ZNAK SAGITE — više od fantastike — edicija, časopis, knjižara...

https://www.youtube.com/watch?v=gG62zay3kck

Ja naravno nisam imao pojma da je u jedanaestom veku neki engleski Vuk Karadžić kreirao fonetski pravopis za engleski jezik i da je razlog pometnje u spelovanju koju danas poznajemo u dobroj meri uticaj romanskih osvajača. Ali i to piše u ovom tekstu:

http://www.cracked.com/article_20713_5-reasons-english-language-makes-no-freaking-sense.html

Pa... donekle. Glavni razlog je što se izgovor, to jest fonologija, stalno menja – nekad sporije, nekad brže – jer je u pitanu prirodni podsistem jezika, dok se pisanje, pak, može fiksirati. Tako da je izgovor stalno "bežao" pisanju, koje se sve sporije menjalo, dok na kraju nije postalo potpuno standardizovano.

Sad, kad jedan jezik prvi put usvoji alfabet, naravno da krene od logičnog ustrojstva "jedan glas – jedan simbol", pa je tako i engleski počev od recimo 7. veka kada Anglosaksonci prelaze sa runa na latinicu. E sad, već oko 11. veka imaš pomenutog Orma i njegov Ormulum pisan reformisanim spelingom, kojeg je on smislio i jedini koristio. Dakle već tad je neko osetio potrebu da uskladi pravopis sa unekoliko izmenjenim govorom. A onda, kao što članak kaže, dolaze Normani sa svojim setom pravopisnih konvencija.

Ono što je interesantno jeste da je takvih reformatora bilo na desetine, naročito u 16. i 17. veku. Ali nijedan nije postigao nikakav uspeh. Kao što ni Vuk ne bi da je a) pismenost u narodu bila veća i b) da je postojao veći korpus dela napisan nereformisanim pismom sa kojim bi taj pismeni narod bio upoznat*. Prosto, u slučajevima poput engleskog ljudi neće da raskinu s tradicijom, ma koliko ona blesava i nepraktična bila. 

*A i ovako je imao višedecenijsku, ne baš izvesnu borbu. Još 1849. godine Srpske novine su koristile, premda narodni jezik a ne slavenosrpski, stari pravopis (npr. Англиїя у цѣлой овой европской драми игра ролу само єдногъ доброгъ трговца и шпекуланта)

Ali recimo jedna posledica neusvajanja reforme bi bila da bi i ekavci i ijekavci pisali млѣко, samo bi jedni govorili /mlěː ko/ a drugi /mlijěː ko/. Mi kao ekavci bismo onda morali učiti u kojim rečima da pišemo slovo е a u kojima ѣ.

Hvala Alahu na Vuku Karadžiću i raširenoj nepismenosti onda.

Ali Vukova reforma ima i mnogo loših strana, bar po meni, a, pre svega, značajan raskid sa dotadašnjim srpskom kulturnim poljem, prevashodno stacioniranim s druge strane Save i Dunava... Pitanje je koliko je Vukova reforma bila pozitvna, a koliko negativna...

Ako je tako, kako se pisalo "blesak"?

Quote from: Mica Milovanovic on 28-11-2013, 17:19:19
Ali Vukova reforma ima i mnogo loših strana, bar po meni, a, pre svega, značajan raskid sa dotadašnjim srpskom kulturnim poljem, prevashodno stacioniranim s druge strane Save i Dunava... Pitanje je koliko je Vukova reforma bila pozitvna, a koliko negativna...

Ovaj argument se dao čuti mnogo puta, Basara je recimo veoma žustro zastupao ovu tezu u svoje vreme. Ja naravno nemam pojma je li Vukova reforma zaista imala toliki uticaj na to da se prost narod opismeni da je time nekako izbalansirala de fakto raskid sa dobrim delom dotadašje književnosti..

