film i ostao u senci BANDE i SRPSKOG FILMA koji mogu da nađu zaleđinu u pojedinim društvenim snagama.

Ja ne mislim da je politička nekorektnost sama po sebi vrednost, čak naprotiv, mislim da je bolje snimiti neki politički konstruktivan film sa dobro plasiranim uobičajenim vrednostima. Međutim, ako smo već ušli u fazu hvalisanja "političkom nekorektnošću" onda bi bilo lepo da neko snimi i film koji je stvarno politički nekorektan. A to je za sada samo MILOŠ BRANKOVIĆ.

Quote from: Albedo 0 on 25-07-2010, 01:53:17

Neko je spomenuo da je Banda u stvari ''srpska Paklena Pomorandža''. Pa ima li boljeg primjera služenja sistemu? Gdje završava Aleks nego u naručju premijera? Kao državni činovnik. Tanatos u službi Erosa!

pa nismo li se mi ono razilazili oko Naranče? vidim da si naposljetku 'prigrlio' moju tezu (koju si tada kakti osporavao) da je Alex 'izliječen'; a ovo izliječen znači upravo to: u naručju premijera, Alex se uklopio u društvo, u kulturu. sada može raditi svoje male nepodopštine (tipa mlatiti beskućnike) i to iz pozicije 'unutra', ukalupljen u strukture, tj. on je sada dio sustava

usput,
odlično promišljanje Bande
na žalost, jedan takav tip kao ti jako dobro primjećuje temeljne nedostatke jer mašta o podržavljenom srpskom Erosu, ili kako to jasno formuliraš "rađanje djece da bi ratovala za ''veliku'' Srbiju, odnosno seks služi državnim interesima"

Meni samo smeta što Miloš Branković ima savjest, što je on slabašna reakcija koja se sakrije u postelju da prespava groznicu.

Samo ime trebalo je da ukaže na ambivalenciju u samom srpskom biću, a ja to nisam vidio u filmu.

Kao i Marko (Kraljević) iz Bande. On ne ore drumove.

Quotepa nismo li se mi ono razilazili oko Naranče? vidim da si naposljetku 'prigrlio' moju tezu (koju si tada kakti osporavao) da je Alex 'izliječen'; a ovo izliječen znači upravo to: u naručju premijera, Alex se uklopio u društvo, u kulturu. sada može raditi svoje male nepodopštine (tipa mlatiti beskućnike) i to iz pozicije 'unutra', ukalupljen u strukture, tj. on je sada dio sustava

ne sjećam se da smo razgovarali o Pomorandži, ako i jesmo još uvijek se ne slažem da je Aleks izliječen. On je Tanatos u službi Erosa.

TU bih se oslonio na Žižeka, Škakljivi subjekt, strana 330
''U tome počiva nepodnošljivi paradoks toga postmodernog 'razotuđenja': napetost više nije na djelu između mojih najunutarnjijih osebujnih stvaralačkih poriva i Institucije koja ih cijeni ili ih želi ugušiti da bi me 'normalizirala'... postajem im beskoristan u trenutku kada počnem gubiti tog 'vražićka perverznosti', u trenutku kada izgubim svoju 'protukulturalnu' subverzivnu oštricu i počnem se ponašati kao 'normalni' subjekt. Tako ovdje imamo posla s neobičnim savezom između buntovničke subverzivne jezgre moje osobnosti, moga 'vražićka perverznosti', i izvanjske korporacije'' (Žižek,2006:330).

Quotena žalost, jedan takav tip kao ti jako dobro primjećuje temeljne nedostatke jer mašta o podržavljenom srpskom Erosu, ili kako to jasno formuliraš "rađanje djece da bi ratovala za ''veliku'' Srbiju, odnosno seks služi državnim interesima"

nisam spomenuo ništa što u Hrvata nije već gotova stvar. U Hrvata uopšte ne postoji Eros van državnog aparata, a aparat posmatram u altiserovskom smislu - kao birokratiju + ideološke aparate (porodicu, društvene grupe, školu, crkvu itd).

Mislim da ne postoji država u kojoj je Eros više zarobljen nego u Hrvatskoj. Čak ni u nacističkoj Njemačkoj. To ne znači da ste spremni na ''velike poduhvate'' kao Njemci, već upravo suprotno - vaš spoj Erosa i Tanatosa je mediokritetski.

ne vidim s čime se ne slažeš, a onda mi postaš Žižeka koji govori upravo isto
shvaćaš li ti taj odlomak?
shvaćaš li "neobičan savez" između 'Alexovog vražićka perverznosti' i 'Institucije' (premijer)?
"napetost koja više nije na djelu" je, dakle, ne neko stvarno, istinsko izliječenje Alexa (u smislu da je on sad postao neki drugi 'moralniji' subjekt) nego svojevrsno pripitomljavanje; uvlačenje pod patronat sustava jer, Alex kao takav, mali vražićak, može koristiti za one prljave rabote koje su inherentne sustavu = to je izliječenje koje je dovoljno; sustav se više ne pita o nekom daljnjem, ne ulazi u esencijalizam

na toj gornjoj premisi se temelje razni pop-narativi o plaćenicima ili pak službenicima kod kojih je pošlo nešto 'ukrivo', neka devijacija - recimo ona epizoda Dylana Doga Gospodar tišine u kojoj se pojavljuje pervertit-plaćenik koji sam sebi vadi srce = ako postoji negdje čista forma plaćenika kao takvog, to je to: sustav koji bi sam sebe razorio jer ga 'grize' što se temelji na nasilju
druga verzija je romantičarski pogled samoga sustava koji bi stresao sa sebe takve prljavštine, pa uvodi u priču 'dvojnika' - moralnog plaćenika nasuprot lošem plaćeniku; recimo Komandos, pa i Rambo itd.

...

što se tiče Hrvatske, ti si u nemogućoj poziciji mrzitelja i obožavatelja u isti čas: izjeda te što su Hrvati postigli tvoju temeljnu fantazmu, ali im se baš zbog toga diviš
ti si neurotičar
iz Božje pozicije može biti da Hrvatska izgleda mediokritetski, ali kad se sa tih visina spusti među parnjake, recimo Srbiju, onda stvari poprimaju skroz drugačije obrise: tada čak i Hrvatska izgleda daleko

Quote from: PingvinPatuljak on 25-07-2010, 14:50:11
ne vidim s čime se ne slažeš, a onda mi postaš Žižeka koji govori upravo isto
shvaćaš li ti taj odlomak?
shvaćaš li "neobičan savez" između 'Alexovog vražićka perverznosti' i 'Institucije' (premijer)?
"napetost koja više nije na djelu" je, dakle, ne neko stvarno, istinsko izliječenje Alexa (u smislu da je on sad postao neki drugi 'moralniji' subjekt) nego svojevrsno pripitomljavanje; uvlačenje pod patronat sustava jer, Alex kao takav, mali vražićak, može koristiti za one prljave rabote koje su inherentne sustavu = to je izliječenje koje je dovoljno; sustav se više ne pita o nekom daljnjem, ne ulazi u esencijalizam

ne jer je sistem kao takav izmijenjen, on više nije disciplinski već je, ako ćemo se držati Žižeka, jouissance zauzela centralno mjesto. Disciplina mu danas dođe skoro kao subverzija.

