ZNAK SAGITE — više od fantastike — edicija, časopis, knjižara...

Kako to da niko je prokomentarisao ovaj film?

a da li imas neku teoriju o razlogu za to?

recimo, da se film jos nije davao ovde?

da ga jos nema na divxu?

itsl.

Pa tebi bar nije strano prokomentarisati nesto sto nisi gledao.

Možda.

Ali tebi je strano SUVISLO prokomentarisati čak i ono što si, kao, gledao.

Pa ti sad vidi šta je bolje.

To je samo tvoje malo nezamjetno niskobanjsko misljenje .

Po vec oprobanom receptu primjenjenom u The Blair Witch Project sa odlicnom idejom , minimalnim budzetom i glumcima koji rade za peanuts Open Water je surova drama bez umjetnicke vrijednosti , zapravo oslikan vodic onog sta ce vam se desiti (i sigurno da ce se desiti) ako se nadjete zaboravljeni na okeanu.
Jedno gledanje je sasvim dovoljno , svako sledece bilo bi totalno bespotrebno.Tipican predstavnik Sundance filmskog festivala i lijep bijeg od Holliwooda .

interesantno da se ne radi o ajkuli,imamo cak napad velike meduze,mislim da nisam tako vidjao u filmovima,prosle godine u grckoj kad sam krenuo da zaronim pod vodom i ugledam meduzu pola metra velicine ispred sebe ,sva sreca da sam imao masku i ne bi ga naleteo,to kad imate susret sa ajkulom ,umesto ujeda sprzi te gadno da umres od bola i dobijes trajni oziljak,od tada me hvata panika u moru..Tako dodje da jedva cekam da vidim ovaj film.

pogledao sam open water.
gledljivo, ali ne preterano rewatchable.
uzbudljivo, na momente (retke), ali u suštini nepotrebno, i ograničeno tom dosadnom nuždom da se isprati 'based on true events'.
ok, ostali ljudi zaboravljeni nasred okeana.
ok, plivale ajkule oko njih.
ok, nije im bilo lako.
itd (da ne otkrivam kraj)
pogledali smo.
i?

filmu nedostaje nadgradnja, fali mu PUNCH, fali mu... FILM.
ono, kao, - kolač, šlag, jagoda na vrhu.
ovakav kakav je, dosadno naturalistički, to je samo puko testo.

nakon gledanja, ostavlja gorki ukus nepotpunosti, nedovršenosti – nešto kao blair witch, samo još mnogo više.
blair witch je barem apelovala na našu imaginaciju – ovde nema šta da zamišljamo, ajkule smo videli, patnju smo videli – ALI NISMO OSETILI.
film nas ostavlja, bukvalno, na površini.
ta površina je solidno prikazana, ali meni fali dubina, fali mi makar naznaka nečeg primordijalnog i bazičnog što je blair witch makar nagovestila. nema čak ni ambivalentnosti, nema se o čemu razgovarati posle filma...

dominanti utisak mene kao gledaoca je: frustracija izolovanošću od zbivanja, nesposobnošću filma da me uvuče u sebe sem na najbanalnijem, najpovršnijem nivou.

ocena: 3-

Evo ja ću da rezurektujem ovaj topik. Na vrhu imate već standardnu raspravu između Ghoula i Džeka, onda Ghoulov opis filma i onda ovu moju poruku koja sve to rekapitulira.

Elem, meni je film odličan i pravo mi je legao. Ne nedostaje mu ni vizuelne ljepote, naročito na početku, a kraj je... damn, sad ne mogu da kažem kakav je kraj da ne bih spoilovao.

mogu samo da dodam da je, nakon što su mi se utisci slegli, adekvatnija ocena za open water – dvojka.
3- je suviše velikodušno za taj neinspirisani, uninvolving mediokritetizam.

Heh, kad smo već kod ocjene, moja trenutna (prvi utisak) je 3.5 / 4, isto kao kod Rodžera Eberta  

Btw, molim te objasni mi ovu "nuždu da se isprati 'based on true events' ". Čini mi se da je režiser jedino znao da su neko dvoje ljudi ostali zaboravljeni u okeanu, dok je sve ostalo izmišljeno u scenariju. A najvjerovatnija teorija o tom stvarnom događaju je da su zapravo njih dvoje iscenirali svoju smrt / nestanak i počeli novi život (dokazi u priličnoj mjeri na to ukazuju).

