ZNAK SAGITE — više od fantastike — edicija, časopis, knjižara...

Hvala druže neomeđeni na informacijama. Prvi put čujem da može da se torentuje bez logovanja, Rusi su kraljevi piraterije. Bukmark odma, mada izbegavam javne.

Одштампао сам упутства за првих седам ЊИЗАРДРИ игара у оближњој копирници! Успут сам притурио нешто мало насумице изабране стручне литературе, да испадне ко да су ми ова упутства за игре онако успут. Ехехехеееее.

Druže Harvester, vi ste majstor konspiracije! 

https://www.fig.co/campaigns/wasteland-3?update=203#updates


Sada sans sarkazma, ovo je odličan apdejt za W3 fig kampanju.

http://youtu.be/UIn2rLnzogU


Must have za svakog fana turn based borbe.

http://sugarbombed.com/forums/threads/chris-avellone-interview-part-1.21018/



SB: Hypothetically, if Obsidian were to make a hypothetical new Fallout spinoff, would you hypothetically want to go back to obsidian and have some involvement with it being that Fallout is so close to your heart?



CA: No. While I like the developers and wish them all the very best, there's too many other problems at the higher managerial level to ever consider stepping back, especially when you could make a step in a direction that mattered for the franchise. Even leads at Obsidian have said as much (most after departing), and they told me they felt helpless in their roles to do what they felt was the right decision.



SB: You've said that you don't think Fallout will leave Bethesda's hands again, and likely not go back to Obsidian. Do you think this would have anything to do with the quarrels Bethesda and Obsidian had during and after development (specifically the metacritic thing) and like I said before, they're worried about being showed up so to speak? Because with Bethesda's patterns, the next Fallout game by them likely won't come out for a long time, so they probably want to fill that gap with something, no?


CA: I doubt Bethesda worries much about what Obsidian is doing (Bethesda's likely way too busy on multiple fronts), but only they could speak to that, I have no idea.
From an outside perspective, however, it appears when Bethesda likes working with a studio or see their potential, they seem to buy them (Arkane). They didn't buy Obsidian, though, even though Obsidian is eager to be bought based on recent interviews. It might be for the best - I don't know what would happen to the devs if Obsidian was bought, but the upper management would likely come out okay with that exit strategy.


SB: Let's say Bethesda goes and tries to fill the wait for Fallout 5 with a Fallout MMO by The Elder Scrolls Online developer Zenimax Online Studios. Do you see any potential in this idea?


CA: I think a Fallout MMO would do well. Yes, RPG Codex, light your torches, I'll send you a map to my house.

Јел игро неко Акалабетх: Њорлд оф Доом?

Izgleda da nije.

http://youtu.be/DBodb6NSIL0


Jedna mala igra od koje dosta očekujem.

Akalabeth je ipak igra iz 1979. godine, mislim tad većina ljudi koji ovo čitaju nije bila ni živa a mi ostali smo bili srećni da igramo Pong i Game & Watch igrice  Razume se, igra je delo Lorda Britisha lično pa je sigurno u nekom trenutku treba igrati iz edukativnih pobuda.

Nego, druže Neomeđeni, pošto se iz tizer trejlera ne vidi bogznašta sem simpatične art direkcije, malo nam obrazložite šta očekujete od ove male igre i zbog čega, da znamo da li i mi da je pratimo.

Vi bejaste fan Primordie, druže Meho? Ili ne?

Ne, jer je nisam igrao ali pošto je u pitanju igra koju su pravili Wadjet Eye i svi se slažu da je odlična, imam je u desetogodišnjem planu.

Ali Primordia je avantura, a vi igrate samo RPGove, where's the catch?

Pa, iz nekog razloga sam osetio poriv da saznam više o igri, uprkos tome što nije RPG. I tokom svog istraživačkog poduhvata sam saznao dovoljno da odlučim da ću je navabiti i odigrati čim se ukaže povoljna prilika.


No, tokom pomenutog istraživačkog poduhvata sam naleteo i na priču o narednoj igri koju planira da uradi autor Primordie, a ona jeste RPG.


http://www.wormwoodstudios.com/2015/12/auld-lang-syne.html


I svidelo mi se ono što sam prčitao o inspiraciji za Fallen Gods i idejama koje će biti isprobane u igri.