Ali vi ste dokazali da disciplina nikad ne može biti subverzija.

Quotešto se tiče Hrvatske, ti si u nemogućoj poziciji mrzitelja i obožavatelja u isti čas: izjeda te što su Hrvati postigli tvoju temeljnu fantazmu, ali im se baš zbog toga diviš
ti si neurotičar

čini ti se, ja i ne želim opštu vojnu obavezu već samo profesionalnu vojsku, i to minimalnu.

Za mene je najvažniji Hajdegerov pojam preboljevanja, preboljevanja jouissance, kao i discipline, preboljevanja jednog državnog aparata od Makedonije do Une i tome slično.

To ne znači da Srbija ne treba da kontroliše tu teritoriju. Moja temeljna fantazma je mnogo zločestija, naime, ja sam pobornik nuklearnog naoružanja a ne klasične (čitaj - hrvatske) vojske. Ja sam za stiskanje gumba.

ma ti si duša koja urla na puža

Quote from: Albedo 0 on 25-07-2010, 12:42:39
Glavni lik u par navrata ukazuje da je Banda samo privremena stvar za njega. Tu i tamo čak eksplicitno govori o svojim planovima kada skupi novac, vratiće se u Beograd i sve će biti sjajno, snimaće filmove itd... šta će biti sa ostatkom ekipe njega ne zanima.

Sad da tražim baš tu scenu pravo da kažem ne da mi se. Možda je potražim.

Uostalom, uvodna scena je ''ja sam tridesetogodišnji muškarac, nezaposlen i bez kinte itd....'' Što bi bilo sjajno da su prihvatili da finansiraju moja remek djela, ali kad već nisu pokazaću im ja. Da jesu prihvatili ostao bi mali šupak iz kruga dvojke.

aha, sad razumem malo bolje. no, ja mislim da je vrlo intrigantna ta stvar u Bandi, da u kadar uvede jednog junaka koji je takav kakvog si ga opisao, mali frustrirani šupak iz kruga dvojke (mada nisam siguran gde glavni junak živi, tja, valjalo bi da ponovo pogledam film), on je navodno subverzivan, ali zapravo samo želi da snima neke hororčiće potpomognute državnim parama, tj. želi da država finansira subverziju. to dalje znači jedno nepoverenje (svesno ili nesvesno) glavnog junaka, koji je, je li, filmski reditelj, u subverzivnost filmske slike, pop-kulture ili horora. ako se složimo da on želi da pravi horore od državnih para, i da od toga živi dobrim, mirnim i prijatnim životom, i složimo se da on zapravo ne očekuje nikakav udar na sustav koji bi ostvarili njegovi filmovi, već udobnu poziciju malograđanina - zar nije takav lik upravo vanredno interesantan u sadašnjim filmskim i društvenim okolnostima?

mislim da je takav tip reditelja po mnogo čemu tipičan za mlađu generaciju filmadžija, i da đorđevićevo stavljanje nekih autobiografskih elemenata u život glavnog junaka stvara jednu dinamičnu igru između unutar-filmskog i van-filmskog, između samokritike i slike i prilike. ako smo u filmu prepoznali tu vrstu paradoksa, a slažem se da ona postoji, ta težnja kontrakulture za neoliberalizmom, težnja koja korespondira sa srpskom stvarnošću - meni je u tome vrednost Bande.

što se tiče izbora žrtava, tu se opet pitam da li misliš na izbor koji su napravili junaci u filmu, pa kritikuješ njihov izbor i njihov kukavičluk, ili kritikuješ reditelja što je izabrao baš takve junake i dao im baš takav izbor žrtava?

pošto, ako je reditelj hteo da /se pozabavi kukavičlukom sebe i svoje generacije, porazom kontrakulture, ideološki problematičnim postavkama te kotrakulture i posledicama tih postavki (ovog što zoveš "služba tanatosa erosu"), mislim da je i izbor junaka i izbor žrtava vrlo zanimljiv. pitanje je, naravno, koliko reditelj ima naklonosti ka zabludama svojih likova, ali utvrditi kako stoje stvari po tom pitanju zahteva ozbiljan posao i detaljnu analizu.

s druge strane, ako veliš da je reditelj kukavički izabrao junake i da je trebalo da ih napravi drugačijima, onda je to neki drugi film. kad smo več kod žižeka, hajde da se pozabavimo alternativama - ako zadržimo isti narativni okvir, kakvi bi trebalo da su junaci Bande, kakve njihove žrtve a kakav ishod da bi se dobio revolucionaran film (pod uslovom da je Banda htela da bude revolucionarna) ili film koji ne luta (pod uslovom da je Banda htela da tačno zna svoj put i svoje ishodište).

Quote from: Zika Kisobranac on 25-07-2010, 16:23:16
zar nije takav lik upravo vanredno interesantan u sadašnjim filmskim i društvenim okolnostima?

pa naravno da nije ništa naročito zanimljiv, ako je on samo još jedna varijacija "pokornog đavoljeg sluge" (ako sustav shvaćamo kao nešto neprijateljsko, nešto gnjusno, nekog 'vraga' kojega trebamo oboriti - to je srž pojma subverzija: potkopavati tog uljeza, taj vražji sustav)

stoga nema "on je navodno subverzivan", nego - nije. on nije subverzivan.

zanimljviji je recimo tip svjetioničara (u današnjim shvaćanjima društva i života)

Subverzivnost je veoma rastegljiv pojam. Sta je za nekog subverzivno za drugog nije. Ne vredi o tome raspravljati.

Quotezar nije takav lik upravo vanredno interesantan u sadašnjim filmskim i društvenim okolnostima?

za mene ne, jer on nije da sad lupim ''tipičan'' malograđanin. On nije zbog neke stvari koja se dešava svim ljudima osnovao bandu. Nema nikakve identifikacije. Tipa vratio se s posla gdje ga je sisata sekretarica oralno zadovoljila, a nakon toga je sjeo u svoj golf 3-4 koji plaća u ratama. Iz sasvim običnog dana, čak prijatnog pored sekretarice, on osniva Bandu. To bi bila kontrakultura.

Ono u filmu nije kontrakultura, koja je nastala kao kontriranje neoliberalnoj kulturi, ako ćemo pod tim podrazumijevati lagodan život predgrađa.

