ZNAK SAGITE — više od fantastike — edicija, časopis, knjižara...

pa ima jedna srpska crkva na bliskom istoku, i to dosta stara...

Quote from: scallop on 13-02-2011, 15:09:58
Ako u Hrvatskoj i BeHa nisu imali slavu, alal im.

не бих рекао да нису...ако неко то зна подробније нека каже!

Quote from: Boban on 06-02-2011, 02:46:48... kakva je to SERBIEN na ovoj lokaciji ...

kao prvo, upitno podrucje moramo pogledati detaljnije. sta vidimo? travuniju, zahumlje i sl. nikako srbiju:



dalje, teza kao po caru konstantinu vii kako tamosnji stanovnici bijase srbi, odavno je odbacena. heinrich kunstmann, 1996

Дуго времена славио је славу и добар део Арбанаса и Бугара, као и Власи, на подручјима која су спадала у надлежност Пећке патријаршије. Што само доказује да је крсна слава дело наше цркве. Наравно, волео бих да постане свехришћански обичај, што да не.

Kakve veze ima trodnevno opijanje i ožderavanje sa hrišćanstvom? I zar krsne slave nisu u suprotnosti sa jednom od božijih zapovijesti? Mislim na onu: "Ne pravi sebi idola niti kakva lika, nemoj im se klanjati niti ih služiti."

Nisu ni u kakvoj koliziji sa tim. A to što se neko opija na SVOJOJ slavi nema nikakve veze sa hrišćanstvom, tj. pravoslavljem. Ko slavi slavu na nehrišćanski način (poziva striptizete, bilo je i toga), jednostavno nije pravoslavac.

Nemoj meriti pravoslavlje po ljudima koji pričaju da su pravoslavci. Sa druge strane, Božja zapovest koju si naveo nema nikakve veze sa slavom. Slava podrazumeva poštovanje svetitelja, a po pravoslavlju, svetac je čovek koji je stekao Boga u sebi.

Quote from: Boban on 13-02-2011, 15:37:18
pa ima jedna srpska crkva na bliskom istoku, i to dosta stara...

Свети Сава је основао нов манастир у Јерусалиму, са намером да то буде уточиште српским ходочасницима. Не знам како се манастир звао, ни да ли још постоји.

Postoji naravno; imam i fotografiju negde, sad ću da probam da nađem.

? Šta će tebi slika manastira?

Imam ja svašta. Iznenadio bi se.

SVETI SAVA U SVETOJ ZEMLjI

Duboki su srpski tragovi u Svetoj zemlji. Manastir Svetog Jovana Bogoslova, manastir Èasnog krsta u Jerusalimu, i crkvu Svetog Ðorða u Akru, podigao je Sveti Sava. Kralj Milutin, u Jerusalimu, podigao je manastir posveæen Svetim arhangelima. Prvi srpski patrijarh, Joanikije, na Tavoru, diæi æe crkvu Svetog Ilije. Srbi æe upravljati manastirom Save osveæenog 130 godina, iguman sinajskog manastira u 14. veku, bio je Srbin, Joanikije... Tamo gde su Srbi, vekovima, ostavljali širok trag, danas je samo jedan Srbin - monah Grigorije u manastiru Save osveæenog, i jedna Srpkinja - monahinja Mihaila, u ruskom manastiru Svete Magdalene. Danas, Srbi kad doðu na hodoèašæe, spavaju u prljavim arapskim hotelima, u sobama bez prozora
Sveti Sava dva puta je hodoèastio na Hristov grob: prvi put imao je i državne razloge, a drugi put, odlazeæi, kao da je znao - u otadžbinu, u telu, neæe se više vratiti

Moj petrogradski prijatelj Jevgenij Borisoviè Ivaškin krajem 1994. godine bio je na hodoèašæu u Jerusalimu. Kada se vratio, za izvanredni èasopis "Sloven", kojeg je u Petrogradu izdavala grupa Kozaka, napisao je poduži zapis sa putovanja. Tu kaže da su mu, tek posle obilaska svetih mjesta u Jerusalimu i okolini, postala bliska osjeæanja èuvenog ruskog hodoèasnika iz XII vijeka, igumana Danila, opisana u èuvenom "Idenju u Svetu zemlju".

I mi Srbi imamo svog znamenitog hodoèasnika - svetog Savu. On je dva puta išao u Svetu zemlju, 1229. i 1234. godine. Ova putovanja opisali su hilandarski monasi Domentijan i Teodosije.

Iæi u Svetu zemlju kao turista znaèi od vreæe blaga dobijene na dar uzeti samo novèiæ. Tamo se ide srcem i vjerom, kao što je i sveti Sava išao.

Iz Budve, sa tovarom blaga

Fidrih drugi Hoenštaufen, njemaèki kralj i rimski car, koji je živio uglavnom na Siciliji, kao veliki neprijatelj papstva bio je iskljuèen iz crkve, ali vodio je VI krstaški rat i 1229. godine uspio je da na neobièan naèin, diplomatskim putem, od egipastkog sultana Al-Kamila dobije, na deset godina, nadzor nad Jerusalimom, vitlejemom i Nazaretom, najsvetijim hrišæanskim mjestima, i pristup luci Akr. To je bila prilika koju je naš sveti Sava dugo èekao. Prethodno, hrišæanima tamo nije bilo puta, jer Svetom zemljom su vladali muslimani. U tih deset godina vidjeli smo, sveti Sava je dva puta boravio u Svetoj zemlji.



"Poslije prestavljanja blagoèestivog Stefana i prvoga kralja, sveti arhiepiskop vjenèa kraljevstvom najstarijeg sina njegovog Radoslava u velikoj crkvi, u pomenutoj Žièi, utvrdivši ga molitvama i blagoslovom, predade mu da samodržavno upravlja otaèaskim i srpskim skiptrom", piše monah Teodosije u "Žitiju svetog Save".

Srpski episkopi i kralj Radoslav molili su Svetoga da ostane kod njih, ali njegovo srce je gorjelo èežnjom "da se pokloni spasnom životvornom svetom grobu Hrista Boga našega".

Kada nijesu uspjeli da ga zadrže, kralj Radoslav ga ispratio tovarom zlata i srebra.

Sveti Sava je, sa uèenicima, isplovio najvjerovatnije iz Budve. Vrijeme ga je poslužilo i bez problema je stigao u drevnu luku akr, danas grad Ako na sjeveru Izraela, a odatle u jerusalim. Odmah je otišao u crkvu Vaskresenja gdje "prolivši mnoge suze, dotièuæi se oèima i tijelom životvornoga groba Vladike svojega Hrista, i rukama ga grleæi, s ljubavlju celiva".

Na prvom putovanju u Jerusalim, sveti Sava kupio je kuæu Jovana Bogoslova. U ovoj kuæi je Soba tajne veèere - odaja u kojoj je Gospod apostolima oprao noge, a zatim, na poslednjoj veèeri, ustanovio Euharistiju Svetu tajnu prièešæa. U ovoj kuæi Gospod se posle Vaskrsenja, javio apostolima... Ispod ove sobe, u istoj kuæi je i Davidov grob. Kuæu je sveti Sava kupio od Saracena. Tu je sazidao crkvu svetog Jovana, odlažuæi povratak kuæi sve dok crkva nije bila završena. Crkva i kuæa su, u potonjim krstaškim ratovima -porušeni.

