ZNAK SAGITE — više od fantastike — edicija, časopis, knjižara...

Quote from: "Ghoul"Miroslav Grujic Jagodinac Rodjen je 1960 Godine u Rodnom Pomoravlju, tacnije u Dobroj Vodi kod Jagodine.

zems mi chovek, a prvi put cujem...eh, niko nije shaban u sopstvenom selu...

+1 novi album:
bob mould - body of songs

ovaj covek je nekad svirao gitaru u husker du i mnogo mu je vise licilo da se dere there is no returning from this chartered trip away, nego kroz vokoder shine your light love hope... ali dobar je bob i ovako 'pozitivan' : )

iva bittova/bang on a can all stars - ELIDA

novi System of a Down HYPNOTIZE

Edith Frost - It's A Game (Drag City)

Dusted magazine review


"It's A Game" follows the longest break of Edith Frost's career, and the time off seems to have done the trick; it's the best thing she's recorded since her first album, 1997's Calling Over Time.

Like that album, this one is a post-heartbreak autopsy, but it's no retread. The accompaniment is not so pared-to-the-bone; the edges are a bit softer thanks to the upholstering furnished by keyboardists Azita Youssefi, Lindsay Anderson and Mark Greenberg. The backing, which shifts from country to torch-song jazz to yearning pop, is Frost's most eclectic to date, and it's executed throughout with an understatement that keeps the vocals front and center. Such restraint is key to It's A Game's success; the singing is similarly underplayed, which counterbalances the naked pain in some of her lyrics.

Frost and producer Rian Murphy have ordered the songs into a narrative that starts with a suspicion that something is wrong and takes the listener through a crumbling affair's episodes of rejection, isolation, and resignation. She's never written so directly before; the anxiety and frustration is more palpable, the hurt deeper than anything she's previously recorded. But Frost never oversells her heartbreak, and the album's hopeful resolution feels as genuine as the smile she throws over her shoulder on the back sleeve.

REMEK DELO!




Ivan Hrvatska is a man of festivity, song, and a belief that there is always a reason to love. Whether on stage, or on the streets, Mr.Hrvatska is a lover of all, singing to the world from his heart. Ivan comes to the world as an entertainer, and ambassador to the European country of Croatia.

Ivan originates from the beautiful Dalmatian coast of Croatia where song and dance are as natural as the wine. Ivan Hrvatska performs under various titles to highlight his diversity as an entertainer. As Captain of the Croatian Drinking Team, Ivan has been traveling the globe as the world mascot of celebration. First displaying his dancing and singing abilities, and drinking with all the beloved nations of the world. Ivan Hrvatska, The Slavic Rocker, displays his love of rock music and love of the party. Best known to the world as The Slavic Lover, Ivan's heart takes over as he continues to make love to the world and all its possessions. With songs of love for every person and every season, there is always a reason to love. Ivan Hrvatska can be found joining in at celebrations all across the globe.

"See you at party"
Ivan Hrvatska


SVE TO, I JOŠ VIŠE - OVDE:

http://www.ivanhrvatska.com/

               

Paul Anka - ROCK SWINGS, stari majstor peva rock klasike poput SMELLS LIKE TEEN SPIRIT, WONDERWALL, BLACK HOLE SUN,...

Quote from: "crippled_avenger"Paul Anka - ROCK SWINGS, stari majstor peva rock klasike poput SMELLS LIKE TEEN SPIRIT, WONDERWALL, BLACK HOLE SUN,...

Ako su nam filmski ukusi različiti, muzički izgleda nisu.

Jimie Cullum - Catching Tales
Diana Krall - Christmas Songs
Kate Bush - Aerial
Depeche Mode - Playing The Angel
Beck - Guero
Michael Buble - It´s Time

Manisent i Mentalnost. Domaci bend koji jos uvek nema album, ali evo vam linkovi, ako neko zeli da skine par pesama (prva adresa je njihov blog). Preporucujem pesme London nisu moje bitke i Senka seko. Smernica: lice na Kristale sa prvog albuma, a sebe predstavljaju kao garazni pop.

http://manisentimentalnost.blogspot.com/

http://www.soundclick.com/bands/pagemusic.cfm?bandID=316654


http://www.harizma.com/radio/top20.php

Kupih drugu novog Ramba da leci nostalgiju devojci, oboje su u USA. Preslusao sam disk iz ciste radoznalosti...ne mogu da verujem kako se jedan kreativni za**bant pretvorio u smaracha, od 18 pesama 4 su upotrebljive...mada, ovo se dalo ocekivati.