Ali nije vam se svidelo dovoljno da to sažvaćete u dve-tri rečenice i podelite sa prijateljima na Sagiti? Nateraćete nas da guglamo? Kakvo ste vi to ČUDOVIŠTE, druže Neomeđeni?

Pa tekst o FG nije predugačak i ima slike. A ja danas moram da radim na poslu!!!! Da radim!!!! 

Sad se treba setiti Ničea koji veli da kad se borite protiv čudovišta (posla) morate paziti da i sami ne postanete čudovište (radnik).

Dobro, evo, ja ću da kopipejstujem, moramo da se pomažemo:

QuoteFinally, Fallen Gods continues creeping forward.  I'm hopeful that as Torment work wraps up in early 2016, and I'm able to give full attention to FG, the pace will pick up.  In the meanwhile, let me tell you a little bit about the game.

Its roots lie in two old, non-computer games from my childhood: Barbarian Prince and Lone Wolf.  I rediscovered these back in around 2006, and I was simply blown away at the things they accomplished without the assistance of a computer.  I loved the ways in which BP created this reactive, complicated game with very simple tools.  And I loved that choices and skills in Lone Wolf felt meaningful.  I was coming off having played a lot of computer RPGs where improving a stat, gaining a feat, picking an option really did not feel significant at all.  In Lone Wolf, by contrast, each of the special abilities just felt . . . well, special.  And you got to use them in these great ways, with great frequency.  I then launched into a massive project to hybridize these games with Weird Worlds, a procedural "coffee break" game.  The game was called Star Captain.  I read about 100 space opera novels, watched hours of space opera TV and movies, studied a ton of space opera P&P games, and churned out a 250-page design document.  I was very close to signing a contract with S2 Games to co-develop the title (at the time, I was doing writing for them), but it fell through, and I switched gears to make Primordia.  Then I discovered that Mass Effect had largely preempted my narrative concept (cannibalizing the space opera canon) and a slew of games, most prominently FTL, had seized on the same gameplay structure.  Well, shit.

Around the time Cloudscape died, I was reading Beowulf to my kids and The Long Ships to myself, and fell in love with Anglo-Saxon language and Norse fatalism.  I embarked on a long reading journey, which took me through most of the Icelandic sagas, the eddas, the Tain, the Exeter Book, and lots of history books.  So immersed, I realized that I could take Star Captain back closer to its Barbarian Prince roots, and thus Fallen Gods was born.


Here are just a few of the missing tiles, and sprites that replace the ! icons.The basic gist of the game is that the player is one of the eponymous "Fallen Gods," who must win his way back to the Cloudlands -- our Asgard -- by hook or crook.  I don't want to spoil too much at this point, but basically it is a bleak game that blends Norse mythology and Icelandic folklore (and European folklore more generally) with a rather bleak worldview that fell upon me when reading a series of books about the aftermath of various revolutions (Russian, French, Bolivarian, and anti-colonial wars of liberation in Africa).  The current pantheon of Fallen Gods successfully overthrew the indifferent, and even cruel, primordial gods who ruled before them (a blend of titans and animistic prehistorical gods).  Despite this signal and perhaps noble victory, the new gods, led by Orm the Trickster, have proven fairly inept as divinities and catastrophe has befallen the world: political, ecological (I was also reading, among other things, The Earth Without Us and The Sixth Extinction), and spiritual.

Anyway, the "hero" -- more anti-hero, or let us just say, player character -- has a fixed number of days to make his way back to the Cloudlands, lest he become mortal forever.  The game plays out through three systems: the world map (depicted above), events (which are still coming together from an interface standpoint), and combat (which is still in the mockup stage).

Gah! Ograničen broj dana u igri!!!!!!! Šta je ovo, ponovo je 1998. godina? 

Što mi se dopada.


Jedna od mana Pillarsa, a nadam se da će me ostali igrači podržati u ovom zaključku, je bila u tome što je osnovna ideja igre (jedna od) trka sa ludilom, odnosno da igrač mora da pronađe način da okonča proces koji je otpočeo u njemu pre nego što ga psihički uništi. U praksi, nigde ne postoji potreba ni za kakvom žurbom, što je oduzimalo značajan deo napetosti igranju.