(Da, čeprkao sam po Internetu i sad se pravim pametan.)

Ah, Open Water...

Kratkotrajni bljesak na horor nebu  

Zatresla se gora ali ...

Meni se film dopao jer ako imas imalo imaginacije da sebe stavis u istu poziciju - ovaj film OBECAVA nocne more tokom tih nekoliko lepljivih letnjih meseci.

Ona zlokobna praznina na horizontu, naoblaceno nebo, sve veci talasi, meduze, ajkule, neizvesnost, upucenost jednog na drugo (sto je jako tesko izdrzati u kriznim situacijama - recimo stopiranje+pesacenje decembarskog jutra nakon neke alkoholom zacinjene  svirke - pitanje je momenta kada ce neko  zapoceti svadju i frku na sred puta izmedju 50 km. udaljenih selendri) koja se uspesno odrzava na ivici izmedju nervnog sloma i altruistickog zrtvovanja...

A zasto se svi bojase spojlera ja sam od pocetka filma znao da su glavni akteri osudjeni na smrt - obratiti paznju na obavljanje dve radnje u isto vreme kada nam je predstavljne a zenska! Tehno-hell prelazi u Nature-hell...

Ja OPEN WATERU dajem ocenu 12 od mogucih 13

"Open water", odgledao ga dva puta, prvi put prekjuce. Mnogo mi se svidio, a razloga je vise. Sve ono sto me nervira u vecini "napetih/veliki preokret" americkih filmova, ovaj reziser je pametno izbjegao. Prvo i glavno : Nema Prokletog Otvaranja. To ovom filmu dodaje jedan plus, na ocjenu 4 koju ima kod mene. Vecina americkih filmova kod prvog napada panike daje neke recenice tipa : "Znas onu nesrecu u planini prosle godine... e pa njih sam ja ubio". To prosto nije realno, ali da bi dodali dramatiku dramatici, i sve to zacinili sa jos malo dramatike, obicno ubace ovakve nebuloze koje su izvjestacene i nimalo ne doprinose filmu. "Open water" to nema cak ni u naznakama. Nijedan lik ne krije neku megatajnu kako bi se dao obrt plutanju. Prosto, obicni ljudi u velikoj nevolji. Panika je u potpunosti prikazana kroz (ne toliko zucnu) svadju, koja se kasnije zavrsi pomirenjem. Kako bi, u stvarnosti, najvjerovatnije i bilo. Dalje, jako mi se svidja prica oko ajkula. Za mene je ovo najjeziviji film sa ajkulama koji sam ikad gledao. Zasto? Zato sto nema price. Pogledajmo, recimo, zabavno smece kakvo je "Deep blue sea". Posto je smatrao da hororican potencijal ajkule sam po sebi vise nije dovoljan, reziser je odlucio da joj doda par osobina. Tako je ova ajkula super pametna, brza, ogromna, pliva po kuhinji, po plafonu, po mikrotalasnoj pecnici, prikazuje se svakih 15 sekundi i ja sam ocekivao u jednom trenutku da pocne da zonglira ili da igra fudbal. Dalje, ma koliko da je kultna, Spilbergova ajkula pati od hronicnog poremecaja u ishrani i napada ljude spustite li slucajno mali prst u more. Njen instikt za ubijanjem ljudi je toliko prenaglasen, a njena pamet toliko precijenjena, da glavni junak zbunjen njenim ponasanjem kaze nesto kao "Umri, ti si samo riba". Grijesi, to nije samo riba, to je Spilbergova riba sa ubilackim instiktom izdignutim na nivo parodije. U "Open water", ajkula je stvarno to sto jeste. I to je ono sto je meni najjezivije.