Rambo je kanta. Al bitno je on oštro osudio velikosrpsku histeriju početkom devedesetih.

Nabavio ja:
Pet Shop Boys - Fundamental
Herb Alpert's Tijuana Brass - Whipped Cream & Other Delights Re-Whipped

Voivod - Katorz
Strapping Young Lad - The New Black

Quote from: "alexts"

Quote from: "crippled_avenger"Paul Anka - ROCK SWINGS, stari majstor peva rock klasike poput SMELLS LIKE TEEN SPIRIT, WONDERWALL, BLACK HOLE SUN,...

Ako su nam filmski ukusi različiti, muzički izgleda nisu.

uuh, to je super album.
overi i Richarda Cheesa & Lounge against the Machine
Pat Boone takodjer ima album rock i metal covera

Quote from: "ginger toxiqo 2 gafotas"...mada gotovo uvek biram stvari o kojima bih, sa manje ili vishe truda, mogao da iznesem afirmativan sud,ovaj put bih o albumu koji je po meni razocharenje godine so far-GOLDFRAPP su se big time izbrukali sa trecim albumom SUPERNATURE;ja sam mishljenja da je prvenac FELT MOUNTAIN teshko opisavo i dostizno savrshenstvo prvenstveno zbog zvoje eterichne zavodljivosti,ali sam spreman i da dugo,dugo hvalim i drugi,BLACK CHERRY,koji, iako je predstavljao kretanje u,po meni,pogreshnom pravcu,ipak dozivljavam kao potpuno ljudski pokushaj,uelbekovskim rechnikom opisano,proshirenja podruchja borbe.

Ali,ovaj,SUPERNATURE je nekoherentna,kilava zbirka pesama koje to zapravo nisu,niz praznina zamaskiranih studijskim preterivanjima i besmislenom lirikom;ovaj psihodelichni restaurirani disco mopzda ce im doneti simpatije kod muzichkih urednika nashih i tudjih nedelja mode,ali ce prave obozavaoce ostaviti u nelagodnom ishchekivanju popravnog;ovaj album je jedino zadivljujuci po jednom,a to je,barem za mene do sada,nepojmljiva meshavina ispraznosti,sa jedne,i preteranosti,sa druge strane.

Jedini svetli trenutak u ovom slushalachkom,svakog zaborava vrednom,iskustvu je pesma br.10-TIME OUT OF THIS WORLD kao podsecanje shta GOLDFRAPP josh uvek mogu ali iz nekog visheg,egzotichnog razloga,biraju da ne budu!

mislim da nije zaslužio da ga ovako sabiješ. ooh la la mi je fantastična stvar, sačinjena je samo od od onog jednog blues riffa koji non-stop pumpaju i grade dok ne eksplodira orgazmično na kraju pesme. fenomenalno.
...
krenuo sam ustvari da hvalim svaku stvar pojedinačno, al sa onda skontao da ti u stvari smeta promena žanra. tu se nećemo raspravljati

Zakk wrote:

QuoteVoivod - Katorz
Strapping Young Lad - The New Black

The New Black je opasan, vec sam to pominjao na (izgubljenom) topicu o Devinu.

Novi Voivod je, nekako, samo za stare fanove. Kao celina je sasvim o.k. ali nema pesama koje znacajnije odskacu, koje su prominentnije. Takodje, zvuci malo anahrono.

paaaa...
slažem se

Novi album Lise Germano, In the Maybe World.  

Dr John - Mercernary

Quote from: "zakk"Voivod - Katorz
Strapping Young Lad - The New Black

Voivod - nije ni blizu starih remek-dela, ali skidam kapu za izbor, matori.

SYL - jebaga... OK su oni u globalu, ali su malo neuverljivi - bar sto se tice mene. Not my cup of blood.

Moj trenutni izbor od sveze vrucih noviteta:
Adrian Belew - Side Three
Odlican album, super zajebancija, a jos bolja svirka.... naravno, kad mu bubanj cepa Danny Carrey, a basurdu Les Claypool. Neverovatna kombinacija.

