ZNAK SAGITE — više od fantastike — edicija, časopis, knjižara...

Oba clanka su iz 'Zareza':

Demoni speeda

Karl Taro Greenfeld

Upravom tijekom gospodarskog čuda devedesetih speed je počeo nalaziti svoj put do azijskih slumova i prerastao u omiljeni opijat radnih ljudi – trenutačno je potrošnja tolika da je u slumu teško naći nekoga tko ne uzima taj "ludi lijek"

Jacky kaže da će ga ubiti, zakrenuti mu vrat za sto osamdeset stupnjeva i objesiti ga za noge tako da mu se iscijedi sva krv onako kako se cijedi iz mladih svinja kad ih, u njezinu selu, kolju za karmine. On to stvarno zaslužuje, kaže ona, zbog svojeg stalnog muljanja, zbog toga što je stalno vani, što samo stoji tamo, na svojim dugim i tankim nogama, uskih ramena i svojim velikim čeznutljivim očima moli da se još jedanput odvali.

Ponestalo joj je metamfetamina, ili onoga što Tajlanđani zovu yaba (ludi lijek) i zato je postala razdražljiva i potencijalno nasilna. Jackyini obrazi su upali, koža rošava, a kosa joj je nepravilna eksplozija različitih pramenova crvenog i smeđeg. Visoka je i mršava, a ruke joj – istegnute iz uskog tijela s pomalo izbočenim trbuščićem – izgledaju kao da pripadaju nekom pauku koji ih je pretvorio u noge.

Sjedeći na plavom vinilskom podu svoje kolibice u Bangkoku, Jacky se golim leđima naslanja na drveni zid, a istetovirani joj zmajevi blistaju okupani znojem dok običnim žiletom reže nokte na ruci. Već dva – ne, tri – dana nije spavala, sjedeći samo u kolibi i pušeći male ružičaste tablete speeda s listova aluminijske folije izvađene iz kutija cigareta Krong tip. Sad, kad se povlače navale umjetne energije i na površinu izbija spoznaja da u njezinoj kolibi nigdje nema ni novčića, Jackie se lomi na gadan način, mrzeći sve i svakoga. Posebno Binga. Mrzi toga malog muktaškog bijednika zbog svih tableta koje je popušio prije nekoliko sati, tableta koje je ona sad mogla pušiti. Tad je imala desetke tableta, zapakiranih u plastici, koje je čuvala u svojem crnom grudnjaku s žicama. U kolibi je tad bilo vrlo živahno: pet-šest ovisnika o speedu brbljalo je, rastavljajući svoje kutije Krong Tipa i udišući metamfetaminski dim kroz metalne lule. Sad kad tabletica više nema, nema ni zabave. A ni Binga, koji je davno otišao.

Popularniji od heroina

Taj slum nema imena. Pet tisuća njegovih stanovnika zove ga Ban Chua Gan, što u grubom prijevodu glasi "sretno stanovanje Sam svoj majstor''. Širenje nabrzinu sklepanih koliba drvene građe s valovitim limenim krovovima buja u mračnom tresetištu u Sukhumvitu, dijelu Bangkoka, u sjeni uredskih zgrada od četrdeset katova i ostakljenih korporacijskih tornjeva. Stanovnici tog sluma došli su tu prije desetak godina sa sela iz različitih dijelova Tajlanda. Jacky je došla iz Nakon Nayoka, područja blizu zrakoplovne luke u Bangkoku Don Muang, u potrazi za svojim financijskim spasom u azijskom gospodarskom čudu. U jednom razdoblju, sredinom devedesetih, uvjeti u slumu nakratko su se bili popravili. To je bilo doba kad je boom u tajlandskom graditeljstvu trebao rad svakoga tko je za to bio fizički sposoban.

Otprilike u isto vrijeme, ludi lijekovi počeli su nalaziti svoj put do "sretnih stanova Sam svoj majstor''. To je u početku bila droga koju su odabirali vozači autobusa i kamiona na duge pruge, ali tijekom go-go-devedesetih prerasla je u omiljeni opijat radnih ljudi i postupno postala popularnija od heroina među tajlandskom nižom klasom te ga je i zamijenila. Ludi su lijekovi postali vodeća droga proizvedena u zloglasnom Zlatnom trokutu – najplodnijoj regiji u proizvodnji opijata – trokutu u kojem se dodiruju Burma, Tajland i Laos. Metamfetamini, koji su se prije prodavali u obliku praha ili kristala, sad su u novim laboratorijima u Burmi, sjevernom Tajlandu i Kini prešanjem pretvoreni u tržišnu robu, tablete koje se prodaju po dolar i dvadeset centi po komadu. Ispočetka su te tablete pušile samo "barske'' djevojke poput Jacky. Onda su ih kušali i neki od mladića koji su visjeli vani s tim curama. Uskoro su ih počele pušiti i neke domaćice, a na kraju i pokoji tatice, koji bi se ponekad "puknuli'' kad bi im ponestalo viskija. Trenutačno je potrošnja tolika da je u slumu teško naći nekoga tko ne puši taj ludi lijek.

Laboratoriji u kupaonicama

Kad ponestane yabe, nakon što je stanovništvo sluma bilo budno dva dana u manje ili više obijesnom ludovanju, mnogi se od njih osjećaju slično kao Jacky, zbijena u svojoj sirotinjskoj nastambi, mrzovoljno obješenih usana i zašiljenih, praznih – i zločestih – očiju. Izgleda kao da želi nešto. A pomisli li da imate nešto što ona želi, čuvajte se. Ona kožicu oko noktiju reže pravim žiletom. I proklinje Binga.

Ali onda se pojavljuje Bing iza ugla, između dviju straćara i uskom prljavom uličicom ide prema njezinoj kolibi. Stoji na vratima, izgubljena i zbunjena pogleda, kao i obično. Jacky se pravi da ga ne vidi. Uzdiše, gledajući svoje nokte, i šapće mi, kao čovjeku iza kulisa, da ga mrzi.

Bing, crne duge kose napola svezane u konjski rep, stoji uz trusni zid, trljajući oči. Bing stavlja ruku u džep i iz njega izvlači rubac u koji je zamotao četiri doa – tablete speeda. Jackie prestaje uređivati nokte, nasmiješi se i zove Binga da uđe u njezinu kolibu, pitajući ga slatkim glasom: Oh, Bing, gdje si bio?

Taj isti ludi lijek je droga koju u Japanu i Indoneziji zovu shabu, na Filipinima batu, a u Kini bingdu. Dok su znanstvenicima trebale godine da otkriju kliničku farmakologiju i neurološki učinak ecstasyja i drugih "dizajnerskih'' droga, priprosti metamfetamini su više nego jasni farmaceutski instrumenti: ta droga potiče mozak da sinapse preplavi neurotransmiterom dopaminom – supstancijom koju tijelo rabi da bi se nagradilo nakon, recimo, završetka teškog posla u uredu ili nakon napornoga tjelesnog vježbanja. A kad se mozak zalije dopaminom, cijeli srčanožilni sustav prelazi u simpatetički pojačan ritam, ubrzavajući rad srca, puls, čak i disanje. Nakon prvog "udara'' speeda postajete nevjerojatno razbuđeni. Obzor vaših aspiracija najednom se širi, onako kako eksponencijalno – to vam kaže vaš unutrašnji osjećaj – raste vaša sposobnost da poduzimate prave korake za postignuće novih, optimističnih ciljeva. A na kraju – za sat, možda za dan, možda za godinu – ponestane vam speeda. I raspadate se.

Tijekom devedesetih u zemljama cijele Azije, jednoj za drugom, uporaba metamfetamina astronomski je porasla. A s padom koji je počeo nakon naglih gospodarstvenih uzleta porasla je još više. Osnovni sastojak te droge – efedrin – prvi je put sintetiziran u Aziji 1892. Proizvodnja ecstasyja zahtijeva sofisticirano znanje kemije i farmakologije, a heroin se pak radi iz osjetljive biljke maka; efedrin se, za razliku od njih, vrlo lako može preraditi u metamfetamin. Zbog toga su laboratoriji metamfetamina unosan obiteljski biznis marljivih Azijaca, s labosima u preuređenim kupaonicama, stajama ili čak u kaminima.

Tokijski snovi

U priči o Jacky, o njezinoj maloj kolibi i očajničkoj žudnji za još speeda, pa čak i za uzbuđenjem i opijenošću koju osjeća kad udiše dim iz lule, mnogo mi je toga poznato. Zato što sam i sam bio tamo. Ne baš u istom prostoru ili s istim ljudima. Ali, i ja sam bio na speedu.

U ranim devedesetim, u jednom razdoblju, pušio sam shabu s prijateljima u Tokiju. Udisao sam dim iz glatko samljevenih tableta na listovima aluminijske folije, dvostruko presavijene: upaljač sam držao ispod folije tako da su se mrvice shabua isparavale, pretvarajući se u gustu, opojnu mliječnu paru. Dim je mirisao kao smjesa terpentina i ljepila; i dan danas kad god osjetim miris razrjeđivača za boju uvijek se sjetim pušenja speeda. Droga je bila euforično snažna, uvjerila me da mogu napraviti što god hoću. Svi smo bili mladi, perspektivni, na pragu uzbudljivih karijera u glamuroznim područjima. Trey, Amerikanka u ranim dvadesetim, pisala je, kao i ja, za časopise; Hiroko, Japanka u tridesetima, radila je za tokijski ženski list; Delphine je bila francuska manekenka u usponu, a Miki, glazbeni menadžer. Kad smo se skupljali kod mene i pušili drogu, naši su razgovori vodili u grandiozne planove i uspjehe koji nas čekaju. Ja sam pričao o člancima koje ću napisati, Delphine o poslu za Diorov katalog donjeg rublja, Miki je oduševljeno pričao o odličnom, snažnom zvuku benda s kojim je baš potpisao ugovor. Ponekad bi s nama bio i diler, štrkljast momak koji se zvao Haru, i pušio, pa smo i njega uvjeravali da mu je budućnost barem jednako svijetla poput naše. Nije bilo kraja onome što smo mogli učiniti, kad bismo uposlili naše speedom pokrenute mozgove.