Pri razmatranju svega toga valja razgraničiti dve stvari: usvajanje narodnog jezika kao književnog (naspram srpskoslovenskog i slavenosrpskog); reformu pravopisa. Naravno, Vuk je zagovarao oba, i oba su se obistinila.


EDIT: Tu su naravno i veliku ulogu igrale južnoslovenske ujediniteljske težnje.

Ja zaista ne umem da to pravilno procenim (nisam dovoljno stručan), ali znam da smo mi Srbi imbecilan narod koji svakih šezdesetak godina poništava sve što je do tada stvorio i počinje da kreiraju svoju istoriju kao da ničega pre nije bilo, odnosno kao da je to što je bilo pre bilo takvo zlo da bi ga trebalo što pre izbrisati i zaboraviti. Imali smo to posle Drugog svetskog rata, kada smo poništili sve što je rađeno do tada, imali smo to u trenutku Vukove reforme. Ne mogu da se otmem utisku da je tu bilo dosta toga političkog, a ne samo jezičkog. Da se moglo pametnije nešto uraditi, gotovo sam siguran...

David Crystal - The Effect of New Technologies on English

Sitnice klasičarske:

http://languagehat.com/the-prolific-galen/

Kako glasi instrumental od imenica engleskog porekla: džokej, lakej, hokej?

Normativna gramatika veli da ako je završni suglasnik ј, љ, њ, ч, ћ, џ, ђ, ж или ш onda ide -ем. Ne navode nikakve izuzetke, pa onda to valjda važi i za tvoje imenice.

Hvala.

Kako to ne navode izuzetke? A disimilacija usled koje će instrumental od jež biti ježom, a ne 'ježem'? Upravo uzimajući u obzir disimilaciju, Šipka u Pravopisnom rečniku daje instrumental 'hokejom' i 'džokejom', što se slaže i s pravilima datim u Stanojčićevoj gramatici.

E, moj Mićo, još nećeš jahati.

Quote from: Dacko on 05-01-2014, 17:11:08
Kako to ne navode izuzetke? A disimilacija usled koje će instrumental od jež biti ježom, a ne 'ježem'? Upravo uzimajući u obzir disimilaciju, Šipka u Pravopisnom rečniku daje instrumental 'hokejom' i 'džokejom', što se slaže i s pravilima datim u Stanojčićevoj gramatici.

Navode, ali ne tamo gde sam ja gledao. <_<

Dakle, kao što Dacko reče, ako ima 'e' onda je -om, zbog razjednačavanja (lakejom, kejom, krečom, vešom, ježom itd.), ali to ne važi za imenice sa -telj, u kojima je ipak -em (učiteljem).
Takođe, kažu da je u stranim imenicama sa -š, -ž i -dž danas običniji -om (kešom, prestižom, tiražom itd.).

Dakle ipak će biti lakejom, džokejom, hokejom.

Jaši, Mićo!

Ja sam po nekom osećaju pisao džokejom, ali sam se pobojao da možda ne grešim...

http://jezikofil.rs/

Juče tokom čitanja Veprovog srca usput saznadoh sjajnu stvar, poreklo izraza "cakum-pakum": nemačko "Sack und Pack" u smislu "spakovan i spreman, sa svim stvarima", što je posle prešlo u "cakung-pak" pa u ovo današnje.

Jao, divno.

Da odgovorim Barbarinu:

QuoteGde nestaje drugo, ili prvo K iz prezimena Metjua? Ako je McDonalads = MekDonalds onda bi trebalo McConauhey = Mek Konahej ili kakav već kraj treba, samo pitam, nemam pojma.

Nestalo je još u engleskom, tako da nemamo šta tu da prenesemo u srpski. Kada ime kome prethodi mək- počinje glasom /k/, onda se jedno od ta dva /k/ gubi u engleskom, i to važi za sva imena tog tipa. Tako je npr. McKenzie (ili Mackenzie itd.) məˈkenzi i tako dalje.