Mada je to uobičajena praksa u 99,99999 % RPGova u poslednjih petnaest godina: SVET JE NA RUBU UNIŠTENJA, BRZO, SAMO GA TI MOŽEŠ SPASTI, SVAKI SEKUND JE BITAN!!!!!!!!!!!!!!!! KREĆI VEĆ JEDNOM ČOVEČE!!!!!!! Eh, al dok si već obuven, vidi da mi nađeš i pet đavoljih različaka koji rastu na senovitoj strani onog brda koje je preko pola sveta, al pazi da budu đavolji a ne obični različci jer onda sarma nema onaj ukus koji ja baš volim. I ubij pet pacova i džinovskog pauka u podrumu moje vikendice, ako ti nije teško, daću ti tri zlatnika za nagradu, al nemoj da žuriš, možeš to usput, neću ja još tamo da se preselim...


Hajde, nisam ni ja fašista, RPG koji dobro uokviri tu trku sa vremenom može da ima puno smisla, od Fallouta do Valkyrie Profile...

Quote from: Meho Krljic on 03-11-2016, 10:05:38
Mada je to uobičajena praksa u 99,99999 % RPGova u poslednjih petnaest godina: SVET JE NA RUBU UNIŠTENJA, BRZO, SAMO GA TI MOŽEŠ SPASTI, SVAKI SEKUND JE BITAN!!!!!!!!!!!!!!!! KREĆI VEĆ JEDNOM ČOVEČE!!!!!!! Eh, al dok si već obuven, vidi da mi nađeš i pet đavoljih različaka koji rastu na senovitoj strani onog brda koje je preko pola sveta, al pazi da budu đavolji a ne obični različci jer onda sarma nema onaj ukus koji ja baš volim. I ubij pet pacova i džinovskog pauka u podrumu moje vikendice, ako ti nije teško, daću ti tri zlatnika za nagradu, al nemoj da žuriš, možeš to usput, neću ja još tamo da se preselim...

Hajte, druže Meho, vi to opet nešto o Oblivionu i Skajrimu, zar ne? 

Quote from: Meho Krljic on 03-11-2016, 10:05:38
Hajde, nisam ni ja fašista, RPG koji dobro uokviri tu trku sa vremenom može da ima puno smisla, od Fallouta do Valkyrie Profile...

A tu je i ona divna mehanika iz Mask of the Betrayer.

Quote from: neomedjeni on 03-11-2016, 10:17:56

Quote from: Meho Krljic on 03-11-2016, 10:05:38
Mada je to uobičajena praksa u 99,99999 % RPGova u poslednjih petnaest godina: SVET JE NA RUBU UNIŠTENJA, BRZO, SAMO GA TI MOŽEŠ SPASTI, SVAKI SEKUND JE BITAN!!!!!!!!!!!!!!!! KREĆI VEĆ JEDNOM ČOVEČE!!!!!!! Eh, al dok si već obuven, vidi da mi nađeš i pet đavoljih različaka koji rastu na senovitoj strani onog brda koje je preko pola sveta, al pazi da budu đavolji a ne obični različci jer onda sarma nema onaj ukus koji ja baš volim. I ubij pet pacova i džinovskog pauka u podrumu moje vikendice, ako ti nije teško, daću ti tri zlatnika za nagradu, al nemoj da žuriš, možeš to usput, neću ja još tamo da se preselim...

Hajte, druže Meho, vi to opet nešto o Oblivionu i Skajrimu, zar ne? 

Pa, ne, već zaista o velikom broju savremenih RPGova, uključujući, kako ste i sami napisali, i sveti Pillars oE. Ali i Witcher 3, bilo koji mass Efect itd. Kako već svi znaju, ja trenutno igram Xenoblade Chronicles koji je masivan RPG i iako sam slupao skoro 40 sati u njega (podsećam, ovo je broj sati unutar kojeg sam završio prvi KOTOR i imao osećaj da sam odradio jednu fantastičnu, veliku pustolovinu) osećaj je da sam tek na malo dužem pikniku. U prvih 2-3 sata igre desi se masivan napad satanske neprijateljske sile na miroljubivo naselje gde glavni junak živi, satanski robot mu ubije jednu od najbližih osoba još od detinjstva i on se zavetuje da već tog dana krene u pohod preko pola sveta, nađe ubojicu i najebe mu se keve u činu pravdoljubive osvete, ali više od trideset časova kasnije, jurcam po poljima u potrazi za posebnom vrstom pečurki koje jedan od quest givera u igri preferira u svom paprikašu, tražim gde ću dubijem tri nekakve čovekolike životinje jer čine jedan deo džungle nebezbednim, treba naći i neku lopticu koju je neko dete izgubilo - TOLIKO OBAVEZA!!!!