Tako je uvijek u početku: obećanja i zabava. Ta je droga poput pratioca koji vam govori da ste dovoljno dobri, dovoljno zgodni, i dovoljno pametni; ona uklanja sve male nesigurnosti u vašoj podsvijesti, oslobađa vas sumnje u sebe istodobno vam pružajući osjećaj da ste živi, življi nego ikad prije.

Ne znam je li mi pomogla da bolje pišem; ne vjerujem da metamfetamin pomaže i u čemu. Ali u tim je mjesecima postao gotovo najvažnija aktivnost u mome životu. Ili barem najzabavnija. Tako sam i ja čekao Harua da se pojavi s novim zamotuljkom shabua. Onda bismo ih pušili. Isprva samo vikendima. Ali uskoro, i drugim danima u tjednu, kad god smo imali slobodnu večer. U početku, pušio sam samo s prijateljima. Onda ponekad sam. Onda uglavnom sam.

Kad pušim, sve mi izgleda malo bolje

Slang izraz za pušenje speeda je na tajlandskom keng rot, doslovce: ''trkanje'', ista riječ kojom opisuju utrke motociklima vikendom. Životi motorista vrte se oko tih dvaju oblika keng rota. Cijelog tjedna vesele se natjecanju s motoristima iz drugih bandi, iz drugih četvrti. Iako kažu da prema teškim ovisnicima iz sluma ne osjećaju ništa osim prijezira, te noći oko četiri sata, Big i njegovi prijatelji – koji su ležali na madracu, odmah do njegove obožavane Honde, pušeći yabu – najednom više nisu izgledali tako različiti od Jacky i njezinih prijatelja.

Pušenje tu i tamo, vikendima, nije opasno, kaže Big, izdišući lepezu bijelog dima. To je kao da popiješ jedno piće. Ali danas je četvrtak, kažem mu. Big sliježe ramenima, ne uzbuđujući se nad nelogičnošću svoje izjave, dok ga snažan utjecaj droge odvlači od potrebe da bude suvisao. Sad govori štogod hoće, i glupo mu je da ga se nešto ispituje. Što hoćeš od mene? Pusti me da se zabavljam.

U Jackynoj kolibi Bing i nekoliko "barskih'' djevojaka sjede prekriženih nogu, dok se odvaljuju s prahom iz folije. Stavljajući debeli sloj make-upa na lice i utrljavajući ga, a onda i nanos pudera u prahu, Jacky priča o tome kako bi večeras morala imati mušteriju stranca i zaraditi dovoljno da može posjetiti svoju djecu u Nakon Nayoku. Njezine dvije kćerke i sin žive s njezinim ujakom. Jacky ih viđa jedanput na mjesec i priča o tome kako im voli donositi novu odjeću i kuhati za njih. Kad govori o njima, njezine se bademaste oči rašire. Prije sam sanjala da ću otvoriti malu trgovinu, s darovima. Tako da bih se mogla brinuti o djeci i zarađivati. Stalno sam sanjala o tome, čak i vjerovala da je moguće, samo da je trenutačno neizvedivo.

Jacky je bila kurirka na motociklu: raznosila je pakete uzduž i poprijeko vrlo prometnog dijela Bangkoka, Chitloma, dok je nisu otpustili nakon devalvacije bahte 1997. Danas više ne mislim o svojoj trgovini s darovima. Pušenje yabe otjera sve misli o djeci negdje u pozadinu mojeg mozga. Zato je i dobro. Pušenje znači da ne moraš misliti na teška vremena.

Bing kimne glavom, potvrdno dometnuvši: Kad pušim, sve mi izgleda malo bolje. Pa pogledaj samo ovo mjesto – kako bih uopće mogao prestati?

Bingova majka, Yee, skida sandale dok ulazi u kolibu, noseći u rukama svoje dijete, staro četrnaest mjeseci. Sjeda uz sina i, dok joj se dijete pokušava izmigoljiti iz krila, počinje skidati papir sa zamotuljka aluminijske folije, pripremajući se za pušenje. Njezine su ruke jedan veliki lepet bljeskovito brzih prstiju: otvaranja i zatvaranja poklopca upaljača, razmotavanja tableta, izravnavanja folije, paljenja speeda i udisanja, da je droga "pukne''. Naposljetku izdiše, ispuhujući dim točno iznad djetetove glave. Bing je zamoli za još malo. Ona odmahuje glavom. Ne daje nikome popust ili besplatno, čak ni vlastitu sinu.

Otpisano stanovništvo

Za zemlje na bojišnici metamfetaminskih ratova pokušaji rješavanja krize strogim metodama gotovo nemaju nikakva učinka na smanjenje broja konzumenata ili ovisnika. Azija ima vrlo stroge zakone protiv droge, među najstrožima u svijetu. U Tajlandu, Kini, Tajvanu i Indoneziji čak i sitno trgovanje ili dilanje droge može se kazniti smrtnom kaznom. S druge strane, yabu otvoreno prodaju u tajlandskim slumovima i nude u noćnim klubovima Džakarte, a kineska proizvodnja metamfetamina i dalje cvate. Čak ni Japan, poznat po vrlo oštroj politici prema drogi, nije uspio srezati uporabu speeda. Vrlo je izgledno da će te zemlje i društva morati otpisati dio svojeg stanovništva kao žrtve droge, onako kako su Amerikanci ispratili žrtve cracka u osamdesetima.

Azijska medicinska i psihijatrijska infrastruktura već je zagušena brojem konzumenata speeda koji se slamaju i traže pomoć. Ali u većini te regije ima vrlo malo savjetovališta i kriznih centara, a oporavak je, smatra se, stvar snažne volje i discipline, a ne složenog i sporog duhovnog i psihološkog procesa obnove. Centri za liječenje ovisnosti vode se kao raskrižja između regrutnih centara, s jedne strane, i zatvora, s druge. Kreveta je vrlo malo za ovisnike kojima treba pomoć. A najsnažnije sredstvo za borbu protiv ovisnosti – program u dvanaest faza, oblikovan u društvu Anonimnih alkoholičara – dostupno je i u Aziji, ali se vrlo malo radi na njegovu širenju i uporabi.

Ono što je za mene i moje tokijske prijatelje počelo kao zabava za nekoliko je mjeseci degeneriralo u kronično uzimanje droge, kao u Jackynu društvu. Počeo sam uskoro pušiti sam, i tako započinjao dan. Navečer sam uzimao valium, ili halcyon, ili cercine ili bilo koji od mnogih sedativa da mi pomognu da se smirim. Kad bih prestao pušiti na nekoliko dana, samo da vidim mogu li, pao bih u duboku depresiju. Ništa nije imalo smisla. Ništa nije bilo zabavno. Svaka je knjiga bila mučiteljski spora. Svaka pjesma ubitačno banalna. Svjetlo i sjaj do te su mjere bili isisani iz života da je moj svijet postajao neka bezbojna, bezukusna, fluorescentno osvijetljena verzija planeta koji sam prije znao. A moji izgledi? Apsolutno turobni. Znao sam sjediti u tom jednosobnom stanu u Nishi Azabu i razmišljati o tužnoj karijeri koju sam počeo, o luzerima s kojima sam se povezao, gradeći vrlo velike izglede da nikad ne napravim ništa.

Depresija je čisto kemijsko stanje

Ti su se osjećaji, o svijetu i o mojem životu, činili posve stvarni. Nisam tog trenutka mogao znati je li to bila neurološka reakcija na smanjenje metamfetamina. Moj je mozak prestao proizvoditi dopamin u normalnim količinama jer se naučio oslanjati na speed koji te lupa, i vodi cijeli šou. Istraživanja danas govore da se duljim izlaganjem razmjerno malim količinama metamfetamina stanice za proizvodnju dopamina mogu oštetiti do pedeset posto. Drugim riječima, depresija je čisto kemijsko stanje. Svijet to, međutim, doživljava tek kao rezultat empirijskoga, kliničkog promatranja. Nakon smanjenja metamfetamina jedino što logično razabirete jest da za vas postoji samo jedno potpuno sigurno rješenje, samo jedan način da vam bude bolje: još speeda.

U tom sam krugu bio nekoliko godina i počeo uzimati i druge droge, osim metamfetamina, dok nisam došao do dna svojih mogućnosti. Šest sam tjedana bio u centru za oporavak, radeći na životnom planu koji neće uključivati obilne količine metamfetamina ili trankvilizatora. Napustio sam centar prije pet godina. Otada nisam nijednom uzeo shabu ni ijednu drugu drogu. Ali, imao sam sreće. Od skupine koja se okupljala u mojemu tokijskom stanu, jedini sam kojemu je uspjelo očistiti se. Trey, kolegica, iz novinarstva, nikad nije doista pokušala prestati i vratila se kući, živjeti sa starim roditeljima. Gotovo joj je četrdeset, i dalje je na speedu ili Ritalinu ili kokainu – ili bilo kojoj od droga koje dižu, a kojih se dokopa – i već godinama nije nigdje radila. Delphine je nakon nekoliko godina odustala od karijere modela i uskoro je počela raditi kao escort dama bogatim biznismenima uokolo Tokija. Na kraju je postala prostitutka. Hiroko je prestala uzimati drogu. Ali je svako malo bila na psihijatriji, a trenutačno snažno vjeruje u to da će drastična estetska operacija riješiti sve njezine probleme. Miki je uhićen u Japanu i u SAD-u zbog droge; danas je na slobodi i živi u Tokiju. A za Harua, dilera, čuo sam da je mrtav.