Potom je, nedaleko, u sklopu iste bazilike (u stvari, ispravno je: "vasilike"), izašao na Golgotu, gdje je takoðe prolio suze. Sveti Sava Srpski imao je rijetki, ali za duhovni život veoma znaèajni dar od Boga - izlivanja obilja suza. Potom je obišao i ostala sveta mjesta u velikoj vasiliki. Zatim je bio gost jerusalimskog patrijarha Atanasija Drugog. Sjutradan su u crkvi Vaskresenja, služili službu Bogu. Sveti je od patrijarha dobio blagoslov da može svetu službu obaviti u Palestini, u oblasti koja je pod njegovom jurisdikcijom.

Èudo u crkvi Svetog Save Osveæenog

Narednih dana sveti Sava se poklonio u Vitlejemu, svetom Sionu, Svetinji nad svetinjama, Getsimaniji, na Gori Jeleonskoj, u Galileji, vitaniji, Postnici Gospodnjoj. Odmorivši nekoliko dana, nastavio je: spustio se na Jordan, u Vitavaru, gdje je sveti Jovan Krstitelj krstio isusa Hrista, pa je prešao Jordan i otišao do crkve Svetog Jovana Krstitelja. U povratku, posjetio je manastir Svetog Gerasim a otišao i u manastir Svetog Save osveæenog, Mar Sab, u Judejskoj pustinji, jedan od najstarijih hrišæanskih manastira, koji je neprekidno živ.

Kada je sveti Sava Srpski zakoraèio u manastirsku crkvu, dogodilo se èudo - žezlo svetog Save osveæenog, koje je na jednom tronu stajalo do njegovog upokojenja 532. godine, dakle skoro 700 godina, iz èista mira je palo. To je zbunilo monahe koji su se zatekli u crkvi. Meðutim, sljedeæeg jutra dogodilo se isto: kada je sveti Sava ušao u crkvu, žezlo je palo... Onda se neko sjetio amaneta svetog Save Osveæenog da njegovo žezlo - patericu ("pastirsku palicu") predaju arhijereju carskog roda i istog imena kada jednog dana doðe sa Zapada. Iguman je postavio nekoliko pitanja Svetome i vidio je da se zavještanje (i proroèanstvo) svetog Save Osveæenog ostvaruje na svetom Savi Srpskom.

Crkvu i kuæu Svetog Jovana Bogoslova, sveti Sava daæe kao metoh lavri Svetog Save Osveæenog, po kome je dobio monaško ime. Pored crkve Svetog Jovana, sagradio je i manastir Èasnog krsta, i to na mestu gde je raslo drvo od koga je naèinjen krst na kome je Gospod raspet. Sveti Sava osnovaæe i srpsku monašku koloniju u manastiru Svetog Save Osveæenog (Mir Sab), i ovim manastirom Srbi æe upravljati 130 godina. PolazeæI na brod za povratak kuæi, sveti Sava kupiæe u luci Akr crkvu Svetog Ðorða, i pokloniti i nju da bude metoh Savi Osveæenom.

Odlazeæi iz Mar Saba, sveti Sava je ponio žezlo svog velikog imenjaka (po kome je, vjerovatno, dobio monaško ime) i ono se sada nalazi u hilandarskoj keliji Paterica, u administrativnom centru Svete Gore, kareji. Bratija ovog manastira dala mu je i dvije ikone: "Mljekopitateljnicu", koja je sada u ikonostasu kapele isposnice svetog Save u Kareji, i danas najèuveniju srpsku ikonu, nekada domaæu ikonu velikog pravoslavnog teologa i branitelja ikonopoštovanja svetog Jovana Damaskina, Trojeruèicu, koja je dugo bila igumanija manastira Hilandara, a sada je na tronu pored igumanskog, u glavnoj manastirskoj crkvi.

Soba tajne veèere u kuæi Jovana Bogoslova

Iz Mar Saba sveti Sava je obišao manastire Svetog Evtimija, Svetog Nikona, Svetog Teodosija Opštežitelja i druga sveta mjesta u okolini Jerusalima. Onda je otišao u Nazaret, u crkvu Blagovještenja u kojoj je izvor na kojem se Presvetoj Bogorodici javio arhangel Gavrilo i blagovijestio joj da æe bezmužno, osjenjena silom Višnjega "od preèiste svoje krvi djevièanske roditi tijelom Hrista Boga našega". Iz Nazareta je otišao na svetu goru Preobraženja Gospodnjeg - Tavor, odakle se vratio u Jerusalim.


Manastir Svetog Gerasima Jordanskog: U Svetu zemlju Sava je poneo zemaljsko blago, trošeæi ga da bi stekao božansko

"Mnoge svete mošti u manastirima i u Jerusalimu i od patrijarha zatraživši i kupivši, i svete službene odežde i èasne sasude, i po cijeloj Palestini ako bi nalazio što sveto i èasno sveti arhiepiskop kupovaše, hoteæi donijeti u svoje otaèestvo".

Ono silno blago koje je dobio od kralja Radoslava, sveti Sava je utrošio u kupovinu crkvenih utvari i relikvija. Takoðe, svuda je obilno darivao manastire, kao i samog patrijarha, i "nište" (siromašne).

Osim toga, on je na svom prvom putovanju u Jerusalim kupio - kuæu svetog Jovana Bogoslova. U toj kuæi je soba Tajne veèere, jevanðeljska "gornja soba", "gornjica", u kojoj je Gospod apostolima oprao noge i u kojoj je na poslednjoj veèeri ustanovio Evharistiju, Svetu tajnu prièešæa. Tu se, kasnije, po Vaskresenju, Gospod javio svojim uèenicima. Obeæao im je silazak Duha Svetoga na njih i rekao da se ne udaljavaju iz Jerusalima dok se to ne zbude. Bilo je to na dan Vaznesenja Gospodnjeg, na Spasovdan. Ispod "gornjice" je Davidov grob. Tu je sveti Sava podigao crkvu Svetog Jovana Bogoslova. Nije se vraæao kuæi dok gradnja nije bila gotova.

Kada je sveti Sava stupio u crkvu manastira Svetog Save Osveæenog dogodilo se èudo: žezlo Osveæenog, koje je na jednom tronu stajalo punih 700 godina (od upokojenja Osveæenog, 532. godine), odjednom je palo. Monasi se setiše zaveštanja Save Osveæenog, da æe stiæi monah kraljevskog roda i istog imena - te mu poklone žezlo. Žezlo se danas èuva u Kareji. Bratija istog manastira pokloni mu dve ikone: "Mlekopitateljicu" koja je u Savinoj isposnici u Kareji, i najèuveniju hilandarsku ikonu, "Trojeruèicu", koja je dugo bila "igumanija" manastira, a sada stoji na tronu pored igumanskog, u glavnoj manastirskoj crkvi. Odlazeæi iz Jerusalima, od patrijarha je dobio srebrno žezlo, pri vrhu ukrašeno dijamantima, koje je bilo u manastiru Mileševa, da bi, zbog sigurnosti, sredinom 16. veka bilo, preneto u riznicu manastira Svete Trojice, kod Pljevalja gde se i sad nalazi. A iz Nikeje, sveti Sava doneæe i najveæu relikviju - deliæ krsta na kome je Gospod raspet.