Dalje, svidja mi se sto kod opasnosti reziser ne koristi klasicna resenja. U 90% filmova napad ajkule ide ovako : zum na ajkuline zube (pocinje neka napeta muzika), glavni junak vristi, pa opet zum na zube, pa zum na peraje, pa malo vriske, onda 10 sekundi napete tisine, junak u panici, onda nesto potopi naseg glavnog junaka (ili ga vuce lijevo-desno), i kad klanje pocne, jedno 10 sekundi naizmjenicno gledamo zum na zube, peraje, glavu junaka, i hektolitre krvi oko njega. Ovdje je rezija staticna, stagod da se desava. Nailaze meduze? Glavni lik kaze da osjeca pecenje, malo zarone, vide meduze, plivaju sto dalje. Nema meduza koje su ustremljuju na njih, zele da im udju u odijelo i skacu na lice. Ove meduze prosto zive u okeanu i tuda prolaze. A u okeanu, covjek je strani element. Isto vazi i za ajkule. To da je ajkula ostetila odijelo glavnom junaku, saznajemo posredno, tokom filma. Reziser je izdrzao da nam to ne prikaze, cime je postigao onaj dublji, primalni horor. Napetost i jeza u ovom filmu proisticu iz izgradjenih situacija i njihove dokumentarnosti, a ne iz prenaglasavanja i 'krvave' rezije. Samo ogroman okean, usamljenost, i kadrovi iz visine. Izgleda da sam usamljen, ali mene je ovaj film odusevio. Pozdrav.

različiti ljudi traže različite stvari od filmova.

nekima je tzv. 'realizam' prednost i neminovni kvalitet, a neki ga vide kao jednu od opcija, mogućih, možda i poželjnih, ali nikako neizostavnih.

ovaj kontrast je lepo prikazao hičkok u onoj često citiranoj izjavi o tome da je film (za njega, a -kad smo već tu- i za mene) kao parče kolača, odnosno komad života iz koga su izostavljeni dosadni delovi.

open water pokušava da od dosadnih delova načini svoj 'kvalitet', i kod onih koji preferiraju dnevne novine kao inspiraciju (umesto istinske kreativnosti) oni očito uspevaju.

što se mene tiče, deep blue sea je parče torte: možda ne previše sveže ili bogate, ali pristojno napravljene i dovoljno ukusne da poželim i RPT.

open water je, po ovoj analogiji, običan komad raženog hleba koji, ma koliko možda bio hranljiv, ja ne jedem, i ne želim da jedem.

water je često poređen sa blair witch.
to nije pošteno prema witch, koji je daleko kreativniji, originalniji, i filmofilskiji film - film koji apeluje na imaginaciju, na intelekt, na instinkte... film koji prilično mudor koristi jezik filma. i nimalo slučajno ne pominjem reč film toliko puta. blair w.p. je FILM. kakav-takav, nesavršen, ali prilično dobar.

water je banalna, filmski (a i konotativno) siromašna tvorevina snimljena na najbanalniji mogući način - bacili dvoje glumaca u vodu s ajkulama, i snimali...snimali...snimali...

ako ćemo već o domuntarcima -mene je više 'uplašio' dokumentarac o edu geinu koji sam gledao pre neku noć.
na water sam slegao ramenima:'so what?'

Pametno si napisao : "Razliciti ljudi traze razlicite stvari od filmova". Uzgred, ne mislim da je realizam neminovni kvalitet filma, na kraju krajeva, ovo je SF/horor forum. Ono sto je za mene kvalitet, najcesce je dosljednost. Ako snimas filmove koji bi trebali da idu na neku dokumentarnu notu, pozeljno je da imaju sto manje gresaka. Odatle moje fizicko gadjenje naspram filmova o podmornicama koji pokusavaju da daju moguci scenario nuklearnog holokausta (realnost), ali tu i tamo se zaborave, pa imamo promjenu kursa podmornice za 180 stepeni u nepunih 12 sekundi i slicno. Open Water je za mene prije svega dosljedan u svojoj (kvazi)dokumentarnosti. Za mene je to njegov osnovni kvalitet, jer znam da bi ono sto obicno nazivamo holivudskom A ligom rezisera od ovog filma napravili negledljiv uzas. Vec ih vidim kako ubacuju marince, podmornice, neko dijete koje place... i uopste ta hiperaktivnost emocija je nesto sto je strahovito pocelo da mi smeta kod vecine filmova. Ako koristim tvoju analogiju sa hlebom i tortama, meni je nekako previse secera, jaja i zelea u ovim novim filmskim tortama koje prave. Losi kuvari ili nedostatak gurmana? Vjerovatno oboje. Pozdrav.