Usprkos svemu što znam o drogi, usprkos onome što sam sâm vidio, ona me i dalje mami. Jer, droga vuče tako opipljivo, stvarno, gotovo kao sila teža koja vas tjera da je uzmete ponovo, da barem još jedanput osjetite navalu uzbuđenja i osjećaj, bio on i posve prividan, da život donosi nešto, da postoji smisao i oblik u prolaženju dana. Dio mene još je želi.

Motorističke utrke poput speeda

U subotu, u dva ujutro, Big i njegovi prijatelji bajkeri iz "sretnih stanova Sam svoj majstor'' pripremaju se za noćnu utrku i puše još yabe kao da žele svoje motore od 125 kubičnih cm dovesti u paralelno stanje visoke iskoristivosti oktana, uštrcavajući iz malih plastičnih paketića STP, proizvod za bolji rad motora, u spremnike benzina. To je njihova noć, noć koju iščekuju cijeloga tjedna, ujutro u školi ili u dosadnim poslijepodnevima rada na benzinskim crpkama. Na Aveniji Na Ranong sastaju se s bajkerima iz drugih slumova. Utrke se održavaju već deset godina: neki su dječaci tu prvi put, na motorima starije braće. Ken rot je već postao ritual, toliko ugrađen u tajlandsku kulturu koliko i speed koji puše da bi se "digli''. Ulica se tad zapravo zatvara za pješake i nemotoriste. Natjecatelji malo odstoje uz rub ulice, a onda kreću, po dvojica ili trojica, propinjući svoje motore na prednji kotač i izvodeći druge, uobičajene motorističke ekshibicije koje vožnju čine vrlo nesigurnom i opasnom ako sjedite otraga, iza vozača. To je unutrašnje sagorijevanje zapravo vrlo nalik na yabu: brzo, zabavno i obmanjujuće. I završit će, vrlo je vjerojatno, u nekom fatalnom zbacivanju sa sjedala. Ali ako ste mlad i Tajlanđanin, i ako imate pogon na ludi lijek, osjećate se nepobjedivo, besmrtno, i ne pada vam na um da bi ova noć i ova trka ikad mogli završiti.

Još ima trenutaka kad čak i teški ovisnici poput Jackie mogu ponovo osjetiti bogatstvo sjaja i svjetlosti što ga se osjeti kad se prvi put proba speed. Noćas, dok u baru Angel pleše s Belgijancem koji bi je mogao povesti u svoju hotelsku sobu, misli o tome kako će uskoro imati dovoljno novca da posjeti djecu, i to joj se uopće ne čini loše. Život djeluje gotovo podnošljivo. Još nekoliko mušterija, a neki od njih će možda zbilja pasti na nju i platiti joj, i mogla bi se odseliti u bolju četvrt, iznajmiti stan u kojem bi mogla živjeti s djecom. Možda bi čak mogla i otvoriti tu trgovinu s darovima.

Ali do sutra poslijepodne obećanja protekle noći nestala su iz njezina susjedstva, kao otpuhnuta u bezbrojnim izdisajima dima. Jackyina mušterija zainteresirala se za drugu djevojku, i ostavila Jackie. Čak je propala i motoristička utrka jer su policajci došli na glavne punktove gdje su se okupljali. I tako, jedne maglovite kišne nedjelje, Jacky i nekoliko djevojaka opet su u kolibi. Puše, gotovo očajnički unoseći kolikogod mogu speeda da bi otjerale od sebe taj turoban dan i to jadno mjesto.

Jackie staje na trenutak dok namješta plamen upaljača. Zašto ti ne pušiš?

Kaže mi da bi joj bilo mnogo ugodnije kad bih joj se pridružio. Stojim u hodniku Jackyine kolibe. Oko mene su muhama opsjedani psi, i mlake stajaće vode, zapravo smeća dubokog nekoliko centimetara, i posvuda uokolo je smrad otpada. Strava takve svakodnevice više je nego vidljiva. Ne volim biti tu, i čini mi se depresivnom ideja življenja u svijetu u kojem postoje mjesta poput ovoga. Znam da je "puknuti'' se ludim lijekom najlakši način da to nekako izdržite. Omamiti se, siguran je način da se dobro osjećate. Upravo sada. To želim i sam.

Ipak, odlazim. S nadom da će i Jacky, Bing i Big jednog dana to također učiniti, iako sumnjam da će ikad moći. Tako je malo toga prema čemu bi mogli krenuti.  


S engleskoga prevela Irena Matijašević. Pod naslovom Speed Demons objavljeno u Dave Eggers, ur. The Best American Nonrequired Reading, Houghton Mifflin, 2002.

Nove droge rave naraštaja

Alain Lallemand i Pierre Schepens

Belgijski autori knjige iz koje donosimo ulomak bez oklijevanja tvrde da postoje sretni drogeraši. Sretni, dakle oni o kojima se ne priča. A to je pak u čistoj suprotnosti s francuskom tradicijom. Razumije se: pribjegavanje drogama upućuje na potragu za vrhunskim zadovoljstvom ili na prigušenu bol. Ono pokazuje postojanje očekivanja iznevjerenog u zbiljskome životu. No, svesti uporabu droga na statistike hitne službe i policijskih postaja, ukratko, gledati na njih kao na neugodnost iz koje će se neizbježno izroditi drame, dovodi nas do podcjenjivanja stvarne moći zavodljivosti narkotika. Do zanemarivanja njihove čisto rekreativne i kontrolirane uporabe

Prvi, ključni uvid glasi: kad su u pitanju narkotici, široka publika i sredstva javnog informiranja kasne gotovo desetak godina. Svježe informacije dostupne su u djelićima, bez kontinuiteta, ili ih se može naći samo u "trendovskim" i underground-izdanjima. Njih nema u masovnim medijima. Internet, koji se razvijao istodobno s novim drogama, objedinio ih je na uzoran način. Međutim, koliko će roditelja na Mreži potražiti podatke koji su neobrađeni i izneseni na nekoliko jezika?

Za taj nedostatak općih informacija, tu zaslijepljenost koja prekriva jedno značajno razdoblje, nismo pronašli razumno objašnjenje. Zašto pojava cracka, potom popularizacija ecstasyja, ostaju posljednje uporišne točke u svijetu koji se neprestano mijenja? Je li to zbog nedostatka zanimanja ili zbog iznimne odbojnosti teme? Je li problem u tome što su informacije, osobito policijske, bile nedostupne čitavo jedno desetljeće? Je li u pitanju nedostatak pedagoškog pristupa i preispitivanja naših medija? Ili je pak stvar u tome da vrlo malo roditelja – pa i liječnika – danas ima jasnu predodžbu o tome što znače nove droge, makar to bile i one najpoznatije: buprenorfin, GHB, 4-MTA, ketamin. Začudo, jedino se u svijetu policijskih romana nalaze autori koji s mnogo pojedinosti opisuju novosti s "planeta droge". No, možemo li govoriti o velikim nakladama? I imaju li ti djelići informacija drugu vrijednost osim one romaneskne.

Ključna je informacija

Prvi je problem semantički: početkom stoljeća, riječ ecstasy koja je prvotno označavala samu kemijsku molekulu MDMA, a potom se upotrebljavala kao naziv za derivate amfetamina, postala je ispraznim općenitim pojmom. Dileri prodaju ecstasy, a da ne znaju što je sadržano u njihovim tabletama. Tijekom zapljene, sami policajci iz opreza govore o ecstasyju – iščekujući rezultate analize – možda i zato što im je tako jednostavnije. Zbog zaraznog učinka, i stoga što su političari rijetko bolje upućeni od šire javnosti, riječ "ecstasy" rastvorila se u neistraženome kemijskom oceanu. Da bi se razumio tako složen i prikriveni fenomen kao što je uporaba droga, ne može se istom etiketom označavati tako različite proizvode kao što su depresivi i stimulansi, namijenjeni posve oprečnim potrebama i uporabama.

Dakle, u prevenciji droga ključna je informacija, možda je čak i najvažnija.

Drugi zaključak vezan uz lošu informiranost: uvriježene ideje teško se mijenjaju. Iako istraživanja putem anketa daju jednu podrobniju sliku o novim uporabama narkotika, samo spominjanje sintetskih droga gotovo automatski priziva sliku ravera, buntovnika, adolescenata koji istražuju ili proživljavaju kakvu nevolju. Slika nije kriva, nego okrutno nepotpuna: s jedne strane, ona negira čisto zabavni aspekt ravea, a s druge zanemaruje odrasle ljude, savršeno uklopljene u društvo, koji se drogiraju nasamo, daleko od beatova DJ-a i u tome nalaze, ako ne sreću, onda barem zadovoljstvo koje su očekivali. Ovdje nije u pitanju ni adolescencija ni buntovništvo. Javni red nije ugrožen, a to je nesumnjivo i razlog zbog kojega takvih "putovanja" nema u statistikama.