Kuæu svetog Jovana Bogoslova sveti Sava je kupio od Saracena. Zapalili su je, po svoj prilici, templari u poslednjem krstaškom ratu. I crkva koju je podigao sveti Sava je porušena. Kasnije su tu franjevci podigli vasiliku. Od 1524, kada su ih istjerali muslimani, do 1948. godine hrišæanima je bilo zabranjeno da se tu mole Bogu. Danas su tu muslimani i Jevreji, i hrišðanima je dozvoljeno samo da se mole u sebi, bez bogosluženja.

Trojedno drvo: kiparis, kedar, bor

Manastir Svetog Jovana Bogoslova (kuæa - konak i crkva) sveti Sava je dao kao metoh Lavri svetog Save Osveæenog, gdje je, kao i u manastiru Èasnog Krsta (Podnožja Božijeg) - koji je sagraðen na mjestu gdje je raslo trojedno drvo (iz jednog korijena izrasle su grane tri razlièita drveta: kiparisa, kedra i bora) od kojeg je napravljen Krst na kojem je raspet Gospod - osnovao monašku koloniju.


Jakovljev zdenac: Manastir Svetog Jovana bogoslova, koji je izgradio sveti Sava, spaljen u jednom od krstaških ratova, bio je podignut na mestu Tajne veèere

Kada je bog sumporom sagoreo Sodom i Gomor, èiji ostaci su sada ispod Mrtvog mora, èija je površina 394 metra ispod nivoa svjetskog mora, poštedio je jedino pravednog Lota i njegovu porodicu. Ali, udaljavajuæi se od svoje kuæe, Lotova žena prekršila je Božiju zabranu da se ne smiju okretati i istog trenutka se pretvorila u stub soli. Tako je Lot ostao bez žene. Nije imao sina, veæ samo dvije kæerke. Da im otac ne bi ostao bez muškog potomstva, da bi mu saèuvale "lozu" njih dvije se dogovore da ga opiju i da sa njim spavaju. Tako je od Lota nastalo veliko pleme. Ali pravedni Lot je bio svjestan strašnog grijeha koji ga je razjedao. Otišao je kod svog strica Avrama, patrijarha. Ovaj mu je dao tri suve granèice i rekao da ih posadi, pa ako ozelene to znaèi da mu je Bog oprostio grijeh. Od te tri granèice izraslo je jedno drvo sa tri grane.

Manastir na tom mjestu podignut, sveti Sava je dozidavao i, po svoj prilici, u njemu je boravio za vrijeme svog prvog putovanja u Svetu Goru. Tu je doskora, u biblioteci (vivlioteci) bilo srpskih rukopisa.

Sveti Sava je osnovao srpsku monašku koloniju i u manastiru Svetog Save osveæenog, kojom su, kasnije, 130 godina upravljali Srbi. Treba reæi da je ovaj manastir važio, a važi i danas, kao mjesto najstrožeg monaškog podviga.

Ali, ne treba zaboraviti da je sveti Sava Srpski bio od Boga prizvani monah. On je to bio u mladosti, kada je napustio raskoš svog oca vladaoca i otišao u manastir, tako je živio, takav je bio i kada se upokojio. Kao usrdni monah, revnitelj, strog prema sebi, on je boravak u Svetoj zemlji iskoristio da porazgovara sa pustinjacima, anonimnim podvižnicima, tim od ljudi neznanim svetiteljima, i da kao na Izvoru živonosnom napoji svoju, Boga stalno žednu dušu. Boravak i Svetoj zemlji iskoristio je da nabavi utvari i relikvije za mladu Srpsku pravoslavnu crkvu kojoj je bio glava, da je utvrdi podrškom jerusalimskog (a kasnije i aleksandrijskog i antiohijskog) patrijarha i monaškim kolonijama tamo gdje sve podsjeæa na Isusa Hrista, ali i da - poradi na sebi, da što je moguæe više izbistri svoju dušu. Sveti Sava je znao da duhovna iskustva pustinižitelja nemaju cijenu.

Gdje god je stigao, na ovim svetim mjestima sveti Sava je obavljao službu Božiju. Odlazeæi iz Jerusalima, Sveti je (vjerovatno od patrijarha) dobio na poklon lijepo srebrno žezlo, ukrašeno pri ovalnom vrhu dijamantima. Ovo žezlo bilo je u manastiru Mileševi do 1545. godine, kada je, radi sigurnosti, prenijeto u rzinicu manastira Svete Trojice kod Pljevalja, gdje se i sada nalazi. Za ovo èudotvorno žezlo vezana su mnoga isceljenja.

Prije nego se ukrcao na brod, u povratku iz Svete zemlje, sveti Sava je u luci Akr kupio od Latina crkvu Svetog Ðorða i ustupio je Lavri Svetog Save Osveæenog, èiji je ona metoh bila ranije.

Iz Akra, sveti Sava je otplovio u Malu Aziju, u Nikeju. Tu je vladar bio Jovan (Kalojovan) Vatac, koji je svetog Savu doèekao najveæim poèastima. Darivao mu je odežde, crkvene sasude, mošti svetih, zlato i - djeliæ Èasnog krsta, na kojem je Gospod raspet. Sada se ovaj djeliæ trojednog drveta èuva u manastiru Hilandaru. (Takoðe, jedna èestica Èasnog krsta, ali drugim putem, stigla je na Cetinje, i sada je na kivotu svetog Petra Cetinjskog.)

"U otadžbinu se, u tijelu, vratiti neæu"

Na drugo poklonièko putovanje u Svetu zemlju, sveti Sava Srpski pošao je 1234. godine. Prethodno je našao sebi nasljednika, jeromonaha Arsenija, "koga taèno poznavaše da je više od drugih ukrašen bezlobnošæu i pravdom", i "dade mu svu vlast koju je sam od Duha Svetoga primio" (hirotonijom). Arsenije (Sremac) je tako postao drugi arhiepiskop srpski. Mošti su mu danas u manastiru Ždrebaonica, kod Danilovgrada.

Sveti je, možda i znajuæi da se u otadžbinu neæe vratiti u tijelu, sve poradio na organizaciji Crkve koja je Božijom blagodaæu njemu bila data na upravu, tako da i bez njega može da funkcioniše. Potom je opet uzeo veliko zlato od kralja Vladislava, ali sada i od Arhiepiskopije, i krenuo na put. Opet se na laðu ukrcao u Budvi (Starom gradu).