Heh, meni su sva tri spomenuta filma odlična (Deep Blue Sea, Blair Witch i Open Water). Ni ja ne očekujem realnost, niti je smatram presudnim faktorom (hell, pa ja sam čovjek koji voli što više krvi u filmovima, right?), ali meni je ovaj film od trenutka kad us oni ostali sami u moru, pa do kraja bio jednostavno - jeziv. Meni su inače ajkule na vrhu top liste najstrašnijih životinja, a upravo ovu situaciju - biti sam na pučini - sam često zamišljao kao jednu od najgroznijih stvari koje čovjeka mogu da snađu. Svuda oko tebe je okean, ne znaš gdje bi plivao, bojiš se da se pomjeraš (a moraš) da ne privučeš NEŠTO odozdo što će da te gricne, itd. Bar što se mene tiče, ovaj film je sjajno dočarao tu situaciju, ali kao što rekoh (ili možda nisam?), za mene su jedino mjerodavne emocije koje proživim kroz gledanje nekog filma (zato mi recimo Amelija Pulen i 28 dana kasnije jednostavno ne "funkcionišu"), a Open Water je uspio da mi bude i jeziv i tužan (kraj mi je fantastičan). But that's allright, each to his own, kako rekoše momci iz Lynyrd Skynyrda u pjesmi Country Boy sa albuma Nuthin' Fancy (inače njihov treći, pret-pretposljednji album sa originalnim pjevačem, Ronijem Van Zantom, koji je 77. poginuo u tragičnoj avionskoj nesreći koja je praktično uništila bend).

film je OK
dapače nije dosadan...
ali mi smeta to što su "negativci" nesposobnjakovići - zapravo ljudi crne boje kože    
valjda zbog geografije  

Komi, komi, brate moj, pa gdje ti u ovom filmu pronađe negativce???

vidiš li navodnike  

Vidim.

Mene ste svojim komentarima ipak uspeli da zainteresujete za Open Water. Ni ja ne volim UVEK (ali ponekad moze   ) preterivanje samo radi efekta drame i strave, makar bilo skroz nerealno, kao ni holivudsko proseravanje koje ponekad itekako ume da bude otuzno i pateticno do bola (npr onaj uzas zvani Titanik), naravno, i ovo sa zadrskom...
Pa onda, zasto ne? Jedan originalan film u kome su ajkule samo ajkule, meduze samo meduze a ljudi samo ljudi.
Open Water nisam gledala, ali ako je kao Blair Witch, onda bih ga rado odgledala. Uopste, sama situacija kada se ljudsko bice nalazi u sredini u kojoj ne pripada i nema uslova da prezivi sama (na sred okeana, u sred ogromne jezive sume) po sebi je dovoljno stravicna da skoro nema potrebe da se dodaju elementi fantastike i preterivanje.
Deep Blue sea meni je grozno ali grozno los film, totalno negledljiv. Gluma je ocajna, likovi jednodimenzionalni i toliko bezvezni i povrsni da nisam u stanju ni da saosecam sa njima, nema trunke sarma u likovima i filmu, nema humora, a sposobnosti ajkule su preuvelicane do apsurda a samo da bi koliko-toliko pokrile supljikavost i ispraznost samog scenarija (kojeg skoro pa ni nema), a nekoliko scena su toliko kretenski odradjene da je to skoro uvreda za gledaoce. Npr, kome je uopste palo na pamet da ako stojis na sasvim MOKROM ronilackom odelu, struja nece moci da te zvekne? I ono "zrtvovanje" na kraju ma !!!!
Americko pateticno sranje!
Blair Witch je ipak na neki nacin bar poseban.