Ne znam da li sam vec pominjao ovaj album (ili je neko drugi pominjao), ali vec 2-3 meseca ga intenzivno slusam i i dalje mi je odlican! Ne, genijalan!    U pitanju je ISIS - In the Abscence of Truth, nesto najbolje sto su ovi momci do sada uradili.

Nesto potpuno drugacije, takodje odlicno, vrlo minimalisticki odradjeno, a naravno, sasvim prepoznatljivo : Jason Molina - Let Me Go, Let Me Go, Let Me Go (za one koji ne znaju- Jason Molina = Magnolia Electric Co. i Songs Ohia)

Ovih dana izasao i novi album grupe "Tenacious D" pod nazivom "The Pick Of Destiny". Jack Black i Kyle Gass se vracaju! Pored novog albuma, istoimeni film krece u USA bioskope.

QuoteDr John - Mercernary

Cool! Matori debeli bradonja još prži! Baš mi je drago.

EDIT: Odnosno, bar NEKAD je bio debeo. Čini mi se...

Nyarlathotep wrote:

QuoteMoj trenutni izbor od sveze vrucih noviteta:
Adrian Belew - Side Three
Odlican album, super zajebancija, a jos bolja svirka.... naravno, kad mu bubanj cepa Danny Carrey, a basurdu Les Claypool. Neverovatna kombinacija.

Hvala, covece! Skinuo album pre nekoliko dana i slusam ga bar jednom dnevno.  Super! Ja nisam imao pojma da covek nesto radi jos od one postave (meni druge po omiljenosti, ako mogu to tako nezgrapno da kazem    ) King Crimsona (gde Tony Levin cepa bas   )...

nema na cemu, drugar, vazda.
To grubo receno i jeste "druga postava... a Belew je 81 dosao u KK... koliko se ja secam... inace, jebote, kojam ludacka ekipa, Carrey na bubnju, tabli, i ritam masini, a Claypool cepa basurdu. Totalni freak show.  

IRON  MAIDEN - A Matter Of Life And Death.

Od povratka Dickinsona i Smitha u bend ovo je "gvozdenim djevojkama" najkonzistentniji rad. Hocete nekog da ubedite da IM nisu klasicni HM drndarosi vech da su muzicki mochna, cak progresivna grupa? Pustite mu bash ovaj album. Sa izuzetkom singla "Different World" (uspela posveta grupi Thin Lizzy), pesme su dugacke, ali ne i zamorne. Nema "zakrpa", ton je u skladu sa preovladjujuchom temom albuma (rat), a  instrumentalizacija vrlo nadahnuta. To je, cini mi se, i najveci kvalitet "A Matter Of Life And Death". Zameram, medjutim, strukturu kompozicija. Kako koju preslusam, u glavi mi odjekne neka sa prethodnih albuma.

Da stvari budu luđe, ne znam da li si video da na aktuelnoj turneji sviraju ceo novi album, od prve do poslednje stvar, redosledom kao na ploči. Iako to izuzetno poštujem kao potez kojim se potvrđuje umetnički integritet, shvatam što se deca po Internetu bune...

Jooj, ne znam da li smem da kazem kako je taj bend mnoogo dosadan, a da ne budem rastrgnut, raspet i slicno. Nisam cuo novi album (kao ni nekoliko prethodnih, nemam ni nameru, a ne znam da li je potrebno da kazem da ih uopste nikad nisam voleo/slusao), no, zanimljivo je kako sam negde nabasao na, takodje, afirmativne napise povodom tog izdanja. Bas lepo sto se trude, svaka im cast, ali samo kad pomislim da onaj Dikinsonov vibrato   , i sve one iste fazone u kompoziciji   .... joooj bato, al' mi je lose...  

Paaa... jeste. Mislim, ko ne voli Mejdn ovo ga sigurno neće preobratiti. Ja sa njima infciran kao dete pa znam da mi je nemoguće da imam ikakvu racionalnu reakciju spram ičega što naprave, pa se i ne trudim...