Sinajski manastir, na kome je sveti Sava, drugi put odlazeæi na hodoèašæe, proveo Èasni post, dugo je bio u brzi i staranju kraljeva Dragutina i Milutina. A krajem 14. veka, iguman Sinajskog manastira bio je Srbin, Joanikije. Kralj Milutin, podigao je, nedaleko od groba Gospodnjeg, manastir posveæen Svetim Arhangelima. Ovaj manastir bio je pod pokroviteljstvom Dušana Silnog, a Dubrovnikje imao obavezu da mu svake godine plaæa porez. Metosi jerusalimskih arhangela, bili su jedan manastir na Bojani, i manastir Svetog Nikole, na Vranjini, ostrvu Skadarskog jezera. Manastirom Svetih arhangela, Srbi æe upravljati punih 300 godina. Patrijarh, Joanikije, u vreme cara Dušana, podigao je na Tavoru crkvu Svetom Iliji. Na hodoèašæe, u Jerusalim, išao je car Lazar, zapamæen kao veliki darodavac.

Ali, "mnogi su èuli za putovanje Svetoga u Jerusalim, i znajuæi da nosi sa sobom mnogo bogatstvo, krvnici zvani gusari, ukrcavši se u brze galije i u morskim zalivima u zasjedi èekajuæi, vrebahu na njega, tražeæi da ga opljaèkaju. Ali Bog koji je Veliki u milosti i neizmjenljiv u dobroti, koji poznaje i èuva one koji ga uvijek ljube, i kao što svojim uèenicima povika 'Ja sam sa vama i niko protiv vas!' - bio je i ovome pomoænik na spasenje i pokrovitelj od onih ubica. Jer gustom maglom zavi morske zalive, u kojima bjehu u zasjedi protiv Svetoga, i uèini ga nevidljivim, i nepovrijeðena proveda ga", napisao je Teodosije.

Kada se magla podigla, laða svetog Save veæ je bila u Brendidžu, današnjem Brindiziju u Italiji. Gusari su se, u bijesu, živi jeli što im je izmakao toliki plijen. A onda su shvatili sa kim imaju posla, jer èak i mnogi razbojnici onog vremena znali su za Boga, i pošli su pred Svetoga. Sve su mu isprièali, kajuæi se, kako su htjeli da ga opljaèkaju i kako im je izmakao, i poklonili mu se, poput dobrog razbojnika Dismasa koji je i sam raspet na krstu priznao raspetog Isusa za Hristosa. Zahvalivši Bogu što ga je saèuvao, Sveti oprosti gusarima, koji se gorko kajahu i blagoslovi ih.


Manastir na Gori kušanja: na hodoèašæu Sava je služio sa patrijarsima i arhijerejima, ali ga je srce vuklo pustinožiteljima

A onda, "najedanput se podigoše bura s nebesa i protivni vjetrovi, nastade sumrak i veliki metež na moru. Vali se okolo gibahu, tako da su pokrivali laðu, i jedrila su se savijala, i od siline vjetra zamalo se nijesu slomila. Krmar je zbog mnogih vjetrova upotrijebio svu vještinu upravljanja, i nešto bolje da uèini nije mogao smisliti. A laðarima, koji izgubiše nadu da æe preživjeti, ruke sasvim oslabiše. I svi našašvi se u nevolji od straha umirahu."

Svi putnici potpadoše Svetome, moleæi ga da umilostivi Gospoda da ih spase. A sveti Sava, buduæi grješan, jer je èovjek, svaki svoj grijeh, pa i najmanji, viðaše kao planinu veliki i umišljaše da ih je ova nevolja snašla baš zbog njega.

"Smiluj se, oèe, na život oèajnika!" - vapili su ljudi sa laðe, pripavši njegovim nogama.

Sveti se neprekidno moljaše: "Nemoj da zbog mojih grjehova potopiš i one koji su sa mnom..."

Na kraju, sa velikom vjerom prizvaši Boga, sveti Sava uèini sliku krsta na vjetrove i talase, "i odmah imenom Gospoda Isusa Hrista i njegovim ustima vjetrovi i more ulegoše, a vali se u sebi složiše, i sunce presvijetlo obasja, i nastade tišina velika", kao kada Gospod na putu preko Genisaretskog jezera za Gadarinsku oblast stiša buru i umiri svoje uèenike koje nazva malovjernim.

Nije štedeo blaga zemaljska, da stekne ono što cene nema

Kada su stigli u Akr, sveti Sava je otišao u crkvu Svetog Ðorða, koju je kupio u povratku sa prvog putovanja u Svetu zemlju, da se odmori. Èuvši to, mnogi pohitaše ka crkvi Svetog Ðorða da se poklone Svetome. Kao uistinu Božijem èovjeku, ukazali su mu najviše poèasti i ugošæenje.


Manastir Vranjina, na Skadarskom jezeru, bio je metoh manastira Svetih Arhangela, zadužbine kralja Milutina, u Jerusalimu

Sveti Sava se u Akru ukrcao u drugu laðu i otplovio je u Veliku Kesariju (Kesariju Primorsku), a odatle u Jopu, današnju Jafu, koja je dobila ime po Nojevom sinu Jafetu, gdje je, po legendi, Noje sagradio barku, koja je od pedesetih godina ovog vijeka sa Tel Avivom srasla u jedan grad. Od Jafe do Jerusalima je šezdesetak kilometara kopnenog puta.

U Jerusalimu je svratio prvo u "svoj" manastir, Svetog Jovana Bogoslova, a onda je, sa bratijom i igumanom manastira Svetog Save osveæenog koji ga je doèekao u Jerusalimu, otišao na grob Gospodnji.

Dok je Sveti obilazio veæ mu znana sveta mjesta u crkvi Hristovog groba, èuvši da je stigao, u crkvu je došao i patrijarh jerusalimski Atanasije II. Nije bilo druge, Sveti Sava je na ruèku bio kod patrijarha.

A i svi ništi Svetog grada, èuvši da je opet došao onaj koji im je pet godina ranije uèinio veliku milost, pohitaše da ga vide. Sveti Sava nije štedio blago koje je donio, ni ništima ni svetim mjestima.

Uzevši blagoslov patrijarha jerusalimskog, sveti Sava je sa pratnjom, otišao u Aleksandriju, koja je bila u rukama Arapa, pod vlašæu egipatskog sultana Maleka el Æamila. U Aleksandriji, prvo se poklonio u crkvi Svetog Marka, jevanðelista i apostola. Aleksandrijski patrijarh Nikola primio ga je sa velikim poèastima, jer veæ je bio èuo kakav mu èovjek dolazi. Patrijarh se posebno oduševio svetim Savom sjutradan, kada je iz razgovora saznao nešto više o njemu.

Svetoga je opet srce vuklo pustinožiteljima. Od njih, znao je, uvijek, može da èuje nešto dušekorisno. Sa vodièima koje mu je dao Aleksandrijski patrijarh obišao je crkve svetih muèenika i èudotvoraca Kira i Jovana i svetog Mine, koje su bile u Aleksandriji, pa je otišao u Tivaidu, na srednjem Nilu, u gornjem Egiptu, i u Skit (Egipatski Skit), pustinjski predio izmeðu Nila i Libijske pustinje. Tako je sveti Sava roðen u Crnoj Gori, u Ribnici, današnjoj Podgorici, pred kraj života otišao u Crnu Goru, kako Kopti zovu Egipat (a znaèi: plodna zemlja, crnica).