Mi nemamo lagodan život predgrađa, želimo socijalističku reformu, ali zbog komunističke prošlosti se plašimo da je tako nazovemo, pa onda pokušavamo da budemo kontrakulturni, što nismo. Moramo izabrati jesmo li srednja (kontrakulturna) ili radnička klasa. Ako smo srednja pare već imamo. Ako smo radnička kontrakultura je besmislena za nas. Radnici imaju potkulture, dakle pankere, skinhede, navijače, nemaju ekologe i seksologe.

To znači da ja ne znam čiji su to junaci. Oni bi kao buržoazija da romantizuju svijet, ili bar da se šetaju goli po seoskim vašarima; a kao radnici bi htjeli ''ljeba'' u najširem smislu te riječi. Šta onda uopšte hoće, ne može oba.

Problem kod žrtava je što su oni duple žrtve, a za tim nema potrebe.
To je zato što je Marko buržuj osjetljiv za radnike, što je još jedan od klišea još od Langovog Metropolisa (1927), da podsjetim, poruka filma je ''između kapitala (oca) i rada (proletera) treba da stoji ljubav (sin kapitaliste, buržuj, srednja klasa)''

Tipičan neoliberalan film kad danas pogledam.

Žrtva tako nije neprijatelj već dupla žrtva, prvo žrtva tranzicije onda i žrtva snafa. Čemu to samouništavanje?

Žrtve trebaju biti neprijatelji, ko je neprijatelj zavisi od toga ko je junak, buržuj ili proleter.

Prljavi Hari: žrtve su manjine - žene, homoseksualci, djeca, crnci (duple žrtve)

Omen: žrtve su pretežno viša klasa i njeni satrapi, crkvenjaci koji se bore protiv antihrista itd... samo što ne bih preporučio takav pristup, previše je konzervativan. Na kraju krajeva je strašno to što je pripadnik više klase mrtav.

To nam ne treba u Srbiji, koga boli briga ako antihrist ubije Miškovića? Ili neku nabeđenu srbljanovićkoliku ''umjetnicu''? Ili nekog radikala?

pa kišobranac se muči tim paradoksom
ne ja
dobro on primjećuje da je "takav tip... karakterističan za mlađu generaciju"
generaciju koja je utonula u zimski san, ispraznu generaciju, generaciju pozera i fejkera
generaciju koja se mora 'stimulirati' nesvakidašnjim prizorima da bi dalje mogla dremuckati

nego,
zanimljivije je promisliti to koliko je npr. jedan strip kao Zagor danas radikalan
ne Porno banda ili Srpski film nego Zagor

samo ja ne vidim zašto je to nesvakidašnji prizor, oni odu u prirodu i baš tamo dožive sve to što im se desilo. Selo je diskvalifikovano a urbana mjesta ostaju nevina.

Bolje da su napravili neku vrstu biografije Saše Popovića kao ''Građanina Kejna Popovića'', samo da pretpostave šta se sve dešava iza scene, bar tu ima seksa i sodomije koliko hoćete... a ne da Lukas sam snima sopstvenu biografiju.

Ja bih gledao tu Grand dekonstrukciju, posebno sve te pripreme iz stejdža, razliku između onogašto oni jesu i onoga kako se predstavljaju. Tu se krije monstruoznost.

Jer mislim da je film tu samo da bi skidao maske.

Quote from: Zika Kisobranac on 25-07-2010, 16:23:16
da bi se dobio revolucionaran film

ako je stvar u tome da se dobije "revolucionaran film", ako je to cilj (što je upitno; za koga?),
onda bi revolucionaran film bio da samo nabacuješ prizore, neku ideju fragmentiraš u scene, bez ikakave fabularnosti, dapače nepovezano i kaotično, gdje onda možeš ići i u eksplicitno (tipa Stone nakratko u Rođenim ubojicama), ali nešto zaista radikalno bi bilo,
ne toliko eksplicitnost slike i djelovanje u vidnom polju, nego razaranje zvukom (zamisli recimo bombardiranje zvukom pneumatskog čekića ili struganja po željezu ili neko iritantno piskutanje)
e to paralizira, razara mišljenje, ometa intelekt, pa bi eventualno djelovanje ideje (ako uspiješ prenijeti) bilo silom ugurano, neka vrsta sublimnog

naravno,
tko bi uopće to išao gledati?
e pa možda ova ista generacija pospanih koja se sada podstiče SF-om ili Porno bandom

tja, pa takva ista subverzija danas je deo muzejskih postavki

Quote from: PingvinPatuljak on 25-07-2010, 16:39:18

Quote from: Zika Kisobranac on 25-07-2010, 16:23:16
zar nije takav lik upravo vanredno interesantan u sadašnjim filmskim i društvenim okolnostima?

pa naravno da nije ništa naročito zanimljiv, ako je on samo još jedna varijacija "pokornog đavoljeg sluge" (ako sustav shvaćamo kao nešto neprijateljsko, nešto gnjusno, nekog 'vraga' kojega trebamo oboriti - to je srž pojma subverzija: potkopavati tog uljeza, taj vražji sustav)

stoga nema "on je navodno subverzivan", nego - nije. on nije subverzivan.

zanimljviji je recimo tip svjetioničara (u današnjim shvaćanjima društva i života)

hm, možeš verovati da si baš subverzivan ako radiš unutar sistema, ako sistem finansira tvoje horor filmove koji idu u bioskope od državnih para, a ti im tamo nudiš jednu razornu poruku. postoji i takvo shvatanje subverzije, što reče kunac, teško je o tome raspravljati, ali pitanje je u šta veruje junak Bande i kako ćemo to otkriti... pustimo to.

osim toga, sad je veliko pitanje li je on samo varijacija "pokornog đavoljeg sluge", pošto kažeš da nije zanimljiv ako je to, što znači da jeste zanimljiv ako nije. jeste ili nije? zašto jeste, zašto nije?

a ako je taj lik tipičan za takvu generaciju u srbiji, onda je pravo pitanje da li je takva generacija deo nekog unverzalnog društvenog ili psihološkog tipa i da li na tom planu Banda poentira i kako?

pritom, moram da priznam da mi se drugi članovi Bande čine kao drugačiji od te priče i da reditelja Marka možemo svrstati u pomenutu "generacijsku kategoriju", ali da ostali članovi Bande imaju  istorije i profile i tipičnosti koje su različite od Markovih.

Quote from: Albedo 0 on 25-07-2010, 16:58:44
To znači da ja ne znam čiji su to junaci. Oni bi kao buržoazija da romantizuju svijet, ili bar da se šetaju goli po seoskim vašarima; a kao radnici bi htjeli ''ljeba'' u najširem smislu te riječi. Šta onda uopšte hoće, ne može oba.