Kao što kaže izreka, o sretnim se ljudima ne priča. Ako uzimanje droge ne stvara probleme, ono nije uočljivo te, u političkom i represivnom smislu, ne postoji. Ipak, u nedostatku statističkog prikaza fenomena, neka nam samo bude dopušteno podsjetiti da je, tijekom nekoliko godina, potrošnja sredstava za smirenje u Francuskoj bila među najvećima u Europi: u prosjeku dvostruko veća od potrošnje u Njemačkoj ili Norveškoj. Parizu su trebale godine da to primijeti i da potrošnju u Francuskoj svede na razumniju mjeru. S druge strane, Francuska je sedamdesetih godina proizvodila svu silu amfetamina i metamfetamina za medicinsku uporabu, ne shvaćajući posljedice koje će nastati uslijed njihove prevelike potrošnje. Isto vrijedi i za ostale europske države: uporaba sredstava za smirenje među belgijskim ženama (26,1 posto njih) ide ukorak s potrošnjom hašiša (32,4 posto) i, osim toga, izgleda da 10,9 posto Belgijanaca pristaje na uzimanje lijekova (osobito antidepresiva) jedino – jedino! – zato da bi se osjećali bolje. Ukratko, naše profesionalno i osobno iskustvo navodi nas na pomisao da je uporaba takozvanih sredstava za smirenje, u čiju raznovrsnost i obilje ne sumnjamo, veoma raširena u svim slojevima europskog stanovništva. Nije riječ samo o zloporabi dopuštenih lijekova, a proboj novih droga ne povezuje se samo s mladima. Eksplozija psihodeličnih afrodizijaka to potvrđuje. Postoji privatno tržište, s osobito seksualnim prizvukom, koje različitim proizvodima vreba kako mlade tako i odrasle, a njegov cilj nije da popuni "nedostatke", nego da unese nešto "više" u život. U tome smislu – a to može djelovati zastrašujuće – već živimo u svijetu koji je Aldous Huxley opisao kao Vrli novi svijet.

Traženje kemijske sreće

Moramo priznati da uporabu sintetskih droga nije moguće sustavno povezati s pojavom neugodnosti. Ako prihvatimo da se sretni uživatelji droga ne savjetuju ni s liječnicima ni s psihijatrima, sasvim ćemo drukčije shvaćati tu pojavu. Smrtonosna predoziranja, posljedice najave rata drogi, ne trebaju prikrivati pojavu jedne kulture koja se temelji na neposrednom užitku, traženju kemijske sreće, a nije isključena ni mogućnost ponovnog pojavljivanja autentičnog psihodeličnog pokreta koji podsjeća na onaj Timothyja Learyja iz šezdesetih godina. Ovdje nije riječ o osudi te specifične kulture, još manje o njezinu prihvaćanju, nego o tome da se u vidnome polju zadrže proizvodi i uporabe koji bi, zbog toga što ne remete uobičajeni red stvari, mogli izmaći našoj pozornosti.

Ako prihvaćamo mišljenje prema kojemu svaka uporaba narkotika upućuje na neprilagođenost životu (jer tražimo više od života, ili je, naprotiv, život za nas suviše zahtijevan), ipak odbijamo poistovjetiti potrošača s prijestupnikom, buntovnikom, uzročnikom poremećaja u društvu. U nekim slučajevima, potrošnja narkotika, posebice stimulansa, posljedica je i razvoja naših društava. Klasični je primjer vozač kamiona koji uzima amfetamine da bi prokrstario Europom i poštovao satnicu koju mu nameće industrijski svijet, koji pak želi izbjeći gomilanje zaliha. Suvremena ekonomija, koja ne trpi prazni hod i ne drži mnogo do ljudskoga bića, također je pokretač pojedinačnih prekršaja koji idu od prekoračenja brzine do gutanja neuobičajenih pripravaka ili zabranjenih tvari. Ta tvrdnja o prekršajnom korištenju zabranjenih proizvoda s jedinim ciljem da se bolje uklopimo u svoj okoliš nije, uostalom, vezana samo uz svijet privrede: koliko će suprugâ zlorabiti xanax samo da bi stekle dojam da "vladaju" teškim sukobom unutar bračne zajednice? Slično je i s korištenjem takozvanih lakih droga u adolescenatskom okružju: koliko njih će uzeti hašiš u školskom dvorištu iz čiste želje za pobunom ili pak da bi se bolje uklopili u neku podgrupu i njezina pravila ponašanja? Napokon, nije li i sam pojam neposrednog zadovoljstva, koji se spominje na uputama za uporabu, rezultat same logike suvremenog društva? Još i prije negoli se dijete u svojemu životu suoči s ekonomskom zbiljom, kao primjer mu se ističu vrhunski sportaši koji koriste EPO, pomoćno sredstvo za koje će se tek kasnije otkriti da je srodno ecstasyju te da ga, dijelom, proizvode isti kriminalni krugovi. Ako ima sportaša koji priznaju da je današnju razinu izvedbe nemoguće doseći bez dopinga, kako će se onda ponašati adolescent uoči ispita?

Sreća® se prodaje u svim ljekarnama

Naš treći zaključak: krajem prošlog stoljeća pojavljuje se posljednji od mnoštva lijekova za smirenje s katkada psihotropnim djelovanjem. Prozac je samo najpoznatiji od njih. Moguća zloporaba njegovih sastojaka, mimo slova zakona, ismijava svaki pokušaj jasnog i radikalnog odvajanja zakonski dopuštenih od zabranjenih uporaba. U prvome mjesecu nakon pojavljivanja viagre, u Francuskoj je prodano 400 tisuća kutija toga lijeka. Je li to bio znak zbiljske patologije ili prije znak izvjesne medikalizacije života?

Medikalizacije na koju osuđujemo i našu djecu, s obzirom na to da sedam posto dojenčadi od tri mjeseca već trošilo sredstva za umirenje i uspavljivanje... Francuski ministar zdravstva Bernard Kouchner u tome vidi posebnu prijetnju: Budemo li nastojali sustavno otkloniti, drogama ili lijekovima, iskušenja i grubosti života, dobit ćemo društvo bez okusa, bez cilja, nesposobno napredovati bez nekog pomagala. Ukratko, dobit ćemo neodrživu sreću...

U svakom slučaju, medicina je postala stjecištem svih naših očekivanja, na nju se pozivamo u najnepriličnijim trenucima. Od liječnika očekujemo da budu nepogrešivi, što dovodi do njihova sve češćeg pojavljivanja na sudovima u svojstvu okrivljenih. Paradoksalno je, međutim, da od njih također zahtijevamo da pomažu pravosuđu i tumače pravo, što dovodi do porasta moći sudskih eksperata. Od naših francuskih liječnika očekujemo da ravnaju humanitarnim krizama i na koncu ih pozivamo da nas nedjeljom uvečer umire i spreme u krevet omiljenim televizijskim serijama (poput Hitne službe). U tim uvjetima, kako da im, osim naših nevolja, ne povjerimo i naše očekivanje sreće? Ovdje treba istaknuti još jednu semantičku prepreku: mi uglavnom razlikujemo lijekove od droga, dok anglosaksonci sve nazivaju jednim imenom drugs. No, tvrtka Bayer izumila je heroin i komercijalizirala ga kao antitusik koji ne izaziva ovisnost, a dioničarsko društvo Merck prvo je patentiralo ecstasy. Svojstva LSD-a otkrio je zaposlenik Sandoza. Ironija sudbine jest činjenica da sami ovisnici Rohypnol nazivaju imenom farmaceutske tvrtke koja ga prodaje: Roche.

Uređenje ove knjige primoralo nas je da na tipkovnici pronađemo znak zaštićena marka i koristimo se njime, toliko je narkotika bilo i još su komercijalni ulog. Ulog koji je katkad ugrožavao borbu protiv droga na europskoj razini. Međusobna povezanost dopuštene trgovine lijekovima i nedopuštene trgovine drogama nagnala nas je da tu knjigu otvorimo halucinantnim stanjima nastalim pod utjecajem lijekova, koje većina autora smatra tek popratnom pojavom u našim društvima. Sve smo manje uvjereni u to: uglavnom prikrivena, ta popratna pojava veoma je prisutna i neprestance se širi još od 1960. Nadamo se da ćemo ukazivanjem na to potaknuti roditelje da se najprije zamisle nad svojim vlastitim ponašanjem. Ne bismo li trebali, prije nego što zbog droge osudimo druge, najprije provjeriti što držimo u vlastitim ladicama?

U našem smo tekstu iznijeli iskustva potrošača. Jer, u vezi s drogama je riječ prije svega, osim o kemijskim jednadžbama, o subjektivnoj zbilji, koju treba istražiti iznutra. Da bi se razumio neki proizvod, treba poznavati njegove čari. Ali da budemo jasni: nikad nismo iskušali supstancije o kojima govorimo u knjizi i za tim ne iskazujemo ni najmanju želju ili žaljenje. Ova knjiga nije Acid Test. O uporabi tih supstancija i kulturama s kojima su povezane izvještavamo bez ustezanja ili predrasuda, ali ih ne odobravamo. Jasno nam je da informiranje i propaganda ne idu zajedno te da je velika većina ovih supstancija opasna, pa katkad i smrtonosna.

Smrt bez recepta

To je poput vala. Ili, možda, poput onih tobogana-roller-coastera u zabavištu koji se vrte bez prestanka i prolaze i vraćaju se sve dok vam srce ne pukne: rohypnol, valium, ecstasy, rohypnol, valium, ecstasy...

Nešto niže, javlja se jedan drugi val – valium®, subutex®, rohypnol® – i umire na heroinu i Survectoru. Zvuči poput pjesme: "Survector", evo imena koje nas podsjeća na junake iz djetinjstva. Survectora, Supermana i čarobnjaka Mandraka...

No, mi smo prilično daleko od Gotham Cityja. U našem svijetu Superman je naziv za tabletu ecstasyja, a Mandrax se zovu samo tablete za spavanje. Bilo da je riječ o mjestima za zabavu kao što su rave partyji, tehno-večeri i klubovi, ili o urbanom prostoru, većina problematičnih korisnika krije se u velikim gradovima. Valovi koji su privukli našu pozornost opisuju potrošnju droga koja je u Francuskoj utvrđena u ožujku 2000., kad se počelo s promatranjem u Parizu i okolici. U prvome valu, koji zahvaća mjesta za zabavu, rohypnol se tek pojavljuje, valijum je na vrhuncu moći, a ecstasy već gubi dah. U drugom valu, čije je središte u gradovima, valijum se tek pojavljuje, subutex je najpopularniji, dok je rohypnol već na izmaku snaga.

