• Welcome to ZNAK SAGITE — više od fantastike — edicija, časopis, knjižara....

Brankica Stanković - “Insajder - moja priča”

Started by PTY, 07-11-2013, 14:34:14

Previous topic - Next topic

0 Members and 1 Guest are viewing this topic.

PTY

 



elem, tek sam nacela knjigu pa me zanima jel' citao neko od vas? kakva su vam misljenja (osim sto su podeljena :) )

дејан

ја сам овај део форума увек доживљавао као одвојени део за фантастичну књижевност на језицима народа и народности, али ми ни мало није засметало кад сам видео бранкицу овде...што у многоме говори о мом доживљају књиге.
...barcode never lies
FLA

BladeRunner

Ja pročitao (nabavio uz pomoć onih koji znaju znanje  :wink: ).

Meni se ovo dopalo, i to baš. Ovo nije književnost, već "pričam ti priču" literatura. U političkom smislu, nema tu nekih pretjeranih kontroverzi. Svako ko je gledao emisiju "Insajder" tačno zna šta da očekuje. Ono što je mene zaista pogodilo je taj pritisak pod kojim ta žena živi, i za koji mislim da je autentičan. Kad se politički nazori Brankice Stanković stave na stranu (a više su nego jasni kad se pogleda izbor tema njene emisije), ostaje taj dio gdje se zamjerila mnogima i bila prinuđena da živi pod policijskim obezbjeđenjem. Taj pritisak je opisala više nego dobro i zaista mi je žao kroz šta je sve prošla.

Ono što bi neko istakao kao mane ovog djela, meni su takođe vrline. Recimo, dio u kome Brankica bez lažne skromnosti citira nekoga ko je rekao "Dok su drugi ćutali, ti si pričala" (što onda bude i naslov poglavlja), savršeno pokazuje taj partizanski, prosvetiteljski i ideološko-mesijanski sklop koji karakteriše bezalternativni dio srpske političke scene. Ovakvi detalji, koji će možda nekog konzervativnijeg odbiti, mene su potpuno oduševili. Brankica je potpuno iskrena kada ovo piše (slično kao i Čedomir Jovanović u odličnom djelu "Moj sukob sa prošlošću"), a isto važi za pasuse isticanja ličnog poštenja i izuzetnosti koji zauzimaju bar trećinu knjige. Zbog toga sam u par navrata pomislio da ovo nije napisala ona, već da je France Bevk bio ghost writer.

Dobro je što nije štedila ni sebe. Ako sam išta zaključio na kraju, to je da njenim saradnicima iz emisije stvarno nije lako. Brankica ima rijetko težak karakter, ali i dovoljno poštenja da ga ne uljepšava. Moj utisak je da je sve što je napisala u knjizi istina iz njenog ugla, a to je valjda jedino bitno. Sve u svemu, preporuka.
All those moments will be lost in time like tears in rain.

PTY

Quote from: дејан on 07-11-2013, 15:38:03
ја сам овај део форума увек доживљавао као одвојени део за фантастичну књижевност на језицима народа и народности, али ми ни мало није засметало кад сам видео бранкицу овде...што у многоме говори о мом доживљају књиге.