Hmmmmm, upravo mi pade na pamet koliko je Witcher prvi to elegantnije odragio. Najpre, suština igre je potraga za formulama ukradenim iz tvrđave Veštaca, tako da igra ne operiše na principu "kasniš mesec dana da spaseš svet, ali deder prvo...", a zatim, Geralt je ipak poluljudsko biće kome je potreban novac kako bi uopšte mogao da nastavi dalje, tako da su svi sporedni kvestovi jednostavno i efektno predstavljeni kao nasušna potreba da se obavi neki posao kako bi se zaradilo par zlatnika radi krpljenja čarapa, kupovine alkohola ili podmićivanja zvaničnika. I nikad, apsolutno nikad, nećete imati dovoljno novca u kesi.


Divna igra, taj prvi Witcher.

Witcher 3 ima slične elemente (na kraju krajeva, strapline igre sa kojim je marketinški tim u CDPRu izašao pred javnost je "Svetu ne treba heroj, treba mu profesionalac"), ali ipak postoji jasna kognitivna disonanca između ideje da se žuri u herojsku potragu gde valja od supernaturalnog neprijatelja spasti usvojenu ćerku i razmera distrakcija kojima ste okruženi. Opet, ja nemam problem sa ovakvim stvarima generalno a Witcher 3 je jako lepo napisan i sve to je nekako prihvatljivo i u skladu sa karakterizacijama sve dok niste nekakav zadrti bukvalista.

Quote from: Meho Krljic on 03-11-2016, 12:35:00
Witcher 3 ima slične elemente (na kraju krajeva, strapline igre sa kojim je marketinški tim u CDPRu izašao pred javnost je "Svetu ne treba heroj, treba mu profesionalac"), ali ipak postoji jasna kognitivna disonanca između ideje da se žuri u herojsku potragu gde valja od supernaturalnog neprijatelja spasti usvojenu ćerku i razmera distrakcija kojima ste okruženi. Opet, ja nemam problem sa ovakvim stvarima generalno a Witcher 3 je jako lepo napisan i sve to je nekako prihvatljivo i u skladu sa karakterizacijama sve dok niste neomeđeni.

Fixed for accuracy. 

Ne, ne, druže Neomeđeni, ne smatramo mi ovde vas tako omeđenim u toj vašoj neomeđenosti, verujemo u vaš kapacitet za empatiju, kapacitet da i dalje rastete kao ljudsko biće. Uostalom, role playing igre vam daju toliko mogućnosti da budete neko drugi, to sigurno utiče na lakoću prihvatanja drugačijih svetonazora i filozofija.

Ja... ne znam... kako da izrazim... tolike emocije... zahvalan... druže Meho... 

Tu smo da se muški isplačemo jedni drugima na prsima, druže Neomeđeni 

http://www.pcgamesn.com/tyranny/kyros-tyranny-villain

Samo da napomenem da je Dungeon Rats u prodaji od danas. Moja kupovina za novembar. 

Actually, moraćete da kupite nešto drugo, druže Neomeđeni    Predlažem Zombasite ili bar Din's Curse.

Došao sam kući i zatekao poklon od druga Meha u svojoj Steam biblioteci. Nemam reči kojima bih opisao razmere svoje zahvalnosti, pa neću ni pokušavati.


Zapravo, već sam imao neplaniranu kupovinu, ali van sveta kompjuterskih igara. Svratio sam do svoje omiljene striparnice da kupim novu Stripoteku i, ponukan nekim čudnim impulsom, izašao odatle kao vlasnik grafičke novele Atomika, autora Sala Abinantija i Endrua Daba. Nemam pojma da li sam upravo napravio pazar godine ili bacio iljadu i po dinara, ali javiću negde u nedelju uveče, cenim.

Pacovi su neverovatno teški, frustrirajući i odlični.