Očito ne iznenađuje to što je nakon deset godina popularnosti u puku ecstasy dosegnuo svoj vrhunac na tehno-večerima; ili to što su pripravci maka iz kućne radinosti već veoma rasprostranjeni u Francuskoj. Ne, iznenađuje uspjeh koji su u ovisnika postigli medicinski pripravci: u francuskim gradovima rohypnol smjenjuje heroin, dok drugi pripravci, poput artana i valiuma, već stoje u redu i čekaju svoj trenutak slave. Jedna francuska posebnost: ovisnici o heroinu ondje se uglavnom ne liječe metadonom, nadomjestkom koji je najčešći u Europi, nego subutexom. To dodatno komplicira sliku i uvrštava taj lijek među veoma rasprostranjene ilegalne droge poput kokaina: jer, ako se taj lijek srodan opijumu izdaje na recept, logično je da se ubrzo nađe i na tržištu. Protivno slici koja nam se tradicionalno prikazuje putem televizije, "droga" nije samo proizvod skrivenih laboratorija, gorljivih kemičara koji obrađuju proizvode skromnih uzgajivača tropskih šuma. Iza tih tržišta stoje također copyright i zaštićene marke.

Naveli smo tek nekoliko lijekova, a već ih je previše. Kad govorimo o nedopuštenim drogama općenito, sve je lako: tržištem vladaju tri ili četiri proizvoda biljnoga porijekla: hašiš, kokain, heroin. Nema razloga da nas zaboli glava. Ali kad je riječ o ljekovitim pripravcima, kako se snaći ako niste kemičar ili liječnik? Na popisu industrije lijekova nalazi se više od 6100 takozvanih "psihotropnih" supstancija – koje kemijski djeluju na psihički život – a od kojih se golema većina prodaje pod različitim nazivima: analgetici, anestetici, antidepresivi, neuroleptici, anksiolitici, itd.

Štoviše, u igri nacionalnih licencija množe se trgovački nazivi, tako da se isti pripravak, kao što je diazepam, koji se koristi za odvikavanje od alkoholizma i liječenje nesanice, u svijetu legalno prodaje pod 85 različitih naziva. Sreća je da za taj primjer postoji prevladavajući trgovački naziv koji se koristi u gotovo cijeloj Europi, Švicarskoj i SAD-u: valium. Nažalost, zadržavanjem samo tog jednog imena već iskrivljujemo zbilju: ako se koristi taj trgovački naziv, govorimo li zaista o valiumu legalno proizvedenom u tom i tom laboratoriju, ili govorimo o sličnom proizvodu, dakle patvorenome? S druge strane, ako nam je cilj jasnoća, kako bi onda britanski čitatelj mogao pogoditi da se taj pripravak prodaje i u njegovoj zemlji, u istim dozama, ne samo pod nazivom valijum, nego i kao tensium, dakle bez ikakva trgovačkog naziva (to je ono što nazivamo generičkim lijekom)?

Problem postaje još složeniji kad govorimo o lijekovima čiji je kemijski naziv pravi užas. Takav je primjer triheksifenidil hidroklorid, koji je u nekim zemljama Europe poznat pod imenom artane, ali u drugima je nepoznat. Artane je proizvod koji se koristi u liječenju Parkinsonove bolesti te za otklanjanje sekundarnih učinaka neuroleptika, ali koji, među ostalim, ima halucinogeni učinak. Drogirati se može tabletama od 2 mg Artana. Čini se da je taj lijek protiv Parkinsonove bolesti veoma cijenjen među "tulumašima", osobito u noćnim klubovima za homoseksualce kao i u fitness-dvoranama.

Trgovina "benzosima"

U ožujku 2000. u Francuskoj je ustanovljen značajan porast potrošnje lijekova, ne samo među ovisnicima nego također među povremenim korisnicima. Kakvo je tada bilo stanje u međunarodnoj trgovini lijekovima?

U istom tom mjesecu 2000. Interpol otkriva stalan promet određene skupine farmaceutskih proizvoda koje nazivamo "benzodiazepinima". To su anksiolitici, dakle proizvodi koji se koriste za smanjenje tjeskobe. Jednom riječju, sredstva za smirenje.

Godine 1999., u dvanaest zemalja u svijetu zaplijenjene su značajne količine "benzosa" na ilegalnom tržištu. Što to znači? Znamo da se pljenidbe nedvojbeno odnose na manje od desetine stvarnog prometa. Iz toga možemo zaključiti da se na crnome europskom tržištu svake godine nađe oko šest milijuna tableta, što je gotovo jednako cijeloj legalnoj potrošnji u zemlji kao što je Belgija (osam milijuna tableta).

Posljednjih godina, ilegalan promet "benzosa" posebice je značajan u skandinavskim zemljama. Promet "benzosa" dobro je organiziran, ali neujednačen, i posebno profiliran za svaku regiju u svijetu. Iako je u SAD-u rohypnol strogo zabranjen, čak ga i tamo ima u velikim količinama: od 1985. do 2001. u SAD-u je otkriveno 4500 slučajeva trgovanja rohypnolom. Nalazimo ga posvuda, a preprodavači kopiraju trgovačke proizvode, stvarajući imitacije.

Kiša "stimulansa"

Osim trgovanja benzodiazepinima, Interpol je dobio i novi razlog za uznemirenost – trgovinu stimulativnim sredstvima. Treba li uopće govoriti o trgovini captagonom? Legalno se koristi za liječenje iscrpljenosti, narkolepsije (iznenadnih napada spavanja usred dana) i poremećaja koncentracije. Godine 1997., koja je ključna za taj proizvod, u svijetu je zaplijenjeno više od 15 milijuna tableta, ali u međusobno veoma udaljenim geografskim zonama. Dvije godine kasnije, Interpol utvrđuje da je razina zaplijena znatno smanjena. Trgovina captagonom, dakle, pripada prošlosti.

Iako se ta opasnost naizgled smanjuje, Interpol je mnogo oprezniji kad je u pitanju trgovina drugim stimulansima. Tu je amfepramon, amfetamin srodan meskalinu koji ima dvadesetak trgovačkih naziva od kojih nijedan nije poznat široj javnosti. U cijeloj Europi, posebice frankofonskoj, taj se lijek koristi za liječenje prekomjerne debljine. U lipnju 1998., indijske su vlasti zaplijenile tovar od 75 kilograma tableta proizvedenih u Belgiji, koje su prodane jednom indijskom poduzeću i lažno deklarirane kao neškodljivi farmaceutski pripravci.

Drugi pripravak, koji se u Europi prodaje pod imenom ritalin, proizvod je specifične trgovine u SAD-u. On se krade iz ljekarni, ilegalno preprodaje, a nabavlja se i s pomoću krivotvorenih recepata. Taj lijek, koji se koristi i za liječenje poremećaja u ponašanju djece, katkad se skladišti u školskim ambulantama i sirotištima, koji su meta pljačkaša. Preprodavači ne prezaju ni od oružanih pohoda.

Rastuća i mnogostruka opasnost

Ujedinjeni narodi su 2000. ustvrdili da je zloporaba psihotropnih farmaceutskih proizvoda što je omogućuju trgovci nedopuštenim narkoticima u stalnom porastu. U Francuskoj je na tehno-večerima i rave partyjima učestala uporaba ketamina, neobičnog veterinarskog anestetika koji u čovjeka izaziva "iskustva na granici smrti".

Na način koji je gotovo nemoguće nadzirati, medicinski spojevi pojavljuju se i u sastavu nedopuštenih supstancija poput ecstayja, LSD-a, itd. U Francuskoj su lijekovi pronađeni u 15 posto analiziranih uzoraka ecstasyja, i u devet posto uzoraka LSD-a, što progutanim pripravcima daje nepredvidljiv učinak. S razlogom ili bez razloga, miješaju se farmaceutski spojevi s bazičnim drogama koje nikad nisu bile u medicinskoj uporabi.

Kad se krećemo u području farmaceutskih pripravaka, treba biti spreman na sve: godine 2000. u Oklahomi su otkrivene kapsule prozaca od 20 miligrama, čiji je sadržaj bio ispražnjen i potom ispunjen živom. U istom razdoblju, jedan je laboratorij u Alabami analizirao 18 tableta morfija zaplijenjenih kod nekog ovisnika. Tablete su bile prave..., ali potjecale su iz 1904. godine.

Preprodavači se opskrbljuju na razne načine, katkad nedopuštene. Velika legalna prisutnost proizvoda i otvaranje farmaceutske profesije bogovima marketinga najbolji su saveznici trgovcima drogom.


S francuskoga prevela Snježana Kirinić. Ulomak knjige Les Nouvelles drogues de la génération ''Rave'', Grasset, 2002.

http://www.zarez.hr/134/z_tema.htm

***

Quote from: "Dzavid"Nove droge rave naraštaja

...dobro... mr usreceni... da li to pokusavas da nas edukujes... ili pokusavas da nas regrutujes?  

auuuu sta je texta ovde... pa..... ovo bi trebalo decica da citaju, mi matori vec znamo koliko su droge opasne, jel

elem... ko jednom udje u magicni svet majke prirode, nikad nista vise za njega neche isto biti.... i nije stvar u tome dal je to nekoga usrecilo ili ne, jednostavno je otkrio/la neku drugu dimenziju...

Well, y'know, it's like this experience that I had was like, y'know, erm, it was kind of the most profound experience I've had in me life, like.

I am a shaman, magician
The sun is purple
3D dimensions
I am for mental extensions.

You know the mind has a thousand eyes

Oohh, Que Terror

Quote from: "Black Mamba"3D dimensions

"Three dimensions dimensions" ?

Što se tiče menjanja svesti i tako to, probaj da ne spavaš jedno 40 sati. Videćeš kako se tada menja percepcija i kako se otkrivaju druge dimenzije.