Vako:
Prvo, Deep Blue Sea je odličan film, ovo tvrdim bez ikakvih argumenata, tj. jedini argument mi je što sam die-hard fan drugog najboljeg finskog režisera. Inače, scenario je rađen po knjizi Pitera Benčlija, koji em što je pisao Ajkulu, em je pisao priču za još neki ludi bizarni horor o nekakvoj genetski modifikovanoj ajuli koja kasapi ljude na kopnu (iako je film teški prc, vrijedi ga gledati zbog te jedne scene kad vidite to grozno bolesno čudovište kako hoda kroz hodnike neke zgrade, zaboravio sam kako se zove film ali čini mi se da glumi Craig T. Nelson). Daklem, kad smo dokazali da je Deep Blue Sea fenomenalan film, pređimo na poređenje između Blair Witch i Open Water.
Mada je meni, kao što rekoh, Open Water odličan film, on ima u sebi nekih mana koje ga srozavaju nešto ispod Blair Witcha. Pomenuti BW je imao jedan rijetko kvalitetan kvalitet - troje ljudi su napadnuti od strane nečega što NEMAJU POJMA ŠTA JE, pa samim tim ne mogu ni da mu se odupru i ostaje im jedino da izginu. Za razliku o drugih horor filmova (i, da dodam, serijala igara inspirisanih filmom Blair Witch) umjesto da oni postepeno nauče dovoljno o Blerskoj Vještici od nekog Indijanca, skontaju da je to zapravo neki demon iz Dimenzije X, postave neku knjižurinu na neki oltar, pročitaju neku bizarnu čaroliju i tako spase svijet, oni su jednostavno prinuđeni da izgube razum. Usput, tu je i uvijek jezivo smijanje neke dječurlije iz šumskog mraka, kao i ona legendarna posljednja scena koju ne mogu dovoljno da nahvalim.
U Open Wateru jednostavno nije tako. Njih dvoje se nalaze u primjetno negostoljubivoj sredini (okeanu), ali vrlo dobro se zna od čega im prijeti opasnost (od ajkula). Prema tome, pošto je ljudska pokretljivost u okeanu značajno smanjena, a tu su ajkule praktično kod kuće, element beznadežnosti je tu, čak je možda i izraženiji nego u Blair Witch (naravno ako izuzmemo već pomenuti kraj tog sjajnog filma), ali element misterije je lišen ikakve misterioznosti. Ne samo što znamo da nam prijete ajkule, nego ih još vrlo dobro vidimo u nekim scenama. Napetosti filma bi pomoglo da su recimo izbačeni podvodni snimci ajkula i ostavljeni samo oni daleko jeziviji, kao npr. kad se samo na trenutak iznad površine pojavi peraje i odmah nestane. Na taj način bi se element misterioznosti i napetosti povećao, ali naravno opet ne bi bio na maksimumu, nego recimo na 90% ili nešto malo više. Naravno, ovo ne navodim kao kritiku filma nego samo da opišem da za mene Open Water funkcioniše na drugačiji način nego horor - kao recimo kvazidokumentarac / drama. Film je vrlo lijep, beskrajno more, pučina, pa onda ajkule A na stranu način kako je film sniman - glumci su bili u vodi sa pravim ajkulama, tako da kad recimo vidiš scenu kad peraje izranja na metar od glumice i nestaje pod vodom, to je bila PRAVA ajkula na metar od prave glumice    Prema tome, Biljo (ovaj post je prvenstveno namijenjen tebi), obavezno pogledaj film, ali nemoj da očekuješ morsku verziju Blair Witcha i mislim da će ti se svidjeti. Ja sam inače toliko zaljubljen u taj film da skoro svaki dan pustim nasumice neki dio i gledam nekoliko minuta

Quote from: "Harvester"Vako:
Prvo, Deep Blue Sea je odličan film, ovo tvrdim bez ikakvih argumenata, tj. jedini argument mi je što sam die-hard fan drugog najboljeg finskog režisera. Inače, scenario je rađen po knjizi Pitera Benčlija, koji em što je pisao Ajkulu, em je pisao priču za još neki ludi bizarni horor o nekakvoj genetski modifikovanoj ajuli koja kasapi ljude na kopnu (iako je film teški prc, vrijedi ga gledati zbog te jedne scene kad vidite to grozno bolesno čudovište kako hoda kroz hodnike neke zgrade, zaboravio sam kako se zove film ali čini mi se da glumi Craig T. Nelson). Daklem, kad smo dokazali da je Deep Blue Sea fenomenalan film, pređimo na poređenje između Blair Witch i Open Water.