Gdje je iz "Crne Gore" pošao sveti Sava, istorièari nijesu uspjeli da rašèivijaju, a žitija, i Teodosijevo i Domentijanovo, tu su nejasna. Mi tim problemom neæemo lomiti glavu, jer za ovu prièu to nije nužno.

Posle puta u Veliki Vavilon, koji zbunjuje istorièare (da li Kairo? da li Bagdad?), sveti Sava je u Egiptu. Sultan Malek el Æamil primio ga je usrdno i smjestio u mitropoliji, u manastiru koji je danas posveæen svetom Sergiju, a koji je bio sjedište koptske patrijaršije, u vrijeme svetog Save upražnjen. Tu je prebivala Presveta Bogorodica sa malim Isusom i obruènikom Josifom, kada je Sveta porodica pobjegla od Iroda u Egipat. Na tom mjestu podignuta je manastirska crkva.

U pratnji inoka, kojeg mu je dao mitropolit, sveti Sava je otišao u pustinju, u prebivalište svetog antonija Velikog i svetog Arsenija Velikog. kada se vratio, spremio se za put na sinajsku goru. Sultan, inaèe naklonjen uèenim ljudima, mnogo je zavolio svetog Savu, i èinio mu je poèasti kakve nikada nije jednom hrišæaninu. Ispraæajuæi ga, darivao ga je bogato i dao mu je pratnju. Arapski plemiæi su se tiskali oko njega samo da bi mu se dotakli ruke ili barem mantije.

Sinajska gora je visoka, krševita planina na sinajskom poluostrvu, izmeðu Egipta i Arabije. Na putu za obeæanu zemlju Hanan, izvodeæi Jevreje iz Egipta, u DžIII vijeku prije Hrista, tu Mojsije je primio od Boga Tablice deset zapovijesti (Dekalog). U podnožju jednog od najviših sinajskih vrhova Džabel Muse (Mojsijeve planine) car Justinijan je u VI vijeku sagradio veliki utvrðeni manastir Svete Katarine. U manastiru je velika crkva posveæena Preobraženju Gospodnjem, ali ima više crkava od kojih je jedna posveæena Uspenju Presvete Bogorodice. Oltar ove crkve je na mjestu gdje se Bog (Jahve) javio Mojsiju u obliku "kupine neopalime", kupine koja gori a ne sagorijeva, kazavši mu:

"Ja sam Bog Avramov i Bog Isakov i Bog Jakovljev. Izuj obuæu sa nogu svojih, jer mjesto na kome stojiš zemlja je sveta."

U tom oltaru sveštenici služe bosi. Došavši na sinaj, sveti Sava se poklonio prvo u ovoj crkvi.


Lazarev grob u Vitaniji: vreme je izbrisalo mnoge srpske tragove u Svetoj zemlji

Èitav sinajski kompleks vremenom je postao jedan od najvažnijih centara pravoslavne duhovnosti. U široj okolini manastira Sveta Katarina vjekovima su živjeli pustinjaci, a žive i danas. U stalnoj duhovnoj vezi sa Palestinom i njenim duhovnim centrima, kao i sa duhovnim centrima u egipatskoj pustinji, sinajski pustinjaci su vremenom stekli poseban ugled u pravoslavlju. Nosioci sinajskih duhovnih iskustava, prenošenih kroz vjekove ili lièno ili preko spisa, nazvani su Sinaiti. Zbirka starih slovenskih rukopisa, meðu kojima su najznaèajniji glagoljski kodeksi iz DžI vijeka i neki najstariji srpski rukopisi prve polovine DžIII vijeka, svjedoèi o ranom prisustvu i duhovnom životu južnoslovenskih i srpskih monaha na Sinaju. Dolaskom svetog Save, odnos Srbije i Sinaja postaje življi. Ova veza je izuzetno znaèajna zbog duhovnog uticaja Sinaita na pravoslavne Srbe kroz cijeli nemanjiæki period, pa i kasnije. O Sinajskom manastiru brinula je kraljica Jelena i njeni sinovi Dragutin i Milutin. Njegov iguman je, krajem DžIV vijeka bio Srbin Joanikije. Jelena, žena cara Uroša I, imala je "duhovne oce u Svetom Božijem gradu Jerusalimu, zatim na sinaju, u Raifi i u svetoj gori atonskoj", njima se ispovijedala i slala im je bogate darove. Ovakve veze postojale su i u vrijeme cara Dušana, pa i posle njega.

Na Sinaju, u manastiru, sveti Sava je proveo èitav Èasni post. "Svake subote ushoðaše na sveti vrh i ispunjavaše tamo svenoæno stojanje u nedjelju u pjesmama i molitvama, i svršivši Svetu božanstvenu Službu opet u manastir ka bratiji dolazeæi ostajaše, zavoljevši veoma njihov dobar život u Bogu."

Do vrha Sinaja, naime, vode èuvene kamenite stepenice.

"I okusivši od one ribe, sveti Sava ozdravi"

Poslije Vaskrsa, Sveti se vratio u Jerusalim. Odmorivši se izvjesno vrijeme, obišao je još jednom, poslednji put u životu, sveta mjesta u crkvi Hristovog groba, sa mnogo suza ih je celivao, izvršio je službu Bogu i uputio se nazad, ka otadžbini, u koju nije stigao u tijelu.

Iz Jerusalima Sveti Sava je otišao prvo u Veliku Antiohiju, u Siriji i u obližnji manastir Svetog Simeona Divnogorca, a odatle u Jermensku Malu Armeniju, bivšu Kilikiju, u jugoistoènom dijelu Male Azije, u pribrežju Sredozemnog mora. Iz Jermenske laðom je otišao u Konstantinov Grad, u Carigrad, koji je bio pod Latinima.

Na putu za Carigrad, "od mnogih napora obuze Svetoga jaka bolest u laði". Bili su na puèini, daleko od obale, i njegovi uèenici nijesu znali što da èine. Nutkali su ga svime što su imali, ali Svetome nije bilo do jela. Jedino, "kada bi se mogla naæi svježa, sada ulovljena riba, od nje bih, mislim, okusio", rekao im je.

Na uzbrukanom moru bilo je nemoguæe uloviti ribu. Ali što je u ljudi nemoguæe, u Boga je moguæe. Kada su uèenici, tužni što ne mogu da mu ispune, mislili su, možda i poslednju želju, došli da mu kažu da ribe nema, nad laðom se uzvis val "držeæi kao rukama preveliku ribu, i u ruke Svetoga, gdje ležaše u laði, na prsa je njegova položi" i ne okvasivši ga. Udivljeni, svi sa laðe pripadoše mu nogama. A on, okusivši ove ribe, ozdravi.