Što se prvog vokala u tim imenima tiče, Prćić preporučuje da se odlučimo za 'a', i toga držimo dosledno (ne samo u ovim rečima, nego gdegod imamo TRAP vokal, naglašen ili ne), uz uvažavanje dobro ukorenjenih izuzetaka, poput lanca restorana Mekdonalds (u stvari, verujem da bi Prćić samo taj izuzetak i priznao kao ukorenjen).

Baćuške? 

nego kako!

http://languagehat.com/report-from-the-interior/

http://io9.com/a-graph-showing-all-the-languages-whose-words-invaded-e-1540720543

Jučerašnja tribina u Komarčiću mi je skrenula pažnju na nešto što mi ranije nije palo na pamet. Naime Robokap je jedina pozajmljenica iz engleskog, uključujući sve vlastite imenice poput raznih imena i prezimena, ali i sve ostale reči koje smo prilagodili srpskom, u kojoj smo engleski LOT vokal preneli kao naše 'a' /a/.

Drugim rečima, idući po sluhu, odnosno fonetskoj vrednosti, preneli smo američkoˈroʊboʊkɑːp kao Rȍbokap.

U svim ostalim slučajevima vokal u leksičkom setu LOT prenosimo kao 'o' /o/, što se em poklapa sa spelingom, em je blisko britanskom izgovoru.

Sad, da je američki engleski jedina postojeća varijanta engleskog verovatno bismo od početka dosledno prenosili tu fonemu kao 'a' /a/, pa bi recimo John bio Džȃn. Ali pošto ne samo da nije jedini varijetet engleskog, nego smo sa njim došli u kontakt nešto kasnije, drukčija se tradicija uspostavila, a Robocop – Robokap je jedini izuzetak od nje koga mogu da se setim.

Kakav dragulj za stručni rad!

Why is the 'mor' in 'Voldemort' so evil-sounding?
 
Voldemort, Mordor, Moriarty — exploring literature's most sinister syllable

By James Harbeck



S herlock Holmes's mortal nemesis was Professor Moriarty.

Harry Potter's nemesis was Voldemort.

Doctor Who had a nemesis named Morbius. So did Spider-Man. Morbius was also the name of the antagonist in The Forbidden Planet.

Frodo Baggins went through the mines of Moria to get to Mordor, where he met Sauron, who, as great a villain as he was, started out as the lieutenant of Morgoth, the original and darkest villain in the world of Tolkien's Middle Earth.

H.G. Wells sent his time traveller into the future to encounter a cave-dwelling evil race called the Morlocks. He also created an evil genius called Dr. Moreau.

King Arthur was betrayed by Mordred.

The really scuzzy city in Terry Pratchett's Discworld series is Morpork.

So what's the deal with "mor"? Is there something to the syllable that suits it for melancholy, darkness, and villainy?

We have to be careful here. There are more words out there that have "mor" that don't carry such dark tones. The names Morgan, Maureen, and Maurice aren't so sinister (well, possibly excepting the case of Piers Morgan), and people just wanted more and more of Mork from Ork. So we can't say that this "mor" sound carries darkness and death wherever it goes.

But we can say that it has some dark associations available if we want to use them. For starters, the Latin "mor" root (as in moribund and mortal and French words such as morte) refers to death; there is an old Germanic root mora for darkness, which shows up in words such as murky; our modern word murder comes from an Old English word morth for the same; and, of course, a morgue is a place where dead bodies are kept. That's enough to give a familiar ring. And every evil name that has "mor" in it adds to the weight of the association, especially when they're famous evil names.

In fact, "mor" may be what is sometimes called a phonestheme: a part of a word that tends to carry a certain connotation not because of etymology or formal definition but just by association. Words that start with "gl" often have to do with light (glow, gleam, glimmer, glitter, glisten, etc.) even though they are not all related historically; similarly, words that start with "sn" often relate to the nose (snoot, sniffle, snot, snore, sneeze, etc.). It doesn't mean that all words with those letters have the meaning in common, but there is a common thread among a notable set of them.