Žrtva tako nije neprijatelj već dupla žrtva, prvo žrtva tranzicije onda i žrtva snafa. Čemu to samouništavanje?

ma kaj znam, sve ovo što si rekao je tačno, ali meni zvuči kao argument za Porno bandu. to su  odlična pitanja, naročito ovo potonje, i ja mislim da se ona dosta dobro vide u filmu. recimo, reditelj Marko može biti zanimljiv baš kao tip koji je usred tih protivrečnosti. konfuzija između romantizovanja sveta i kruva, srednje klase u nastajanju i njene uloge u odnosu kapitala i proletera, zapravo odlično opisuje društvo u kome se nalazimo, i  Porno banda sve te stvari prepoznaje i donosi u tekst filma, nekad sa rediteljskom namerom, a nekada čak slučajno, prostim umetničkim instinktom.  

nego, mnogo se ovo zakomplikovalo, a pošto mene interesuju alternative koje bismo mogli ponuditi, ajmo 'nako, skroz prosto.

glavni junak Porno bande je tip koji želi da se njegova "subverzija" institucionalizuje i da od toga živi dobro, tj. da mu neki producenti, država, šta ja znam, neki legalni tipovi, omoguće da snima horore i postane priznat reditelj.

to ne ide.

on proba da priređuje porno predstave po srbiji sa ekipom raznoraznih kontrakulturaša. ni to ne ide, jer ih sve siluju razulareni seljaci (albedo veli "crvenovrati").

posle toga, glavni junak se stavlja u službu nekog nemca i pristaje da snima snuff filmove i ubijanje ljudi pred kamerama. na kraju počne da uživa u tom snimanju/ubijanju (prikloni se, kako reče albedo, tanatosu u službi erosa).

ali ni on ni ostatak Bande ne mogu to baš da podnesu i odu k vragu, a neki k bogu  - preseku vene, predoziraju se, zamonaše se...

da vidimo šta tu ne valja na nivou sinopsisa, pa onda na nivou režijske razrade.

On je prihvatio osnovnu logiku tržišta. To je osnovno što ne valja. Dakle logiku ''ja ću da radim ono što donosi novac, ma šta to bilo, samo da donosi novac''

ona je od početka ''porno'' banda kao da je to nešto dobro. Porno nije seksualna revolucija, porno je privredna grana.

Grand je veća porno banda od ove naše Bande.

kišobranac se ovdje zapliće u paradokse koje si sam postavlja
tip uopće ne želi institucionalizirati subverziju, nego - on hoće biti redatelj! hoće snimati filmove za lovu, rješiti egzistencijalno pitanje na taj način.
društveni neuspjeh, poraz ga toliko pogađa da on tone sve dublje i dublje na ljestvici, do polusvijeta i kad sve izgubi, dođe do zajebane situacije kada se više ne može folirati i izvlačiti pomoću drugih, ni posuđivati lovu od 'poduzetnika' ni iskorištavati razne morone, odlučuje - što? predati se skroz, ubiti se

to uopoće nije ništa revolucionarno; dapače, najobičniji stereotip koji se, u Bandi, nudi kao ne znam što. to je koruza, patetična sapunica.

nikakve razlike nema u odnosu na tipa koji izgubi šljaku, pa opljačka kladionicu, pa kiosk, pa babu na ulici, pa više nema što drugo nego skonča u pljuvački.

to je ono standardno premještanje odgovornosti na društvo, s tim da je u ovom slučaju propalog redatelja modernizirano, stavljeno u generaciju koja je rasla u blagostanju, jednu komotnu generaciju kojoj je smiješan i dalek Avdija (srce, ruka i lopata)
u tom smislu taj Marko ima identifikacijsku crtu jednog dijela urbane mladeži, a stvar je u tome da je čitava ta grupacija desupstancijalizirana: oni uopće nisu osobe, subjekti, nego lebde pa se tako lako mogu uhvatiti oko bilo čega (od zen budizma do skinsa)

trag te desupstancijaliziranosti, nije toliko "služim dekadentnom Zapadu koji traži snaf" kako to žika vidi (iako je to naivno i nevino gledanje, jer je to ponovo standard; možda je 'dekadentni Zapad koji traži snuff' samo projekcija tog ne-subjekta, možda Marko samo prenosi svoju prazninu na Zapad, pa mu je ovaj zrcalo),
dakle, nije taj služnički mentalitet vidljiv samo u tom šablonu Nijemca, nego je KLJUČNIJE kako Marko i tzv. Banda bivaju izmanipulirani od Imena-Oca u najklasičnijem obliku: starog patrijarhalnog srpskog seljaka, koji im 'proda' priču o seoskom manijaku

e pa to je tek pravi vic!
iz filma nije razvidno da je tip seoski siledžija KOLIKO je sigurnije da stari seljak nije u dobrim odnosima s tipom, da mu ovaj smeta i pomoću tanjura graha, rakije i malo laskanja predstavi UPREGNE ove glupane i bedake za svoje ciljeve!

to je ključna dijalektika filma, iako nisam siguran da je redatelj toga svjestan
ova lagodna generacija labavih bez supstance VS kartezijanski subjekt starih

zato, opet, s druge strane, Marko nema onu neku erotičko-timotičku naklonost publike, ono što se instantno intuitivno naslućuje, kao što to ima lik poput Scarefacea
Scareface se doživljava kao idol na toj intuitivnoj razini, a Marko kao tetkica
zato je Scarface opasniji (i subverziniji) identifikator te osobno meni, istinski odvratan lik, neprijatelj u čišćem obliku
Marko je samo ljigaviji, on je mali bedaček iz školskog dvorišta kojemu svi lupaju čvoke (pa se zato pokušava dodvoriti i Scarfaceu i Zagoru, bilo kome, tko ga već primi)

Fantazam na kome se, potpuno pogrešno bazira savremena filmska produkcija sadržan je još u istini koju je Kiš napisao o književnosti:

"Што се тиче литературе, ми, Европејци, имамо тога подоста, и не од најгоре врсте; а они какосезваше, србо-кркр, нека они изволе писати о такозваним деликатним темама, нека се изволе изругивати са својим политичарима, и са својим системом, нек опишу неки политички скандал стављен у један леп егзотични оквир...и ето вам добре литературе." Поново преокрећући позицију "приповедача" Киш даље закључује: "Нама, дакле, Југословенима, нама homo politicus, осталима све остало, све остале димензије тог чудесног кристала са стотину површина, тог кристала што се зове homo poeticus, те поетичне животиње која пати једнако од љубави колико и са своје смртности, од метафизике колико и од политике."

Ovaj citat sam prekopirao iz teksta Slobodana Vladušića o nekim književnim temama, pa su i ova premošćavanja između dva citata njegova. Međutim, ovaj odnos prema srpskom filmu sa Zapada prema Srbiji, ali i što je još važnije - iz Srbije prema Zapadu postao je fantazam u odnosu na koji se profilišu i oni koji žele da prihvate taj kompromis, kao i oni koji NE ŽELE da ga prihvate.