U potpunosti se slažem sa Jorom. Pre samog izlaska albuma, pa i prvog singla, bacivši pogled na cover artwork novog mejdn čeda, bio sam veoma skeptičan.   Hvala bogu, nisu ponovili bledilo sa BNW i DoD izdanja, već proizveli malo remek delo. Kažem "malo", jer bi po mojoj vizuri, stvari bile umnogome bolje da je produkciju odradio npr.Roy Z, dugogodišnji Bruceov producent i genijalni gitarista. Tako bi možda ceo mrak ovog albuma dobio još jednu dubinu i snagu kakvu poseduju Bruceovi solo albumi, npr.Chemical Wedding.   Izuzev prve numere, spomenute Diff.World, koja se muzički ovde nikako ne uklapa (otvoreno rečeno, pesma je meni ljigava), nemam nikakvih zamerki na album. Čak sam oduševljen određenim gitaroškim izletima u progressive rock-metal, ako se dobro sećam, na The Longest Day ili na poslednjoj numeri. BRuceBruce je ovde priča za sebe. Čoveku je možda ovo ponajbolje otpevan (izvrištan! bravo vibrato!!!) album, svaka čast majstore!

I da, i ja sam od 1992 inficiran maidenima, zavoleo metal uz njih, ali i sa gnušanjem gledao na poslednja dva albuma sa Bruceom (da ne spominjem abominalosti sa Blayze Bayleyem). Ovo izdanje mi je definivno povratilo veru u brod za koji sam mislio da je odavno potonuo....


4+ majstori!!
(Janick Gerc excluded, izbaciti ga iz benda)


UP THE IRONS!!!
   

Quoteda, i ja sam od 1992 inficiran maidenima

Hehehehe... ja sam, bojim se još od 1982. tako da je moja iracionalnost još goreg nivoa.

Quote from: "Meho Krljic"

Quoteda, i ja sam od 1992 inficiran maidenima

Hehehehe... ja sam, bojim se još od 1982. tako da je moja iracionalnost još goreg nivoa.

Epa ja sam tad bio odojče!
Ahh...mora da je bilo marvelous čuti te godine Broj Zveri...

Bogami, bilo je baš onako... otkrovenje...

Da , da, s ovim albumom se 'djevice' definitivno vracaju u najboljem svjetlu...

Nije loš Iron Maiden, mada je problem što im je svaka pjesma potpuno ista, izuzimajući one povremene dugačke kompozicije koje vuku na neo-prog, kao npr. Alexander the Great i tome slično. Inače, kad je riječ o tom bendu, ja sam (za promjenu) jeretik, jerbo mi se najmanje sviđaju albumi sa Brusom Dikinsonom. Mislim da je Killers nešto najbolje što su napravili, mada sve to ide sa tarabom jer nikad nisam bio toliki obožavalac da preslušam sve albume.

However, Bruceu Dickinsonu se mora priznati da ima ukusa za muziku - izjavio je da mu je Ian Anderson uzor u pjevanju i pisanju stihova   Vjerovatno zarad toga su obradili Cross-Eyed Mary na onom singlu (a tu su i The Trooper i Flight of Icarus, strašne pjesme).

Quote from: "Harvester"Nije loš Iron Maiden, mada je problem što im je svaka pjesma potpuno ista,

   

= naći determinantu koja povezuje npr. RIME OF THE ANCIENT MARINER, REVELATIONS, PHANTOM OF THE OPERA, HALLOWED BE THY NAME ili je sve to NEOPROGGG?????

Reko sam da isključujem te duže kompozicije (duže za pojmove Iron Maidena anyway, za Yes je kratko sve što je ispod deset minuta). A i taj neo-prog je vrlo maglovit žanr u koji svašta spada. Poenta mog teksta je da su variranja u stilu na albumima sa Bruceom Dickinsonom minimalna.
Što nije necessarily a bad thing naravno. Svi znamo za jedan fenomenalan band koji već tridesetak godina stalno izdaje jedan te isti album, a to je naravno AC/DC.

Da, meni su oni (AC/DC) odmah pali na pamet kao bend koji koristi jedan te isti ŠABLON i to fura godinama uspešno. Za Maidene neki toliko ukalopljeni modus izražavanja ne bih rekao da postoji, mada je tačno to da su oni funkcionisali u žanru koji ima nekakve granice, ali nikad nebih rekao da su im pesme ISTE. Daleko od toga. Eto, makar malo su s novim ostvarenjem mrdnuli iz striktno formalnog HM žanra.

Upravo slušam Grinderman, side projekat Nicka Cavea sa Warrenom Ellisom, Martynom Caseyjem i Jimom Sclavunosom. Ovo su oni dosta bombastično najavljivali kao neku vrstu katarzičnog povratka rokenrol (i donekle pank?) korenima:

"Foul-mouthed, noisy, hairy, and damn well old enough to know better, Grinderman are Nick Cave, Warren Ellis, Martyn Casey and Jim Sclavunos.