Upravo to je jedan od razloga zbog kojih je knjiga ostavila dubok utisak, i to pre no što sam je i nabavila, a kamoli pročitala. Naime, pošto nije fantastika u pitanju, odlučila sam da za njenu nabavku ne cimam svoje uobičajene knjiške moljce, nego ljude sasvim izvan kružoka fantastičara, i to ništa manje nego trojicu (ne žive u Bgdu, pa rekoh sebi, ko prvi do knjige dođe..), i to upravo one za koje sam smatrala da će knjigu nabavljati i za sebe, tako da im moj zahtev najverovatnije neće predstavljati vanrednu uslugu. Ali lo&behold, jedan od njih je odmah saopštio da on "to ne misli da kupuje", dok su dvojica nominalno pristala, ali se odmah i bacila u intenzivnu prepisku da mi ukažu na "štetnost" knjige. E sad, nije to bio u pitanju tek bilo ko - dvojica su mi rod a treći je stari ortak i kolega - tako da se razmena mišljenja morala ispoštovati, iako me je duboko iznenadila. I na kraju se sve to kuckanje svelo na sledeće: sva trojica su bili skloni da tematiku knjige generalizuju a krivicu koju Insajder prokazuje omasove do stepena "narodne" ili bar "državne" krivice. Najčešće pominjana fraza bila je "mi smo bre naivni i neuki a oni nam piju krv i tako nam i treba", pri čemu su zamenice "mi" predstavljale Srbe uopšte, dakle Srbijance i Dijasporu jednako, a "oni" su predstavljali sve garniture vlasti, to još od Tileta naovamo.  Moji nejaki argumenti da je ta tvrdnja sasvim nepoštena a u suštini čak i očigledno netačna pali su na gluv i jalov teren koji je izrodio samo još dublje nerazumevanje. Ja zaista ne znam zašto čak i trezveni i razumni ljudi toliko streme da nepoželjne delatnosti pojedinaca podignu na nivo nacionalne krivice, i da je onda na tom nivou zataškavaju iz ugla patriotske dužnosti. Lako je dokaziva istina da sve zemlje, SVE, i svi narodi, SVI, pate od brojnih unutrašnjih parazita koji se bogate na društvenim i ekonomskim nevoljama države:  nije li logičnije prema takvim parazitima odnositi se upravo kao prema individuama sa imenom i prezimenom i krivično ih teretiti za sve njihove zloupotrebe?  Ali to upravo i jeste kontroverza oko knjige i Brankice uopšte, tako da je svaki iskreniji razgovor o tome zapravo vijanje sopstvenog repa, a to nikad ne rezultuje iskrenim razumevanjem, to bar ne u mom tužnom iskustvu. A najveći paradoks leži u činjenici da su upravo takvi ljudi spremni da u neobaveznom i generalizovanom razgovoru priznaju krivicu za daleko gore stvari, daleko gore i nedokazivije aktivnosti, ali samo pod uslovom da ta i takva "krivica" ostane u nekom efemernom, masovnom formatu, no čim se format svede na konkretnije i dokumentovane slučaje, onda se taj samoocrnjujući predznak naprasno menja u napadanje upravo metoda konkretnosti i dokumentiranosti. A ja zaista ne znam kako to čovek može da ocrnjuje sopstveni narod za zločine koje su počinili lako uočljivi pojedinci, u očiglednu svrhu sopstvene koristi, to uglavnom finansijske. To je nekakav meni krajnje nezdrav fenomen koji nikada neći moći da shvatim, i naravno, nabavila sam na kraju knjigu bez njihove pomoći.

Tako da... mučno je štivo u pitanju, i ostavlja zaista dubok utisak. 

Josephine

Quote from: BladeRunner on 07-11-2013, 16:15:03
Brankica ima rijetko težak karakter, ali i dovoljno poštenja da ga ne uljepšava.

Nema ona težak karakter, već su je ubedili da ga ima. Verovatno joj svi mediokriteti i konformisti oko nje govore da ćuti, da ne prkosi, da "bude pametna" itd. Poverovala je, najposle, jadna, da je teška i da svi oko nje trpe posledice njene "lajavosti". A u stvari su svi oko nje kukavice.

crippled_avenger

Pročitao sam čim se pojavila ali nisam ni slutio da bih topik o njoj mogao naći na ovom podforumu, osim ukoliko ne mislimo da je Brankica sve izmislila i da je reč o fantastici. Uprkos tome što je pismenost nije pod A, Brankica je napisala pristojniji primer te instant memoarske proze namenjene kioscima.
Nema potrebe da zalis me, mene je vec sram
Nema potrebe da hvalis me, dobro ja to znam

PTY

Quote from: crippled_avenger on 02-12-2013, 12:00:26
Pročitao sam čim se pojavila ali nisam ni slutio da bih topik o njoj mogao naći na ovom podforumu, osim ukoliko ne mislimo da je Brankica sve izmislila i da je reč o fantastici.


da, to mi je žešći paux pas. :oops: :cry: :-x


naravno, ja knjigu tako ne vidim, mada moram da priznam kako mi je upravo ova knjiga potvrdila ono što sam već odavno sumnjala, a to je da favorite national pastime u vidu verovanja u fantastične teorije zavera najbolje funkcioniše samo ako se ima sopstvena.  :mrgreen:


To ustranu, potpuno se slažem sa procenom u ostatku posta: ovo uistinu jeste instant memoarska proza namenjena kioscima, ali opet, žena u tim godinama i ne može da ima bolji materijal za memoare, a Brankica  tu kvantitetom znatno prednjači. Isto tako, pomenute faličnosti oko pismenosti su mi užasno smetale u početnih 50tak strana, da bi se kasnije volšebno preobrazile u vrlinu: ovo definitivno nije vrsta proze za koju bih podnela makar i najsitniju insinuaciju ghost-writer komercijalizacije.

crippled_avenger

Meni je vrlo zabavno kako ona sebe doživljava kao vrhunsku ribu. :)


Sent from my iPhone using Tapatalk
Nema potrebe da zalis me, mene je vec sram
Nema potrebe da hvalis me, dobro ja to znam

PTY

Pa dobro, i to je valjda jedan od legitimnih doživljaja knjige. Znaš kako kažu - sto ljudi, sto... koječega.
Mene se nije baš tako dojmila ta njena proza, ali dobro. :)