I tu zapravo dolazi do problema. Imamo jedne koji objektivno ZNAJU šta prolazi na Zapadu, pre svega u smislu produkcije, manje u smislu festivala, i imamo druge koji se toga JAVNO GADE, ali pošto priželjkuju uspeh na Zapadu, koji je uostalom i jedino preostalo merilo vrednosti u kinematografiji bez parametara bilo koje vrste, sa rasteranom publikom i destruiranom kritikom, onda pokušavaju da se pozicioniraju na drugi način.

Taj grč prema Zapadu se vidi i u BANDI i u SRPSKOM FILMU kroz likove zlih ludaka koji vole snuff i spremni su da ga plate, iako je u istorijskom smislu to zapravo potpuno minoran (ako uopšte postoji) negativni uticaj Zapada u odnosu na privatizacije, otpuštanje radnika, političke pritiske i sl.

Kroz priču o potrebi za snuffom koja dolazi sa Zapada, zapravo samo nailazimo na kritiku stanja u kinematografiji gde kao nema prosperiteta bez snimanja filmova sa elementom poniženja i viktimizacije. To naravno nije tačno, što je u najboljem smislu pokazao EDIT I JA a na tržištu dokumentarnog filma i BEOGRADSKI FANTOM koji su bez žrtava ili gadosti uspeli da nađu svoje mesto.

U izvoznom smislu, međutim, BANDA i SRPSKI FILM prolaze dobro jer u izvesnom smislu proširuju područje borbe viktimološkog filma na žanrovski teren. Ali i dalje u svemu tome postoji znatna politička dimenzija, ili pak estetika šoka kakav se ne sreće u stranom filmu ("vidi ove ludake, snimili kako neko jebe bebu, to moramo da pustimo").

Međutim, ja ovo proširivanje polja delovanja pozdravljam jer iako možda na pogešan i politički tup način prilazi filmu, jeste koren neke vrste drugačijeg filma kod nas, pre svega kroz intenzivnije prožimanje Srbije i žanra/savremenih tendencija, i mislim da konačno imamo žanrovske filmove koji nisu na pogrešan način epigonski.

E sad, Pingvin i Žika uvek mogu da postave pitanje da li je proširivanje polja borbe u sfere žanra nešto što je samo po sebi vredno pažnje, i na to nemam neki objektivni, više subjektivni odgovor, u skladu sa izvornom idejom ovog foruma koji okuplja poklonike žanrovskog stvaralaštva. U svakom slučaju, što se SRPSKOG FILMA kao čisto žanrovskog tiče, on je sasvim na nivou. PORNO BANDA ima druge pretenzije i politički se tumači sa drugim kriterijumom.

Ako je već tako, onda tražite zapadnjacima da finansiraju jedan srpski Apocalypse Now, napravite ga što luđe a na kraju umjesto Branda stavite Ratka Mladića kako govori the horror, exterminate them all.

Umjesto surfa stavite fudbalski teren, umjesto zečica neke pevaljke.

Nema bolje subverzije od toga

Umesto surfa skakanje s mosta!

fudbal bre

Shta ce nam sva ta zapadna govna, kad imamo Svibor, koji je sto puta ludji i od surfa i od fudbala.

Skakanje mosta je slično surfu po tome što imaš jednog čoveka protiv vode, i što ne može baš svuda da se izvodi. E pa kad ludi pukovnik sretne čuvenog skakača s mostova i to baš pored mosta koji su upravo zauzeli onda će ga sigurno naterati da skoči, makar pucalo sa svih strana.

Kakvog čuvenog skakača mostova, brate ovdje su čuveni samo fudbaleri i košarkaši, uostalom utakmica bi imala komičan aspekat, zamisli Bosanci koji igraju fudbal.

U Bosni su i skakači s mostova čuveni. A komični element dobijaš apsurdnom situacijom da čovek skače s mosta dok zuje meci. Veruj mi, ovo je i autentičnije, i efektivnije, i u duhu originala.

pa ne treba mu most uopšte, što se skakanja tiče može i iz helikoptera da iskače.

Ja glasam za fudbal, jer teren treba da se osvoji, još ako ga bombama osvajaju teren će biti pun rupa. Ako neko u tom haosu igra fudbal za mene je mnogo efektivnije, ako neko drži minobacač pored gola i drži liniju fronta a ovaj iza igra fudbal ili basket

Danilović je Bosanac, taman....

cripl,
gubiš se u izmaglici
vi, ljudi, "forumski poklonici žanra" = desupstancijalizirana generacija (po Pingvinu), imate problema sa elementarnim. sa bazom, sa temeljem.
sa najosnovnijim sudovima, a na koje se TEK ONDA vežu ostali itd...

uzmimo ovaj primjer Bande
tebe tu buni to što recimo, tipovi kao Pingvin ili Albedo mogu visokoteoretski razgovarati o Bandi
izmiče ti da mi obojica tvrdimo: Porno Banda je prilično slab film!
smatramo ga lošim pa i pogubnim u neku ruku, samo što svaki polazi od svojih razloga
ne znam jel vi shvaćate albijednika: njemu je to slab film zato jer ne mobilizira srpstvo, zato jer je lutanje od grada do sela, lutanje koje se stavlja NASUPROT i grada i sela (premda on to pogrešno shvaća kao samo protiv sela), ali samo kao fingiranje, tobože nasuprot, jer to lutanje zapravo želi oboje: biti i grad i selo; biti ležeran, neobavezan, hipi golač koji se izležava i biti najtipičniji malograđanin koji prima visoku nadnicu i kupuje si namještaj IKEA.
to je lutanje simo-tamo, lebdenje, bez čvrste osnove, bez gena kamenih (nije Kraljević Marko, reče)

albijednik itekako shvaća ovo:
"ova lagodna generacija labavih bez supstance VS kartezijanski subjekt starih",
dočim vi ne razumijete tu misao

on vidi taj "kartezijanski subjekt starih" u 'palanci', kod starog seljaka koji koristi 'pametne otvorene širokih pogleda urbane ljude' kao pijune, služi se njima za svoje ciljeve
zatucana primitivna provincija kao Gospodar a urbano-samo-urbano kao Rob; iliti provincija je politički osvještenija

na to se albijednik pali; provincija zna što hoće i zna što neće
banda nema pojma, banda drijema, banda je ničeanski Posljednji čovjek  koji "od vremena do vremena malo otrova: to stvara ugodne sne", banda je gnjila

e pa zato što selo i seljak znaju što hoće, oni mogu mobilizirati, oni si još uvijek mogu nasaditi temelj na Srpstvo, u njima on vidi mogućnost Erosa u službi Tanatosa (rađanje ratobornih potomaka, jačanje tkiva, izlazak Srbije iz dekadencije)

takve bande on hoće; koje homogeniziraju društveno tkivo i mobiliziraju ga; ne neke Bande tetkica koje se guze na pozornici ismijavajući druge ali i sami sebe