Born of babbling lyrics hatched from Bosch eggshells in the Hyde-bound apocalyptic margins of the Cave brain, the Grinderman sound is an instinctual yawlp that also resurrects the demons of each musician's past: the trashcan proselytising of Birthday Party-era Nick; Sclavunos' late 70s New York no-wave noise wisdom; Martyn Casey's ominous Triffids bass reverb; plus Ellis' avant-garde soundtrack work and his teenage love of Black Sabbath. Destination: Out!

Warren: "It was meant to be really open liberating thing, push those elements where we'd normally say 'I don't know about that' and push on, relentless."

Nick: "We're just searching for a bit of freedom"

Jim: "Ceaselessly banging away."

Warren: "Having Nick on the guitar changed the whole dynamic of the thing and threw us into a much more rudimentary ballpark."

Martyn: "It wasn't consciously two fingers to maturity but I remember thinking, all the way through, 'This isn't bad for a bunch of old farts.'"


Nick Cave- Vocals, Electric Guitar, Electric Organ, Piano

Warren Ellis- Electric Bouzouki, Fendocastor, Viola, Violin, Acoustic Guitar, Hohner Guitaret, Backing Vocals

Martyn P Casey- Bass, Acoustic Guitar, Backing Vocals

Jim Sclavunos- Drums, Percussion, Backing Vocals

Grinderman sound different from everyone, including themselves. As Memphis Slim put it back in 1941, "While everything is quiet and easy/ Mr. Grinder can have his way." It's a new day. God help you all.

Debut Album Out on 5th March 2007 "

Moram da priznam da sam i sam postao žrtvom pre-release hajpa i da sam se opasno napal'la u iščekivanju ove ploče. Hm, srećom tu je prijatelj Internet da mi žeđ zadovolji i da me podseti da ne treba da imam nade, snove i fantazije u ovim poznim godinama, pogotovo ako su rezultat press-hajpinga.

Mislim, nije ovo loša ploča, daleko od toga, ali evo, stigao sam do pretposlednje pesme i nisam nešto specijalno impresioniran. Daleko od toga da je ovo loše, ne mogu ovi ljudi da naprave baš lošu ploču, ali niti je specijalno nadahnuto, niti se previše razlikuje od Kejvovog uobičajenog rada po pristupu. Zapravo, većina zvuči kao Nick Cave iz poslednjih nekoliko godina samo u svedenijim aranžmanima. Što, opet sasvim može da se proguta ako se zaboravi da sam se nadao nečem žešćem, nadrkanijem, primitivnijem. Ima i takvih momenata, krv poprilično proključa na 'No Pussy Blues' (genijalan naslov), i na 'Honey Bee' pa i na dosta groovy 'Love Bomb' a 'Rise' i 'Don't set me free' su solidne balade. Međutim, na gomili mi sve ovo (makar na prvo slušanje) zvuči kao outtakes sa poslednjeg NC&TBS albuma minus grandiozni aranžmani koji, barem za mene, poslednjim Kejvovim radovima daju dosta na interesantnosti. Ovde je sve to nekako siromašnije ali ne i 'direktnije' samim tim... Ajde, preslušaću još nekoliko puta pre nego što donesem finalnu odluku ali pomalo sam, hm, razočaran...

"Hands Up Who Wants to Die?"
to je bilo pravo vreme Kejva....

Istina.

Kul, nisam znao da Nik Kejv svira električnu gitaru.

Tek sad sam procitao prethodne komente o Maidenima. Hehehe, to je jedan od bendova zbog kojih sam poceo da slusam muziku.... tamo negde '90te. Prva stvar samovoljno skinuta na djitri (ne racunajuci ono sto se iz ocaja moralo, da se povataju prvi akordi) je svakako bila Wrath Child. Godinama kasnije sam svirao sa metal cover bendom uzasno mnogo njihovih obrada i vremenom se gadno smorio. Tesko zatupljivanje - ali dobra skola za djitru i zdravlje u srcu. Takodje, racionalne sprege unutar bilo kakvog suda o njima ne postoje, samo secanja, impulsi i navika. Jbt, kad se setim Adrianovog soloa iz Caught Somewhere in Time... gace same spadaju.