U povratku za otadžbinu, sveti Sava se upokojio u Trnovu, u Bugarskoj. Bilo je to 27. januara, na (kasnije ustanovljeni) Savindan, 1236. ili 1237. godine, što istorièari takoðe nijesu rašèistili. Ali, "želja njegova u Bogu ispuni se, i nada njegova nije bila prazna. Jer došavši do svetih i do svetih mjesta, pokloni se, i vidje stroge i izvanredne monahe u tijelu kao anðele, i njihovim svetim rijeèima nasladi se, blagoslovom i molitvama njihovim veoma se okoristi. Obogati se mnogo svima dobrim duši korisnim stvarima i moštima svetih, i èasnim sasudama, i crkvenim potrebama, hoteæi sve ovo donijeti u svoje otaèestvo."

Napojivši dušu na Izvoru živonosnom, zauzeo je veæ mu pripremljeno mjesto s desne strane Isusa Hrista, Gospoda svoga.

Jerusalimski manastir kralja Milutina

Vidjeli smo da je i prije svetog Save bilo srpskih monaha u Svetoj zemlji, posebno na Sinaju. Meðutim, rijeè je o sporadiènim sluèajevima. Tek je sveti Sava zaorao duboku srpsku brazdu od Damaska do Aleksandrije.

U Jerusalimu, nedaleko od Patrijaršije i groba Gospodnjeg, i danas se nalazi manastir Svetih arhangela Mihaila i Gavrila. Njega je, proslavljajuæi zajedno sa Grcima 1315. godine pobjedu nad Persijancima pod voðstvom srpskog vojvode Novaka Grebostreka, te godine, na temlju ruševina starog vizantijskog manastira koji je tu bio od IV do IX vijeka i koje je kupio, a za potrebe srpskih kaluðera u Jerusalimu, podigao kralj Milutin. Kralj Milutin se zarekao bogu da æe za svaku godinu svoje vladavine podiæi po jedan Božiji hram. Manastir u Jerusalimu je jedan od 40 hramova koje je podigao u svojoj èetrdesetogodišnjoj vladavini.

Car Dušan je 1348. godine odredio pomoæ ovom manastiru: Dubrovnik je izdvajao 500 perpera godišnje na ime carine za prodaju soli Srbiji, manastir Svetog Spasa na bojani 100 perpera, a manastir Svetog Nikole na Vranjini, ostrvu na Skadarskom jezeru, dao je jerusalimskom manastiru kao metoh i on je bio dužan da za njegove potrebe izdvaja pola svojeg godišnjeg prihoda.

Vranjinski manstir osnovao je poèetkom XIII vijeka prvi zetski episkop, kojeg je u manastiru Svetih arhangela na Svetomiholjskoj prevlaci postavio sveti Sava, Ilarion. kada je sveti Sava hodio Crnom Gorom, sreo je, za ovcama momèiæa koji mu se svojom bistrinom veoma dopao. Pitao ga je da li bi pošao sa njim. Ovaj mu je odgovorio da bi, ali da mora prvo da vrati ovce kuæi i pita majku. Ali Sveti, vidjeæi što taj mali nosi u sebi, kao što je nekada Gospod jednom od svojih uèenika koji je htio prvo da sahrani oca koji je upravo umro pa da poðe za Njim rekao: "Neka mrtvi sahranjuju mrtve", kazao mu je da ostavi ovce ostalim èobanèiæima da ih oni vrate njegovoj majci. Tako, od ovaca, odveo ga je pravo na Svetu Goru gdje je postao jedan od njegovih najboljih uèenika. Manastir Svetog Nikole na Vranjini bio je jedan od najznaèajnijih srpskih manastira. Pomagali su ga i Nemanjiæi, i Balšiæi i Crnojeviæi, a kasnije i Petroviæi. Kralj Vladislav mu je, poveljom iz 1242. godine, darivao crmnièka sela Orahovo, Godinje i Brèeli. Tako su i ova sela, zajedno sa Vranjinskim manastirom, postala metoh manastira Svetih arhangela Mihaila i Gavrila u Jerusalimu.

Za vrijeme cara Uroša ovaj manastir primao je 100 perpera godinjše od Stona. Tu su poèeli da se okupljaju i ruski kaluðeri, koji nijesu imali svojeg manastira u Palestini.


Manastir Marije Magdalene na Maslinskoj gori: jedna Srpkinja je monahinja u ovom ruskom manastiru - monahinja Mihaila

Posle propasti srpske države, srpski manastir u Jerusalimu pomagali su ruski vladari i boljari. Iz hrisovulje carice Mare, supruge cara Murata II, a kæerke Ðurða Brankoviæa, vidi se da je ovaj manastir u drugoj polovini XV vijeka jedno vrijeme bio opustio, vjerovatno od èume (kolere). Za vrijeme jerusalimskog patrijarha Teofana, u XVII vijeku, koji je isplatio neki dug srpskih kaluðera iz njihovog manastira u Jerusalimu, arhangelski manastir potpao je pod patrijaršijsku, odnosno grèku, vlast. Time su presjeèeni i sporovi unutar manastira proistekli iz još i tada posloviène srpske nesloge.

Srpskim manastirom Svetih arhangela Mihaila i Gavrila srpski monasi upravljali su oko 300 godina. Sada je on grèki manastir. I, vjerovatno, još je važnije: srpski monasi 130 godina su upravljali lavrom Svetog Save osveæenog u Judejskoj pustinji. Bilo je to vrijeme procvata srpske državnosti i, nadasve, duhovnosti. Bilo je to vrijeme Nemanjiæa, kada su Srbi bili neko i nešto.

U manastiru Svetih arhangela Mihaila i Gavrila bio je srpski patrijarh Arsenije III Èarnojeviæ (Crnojeviæ), koji je manastiru podario jevanðelje na staroslovenskom jeziku. Bilo je to 1683. godine.

Godine 1959. tu je tropar otpjevao srpski patrijarh German.
U današnje vrijeme izuzetno je znaèajna komunikcija, puna ljubavi u Gospodu, izmeðu mitropolita crnogorsko-primorskog, zetsko-brdskog i skenderijskog Amfilohija i jerusalimskog patrijarha Diodora, iz koje je proistekao zahtjev Svetog Sinoda Srpske pravoslavne crkve Jerusalimskoj patrijaršiji da joj vrati nekada njen manastir u Jerusalimu, koji, uz Božiji blagoslov, ima puno šansi na po srpski narod blagodatno rješenje.

Zadužbina patrijarha srpskog Joanikija

Srpskih tragova u Svetoj zemlji bilo je još. Za neke od njih se zna. Tako se zna da je prvi srpski patrijarh Joanikije, dakle u vrijeme cara Dušana, na Gori preobraženja Tavoru podigao crkvu u grèkom stilu, posveæenu svetom Iliji. Patrijarh Joanikije je i na brdu Karmil, kod Sredozemnog mora, podigao manastir Svetog Nikole. Oba ova srpska hrama porušili su muslimani, ali tako krvnièki da im se danas ni tragovi ne poznaju.

U Jerusalim, na poklonièko putovanje, išao je car Lazar. I on je bio darodavac široke ruke, i to ne samo u Svetoj zemlji, nego i u Vlaškoj, Svetoj gori, pa i u Egiptu. Nije bez neke ptica soko doletjela "od svetinje, od Jerusalima" da ga uoèi Kosovske bitke podstakne na izbor Carstva nebeskog.