Albedo je vrlo sik; on je za podređivanje, za žrtvovanje, ali žrtvovanje nije Marko koji bježi i potuca se sa polusvijetom do konačnog poraza, nego žrtvovanje Iracionalnom, etnosu, rasi - albijednik je skroz na liniji fašističkog diskursa (još tamo od Paklene naranče i Alexa)

on hoće zločin bez kazne iliti utemeljujuće nasilje koje se popularno zove - Država

vrlo, vrlo, bolestan tip (iz pogleda Cjeline, kroz pogled Čovjeka)

ali ima temelj
koliko je to različito od cripla npr. cripl stalno okoliša, film je i onakav i ovakav, proširivanje sfere žanra, politički naivan i tup, formalno ispravno odrađen, ipak je na margini itd...

na žalost, ima ta jedna crta koja se kao nit poveznica provlači među tom (ajde uzmimo blaži izraz) urbanom generacijom, od cripla preko kišobranca do mehe, a najveću bi si uslugu učinili da se prelome

nadajmo se da neće ići u albijednikovom smjeru

da, albedu bi recimo Crnci bili po volji (doslovno Eros u službi Tanatosa: grupa koja muči i razara u ime Višeg Cilja, Države, Nacije),
iako ni to skroz do kraja zbog grčkog finala - nepotrebno moraliziranje
izbacimo kraj, preokrenimo ga i eto savršenog albijednikovog filma
on jednostavno mora obožavati Hrvate; prisiljen je na to iz svoj najunutarnjijih uvjerenja (e to je pravi paradoks)

Ma i Pingvin malo okoliša ali naučiću ga vremenom

Temelj civilizacije je žrtva. Nisam ja to izmislio već je to činjenica. Bez žrtve nema civilizacije. To bukvalno kažu Horkeimer i Adorno u Dijalektici prosvjetiteljstva.

A ostali autori to implicitno tvrde. Kako Frojd zamišlja početak civilizacije? Lapotom, ako ćemo da koristimo srpski termin. U knjizi Totem i tabu sinovi su ubili oca koji se onda kroz njihovo osjećanje krivice vraća kao ime oca, kao zabrana iliti tabu.

Hrišćanstvo, civilizacija stoji na Isusovom stradanju itd...

Žrtva jeste temelj civilizacije, to Hrvati znaju a Srbi se prave urbani.

Žena se žrtvuje da bi imala djecu, ne izbacuje ih kao žetone, nego jebeno boli. Ko neće da boli taj neće ništa, odnosno hoće ništa, hoće nebiće.

Biće boli.

Ono što Pingvin pokušava da podvali jeste da je sama civilizacija iracionalna, stoga vi Srbi odradite jouissance umjesto nas, što reče Žižek - budite nesvjesno Evrope (o čemu je maltene govorio i Kiš kojeg je Kripl citirao), vi odradite lapot a mi ćemo da pribavimo funkcionalne identitete.

Vi snimajte Hadersfilde, Mazohisfilde, Mazohbande, Mazoh ubija Aždahu itd... a mi ćemo da gledamo i zabavljamo se.

Pingvin, a i ostali, bi morao da pročita Njegoševog Šćepana Malog, da vide ono što nedostaje srpskom filmu, taj (crnogorski) humor. Šćepan je jedna od najsmiješnijih i najozbiljnijih knjiga koje sam čitao.


Što se ''fašističkog diskursa'' tiče, ono ipak nema veze sa srpskim.

hrvatska verzija - grijeh nije ubiti
ničeansko-fašistička verzija - grijeh ne postoji (što je u praksi isto što i grijeh nije ubiti)

jedina slobodna odluka - grijeh je ubiti ali ja ipak ubijam (Žižek)
Onaj ko je sposoban da, uz znanje da će biti osuđen na vječne muke, ubije čovjeka, taj čovjek je istinski slobodan. AKo ne poludi. Svi ostali su robovi.

Dakle, pingvinove priče o etnosu, rasi itd ne piju vodu, riječ je o simboličkom poretku, van njega ljudi ne postoje, osim možda Srba. To bi Pingvin htio, da mi odigramo lutarsku predstavu njegovog nesvjesnog, i za sada upravo igramo onako kako zapad vuče konce, što je lijepo Kripl rekao, znaju šta prolazi na Zapadu i to snimaju, a na uticaj na srpsko kulturno polje ne obraćaju pažnju ili misle da zaslužuje mazohistički pristup.


---------

Kad već spomenu crnce, upravo je u tome stvar. Hegelovi crnci su oni koji drže da ne postoji ništa iznad njih osim frizure, oni su civilizacijska nula, nesposobni za žrtvu. Onaj ko smatra da ne postoji ništa van njega je onaj ko je sam po sebi ništa iznutra. A to je civilizacijska nula. Taj ništa-iznutra može samo da luta.

Quoteriječ je o simboličkom poretku, van njega ljudi ne postoje, osim možda Srba

Ovo je toliko genijalan citat da ga valja uokviriti i držati na nekom vidnom mestu. Bilo da se s njim slažete, bilo da se s njim ne slažete.

ma svakako, nikad boljeg citata, ali ima začkoljicu: razni Albedi svijeta stavljaju na kraj razne Gospodare

a s albedom se inače savršeno razumijem, od žrtve do ispraznih crnaca, metaforičkih crnaca pa i doslovnih hip-hop gangsta čiji su najviši dometi nike patike i kulersko mrštenje (usput, ja pričam o hrvatskom filmu Crnci, dečec; o kako bi se ti si se ložio na Crnce), i baš zato smo savršeni - neprijatelji!

Quote from: Meho Krljic on 26-07-2010, 14:02:04

Quoteriječ je o simboličkom poretku, van njega ljudi ne postoje, osim možda Srba

Ovo je toliko genijalan citat da ga valja uokviriti i držati na nekom vidnom mestu. Bilo da se s njim slažete, bilo da se s njim ne slažete.

Word up!

Pingvine, Albedo, ja se u suštini slažem sa vama, ali razlika je u tome što ne mislim da film treba diskvalifikovati zbog takvih nedostataka.