Nego, ovo me podseti da sam prestao da se drogiram pre jedno 9-10 godina. Dosadno, brate...

Quote from: "Lurd"Što se tiče menjanja svesti i tako to, probaj da ne spavaš jedno 40 sati. Videćeš kako se tada menja percepcija i kako se otkrivaju druge dimenzije.

Nego, ovo me podseti da sam prestao da se drogiram pre jedno 9-10 godina. Dosadno, brate...

...ne mogu da se ni na sta podsetim... nikada se nisam drogirao... niti mikrosekund mog poprilicno dugackog i nadasve burnog zivota...

...mozda to uradim u nekom buducem zivotu... do tada...  

Quote from: "Lurd"Nego, ovo me podseti da sam prestao da se drogiram pre jedno 9-10 godina. Dosadno, brate...

zavisi cime si se drogirao... ako su to bili tih 40 sati puta x, onda ne da je dosadno, nego jezivo

i mislim.. gledate horor/sf/f filmove, citate i pisete horor/sf/f price/romane/stripove/itd, uzivate u tome maximalno, jel... ali kladim se da vam je svima bar jednom proletelo kroz um kako bi voleli makar jedan mali malecni delic toga i da dozivite/vidite.. mislim da u suprotnom ustvari ne bi bili tako dobri u tome.... i u svakom slucaju sve je to cista masta/fantazija (ok, ne bas sve), samo je projekcija drugacija... ali zato i cena moz da bude visestruko skuplja, jebiga

3D dimensions - greska onih koji uploaduju lyrics po netu

Ja mislim da je peckerwood tweeker.

Quote from: "spiderman talibman"Ja mislim da je peckerwood tweeker.

...moze biti da je peckerwood weeker... ali definitivno je spiderman mingia... a zasto nisi zastitio svoju devojku na 7Ku kada je na zub uzeo peshchani, a?  

...objasni to barem sebi (meni ne moras, ja razumem ljudske slabosti)... da li si plachipicka ili muskarac? ...ja te dosada dozivljavam kao histericnu placipicku... idemo dalje... mozda me vreme negira!  

...time will tell!  

Quote from: "Lurd"Što se tiče menjanja svesti i tako to, probaj da ne spavaš jedno 40 sati. Videćeš kako se tada menja percepcija i kako se otkrivaju druge dimenzije.

Percepciju mozes da promijenis u svakom momentu samo ako znas. Zahtjeva mnogo rada i discipline ali se isplati.

Quote from: "Plavi Skaut"

Quote from: "Lurd"Što se tiče menjanja svesti i tako to, probaj da ne spavaš jedno 40 sati. Videćeš kako se tada menja percepcija i kako se otkrivaju druge dimenzije.

Percepciju mozes da promijenis u svakom momentu samo ako znas. Zahtjeva mnogo rada i discipline ali se isplati.

...ili.

Možeš da smotaš nešto i poštediš se gorenavedenih mučenja.

Quote from: "Spider Jerusalem"
Možeš da smotaš nešto i poštediš se gorenavedenih mučenja.

Sta da smota??
Mozda burek, sirnicu...

Ne znam zasto, ali moje su male sestricine uvijek nasmijane, smiju se kad kojim slucajem stoje pored mene, a ja citam topice na kojima se - eto, igrom slucaja, iako jedva sricu slova - nadje i post Pere/Pulitzera/ili koga sve ne.

Quote from: "Spider Jerusalem"
Možeš da smotaš nešto i poštediš se gorenavedenih mučenja.

Jel znas ti da od dimcica mozes da poludis

A disciplina i rad nisu mucenja ako si disciplinovan i navikao da radis plus duze mozes sa ovom tehnikom da percepiras nego kad se drogiras

QuoteJel znas ti da od dimcica mozes da poludis

Je li? Ne, ne znam za to. Može objašnjenje? Znam za slučajeve studenata bogoslovije koji su otkinuli s pameću putem onih hrišćanskih meditacija kad zamišljaš da je Isus u tebi, ali "ludilo by dimčića", hej, that's a definite first, baby   Prosvetli me, molim te.

QuoteA disciplina i rad nisu mucenja ako si disciplinovan i navikao da radis

Well, you can see the conflict. "Ako".

Quoteplus duze mozes sa ovom tehnikom u starost da
percepiras nego kad se drogiras

Okej, propustio sam čas. Od trave se poludi, umire, manje živi, ne doživi starost (goooooooooooood!), ali ako dobiješ orlov dar (ili šta već), onda, let me get this straight, "duže u starost da percepiraš".

Hmmmmmmm.

Mora biti da sam duvao previše lepka kao klinac. Šta to znači?

Quote from: "Lurd"Nego, ovo me podseti da sam prestao da se drogiram pre jedno 9-10 godina. Dosadno, brate...

A i kriza udarila ...

Naravno, Skaute, naravno. Ja sam samo ovde pominjao rekreaciju i razbibrigu. To su druge stvari.

Jack, meni nije u pitanju nikakva kriza, nego promena shvatanja. Na primer, mnogi pričaju kako su na drogama neka iskustva "nevidjena" i sl. Razumem to, ali mnogo mi je gotivnije i doživljaj intenzivniji ako ti je um čist od stranih supstanci a ti svestan sveta oko sebe.

Quote

Je li? Ne, ne znam za to. Može objašnjenje? Znam za slučajeve studenata bogoslovije koji su otkinuli s pameću putem onih hrišćanskih meditacija kad zamišljaš da je Isus u tebi, ali "ludilo by dimčića", hej, that's a definite first, baby   Prosvetli me, molim te.

Ovako ako ne gospodaris dimcicom zagospodari on tobom i onda poludis. Na klizavom si terenu sve zavisi imas li talenta za tako nesto.

QuoteWell, you can see the conflict. "Ako".

"Mjenjaj se, prihvati izazov" rece jednom D.J.

Quoteplus duze mozes sa ovom tehnikom u starost da
percepiras nego kad se drogiras

QuoteOkej, propustio sam čas. Od trave se poludi, umire, manje živi, ne doživi starost (goooooooooooood!), ali ako dobiješ orlov dar (ili šta već), onda, let me get this straight, "duže u starost da percepiraš".

Eh, ti imas jednu sliku starosti, postoji i druga u kojoj nema "starosti" opet moram da se vratim na ono "mjenjaj se prihvati izazov"

QuoteMora biti da sam duvao previše lepka kao klinac. Šta to znači?

To znaci da ces morati malo vise da radis

travcica je divna, prirodna i okrepljujuca
ja glasam za istu

Quote from: "greymalk"
travcica je divna, prirodna i okrepljujuca
ja glasam za istu

yea big mama.. thaaaat's rite

jos jedan glas za istu

QuoteOvako ako ne gospodaris dimcicom zagospodari on tobom i onda poludis. Na klizavom si terenu sve zavisi imas li talenta za tako nesto.

...Mislim da ne već dva posta unazad uopšte ne pričamo o istim stvarima.

Što je okej, samo je glupo.

Priznajem, sorry, malo sam pretjerala!

fuck. this site needs to evolve.

Ko se ovde drogira, nek' prestane ODMAH, je l' me čujete!


...Nestašica je, štekovi mi se rapidno prazne, a diler je danima već nedostupan.

JUST SAY NO!

Evo. Vi se odreknite droga, ja ću vam pokloniti komplet Kastanede. Na srpskom. K? K.

Mamba se (na kratko) odrice svojih droga... sve za Shamanske Bogove

posle ce da nadoknadi sve, onako, u kompletu

to se zove ucena,   prljava ucena,       ne pristajem......  osim ako udvostrucis ulog, recimo... eskimske bajke.. to bi proslo  

Kastaneda je kul, i nemoj da se zajebavate, bolji je od trave, znam sta pisem

Quote from: "greymalk"to se zove ucena,   prljava ucena,       ne pristajem......  osim ako udvostrucis ulog, recimo... eskimske bajke.. to bi proslo  

Ja vala ne pristajem.   n.e.     p.r.i.s.t.a.j.e.m.
Ne samo da udvostrucis ulog, probaj i da izvedes sopstvenu prezentaciju, a sve u pravcu odvikavanja mladih od tih poganih stvari zavodljivog mirisa, sa temom "sta sve Spider moze da uradi sa sipkom, oko sipke, dok mu je jedna ruka u vazduhu ili jedna noga oko sipke itd..." znas i sam vec, udovolji mojoj masti.
U tom slucaju mozda bi mogli da razgovaramo.

Ili...  kako si to i sam rekao, mozes da nam smotas nesto i postedis se gorenavedenih mucenja  

I Spideru, sta si odlucio?
(but give us the wise answer)

Quote from: "Morticia"Ja vala ne pristajem.   n.e.     p.r.i.s.t.a.j.e.m.
Ne samo da udvostrucis ulog, probaj i da izvedes sopstvenu prezentaciju, a sve u pravcu odvikavanja mladih od tih poganih stvari zavodljivog mirisa, sa temom "sta sve Spider moze da uradi sa sipkom, oko sipke, dok mu je jedna ruka u vazduhu ili jedna noga oko sipke itd..." znas i sam vec, udovolji mojoj masti.
U tom slucaju mozda bi mogli da razgovaramo.

Ili...  kako si to i sam rekao, mozes da nam smotas nesto i postedis se gorenavedenih mucenja  

I Spideru, sta si odlucio?
(but give us the wise answer)

 

mislim da ce nas Spajder, ili iskulirati, ili nekako udovoljiti svakoj

spajderova obećanja se obično završe po principu 'obećanje ludom radovanje'.

ja bih recimo ostavio sve droge koje (ne) koristim za sabrana dela kastanede kad bi
a) spajd ista s. dela posedovao
b) pa bio u stanju da ih deli
c) a ja imao gde da ih, u sobi, smestim.

inače, njegovo igranje oko šipke bilo bi svarljivo jedino pod jakim uticajima 'variva' kojih bi on da nas ratosilja, pa ne vidim pojentu (sic).
osim ako morticia, kao iskusan psiholog, nema u vidu neku vrstu gross-out tretmana...