How does this happen? Whether it's through sound association or the force of a particular root word, it just seems to snowball. It may be partly through words with phonesthemes in them being preferred to words without (glitter chosen over coruscate because it sounds more, well, glittery), partly through words with phonesthemes in them shifting sense under the influence of the phonestheme (snub is getting more nose-focused), and partly through words changing form to come to have phonesthemes in them.

One possible case of a word changing form to have a phonestheme is the oldest of the "mor" names above, Mordred, the betrayer of King Arthur. His name actually was originally Medraut or Modred, Celtic versions of the Latin Moderatus. How did it get the "mor"? Possibly with some influence of his mother, Morgause, or of Morgan le Fay. But possibly also through some sound associations, with murder (earlier murther) and with the French morte. After all, the best-known account of the Arthurian legend is Malory's Le Morte d'Arthur.

We know that some of the names drew directly and deliberately on "mor" words. J.R.R. Tolkien was a professor of Anglo-Saxon and knew very well what he was up to when he chose his words. Morgoth, Mordor, and Moria are all formed using the same mor root that shows up in his Elvish languages Quenya and Sindarin, a root referring to darkness and blackness. He borrowed it from the old Germanic word mora, which, as I mentioned, shows up in the modern word murky.

J.K. Rowling is well known as a dab hand at wordplay. Voldemort is right from French: it can mean "flight from death" or "theft of death." Rowling herself pronounces it with a silent t as in the French, though she's just about the only one who does.

Classical roots very likely played a role in the name Morbius, too. The first one, after whom the others (in Spider-Man and Dr. Who) are named, was in the 1956 movie The Forbidden Planet: Dr. Edward Morbius, his ship's master of languages and meaning, a man with an out-of-control unconscious. Morbius himself would have noticed the resemblance of his name to Möbius (of the famous loop) and Morpheus (shape-shifting god of dreams). He probably also would have known its similarity to Latin morbus, meaning "sickness" — source of English morbid. We can reckon safely that Irving Block and Allen Adler, who wrote the story and invented the name, had some idea of this too.

What about the other names? We don't always know what the authors were thinking. But we do know that they may readily have been influenced by the sound.

Sherlock's nemesis Jim Moriarty from the BBC show Sherlock (Screen shot, BBC)

Moriarty is an actual Irish family name. Why did Arthur Conan Doyle choose that name specifically when he created him in 1893? Not to vilify the Irish — Conan Doyle had Irish roots himself. There may have been influence of the "art" in Moriarty, and there may have been influence of the "mor" too. What's surer is that Moriarty adds weight to the overall effect of "mor" in evil names.

Likewise, when H.G. Wells wrote The Time Machine in 1895, we don't know why he called his evil cave-dwelling descendants of humans Morlocks, but it's easy to see that Morlock sounds like warlock — plus a murky and mortal Mor, which is also in the French name Moreau, which Wells chose the following year for his evil genius who changes animals into humans.

Terry Pratchett's Morpork (part of the twinned city Ankh-Morpork) is a bit of an outlier here, because while it's a nasty, dirty city, it's not quite as evil — and Pratchett's books are humorous. The sound of "more pork" is hard to miss. But so is the dark "mor."

There are plenty of evil persons and places with no trace of a "mor," of course. Phonesthemes aren't by any means sure-fire things. But if you're coming up with a name for someone or something evil, especially if it's dark and deadly and unnatural, "mor" has a good effect. No doubt that had some influence when Scott Adams, who draws Dilbert, named his Preventer of Information Services Mordac.