Meni se Deep BLue Sea nije svideo nimalo, mada bi verovatno bilo znacajno bolje da su uzeli glumce koji znaju da glume i koji imaju sarma, umesto ovih ispraznih i bezveznih likova. Mnogo od kvaliteta filma nalazi se u kreiranju likova, barem tako ja mislim, i ako su glumci pravi, mogu da izvade iz govana i najgluplji scenario. I obrnuto. Ideja o super ajkuli meni licno je preglupa, sama po sebi, ali recimo da su uneli nesto originalno i likove koji su veoma upecatljivi, bilo bi bar zabavno, ako nista drugo.
Inace, ne mogu ali da ne primetim da ideja o ajkuli koja hoda kroz hodnike zgrade zvuci vise komicno nego strasno. Nekako uvek zamislim ajkulu iz crtanih kako hoda na zadnjim perajima. Uostalom, sta su se svi uhvatili zivotinja kad se lepo zna koja je vrsta na zemlji najopasnija-covek. Na drugom mestu po stravi od svega na zemlji bi valjda bile bakterije i virusi. Zivotinje, osim mozda pit-bula, ubijaju uglavnom iz straha i zbog hrane.
Za Blair Witch se slazem. To je odlican film iako sam jedno vreme imala iluziju da sam od retkih kojima se ovaj film svidja. Mislim da je to bilo jedno veoma originalno jedinstveno ostvarenje u horor filmu, i bice ga tesko ponoviti. Definitivno si u pravu za ovaj film. Najstrasnije je sto ne znaju s cim se suocavaju. Meni je strasna i ideja gubljenja u sumi, pa oni krici u noci... brrrr    
I uopste, najstrasnije je bas to sto nije kliseiziran horor, nego se likovi ponasaju bas kao prave tri budale izgubljene u sumi, skoro kao dokumentarac.

Ne mogu da se suzdrzim da ne iskopiram jedan tipican Review za Deep Blue Sea. Ako postoji poseban topic za ovaj film, onda bi trebalo ovo iskopirati tamo:
DEEP BLUE SEA is a movie about intelligence and the lack thereof.

On the intelligent side are 3 jumbo-sized, killer sharks. Through genetic engineering they have had their brains dramatically enlarged. This causes them to be super-smart killing machines. Don't worry, this is all for a noble purpose, the eradication of Alzheimer's Disease. (I'm not making this up.)

On the unintelligent side is just about everyone else. The characters in the story make one stupid decision after another, as if they were trying hard to fail the ultimate pop quiz.

When trapped several stories underground in a platform at sea, for example, the people in the movie just stare as a shark slowly breaks the plate glass in front of them. Only when a river of water knocks them over do they begin to beat a hasty retreat.

A question should also be raised about the sanity of the film's backers. Director Renny Harlin has become known, of late, for his overbudget, lavish fiascoes that bomb at the box office. When he first pitched the movie, he should have been turned down flat. A disaster movie set in the ocean, in which we watch sharks slowly eat most of the cast, isn't exactly original or interesting. And the script by Duncan Kennedy, Wayne Powers and Donna Powers is completely ridiculous.

The movie wastes the first half-hour slowly introducing us to the players. (If you get the urge to walk out during this dead period, do not resist.)

Saffron Burrows plays Dr. Susan McAlester, who is perfectly willing to sacrifice everyone in the name of science -- her father had Alzheimer's, you see. As Carter Blake, Thomas Jane is the diver who's never found any action too risky. Samuel L. Jackson plays the project's financial backer, Russell Franklin, a mountain climber who recently survived an avalanche. There are many others. The filmmakers need plenty of shark food. Finally, the only cast member to insert any humanity into the picture is LL Cool J as the religious, cross-carrying cook.

Played seriously, the movie is no parody, although it becomes so ludicrous that you will laugh, and loudly, on occasion. But this laughter is that of pain as you realize what an awful movie the studios are subjecting you to. Castor oil would taste good in comparison. The film is definitely worst of the year material. On the other hand, if they start giving awards for actors who manage to keep a straight face during a ridiculous farce, every member of this cast would be contenders, save LL Cool J, who seems to understand how noisome it is.