Kæerki cara Lazara, Jeleni, kojoj je grob na ostrvu Beška na Skadarskom jezeru, duhovnik je bio Nikon Jerusalimac, koji je došao u bratstvo manastira na Vranjini. Na njenu molbu, on je 1442. godine sastavio èuveni "Gorièki zbornik", biser sinaitskog isihizma.

Kæeri kneza Lazara, Jeleni, sahranjenoj na ostrvu Beška, na Skadarskom jezeru, duhovnik je bio Nikon Jerusalimac, koji je iz Svete zemlje došao ubratstvo na Vranjini.

Veza Srbije sa Palestinom nije prekidana sve do XVIII vijeka. Danas Srbi u Svetu zemlju idu avionom: Beograd - Tel Aviv (Gurion) - dva sata. Nema protivnih vjetrova, nema valova koji bacakaju laðu. Nema podviga, oslabila vjera, nema ni èuda.

Ohrabreni lanjskim podvigom sestre Tamare Šijan i njene tri drugarice, koje su raspalim "jugom" otišle iz Beograda do Atine, pa odatle, iz Pireja, tri noæi i dva dana brodom do Haife, u Izraelu, slièno svetom Savi, ove godine je za Vaskrs pošlo na isti naèin nas osam Srba, tri iz Srbije i pet iz Crne Gore. U potpunosti smo razumjeli Ženju Ivaškina. On je razumio igumana Danila, a mi smo razumjeli svetog Savu.

Nažalost, od tog silnog sjemena koje je u Svetoj zemlji posijao sveti Sava, koje je, vidjeli smo, vjekovima bilo tako plodonosno, Srbima u Svetoj zemlji danas su ostali monah Grigorije u manstiru Svetog Save Osveæenog, koji je prije 30 godina, po profesiji milicioner, otišao u Svetu goru, i tamo ostao, da bi poslije otišao u Svetu zemlju, i monahinja Mihaila u ruskom manastiru Svete Magdalene na Maslinskoj gori. Danas Srbi u Jerusalimu spavaju u prljavim arapskim hotelima bez prozora.

Колико Срби знају о овоме, ни не заслужују ништа боље од прљавих хотела.

Subo, muka je naša što 1300 godina kontinuiteta Srbije počinju i završavaju sa pravoslavljem.

Тек то...Сети се Његоша: "Но се бојим од зла домаћега." Наши историчари отресоше Плинија, Тацита и Птолемеја као блато с ципела.

Quote from: scallop on 14-02-2011, 08:42:25
Subo, muka je naša što 1300 godina kontinuiteta Srbije počinju i završavaju sa pravoslavljem.

Muka je što Srbi nikad nisu razumeli pravoslavlje.

a kako si ga ti razumeo?

Za većinu srpskih manastira u sv. Zemlji sam znao, kao i o Savi osvećenom. Ali bilo je i novih stvari.
Dobar tekst, Bobane.

Quote from: Alexdelarge on 14-02-2011, 13:33:19
a kako si ga ti razumeo?

Pravilno.

a to znaci?

Quote from: scallop on 14-02-2011, 08:42:25
Subo, muka je naša što 1300 godina kontinuiteta Srbije počinju i završavaju sa pravoslavljem.

Само бих додао, да се разумемо: за недостатак извора о нашој преднемањићкој историји никако не кривим православље.

Quote from: Alexdelarge on 14-02-2011, 13:54:36
a to znaci?

Znači da pravoslavlje nikada nije trebalo da bude zloupotrebljavano. Ni u jednom državnom projektu.
Znači da je Hristos stradao za ljude. Naši ostrašćeni teisti i ateisti razapeli bi ga opet.
Znači da je Dostojevski u Braći Karamazovima u poglavlju Veliki inkvizitor rekao to mnogo bolje od mene.
Jedan od najboljih primera pravoslavnog pristupa vidi se u pokrštavanju severnoameričkih Indijanaca. Sloboda izbora. Sloboda sapostojanja totema i krsta.

ja sam oduvek bio za ivana karamazova.

ja sam kao pravoslavac uvek bio za slobodu izbora.

Quote from: Alexdelarge on 14-02-2011, 14:12:28
ja sam oduvek bio za ivana karamazova.

Желиш и да завршиш као он?

ja sam nabavio 'welt der slawen' i cekam da stigne pa da proucim ddr-istinu. no, kako diskusija odmice, cini mi se da bi bolje bilo obnoviti poznavanje biblije.

Quote from: Josipovitch Broznjev on 14-02-2011, 14:27:14
ja sam nabavio 'welt der slawen' i cekam da stigne pa da proucim ddr-istinu. no, kako diskusija odmice, cini mi se da bi bolje bilo obnoviti poznavanje biblije.

Quote from: scallop on 14-02-2011, 08:42:25
Subo, muka je naša što 1300 godina kontinuiteta Srbije počinju i završavaju sa pravoslavljem.

Tekst naravno nije moj, ali nisam uspeo da pronađem ko je autor; ima ga na nekoliko mesta na netu; izgleda da ga je pisao neko za forum, potpisavši se samo nikom.

Има мало бајковитости у тексту, али је одличан због ктиторске делатности владара нам.

Da; pristup jeste mekan na par mesta, ali ima dosta informacija.

prilozeni tekst je samo dokaz vise da je istorija konstrukcija, odnosno narativ.

sve je konstrukcija. neku voliš, neku ne voliš.

Quote from: Boban on 06-02-2011, 02:46:48
Bilo bi lepo da nam Zosko, kao poznavalac nemačkog, prevede ovaj tekst, da vidimo o čemu se tu radi, kakva je to SERBIEN na ovoj lokaciji, a i ovi što tvrde da Duklja nije bila Srbija, da nam objasne kakvi su ovo tekstovi na nemačkom, pre 30 godina...
Zapazite znakove pitanja na strani gde je Bosna i sadašnji prostor Hrvatske, tu se, dakle, u to doba nije znalo ni za kakvo uređeno stanište ljudi.
Izgleda da Split ipak nikada nije bio u granicama Srbije.

evo, dosla knjiga. bas je krasna. pa sad vidimo i kako ta tvoja karta STVARNO izgleda. sta li ono pise iznad splita?

a dio o hrvatima je 10x opsirniji no o srbima. zanimljivo kako je i onda hrvatska bila skoro u granicama ndh.

Quote from: Boban on 06-02-2011, 23:20:23heh... u sred tog teksta o Hrvatima je umetak u boji, 10 strana koje nemaju veze sa Hrvatskom, fotografije i ostalo, otud takav utisak.
...

zgodan je i taj umetak koji nema veze sa hrvatskom, takozvana krstionica kneza viseslava (pokojni pantelic napisase zanimljivu knjigu o njoj), ima i crkva, i ispod svakog prikaza rijec "hrvatska". hm.