Znas sta, Ghoule, ti meni sad zvucis kao neko dete koje kaze: E, nije fer, ocu i ja da se igram, ocuuu i jaaa!  

No salu (salu?) na stranu, sto se tice mojih vise no skromnih iskustva sa psihoaktivnim supstancama, ja sam ukapirao da dok god je to manje-vise pod kontrolom mozga tj. kad je rec o alkoholu, lakim drogama i sl. u mom slucaju to jednostavno ne deluje... Izgleda da da bi na mene nesto delovalo to bi moralo da bude toliko jako da bi me verovatno i ubilo, pa stoga i nije bas smisleno dalje eksperimentisati u tom pravcu...

E, sad, ako nista drugo bar ne znam za znacenje reci 'mamurluk', ako mi je to neka uteha...  

ne moram da probam otrov da bih saznala da ce me ubiti - rece neko,   ali bih glasala za legalizaciju marihuane...    
u svakom slucaju sam protiv ostalih vrsta narkotika, sintetickih droga i sl.
ali travcica je nesto sasvim trece  

Quote from: "greymalk"ne moram da probam otrov da bih saznala da ce me ubiti - rece neko,   ali bih glasala za legalizaciju marihuane...    
u svakom slucaju sam protiv ostalih vrsta narkotika, sintetickih droga i sl.
ali travcica je nesto sasvim trece  

Ah...toliko me mrzi da odgovaram, ali, uglavnom, ne slažem se.

mucho-macho znamo da si ti skroz straight  
ali to ne menja moj stav  

this site really needs to evolve.

yeah!
we need more trolls!
MORE ONE-LINERS!
more smores!
yeah baby JB!
show us the way to go!

I'm a little to the left, there.

Quote from: "Spider Jerusalem"Ko se ovde drogira, nek' prestane ODMAH, je l' me čujete!
Evo. Vi se odreknite droga, ja ću vam pokloniti komplet Kastanede

Quote from: "Ghoul"ja bih recimo ostavio sve droge koje (ne) koristim za sabrana dela kastanede

Sto bi u prevodu znacilo da ne mozes da udjes u klub jer si u patikama.
Sorry...  

we can fly to the moon!

ne, mortiša, to znači - ostavio bih i onu koju (ponekad) koristim, i one koje ne koristim - samo da se domognem realnog, a ne fantomskog kompleta kastanede (imam samo orlov dar   )...

ah, ko zna - možda na sajmu knjiga...

EVOLUTION! EVOLUTION!

Quote from: "Lurd"

Quote from: "greymalk"ne moram da probam otrov da bih saznala da ce me ubiti - rece neko,   ali bih glasala za legalizaciju marihuane...    
u svakom slucaju sam protiv ostalih vrsta narkotika, sintetickih droga i sl.
ali travcica je nesto sasvim trece  

Ah...toliko me mrzi da odgovaram, ali, uglavnom, ne slažem se.

ajde kad te ne bude toliko mrzelo, pa bar u 5 redica iskuckaj tacno gde i zasto se tu ne slazes

ja sam, evo, prvenstveno za legalizaciju marihuane, a onda i jos po nekih magicnih biljcica, ili cega vec, majke prirode.... sintetiku/hemiju ne volim i uglavnom sam protiv iste

Ovdje treba nesto da dodam, jer sam malo nacela nesto na ovom topiku, ali me pomalo i mrzi (razumijem Lurda) jer sve sto napisem izmedju ostalog moze da se tumaci kao moralisanje (a pocela sam sa zezanjem)) a ne pada mi napamet da moralisem ovuda po sajtu, izuzevsi ovo moralisanje..necu vise ovo je zadnje, jos jedino da izmoralisem je da pripazite svoja energetska tijela i svoju svijest. A to je opet nemoguce ako nemate svijest o njima    Vjerujte mi, imate ih onako u duetu, to ima svako ljudsko bice, samo sto je svijest ljudskoj rasi do stopala..nazalost svu ju je izjeo letac.

Kastaneda je za mene nesto sto sam odabrala srcem, neko ko mi je pokazao put i da je moguce vidjeti svijet ocima Don Huana..pokazao mi sta sve moze moje energetsko tijelo i pokazao mi da ga imam jer mi to niko drugi osim njega nije pokazao i rekao da ga imam, pokazao kako da se brinem o njemu..dao mi dosta altki (ni jedan od njih nisu droge ni dimcici, gljivice, pejotl i ostalo) napisao kako se primjenjuju. Predpostavljam da pisem u prazno(?) Kastanedu moras pustiti da ti udje, ja sam ga pustila.

uf ovo je zadnje sto cu da napisem, folks, za mene sa ovim nema zajebancije.


Jos nesto za kraj; At the center of Carlos Castaneda`s books is the premise that the world as we know it is only one version of reality, a set of culturally embedded agreements and descriptions.

The Los Angeles Times



Dosta od mene..i drogirajte se do besvjesti

Hippievshtina...

Ok GMan. I stvarno, kad ce taj sajam knjiga? Obicno je do 10.og vec zavrsen...

Ja jesam za legalizaciju marihuane, tu se slazem sa Mambom i Greymalk. Sve je to Majka Priroda, i na tome joj hvala  
Sve preko toga, bilo sta drugo, ne nikako i nikada. Bilo kakva sintetika, hemija. Nista. Ne. Ni pod tackom razno. Bila sam dovoljno jasna.
Holandjani legalizovali i sta im fali? Radili iscrpna istrazivanja i dosli do zakljucka da je procenat koriscenja marihuane medju samim Holandjanima opao (!!!) dok je procenat porasta prvenstveno posledica velikog broja mladih koji dolazi u Amsterdam. Pokazala se na delu cuvena teorija "pravila su tu da se krse" ili opomene tipa nemoj da gledas kroz rupu pa svi obavezno moraju da pogledaju.
Mambita, kakve to jos magicne biljcice pominjes? Ima li tamo u toj Ameriki neka novina ili se drzimo starih dobrih i oprobanih recepata?

Nego, znate za onu drogu... prirodna je 100%. Pojacavaju se sva cula nevidjen broj puta. Osecaj u prstima je neverovatan... neko vas dodirne a celo telo oseti. Mozete neciju nameru da osetite i da joj se radujete. Kada disete pluca vam se ispune vazduhom da pomisljate kako cete da eksplodirate od svog tog vazduha. Osmeh vam ne silazi sa usana, i kada ste sami i kada ste sa nekim. Mislite da je Mesec odmah tu... iza prvog coska. Sunce je na sledecoj raskrsnici. Prenosite to dobro raspolozenje na sve ljude oko vas a nikome ne smeta, mozda vam cak malo i zavide na intezitetu. Sve vam je lepo, sve je idealno. Niko ne moze da vas iznervira. Mozete i najgluplje pesme da slusate i gledate najsmarackije filmove a i dalje cete da se smejete.
Sutradan nema zedji, nema mucnine, nema hangovera.
Sutra postoji samo osmeh i neopisiva zelja da idete ponovo u tu ludu voznju.

Hm... anyone?

Moje mišljenje po pitanju legalizacije je podeljeno.

Sa jedne strane, ne samo da mislim da marihuana treba da bude legalizovana, mislim da treba da bude obavezna. Ali ovde teško. Ne zato što smo država napunjena idiotima, kao i većina drugih and then some, nego zato što bi to bilo direktno razaranje "nacionalnog bića" i ostalih legendi. Razmislite.

Na stadionima više ne bi bilo šorki. Samo jednom sam video 'domaćeg' da mu je do šorke dok je fakd-ap. A ovaj je hteo da se tuče sam sa sobom. Nije uspeo ni sebe da udari...
Na koncertima više ne bi bilo konjoslava koji pričaju tokom celog seta.
Ne bismo mogli da se nerviramo kad zapadnemo u rush-hour-traffic-jam i da honkujemo po sireni i ganglijama okolnih vozača vozila.
(Sa tim u vezi, ako dođe do sudara, mnogo su manje šanse da bude povređenih i poginulih: svi bi vozili 10 km na čas.)
Marihuana - po nekima - smanjuje broj spermatozoida. Ovo je, po meni, i njen najdražesniji nus-efekat, ali plašim se da sam u ogromnoj manjini oko ovoga.

Postoje dva razloga zašto je marihuana zabranjena u svetu.

Zabranjena je 1936. godine u Državama, zato što se do tada maltene sve od papira pravilo od kanabisa, tj. konoplje. To je, uzgred budi rečeno, bio najkvalitetniji papir u istoriji civilizacije. Povelja o nezavisnosti napisana je na takvom listu papira. Džordž Vašington je na svojoj plantaži gajio vutru, i pušio je. Aha. Vuhu, zamislite, napušiš se, shvatiš da smo svi braća i da je Svako Ljudsko Biće Rođeno Sa Jednakim Pravima. Naduvaš se i dođe ti da oslobodiš crnce. Nuff said? Američka zastava se do 1936. pravila od vlakana ove biljke. Hm. Zabranjena je zato što se tadašnji najorganizovaniji proizvođač papira (koji je sek'o drva za proizvodnju, isto ono drveće za koje se danas tri-hageri iz Grinpisa vezuju) uzjogunio i rešio da sjebe kompeticiju. Sve ove informacije možete da nađete na Internetu, na mnogo zvaničnijem sajtu od ovoga. Nisam ja pušio mnogo odjutros pa me cima paranoja, već znam informacije pa mogu da se ponašam kao arogantni kreten oko ovoga.