"It's pretty scary stuff, huh?" scientist Janet Winters (Jacqueline McKenzie) asks Franklin about the sharks. "Yeah, it is," he agrees. The problem in the movie is that no matter how many people are bitten in two, it's never the least bit scary because it's never credible. Fear comes only when you can believe what you see. Nothing in DEEP BLUE SEA is the least bit believable.

The list of nonsensical events in the movie is endless. As another example, they call their local flying doctor service in the middle of a hurricane. With gale force winds and seas in excess of thirty feet, the helicopter comes anyway and chooses to fly close to the water. Through a miracle of miracles, the helicopter crew attaches the injured to a cable, which goes a few feet above the shark tank. Now, is there anyone who can't guess the success of the helicopter's mission?

Is there any scene worth saving in the movie? Yes, the film contains, hands-down, the best anti-smoking commercial imaginable.

Opet Vi sa AJKULAMA u Open Wateru!

Poenta Open Watera je potpuno nezavisna od ajkula!
Open Wateru nisu potrebne nikakve ajkule da bi bio napet i zastrasujuci!

A Deep Blue Sea je jednosezonski holivudski spektakl kojeg se za 10 godina niko nece secati... Porediti ga sa JAWS je mini-svetogrdje...

Gledala Open Water! Iako je gluma odlicna i dijalozi veoma realisticni, moram da priznam da sam se osecala pomalo kao da gledam kako neko usporeno otkida bubi jednu po jednu nogicu.

Spoileri na vidiku!!!!!!










Ok situacija je relativno realna (mada ne mogu da verujem da se nesto slicno zaista dogodilo), nema previse spektakla i nepotrebne dramatizacije (npr ja sam ocekivala holivudski scenario tipa: neki kriminalci oteli brod i pobili putnike a onaj par ostao zaboravljen na pucini-nista od toga!), i kao sto sam vec napisala ajkule su samo ajkule, meduze samo meduze, a ljudi se ponasaju...pa, prilicno ljudski (iako slutim da bih se u slicnoj situaciji vecina ljudi ponasala jos gore, sa mnogo vise panike), ideja je zanimljiva i to... Ali, za razliku od blair Witch, koja ostavlja mnogo mesta za imaginaciju i ima neku konotaciju horora, i time uspeva da zadrzi gledaoca punog pitanja pored ekrana, Open Water malko lici na snimak polaganog mucenja koje mi gledamo oko sat i po. Nema mnogo mesta masti, nema potrebe za imaginacijom, sve je tu, znamo kako ce se zavrsiti. Mogli bi isto tako snimiti film o tome kako je nekog zgazio kamion na ne bas prometnom autoputu, vozac od straha pobegao i zgazeni covek polagano umire sat i po vremena.
Iako, film jeste osvezenje za nakicenu i prezasladjenu holivudsku kinematografiju.

Quote from: "Ghoul"...water je često poređen sa blair witch.
to nije pošteno prema witch, koji je daleko kreativniji, originalniji, i filmofilskiji film - film koji apeluje na imaginaciju, na intelekt, na instinkte... film koji prilično mudor koristi jezik filma. i nimalo slučajno ne pominjem reč film toliko puta. blair w.p. je FILM. kakav-takav, nesavršen, ali prilično dobar.

water je banalna, filmski (a i konotativno) siromašna tvorevina snimljena na najbanalniji mogući način - bacili dvoje glumaca u vodu s ajkulama, i snimali...snimali...snimali...

Quote from: "Ghoul"
Upravo! Međutim, oba filma izgledaju prilično jeftino! Kao da su snimani kamericom sa mob. telefona...  

Roni, to je i cilj. Nije valjda da ti je misteriozni video snimak bolji u američkom Prstenu nego u japanskom?

Za Bilju: Ovo za situaciju - definitivno se slične stvari dešavaju. Film je baziran po istinitom događaju (nije problem pronaći mnoštvo dokumentacije na netu), doslovno su dvoje ljudi zaboravljeni u okeanu (bar tako izgleda zvanična verzija, doduše postoje određene rezerve, kažu).