Quote from: Boban on 06-02-2011, 15:16:07...
Lilit, to je ova knjiga: http://openlibrary.org/books/OL2445425M/Welt_der_Slawen
Celu sam je skenirao u ogromnoj rezoluciji i kada je sredim, postaviću je na rapidshare da ljudi mogu da je koriste.

na koliko si jos mjesta falsificirao knjigu, t.j. izbrisao hrvatsku? ili autore? da ne listam previse.

ti očigledno imaš neko novo, postkomunističko izdanje sa izmenjenim podacima,

Uzgred, koliko te je koštalo to zadovoljstvo?

eh, mene si nasao lozit. imam prvo izdanje iz 1986.
knjigu sam dobio za bagatelu. na prvi pogled bih rekao sasvim lijepo izdanje. ugodno iznenadjen. tu je i predstavljena:
http://www.spiegel.de/spiegel/print/d-13519758.html

Quote from: Josipovitch Broznjev on 18-02-2011, 19:15:17zanimljivo kako je i onda hrvatska bila skoro u granicama ndh.

Granice NDH su bile rijeke Bosna i Sava, i grad Split?

Jebote, pa Zemun nije bio ni u Srbiji


Lud čovjek...


Inače, evo zanimljive mape, a na sajtu možete naći mape za svaki vijek
http://www.euratlas.net/history/europe/700/index.html

zivotinjo, nabavi knjigu pa vidi kako je prikazano podrucje nastanjeno hrvatima.
iako, ni taj tvoj link nije los.
http://www.euratlas.net/history/europe/1000/index.html

Problem sa Hrvatima je što je ta mala skupina nacionalnih Hrvata dobila državu ogromnih granica, iskoristila Jugoslaviju da proizvede da svi koji žive unutar tih granica postanu Hrvati ne kao građani Hrvatske nego Hrvati po nacionalnosti.

Ja dobro vidim da je hrvatska prije hiljadu godina bila zapadnije i južnije nego što su to i NDH i današnja Hrvatska, pa ti vidi. Meni mapa iz godine 1000. sasvim odgovara, mijenjam se kad god poželiš.

dobra ta knjiga. stranica 81:
"... der name kroaten bedeutet im slawischen >die, die viel land einnehmen<..."
"... naziv hrvati u slavenskom znaci >oni koji posjeduju mnogo zemlje<..."

bolje da se srbija okrene svojatanju bugarske. a kralju ce mo, kao atrakciji, dati azil.

Bobane opet srljaš. Hrvatska jeste nekad bila Maksimir sa atletskom stazom, ali za kreiranje i cementiranje hrvatske nacije, Yu nije kriva. Jeste bila Cro projekt, ali nije kriva. Hrvatska nacija je bila oformljena od mesa svih katolika ex Yu prostora (osim Slovenije), ali ta priča je završena debelo pre stvaranja SHS (srpskog rasporeda slova S u imenu).

Nažalost, nije.
1929. godine Srpska crkva je donela odluku da Srbi mogu biti samo Pravoslavci i tako gurnula ogroman procenat stanovništva koje se dotad osećalo Srbima ali su bili Katolici ili muslimani od sebe. E, sad, priča se da je to bio neki hrvatski ultimatum da ostanu u Jugoslaviji, a mentalno zaostali kralj nije hteo da smanji svoje carstvo. U svakom slučaju, godina 1929. je trenutak kada je srpska priča na Balkanu završena i umesto da danas na ovim prostorima postoji Srbija veća i brojnija nego ikad, imamo ovo što imamo, veći smo i brojniji od svih drugih, ali tih drugih je moglo i trebalo ladno da ne bude.

Ta godina koju pominješ može biti bitna samo za odbijanje Muslimana od srpske nacije. Poznata je činjenica da su se katolici Nemci izjašnjavali kao Hrvati još polovinom XIX veka (Petrovaradin, Osek, Vukovar). Da ne pominjem pokatoličenja pravoslavnog življa Hercegovine posle Nevesinjške Puške (franjevačka krava za 3 sina i tako to). Hrvati su odradili posao kao pravi Čivuti, kapa im dole.

Quote from: Boban on 18-02-2011, 23:45:23
Nažalost, nije.
priča se da je to bio neki hrvatski ultimatum da ostanu u Jugoslaviji, a mentalno zaostali kralj nije hteo da smanji svoje carstvo.

ех, а да је бар послушао Живојина Мишића, било би боље и за нас и за Хрвате...

ne mogu a da ovaj prostor ne iskoristim za prisećanje na jedan divni izveštaj vojvode Živojina Mišića, podnet kralju Aleksandru po povratku iz Splita i drugih krajeva tadašnje Hrvatske. Belešku je napravio Milorad Pavlović, sekretar jednog od najvećih junaka nekad ponosne Srbije.

,,Iz svega sto sam čuo i video ja sam duboko zažalio sto smo se mi na silu Boga obmanjivali nekakvom idejom bratstva i zajednice... Svi oni jednako misle, to je svet za sebe, ma sa kakvim predlogom da se pojaviš... stvar je propala... Ništa se ne može zajaziti, ničim što bi joj se ponudilo. Ja sam sa tim načisto. Dvoje nam kao neminovno predstoji: potpuno se otcepiti od njih, dati im državu, nezavisnu samoupravnu, pa neka lome glavu kako znaju, a drugo je, upravo prvo, da u zemlji zavedemo vojnu upravu za dvadeset godina i da se zemlja sva baci na privredno i ekonomsko podizanje, daleko od svih političkih uticaja. Ako to ne može, onda se otcepiti, dati im njihovu državu. Granice će biti gde ih mi povučemo, a mi ćemo ih povući ne onde gde naše ambicije izbijaju na površinu, nego onde gde istorija i etnografija kažu; gde kažu jezik i običaji, tradicija i najzad gde se sam narod po slobodnoj volji opredeli, pa će biti i pravo i Bogu drago. A Italijani? Neka im je sa srećom. Neka se oni Hrvatima usreće. Ja sam duboko uveren da se mi njima nećemo usrećiti... Ti su ljudi svi odreda prozirni kao čaša, nezajažljivi i u toliko meri lažni i dvolični da sumnjam da na kugli zemaljskoj ima većih podlaca, prevaranata i samoživih ljudi. Ne zaboravite, Visočanstvo, moje reči. Ako ovako ne postupite, siguran sam da ćete se ljuto kajati. Vojvoda Živojin Mišić"

ovaj bi hrvatima "dao drzavu".
1918. kad su domaci izdajnici predali hrvatsku srbiji, desilo se nesto poput kao kad bi danas veliku britaniju stavili pod upravu plemena bantu.

што, као имали су државу тад? 

ne, cekali su da je srbi oslobode.

па, ето дочекали су...

шта би фалило? имали би државу већ од 1918-те и мирна Босна...а можда би имали и пола Босне, кад смо већ код ње! 

SHS znači republika Slovenaca, Hrvata i Srba. Svi prečani, majku im!

Quote from: Boban on 18-02-2011, 23:45:23
mentalno zaostali kralj nije hteo da smanji svoje carstvo.

Taj kralj je najgori kralj, uz kralja Milana, naravno. Problem je što i republikanci nisu bili mudriji, pa su '74. stvorili Kosmet i Vojvodinu... nažalost, Srbi ne znaju da vladaju sobom.