Ja uzgred mislim da je i jedno i drugo (Pingvinovo i Albedovo) učitavanje političke intencije ili makar jasnog ideološkog stava Porno bandi više refleksija njihovih ličnih stavova a ne nešto što se nedvosmisleno može prepoznati u filmu. Meni se čini da je jedini stvaran politički iskaz u filmu onaj o izvozu žrtve i industrijskoj viktimizaciji trećeg sveta (u koji Srbija simbolički upada) a da su antagonizmi na relaciji Beograd-provincija lišeni ideološkog stanovišta. Pre svega, fragmentarnost pripovedanja i rasutost karakterizacije (kroz likove, situacije i vreme) onemogućava uspostavljanje jednog stava na nivou filma ili njegovog autora. Ima stavova, ali ja ne primećujem jedan osnovni stav. A zatim, mislim da se autor i jeste vodio pre svega intuicijom i dopuštao kontradiktornost i dvoznačnost (ili makar dvosmislenost) da inficiraju skoro sve označeno u filmu pa je tako nihilizam na sasvim ravnoj nozi sa judeohrišćanskim shvatanjem vrline i žrtvovanja, subverzija (u pokušaju) i konzervativizam (u ishodu) su lepo balansirani, a malograđanska ideologija i seljačka intuicija vode sasvim lep suživot sa provincijskom zatucanošću i metropolitanskom žudnjom za novim. Ako se od filma očekuje jednoznačan iskaz i jasan ideološki diskurs, on to ne isporučuje. Ako se očekuje bogatstvo iskaza koji su legitimni u Srbiji ali i šire u tom nekom danas i ovde i koji jedni druge provociraju, onda PB svakao isporučuje. Meni je ovo drugo ne samo sasvim dovoljno nego i umetnički savršeno vredno.

Ja mislim da se stvari koje prepoznaju Albedo i Pingvin vide u filmu. Možda ne  nedvosmisleno, ali svakako da su te primedbe na mestu i što je još važnije mene raduje da su se pojavili ljudi koji traže dodatnu zrelost od Novog srpskog filma i nisu se uljuljkali u tome što su ti filmovi već iskorak na neki način.

Quoteali ima začkoljicu: razni Albedi svijeta stavljaju na kraj razne Gospodare

a strah od Gospodara je - sam Gospodar.

nepostojanje Gospodara je - sam Gospodar.

Ako ja mobiliziram srpstvo kao Gospodara, šta mobiliziraju oni koji mobiliziraju nepostojanje Gospodara? Koji je njihov Gospodar?

Nešto jeste, ili Hegelov crnac ili užitak ili srpstvo.


Zašto Hrvati ne raspolute svog Gospodara kao što su to Srbi učinili u npr. Nožu?
Ne pada im na pamet.

Zato Šćepan Mali... Poenta je što Šćepan nije glavni lik Šćepana a Marko jeste glavni lik Bande.

Zato što se fura ''individualizam''. I kao i svi individualci zanemaruje se neindividualistički korijen društvenog blagostanja.

Quotebaš zato smo savršeni - neprijatelji!

ovo je sindrom Dva igrača sa klupe. Možda nisam gledao Crnce ali jesam Dva igrača sa klupe, i shvatam da je to tvoja fantazija. Samo to pokazuje da iza univerzalija prodaješ običan hrvatski sindrom. Tu je Hrvat, tu je Srbin, oni su dva igrača, Hrvat je jak a Srbin neugledan i slab, ali vremenom uči kako da očvrsne. Dobar film, objašnjava mnoge stvari.

Nego, tvoja fantazma nije kompletna. Naime, ako su Srbi već konstruisali hrvatskog neprijatelja da bi preuzeli od njega ono najbolje, po toj istoj logici su nacisti konstruisali Jevreje i preuzeli od njih pogled na svijet.
Problem sa takvim objašnjenjima jeste što su nekompletni, jer je neminovan zaključak da su nacisti istina o Jevrejima samima, a Srbi istina o Hrvatima samima. Prema tome - mi smo materijalizacija vašeg duhovnog nemira.

-------------------------


Meho, pa to je konotacija, i ne samo konotacija, evo sad čitam Stojanovića što je postavljen na podforum o teoriji filma - to je negativno označavajuće. Ono što znak ne označava a ipak nosi to značenje.

Npr. zamisli sliku pripadnika vojske Srbije romskoga porijekla koji se zove Mustafa, čovjek pozira u uniformi pored zastave mirno i dostojanstveno.

Denotacija: Srbija je dobra zemlja u kojoj se svi slažu, u kojoj su vojnici poštovani a pripadnici svih etniciteta žive u miru i slozi i rade zajedno na odbrani Srbije.

Konotacija: militarizam, disciplina, velika Srbija itd...

Hajde da ispadne da ja ''učitavam'' veliku Srbiju. Šta onda radi 4 Čovjek?
Učitava nešto valjda?

SJećaš li se kad je posljednji put pozitivno predstavljen neki vojnik u sprskom filmu? Ako je to tebi lično učitavanje kada se ukaže da ''normalan'' vojnik ne postoji u Srbiji zadnjih 20 godina, šta čovjek da zaključi iz toga?

Ništa nije slučajno.

Isto važi i za pajkane, to jest dobar policajac nije prikazan još od petlovog brda, valjda se neko plaši Nebojše Pajkića ili šta već...

To su čuvene floskule koje su najočiglednije u Zoni mrtvih, gdje prvo vojnici i jedan policajac postaju zombiji.

QuoteSJećaš li se kad je posljednji put pozitivno predstavljen neki vojnik u sprskom filmu? Ako je to tebi lično učitavanje kada se ukaže da ''normalan'' vojnik ne postoji u Srbiji zadnjih 20 godina, šta čovjek da zaključi iz toga?

Ovako napamet prvo mi u sećanje dolaze Lepa Sela koja Lepo gore. Pretpostavljam da se Karaula ne računa?

No sve to nije bitno, ja velim da to što se nešto može prepoznati ne znači da je to bilo nameravano čitanje Porno bande, niti je jedino moguće čitanje niti je možda osnovno čitanje jasno čak i samom autoru filma.

e, moj pingvi, grešiš, ovaj, grešiš silno sine, nisam ja nikakva urbana generacija, ja sam ti dete sa sela, cela porodica i sa očeve i sa majčine strane - seljaci i po koji radnik, a veći deo života proveo sam na ljutom selu unutar srbije, i gotovo sve dosadašnje odgovore napisao sam ti odande. sad ćeš ti reći da si zapravo mislio urbano kao označitelj perverzije potisnutog koje vis-a-vis stoji u Simboličkom naspram Oca ruralnog bez ničeanske moralnosti izvan Praznog, ali za to moraš još malo da učiš pa da dođeš u septembru

što se tiče dobrih pajkana i vojnika, ima tu i tamo zanilmjivih stvari. evo, Sinovci Siniše Kovačevića.

QuoteZašto Hrvati ne raspolute svog Gospodara kao što su to Srbi učinili u npr. Nožu?
Ne pada im na pamet.