UP THE IRONS!

http://www.kulturshock.com/
http://www.myspace.com/kulturshock

novi album se zove "We Came To Take Your Jobs Away"

1.12.06 Sofia, Traffic Club - Bulgaria
2.12.06 Skopje, Taksirat Festival - Macedonia
4.12.06 Mostar, Abrasevic - Bosnia I Herzegovina
5.12.06 Sarajevo, CDA - Bosnia I Herzegovina
7.12.06 Zagreb, club Mochvara - Croatia
8.12.06 Rijeka, dvorana Stereo - Croatia
9.12.06 Ljubljana, club Channel Zero - lovenia
10.12.06 Epidemija Bar - Pula, Croatia

jako prija

Get The Message
The Best Of Electronic

odlično (zgodno za one koji nemaju treći album)

The Future Sound Of London
Teachings From The Electronic Brain (The Best Of FSOL)

vrlo dobro (preporučljivo onima koji nemaju Dead Cities)

meni skroz nova grupa, CAMERA OBSCURA napravila divan divan album ove godine (pise),  LET'S GET OUT OF THIS COUNTRY.  
EVo, vec po ko zna koji put slusam pesme Tears for Affairs i Dory Previn i to kad krene, moram sve da zaustavim sto radim da ih cujem. evo i ovog sto se davi ili mase da isprobam

Nobody heard him, the dead man,
But still he lay moaning:
I was much further out than you thought
And not waving but drowning.

Poor chap, he always loved larking
And now he's dead
It must have been too cold for him his heart gave way,
They said.

Oh, no no no, it was too cold always
(Still the dead one lay moaning)
I was much too far out all my life
And not waving but drowning.

Evo ja sam upravo skinuo sa interneta jedan novi, a dobar album, pa da podelim. Sharp? Monk? Sharp! Monk! je njegovo ime, a radi se o "obradama" kompozicija Telonijusa Monka od strane uber geeka, sax i gitar strenglera, ljubitelja naucne fantastike i matematike, konstruktora dva zicana instrumenta (slab i pantar) itditd, Eliot Sharpa. U samom naslovu je anticipirano, je l' te, moguce chudjenje glede ovog spoja, medjutim, Eliot Sharp je i ranije znao da zasvira bluz sa sinom Charlsa Mingusa i Hubertom Sumlinom, pa sto ne bi znao Monka, oca strukturalne improvizacije. A i muzika mu je, valjda kako je stariji, sve delikatnija - Velocity of Hue iz 2003-e je meni nesto najlepse od njega, u stvari po zvuku ona je najslicnija ovom albumu -  fingerpicked bop, kako sam kaze. Jos uvek tu ima tretiranja gitare kao perkusivnog instrumenta, chukanja, struganja, ekspresivnih i divljih "prosirenih tehnika", ali je sve ipak veoma prijatno za slusanje, jer ta njegova Dell Arte gitara (jebote, koj sam ja namedropper )ima tako lep zvuk, sve se cuje kristalno, a cak mogu i Monkove teme da se prepoznaju

Hoho, hvala za hedz ap, saću da pojurim ovaj album. Šarp je ipak stara ljubav, a o Mingusu i da ne pričam. On a sajd nout, Erik, Čarlsov sin ima potpuno neverovatan glas. Slušo sam ga na onom Šarpovom duplom bluz albumu što je snimio i to je baš šokantno moćan pevač.

Druze Mehmete, tacno sam znao da ces ti da odgovoris na ovaj mesidz ! Naravno kad se slikas sa Wiretom na grudima, i kad si i sam piso one GENIJALNE prikaze u audiofonu, u stvari, ladno su svaki od njih mogli i u Wiretu da stampaju. Sad mi malo neprijatno sto se jedan takav znalac zahvaljuje meni  
Nego, nocas sam sanjao cudan san. Kao Mehmet i ja se sreli, i on mi, nevoljno, objasnjava zasto je na kartonskom omotu shellac at action park odshtampan vintage logo ruske vintage firme za fotoaparati - LOMO.
Mnogo cudno brate - ja obicno sanjam nesto prozaicno; levitacije, devojke neke, al' ovo...
Povisena referencijalnost (ziveti-u jednom-slozenom-multikulturnom-internet-saturated-svetu) plus "utiskivanje" toga u nesvesno cine da ova zgoda izgleda kao da je iskocila iz Pattern Recognitiona Gibsonovog.