Ako neko želi da proba ii samo da se bolje upozna sa mehanikom igre, ovaj lik se potrudio za sve pare:


http://www.rpgcodex.net/forums/index.php?threads/eyestabbers-in-depth-guide-to-dr-aod-mechanics.111868/

Brine me to "neverovatno teški" pogotovo kad dolazi od nekog kome je Age of Decadence bila fer i odmereno teška igra 

Oh, well, ima vremena, neću ja to skoro zaigrati.

AoD je bio škrt sa resursima koje je davao igraču na raspolaganje, ali DR je to odveo na viši nivo (što je zapravo, ssvim fer i razumljivo, jer se nalazimo duboko u rudnicima u koje vlasti bacaju najgori šljam da mlati pijukom po stenju do smrti). Dodatni problem je što je primarni cilj za igrača da se on lično dokopa gornjih nivoa i na kraju slobode, a sa kompanjonima šta bude. Da budem precizniji, igra želi da se prema njima ponašam kao prema topovskom mesu na koje je greota trošiti napitke i lekove, bar dok im se redovi ne prorede previše (kažu da ih mogu regrutovati 11-12 do kraja igre).


Da ne duljim previše, nije problem pobediti u borbi (uglavnom). Problem je pobediti sa što manje izgubljenih health poena, jer ih je veoma teško nadoknaditi.

Naravno, ja sam sebi postavio dodatni izazov da nikog ne ostavim da leži u lokvi sopstvene krvi iza mojih leđa. Zasad mi uspeva. Ali je gadno.

Quote from: neomedjeni on 07-11-2016, 20:33:16
Naravno, ja sam sebi postavio dodatni izazov da nikog ne ostavim da leži u lokvi sopstvene krvi iza mojih leđa. Zasad mi uspeva. Ali je gadno.

Popustio sam i nisam ponovio borbu u kojoj sam izgubio samostrelca jer me je u osvojenom kampu čekao znatno bolji, a fajt je bio toliko gadan da mi je trebalo desetak pokušaja da pobedim. Jebiga, starim.

Što bi reko pesnik Nou mor hirouz eni mor.

Ima li u toj igri nivoa težine, druže Neomeđeni? Ako ima, pretpostavljam da vi igrate na najvišem jer je to jedini dostojan test vaše muževnosti...

Tri nivoa: Nice Guy, Tough Bastard, Murderous Psychopath


Naravno, ja igram na Murderous Psychopath, ne zbog toga što osećam potrebu da u ovim poznim godinama dokazujem svoju muževnost, već jer je to jedini nivo težine na kom su pravila za igrača i kompjuter izjednačena. Nema nepoštenih prednosti kao što su smanjeni demidž i hit čens.

Jedino što kompjuter ima tu prednost da ne oseća nikakvu empatiju za vreće tkiva koje se bacaju u žrvanj rata...

Zato će na kraju i biti poražen. 

Ali zapravo, moram da priznam da to nije tačno. Veštačkom inteligencijom vođeni protivnici i te kako vode računa o defanzivi i gledaju da se  uklone iz situacija u kojima su previše izloženi.

Quote from: neomedjeni on 10-11-2016, 11:08:06
Zato će na kraju i biti poražen. 

To je vrlo subjektivan pogled na značenje "kraja"! Druga strana bi računala i svoje pobede na početku!

Pa, ja na kraj nekako i gledam kao na vrlo subjektivan doživljaj. 

https://www.rockpapershotgun.com/2016/11/10/tyranny-review-in-progress/#more-411507


http://www.pcgamesn.com/tyranny/tyranny-review


http://www.pcgamer.com/tyranny-review/


http://www.pcworld.com/article/3140150/software/tyranny-review-obsidians-rpg-ponders-the-nature-of-evil.html


Novinari nisu baš oduševljeni.

Taj vremenski limitiran kvest na otvaranju Tiranije je bio teško razočarenje. U smislu da je dodeljeni vremenski limit nepotrebno učinjen prekomotnim, što ga suštinski čini nepotrebnim. Od igrača se traži da u roku od osam dana skrši uporište pobunjenika u nedavno osvojenoj provinciji, inače će edikt zlog gospodara (neka vrsta užasne magijske oluje koja može da zahvati čitave pokrajine) da dođe glave svima koji se zateknu u pomenutoj oblasti.