Btw, mislim da je novi Šerlok prva adaptacija u kojoj je Morijarti zapravo Irac (i.e. ima irski akcenat).

kako da prevedem buffer, a da ne bude kompenzator, ili ublaživač ili štatijaznam?

u suštini, to jeste kompenzator, mada mi se ne dopada kako to zvuči. da probam da stavim u kontekst: kada imam savršeno usklađenu transformaciju (proizvodnju) i tražnju, transformacija zadovoljava tražnju na način koji podrazumeva nisu potrebne zalihe, da se resursi koriste 100%, a da je protočno vreme jednako vremenu obrade. e sad, transformacija i tražnja se ne jašu pa ja to kompenzujem baferima (je l ovo pleonazam?) u vidu zaliha (držim više nego što treba, zlu ne trebalo), viška vremena (u smislu reknem da je rok isporuke 4 nedelje, pa ću valjda uspeti za to vreme da isporučim) ili kapacitetom (radimo ove nedelje 4 smene, da stignemo sve da završimo).

eto, to sam hteo da pitam.

Sačekaćemo da neki prevodilac ovo vidi.

Sve što ja mogu da ti ponudim jeste da je "buffer zone" obično kod nas "tampon zona".

Quote from: Father Jape on 17-03-2014, 20:05:08
Sačekaćemo da neki prevodilac ovo vidi.

Sve što ja mogu da ti ponudim jeste da je "buffer zone" obično kod nas "tampon zona".

da, znam, ali mi ni to nije baš zadovoljavajuće rešenje. kada sam išao u srednju školu, učili smo da postoje baferi u koje se smeštaju podaci koje obrađuje procesor, a koji bi trebalo da kompenzuju razliku u brzini između procesora i memorije, i zvali ih prihvatni registri.

Koliko ti je (ne)prihvatljivo da ostaviš "bafer"?

Na kraju krajeva, reč stoji uredno još u prvom izdanju Klajna i Šipke.

nemam rečnik, šta kažu šta znači?

edit:sad vidim po internetima da se bafer koristi kao takav u računarstvu, ne znam koliko je rasprostranjen u drugim sferama.

део меморије у којем се, при улазним/излазним операцијама, привремено меморишу подаци

Ja bih preradu i tražnju uskladio oduškama u vidu zaliha, produženih rokova isporuke i četvorosmenskog rada. Ali, to je već moj pristup srpskom jeziku u stručnim tekstovima. Moram da priznam da je naučnicima i stručnjacima uvek bilo lepšije sa stranim izrazima. Mada, nikad nisam dobio odgovor na pitanje kako stranci postižu utisak stručnosti tekstova ako im je maternji jezik već engleski jezik.

Višesložnim rečima latinskog i/ili starogrčkog korena.

Koliko mislite da je transformation engleskije nego što je transformacija srpski?

Ili sanskrta.


Nemaš pojma koje sam muke imao sa graftovanjem. Nikako nisu hteli da prihvate - kalemljenje.

Jedno vodi do grčkog graphein (pisati), a drugo do grčkog kalamos (trska). 

Ono prvo neće biti, ali baš me briga.

graft
"shoot inserted into another plant," late 15c. alteration of Middle English graff (late 14c.), from Old French graife "grafting knife, carving tool, stylus," from Latin graphium "stylus," from Greek grapheion "stylus," from graphein "to write".

Uz dužno poštovanje, zar ne misliš da je kalem ipak imao kraći i prirodniji puit?

Ja ne bih koristio bafer u tom smislu koji navodiš. Prevedi opisno. Inače, ništa ne razumem šta pišeš, jer ne koristiš termine koji su mi poznati.  Kako transformacija i prozivodnja mogu biti sinonimi (ako si ti mislio)

Misli na preradu uopšteno. Kao od njive do trpeze. Preoblikovanje.

Tebe definitivno mnogo bolje razumem nego njega. To što si napisao liči na ono što bih ja rekao, ali nisam baš siguran da na to misli...
BTW, "protočno vreme" me je baš razveselilo...

Ovo je ZS i vremenski paradoks je uobičajena fora. Kasniš sa isporukom i zaustaviš protok vremena dok ne proizvedeš potrebno. Zgodno za priču na Radionici. I tema odgovara.