Srbi u Nožu? taman posla!
to je prosrpski mitski ratnički i fantazmatski film još više nego Lepa lažljiva sela.
uostalam, zbog te činjenice se tebi i sviđaju

Hrvati su 'raspolućivanje' učinili beskompromisnije i 'do koske' gotovo; vidi Ničiji sin

QuoteDva igrača sa klupe

pa naravno da ti odmah 'prepoznaješ' igrače, tj. 'negativno ih označuješ' dok si reko keks: vidi ovo, stasiti Hrvat, falusni tip, dočim je Srbin neki žgoljo koji navodno ima veliki kurac (Srbinu pričica kako mu je veliki, Hrvatu zaista veliki - žali se albedo)

ono što ovi dječaci (nazovimo ih tako, jer oni su još u nekom nevinom dobu -eto meho vidi da je u Bandi sve na ISTOJ ravni; ima li meho nos za nijanse? ne za tanane, pošto u Bandi nema ničeg tako suptilnog-) ne vide, ne razumijevaju, ti vrlo jasno vidiš

duh je kost
spekulativni identiteti suprotnosti
ti imaš taj uvid, dok meho ne; štoviše, mehu je to izvan svih obzora, on se 'kulturološki' ne može prikloniti nečem tako 'primitivnom', on ne shvaća da se najviše i najniže spajaju (slučaj penisa)

i sve bi bilo dobro da se pri tom spoju ne zadržavaš na najnižem
da, ja "prodajem univerzalije", "sa strane se smijem srpskoj lutkarskoj predstavi" iako to uopće nije razvidno iz mojih postova i nastupa (nisam ja taj koji piše preuzeto mitomanske postove o 700000 poklanih Srba, o mošnjama vladike, o Porfirogenetu, o granicama, o žalu za "pozitivnim" vojnicima i policajcima itd)
ti sam sebi odgovaraš na pitanje: naravno da si iskonstruirao hrvatskog neprijatelja, Arhi-Pingvin-Neprijatelj

inače, Dva igrača su tak-tak film, slabašno
izvan ovih tvojih temeljnih fantazmi o stasitim Hrvatima i neuglednim Srbima, nalazi se ono možda svojstvenije Šorku (njegova temeljna fantazma): prevladavanje napetosti između likova, romantičarska želja za pomirbom suprotnosti, dosezanje jednog divnog svijeta (plemenita nakana makar mu filmovi nisu nešto); otuda su njegovi filmovi neka verzija buddy buddy filmova (vidi Vrijeme ratnika - Dva igrača s klupe - U zemlji čudesa), gdje se naoko antagonistički parovi izmiruju: plaćenik i idealist u Vremenu ratnika, Hrvat i Srbin u Klupi, klošar koji gubi vjeru u život i djevojčica koja umire ali ne klone, još je u njoj snage u Zemlji čudesa

Quoteima li meho nos za nijanse? ne za tanane, pošto u Bandi nema ničeg tako suptilnog

Nisam baš siguran da razumem ni pitanje ni odgovor. Ako u Bandi nijansi nema, šta će meni nos za njih?

No, i dalje mi je utisak da ti pokušavaš da prodaš kod za čitanje ovog filma koji razjašnjava sve, iako njega nema. Banda nije dobar film zato što je primer perfektne imanencije transcedentne namere svog autora. Ovo je film sklopljen u montaži od osam sati različitih scena i njegova lepota i jeste u tome što se otrže namerama a nudi mnogo ideja, koncepata, situacija i karaktera koje su sve, kako rekoh, neretko kontradiktorne ideološki, politički, estetski itd., ali u interakciji daju delo koje provocira analizu. Ako insistiraš da je jedan od glavnih junaka zapravo maskirano rediteljevo "ja" onda treba i da vidiš da se to rediteljevo "ja" otrglo, da priča nije njegova, da ono samo figuriše u priči i ne kontroliše je, baš kao što Markov lik ne kontroliše odvijanje svoje životne priče. Žilnikovština ovog filma, sažeta u toj anarhičnosti karakterizacija, motiva i narativa jeste njegova jaka strana u sadejstvu sa ideološkom neutralnošću. Ovim ne mislim da je i autor ideološki neutralan (nije, to se vidi) nego da njegovo delo ne robuje njegovom ideološkom stavu.

Quoteali u interakciji daju delo koje provocira analizu

ma to je skroz sfulano
ajde, reci mi onda jedno djelo "koje ne provocira analizu"?

Quotezapravo maskirano rediteljevo "ja"

pa naravno da je film 'izvanjšteni redatelj'
ali nije uopće bitno je li on svjestan ili ne te činjenice da bi film bio "maskirano redateljevo ja"; to 'ja' uvijek probija prema van
no, što je redatelj genijalniji, istinitiji, jači to je više svjestan te okolnosti; lakše se kreće kroz taj pradoks osvještene nesvjesnosti
(recimo vidi Fellini - Sono un gran bugiardo; iz tog je dokumentarca razvidan ovaj gore spomenuti paradoks, Fellini je osvješteniji te posljedično - jedan od najvećih)

naprotiv, redatelj Porno bande je prilično u mraku, u potmulome
zato njegov film pati od elementarnog proturječja, od zbrkanosti, nepoklapanja; gotovo da je bez vrijednosti, lažan je (u redu, kažeš, koga briga; ima svega nabacanog unutra, razne se temu ovlaš dotiču i prepliću, sve je to u interakciji i komunicira sa gledateljem ------ ali upravo to ja sporim, jer me ne zadovoljava tako površno komuniciranje, što mene briga za puku informaciju 'tisuću životnih stilova'; za to lutanje: može ovo, može ono, može bilo što = meni je to isprazno)

Markov put je obična budalaština; uzaludnost
on, na kraju puta, spoznaje da ne ide tako, da se neke stvari ne rade, on je prosvjetljen moralno iz pozicije odozgo
ja mu (te tako i redatelju) odričem svaki smisao; taj put, tu 'dijalektiku' vidim kao djetinjariju: to je ono što se već otpočetka zna. budalasto je POSREDNO pokušavati spoznati najintuitivniju Istinu, kad ti je ona dana neposredno.
i albijednik zna za žrtvu. Marku je to sinulo umirući; gledatelju tobože treba reći doslovno: posljednja žrtva simbolizira neophodnost svih onih malih žrtava koje čovjek poduzima da bi postao Čovjek (tipa ustajem ujutro na posao iako bih se tako s užitkom okrenuo na drugu stranu i zaspao)

ta poanta je opće mjesto a koje se prodaje kao nešto revolucionarno (estetikom ružnog)
to, na-trenutak-mi-se-učinilo-da-je-moj-duh-apsolutno-slobodan a onda sam se probudio, je zaista - dječačko razmišljanje
i naravno, autor ima svako pravo biti na tom stupnju razvoja, ali i izdržati kritiku
ne moram mu ja tepati, nego mu veću uslugu činim govoreći: film je gotovo besmislen; ali dok si živ ima nade (a Marko nema više nikakve, on više ne sudjeluje ni u čemu; Marka si potrošio - izvuci nešto iz toga)