Danas travu jure zato što je neoporezovana. "Rat protiv droge". Danas travu (i hašiš) stavljaju u istu fioku sa spidom, heroinom i krekom. Aha. To ima smisla samo neobaveštenima. Ali hajde malo da se pozabavimo statistikom. Cigarete i alkohol - obe legalne droge - zajedno ubiju više ljudi od heroina, spida i kreka ZAJEDNO. Ali alkohol je legalan. Cigarete su legalne. Obe droge možete kupiti na svakom kiosku, u svakoj prodavnici. Video sam reklame za Nikšićko i Davidof i Ronhil za vreme onih panel-emisija o štetnosti droge na RTS-u početkom 2002. Bez ironije.
Trava? Biljka. Biljka koja prirodno raste na planeti. Trava ubije koliko ljudi? Hmmmmmmmm...

Nikoga!

Ikad?

Nikad!

Ipak, trava je protivzakonita.


Jeste li nekad čuli za overdouz od trave? Hm, ja nisam. Je l' neko nekad poludeo od trave? Hm, hm. Jok. Čuo sam za loše tripove na travi, ali hej, čuo sam i za dobre tripove na travi, štaviše, doživeo sam obe strane novčića. Ali, hej, imao sam i dobre i loše veze, pa me ne vidite da odustajem od pičke, je li?

"Trava te čini nemotivisanim za rad!" Je li? Pa, ne znam baš. Moji omiljeni bendovi i izvođači i pisci i strip autori - kao i VAŠI omiljeni bendovi i izvođači i pisci i strip autori - napisali su strašno dobre stvari DOK su bili na travi ili napajajući se iskustvima koje su doživeli dok su bili haj. Ako ćete da budete 'moralizatori', nema problema, ja potpuno poštujem vaš stav, ali, čisto da izbacimo licemerje iz igre, učinite mi uslugu, bacite na gomilu sve vaše ploče, kasete i diskove, oblite benzinom i zapalite, jer, znate šta? Muzičari koji su napravili svu tu divnu muziku koja vam je pomogla, usrećila, obogatila živote tokom godina?

Rrrrrrrrrrrrrrrrrrrreal fuckin' high on drugs.

Pink Floyd? Džimi Hendriks? Džimi Morison? Any questions?

Kit Ričards se puc'o kokom u venu koja mu protiče ispod jaja.
Marvin Gej je - kao Erol Flin - utrljavao koku na patku. To se zove "freebasing", y'all.
Šon Rajder je snifao prosuti spid sa pločica na aerodromskom terminalu.

Jebote, pa Bitlsi su bili toliko sjebani da su pustili Ringa da otpeva par pesama. "Mi živimo u žutoj podmornici, u žutoj podmornici." Žutoj podmornici? Da li ste vi svesni koliko su oni bili skenjani na esidu kad su ovo pisali? Ali "Strawberry Fields Forever" i "Lucy in the Sky with Diamonds" su klasici, to NIKO ne može da spori. Kao ni "Purple Haze". Kao ni "Metamphetamine Blues". Maksima Džejsona Pirsa iz možda najboljeg benda na svetu, Spiritualized, glasi "Taking drugs to make music to take drugs". Njihov ludački genijalni album, remek-delo spejs-roka, zove se Dame i gospodo, lebdimo u svemiru. Jedina dobra pesma benda The Verve je potresna balada koja se zove "The Drugs Don't Work". Tom Jork u predivnoj "The Tourist" koja završava album OK Computer peva: "Hey, man, slow down, slow down."

Video sam muzičare kako pokušavaju da sviraju pijani. Metalika samo strejt zvuči dobro, posle pete gajbe piva rifovi im se raspadaju. Ali sam video Toma Jorka kako peva posle popušenog džointa. Gledao sam nastup Queens of the Stone(d) Age kad im se basista odvali: tad najbolje svira. Preterujem? Hajde da vidimo kako je na drugoj strani.

Britni se ne drogira.
N'Sync se ne drogiraju.
Mark Knopfler, to my knowledge, popije par piva, i to posle svirke.
Wallflowers se ne drogiraju.
Vau, sve redom ljudi koji su unapredili rokenrol istoriju, zar ne?

Najodvratnija, korporativna, zaglupljujuća muzika je ona koju podržavaju i čak i ne stvaraju, već samo izigravaju lutke na koncu koje i jesu - oni koji se ne drogiraju.

Kakva slučajnost!

Case Fucking Closed.


Sa druge strane, snobovski deo mog mozga kaže: "Fuck it. Trava i treba da ostane tabu, treba da se nabavlja teže od plebsovskih droga, treba da bude ekskluzivna." Iz tog ugla gledanja, najradije bih da status quo kakav je sad ostane. Ljudi treba da misle da je trava štetna (ha) i da se od nje poludi (ha ha), gube neuroni (ha ha ha) i broj potentnih spermića (što donekle i jeste tačno, s tim što je to DOBRA stvar! ...okej, to nije najpopularnija ideja ikad izrečena, znam, samo se vi množite, hajde da donesemo još ljudi u ovaj odvratni, prenaseljeni svet, kome se jebe za food & air). Ljudi treba da budu odvratnuti drogicama nakon par loših iskustava. Najverovatnije to i nije za njih, i to je okej. A i više za mene. Ljudi treba da nastave da prave specijalne emisije o ratu protiv droga: vrlo su zabavni. Samo još kad ne bi bacali u zatvor svakoga ko ima više od 15 grama gandže, svet bi bio skroz po mojoj meri.

Ja ovde ne pokušavam da se pravim previše pametnim niti da popujem niti išta takvo. Ja samo dobijam oprečne signale. Sa jedne strane čujem ljude koji vrište: "To je loše. To je zlo!" Sa druge strane, imao sam super iskustva na drogama. Izvin'te. Nisam izgubio nijedan posao, nijedan dedlajn na koji sam zakasnio nije posledica toga što sam seo i naduvavao se - to je zato što sam mrcina, a to sam bio i pre nego što sam popušio prvi džokavac u životu, moji odnosi sa prijateljima i devojkama nikad nisu trpeli zbog trave, nikog nisam prebio while on drugs, ni sa kim se nisam posvađao zbog droge i na drogama (sem ako bih naišao na kretena sa kojim bih se posvađao i strejt: zato što je kreten; na travi nemam takve porive, prosto odem da igram mini-golf ili nešto da se ne bih smorio), štaviše, imao sam prilike kad bih pričao ili samo sedeo ili svirao sa ljudima sa kojima bih se napušio i bolje se razumeo sa njima.

Uvek ista priča o drogama, zar ne? "Mladić na esidu skočio sa zgrade, mislio da će poleteti. Kakva tragedija." Kakav idiot. Moš misliti. Šta, ostali smo bez jednog idiota? Uuuuuuh, pa danas se lakše diše. Nisam ni znao koliko je svet lepše mesto bez jednog morona. Nešto sam danas opušteniji nego juče. Napolju ptičice cvrkuću. Vau, nisam ni znao da na svojoj nejakoj kičmi nosim takav teret. ...Kakav: moron. Što nije probao da poleti sa zemlje prvo? Ono, prvo proveriš. Jes' vid'o nekad patke kako ulaze u lift kako bi poletele sa vrha Beograđanke? Prekini da kvariš trip nama ostalima.

Poenta ovoga jeste: kao i sa oružjem, nisu droge te zbog kojih si kreten. Prvo si kreten, a još si veći kreten ako - kao kreten koji jesi - još rešiš i da se drogiraš. To je samo izgovor. Ako mislite da su droge štetne i da vam ne prijaju, imam predlog: nemojte ih koristiti!
Ali nemojte ni da izigravate nadžak-babe ljudima kojima su DO JAJA. Tako ih terate samo da se još više naduvaju kako bi lakše mogli da vas ignorišu. Tako im pomažete, u stvari.

Naravno da je bilo bezbroj puta da sam se smorio na travi. Znam savršeno o čemu Lurd priča. Ali takođe znam i kakve uslove želim kad sam nadrogiran. Svakako ne želim da sedim i pričam sa smaračima tada, je li. To je malo glupo, računam. Ja sedim i pušim i razmišljam zašto moljci vole neonske sijalice, a neko mi sedi tu i kenja kako sam smarač? Tenk ju, gud najt; da imam moljčeva krila, odleteo bih u toplije predele. Ovako ću samo da se izgubim negde. Kej?

Kej.

Meni je jedino sranje što kad izađem sa društvom koje voli da se napije i koje alkohol radi ne mogu "potpuno" da budem na njihovoj frekvenciji. Volim ja alkohol, ali mene smori. Trava više prija mom stomaku, mom umu, mojim alfa-talasima. Pivo me samo smori. Od trave nikad nisam povratio niti se usr'o u gaće, od piva... pa, da ne odlazim u detalje. Ja se uduvam u kolima, onda idemo da se vi napijete, i onda se lepo provedemo? Deal?

Thank you, Serbia.

Quote from: "_peckerwood_"

...ne mogu da se ni na sta podsetim... nikada se nisam drogirao... niti mikrosekund mog poprilicno dugackog i nadasve burnog zivota...

Kakva slučajnost, a?

Quote from: "Lurd"
Ah...toliko me mrzi da odgovaram, ali, uglavnom, ne slažem se.

Dude, ako tebe ovoliko mrzi da odgovaraš, i ne treba da se drogiraš  

Zamislite Lurda na travi. Ne bi se ni zapljunuo sa stavom, samo bi videli trotačku u njegovom postu. Lurde, nemoj nikad da se drogiraš, savršen si ovakav kakav jesi.

Quote from: "Spider Jerusalem"Thank you, Serbia.

No, thank you.

No, thank Bill Hicks.
Thank Jello Biafra.
Thank Terence McKenna. I'm just a messanger. And a boring and bored pothead.