Elem, problem je što su tri dana dovoljna da izvršite sve pripreme i dovršite sve kvestove, a onda i nemate ništa da radite osim da navalite na uporište pobunjenika. Za pobedu je dovoljan jedan dan. Četiri utrošena, četiri preostala. A siguran sam da veštiji igrači od mene mogu i znatno brže. Čemu se vraćati starim idejama ako ne nameravaš da prigrliš njihov duh, već samo puku formu?


Napomenica: ne, nisam kupio igru. 

Cenjeni neomedjeni, jesi li u toku sa Hero's Song?

Uvaženi Ridiculuse, izgleda da mi je taj naslov promakao ispod radara.

Hmmmmm...


http://www.gameinformer.com/b/news/archive/2016/11/07/bioware-jade-empire-sequel-is-quot-never-dead-quot.aspx

Hero's Song (link) je igra koja je pre neki dan izašla na Stimu, ali još je beta. Iako je možda RPG više u smislu 80-tih, tj. dungeon crawler-a. Takodje je i roglajk, da upotpunimo poredjenje. Radi je studio Pixelmage, i grafika je, shodno njegovom imenu, 2D pikselizovana.

Elem, dve stvari su me privukle. Prvo, mitos je smislio Patrik Rotfus. Drugo, geneza sveta je poput Patuljačke tvrdjave. Što će reći, igrač bira elemente na početku, i geneza se vrši po tim pravilima. I čitava istorija tog sveta se stvara do trenutka kada igra stupa na scenu.

U praksi to znači sledeće. Postoji panteon bogova (made by Rothfuss, očigledno), i igrač bira koji od njih su uticali na svet koji želi da stvori. Na primer, ako izabere Tharian, boginju severne divljine, biće puno hladnoće i leda, i ljudi će se proširiti svetom (valjda tražeći bolje uslove). Onda bira još nekoliko i to je to. Onda može da podesi u kakvom odnosu je njihov uticaj. I onda se formira geografija, i, potom, istorija. Proceduralna generacija u najboljem izdanju. Barem u teoriji.

Dobio si me već kod Rotfusa, nisi morao dalje da pišeš. 


Premda njemu osmišljavanje fantazijskih svetova nije jača strana, bar na osnovu dosad viđenog.

Oprezan sam da ne bi bilo kao sa Moon Hunters, drugom igrom koja je akcioni RP sa pikselizovanom 2D grafikom. Ona je obećavala preceduralno stvaranje mitologije. Mnogi su se interesovali za nju, a ovde na forumu bar Meho i ja smo imali entuzijazma za nju. I onda je izašla, i? Baš ništa, niko je ne spominje više.

Ja sam je čak i instalirao al nikako da je zaigram 

Najviše podataka o Hero's Song se može naći na posebnoj stranici na finansijskoj platformi Indiegogo. Koliko vidim, učestvuje i Inon Zur (radio muziku za Game of Thrones i Westworld).

Quote
Hero's Song is a hardcore action RPG and uses the familiar click-to-move and attack controls of classic action RPGs like Diablo III or Path of Exile. Combat takes a more measured pace, giving you time to react to the intelligent tactics of your enemies and to thoughtfully deploy your wide variety of skills and abilities. True to its hardcore nature, combat in Hero's Song is dangerous and has very real consequences including the chance of permanent death. Friendly fire is always defaulted to "on", so positioning and precision are very important considerations. Death will come quickly if you think this is a simple clickfest.

Quote
The heart and soul of Hero's Song is in our world creation. In fact, the mythos we're making is so important to the game that we partnered with New York Times Bestselling author Patrick Rothfuss to help us make it awesome. He's been working with us to create this amazing backstory.
The backstory to Hero's Song changes each time you create a new world, but it still has elements of the backstory we created woven into it.

Each god is unique and has specific interests which influence the physical geography of the world, who lives there, and how its history plays out. For example if you choose Nae, Goddess of the Sea as one of your elder gods, you'll end up with a lot more oceans; if you choose Cor, The Mad Smith, you should expect to see a lot more mountains. But the influence of the gods only begins with the geography of your world. Those same gods also impact the next phase of world creation - our deep world history.